• HSP formirao Izborni stožer i imenovao koordinatore izbornih jedinica


    Neovisno o trenutku kad aktualni vlastodršci procijene da imaju najveće šanse zadržati svoje uhljebe u „teško zarađenim“ foteljama, Hrvatska stranka prava je spremna za izbornu utakmicu već danas.

    Ono što je izvjesno jest da nas čekaju europarlamentarni izbori u svibnju 2019., a potom slijede i predsjednički koncem 2019. godine.
    Na svojoj sjednici održanoj u subotu 15.9.2018. Predsjedništvo HSP je – između ostalih – donijelo odluku o osnivanju Izbornog stožera HSP za predstojeće izbore.

    Za predsjednika Izbornog stožera HSP je imenovan Glavni tajnik HSP prof. dr. Zvonko Čapko. Osim članova Izbornog stožera, kojeg čine predstavnici svih županija, a koji će biti zaduženi za koordinaciju izbornih aktivnosti na području svojih županija, u sastavu su i članovi zaduženi za pojedine resore: medije, financije i sl.

    Izborni stožer HSP koordinirati će aktivnosti za sve tri predstojeće izborne kampanje.

    Osim Izbornog stožera HSP, Predsjedništvo je imenovalo i koordinatore za svih 11 izbornih jedinica za predstojeće parlamentarne izbore. Kao što je već ranije Predsjednik HSP, gosp. Karlo Starčević i najavio, HSP se priprema za samostalan izlazak na sve izbore, ali smo i spremni na suradnju sa potencijalnim partnerima sukladnih programskih odrednica i bez „figa u džepu“.

    Da se HSP vrlo ozbiljno priprema za predstojeće izbore svjedoči i nedavno osnivanje Savjetodavnog vijeća HSP, kojeg osim najkompetentnijih članova Stranke čine i nestranački stručnjaci iz raznih područja. Jedna od glavnih zadaća Savjetodavnog vijeća HSP jest izrada Izbornog programa, a na temelju Programskih smjernica HSP usvojenih na Programskoj konvenciji HSP u veljači ove godine.
    U sljedećih će nekoliko mjeseci HSP javnosti predstaviti Izborni stožer i izborne koordinatore, kao i članove Savjetodavnog vijeća, a po dovršetku i Izborni program HSP.

    Ured za odnose s javnošću HSP

  • HSP: Udžbenici moraju biti besplatni svima! To piše u ustavu!


    Školska godina je počela uza sve porođajne muke oko uvođenja eksperimentalne nastave s prestrašnom samoreklamom HNS-a, njihovog predsjednika Vrdoljaka i ministrice OBRAZovanja Divjak.

    Po medijima ispada da nam Vrdoljak daje sve besplatno i da se „jadan“ i on i njegova stranka žrtvuju za dobrit naše djece, iako znamo da i on i njegova stranka od 1% živi na grbači hrvatskog naroda i za naše novce nam prodaje demagogiju koje se ne bi postidio ni Stipe Šuvar.

    Dakle, škola je počela, a djeca u školama koje rade po eksperimentalnom programu dobila su udžbenike s velikim zakašnjenjem. S tabletima koje su također dobili nitko ne zna što bi radili. Nepripremljeno, neodgovorno i na štetu svih Hrvata, svojstveno HNS-ovoj političkoj doktrini.

    Druga stvar na koju želimo ukazati je pitanje udžbenika za sve ostale učenike osnovnih škola koji se ne OBRAZuju po eksperimentalnom programu koje netko mora platiti, neovisno radi li se o roditeljima, općini, gradu ili županiji. Bez obzira kako god bilo udžbenike plaćaju ili porezni obveznici ili roditelji iz vlastitog džepa.

    Sve ovisi o činjenici gdje dijete živi i tko je na vlasti, odnosno ovisno o prioritetima čelnika jedinica lokalne uprave ili samouprave. Pa tako roditelji u Osijeku ili Rijeci moraju kupovati udžbenike dok u Zagrebu ne moraju ili u nekoj općini koja nema fiskalne kapacitete i nalazi se u problemima jer na svome području nema ni puno stanovnika, ni poreznih prihoda za ovu namjenu.

    Ne ovisno o tomu gdje dijete živi, neovisno o imovinskom stanju roditelja djeca imaju pravo na OBRAZovanje i to besplatno. Na način kako se radi sada diskriminira se djecu u Hrvatskoj, po mjestu stanovanja!

    HSP smatra da sve što je po Ustavu Republike Hrvatske obvezno, mora biti i besplatno, tako i udžbenici na cijelom hrvatskom prostoru.

    Ako hrvatski Ustav kaže da je obrazovanje u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima i da je obvezno obrazovanje besplatno u skladu sa zakonom, ne postoji ni jedna prepreka da svi učenici u osnovnim školama dobiju besplatne udžbenike koje će platiti centralna država, a ne neka općina, grad ili županija.

    U ovom trenutku se dovršava izradba proračuna Republike Hrvatske za 2019. godinu stoga zahtijevamo da se u proračunu osiguraju novci za besplatne udžbenike. Za sve državljane Republike Hrvatske to će biti jeftinije, izbjeći će se manipulacije s javnom nabavom. Udžbenici će biti jeftiniji ako se kupuju temeljem javnog natječaja s poznatim parametrima. Izdavači će unaprijed znati koliko primjeraka koje knjige trebaju tiskati.

    Ovo je pogotovo bitno jer znamo da će iduće godine izdavači tiskati komplete novih udžbenika budući je prošao Zakonski rok od pet godina kada nisu to mogli raditi.

    Pozivamo ministricu OBRAZovanja Divjak, pozivamo ministra financija Marića, premijera Plekovića da se suoče s izdavačkim lobijima, donesu odluke o besplatnim udžbenicima na području cijele Republike Hrvatske, ujednače standard za svu našu djecu i uštede velike količine novaca i roditeljima i jedinicama lokalne uprave i samouprave.

    P.S.
    I neka udžbenici po mogućnoti budu istog standarda i formata!

    HSP
    Ured za odnose s javnošću

  • HSP DOM SVIH PRAVAŠA U SOLINU: Zamjenik gradonačelnika Solina Tihomir Bečko i predsjednik HČSP-a Solin Josip Tokić pristupili u redove HSP-a.



    Sa današnjim danom u HSP u su pristupili zamjenik gradonačelnika grada Solina Tihomir Bečko i JosipTokić dugogodišnji predsjednik HČSP Solina . Ujedno je Tihomir Bečko od predsjednika HSP-a Karla Starčevića imenovan za povjerenika HSP Solin

    Jučer su u prostorijama županijskog HSP-a u Splitu, Dubrovačka 17,  zamjenik gradonačelnika grada Solina Tihomir Bečko i JosipTokić dugogodišnji predsjednik HČSP Solina potpisali pristupnice HSP-a .

    Ovim potezom provodi se projekt HSP DOM SVIH PRAVAŠA u djelo i to na svim razinama. Veliki broj članova ponovo pristupa HSP-u, a sve na poziv predsjedništva stranke. Politička javnost i svi slobodno misleći ljudi  očekuju ujedinjenje  i povratak  svih  iskrenih pravaša u  Hrvatsku stranku prava, a trenutno vodstvo na čelu s  Karlom Starčevićem to čini i na svakodnevnoj praktičnoj razini   u cijeloj Hrvatskoj.

    Na prijedlog Ivice Vladave predsjednika HSP-a Splitsko dalmatinske županije, Karlo Starčević predsjednik HSP-a dao je vjerodajnicu-punomoc Tihomiru Bečku da ustroji Solinsku podružnicu HSP-a, zajedno sa Josipom Tokićem i svojim timom.

     

    Ured za odnose s javnošću HSP SDŽ

  • Predsjednik HSP-a Starčević na obilježavanju “Dana hrvatskih Mučenika” na Udbini.



    Na Udbini je danas svečano obilježen Dan hrvatskih mučenika na kojem je održano misno slavlje koje je predvodio dubrovački biskup mons Mate Uzinić i na kojem su nazočili brojni uzvanici, mnoštvo puka iz svih  hrvatskih krajeva, predstavnici  udruga branitelja iz Domovinskog rata, te brojni  crkveni dostojanstvenici.

    Predsjednik HSP-a i gradonačelnik Grada Gospića Karlo Starčević  zajedno s brojnim članovima HSP-a iz bližih županija nazočio  je sv. misi  i poklonio se svim žrtvama   za  Hrvatsku  kroz stoljeća.
    Posebno inspirativan u svojoj propovijedi  bio je biskup Uzinić iz čije propovijedi izdvajamo
    Trebaju nam ljudi pravedni, muškarci i žene podjednako, trebaju nam na svim razinama i u svim društvenim strukturama, pa i crkvenim, jer da ćemo jedino tako moći ići naprijed”,–  istaknuo je u propovijedi na misi ispred crkve Hrvatskih mučenika dubrovački biskup te poručio neka svatko od sebe počne kako ne bismo zbog svoje nepravednosti postali uzroci izbrisanim generacijama.

    hsp

  • Kristijan Bakarić: I iduće godine osigurati ćemo besplatne udžbenike u Otočcu.


    Kristijan Bakarić (photo: Dražen Prša)Ove godine su sva djeca u Osnovnim školama grada Otočca dobila “besplatene” udžbenike zahvaljujući   potpredsjedniku Gradskog vijeća i predsjedniku HSP-a Otočac Kristijanu Bakariću koji je prilikom  kreiranja proračuna za ovu godinu  uložio amndman  koji je usvojen i prihvaćen  u gradskom vijeću grada Otočca.

    U izjavi za lokani portal Indirektno   Kristijan Bakarić je izrazio zadovoljstvo da je njegova ideja zaživjela i da je provedena, te da su se svrstali u red gradova kojima je obrazovanje na prvom mjestu.  Svjestan činjenice koliko pomažu roditeljima kroz osiguravanje besplatnih udžbenika.

    Također je najavio da će i ove godine kod kreiranja  proračuna za 2019. godinu predložiti da  udžbenici za sve osnovce u gradu Otočcu budu besplatni.

     

    hsp/Indirektno

     

     

  • Predsjednik Starčević na obilježavanju 86. obljetnice Velebitskog ustanka!



    BRUŠANE- U spomen na Stjepana Devčića poginulog u potjeri kod Jadovnog, a u sklopu Velebitskog (ličkog) ustanka, danas su položeni vijenci i zapaljene svijeće.

    Najprije u Brušanima gdje su u noći sa 6. na 7. rujna 1932.godine članovi tadašnje organizacije napali policijsku stanicu, a potom i u Jadovnom gdje je Dvečić i ubijen.

