Ante ParadžikAnte Paradžik
(Ljubuški, 10.2.1943. – Zagreb, 21.9.1991.)

Ante Paradžik rođen je 1943. u Ljubuškom (Predgrađe), gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Pravni fakultet završio je u Zagrebu. Aktivno se uključuje u Hrvatsko proljeće i postaje vođa studentskog pokreta sedamdesetih godina. Zbog organizacije studentskog štrajka, vlasti komunističke Jugoslavije osudile su ga na tri godine zatvora. Ponovo je uhićen 1975. kada provodi u istražnom zatvoru četiri mjeseca. Zbog svojih stavova te zagovaranja demokracije i ljudskih prava Paradžika 1976. tadašnje vlasti ponovno zatvaraju. Kao hrvatski domoljub jedan je od najprogonjenijih protivnika komunističkog režima. 

Paradžik je 1989. sudjelovao u osnivanju Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Zbog neslaganja s programom i načinom rada istupa iz HDZ-a i svoje političko djelovanje nastavlja u Hrvatskoj demokratskoj stranci (HDS), koju napušta zbog naknadno redigiranog političkog programa stranke, jer se kao cilj nije isticala državna neovisnost Hrvatske.

Zajedno s Krešimirom Pavelićem pristupa osnivanju poticajnog odbora, koji će raditi na obnovi Hrvatske stranke prava (HSP), kao nastavak Stranke prava dr. Ante Starčevića i dr. Eugena Kvaternika. HSP je obnovljen 25.2.1990.; za predsjednika je izabran Dobroslav Paraga, a za dopredsjednika Paradžik. Početkom Domovinskog rata 1991. vodstvo HSP-a je donijelo odluku o osnivanju Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), čiji prvi načelnik Ratnog stožera HOS-a postaje upravo Paradžik.

Dana 21. rujna 1991. Paradžik je na povratku sa stranačkog skupa u Križevcima ubijen u Sesvetama od hrvatskih policajaca. Formalno, krivci su nakratko završili iza rešetaka, pravdajući se da su dobili anonimnu dojavu da su u automobilu “martičevci”. Sintagma “političko ubojstvo” u medijima samostalne Hrvatske prvi je put upotrebljena za ubojstvo dopredsjednika HSP-a… Kao načelnik Glavnog stožera HOS-a Paradžik se iskazao kao izvrstan organizator, koji je u nekoliko mjeseci organizirao respektabilnu vojnu postrojbu od više tisuća pripadnika; oni su bez sumnje dali golem doprinos u obrani Hrvatske: od Dubrovnika do Vukovara. Indicije da je ubojstvo Paradžika bilo politički motivirno, nisu se mogle dokazati. Ubojstvom Ante Paradžika HSP je izgubio čelnika i vođu, čija je domoljubna vizija Hrvatske bila i ostala obveza za svakog njenog člana.