Pad MIG-a 21 posljedica je neodgovornog vođenja države u proteklih dvadeset godina koje dolazi na naplatu u svim segmentima pa tako i u segmentu obrane i nacionalne sigurnosti. Nedostatak vizije i jasne nacionalne strategije s jedne strane i pod svaku cijenu opstanaka na vlasti rezultat su da Hrvatska nema kratkoročnog, srednjoročnog a kamoli dugoročnog plana razvoja u kojem bi bila osigurana sredstva za Hrvatske oružane snage.
U proračunu godinama nema sredstava ne samo za zrakoplovstvo već i za kopnenu vojsku i moranaricu. Za Ministarstvo obrane vežu se samo afere od remonta migova, nabave oklopnih borbenih vozila i vojnih kamiona. Interesni lobiji jači su od intresa države zbog čega strateški nacionalni interesi nisu prioritet. Stoga ne čude najave preko režimskih medija (Novog lista i Jutarnjeg) „da je u redovima državne vlasti prevladavajući praktično unisoni, stav da Hrvatska jednostavno mora prekrižiti svoje zrakoplovstvo, zadržati helikoptere, a nadzor zračnog prostora prepustiti zrakoplovima nekog od NATO saveznika“.
Ovo je klasičan primjer puštanja „balona“ kako bi hrvatsku javnost pripremilo na scenarij kojim se pitanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva ponovo podredilo lobističim interesima. Iz Ureda predsjednika i Banskih dvora plasiraju se stavovi prema kojim bi neka druga država iz NATO saveza mogla štititi naš zračni prostor. Prema tim stavima koje iznosi neimenovani sugovornik iz državne vlasti kako prenosi Novi list: „Hrvatskoj dugoročno ne prijeti nikakva ugroza od susjednih država. … Jedna Srbija ne predstavlja opasnost za Hrvatsku, pokazuje se da su oni spremni gotovo sve podrediti nacionalnom cilju – ulasku u EU“, analizira sugovornik iz državne vlasti dodatne razloge zašto Hrvatska ne treba Hrvatsko zrakoplovstvo jer je“održavanje ratnog zrakoplovstva prevelilk i nepotreban teret za Hrvatsku“.
Dvadeset godina od Oluje, veličanstvene vojne pobjede kojom se Hrvatska obranila od srpske agresije ovakvo podmetanje i nedostatak minimuma nacionalnog ponosa može značiti da su ovakvi razgovori (kako navodi Novi list) „s nekolicinom ljudi iz Ureda predsjednika i Banskih dvora“ ustvari vođeni u uredu u kojima sjede Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić, ako ne oni onda sigurno u najmanju ruku oni koji podržavaju njihovu politiku.
HSP čvrsto stoji na stajalištu da Hrvatska mora imati Ratno zrakoplovstvo jer je to preduvjet za zaštitu hrvatskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Ne postojanje Strategije razvoja Oružanih snaga je ugrožavanje hrvatskih nacionalnih interesa za što su odgovorni prije svega predsjednik Države i predsjednik Vlade. Dosadašnje Vlade takmičile su se u zaduživanju države, dovele građane Hrvatske u dužničko ropsto za što nitko do sada nije odgovarao.
Nesposobnost vođenja države temeljni je problem Hrvatske. Scenarij koji se nudi u članku Novog lista „Imamo NATO! Hrvatska ukida svoje ratno zrakoplovstvo“ znači izdaju nacionalnih interesa, izdaju svih branitelja i građana Hrvatske. Hrvatskoj ne trebaju izdajnici. koji će zastupati Vučičeve i Nikolićeve stavove. Hrvatskoj trebaju sposobni hrvatski kadrovi koji će, ne zaboravljajući povijest, znati graditi hrvatsku budućnost i očuvati hrvatski suverenitet i teritorijalni integritet.
Povjerenstvo za obranu i nacionalnu sigurnost HSP-a
Drago Marković