    U dvojakoj ulozi na ovome obilježavanju bio je gradonačelnik Gospića i predsjednik HSP-a na nacionalnoj razini Karlo Starčević.

    U svome uobičajeno sadržajnom , motivirajućem i emotivnom govoru on kaže da je taj dan bio embrio začetka stvaranja hrvatske države. Starčević ističe da je taj ustanak bio oslobađajući,a o njemu se pričalo i u Londonu i Parizu, Berlinu i Moskvi. “Velikosrpski teror je prelio svu čašu strpljenja hrvatskog čovjeka koji nije imao drugi izbor nego podići ustanak. To je preteča kalvarije hrvatskog naroda koju je prošao u drugom svjetskom ratu i poslije njega“- ističe Starčević i dodaje da se hrvatski čovjek borio protiv kokarde i zvijezde petokrake.

    Protiv istoga toga Hrvati su se borili i devedesetih godina.  “Jesmo li mi naučili išta iz naše povijesti. Želimo li mi išta naučiti. Danas  nam izgleda ponovno, ne tuđin, već onaj koji nije ni htio, ni želio, ni branio, ni volio hrvatsku državu piše povijest“-kaže Starčević i dodaje da vlast u Zagrebu biraju Hrvati i njima, nama, je na savjesti koga je birao i zašto je birao. “Imamo moć olovke koju možemo u svakom trenutku upotrijebiti. Ali osobni, sitni, kokošarski interesi hrvatskog čovjeka su iznad interesa hrvatske države i zajednice”kaže Starčević koji smatra da smo danas u ponoru iz kojega ćemo se teško izvući. Društvo je podijeljeno i puca po svim šavovima, uz stalne gospodarske probleme, primjerice Agrokor, Uljanik, 3.maj.


    “Je li se itko osim moje malenkosti i HSP-a upitao u ovoj državi gdje je novac koji su opljačkali?
     Je li se itko od tih lopova vratio i jednu kunu?” pita se Starčević i dodaje da se zbog takvih dignuo i Velebitski ustanak. “Danas nama nije potreban ustanak, već olovka“- zaključuje Starčević.


    Ispred Udruge hrvatskih dragovoljaca Rijeke i Bilaja govorio je Mile Biondić. On kaže da je Velebitski ustanak bio antifašistički i svehrvatski ustanak protiv diktature Aleksandra Karađorđevića. Izrazio je žal što je prije nekoliko godina u Gospiću organizirana izložba posvećena drumskom razbojniku Lazaru Škundriću koji je pljačkao i katolike i pravoslavce i muslimane. No grad je tada ocjenio da treba imati takvu izložbu pa Biondić poziva sadašnju vlast u Gospiću da u istom tom gospićkom Muzeju postavi izložbu postavljenu Velebitskom ustanku.

    Biondić smatra da se mora znati koliko je hrabrosti bilo u tada 29-godišnjem Devčiću koji je dao život za svoju državu. I Biondić se u svome govoru dotakao sadašnjosti Hrvatske. Kaže da svi upiru prst u branitelje za čije se mirovine iz proračuna izdvaja oko milijardu kuna, dok se za nevladine udruge i neprofitne medije izdvaja više od tri milijarde kuna.

    Ti mediji i udruge imaju oko 20,000 zaposlenih, branitelja koji primaju mirovine ima nešto više od 70,000 i onda je sasvim jasno koliko dobije netko od udruga i medija,a koliko neki branitelj. “Snaga naša još uvijek leži u ljudima koji su dali živote za svoju državu. Nikakva AVNOJ-ska, ZAVNOH-ska ili bilo koja druga akcija nije stvorila ovu državu Hrvatsku, već je ovu državu stvorila iskra ovoga ustanka preko oslobodilačkih akcija 95.godine i na takav način uživamo slobodu koju sada ovdje imamo”- ističe Biondić.

    Svi sudionici obilježavanja ove obljetnice izrazili su veliko zadovoljstvo što je po prvi put na obilježavanju godišnjice Velebitskog ustanka bio i gradonačelnik Gospića. Ranijih godina to nije bila praksa.

    Tekst i foto: Lika express

  • IVICA VLADAVA: Damir Zaradić vijećnik u GV Trogira ima našu apsolutnu potporu!


    Jučerašnji nasrtaj gradonačelnika Trogira Ante Bilića na vijećnika Hrvatske stranke prava Damira zaradića na sjednici Gradskog vijeća grada Trogira je za svaku osudu. Pokazalo se još jednom da metode kojima se služila partija i dalje stanuju u trogirskom SDP-u i da kad stvari ne mogu rješavati demokratkim putem demokratskim standardima, pokušavaju pribjeći sili i zlosilju. I po ovome se vidi da su i pravni i mentalni sljednici zločinačke komunističke partije!

    Što je sporno u ponovljenom pitanju vijećnika HSP-a Damira Zaradića o trogirskoj tržnici, da javnost ne smije dobiti podatke o svim korisnicima i ugovorima. Nije li tržnica gradska? Čega se boje drugovi iz partije? Što se skriva u ugovorima o najmu i zašto ne smiju ugledati svjeto dana? Treba li proći osam mjeseci da ovo pitanje uopće dobije pravo javnosti?

    HSP Splitsko dalmatinske županije podržava rad našeg vijećnika u gradskom vijeću Trogira Damira Zaradića, stoji iza njega i podupire u nastojanju da sve stvari i informacije koje su od interesa trogirske javnosti, budu dostupne zainteresiranoj javnosti. HSP će i dalje inzistirati na svim pravno dopuštenim sredstvima u borbi za pravo naših sugrađana da znaju i budu informirani, jer to je njihovo pravo.
    Trogirani su poslodavac gradonačelniku Biliću, iako on to izgleda ne shvaća pa još uvijek misli da partija i Komitet imenuje gradonačelnike.

    Jedna od zadaća HSP-a je i raskrinkavanje svih oblika nezakonitosti i nepodopština na svim razinama. I to će činiti bezkompromisno, bez obzira o kome se radilo.

    HSP Splitsko dalmatinske županije
    Ivica Vladava, predsjednik

  • HSP: Gosp. Plenkoviću, Domovinski rat nije bio “neki sukob”!



    Nekoliko je dana prošlo od skandaloznog nastupa Andreja Plenkovića na Dubrovnik Forumu i njegovog govora u kojem je izjavio nešto čega se ne bi posramili niti Vesna Pusić ni Milorad Pupovac. Naime, političar koja je maestralno izbjegao Domovinski rat i umjesto na bojišnicu, pobjegao na sigurno – u Brisel, se drznuo reći: „Neki sukobi koji su ovdje postojali prije 15-ak, 20 ili 25 godina…“ Pod „ovdje“ je mislio vjerojatno na svoj „zapadni Balkan“, ali što je mislio reći pod „sukobi“?

    Hoće li netko gospodinu Plenkoviću objasniti da „ovdje“ nije neki neodređeni pojam, kao niti „region“ koji se sve češće gura u hrvatski medijski prostor?

    „Ovdje“ je Hrvatska. Republika Hrvatska. Domovina hrvatskog naroda i država u kojoj osim Hrvata žive i pripadnici nacionalnih manjina.

    Hoće li netko gospodinu Plenkoviću objasniti da u Hrvatskoj nisu bili „neki sukobi“ nego je bjesnio Domovinski rat, a zbog oružane agresije jugokomunističke JNA i srbočetničkih paravojski u kojoj su izgubljene tisuće života, uništene tisuće domova i desetkovano gospodarstvo?

    Više nas niti ne čudi da mu to nitko u HDZ-u nema hrabrosti reći. On je uspio u vrlo kratko vrijeme od HDZ-a napraviti veći SDP od SDP-a i tako odgurao HDZ na tzv. lijevi politički spektar. Vrlo bi vjerojatno takav Mohikanac bio izbačen iz Partije po Milinovićevom poučku.

    Budući da mu to njegovi poslušnici, nadajući se da će ih gazda staviti na neko obećavajuće mjesto na skorašnjim izborima, sigurno neće reći, to će mu reći oni kojima je Hrvatska ispred svega – Hrvatska stranka prava. Gosp. Plenkoviću zar Vas nije sram da zbog kojekakvih likova u publici pljunete na sve one koji su položili svoje živote za Hrvatsku. Dakle: u Hrvatskoj je bjesnio pravedni i obrambeni Domovinski rat, a ne „neki sukobi …. ovdje…“. U regionu.

    Nakon ovakvih riječi postavlja se pitanje pozadine. Razloga. Zašto, Plenkoviću?
    Očigledno je da je Plenković odlučio HDZ odvesti u politički prostor ljevice uvidjevši raspad SDP-a koji mu je „na tanjuru“ ponudio „svoj“ politički prostor na tzv. lijevom centru.

    HSP uvijek otvoreno postavlja pitanja, pa tako i ovaj put: Što je to u Hrvatskoj politički desno, a što lijevo? Znano je da su na zapadu, na području ukorijenjenije demokracije, desno bili oni koji su zagovarali krupni kapital, a lijevo oni koji su zagovarali radnička prava.

    U novije vrijeme desnica je zauzela neke tradicionalnije stavove, stavši u zaštitu nacionalnih interesa, tradicionalnih brakova, protivljenje islamskoj imigraciji i sl. dok se ljevica zalaže za tzv. ljudska prava, prava raznih manjina – posebice nacionalnih i spolnih, imigranata i sl.
    Kad se baci već površni pogled na vrijednosti koje zastupa današnja desnica i ljevica, jasno je da HDZ nije stranka tzv. desnice. Za primjer ću navesti samo potporu Istambulskoj konvenciji.
    Što očekivati od ovakvog premijera? Što očekivati od HDZ-a kojeg vodi čovjek koji ne poštuje Domovinski rat, temelj državnosti moderne Hrvatske.

    Kraj ovakvog nas premijera niti ne čudi što današnji osnovci čak niti na satima povijesti gotovo i ne spominju Domovinski rat. Već sam pogled na eksperimentalnu fazu uvođenja kurikularne reforme koja uz neke vrlo pozitivne korake (posebice u području informatike) ukazuje da se na mala vrata nameće rodna ideologija i potiče povijesnu ravnodušnost prema Domovinskom ratu.

    Skora će budućnost pokazati prave namjere koje se kriju iza posljednjih Plenkovićevih poteza, ali ostaje vidjeti kako će se mnogi članovi HDZ-a – koji jesu domoljubi i koji vole Hrvatsku – postaviti prema svojem vođi koji ih polako odvodi u neka čudna, domoljubima strana područja.

