• PREDSTAVLJENA DESNA LIGA Starčević: Možemo pogriješiti, ali vas prodati nećemo!


    Desna liga, politička platforma koju okuplja Hrvatsku stranku prava, Neovisne za Hrvatsku i Generaciju obnove, potpisala je koalicijski sporazum u Zagrebu.

    Predsjednik HSP-a Karlo Starčević rekao je da glas za njih nije bačen glas, nego glas za ponosnu Hrvatsku.

    “Glas za ostale opcije je glas za opciju koju hrvatski narod ne želi. Zlo razara Hrvatsku više od dva desetljeća. Mnogi nam pokušavaju ogaditi Hrvatsku kao domovinu, ali to je nemoguće jer je naša ljubav veća od njihove mržnje. Ukažite nam povjerenje, spojit ćemo iseljenu i domovinsku Hrvatsku i urediti Hrvatsku po vašoj mjeri. Pogriješiti možemo, ali vas prodati nikada nećemo”, rekao je Starčević.

    Nakon njega oglasila se i čelnica Neovisnih za Hrvatsku Bruna Esih.

    “Predstavljamo vam suradnju koja nije iznenađenje i nije, kako smo mogli pročitati u nekim medijima, prigodno sklepana. S HSP-om suradnja postoji oduvijek, u prijateljskom smislu, ali od europarlamentarnih izbora ona je bila i formalna. Mi smo od tada iskusniji za jedan ožiljak, jer svega par tisuća glasova dijelilo nas je od mandata, to mogu usporediti s Mostom kojemu je također negdje toliko trebalo, a daleko su zastupljeniji u medijima i raspolažu s 11 milijuna kuna više nego primjerice NHR. Suradnja s HSP-om nas čini zadovoljnim ljudima, političarima i kolegama. Ta će se suradnja, bez obzira na rezultate za koje vjerujem da će biti dobri, nastaviti i dalje”, kazala je Esih.

    Dodala je da je Generacija obnove naišla na dobar odjek među mlađom populacijom.

    “Poput nas, oni cijene prošlost i tradiciju, ali su okrenuti budućnosti jer svojim godinama i znanjem ne moraju biti samo pokret za budućnost, oni jesu budućnost. Dugi niz mjeseci između Generacije obnove i kluba mladih NHR-a vode se ugodni razgovori i da nije bilo višemjesečne strahovlade gospode Božinovića i Beroša, ti bi razgovori bili konkretniji, odnosno Generacija obnove bi pristupila NHR-u”, otkrila je Esih.

    Dodala je da će platforma ponuditi program autentične desnice, zaštite granica, očuvanja hrvatske kune, energetske neovisnosti, zaštite života od začeća do prirodne smrti, zaštite institucija braka i obitelji, drastičnog smanjenja poreza i njegovih stopa, poticanje poduzetništva…

    Frano Čirko dodao je da će se mnogi zapitati zašto Desna liga, a ne netko drugi s desnog spektra ili ostatka političke scene.

    “Ključna stvar koja nas razlikuje od ostatka desne scene su naša čvrsta politčka načela i jasni i dosljedni politički stavovi. Za nas porezno rasterećenje rada i reforma javne uprave nije samo fraza, to je za nas potpuno ukidanje poreza na dohodak i ostalih nepotrebnih nameta, ali i prebacivanje viška radne snage iz javnog u privatni sektor. Nama zaštita državnih granica nije floskula, nego ona znači uvođenje potpune kontrole nad našim granicama po uzoru na susjednu Mađarsku, dakle i fizičkim barijerima ako je potrebno. Stanovnici Karlovačke županije i policajci ne traže tople riječi potpore, nego konkretne mjere. Rješenje za odlazak mlade radne snage nije uvođenje jeftine strane radne snage iz Bagladeša i drugih zemlja”, poručio je Čirko.

    Predstavljanje platforme za parlamentarne izbore Desna liga

    Objavljuje Direktno.hr u Srijeda, 10. lipnja 2020.

    Izvor: HSP/Direktno.hr

  • ‘Hrvatska stranka prava’ na parlamentarne izbore izlazi u koaliciji sa ‘Neovisni za Hrvatsku’ te ‘Generacijom obnove’


    Poštovane pravašice i pravaši, poštovane Hrvatice i Hrvati, poštovani građani republike Hrvatske, nakon višetjednih pregovora s potencijalnim koalicijskim partnerima, Glavni stan Hrvatske stranke prava velikom je većinom glasova donio odluku o načinu izlaska na predstojeće parlamentarne izbore, te je zaključeno kako će ‘Hrvatska stranka prava’ na naredne parlamentarne izbore izići u koaliciji s nama programski i ideološki bliskim strankama ‘Neovisni za Hrvatsku’, te ‘Generacijom obnove’.

    Kao predsjednik ‘Hrvatske stranka prava’ dužan sam Vas izvijestiti o tijeku pregovora sa političkim strankama, koalicijama ili pokretima s kojima smo razgovarali, prije svega sa ‘Domovinskim pokretom Miroslava Škore’, sa kojima smo više puta razgovarali, no na žalost bez ikakvog uspjeha. Način i poruke koje su tom prilikom prema nama odaslane, više su nego porazne.

    Prvi krug pregovora predstavnika ‘Hrvatske stranke prava’ i predstavnika ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ bio je dana 13. svibnja 2020. godine. Na žalost, višesatni razgovori, zbog krajnje podcjenjivačkih i posve neprihvatljivih prijedloga, nisu urodili nikakvim plodom. Naime, tijekom pregovora predstavnik ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ za ‘Hrvatsku stranku prava’ predložio je četvrto mjesto u IX. izbornoj jedinici, i ništa više. Naravno da je takav prijedlog s prijezirom odbijen, no smatrali smo i nadali smo se kako će naredni razgovori ipak nešto bitno promijeniti, sve s ciljem stvaranja jedne snažne i priželjkivane političke platforme, koja bi mogla na narednim parlamentarnim izborima upisati značajan uspjeh.

    Umjesto, kako je dogovoreno, nakon nekoliko dana, predstavnici ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ novi krug pregovora zakazali su tek nakon više od dva tjedna. Pokazalo se, na žalost, kako niti drugi krug pregovora, odnosno drugi prijedlog od strane ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ prema ‘Hrvatskoj stranci prava’ nije bio ništa bolji od prvotnog, naime ovoga puta za ‘Hrvatsku stranku prava’ predvidjeli su tek tri mjesta na izbornim listama, no svako od tih mjesta nalazio se na donjem dijelu izborne liste, ispod petog mjesta. Zanimljivo je pripomenuti kako je ovaj drugi prijedlog bio toliko drzak da su nam uvjetovali čak imena članova naše stranke koja bi, po njihovom mišljenju, bila podobna za izborne liste. Ovakvo neviđeno bahaćenje, do sada nepoznato u modernoj političkoj komunikaciji, bio nam je jasan signal kako ništa neće biti od pregovora, kako nikako nije moguće postići bilo kakav sporazum o zajedničkom izlasku na parlamentarne izbore.

    Posebno naglašavamo kako je jedini, naglašavamo jedini, zahtjev ili uvjet ‘Hrvatske stranke prava’ bio samo jedno prolazno mjesto u bilo kojoj izbornoj jedinici, sve s ciljem povratka ‘Hrvatske stranke prava’ u hrvatski državni Sabor.

    Unatoč očiglednom i otvorenom šikaniranju naše stranke od strane ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ nekolicina članova ‘Hrvatske stranke prava’, prije konačne odluke ‘Glavnog stana’ o načinu izlaska na izbore, zatražila je dodatni, dakle treći, krug pregovora, ovoga puta osobno s Miroslavom Škorom, a sve ciljem postizanja kakvog – takvog dogovora. O prijedlogu se većina članova ‘Glavnog stana’ izjasnila pozitivno. Na žalost, i treći krug pregovora ništa bitno nije promijenio, osim što se gosp. Miroslav Škoro, unatoč obećanju, nije pojavio na pregovorima, ispričao se na nedolasku te je na pregovore poslao svoga izaslanika.

    Poštovane pravašice i pravaši, vjerojatno će te se pitati zbog čega smo toliko puta pregovarali, odnosno zbog čega smo dozvolili da s nama postupaju krajnje neprihvatljivo, i posve nekorektno?

    Upravo zbog činjenice kako smatramo iznimno važnim, praktički ultimativnim, hrvatskog političko jedinstvo, smatrali smo, i još uvijek smatramo, kako bi sve hrvatske domoljubne stranke trebale biti dio jedne velike državotvorne koalicije, sve ciljem svrgavanja aktualne nenarodne vladajuće garniture temeljene na duopolu HDZ – SDP, plus Milorad Pupovac.

    Stoga nam i nije jasno kako je moguće da ‘Domovinski pokret Miroslava Škore’ visoko mjesto na izbornoj listi nudi izvjesnom Lazaru Grujiću, osobi vrlo živopisne političke prošlosti, ili nekakvoj ‘Zelenoj listi’, dakle nekakvoj politički posve nepoznatoj i neprepoznatljivoj stranci, a takvih mjesta za najstariju hrvatsku političku stranku, dakle ‘Hrvatsku stranku prava’, ipak nema. Naglašavamo kako ‘Domovinski pokret Miroslava Škore’ na takve, ili bilo koje druge, odluke imaju autonomno pravo, mi ih poštujemo, no smatramo kako takav izbor koalicijskih partnera razobličuje stvarni politički karakter ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’. Na biračima je prosudba jesmo li u pravu, ili nismo.