    S druge strane, pravac u kojem Plenković vodi HDZ je njihova unutrašnja stvar i ako su HDZ-ovci s time sretni i zadovoljni….njihova stvar.
    Ono što nas, kojima je stalo do Hrvatske, interesira jesu Plenkovićevi potezi kao premijera, a on pokazuje potpunu neumješnost, nekompetentnost i bahatost umivenu u briselski privid mudrosti i mirnoće.

    Plenkoviću, svoj HDZ vodi kako hoćeš i gdje hoćeš, ali NAŠU Hrvatsku prestani vucarati po močvarama svoje izgubljenosti i uništavati ostatke ostataka Lijepe naše.
    Nakon pustoši koju Plenkovićeva kamarila ostavi kad siđe s vlasti, bit će potrebne godine kvalitetnog, poštenog i osmišljenog rada da se Hrvatsku ponovno učini poželjnom za život. Za ostanak i povratak onih koji su otišli. HSP se ozbiljno priprema za ovu povijesnu ulogu.

    Dan dolazi!

    Nikica Augustinović, predsjednik Glavnog stana HSP

  • HSP OBŽ: Ispunjenje zahtjeva radnika Leistritza, ispunjenje je uvjeta za njihov ostanak u Slavoniji i Baranji.


     

    Photo: Krunoslav Petric/PIXSELL

    Štrajk radnika Leistritz turbinske komponente d.o.o, firme nastala na temeljima bivšeg kombinata Belišće pokazatalj je da i u firmama koje su davno privatizirane stanje po pitanju odnosa prema radnicima nije najbolje, čak šta više nije ni korektno niti je pošteno.

    Kada iz javno dostupnih podataka vidimo što se i kako se radilo u ovoj firmi, uopće nas ne čudi da je organiziran štrajk radnika, koji su primorani raditi sve što treba i kada, treba za crkavicu.

    Smatramo nužnim upozoriti na neodrživo stanje i u ovim i ovakvim poduzećima, bez obzira što su u privatnom vlasništvu, koje moraju promijeniti pristup prema svojim zaposlenicima. Firma je privatna, ali radnici su naši, pošteni i čestiti Hrvati koji uporno ostaju i opstaju u Belišću unatoč svemu. Pitanje je samo do kada?

    Jučerašnji štrajk je pokazatelj da je stvar došla do kraja i da se nešto mora mijenjati. Kolektivni ugovor se treba potpisati i poštovati. Mora biti utemeljen na Zakonu, bez obzira koliko hrvatski zakoni bili loši.

    Nadalje, i ovo je jedan od razloga zašto Hrvati odlaze iz Slavonije. Nakon što je otišla sirotinja koja je sve rasprodala da kupi kartu za Irsku ili Njemačku, sve više odlaze i oni koji imaju kakav takav posao jer za izvršeni rad ne mogu plaćati troškove života. Nadamo se da neće biti takav slučaj s radnicima Leistritza i da će svima doteći razuma.

    Što ljudima preostaje kad vide spregu poslodavaca, sindikata (koji bi ih trebali štititi) i politike koja ne čini ništa, nego spakirati se i otići. Što im preostaje osim otići dok gledaju kako pojedini sindikaci sjede u nadzornim odborima, primaju velike novce i glume predstavnike radnika do kojih ne drže ni koliko je crno pod noktom.

    Što radi aktualna politička nomenklatura u Belišću i Osječko baranjskoj županiji? Imaju li snage pokrenuti se i reagirati na ovu situaciju? Podržati radnike Leistritza u njihovim zahtjevima? Ispunjenje njihovih zahtjeva, ispunjenje je uvjeta za opstanak tih ljudi u Slavoniji i Baranji!

    Imaju li snage po ugledu Međimursku županiju izići sa stavom „želimo industrije s bolje plaćenim poslovima, ne zadovoljavamo se s crkavicom koju nam daju jer smo eto jadni, nerazvijeni i siromašni!“
    Baš zato HSP Osječko baranjske županije podržava opravdane zahtjeve radnika Leistritza, jer ispunjenje njihovih zhtjeva uvjet je za njihov ostanak u Slavoniji i Baranji.

    Ured za odnose s javnošću HSP OBŽ

  • Karlo Starčević – HSP: Kuda ideš, Hrvatska?


    Od davnina se postavlja pitanje – što je starije: jaje ili kokoš? Odgovor je, zapravo, iznimno jednostavan: jaje. Iz jaja su se legli dinosaurusi prije nekoliko stotina milijuna godina, dok (domaća) kokoš postoji tek nešto preko 5.000 godina. Pravo pitanje bi glasilo: „Što je starije: kokošje jaje ili kokoš?“, a na njega je odgovor nemoguće dati.

    Čemu ovakav uvod? Jednostavno zato da se vidi koliko je važno znati postaviti pravo pitanje ukoliko se želi doći do pravih i konstruktivnih odgovora.

    Pitanje koje HSP postavlja „hrvatskoj“ vladi glasi: „Znate li vi uopće gdje nas vodite (Quo Vadis)?“, a pitanje koje HSP postavlja hrvatskom narodu glasi: „Želite li i dalje ići tamo gdje vas vode oni koji ni sami ne znaju gdje idu?“

    Da bi se proniklo u bit ovih pitanja, potrebno je suočiti se s uzrokom stanja u današnjoj Hrvatskoj. Naime, svjedoci smo posljedica: uništenje INE, TELEKOMA, PLIVE, Petrokemije, Agrokora, Uljanika, 3. Maja, Brodotrogira, raseljena Hrvatska, depresija, i apatija ….. Neki vide samo naizgledne povode: mito, korupcija, opstrukcija, nerad, licemjerje, nepotizam, nesposobnost, nezamjeranje, stranačka podobnost,…. Sve je to točno, ali i navedeni su povodi samo posljedica pravog uzroka stanja u Hrvatskoj: glavni uzrok je pogrešan i poguban politički sustav. Gospodarski, socijalni, kulturni, društveni,…. Generalno rečeno – politički sustav.

    Taj smo sustav naslijedili od bivše države i taj sustav je samo površinski mijenjan, ali je njegov temelj ostao nepromijenjen. To i ne čudi kad znamo da su „stupovi“ sustava ostali isti kao u bivšoj državi – jugokomunistički funkcionari, direktori i njihova djeca.
    Takav sustav, kojeg i dalje vode stari „prokušani i stručni“ kadrovi doveo je do pretvorbene pljačke tijekom Domovinskog rata, pogubne monetarne politike, represivnog poreznog sustava, te stvaranja kriminalnih uvoznih lobija koji su uništili hrvatsku proizvodnju, a potom i do planskog pražnjenja Hrvatske od Hrvata, stvaranjem klime depresije, apatije i bespomoćnosti. Svjesno i planirano su radili i rade protiv Hrvatske. Ništa ovdje nije slučajno.

    Ovakva se politika vodi od početka 90-tih, još od prvih dana obnovljene nam Domovine. Detronizirani SKH je razaslao svoje članove u „misije“ po Hrvatskoj i dijaspori, a najveći dio u tek stvorenu „stožernu domoljubnu stranku svih Hrvata“ – po nekim procjenama čak oko 90.000 ih se tamo skrasilo.

    Iz te se stranke koordiniralo uništenje ili barem slabljenje svih imalo državotvornijih stranaka, posebice HSP i HSS, koje imaju bogatu povijest i predstavljale su opasnost novokomponiranim državotvorcima. Posebice su se žestoko obrušili na HSP, naredivši bestijalne atentate na dopredsjednika HSP Antu Paradžika i zapovjednika HOS-a Blaža Kraljevića. Da spomenemo samo neke od mnogih atentata iz tog doba. Naši su čelnici ubijani zato jer su stajali na putu protuhrvatskim kreatorima moderne Hrvatske i to im je bio jedini grijeh.

    Zgazivši jedinu ozbiljnu, državotvornu i domoljubnu stranku u Hrvata – HSP, mogli su na miru pljačkati i uništavati Hrvatsku. Ono što nisu uništili srbočetnički zločinci, velikim su dijelom u prah pretvorili „zaslužni domoljubi“.

    Kad se uzme u obzir stvarna ratna šteta (direktna i indirektna) u iznosu od preko 150 milijardi US $ i tome doda još toliki iznos pretvorbene pljačke (naglasit ću samo najveće banke, Zagrebačku i Privrednu, Gluminu banku (i još 16 ostalih malih banaka) te Plivu i Hrvatski telekom), dolazimo do zastrašujućeg iznosa od cca 300 milijardi US $ štete koju su tijekom 90-tih Hrvatskoj nanijeli srbočetnički agresori i „zaslužni domoljubi“.
    Kao što je poznato, HSP inzistira i nastavit će inzistirati na naplati ratne štete od Srbije (i Crne Gore), kao što inzistiramo i na povratku svakog novčića otetog tijekom ratne pretvorbe. Ne zaboravimo da je ta pljačka proglašena ratnim zločinom, što znači da ne zastarijeva. Osim toga tražimo bezuvjetno svu arhivu iz zajedničkih država a posebno onu iz NDH. Inzistiramo da se protuhrvatski zločini kazne i osude makar i posthumno.

    I u ovom tisućljeću nastavila se intenzivna pljačka Hrvatske, kako kroz različita pogodovanja kod preuzimanja poduzeća, tako kroz prozirne i kriminalne poticaje koje nitko ne provjerava, nekontrolirane javne nabave, dotacije protuhrvatskim „nevladinim“ udrugama (u milijardama kuna), kao i kroz klasičnu pljačku poduzeća čega su samo posljednji primjeri Agrokor i Uljanik. Radi se o stotinama milijardi kuna.

    Ima li tome lijeka?

    Dakako, lijek postoji, naravno. Ovdje je premalo prostora da ga se detaljno predstavi, stoga ću samo u nekoliko riječi opisati ono što treba učiniti:
    – Lustracija sa sankcijama i
    – Strategija razvoja RH.

    Lustracija je nulti preduvjet oživljavanja Hrvatske. Lustracijom onih koji desetljećima rade protiv Hrvatske, stvara se preduvjet za provedbu Strategije razvoja RH. Riječ je, prije svega, o političkoj strategiji, a potom i ostaloj: gospodarskoj kulturnoj, demografskoj, socijalnoj, ekološkoj, ….
    Dakle, lijek postoji, no trenutno nema „liječnika“ koji bi lijek propisao i pratio terapiju i liječenje. Kad kažem liječnik, mislim naravno na političku snagu koja bi u djelo provela i lustraciju i strategiju razvoja. Pod političkom snagom smatram političku stranku ili grupaciju koja vodi Hrvatsku a to danas jedino može Hrvatska Stranka Prava ukoliko dobije povjerenje Naroda.

    Sadašnja grupacija, interesno/uhljebnička koalicija je apsolutno nesposobna za provedbu navedenog, a prije svega zbog toga što kod njih ne postoji ni spoznaja niti spremnost za takve korake. Osim toga imaju i mrzitelje Hrvatske u svojoj grupaciji (SDSS) kao i one koji hrvatsku Hrvatsku ne vole i nisu nikada volili (HNS). Uzme li se u obzir da je i sam HDZ u stanju bunila pa čini sve da preuzme mjesto SDP-a na tzv. ljevici, ne čudi nas što nemamo ni najavu Lustracije niti najavu Strategije razvoja. Samo lutanje bespućima povijesne i sadašnje zbiljnosti. Budućnosti ni traga.

    Pogledamo li, s druge strane, parlamentarnu oporbu, stanje je podjednako otužno. Ni vrijedno komentara. Uz poneku iznimku, barem se nadam.
    Možda zvuči demagoški, ali je točno kad kažem da u Hrvatskoj postoji samo jedan mogući liječnik – Hrvatska stranka prava, a ako to nije istina neka me opovrgnu.
    Da, HSP. Zato jer, za razliku od vladajućih oligarhija – sadašnje i prethodnih – mi ne živimo od Hrvatske, nego za Hrvatsku. Mi ne mrzimo Hrvatsku, mi je volimo i za nju smo spremni opet stati na prvu crtu.

    Osim ovih karakternih preduvjeta, HSP ima i druge. Dobre programske smjernice, odlične ljude, kvalitetnu stranačku infrastrukturu.
    Neki nas pitaju, kad će se pravaši ujediniti? Odgovor je kratak: HSP je dom svih pravaša i ishodište pravaške misli i djelovanja. Danas je ogromna većina pravaša već u HSP-u, mnogi su se vratili, mnogi „novi“ su pristupili. HSP je svakim danom sve jači i spremniji za preuzimanje odgovornosti za hrvatsku državu i hrvatski narod. I dalje su u redove HSP-a dobrodošli svi kojima je interes Domovine ispred vlastitog i koji se ne libe rada i borbe za sretnije, uspješnije i zadovoljnije – Hrvatsku i hrvatski narod.

    Dan dolazi!
    Karlo Starčević, predsjednik HSP

  • Mladež HSP: Hrvati su živi primjer da kmetstvo po uzoru na srednjovjekovni sustav i dan danas živi punim plućima!


    (Totalitarizam pod krinkom antifašizma u suvremenoj Republici Hrvatskoj)

    Vrijeme je da se u punoj snazi suprotstavimo pobornicima autokratskog komunističkog režima, separatistima i indoktrinatorima hrvatskoga društva! Tamni oblaci koji su se nadvili nad našom voljenom Hrvatskom od 1945. godine, koja je dan danas sinonim za velikosrpsko-partizanske zločine protiv čovječnosti, 1995. godine rezultirali su vojno redarstvenom operacijom Oluje.
    Kao da je bilo jučer, prisjećamo se pobune velikosrpskih separatista koja je izbila 1990. godine takozvanom balvan revolucijom. U narodu govore kako nakon kiše dolazi sunce, međutim nad Hrvatskom se još uvijek nadvijaju tamni oblaci čak i nakon Oluje.

    Indoktrinatori, manipulatori, marionete, voditelji protuhrvatske i separatističke politike i pobornici autokratskog komunističkog režima koji ide ruku pod ruku sa velikosrpsko-šumadijskim zločinačkim ideologijama sustavno uništavaju našu domovinu Hrvatsku.

    Kult genocida koje je velikosrpsko-komunistička vlast uspostavila na teritoriju Hrvatske (pod koju računamo našu oduzetu i prodanu Bosnu i Hercegovinu) se nastavlja: prvo su naš narod bacali u masovne grobnice uz ostale nacionalne manjine Nijemce i Mađare (od kojih je najveća grobnica u Teznom u kojoj se nalazi preko 40.000 ljudi koji su likvidirani od strane partizana), a sada nam Hrvatsku planirano osiromašuju i čine sve što je u njihovoj mogućnosti kako bi obrazovana i radna snaga emigrirala.

    Republika Hrvatska je prema svemu sudeći, prvenstveno u rukama lopova, zatim u rukama velikosrpsko-komunističkih vampira koji pravo rečeno baljezgaju o antifašizmu, a potiču totalitarni komunistički režim koji je pokosio oko 100 milijuna života diljem svijeta.

    Hrvati su živi primjer da kmetstvo po uzoru na srednjovjekovni sustav i dan danas živi punim plućima. O Hrvatima smo mogli uvijek čuti najbolje, bilo da su se našli u ulozi vojnika ili hrabrog revolucionara o čemu nam svjedoče slijedeći zapisi : “Hrvat je pjesnik, Hrvat je vitez, Hrvat je romantični revolucionar i buntovnik. Hrvatu su čast i dana riječ svetinje, Hrvat od svega najviše prezire kukavičluk, dvoličnost i prijetvornost.”

    Iz Tridesetogodišnjeg rata : “Hrvati su se odlikovali u nizu bitaka, prolijevajući na dalekim bojištima tuđu i vlastitu krv za habsburške interese. Usavršivši vojničku vještinu u neprestanoj borbi s Osmanlijama, Hrvati su žareći i paleći protutnjali prostorom od Baltičkoga mora do Bavarske i od Pariza do Erdelja.” Hrvatima je trebalo nekoliko stoljeća da se u njima probudi revolucionarni duh i da donesu odluku kako više ne budu pasivno prihvaćali robovlasništvo, nakon čega su proglašeni totalitaristima i omiljenom pojmu demonkrata iz (ne) Hrvatskog sabora, klerofašistima. Nakon masovnih ubojstva i progona hrvatskih patriota i općenito Hrvata, naša domovina je utihnula. Obavila ju je melankolija, tuga i tišina. Kosti preminulih žrtava zemlja izbacuje na površinu. Nema livade i šume na našemu tlu koje nije natopljeno krvlju Hrvata. Žedni pravde i slobode nakon Domovinskog rata, hrvatski narod dehidrira u potpunosti. Komunistička i lopovska diktatura se nastavlja uz pomoć dr. Franje Tuđmana koji je Hrvate ipak odlučio poštediti politike koja bi provela lustraciju u našemu društvu i time zauvijek okončala kmetstvo, robovlasništvo, krađu, totalitarizam, jednoumlje, protuhrvatsku politiku i samim time, najveće zlo koje nas je pogodilo, masovne emigracije mladih i obrazovanih radnih snaga. Međutim, samim time da je Tuđman bio partizan koji je činio sve što je u njegovoj mogućnosti da spriječi osamostaljenje i procvat Hrvatske, nismo mogli od njega ništa bolje očekivati. Pretpostavljam da većina ljudi ne zna kako je upravo Ante Paradžik, Tuđmanova najveća konkurencija, osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu kojom danas upravljaju tuđmanovci.

    Povijest nam se iznova obija o glavu poput bumeranga. Tuđmanovi zakoni su nam donijeli novo ropstvo i novi procvat istinskog fašizma u teoriji i praksi koji je obuhvatio sve slojeve ovoga društva i sve narode koji ga uz Hrvate sačinjavaju. S obzirom na to da Domovinskim ratom nismo dobili ništa osim demokracije na papiru, prava na jezik i koliko toliko na isticanje nacionalnog identiteta i nažalost, na tisuće mrtvih civila i dragovoljaca, normalno da državni aparat ne funkcionira. Kao prvo i osnovno, nismo dobili predsjednika jasnog i domoljubnog stava koji bi ustav i zakone prilagodio Hrvatima u skladu sa zdravim demokratskim načelima, zatim proveo lustraciju.

    Hrvatska politika koja se vodi na sceni zgadila bi se svakom običnom građaninu. Stanje je alarmantno i ponajviše djeluje toliko umarajuće, posebice mladim hrvatskim nadama i braniteljima, koji uistinu puste suzu svaki put nakon što vide kako je ova država iz jednog ropstva prešla u drugo. Zašto tuđmanovci nisu proveli lustraciju i kako bi to utjecalo na njihove položaje i položaje njihove rodbine. Lustracija je zakon koji bi zagarantirano onemogućio djelovanje protuhrvatskih i partijskih stranaka u Hrvatskoj. Svaki građanin koji poznaje povijest u minimalnim crtama zapitao bi se prvenstveno što u saboru radi Samostalna ”demokratska” srpska stranka, Socijal-”demokratska” partija i Istarski ”demokratski” sabor?

    Samostalna srpska ”demokratska” stranka (SDSS) na čelu sa Miloradom Pupovcem ne radi ništa u korist srpske nacionalne manjine, nego šire velikosrpsku propagandu u državi koju i dan danas smatra dijelom Velike Srbije i negiraju povijesne činjenice. Besramno svaki mjesec troši „ustaške“ kune i prima saborsku plaću. Kojom zaslugom?

    Socijal-”demokratska” partija (SDP) je stranka koja trenutno vodi unutar partijske borbe pojedinih frakcija za dominaciju i vlast, ali koliko vidimo nikome baš i ne ide od ruke. Ova stranka je osuđena na propast u svim segmentima. Devedesetih su naoružavali Jugoslavensku narodnu armiju i otvoreno zagovarali nesamostalnost današnje Republike Hrvatske. Veličaju znamenite komunističke zločince, poglavito druga Titu i nisu nikada javno istupili pred kamere sa ciljem da priznaju genocidnu politiku koju je vodila partija, točnije Savez komunista Hrvatske, izbace bivše fašističke kadrove iz stranke i da postanu hrvatska stranka liberalnog karaktera prema europskim standardima. Od 1990. baljezgaju o fašizmu i antifašizmu bez konkretnog djelovanja koji će rezultirati boljitkom Hrvatske.