    Osim opisanog ponašanja predstavnika ili vodstva ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ napominjemo kako je upravo od strane tog pokreta vršena permanentna agresija na članstvo ‘Hrvatske stranke prava’ od strane određenih dušebrižnika, nama poznatih, ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’, s ciljem prelaska pojedinih visokih dužnosnika ‘Hrvatske stranke prava’ u njihove redove. Od samoga početka znali smo za te radnje, nismo im pridavali osobitu važnost jer smo vjerovali kako baš nikako nije moguće, na bilo koji način, ‘kupiti’ ili vrbovati ili na bilo koji način pridobiti bilo kojeg našeg člana. Na žalost, kada je u pitanju jedan naš viđeniji član, prevarili smo se. Želimo mu, kao našem tridesetogodišnjem članu, svu osobnu i političku sreću.

    Na koncu, slijedom svega navedenoga, ‘Glavni stan’ ‘Hrvatske stranke prava’ na svojoj sjednici održanoj u četvrtak, 4. lipnja 2020. godine donio je jedinu moguću logičnu odluku o načinu izlaska na predstojeće parlamentarne izbore, te je zaključeno kako će ‘Hrvatska stranka prava’ na naredne parlamentarne izbore izići u koaliciji s nama programski i ideološki bliskim strankama ‘Neovisni za Hrvatsku’, te ‘Generacija obnove’. Odluka je donesena uz samo jedan glas za samostalni izlazak na izbore, dok su svi drugi glasovali za navedenu koaliciju.

    ‘Hrvatska stranka prava’ zajedno će sa svojim koalicijskim partnerima uskoro hrvatskoj javnosti predstaviti izborni program, kao i kandidate u svih jedanaest izbornih jedinica.

    U Zagrebu, 5. lipnja 2020. godine

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik

  • Osnovana Mladež HSP Split!


    Dana 04. lipnja u prepunim
    prostorijama Hrvatske stranke prava u Splitu održan je osnivački Zbor mladeži HSP-a Split. Službenim dijelom predsjedavalo je Radno predsjedništvo u sastavu: Hrvoje Marušić dopredsjednik HSP-a i predsjednik splitske Podružnice, Željan Jurlin, predsjednik ŽV-a HSP-a SDŽ te Marijo Popović, predsjednik Središnjeg nadzornog odbora HSP-a koji je ujedno i tajnik ŽV-a HSP-a SDŽ.
    Jednoglasnom potporom svih članova Izabrano je sljedeće vodstvo Mladeži HSP-a Split: predsjednik Jakov Pavić, dopredsjednici Karlo Čondić i Tino Dodig, tajnik Hrvoje Strižić i rizničar Ante Šolić. Za članove Nadzornog odbora izabrani su Jeroslav Glavaš, Luka Ogrebić i Marin Sičić.

    Ovom prilikom zahvaljujemo našim dragim mladim kolegama iz Podružnica Trilj i Podstrana koji su nam pružili potporu na osnivačkom zboru Mladeži naše Podružnice.

    Dok iz drugih stranaka mladi odlaze, u nas je potpuno drugačija situacija, jer nam mladi svakodnevno dolaze. Sudeći po tome očito je da radimo kvalitetno te smo na ispravnom putu za razliku od mnogih drugih političkih stranaka. Mladi su oni na kojima svako razumno društvo treba graditi svoju budućnost kako bi svoju energiju, znanje i entuzijazam iskoristili za razvoj našeg društva.
    Situacija u cijeloj našoj domovini ali konkretno u gradu Splitu jest takva da su mladi prepušteni sami sebi te veliki broj njih odlazi trbuhom za kruhom jer nemaju kvalitetnu priliku za rad i dokazivanje.
    Stoga želimo upravo kroz mladež HSP-a potaknuti mlade na angažman kako bi se zajedno izborili za bolju poziciju mladih u društvu od one koju trenutno imaju.
    Već sada imamo u planu čitav niz akcija i aktivnosti kojima ćemo pokazati da glavni cilj učlanjivanja u političku stranku ne smije biti dobro se uhljebiti već naprotiv da pokušamo stvoriti uvjete da svi mladi u našem gradu imaju jednaku priliku.

    Mladež HSP-a Split

  • Gradonačelniče Biliću, zbog čega obmanjujete javnost?


    Hrvatska stranka prava Podružnica Trogir osjeća se dužnom reagirati na neistinite izjave gradonačelnika Trogira Ante Bilića vezane uz otvaranje vrtića u sklopu Pastoralnog centra, a kojima obmanjuje cjelokupnu javnost.

    Izjava Ante Bilića br.1
    „Netočno je da se Grad obvezao izgraditi pristupnu cestu ispred budućeg vrtića u sklopu pastoralnog centra. Nikada se na to nismo obvezali, a navedena cesta je na pomorskom dobru i samim time nije u nadležnosti Grada Trogira“

    HSP Trogir:
    U građevinskoj dozvoli (koju je izdao grad Trogir) stoji obveza ishođenja uporabne dozvole za priključak i pristupnu cestu. Valjda Gradonačelnik ima barem minimum znanja da zna tko izdaje uporabnu dozvolu, a koju je Nadbiskupija davno zatražila. Ukoliko se radi o pomorskom dobru kao što tvrdi Gradonačelnik, kako Grad može vršiti sve te radnje? Ukoliko to Grad može raditi, a očito je da može, pitamo se zbog čega to nije učinio na vrijeme.
    Svojevremeno se gradom moglo čuti da aktualna gradska vlast prijeti neizdavanjem uporabne dozvole ukoliko ih se bude prozivalo. Najbolji primjer sposobnosti gradske vlasti jest činjenica da dvije godine uplanjuju 10 (deset) metara pristupne ceste. Možemo samo zamisliti što bi bilo da je cesta duga 100 metara? Time Gradonačelnik potvrđuje naše iznesene tvrdnje da je ovdje riječ o opstrukciji otvorenja dječjeg vrtića i šalje poruku svim zabrinutim roditeljima koji su već mogli upisati djecu. Nevjerojatno je o kakvoj se demografskoj politici i brizi za najmlađe radi.

    Izjava Ante Bilića br. 2
    „Svrstavati djecu u bilo koji stranački ili ideološki blok može samo onaj tko je spreman razmišljati na takav način. Dok pojedinci nemaju teme koja nije ideološka, dok pozivaju na mržnju, mi radimo za sve građane našeg grada bez iznimke“

    HSP Trogir:
    Gradonačelniče Biliću, odnosi li se ovo i na župljane najveće trogirske župe Gospe od Anđela ili su možda oni građani drugog reda? Već duže vrijeme ne želite u gradskoj upravi primiti župno pastoralno i ekonomsko vijeće na čelu sa župnikom iako se o tome više puta raspravljalo na gradskom vijeću. Je li to čin ideologije ili patološke mržnje prema Crkvi, svećenicima i vjernicima? Ignoriranje svih njihovih dopisa, ponižavanje i omalovažavanje njih kao građana (zar to nije diskriminacija) samo zbog toga što su vjernici i što se bore za svoju župu i gradnju nove crkve te pastoralnog centra s dječjim vrtićem, čin je ideološke netrpeljivost i partijske poslušnosti.

    Gradonačelniče Biliću, sljedeći put nas demantirajte djelima, a ne obmanama!

    HSP Trogir

  • VJETROELEKTRANE – MEGA KRIMINAL


    Kako je uhićenje trećerazrednih kriminalaca privuklo pažnju većeg dijela hrvatske javnosti, tako se i mi u HSP-u smatramo dužnim očitovati i javno reagirati. Naime, na ovu smo temu već puno govorili i jako dugo upozoravali, kako hrvatske institucije, tako i širu hrvatsku javnost. Na žalost, kao i po pitanju brojnih drugih tema, nije bilo dovoljno sluha.
    Činjenica da nema niti jednog jedinog područja u RH gdje su se radile vjetroelektrane, a da se ne radi o mitu i korupciji ili prihvaćanju projekta i Studije utjecaja na okoliš, koja bitno odstupaju od uvjeta davanja koncesije i rješenja PRIHVATLJIVOSTI U PROSTORU.

    Primjer :
    1. NEGATIVAN UTJECAJ OD BUKE
    2. UDALJENOST VJETROELEKTRANE OD NASELJENOG MJESTA
    3. EKOLOŠKA MREŽA NATURA 2000
    4. ARHUŠKA KONVENCIJA

    Nadalje, vjetroelektrane su cijeloj EU danas postale veliki i unosan biznis, i to još od trenutka kada su postavljeni ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova za 40 posto do 2030. godine. Međutim, treba reći i to da se geneza svih problema vezanih za ovaj mega kriminal provlači ipak od 2013.g. I rekli bi pri tome ništa čudno ako znamo da su trećina svih elektrana postavljenih do 2000. g., upravo vjetroelektrane, koje su, pretekavši hidroelektrane, postale zapravo treći najveći izvor električne energije u EU. U njih je recimo samo 2015. g. investirano 26,4 milijarde eura privatnog kapitala,a u zadarskom zaleđu se govorilo se o investiciji teškoj 80 milijuna eura. Međutim, ondje gdje se vrte milijuni, vrte se na žalost i mutni poslovi i još mutniji akteri. Na žalost radi se udruženom zločinačkom poduhvatu i sinergiji interesnih kriminalnih lobija i brojnih stranačko partijskih dužnosnika.