    A sada slijedi stranka izrazito separatističkog karaktera o kojoj bi se također dalo puno toga napisati. Većina ljudi Valentinovo smatra danom u kojem dominira iskazivanje ljubavi i posebne naklonosti partneru koje se izražavaju darivanjem srca, čokoladica i cvijeća, no za neke bi mogao djelovati kao instant laksativ s obzirom na to da je 14. 2. ujedno datum osnivanja Istarskog ‘demokratskog ” sabora (IDS).
    Drug Boris Miletić je predsjednik, a o njemu ste mogli čuti puno u zadnje vrijeme otkako su započeli problemi u Uljaniku. Sama svrha ove stranke je porazna za ostatak Hrvatske jer propagira autonomiju Istre koja je Hrvatskoj druga majka i izvor prihoda uz Dalmaciju. Govore kako su Istrani osnovali IDS kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome, a pazite ironije, plan je ujedno i da se Istra podijeli na hrvatski, talijanski i slovenski dio. Nismo sigurni jesu li se pripadnici ove stranke najeli ludih gljiva, ali sudeći po svemu očito nismo daleko od istine.

    Ostale stranke poput Hrvatske narodne stranke (HNS) i Hrvatske seljačke stranke (HSS) nije potrebno komentirati jer im se genetski kod davnih dana zaprljao i postale su pratilje vodećih stranaka ( ili bi to samo one željele biti?). Toliko različite, a opet toliko iste. Djeluju neprijateljsko nastrojene međusobno, međutim, dijele jednak cilj – što efikasnija krađa, što više baljezganja o antifašizmu i što više skrivanja realnih problema od očiju javnosti koji dovode Hrvatsko stanje u pitanje opstojnosti. Ove stranke upravljaju Hrvatskom, a usuđuju se govoriti o boljoj budućnosti. Vode Hrvatsku, a mrze je iz dna duše. Odobravaju totalitarne simbole koji za naš narod predstavljaju simbole smrti- petokraka i srp i čekić. U sadašnjoj Republici Hrvatskoj nema ne poželjnijih simbola od onih koji su Hrvate spašavali od robovlasništva i koje su branitelji ponosno nosili u Domovinskom ratu. (Svaki rat koji je naša država vodila bio je isključivo obrambeni u svrhu očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta, jezika, vjere i teritorijalnog područja!)
    Što komunizam i totalitarni simboli (srp i čekić, petokraka) znače za Hrvate?
    Pod uporabom ovih simbola preminule je 570 tisuća žrtava za vrijeme Titovog režima, krvnički je ubijeno 10.000 ljudi, pretežito žena u partizanskim pogonima za silovanje na području Gračana. Najpoznatiji zločin je zločin počinjen nad Grozdom Budak kojoj su partizani nakon silovanja stolarskom pilom prerezali ud po ud, isjekli prsnu kost i izvukli srce, a na kraju ispekli torzo. Ništa bolje nije prošao učitelj iz sela Dračnile, Ivan Šulenta.
    Pokojniku devetnaestogodišnjaku su izvadili srce van i počupali vene. Spomenimo još i Maceljsku šumu koja krije 12.000 hrvatskih zarobljenika, vojnika i civila kojima je život okončan bez suđenja, zatim Bleiburg, Huda jama.. Podsjetimo se da je jedan od članova (ne)Radničke fronte poručio javnosti kako se ‘sere na Bleiburg’. Čini se da je ovim primjerom drug Mate još jednom oborio znanost i dokazao kako je evolucija ljudske vrste na intelektualnoj i razumnoj razini samo mit. S obzirom na ponižavajuće i sramotne izjave u kojima tisuće žrtava partizanskog zločina naziva fašistima, mnogi od nas smatraju kako dotičnom treba ‘jedna iza uva’ i dobra psihijatrijska obrada.

    Za kraj, idemo zaključiti zašto ovakve stranke i udruge laju na sve strane protiv Hrvata i Hrvatske.
    1. Nije provedena lustracija.
    2. Sjećate li se obećanja koje su za kraj dali naši ponosni HOS-ovci? Obećali su svoj povratak, povratak novih mladih snaga i pravaša koji će se iznova suprotstaviti jugo četničkoj genocidnoj bandi i ovoga puta u potpunosti poravnati sve račune sa mrziteljima Hrvatske.
    HSP je ojačao i ne planira odustati od borbe za Hrvatsku, za mladež i ne planira odustati od borbe za Hrvate u emigraciji koje iz svega srca želimo vidjeti ponovno u domovini Hrvatske MI ĆEMO OPET, DOĆI ĆEMO OPET U SJAJU SUNCA, ŠTO SE VEĆ SADA RAĐA.

    BIJENI K’O MRKA TEŠKA PRIETNJA, I S RAZVITIM JEDRIMA NOVE SNAGE!

    BOGU HVALA, ČAST I SLAVA!

    Tina Juković,
    članica mladeži Hrvatske stranke prava Bjelovar.

  • HSP SDŽ na sv. misi zadušnici za žrtve jugokomunističkog režima, na Husinoj jami.


    U organizaciji Franjevačkog samostana Čudotvorne Gospe Sinjske, u subotu je u blizini prijelaza Vaganj u Kamešnici, uz staru cestu koja vodi iz Livna prema Sinju, služena sv. misa zadušnica za civilne žrtve koje su partizani, bez suda i presude, na najokrutniji način likvidirali i bacili u zloglasnu Husinu jamu. Prema dosadašnjim spoznajama u tu jamu je od listopada 1944. do završetka Drugog svjetskog rata bačeno između 500 i 1.500 osoba.

    Od završetka rata pa sve do 1999.g. bilo je naime zabranjeno posjećivanje i zadržavanje pokraj same jame uz natpis “Zabranjeno posjećivanje i slikanje”, a za istu su se najčešće brinuli sami zločinci.

    Da bi se sami zločin prikrio ali i onemogućilo svaki pokušaj vađenja posmrtnih ostataka jama se neprestano zatrpavala smećem i raznim građevinskim otpadom sve do početka DR-a.

    Tako da je po svjedočenju speološkog društva Jamar iz Hana čiji je član Stipe Petričević prvi put sišao 1978.g. njezina dubina od 160 m, deset godina kasnije kada su su drugi put u nju spustili bila svega 50 m.

    Danas je planu izrada i postavljanje svjetleće kupole nad grotlom same jame. Na sjećanje i vječni mir svim žrtvama ovog stravičnog zločina.

    Na obljetnicu sjećanja misi zadušnici nazočili su predstavnici Županijskog HSP-a predvođeni Ivicom Vladavom, te  izaslanstvima HSP-a Grada Kaštela,  Sinja, Dugopolja, Otoka, Imotskog… Dragovoljačko braniteljske udruge “Stina pradidova” Kaštela, te mnogobrojnim članovima.,

    Žrtvama zločina vječni mir,a zločinu i zločincima trajna kazna.

    Ured za odnose s javnošću HSP SDŽ

  • HSP Split: Jesu li čelni ljudi splitske „Čistoće“ i ministar unutarnjih poslova počinili kazneno djelo!?


    Hrvatska stranka prava podružnica Split raspolaže s informacijama da je direktom pogodbom između gradskog poduzeća „Čistoća“ i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske ovom gradskom poduzeću, pa tako i gradu Splitu dugoročno nanešena velika financijska šteta.
    – Prošli tjedan potpisan je ugovor o dugoročno najmu prostora „Čistoće“ u centru grada Splita za bagatelan iznos od 3 eura po kvadratnom metru što je cijena ispod svih kriterija koji vladaju na tržištu najma nekretnina, pogotovo na ovoj lokaciji.

    Ako znamo da se ovakvi poslovi moraju provesti putem javne nabave i javnog natječaja, apsolutno smo sigurni da bi u tom slučaju cijena najma za ovu lokaciju postigla višestruko veću cijenu, pitamo nadležne i u gradskoj upravi i u „Čistoći“ tko se usudio donijeti odluku da se ide u direktnu pogodbu na štetu svih građana Splita.

    Također nas zabrinjava i činjenica da se Ministarstvo unutarnjih poslova RH koje je zaduženo za kontrolu zakonitosti i provedbu zakona u ovom slučaju postupilo nezakonito i mimo propisanih pravila javne nabave što je dužno po zakonu.

    Postavljamo pitanje i nadležnima u gradu i u gradskom poduzeću „Čistoća“ tko je odgovoran za štetu pričenjenu svim građanima grada Splita? Tko će odgovarati za učinjeno? Po čijem je nalogu učinjen ovaj po svim parametrima štetan ugovor? Tko će građanima Splita nadoknaditi pričinjenu štetu?

    Za kraj postavljamo i retoričko i sasvim opravdano pitanje. Što se za razliku između tržišne i dogovorene cijene od 3 eura po kvadratnom metru moglo napraviti u gradu Splitu?

    – moglo se napraviti…..

    HSP Split će i dalje pratiti sve što se događa u gradu Splitu, u gradskim poduzećima grada Splita i na svaku nepravilnost reagirati.

    Pozivamo DORH da ovaj slučaj istraži i nakon provedene istrage izvjesti splitsku i hrvatsku javnost.

    Hrvatska stranka prava

    Podružnica Split

    Hrvoje Marušić, predsjednik

  • Mladež HSP-a: Potrebna je borba znanjem protiv mraka koji se nadvio nad hrvatskom grudom !


    (Iz kuta gledišta mlade pravašice Tine, uzroci odlaska Hrvata i apel na one koji su ostali da se znanjem i zalaganjem suprotstave silama mraka koje rade protiv Hrvatske i žele da i ostatak mladih emigrira)

    Ulazimo u treće stoljeće otkako su započeli masovni emigracijski valovi Hrvata. Hrvatska je država već stoljećima na udaru svjetskih pohlepnika i domaćih izdajica.
    Političke nepogode, protuhrvatska vlast, borbe za očuvanje hrvatskog tla i kulture, borbe za političke interese tuđinaca i robovlasnika, epidemija španjolske gripe, masonerijska tvorevina bivša Jugoslavija i masovna ubojstva Hrvata tokom drugog svjetskog rata koja su rezultirala masovnim grobnicama samo je šačica razloga zašto su Hrvati tokom povijesti emigrirali i zašto dan danas određene skupine traže bolje mjesto za opstanak van Hrvatske

    Hrvatska je geopolitički na savršenom položaju, posjeduje obilje prirodnih i kulturnih dobara, ima dovoljno zemlje za rad naših poljoprivrednika, izuzetno plodno tlo, raznovrstan životinjski i biljni svijet, izuzetno obrazovanu mladu radnu snagu koja u velikoj većini i na našu žalost, bolju budućnost kroji u stranoj zemlji.

    Mnogi se pitaju zašto je to uistinu tako i što ne valja u sustavu.
    Prema najnovijoj anketi Hrvatske pravaške mladeži iz Bjelovara provedenoj na sto ispitanika, 75% mladih planira emigrirati u stranu zemlju zbog potrage za pošteno plaćenim poslom. U Hrvatskoj je oko 53% mladih nezaposleno, prema čemu je Hrvatska među vodećima u Europskoj uniji.