    Za primjer ćemo navesti samo Sdp-ovu Vlada na čelu s Milanovićevem, gdje su u poslovima s vjetroelektranama, po nekim svjedočenjima, u startu oštetili državu, a time i hrvatske poreske obveznike, za oko 910.000.000 kuna. Naime, ugovorom s C.E.M.P.-om, potpisanim u prosincu 2013.g., i to samo 24 sata prije no što će početi vrijediti nova tarifa od 53 umjesto dotadašnje 71 kune po KWH, otkup vjetroenergije od planiranih 400 MW povećao se na neodrživih i nepotrebnih 744 MW. Da se recimo uz 142 megavata i cijenu od 94 eura po megavatu, isporučivala skuplja energija, zaradili bi na toj napumpanoj cijeni čak 1,9 milijardi kuna. Od zla gore, iako je ugovor potpisan na 14 godina, prema svim potpisanim rješenjima povlašteni je status C.E.M.P. dobio na čak 25 godina.

    Dakle, to su vjerujemo na početku sve pokrenuli i omogućili upravo Milanović i Vrdoljak,a nastavila Plenkovićeva vlada jer cijena energije je fiksirana ugovorom iz 2015. g., a također je izglasan i zakon u Hrvatskom saboru. Tada su isto tako kupljene i propale tvrtke te plaćene hipoteke i dugovi poduzetnika Kreše Milanovića. Hdz-ova je odnosno Plenkovićeva Vlada već u rujnu 2017.g. također donijela odluku o poskupljenju struje zbog povećanja nameta za obnovljive izvore energije.

    Glede poskupljenjan treba reći i to da su u Hrvatski vjetroenergetski sektor 96% investirali stranci. Problem je to što svaki hrvatski porezni obveznik na svakom svom računu, koji se konstantno povečava, odvaja iznos kojim se, uz sve hrvatske kriminalce, subvencioniraju isključivo i ti stranci, a kojima na koncu ide čista zarada. Zato je prošlih godina i sklopljen veliki broj ugovor za OIE jer njihova suma zahtjeva značajne poticaje koji se ne mogu financirati iz dosadašnjih naknada, a kako bi se mogle ispunjavati državne obveze preuzete tim ugovorima, političari nam neprestano povećavaju i naknadu za OIE. Direktivom su pak utvrđeni navodni „nacionalni ciljevi“ u području obnovljive energije i to za svaku zemlju pojedinačno, a RH se, kao članica EU, obvezala na prihvaćanje europskog klimatsko-energetskog paketa koji podrazumijeva i Direktivu 2009/28/EZ o poticanju uporabe energije iz obnovljivih izvora.

    Prihvaćanjem direktive, Hrvatska je preuzela obvezu povećanja uporabe energije iz obnovljivih izvora, pri čemu bi u 2020. g. udio energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji trebao iznositi najmanje 20%, promatrano na razini EU. Tako da na računima za struju, hrvatski poreski obveznici danas (za 2019.g.) uplate 1. 097.716.100,07 kuna samo za OIE, čime Hrvatska dobiva jedan od najvećih troškova kapitala za vjetroelektrane i sunčane elektrane. Kao glavni razlog tog visokog troška kapitala u Hrvatskoj, navodi se (u Pricetag studiji) nestabilnost politika za poticanje obnovljivih izvora energije, kao što je zastoj u provedbi mjera iz Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, koji je stupio na snagu 01.01.2016. godine i kojim se dosadašnji sustav poticaja zamjenjuje modelom premija, međutim koji sve do današnjeg dana NIJE proveden u praksi.

    I da zaključimo odnosno podvučemo činjenično stanje u tzv. energetskom sektoru RH. HSP smatra kako hrvatskim poreskim poveznicima stižu isključivo računi, strancima ide čista zarada, koju opet finaciraju hrvatski poreski obveznici preko HROTE-a, dok političarima i kriminalcima ide višemilijunska provizija. Na žalost, iako živimo na Bogom danom podneblju, zemlji sunca i vjetra, istina je da istovremeno i životarimo u jednoj od najkorumpiranijih i najkriminalnijih država Europe i svijeta. Jedna smo od prirodno najbogatijih zemalja s najsiromašnijim ljudima u Europi i imamo stanovništvo kojemu prirodno bogatstvo, istovremeno predstavlja i svu našu pokoru. Hrvatska očito postaje i ostaje zatočenik vlastitog bogatstva, a ključevi okova ostaju i dalje u rukama izdajnika i kriminalaca.
    Svjesni toga toga HSP poziva na istinsko promišljanje te svijestan i savjestan odabir izbornih programa jer oni koji u svom programu, u prvom planu, nemaju suverenost i zaštitu nacionalnih interesa, i to u svakom vidu (moralnom, ekološkom, ekonomskom, gospodarskom itd.) vođenja politike, kao i KONKRETNU borbu protiv institucionalnog kiriminala, ti vas zapravo lažu i nadalje vode ne samo u egzistencijalnu, već i biološku propast te i moralni ponor i pravno beznađe.

    Željan Jurlin – Predsjednik povjerenstva za ekologiju HSP

  • Torcida i pravaši darovali sliku don Josipu Delašu, župniku na splitskoj Sirobuji!


    Don Josip Delaš župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića na splitskoj Sirobuji postao je prepoznatljivi simbol upornog čovjeka i svećenika koji ni u najtežim vremenima pandemije korona virusa nije htio zatvoriti crkvena vrata i ne održavati svete mise za narod.

    U tom vremenima teških iskušenja Don Josip Delaš se suprotivu nelogičnim uputama nacionalnog pandemijskog stožera odvažio i stao na branik vjere i prava katolika da svoju vjeru ispovijedaju, sudjeluju na misama i mole se u svojim crkvama. U obranu don Josipa tada su stali navijači iz skupine Torcida i hrvatski ratnici, braneći pravo na vjeru, misu i molitvu.

    Unatoč žestokim napadima jugokomunističkih novinara, različitih podvala, medijskih i represivnih pritiska i nerazumijevanja, don Delaš je sve izdržao i ostao i postao simbol nepokolebljivog i beskompromisnog pastira, kao što je bio i sveti Leopold Bogdan Mandić čije ime nosi župa u kojoj don Josip pastoralno djeluje.

    U znak trajne zahvale danas su nakon svete mise pravaši, HOS-ovci i Torcida  zajednički zahvalili Don Josipu uručenjem slike Sv.Marka evanđeliste, zaštitnika crkve koja simbolično prikazuje i don Josipa koji je ostao vjeran svojoj crkvi i vjeri u onim nedavnim događajima

    Hrvatska mladost iz Udrugu Torcida Sirobuja,  nije napustila svoga duhovnog pastira nego je zajedno sa autorom slikarom Damirom Kukavicom na ovaj način trajno obilježila svoju odanost Crkvi i svećeniku koji je cijeli svoj život ostao dosljedan.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • GODINA KADA JE ZAGREB IZGUBIO STEDNJOEUROPSKI ŠTIH Obnoviti otetu imovinu značilo bi sudjelovati u zločinu


    Centar i sjeverni dio Zagreba ozbiljno su oštećeni u potresu koji je glavni hrvatski grad zadesio 22. ožujka. Kako se doznaje iz medija, od oko 18 tisuća oštećenih objekata koje su statičari pregledali, njih čak četiri tisuće nisu upotrebljivi.

    Prema procjeni eksperata, koju je iznio ministar graditeljstva Predrag Štromar, ukupne štete na objektima iznose 42. milijarde kuna, nešto preko pet i po milijardi eura. Oštećene su škole, bolnice, muzeji, fakulteti, javna infrastruktura, stanovi u stambenim kućama, obiteljske kuće i drugo, a procjena medija je da je 20 tisuća Zagrepčana potražilo smještaj kod rodbine ili prijatelja, jer su im stanovi u centru Zagreba previše oštećeni da bi se u njima moglo živjeti.

    Iz prirodne katastrofe koja je prije šest godina zadesila Gunju trebalo je naučiti kako nam je žurno potreban novi Zakon o obnovi nakon katastrofalnih događaja, jer je već tada bilo jasno kako su postojeći zakoni prespori i previše se preklapaju u nadleštvima da bi omogućili brzu i efikasnu obnovu. Na žalost, novog Zakona još uvijek nema, dakle još uvijek nemamo efikasno zakonsko oružje kojim bismo žurno reagirali kada su u pitanju ovakve prirodne kataklizme.

    Hrvatska stranka prava, uvažavajući vrlo netransparentnu obnovu Gunje, koja je po našem dubokom uvjerenju bila ne samo netransparentna nego i u zoni ozbiljnog kriminala, koji nikada nije procesuiran, apelira na Vladu Republike Hrvatske da žurno donese novi Zakon o obnovi, kako scenarij Gunja ne bi bio ponovljen i u Zagrebu.