    U ovome tekstu ćemo navesti i analizirati bitne čimbenike koji potiču na iseljavanje visokoobrazovane radne snage.
    Nakon osamostaljenja koje nije provedeno u cijelosti, Hrvatska pada u ruke multinacionalnih globalnih kompanija, a Hrvatsku narodnu banku predaje bankarskoj obitelji Rothschild i nije u službi hrvatskom narodu.
    Što se tiče stranih ulaganja, od 1993. godine do lipnja 2005. godine, novčana ulaganja iznose vrtoglavih 11,216 milijardi eura, pritom se kao glavni investitor vodi Austrija.

    Podsjetimo se da hrvatski bruto inozemni dug iznosi čak 46,6 milijarde eura, a državni dug iznosi 82,9% BDP-a što uredno kroz visoke poreze građani plaćaju iz svojeg džepa.
    Još jednom smo dokazali kako je Hrvatska vlada zapravo privatna tvrtka koja ne radi u interesu hrvatskog naroda. Želja Hrvata da se što prije oslobode komunističkog i velikosrpskog hegemonizma rezultira ponovnim ropstvom Hrvatske i stanjem političke apatije.

    Posljedice su političko i ekonomsko ropstvo, gubitak državnosti, gubitak nacionalnog, povijesnog, kulturnog, jezičnog i religioznog identiteta.

    Model ekonomije, čijim se tvorcima dodvorila protuhrvatska vlast, vrši depolitizaciju svjetske trgovine te omogućuje najbogatijim slojevima društva veliku koncentraciju kapitala.
    Uz loš model ekonomije koji je Hrvatsku obuhvatio poput hobotnice, nailazimo na još jednu tešku epidemiju koja se pokušava infiltrirati i u ostale europske zemlje, a to je epidemija lažnih sloboda i liberalnog raspoloženja koje seže u srž ekstremizma pod krinkom demokracije i ljudskih prava i pod tom istom krinkom se legalizira sve što čovjekov um i napredak vodi u propast i nazadnost. Uz kritike koje ne idu u prilog ”liberalnim” prosvjetiteljima, ima i ponešto kritika na račun Crkve koja je katoličku vjeru htjela postaviti kao podlogu hrvatstva.
    Poznato je narodu, a posebice pravašima kako je Crkva u Hrvata zbog svojih materijalnih ciljeva i podređenosti Papinskoj državi često radila protiv Hrvatske i zbog intenzivnog djelovanja na našoj političkoj sceni često je svojim nezdravim pristupom od strane pojedinaca napravila raskol, posebice među mlađim generacijama što je dalo zeleno svijetlo mladima da se povuku iz takve okoline.
    Još jedna rak rana našega društva koja je zaslužila poseban naglasak u ovome tekstu glasi nepotizam. U Hrvatskoj se još uvijek zapošljava po uzoru na bivši sistem.
    Ako kojim slučajem pripadate Hrvatskoj ” demokratskoj” zajednici (HDZ), Socijal ” demokratskoj” partiji( SDP) ili Istarskoj ” demokratskoj” stranci (IDS), garantiram Vam dragi čitatelji da ovoga trenutka možete predahnuti jer za velike demokrate uvijek ima posla,bez obzira imaju li kandidati potrebne kvalifikacije i sposobnosti za određeni posao,dok za mlade koji se ne deklariraju kao bilo koja sorta ovih demokrata u većini slučajeva, jedino postoji opcija odlaska trbuhom za kruhom ili ‘Ako Bog da sreće’.

    Nepotizam je u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata uzeo maha uz pomoć dr.Franje Tuđmana, bivšeg partizana, ali i tvorca ideje o 200 bogatih obitelji u Hrvatskoj. Posljedicama provedbe takvog plana najviše svjedoče ove generacije.
    Usudimo se govoriti, “ignoratio est mater malorum omnium” – ne znanje je majka svih zala.

    ”Hrvatski” mediji su za Hrvate izvor svakoga zla i neznanja. Naslovnice nam bombardiraju kojekakvim povijesnim poluistinama ili potpunim lažima ili pak o tome kakav je život poluplastičnih diva sa estrade i tko je što gdje objavio i koliko je povećao grudi.

    Nakon izrazito kvalitetnog dezinformiranja društva i medijskog procesa pranja mozga, sluge idu po svoj zasluženi dio kolača kod elite iz sjene.
    Kako bi se naše društvo promijenilo i kako bi napokon Hrvati imali Hrvatsku u svojem vlasništvu, za početak je potrebno djelovati što više lokalno i formirati novu vladu.

    Nakon toga možemo govoriti o lustraciji i boljitku položaja Hrvata u državi za koju je proliveno na tisuće hektolitara krvi. Zato vas upravo Hrvatska stranka prava (HSP ) poziva na ljubav, zajedništvo i borbu protiv mraka koji se nadvio nad hrvatskom grudom, jer molitvama i zapomaganjima nećemo ostvariti svoja prava već borbom, znanjem i zalaganjem.

    Tina Juković, članica mladeži HSP Bjelovar

  • HSP u Osijeku obilježio početak BITKE ZA VUKOVAR!


    87 SVIJEĆA ZA 87 DANA BITKE ZA VUKOVAR!

    Hrvatska stranka prava Osječko baranjske županije zapalila je 87 svijeća na početku Vukovarske ulice u Osijeku, i na taj način obilježila početak povijesne bitke za Vukovar 1991. godine. Bio je to dan kada su sve maske pale i kada su horde iz Srbije zajedno s domaćim izdajnicima krenule u opći napad i genocid nad Vukovarcima i urbanocid nad Vukovarom.

    Za razliku od Dana sjećanja na žrtve Vukovara koje obilježavamo u studenome, kada se sjećamo svih poginulih Vukovaraca u borbi za svoj grad, HSP upravo 25. kolovoza obilježava sjećanje na borbu Vukovara za svoj grad.

    Time želimo iskazati poštovanje prema hrabrosti i odlučnosti Vukovaraca u svojoj želji da obrane svoj grad i Republiku Hrvatsku. Samo su hrabrost i odlučnost stanovnika Vukovara stajali nasuprot golemoj vojnoj sili neprijatelja. Upravo je ta nevjerojatna volja i želja Vukovaraca da pod svaku cijenu obrane svoj grad od velikosrpske agresije i četničkih pokolja i održavala sam grad tih 87 dana.
    HSP želi na taj način iskazati počast hrabrosti i odlučnosti Vukovaraca te da bi se tako trebali ponašati svi u obrani domovine i svakome trenutku, pa i danas, kada su u pitanju nacionalni interesi. U obrani Vukovara sudjelovalo je više stotina HOS-ovaca, a oni su se posebice istaknuli sudjelovanjem u obrani Sajmišta i Bogdanovaca.

     