    Naime, obnova Zagreba ogroman je financijski kolač, od kojega će mnogi željeti otkinuti što veći dio. A ako u pitanje dođe transparentnost same obnove, nema nikakve sumnje kako će porezni obveznici izdvojiti značajno više sredstava od realno potrebnih. Različiti koncepti obnove o kojima se priča, bojimo se, nisu ništa drugo nego pogodovanje određenim interesnim grupacijama ili građevinskim tvrtkama.

    Iskustvo nas uči kako je praksa tzv. pozivnih natječaja zapravo celofan u koji se može umotati svašta. Na obnovi Gunje vidjeli smo kako se na tzv. pozivni natječaj javljala jedna tvrtka, koja bi, nakon zaključenja Ugovora, posao potom prodavala drugoj ruci, a sebi ostavila 20. posto provizije. Onda bi čak i druga ruka prodala trećoj i ostavila sebi još 20. posto provizije, tako da je obnova nekih objekata koštala i po šezdeset – sedamdeset posto skuplje.
    Hrvatska stranka prava apelira također i na gradonačelnika grada Zagreba, gospodina Milana Bandića, da prilikom obnove pojedinih objekata, stanova ili kuća, vodi računa o pravnom statusu sadašnjih tzv. vlasnika, odnosno načinu stjecanja vlasništva nad pojedinim nekretninama koje treba obnoviti.

    Naime, poznato je kako je veliki broj razrušenih objekata, koji se nalaze u samom centru ili na sjeveru grada Zagreba, kriminalnim ili terorističkim činom otuđen i otet bivšim vlasnicima nakon završetka drugog svjetskog rata, koji su najčešće pod lažnim optužbama, ili čak i bez te formalnosti, skupa sa svojim obiteljima izbacivani na ulicu, nakon čega bi bili poslani ili na dugogodišnju robiju, ili bi bili brutalno likvidirani.

    Obnavljati objekte takvim tzv. vlasnicima, zapravo teroristima, duboko bi bilo nemoralno, neetično, nekršćanski, na stanoviti bi se način legalizirala pljačka i otimačina, a likvidacije nevinih ljudi, čija je jedina krivnja bila to što su imali atraktivnu nekretninu na koju je oko bacio netko od „oslobodilaca“, takva ubojstva bi u javnosti ponovo bila doživljena kao nešto posve normalno, kao neodgovoran čin možda nekog pojedinca. Što je notorna neistina, jer se radilo o dobro planiranoj i dobro koordiniranoj akciji nove vlasti, nakon čega je Zagreb ostao bez svog prepoznatljivog srednjoeuropskog građanskog štiha, bez srednje klase.

    Na žalost, taj proces traje do danas, između ostaloga jer komunistički teroristi, koji su otimali tuđu privatnu imovinu i likvidirali vlasnike, nikada nisu sankcionirani. A ako bi im grad Zagreb sad još i obnovio otetu tuđu imovinu, to bi bio civilizacijski poraz bez presedana.

    U Zagrebu, 29. svibnja 2020. godine

    Hrvatska stranka prava
    Grad Zagreb
    Doc.dr.sc. Ivica Granić
    Predsjednik

  • HSP demantira povratak Ante Đapića



    Poštovane pravašice i pravaši
    .

    Posljednjih smo dana svjedoci pojave nekih napisa u kojima se izrijekom navodi: „Bomba na desnici – Anto Đapić se vraća u HSP!“ i slično.

    Ovime demantiramo ovakve nebulozne napise, budući da gosp. Anto Đapić niti nije zatražio pristupanje HSP-u, a da je to i napravio, o tome odlučujete vi, pravašice i pravaši, konkretno članstvo podružnice HSP u Osijeku.
    Dakle, gosp. Anto Đapić nije član Hrvatske stranke prava niti je itko o tome razgovarao ili eventualno razmatrao takvu situaciju pa nam je degutantno o tome i razgovarati.

    Pozivamo autore ovakvih izjava i pamfleta da HSP ostave na miru kako bi se mogli pripremiti za predstojeće izbore i napominjemo da HSP nije sluganska nego državotvorna stranka i sluša isključivo bilo svojeg, hrvatskog naroda.
    Svjesni smo da nekima smeta što je HSP ponovno stao na noge i ozbiljnim radom polako vraća narušeni ugled, ali to nam samo pokazuje da smo na pravom putu.

    Karlo Starčević
    Predsjednik HSP
    Nikica Augustinović
    Predsjednik Glavnog stana HSP

  • HSP SDŽ: Sramotno ponašanje SDP-ovog gradonačelnika Trogira!


    Ponukani kontinuiranim sramotnim ponašanjem SDP-ova Gradonačelnika Trogira Ante Bilića te velikog broja roditelja čija djeca nisu upisana u vrtić dužni smo reagirati.
    Iako je prije više od pola godine u blizini Mosta hrvatskih branitelja u Trogiru otvoren pastoralni centar u kojem je između ostalog planirano i otvorenje dječjeg vrtića, zahvaljujući gradonačelniku Biliću, nažalost do danas još uvijek vrtić nije otvoren.

    Iako je gotov i opremljen, da bi mogao krenuti s radom vrtić treba dobiti uporabnu dozvolu, a preduvjet za dobivanje iste jest izgradnja pristupne infrastrukture odnosno cesta koje se Grad Trogir obvezao izgraditi. Asfaltiranjem parkinga ispred vrtića i crkve Sv. Ivana Pavla II. stvorili bi se preduvjeti za dobivanje uporabne dozvole.

    Međutim, Gradonačelnik Trogira Ante Bilić sprječava otvaranje vrtića isključivo iz razloga što se nalazi u prostoru pastoralnog centra te i na ovom primjeru gdje se radi o najmlađima vidimo na koji način se provodi ideološka politika.
    Iako su mu u kampanji bila puna usta spominjanja rješavanja sve neupisane djece u vrtić primjeri njegovog ponašanja u praksi sasvim su drugačiji. Već gotovi projekt stopirati samo zbog toga što se nalazi unutar pastoralnog centra može samo onaj tko ne želi dobro svom gradu.

    Otvaranjem ovog dječjeg vrtića riješio bi se problem velikog broja roditelja čija djeca još uvijek nisu upisana u vrtić. Nažalost, zbog svjetonazorskih stavova i provođenja ideološke politike od strane Gradonačelnika Trogira Ante Bilića moraju ispaštati najmlađi.
    Gradonačelniče Bilić, pokažite barem malu dozu pristojnosti i korektnosti te prelomite partijske naputke i vlastite svjetonazore jer ovdje je riječ isključivo o djeci i njihovom interesu koja nam svima moraju biti prioritet.

    HSP SDŽ

  • Mladež HSP Split: Gradonačelniče Opara, zar je potrebno u ovoj krizi dodatno haračiti?


    Gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara na samom početku mandata povećao je prirez na plaće građana Splita za 50% odnosno s 10% na maksimalnih 15% te nam odmah svima dao do znanja u kojem smjeru ide njegova politika.

    Nakon toga smo se naslušali mnogobrojnih obećanja o napretku Splita, a sve se nastavilo rušenjem Žnjana i gašenjem 400 radnih mjesta te uništavanjem našeg prelijepog grada. Osoba koje će u povijesti Splita ostati zabilježena velikim slovima kao najnesposobniji gradonačelnik pri kraju svog mandata ide dalje i to otimačinom od naših sugrađana. U doba kada nam prijeti nova kriza, turistička sezona je upitna, mnogi su zabrinuti za svoja radna mjesta, a čak i banke koje lihvare naše sugrađane odgađaju otplate kredita za 90 dana, gradonačelnik Opara želi uvesti naplatu parking mjesta za garaže u Vrazovoj i na Sućidru.

    Nažalost, to nije sve jer je Andro Krstulović Opara naložio podizanje godišnje grobne naknade za 50%, i time vama dragi sugrađani indirektno poručio da odgodite umiranje za neka bolja vremena.

    Pozivamo gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu da pokaže barem mali dio suosjećanja i ljudskosti u ovim neizvjesnim vremenima te da zaustavi naplaćivanje garaža koje su nove te trenutno iziskuju minimalno održavanje.

    Odgodite naplatu dok se trenutna situacija dodatno ne iskristalizira odnosno ne poboljša. Još uvijek nije definiran model prema kojemu bi se trebala vršiti naplata parking mjesta u Vrazovoj i na Sućidru, ali ono što je sigurno jest da to će biti po modelu prema kojemu treba što više novca uzeti od građana Splita kako bi se zbrinuo preostali partijski podmladak. Mnogim našim sugrađanima prijeti mogućnost ostanka bez posla, stoga im gradonačelniče Opara nemojte i vi još dodatno otežavati i uzimati kruh iz usta kako bi napunili gradsku blagajnu. Vjerujemo da Vam je mnogo lakše uzimati od građana nego ispuniti vlastita predizborna obećanja.
    Gradonačelniče Opara, Split je glavni!

    Mladež HSP-a Split

  • Demantij na tekst portala Dnevno!


    Danas, 26. svibnja 2020 godine, portal Dnevno.hr objavio je članak sljedećeg naslova “OPET PREOKRET NA DESNICI! Karlo Starčević opovrgava Čirka: ‘Moguće je da se dogovorimo sa Škorom’!”,

    U naslovu i tekstu izneseno je nekoliko stvari koje ne odgovaraju istini..

    Kao prvo, HSP i dalje stoji čvrsto na platformi koju je dogovorio s Neovisnim za Hrvatsku i Generacijom obnove i nije bilo nikakvog opovrgavanja bilo čijih izjava, pogotovo izjava gospodina Frane Čirka.