    Ured za odnose s javnošću HSP OBŽ

  • IDS uništio Uljanik … i 3.maj


    Koncem ljetnih vrućina podigla se temperatura u Istri. Točnije, u Puli, ali i u Rijeci. Scenarij je viđen već mnogo puta, a postavlja se pitanje: Što s Uljanikom? I 3. Maj-em, također.
    Država je napravila veliku grešku kad je dopustila monopolizaciju hrvatske brodogradnje. Tajkunu koji je već vlasnik trogirskog škvera dopušteno je preuzimanje pulskog škvera, koji je potom progutao riječki škver. Gosp. Končar je, naime, strateški partner Uljanik grupe. Što god to značilo.
    Hrvatska se javnost bombardira slikama očajnih radnika. Vjerujemo da se svaki normalan žitelj Lijepe naše solidarizira s ljudima koji su pošteno zaradili svoje plaće … i ostali bez njih. Tu je sve jasno. Međutim, HSP postavlja nekoliko pitanja hrvatskoj vladi i hrvatskoj javnosti:
    Gdje su novci koje je hrvatska država ubrizgala u Uljanik grupu? Riječ je o milijardama kuna.
    Znate li da je gotovo pola dionica, točnije 47%, u rukama radnika Uljanika, čime su oni najveći suvlasnici poduzeća u kojem rade. Dakle, gazde su sami sebi. Barem na papiru.
    Zašto se javnost ne upozna s činjenicom da je IDS doveo pulski škver u ovu bezizlaznu situaciju? Cijela je Uprava u IDS-u ili uz IDS.
    Što je s onih preko pola milijarde kuna koje je riječki 3. Maj doznačio Uljanik grupi i time sebe doveo u stanje blokade? To je učinio direktor Percan bez odobrenja Nadzornog odbora. Tko će za to odgovarati?
    Tko će odgovarati za sav kriminal u i oko Uljanika (i 3.maj-a)? Hoće li DORH ući u Uljanik grupu i istjerati istinu na vidjelo?
    Mnogi vezuju ovaj slučaj sa slučajem Agrokor, međutim to su dvije različite priče bez obzira na sličnu kriminalno-političku pozadinu.
    Agrokor je posljedica dodvoravanja svih dosadašnjih vlasti (i HDZ-ovih i SDP-ovih) Ivici Todoriću i grupi oko njega, a što je dovelo do kriminala ogromnih razmjera u kojem se niti ne zna koliko je milijardi kuna „zamračeno“. Ili se zna ali se s tim podatkom ne izlazi u javnost??
    Uljanik je priča za sebe. Događa se na području 8. Izborne jedinice – Istra i Rijeka – koju je još F. Tuđman žrtvovao znajući da je politički izgubljena za HDZ.
    Stoga su se oko Uljanika okupili malo drugačiji lešinari. A opet skoro isti. Umjesto HDZ-SDP tu caruje IDS. Ova „stranka opasnih namjera“ je još davno zacrtala strategiju istarske autonomije, pa čak i izdvajanja iz Hrvatske. Sjetimo se samo Paulette koji se i javno s time zaletio. Pa odletio. Prije godinu dana pojavila se i inicijativa Istra-država. Zagovaraju se protuustavni stavovi i…. nikome ništa.
    Sigurno ćemo se svi složiti da su Istrani marljivi i vrijedni ljudi, te ono što slijedi u nastavku predstavlja činjenice vezane za IDS i njihovu politiku, a ne za Istrane u cjelini. To posebno ističemo.
    Činjenica je da su tijekom razdoblja bivše Jugoslavije u Istri izgrađeni brojni hoteli. Istra je odabrana SAMO zato jer je zemljopisno najbliža emitivnom turističkom tržištu – Njemačka, Italija i Austrija – što je važno napomenuti kad se sjetimo kakve su bile prometnice u bivšoj državi. Turisti su teško skupili hrabrost i volju da voze dalje od Rijeke. I to je bio glavni razlog golemog ulaganja u Istru. Dakle, veliki dio smještajnih kapaciteta od kojih se danas ostvaruju milijarde Eura turističkog prihoda – izgrađeno je „neistarskim“ sredstvima.
    Druga činjenica jest da je najmoćnija istarska kompanija – Adris grupa – jedan od najvećih suvlasnika Uljanik grupe s 12,4% vlasništva. Ova kompanija ostvaruje prihod od preko 5,5 milijardi kuna na ljudskoj ovisnosti od koje nastaju bolesti od kojih u Hrvatskoj umire godišnje 12.000 do 14.000 ljudi, a za koje se u zdravstvenom sustavu troši preko 1,3 milijardi kuna godišnje. Možda nevažno za ovaj slučaj, ali ne i nebitno. Hoće li ovaj rovinjski gigant pomoći Uljanik grupi? Za to novaca ima dovoljno.
    Dakle, sve ovo što se događa u Istri, kako vezano za Uljanik, tako i u širem kontekstu ukazuje na sljedeći scenarij:
    IDS namjerno i sustavno uništava Uljanik zbog dva razloga:
    1) da izvuku nove stotine milijuna kuna iz državnog proračuna za spas PRIVATNOG poduzeća u kojem radi 4.500 ljudi koji glasuju mahom za IDS. Ako tim novcem (do daljnjeg) spase Uljanik, proglasit će sami sebe spasiteljima škvera i radnika. Svojih birača. Interesantno.
    2) ako ne uspiju izmusti novce iz državnog proračuna, napasti će hrvatsku vladu koja „nije htjela pomoći istarskom Agrokoru“ i prenapuhati urotu protiv Istre i Istrijana.
    Za IDS-ove spin majstore ovo je win-win situacija. Tj. u oba slučaja dobivaju.
    Ostaje nam za vidjeti kako će se anemična vlada izvući iz ove nezavidne situacije. Da li će donijeti odluku o pomoći Uljanik grupi, uz prethodni dogovor s IDS-om, kupivši NAŠIM novcem IDS-ove ruke u Saboru gdje se očekuje vatrena jesen? Ili će se odreći IDS-ovih ruku i zagovarati stečaj? To su Plenkovićeve brige.
    Postavlja se pitanje nad pitanjima: Što s Uljanik grupom?
    Ovo je pitanje upućeno ekonomistima, mada je konačna odluka ipak politička.
    Naime, kako ekonomski racionalno odlučivati o kompaniji u kojoj radi 4.500 ljudi? Da li će takva odluka biti ekonomska ili socijalna?
    Odgovor je jednostavan, ali nije lagan.
    Do sada su u hrvatsku brodogradnju „upumpane“ milijarde kuna. Rezultat? Bijedno. Ništa. Novi gubici. Svaki dan, svaki mjesec … iz godine u godinu.
    HSP stoga postavlja pitanje: Kad će neka vlada konačno skupiti hrabrost i napraviti realnu analizu budućnosti hrvatske brodogradnje …. I zatvoriti škverove. Za to treba hrabrost koju nijedna vlada nije imala. Znamo da nije lako 4.500 obitelji ostaviti bez primanja, ali zar treba cijela Hrvatska biti talac neisplative i neodržive brodogradnje?
    Da ova – i bilo koja dosadašnja vlada – ima imalo znanja i kompetencija, izradila bi gospodarsku strategiju i pripremila izlaznu strategiju za zatvaranje škverova. Načini postoje. Prekvalifikacije, poticaji za osnivanje vlastitih poduzeća/obrta, poticanje investicija u high tech tvornice koje bi zaposlile dio Uljanikovaca,……….. itd.
    U brodogradnju, pa tako i Uljanik, slile su se milijarde kuna NAŠEG novca.
    Ima li smisla i dalje trpati milijarde kuna NAŠEG novca u „rupu bez dna“?
    HSP poziva hrvatsku vladu da izradi izlaznu strategiju za posrnula hrvatska brodogradilišta, koja očigledno ne mogu konkurirati azijskim škverovima.
    HSP poziva hrvatsku vladu da izradi gospodarsku strategiju Republike Hrvatske, pa da konačno znamo gdje idemo. Ili to niti ovu vladu ne interesira?
    Dame i gospodo iz hrvatske vlade, počnite konačno stvarati temelje za hrvatsku gospodarsku, a time i demografsku budućnost. Prestanite hraniti nezasitnog dinosaura.
    HSP posebice poručuje IDS-u:
    Neće vam uspjeti pokušaj uništenja Hrvatske. Nećete iz Hrvatske iščupati Istru. Pročitana ste knjiga.
    I da se ne zaborave preko sto godina stari stihovi Ivana Cukona:
    „Krasna zemljo, Istro mila,
    dome roda HRVATSKOG,…. „ (Ivan Cukon, 1912. god).

    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • Pogled iz Kanade: VENEZUELA U BRODOGRADILIŠTIMA!



    Ekonomska kriza u Venezueli budi pozornost svijeta. Ova država je sa ogromnim naravnim bogatstvom kakva je nafta, ali prolazi kroz pravu ekonomsku katastrofu.
    Narod bježi kako god zna i umije, a nacionalna valuta manje je vrijedna od smeća za reciklažu. Na drugom kraju svijeta, točnije u Turskoj, sličan scenarij se odigrava. Mada razmjere ekonomske krize još nisu u Turskoj dosegli razinu Venezuele, ipak se i tamo događa ekonomska drama, jer turska nacionalna valuta deprecira ništa manjom brzniom od one u Venezueli.

    Hrvatska se nalazi u ekonomskim problemima već dva desetljeća, sve je u suštini teže i teže.

    Što bi Hrvatska trebala i morala naučiti iz svega ovoga?

    Ako se pogleda stanje u Venezueli, onda se dogodilo nešto što nikako se nije smjelo dogoditi. Naime, Venezuela je ekonomski ne razvijena država. Međutim, posjeduje goleme rezrve nafte što je doista vrhunski kapital.
    Venezuela uvozi što bi se reklo sve i svašta, ali taj uvoz nije ni približan iznosu koji može ostvarivati izvozom nafte. Dakle, Venezuela bi trebala praviti suficit u bilanci plaćanja prema inozemestu, kada bi normalno izvozila naftu. Godinama je Venezuela upravo to i činila, pa je kroz suficit u bilanci plaćanja pokrivala deficit u državnom proračunu

    Međutim, prijašnji predsjednik Hugo Chavez je pokušavao uvesti komunizam u Venezueli, pe je tako nailazio na sve veću izolaciju od SAD i EU. Bijesan zbog izolacije, tjerao je inat sve više, zbližio se čak sa Kubom i još više sa Rusijom. Hugo je preminuo 2013 godine, ali su njegovi sljedbenici nastavili istim putom i doveli do novčarske i financijske propasti čitave države.

    Kada je u pitanju Turska, ona je u sličnom problemu. Geostrateški položaj Turske kao države gdje kontrolira Bosfor i Dardanele bio je čimbenik zbog kojega su SAD tako „rado“ pružale novčanu pomoć Turskoj. Naime, Turska je godinama imala ograničeni suverenitet u smislu toga što su SAD kontrolirale Tursku vojsku. Praktično je vojno zapovjedništvo Turske bilo pod zapovjedništvom SAD. U zamjenu za to, Turska je dobijala ogromnu financijsku pomoć od SAD i tako opstajala. No, ruski predsjednik Putin, uspijeva preuzeti zapovjedništvo nad truskom vojskom i zaprijetio je Erdoganu svrgavanjem sa vlasti ukoliko mu se ne pokori. Turski predsjednik Erdogan, zastrašen od Putina, pravi zaokret u vanjskoj politici i praktično prestaje biti član NATO pakta!
    Još uvijek je Turska formalno članica NATO, ali doista samo formalno. SAD je zbog toga uskratio novčanu pomoć Turskoj i ona zbog ogromnim vanjskih dugova sada srlja u istu katastrofu kao i Venezuela. Nacionalna valuta im deprecira iz dana u dan, a gospodarstvo propada brzinom svjetlosti. Narod ne odlazi iz Turske jednostavnog razloga, jer nema gdje otići! Susjedi u Europi su im Grčka i Bugarska, a Turci baš i ne stoje „dobro“ u političkom smislu ni prema jednima ni prema drugima. Sirija nije susjed za spominjanje.
    Sa druge strane, došla je vijest i Grčka je nakon 8 godina ponovno financijski „slobodna“ država! Nakon ogromne financijske i novčarske krize koja je nastupila u Grčkoj 2010 godine državne financije u Grčkoj su stabilne. Neke druge države koje je potresala slična novčarska i financijska kriza, također su odavno izišle iz krize. To su Irska, Island i Finska. Portugal i Španjolska još uvijek se bore sa krizom.
    Dakle, neminovno se nameće pitanje što je razlogom izlazak Grčke, Irske, Islanda i Finske iz financijske krize? Ako se bolje pogleda Island nije čak ni članica EU, dok ostale spomenute države jesu. Turska nije članica EU, ali je bila u vrlo, vrlo povlaštenom položaju prema EU. Venezuela naravno nije niti može biti članicom EU, ali njezina pogodnost je posjedovanja ogromnih zaliha nafte i mogla bi biti poput Norveške.
    Dakle, Grčka, Island, Irska i Finska su države koje su sprovele „bailout“ program financijskog i novčarskog ozdravljenja gospodarstva.

    Za sve one koji možda ne znaju, „bailout“ je program dokapitaliziranje gospodarstva u svrhu izlaska iz financijske i novčarske krize nacionalnog gospodarstva. Island je to učinio relativno samostalno, odnosno u suradnji s MMF-om, dok su ostale tri države to učinile sa ECB (europska središnja banka) koja regulira i kontrolira čitav novčarski i financijski sustav EU.

    Turska ne može sprovesti bailout program, jer odbija svaku suradnju i sa MMF-om i sa svjetskom bankom i sa ECB-om! Zbog vojnog prelaska na rusku stranu više ne može računati ni na novac iz SAD!

    Vratimo se sada na Hrvatsku čije gospodarstvo sustavno propada već dva desetljeća. „Rast“ BDP o kojem Plenković „talambasa“ je očito puno više „podešeni izračun“ nego realnost. Rast životnog standarda Hrvata je nezamjetan, jednako kao i rast BDP, mada se premijer hvali s „ogromnih“ 2% na godišnjoj razini.