    Kao drugo, HSP je zajedno s svojim partnerima i dalje spreman razgovarati o zajedničkom izlasku na izbore, sa svima kojima je boljitak Hrvatske na prvom mjestu iznad svih osobnih i stranačkih interesa.

    Dovoljno smo ozbiljni i odgovorni ljudi koji znaju prepoznati što je u ovom trenutku najbolje za Hrvatsku i hrvatski narod i ne trebaju nam sufliranja s bilo koje strane.

    O konačnom načinu izlaska na parlamentarne izbore zajedno će odlučiti Pravaši, Neovisni za Hrvatsku i Generacija obnove

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP SDŽ žestoko protiv devastacije Kaštela!


    Prije nekoliko dana u Kaštel Sućurcu je održana rasprava o “Studiji o utjecaju na okoliš čvora na DC8 i spojne ceste čvor Vučevica na A1-čvor na D8”. Ovaj projekt u javnosti je poznat i kao Sanaderov čvor jer je nastao još u vrijeme njegovog premijerskog mandata 2005.godine. Realizacija tog plana pravdala se time kako će on biti dio projekta spajanja Splita na autocestu kroz tunel Kozjak, gradnjom poduzetničke zone u Vučevici.

    Aktualna vlada ga je u svibnju ove godine proglasila jednim od projekata važnim za gospodarski, prometni i cjelokupni društveni razvoj Splitsko – dalmatinske županije i grada Splita, a sami projekt je podijelila u dvije faze. Prvu fazu predstavlja spojna cesta od čvora Vučevica na A1, kroz tunel Kozjak do državne ceste D8 kroz Kaštela, a drugu fazu spoj od D8 do trajektne luke Split.

    Podsjetimo da je i župan Blaženko Boban svojedobno tunel kroz Kozjak označio čak kao najvažniji županijski projekt zbog kojeg je, dok se ne pokrene, navodno “spreman i kampirati u Zagrebu”. Citiramo: „Spreman sam i na štrajk glađu, da bih dobio taj tunel kroz Kozjak, a već sam dogovorio i logistiku s medicinskim osobljem, ako mi zbog toga bude narušena zdravstvena situacija.”

    Međutim, činjenice govore sasvim suprotno od aktera koji iz tko zna kojih sve razloga potenciraju taj gotovo suludi i smatramo iznimno loš projekt. Naime, činjenice govore kako će doći do još većeg zagušenja prometa, posebno u slučaju neizgradnje i sada već doslovno upitne realizacije mosta Split – Kaštela. Dapače, nakon dugogodišnje devastacije obale i uništenja turizma kao bitne gospodarske grane grada Kaštela,sada nam već prijeti i devastacija dijela plodnog Kaštelanskog polja, kao kolijevke hrvatske državnosti.

    Osim posljedice uništavanje poljoprivrednog zemljišta (maslinici, vinogradi i sl.), upitne opstojnosti kulturne baštine i cijelog niza drugih problema, činjenica da od ekonomskog i gospodarskog značaja, kojega investitor navodi kao bitan razlog, neće biti nikakve ili ne veće koristi jer mi već i sada imamo u blizini više gospodarskih zona koje ne služe gotovo ničemu. Osim toga ponašati se u maniri pijanih milijardera i u ovim nadasve kriznim vremenima bacati gotovo milijardu kuna u 12 km ceste, koja ne služi doslovno ničemu, držimo da je ravno zločinu.

    Žalosno, ali vrlo znakovito da su i sami izlagači jako loše prezentirali cijeli projekt te nisu imali odgovor na niti jedno konkretno pitanje od strane zainteresirane javnosti. Tako je ostalo nejasno i neodgovoreno ne samo to o kakvom se tu pozitivnom prometnom učinku može uopće raditi, posebno ako se govori o povezanosti s otocima, već i kakav je utjecaj na rotor na solinskoj Širini. Upitno je recimo i to zašto izlagači, kao bitne razloge izgradnje tog suludog projekta, navode CGO Lećevica, ako znamo da je i taj projekt upitan, odnosno da se još vodi sudski spor.

    Dapače, osim činjenice da nije donijeto pravosudno rješenje u pravnim institucijama RH, postoji, a čak je i najavljena daljnja mogućnost tužbe pred Europskim sudom. Činjenica i ono što se moglo vidjeti da zainteresirana javnost, koja je sudjelovala na javnoj raspravi,za razliku od nekih interesnih grupacija taj projekt ipak ne želi. Nažalost ostaje visjeti u zraku i upit mnogih, tko i zašto stoji iza svega toga? Naime, javnost opravdano postavlja pitanja zašto je cesta planirana baš preko privatnih parcela, a ne državne zemlje.

    Osim opravdane sumnje i već dokazane hrvatske prakse o mogućem „poslu ispod žita“ HSP se, uz protivljenje, poziva na jasnu i transparentnu provedbu Natura 2000 i Arhušku konvenciju, koja je za sve hrvatske institucije obvezujuća, i to u svim njenim segmentima.

    HSP-a SDŽ

  • Gospodo iz SDP-a, umjesto bavljenja prošlosti, nužnije je upozoriti na Oparine mjere pomoći gospodarstvu!


    S obzirom da u posljednje vrijeme splitski socijal demokrati odnosno predstavnici stranke demokratskih promjena uporno nameću teme iz prošlosti nešto bismo im ipak poručili. Umjesto vraćanja u prošlost, bolje, svrsishodnije i poželjnije bi bilo da se bavite stvarnim, životnim problemima. Nažalost, teme koje potencirate su teme koje šire razdore i stvaraju dodatne podjele u našem društvu što je očito i vaš primarni cilj. Jer da je suprotno onda biste radili nešto konkretno i borili se za rješavanje mnogobrojnih problema koje imaju naši sugrađani u svakodnevnom životu. Osim prosipanja političke demagogije i prodavanja magle ništa drugo zapravo niti ne znate, a to ste pokazali na bezbroj primjera gdje ste imali priliku nešto kvalitetno učiniti.

    Dok se jedni bave političkom demagogijom, mi bismo željeli upozoriti na konkretne probleme s kojima se susreću naši sugrađani.
    U situaciji koja nas je pogodila pandemijom korona virusa u kojoj cjelokupno naše gospodarstvo itekako osjeća posljedice možemo reći da je Grad Split zakazao. Gradonačelniku Opari puna su usta hvale kako će pomoći svakom obrtniku i poduzetniku, međutim stvarni primjeri ne idu u prilog tome.

    U nastavku donosimo primjer računa ispostavljenog za naknadu za odvoz komunalnog otpada za vrijeme dok ugostiteljski objekt nije smio biti otvoren odnosno za vrijeme zabrane rada. Uvidom u račune za mjesece veljaču, ožujak i travanj vidimo da svi glase na isti iznos stoga cijela gradonačelnikova priča i obećanja padaju u vodu.

    HSP Split

  • Diljem Hrvatske HSP obilježio obljetnicu rođenja dr Ante Starčevića i poručio: SAMO JE JEDAN HSP, SAMO JE JEDAN OTAC DOMOVINE!


    ŠESTINE. Na 197. godišnjicu rođenja Oca Domovine, dr Ante Starčevića, njegovo posljednje počivalište u zagrebačkim Šestinama posjetilo je izaslanstvo HSP na čelu s predsjednikom i prezimenjakom Karlom Starčevićem i odalo mu dužno počast. U svijeće, cvijeće i molitvu poklonili smo se Ocu Domovine, odajući time svevremensku zahvalnost za sve dobro što je činio za Hrvatsku.

    OSIJEK,Članovi Hrvatske stranke prava danas su na središnjem osječkom trgu, Trgu Ante Starčevića, obilježili 197. obljetnicu rođenja Oca Domovine. Bila je to prigoda prisjetiti se Starčevićeve političke ostavštine te ispred njegova spomenika zapaliti svijeće i položiti cvijeće.
    Županijski tajnik HSP-a Tihomir Borbaš naglasio je kako je dr. Ante Starčević danas aktualan možda više nego ikada prije.
    – On je putokaz, pogotovo u ovim teškim vremenima, kada se naša država, pa dobrim dijelom i naš narod, ponaša kao da nigdje na vidiku nema svjetla, ni izlaza iz ovakvog stanja…

    Podsjetio je na riječi Oca Domovine: “Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se ne mari čuditi, ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačiji, jer od njega ne stoji čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke od ruke – što menja gospodare” – citirao je Borbaš Oca Domovine.

    VIROVITICA,Članovi  Hrvatske stranke prava Virovitičko podravske  položili su bukete cvijeća i zapalile svijeće na spomen-poprsje dr Anti Starčeviću na trgu koji nosi njegovo ime.

    ZADAR, Članovi HSP-a Zadarske županije su povodom 196. godišnjice rođenja dr. Ante Starčevića, zajedničkom molitvom, cvijećem i paljenjem svijeća obilježili spomendan na ideologa moderne hrvatske nacije i tvorca najstarijeg hrvatskog političkog svjetonazora, pravaške ideologije ustanovljene na načelu prava i pravednosti.

    HSP

  • Nastavak sramotnog igrokaza u režiji Željka Keruma!