    Bijeg naroda u inozemstvo je ne izmjeriv, a država baš ništa ne čini! Čak ni ne pokušava napraviti evidenciju koliki je broj iseljeniih osoba iz Hrvatske u zadnjih nekoliko godina!

    Hrvatsku je prvo potresao financijski slom „Agrokora“, sad se tresu „Uljanik“ u Puli i „3 Maj“ u Rijeci! Nije daleko od sloma ni „Croatia Airlines“, ili HAC, rafinerije u Rijeci i Sisku, željezara je već slomljena!

    Hrvatska vlada „skakuće“ od problema do problema, nekad više, nekad manje, ali bez pravog programa financijskog ozdravljenja gospodarstva. Donosi se sad ovaj „lex“, sad onaj „lex“, ali poboljšanja doista NEMA! Ni ne može biti, jer je hrvatskom gospodarstvu potreban kao i u svim gore spomenutim državama „bailout“ program!

    Program dokapitaliziranja gospodarstva i mogao bi se učiniti dijelom potpune privatizacije svih onih DRŽAVNIH poduzeća koja su dobro stojeća. Zato, jer njihove dionice imaju stabilnu bruzovnu vrijednost. Od tog novca bi se se ne stabilna poduzeća dokapitalizirala upravo kroz dodatne diončke pakete po nominalnoj vrijednosti dionica.

    Nikako ne po tržišnoj, jer je takva vrijednost dionica „Uljanika“ ili „3 Maj“, ravna je ništici.
    Plenković, ali i svi prijašnji premijeri nikako ne mogu shvatiti kako da „ad hoc“ pristup rješavanju financijskih problema u Hrvatskom gospodarstvu ne može donijeti rezultat. To je politika kratkog daha i sitnih koraka. Ne može Plenković nikako objasniti niti hrvatskoj javnosti niti zaposlenicima u brodogradilištima „Uljanik“ ili „3 Maj“, kako mu je stalo do „spasa“ jednog „Agrokora“, ali ga baš briga za brodogradilišta! Nije uopće bitno jesu li brodogradilišta u privatnom vlasništvu ili ne, jer je i „Agrokor“ privatna tvrtka! Ma koliko Plenković uporno ponvaljao kao oštećeni CD o tomu da je njegova vlada već puno učinila za „Uljanik“ i „3 Maj“, ali jednostavno to sve učinjeno NIJE DOSTATNO DOBRO!

    O „bailout“ programu osobno pišem već godinama u vlastito ime i ime moje stranke HSP!

    Međutim, na vlast uvijek dođu neki „gulanferi“ koji nemaju pojma o vođenju gospodarstva i od svega izmisle tek neki „lex“, nešto pokrpaju u obilatu pljačku i sve uz dopuštenje Brisela i sve se nastavi opet po starom!

    Ministar gospodarstva ponavlja o „važnosti informiranja“ Brisela o problemu brodogradilišta, a radi se o tek pukom poslušništvu i čekanja zapovjedi iz Brisela, jer su sami ne sposobni bilo što učiniti.

    Ministar financija Marić, kao i u slučaju „Agrokor“, opet je i NE vidljiv i NE čujan! Uloga ministra Marića u rješavanju financijske krize hrvatskog gospodarstva doista je poput filmskog statiste!
    Što mogu reći na koncu, nego samo „fašističke“ stihove onog „omraženog fašiste“ Marka Perkovića Thompsona: „Čuješ li me kako dozivam te rode, preko devet šuma i velike vode“!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP: Uvoznički lobi i EU uništavaju hrvatsku poljoprivredu, a ministar Tolušić bespomoćno promatra !


    Kada je u pitanju hrvatska poljoprivreda stanje je iz dana u dan sve gore. HSP već godinama upozorava mjerodavne da hitno nešto poduzmu i spriječe propadanje poljoprivrede i zadrže mlade na selu.

    Oni koji bi trebali voditi brigu o hrvatskoj poljoprivredu prije svega tu mislimo na ministra i ministarstvo poljoprivrede ne čine ništa.
    Plaćenim i naručenim člancima u medijima prikazuju našu poljoprivredu jako uspješnom, a ministra poljoprivrede Tolušića najboljim ministrom u vladi, ali nažalost to su samo plaćeni i naručeni članci u medijima.

    Stvarnost je drugačija. Statistički podaci su zastrašujući i iz njih je vidljivo da je poljoprivredna proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj na koljenima i svako novo istraživanje će biti još lošije po hrvatsku poljoprivredu, ako se hitno nešto ne učini.

    Prema podacima Hrvatske poljoprivredne agencije objavljenima u eGlasilu o isporučenim količinama kravljeg , ovčjeg i kozjeg mlijeka vidljivo je da se trend propadanja nastavlja i ako pogledamo podatak iz svibanj 2018. godine on je jako loš.

    U svibnju 2018. isporučeno je 41 487 176 kilograma kravljeg mlijeka, a isporučio ga je 5.771 isporučitelj. To je nikad manji broj proizvođača mlijeka i isporučenih količina mlijeka.

    Kad se podaci isporučitelja mlijeka usporede sa prošlim godinama to je strašan pad proizvođača. U 2015. ih je bilo 8.746, u 2016. godini 7.329, a u 2017. godini 6.389.

    Ministre zar nije sramota da je otkupna cijena mlijeka 1. klase u srpnju iznosila 1,80kn/ L.

    Kada je u pitanju uvoz i izvoz goveda tu je vidljiv jak utjecaj uvozničkog lobija. U 2016.godini uvezli smo 98 958 goveda a izvezli 38 605 goveda. Da se ništa neradi da bi se trend zaustavio vidljivo je iz podatka za 2017.godinu gdje je uvoz još veći 121 680 goveda, a izvoz 41 133 goveda.

    Ono što nije uništila ni Austro-Ugarska, ni Kraljevina Jugoslavija, ni Komunistička Jugoslavija, učiniti će Europska Unija ( EU ). Strani proizvođači kojima je prodana hrvatska mljekarska industrija ne vode računa o hrvatskom selu i seljaku.

    Cilj im je nepovratno uništiti proizvodnju u Hrvatskoj i napraviti mjesto za mlijeko iz starih članica EU iz kojih nam stižu konvoji cisterni s lošijim mlijekom iz EU ili mlijekom u prahu za prehrambenu industriju.
    Uvoznički lobi na taj način rješava potrebne količine mlijeka u Hrvatskoj. Nažalost po naše građane to mlijeko ne zadovoljava parametre propisane direktivama EU. Na ove i ovakve probleme Hrvatska stranka prava ( HSP ) je upozoravala i prije samog ulaska u EU. Glas se nije dovoljno daleko čuo jer vladajućim oligarhijama nije odgovaralo da se čuje pravo stanje stvari.

    Vrijeme je da se resorno ministarstvo pokrene i da konačno počne djelovati.
    Bez obzira na tzv. EU direktive ministar poljoprivrede ima mehanizme kojima može djelovati na sprječavanju ovakvih poremećaja u proizvodnji mlijeka.

    Sada je valjda svima jasno da naša ministarstva vode glumci kojima su dodijeljene te uloge, a da sve ostalo kreira Bruxelles koji nam planski uništava proizvodnju i ide na mlin uvozničkom lobiju.

    HSP predlaže da se žurno osnuje fond za mljekarstvo. Osnivanjem toga fonda pomoglo bi se proizvođačima, a u njega bi se od svakog prodanog mliječnog proizvoda slijevalo 0,5 kuna, što bi se izravno vraćalo hrvatskim seljacima koji proizvode mlijeko.

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu
    Ivica Gašparuš, član povjerenstva

  • HSP Bakar: Ekološka situacija u Bakru je alarmantna.


    Luka Rijeka već godinama sustavno uništava Bakarski zaljev i Grad Bakar. Nebrojeno puta  već  se dogodio ekološki genocid, a od nadležnih nitko do sada nije reagirao dok  se i ljudi i more uništavaju.

    Onečišćen gusti crni oblak se često nadvija nad gradom a smeće,  derivati i razna druga onečišćenja se slijevaju u more. Na stotine prigovora i tužbi je već upućeno institucijama od strane građana ali do sad  nije bilo nikakvog pomaka.

    Kako je moguće da kad se  npr. u Kaštelima dogodi slična situacija onečišćenja mora  svi odmah reagiraju, mediji ih poprate i problem se rješava.

    HSP Bakar pita kako je moguće da grad Bakar uz sva ta onečišćenja ima turističku A zonu a ne zna se što je zagađenije more ili zrak,  uz to niti jedne plaža nema sanitarni čvor.  Jedan jedini hotel koji je bio ne radi, dok sa većine pročelja gradskih zgrada otpadaju fasade a ceste su u katastrofalno lošem stanju..

    Gradonačelnik Tomislav Klarić je uputio kaznenu prijavu “Luci Rijeka” ali tek nedavno. Smatramo da je to trebalo biti učinjeno puno ranije, kao i  još puno toga što se moglo do sada  po tom pitanju napraviti i mora se napraviti što hitnije.

    Voljni smo,  željni i spremni učiniti promjene

    HSP Bakar
    Sanjin Klarić

  • HSP se vraća u Crikvenicu; Nikolina Baić imenovana povjerenicom, uskoro ustrojavanje podružnice.


    Na prijedlog predsjednika županijskog vijeća HSP Primorsko goranske županije Nikice Augustinovića, predsjednik HSP-a Karlo Starčević imenovao je  gospođu Nikolinu Baić povjerenicom HSP-a za Grad Crikvenicu. Ovim činom   HSP se ponovno vraća na političku scenu   Crikvenice, gdje će sigurni  smo biti važan čimbenik na svim budućim izborima.

    Gospođa Baić je odmah   žestoko prionula na posao i do danas je u HSP  pristupilo  dvadesetak novih članova s područja Crikvenice, te  očekujemo  skoro održavanje  izbornog Zbora i ustrojavanje    podružnice  za Grad Crikvenicu,  sukladno statutu Hrvatske stranke prava.

    Ovim činom  Hrvatska stranka prava u Primorsko goranskoj županiji  jača, raste, te zaokružuje i popunjava  mrežu podružnica u gradovima i općinama  gdje HSP ne postoji, a ispunjenje tog cilja očekuje se uskoro.

    Gospođi Baić, uz odlučnost i pravašku hrabrost želimo  puno uspjeha u budućem radu.

    Ured za odnose s javnošću HSP PGŽ