    Politička trgovina, nepotizam, neprincipijelnost, besramnost te isključivi osobni materijalni interesi riječi su kojima se može opisati najvažniju političku figuru u Splitu u posljednjih 10-ak godina. Izborom gradonačelnika Splita 2009. godine počinje velika tročlana koalicija na gradskoj i županijskoj razini koja traje i danas. Jedni su druge međusobno postavljali za članove nadzornih odbora i upravnih vijeća te su na sve moguće načine zadovoljavali političke apetite pojedinaca. Svih ovih godina mijenjali su se određeni igrači, ali sistem igre ostao je zapravo isti.

    Andro Krstulović Opara i Željko Kerum posljednje tri godine zajednički sasvim uspješno vode grad u propast. Do prije tri godine praktički nisu niti razgovarali odnosno njihova komunikacija bila je na vrlo primitivnoj razini u kojoj je prednjačilo vrijeđanje te nitko nije mogao niti zamisliti da će to prerasti u političku idilu. Dobro provjerena metoda nastavlja se i dalje, a izgledala bi otprilike ovako. U kampanji ga vrijeđaj, zatim podrži sve njegove prijedloge, bespogovorni diži ruke, zaposli svu preostalu rodbinu i onda u posljednjoj godini mandata glumi žestoku oporbu. Uvijek kad je bilo potrebno gradonačelniku Opari ruke vijećnika HGS-a bile su sigurne, mnogo puta sigurnije nego ruke vijećnika njegove stranke.

    Kako nam se približavaju lokalni izbori tako se mijenja i ponašanje političkih igrača. Pilatovsko pranje ruku od onoga što je loše, a toga ne nedostaje, primjer je loše strane politike zbog kojeg je politika percipirana kao promiskuitetna i zbog čega veliki dio građana uopće ne izlazi na izbore.
    Samo za podsjetnik, još 2009.g. za vrijeme gradonačelnika Keruma Vlada RH darovala je Gradu Splitu prostor bivše vojarne Dračevac kojega nažalost tadašnji gradonačelnik nije bio sposoban realizirati u jedan kvalitetan projekt. Međutim, jako dobro je znao nešto drugo, a to je gotovo 80 milijuna kuna namijenjenih za sanaciju Karepovca preusmjeriti u nešto što je po njemu u tom trenutku bilo važnije.

    Krajnje je vrijeme da se u politici pruži prilika časnim, moralnim i sposobnim ljudima koji žive od svog poštenog rada, onima koji politiku ne shvaćaju kao priliku za grabež i onima koje politika i određeni interesni lobiji ne štite od sudskog procesuiranja.
    Nažalost, oni koji su dužni milijarde danas se predstavljaju kao moralne vertikale i spasitelji, a zapravo im politika služi isključivo za stjecanje imovinske koristi i zadovoljavanje vlastitih financijskih interesa.

    HSP Split

  • HSP na komemoraciji za žrtve Bleiburške tragedije i Križnih puteva na Kevinoj jami


    Zbog nemogućnosti odlaska na Bleiburg predsjednik HSP-a Karlo Starčević, danas je s brojnim članovima HSP-a nazočio svetoj misi za sve žrtve Bleiburške tragedije i Križnih puteva na Kevinoj jami, mjestu na kojem su nedužni Hrvati ubijani i bacani u nju. Misu je predvodio mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup.

    Nakon svete mise položili su vijence, zapalili svijeće, za pokoj njihovih duša.

    Kevina jama je kraška jama blizu sela Radošić u općini Lećevica u Zagori, na oko 30 km udaljenosti od Splita. Mjesto zločina za vrijeme Jugoslavije nije smjelo biti obilježeno niti se smjelo o njemu govoriti. Često su u blizini ophodile ili čekale sakrivene zloglasne komunističke ophodnje u civilu ili uniformi da bi spriječili ili uhitili ljude koji bi došli zapaliti svijeću za pokojnike ili pomoliti se za njihove duše, a takva situacija je bila sve do 1990. godine i pada komunizma.

    Kevina jama je mjesto ogromnog masovnog zločina koji je trajao godinama o kojemu se moralo – šutjeti. Cijena govora o Kevinoj jami bila je Goli Otok, a ponekad i glava na ramenima.

    Sada je mjesto obilježeno malim spomen obilježjem na jednom kamenu, a već se dugo razmatra da se na ovom stratištu izgradi zavjetna kapela blaženog Alojzija Stepinca, hrvatskog velikana i mučenika komunizma.

    Kevina jama – kako su zločinački partizani lividirali ugledne Hrvate u Dalmaciji?

    Mate, diži se!“.

    To je bilo sve što je zločinci iz redova kaštelanskih partizana rekli Mati Čipčiću Bragadinu, kad su se u noći s 24. na 25. rujna 1943. pojavili na vratima njegove kuće u Kaštel Novome. Ruke su mu vezali žicom i odveli ga u zatvor u Lukšić gdje je komitet Komunističke partije sastavljen od primitivnih ideološko zaluđenih ljudi nadahnutih zločinačkim pobudama odlučivao o životu i smrti uglednih Hrvata Kaštela i Dalmacije.

    Mate Čipčić Bragadin rodio se 1874. u obiteljskoj kući koju su pripadnici njegove obitelji prije više od dvjesto godina podigli u Kaštel Novom. Karijeru mu je označila sudačka služba, medu ostalim, bio je i sudski savjetnik na kotarskom sudu u Splitu. Uz to, isticao se u društvenom životu Kaštel Novoga, a s arheologom don Franom Bulićem i ostalima osnovao je društvo “Bijači”, gdje je bio izabran u Upravni odbor, koje je čuvalo spomen na slavnu hrvatsku povijest.

    Bio je i povjerenik Matice hrvatske u Donjim Kaštelima.

    „Bio je gospodin čovjek, svi su o njemu govorili sve najbolje“, rekao je o njemu Franjo Rivaroli. „Odveli su ga i likvidirali samo zato što nije bio za komunizam“, posvjedočio je gospodin Franjo i dodao kako mu je detalje o događaju posvjedočila Zorka Vidović koja je bila na službi u Mate Čipčića.

    Od tada je Franjo postao sudionikom nepravdi i progona koje su se nad obitelji Mate Čipčića počele provoditi još od onog kobnog 25. rujna 1943. kad je Mate kao jedan od najuglednijih Hrvata Kaštela u ono vrijeme životom platio svoju vjernost Bogu i Hrvatskoj.

    Jedina krivnja Mate Čipčića bila je što je bio ugledan, pošten i obrazovan domoljub i obiteljski čovjek, a takve su komunisti najviše mrzili u svojoj zaluđenosti.

    „Bez suda je osuđen na smrt“, priča Franjo. Proglasili su ga narodnim neprijateljem. Tog jutra, Mate i pun kamion domaćih Hrvata, ne zna im se broja, odvezeni su u Radošić do Kevine jame.

    Tu su strijeljani i bačeni u jamu.

    Bili su tek prvi od stotina i tisuća nevinih ljudi koji su u godinama koje su slijedile završili u Kevinoj jami. Njihova jedina krivnja je što su bili Hrvati i što su stigmatizirani kao ljudi koji ne podržavaju komunizam. Njihov život, kao i svih slobodnomislećih Hrvata, bio je za partizanske zločince samo broj i zapreka u ostvarenju svog dijaboličnog nauma stvaranja ideološke totalitarne tvorevine za koju su se borili po uzoru na Moskvu. Tamo je, naime, bila centrala koja je davala naputke Titu i komunističkom vodstvu da se na isti način kao i oni bez milosti obračuna sa „klasnim neprijateljima“, a zločinac Tito se trudio i uspio nadmašiti svog moskovskog uzora i imenjaka.

    Svim je žrtvama Kevine jame bila je jedina krivica što nisu bili simpatizeri i podržavatelji Komunističke partije. U ono vrijeme to je bilo gotovo 90 posto stanovništva, osobito seljaka koje su komunisti silno mrzili uz pripadnike intelektualne elite. Dovoljno je bilo da ste imućni, da ste obrazovani, da ste pismeni ili da ste jednostavno svećenik. Dovoljno je bilo da ste običan seljak, da imate obitelj, da idete u crkvu i molite se Bogu.

    Da ste jednostavno čovjek u kojeg je netko „pravovjeran“ pokazao prstom.

    Sve te kategorije su bile moguće žrtve komunističke krvave represije koja je (po)trajala, a posebno po završetku drugog svjetskog rata. Sve su to za komuniste bili potencijalni neprijatelji i potencijalne mete.

    Kevina jama nije iznimka već pravilo. Naša domovina Hrvatska je puna Kevinih jama i puna tisuća tragičnih priča sličnih životnoj priči Mate Čipčića.

    Pokoj vječni daruj im Gospodine.

    S NAMA SU!

    HSP

  • Bleiburg: HSP obilježio 75. obljetnicu zločinačkog partizanskog masakra na Bleiburgu.


    I ove godine unatoč svim otegotnim okolnostima HSP je polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom kod spomenika na Bleiburškom polju odao počast svim žrtvama Blajburške tragedije i Križnih puteva.

    Vijenac su u ime HSP-a položili Franjo Raštigorac, Kata Raštigorac i Slavica Soldo, naši predstavnici u Austriji.

    Polaganju vijenaca pridružili su se i članovi austrijske Koruške Domovinske Službe, dopredsjednik Franz Jordan i član Fritz Westering, koji su odali počast svim stradalim Austrijancima u krvavom partizanskom pohodu. Nakon toga je održana zajednička molitva za sve žrtve Bleiburške tragedije.

    HSP od početka devedesetih godina organizira odlaske na komemoraciju, na kojoj se na dostojanstven način molitvom, paljenjem svijeća i polaganjem vijenac, te svojim prisustvom na njoj bori se za istinu, istinu koja se je zadesila pripadnike hrvatske vojske i hrvatskog naroda, koji su poubijani bez suđenja i na brutalan način. Istina je jedna, da su to počinili pripadnici tkz “antifašističkog pokreta“, lažni osloboditelji koji su okrutno i na zvjerki način pobili na stotine tisuća Hrvata, te iz Hrvatske u iseljeništvo protjerali na tisuće hrvatskih obitelji. Imena tih zlikovaca koji su počinili te zločine i danas krase naše trgove, ulice, škole i javne ustanove, a njihova zločinačka zvijezda petokraka se javno nosi i veliča.

    HSP zahtjeva kao i od prijašnjih vlasti ,tako i od današnjih vlasti da jednom zauvijek osudi zločine nastale od strane tkz“antifašista“, te se jasno ogradi od komunističke ideologije koja je prouzročila svu patnju i križni put hrvatskog naroda tijekom proteklih 75.godina.

    Tražimo da se sa naših trgova,ulica, škola i javnih ustanova uklone imena zločinaca,da se zabrani veličanje i nošenje zvijezde petokrake, da se zabrani okupljanje u Kumrovcu i drugim mjestima na kojima se veliča i slavi ideologija pod kojom je počinjen zločin i na kojem se veliča jedan od najvećih zločinaca na ovom prostorima zločinac- Josip Broz Tito.
    Hrvatsku obvezuje Rezolucije 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima) koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine, a Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. izglasao deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj u razdoblju od 1945-1990.godine.

    Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. godine rezoluciju pod nazivom „Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe“ kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj stoji kako su „nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20.stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti“ te se također poziva „sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim“.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • Ivan Piškor: O zločinima komunista vlada zavjet šutnje. Moramo to razriješiti kako bi mogli naprijed.


    Ovih dana prisjećamo se Bleiburške tragedije i Križnog puta, najveće tragedije Hrvata u Hrvatskoj povijesti. Prije 75 godina naš narod stradao je od strane partizana koji su ubijali razoružanu vojsku i civile te ih bacali po raznim jamama diljem Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine.

    Partizani su tih dana ubijali Hrvatski narod ne mareći za godine i spol. Vojni je sud komande zagrebačkog područja u razdoblju od 12.svibnja 1945. do 22. veljače 1946. osudio 11 Gorana na strijeljanje od kojih je najstariji imao 49, a najmlađi 24. godine (6 iz Delnica, 2 iz Vrbovskog, 1 iz Skrada, 1 iz Ravne gore, 1 iz Severina na kupi). Zločini partizana u Gorskom kotaru vješto su zataškavani te ih se godinama nije smjelo spominjati.

    Župnik Ladislav Šporer ubijen je na Badnjak 1941.godine, a njegov ubojica Milan Rustanbeg čak ima ulicu u riječkom naselju Škurinje. Partizani su 30.01.1945. ubili 27- godišnjeg kapelana Stjepana Horžića iza vojarne u Delnicama, a presuda je glasila: „Smrt streljanjem, kao neprijatelju naroda i bratstva i jedinstva“. Strijeljan je zajedno s ostalim Hrvatima koje su smatrali neprijateljima tadašnjeg režima. U Liču 8. listopada 1943. nakon strašnog mučenja ubijen je župnik Josip Pretner zajedno sa svojim bratom i sestrom te su bačeni u jamu. 29-godišnji župnik iz Podstene Zvonimir Ante Milinović bio je dobar propovjednik- stoga su mu komunisti živom odrezali jezik te ga ubili potkraj 1943.godine. Uz župnike stradali su i brojni građani Gorskog kotara koji su nestajali pod okriljem noći, a njihovim ubojicama su izgrađeni spomenici.
    O mnogim zločinima još se šuti ali radit ćemo na tome da istina izađe na vidjelo jer svaka žrtva zaslužuje istinu. Vrijednost žrtve i sa jedne i sa druge strane mora biti jednaka, a ne da se jedna uzdiže, a o drugoj se šuti.

    Prema procjenama- partizani su po završetku rata ubili više od 200 000 ljudi. Josip Broz Tito koji je smješten na 10 mjesto najvećih svjetskih zločinaca čiji je režim odgovoran za smrt milijun ljudi 27. svibnja 1945. godine u Ljubljani u svom obraćanju je rekao:

    „Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je već ogromnu većinu, a samo manji dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja van naše zemlje. Ova manjina nikada više neće da gleda ove naše divne planine, naša cvatuća polja. Ako bi se to dogodilo, onda će to biti vrlo kratkog vijeka.“. Komunistički diktator time je dao do znanja što partizani rade kako bi učvrstili svoju vlast, a to je ubijanje svega što je Hrvatsko i svih što razmišljaju Hrvatski.
    Nažalost, ove žrtve danas rijetko tko spominje, kao da njihov život nije vrijedan. Bi li ih se spominjalo da su se našli na strani partizana? Nisu li svi ljudski životi jednaki?

    Republika Hrvatska članica je vijeća Europe i europske unije te su za nju obvezujuća stajališta iznesena u svim citiranim rezolucijama te postoji obveza da snažno, jasno i nedvosmisleno osudi sve zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava počinjenih od totalitarnih režima u koje se ne ubraja samo nacizam i fašizam, već u jednakoj mjeri i s istim značajkama, i komunizam. Europski parlament je u toj rezoluciji istaknuo da je za neke nacije kraj Drugog svjetskog rata značio obnovljenu tiraniju, koju je obilježila patnja, nepravda i dugotrajna socijalna, politička i ekonomska degradacija koju su trpjeli zarobljeni narodi.

    Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. godine rezoluciju pod nazivom „Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe“ kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj stoji kako su „nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20.stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti“ te se također poziva „sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim“.

    Nedavno smo slušali priopćenje jednog goranskog načelnika koji je istaknuo da se Hrvatska stvarala od 1945. do 1995. te je tom izjavom izjednačio Hrvatske branitelje sa zločincima koji su ubijali naš narod. Hrvatski branitelji borili su se protiv crvene petokrake i četničke kokarde te je nedopustivo ih uspoređivati sa režimom koji je u svom postojanju ubijao, protjerivao i maltretirao naš narod.

    Hrvati su stoljećima težili za svojom državom, a sada kada ju imamo moramo stvarati bolje sutra za sve nas.

    Svaka nevina žrtva zaslužuje poštovanje, zajedno moramo raditi na budućnosti ali naš narod mora znati istinu. Radit ćemo na otkrivanju istine, a stvarnim svjedočanstvima i dokazima konačno ćemo ispričati i drugu stranu priče koja je zataškavana godinama.

    Ivan Piškor
    Predsjednik podružnice  HSP Delnice
    Član predsjedništva  HSP-a

  • Zbog čega Republika Hrvatska nije potpisala Izjavu o svršetku II. svjetskog rata koju je zajednički s državnim tajništvom SAD-a potpisalo devet članica Europske unije



    Dana 8. svibnja 1945. godine i kraj II. svjetskog rata za mnoge europske narode zaista je značio slobodu padom nacionalsocijalizma, ali za brojne narode koji su pali pod novi teror i diktaturu totalitarne ideologije komunizma značio je novo ropstvo. Sukus je to zajedničke ‘Izjave o 75. godina od kraja II. svjetskog rata’, koju su potpisale sljedeće države članice EU: Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka. Izjava je potpisana zajednički s Državnim tajništvom SAD-a.

    Među potpisnicima nema Slovenije i Hrvatske.

    Zbog čega političke elite slobodne i suvremene Hrvatske države, počev od prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana do danas, prešućuju strašnu narav komunizma, dakle zbog čega pristaju na krajnje nemoralan i nehuman čin kad i sami znaju kako strahote komunizma umnogome nadilaze strahote i nacionalsocijalizma. Čak dapače, izvan ratnih događanja od 1939. do 1945. godine djelovanje komunizma u mirnodopsko vrijeme bilo je čak patogenije i brutalnije od djelovanja nacionalsocijalizma. Uostalom, komunizam je prva totalitarna ideologija koja je zavladala velikim dijelom svijeta, još prije nacionalsocijalizma.

    Zbog čega, dakle, hrvatski narod, za razliku od naroda zapadne Europe, nema razlog slaviti ‘Dan Europe’, kojim se obilježava potpisivanje ‘Schumanove deklaracije’ odnosno svršetak II. svjetskog rata, kada su udareni temelji suvremene Europe. Hrvatima je svršetak II. svjetskog rata donio novi totalitarizam, koji je zamijenio stari, Hitlerov nacional – socijalizam zamijenjen je jugoslavenskim radikalnim boljševizmom. Hrvatski narod te je mračne 1945. godine pretrpio vlastiti holokaust, masovne likvidacije, progone, deportacije, nevini su osuđivani na dugotrajne robije, mnogi su iselili i nikada se nisu vratili. Također, Hrvati su te godine pretrpjeli biološku katastrofu tolikih razmjera da se do dana današnjega nismo oporavili, pitanje je hoćemo li se ikada i oporaviti. Hrvatska građanska klasa praktički je potpuno izbrisana, posljedice osjećamo do danas. Novi osvajač, umjesto života, donio je smrt, umjesto slobode donio je ropstvo.

    Vladajuće političko – medijske elite, mizerne ili posve nikakve povijesne naobrazbe, izvijestili su nas ovih dana kako je 1945. godine poražen ‘nacizam i fašizam’, što je teški povijesni falsifikat. Fašizam je, kao takav, poražen dvije godine ranije, kapitulacijom fašističke Italije. S napomenom kako fašizam, bez obzira na opetovane imperijalne pretenzije njihovih političkih slijednika na hrvatsku obalu, nikada i nije predstavljao ozbiljan, globalni problem, niti po metodama, a niti po intenzitetu, također bio je ograničen praktički samo na Mediteran.

    Pravo je pitanje zbog čega hrvatske političko – medijske elite izvješćuju kako je 8. svibnja 1945. godine ‘konačno poražen fašizam i nacizam’? A ne, kako se to svugdje u civiliziranom svijetu ispravno kvalificira, ‘poražen je njemački nacional – socijalizam’.

    Leži li možda odgovor u političkom ishodištu ideologije nacional – socijalizma, odnosno Hitlerove ‘Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke’ (njem. Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, skraćeno NSDAP)? A ishodište je upravo radikalna politička ljevica, njemački radnički socijalizam, koji baštini najgore tradicije lijeve političke misli, pod Hitlerom utjelovljene u konceptu nacionalnog socijalizma, koji svoj smisao, između ostalog, pronalazi u ‘lebensraum’ konceptu, dakle konceptu neophodnog ‘životnog prostora’. Znamo kako je sve skupa svršilo.

    Svršetkom II. svjetskog rata poražen je, dakle, njemački nacional – socijalizam, a ne ‘nacizam’, što najvjerojatnije nije drago čuti hrvatskim vladajućim političkim oligarhijama, čiji pojedini istaknuti članovi, baš poput pripadnika njemačkog radničkog nacional – socijalizma, svoje mentalno ishodište pronalaze u lijevoj političkoj misli. Stoga tradicionalno pribjegavajući kojekakvim doskočicama, igrokazima, koristeći razne akronime oni nastoje po staroj isprobanoj špranci sve što se povijesno pokazalo dobrim pripisati lijevoj, a sve povijesno loše pripisati desnoj političkoj ideji ili pokretu, te nastoje u potpunosti istisnuti izraz ‘nacional – socijalist’ koristeći izraz ‘fašist’ baš za sve i svašta, često za pokrete ili ideologije koje ishodišno s fašizmom nemaju nikakve veze, kao na primjer s ‘ustaškim pokretom’. Na taj način, dakle, eliminacijom izraza ‘nacional – socijalizam’ pokušava se eliminirati i neželjeno povezivanje sa njihovim ‘internacionalnim socijalizmom’, ili ‘jugoslavenskim Titovim socijalizmom’, ili ‘socijalizmom sa ljudskim likom’, kako su mu znali tepati.

    Svršetkom II. svjetskog rata nije kažnjena ‘Nezavisna država Hrvatska’, koja je raskomadana i uništena kao jedina država na strani poraženih sila nakon završetka II. svjetskog rata, nego je strahovito kažnjen cjelokupan hrvatski narod. Na stratištima ‘Križnog puta’ likvidirano je preko 200 tisuća ljudi, u razdoblju trajanja te komunističke diktature iselilo je preko milijun Hrvata, u zatvorima je tijekom pola stoljeća trajanja te tvorevine završilo preko pola milijuna ljudi, ubijena su 602. katolička svećenika, sravnjena sa zemljom mjesta kao Boričevac, Udbina, Zrin, u koja se preživjeli Hrvati nikada nisu smjeli vratiti, a njihova imovina darovana je slugama novog režima.

    Zbog svega navedenoga hrvatski narod ne može slaviti nikakvu pobjedu na ‘Dan Europe’. Istinska pobjeda i konačan slom jugoslavenskog ‘nacional – socijalizma’ dogodio se tek petog kolovoza 1995. godine, pedeset godina nakon potpisivanja ‘Schumanove deklaracije’ slomom jugoslavenske državne zajednice, i to je datum koji hrvatski narod istinski može slaviti kao svoj dan pobjede.

    Zato je ‘Dan Europe’ moguće čestitati narodima zapadne Europe i pozvati ih da se vrate temeljnim izvorištima ‘Schumanove deklaracije’, a Republika Hrvatska ‘Dan Europe’ mora obilježiti isključivo komemorativno, s dubokim poštovanjem prema svim žrtvama. Dok tako ne bude, dok nam politiku i noviju nacionalnu povijest budu tumačili razni Pupovci, Habulini, Josipovići, Mesići, Milanovići, ne možemo se smatrati slobodnim narodom.

    Devet država koje su potpisale Izjavu o kraju II. svjetskog rata ‘Dan Europe’ ne smatraju oslobođenjem, već zamjenom jednog totalitarizma s drugim. Dokument , na žalost, nije potpisala Republika Hrvatska. Obzirom kako znamo da su hrvatskom narodu bila potpuno zatrta sva ljudska prava i slobode, nad njim provođen klasičan državni teror, obzirom da su Hrvati i drugi hrvatski građani osim masovnih likvidacija deportirani u koncentracijske logore ili slične političke zatvore, obzirom i na mnoge vođene političke procese i na masovan nadzor stanovništva, zabranu slobode govora i slobodu medija, obzirom kako nije bilo slobodnih izbora a niti vjerskih sloboda u klasičnom smislu, dakle obzirom da je hrvatski narod svu brutalnost jugoslavenskog nacional socijalizma osjetio na najbrutalniji način, ‘Hrvatska stranka prava’ će uputiti javni upit Hrvatskoj Vladi i Predsjedniku Republike Hrvatske, zbog čega Republika Hrvatska, koja je bila pod brutalnom komunističkom diktaturom pola stoljeća i koja je 1991. bila čak napadnuta od strane komunističke JNA, zbog čega nije potpisala ‘Izjavu o 75. godišnjici kraja II. svjetskog rata’, koju su potpisale bivše komunističke države danas članice EU: Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka.

    Doc.dr.sc. Ivica Granić
    Član predsjedništva HSP
    Član GS HSP
    Predsjednik HSP grada Zagreba

  • „Lud, zbunjen, prevaren“


    Izgleda da je proslava Sv. Dujma, zaštitnika grada Splita posljednjih godina postala prigoda za „šibicarenje“ i ubiranje sitnih politikanskih poena. Očito određeni trenutni politički faktori misle da su građani Splita bez pamćenja, vrlo niskog kvocijenta inteligencije i da ne vide ono što im se događa ispred očiju.
    Danas, na blagdan Sv. Dujma Vlada RH darovala je Gradu Splitu veliki dio bivše vojarne Dračevac. Naravno, ništa ne bi bilo čudno da ovo nije već treći put da Vlada daruje Gradu Splitu taj kompleks. Prvi puta je to učinio Ivo Sanader 2009. godine za vrijeme gradonačelnika Ivana Kureta, potom je to učinio Plenković uoči blagdana Sv. Dujma 2018. godine s gradonačelnikom Oparom, a danas smo ponovno doživjeli situaciju kao i prije dvije godine. Ne želimo politizirati i praviti se najpametnijima, ali uistinu moramo postaviti neka pitanja.

    Gradonačelniče Opara, možete li nam objasniti tko je ovdje lud, tko zbunjen, a tko normalan?
    Ovakav igrokaz zaista se rijetko viđa, a upravo ste Vi jedan od glavnih aktera. Vi i Vaš savjetnik Budiša ubuduće bi se nekada možda trebali i konzultirati oko određenih tema jer očito ste izgubili tlo pod nogama. Jednom navodite da će glavna zgrada Tehnološkog parka Dračevac biti gotova sredinom 2020. godine, drugi puta da možda neće tada, a treći put da se to ipak neće realizirati u Vašem mandatu. Gradonačelniče Opara, Vlada RH manipulira s Vama, a Vi taj isti model primjenjujete na građane Splita. Znamo da možda Vi, s obzirom na zaista impresivan broj megalomanskih projekata koji se trenutno realiziraju u gradu Splitu, ne možete popratiti sva događanja, ali zar netko od Vaših najbližih suradnika ne bi trebao pratiti koliko puta je do sada Vlada RH gradu Splitu darovala bivšu vojarnu Dračevac.

    Od samog početka Vašeg mandata vrlo smo konstruktivni te nam je želja da se Grad razvija u pozitivnom smjeru. Stoga je svaka naša kritika dobronamjerna i u vidu interesa svih građana Splita. Gradonačelniče Opara, nažalost na projektu bivše vojarne Dračevac niste položili te ste nakon popravnog ispita ponovno dobili ocjenu nedovoljan .
    Vrijeme je da svojim sugrađanima priznate da niste uspjeli s projektom Dračevac, ali da se nadate da će neka buduća Vlada nekom budućem Gradonačelniku ponovno darovati taj prostor kako bi se priveo određenoj namjeni.

    Gradonačelniče Opara, ipak je Split glavni!

    HSP Split