• Dostojanstvo (ne)zaposlene žene u 21. stoljeću


    NPG x27535; Virginia Woolf (nÈe Stephen) by George Charles Beresford

    „Nitko ne zna koliko ustanaka vri u masama života koje nastavaju svijet.“
    V.Woolf

    Davno je Francuskinja Olympe de Gouge pisala svoju Deklaraciju o pravima žena (1791.). Još otada žene su obespravljene u vlastitim obiteljima, u poduzećima, među poznanicima, u vlastitoj državi. Nezaposlene su, utihnute, ekonomski zavisne, nepoštivane, iako majke, predane gotovo nadničarskom radu.

    Istovremeno im se danas projicira divan reklamni svijet u kojemu „sve zaslužuju“. Tanke pete zavodnica iz narodnjačkih spotova sve su više, odjeće je sve to manje, a kao suprotnost toj hiperseksualiziranoj estetici, viđamo bezoblična tjelesa tinejđerki u ravnim potplatima i obrijanih glava. Konzumerizam, nezaposlenost, fizička amorfnost, ekonomska, emocionalna i psihološka zavisnost, ali i bahata hiperseksualnost te borbenost protiv vlastite seksualnosti – ove pojave svjedoče o tomu da suvremene žene ne shvaćaju rodnu, nacionalnu i vjersku (ne)pripadnost.

    Za rad spremne!

    Hrvatska je učiteljica Marija Jambrišak davne 1871. održala govor u kojemu je tražila jednake uvjete rada i jednaku plaću za žene. Načelno se to u Hrvatskoj u Zakonu o radu poštuje. Pa ipak, Svjetlana Knežević, koordinatorica inicijative „Za rad spremne“, „u vezi s novim Zakonom o radu, skreće pažnju na to da je, prema podacima iz 2012. godine, čak 90% novozaposlenih žena bilo zaposleno na ugovor na određeno vrijeme. ‘Zakoni se donose bez dovoljno rodnog promišljanja. Posljedice su višestruke, a najviše pogađaju žensko radništvo, koje je ionako ranjiva skupina na tržištu rada.’“[1]

    Kako da nezaposlenost žena bude manja od PDV-a? Teško. U društvu gdje kapital nagriza svaku neprofitnu organizaciju, instituciju ili namjeru, nemoguće je vrednovati ovaj ili onaj spol. Kapital je nadspolna struktura koja je samoodrživa. Feministkinja, filozofkinja i aktivistica Nina Power navodi kako se „razgovor o položaju žena ne može voditi bez da uzmemo u obzir pitanje rada. Uključivanje žena na tržište rada stubokom je izmijenilo percepciju društvene uloge žena, njihov ekonomski položaj i samostalnost. Jasno, žene su oduvijek radile, ali je rad unutar sfere domaćinstva bio nevidljiv i neprepoznat kao takav. Power ističe da su se žene jako dobro prilagodile novonastaloj situaciji: sve više ih je (visoko)obrazovano, i sve više ih ulazi na tržište rada. Međutim, žene su poželjne radnice sve dok su „jeftinije“ od muškaraca i dok ne pokazuju želju za majčinstvom. Također možemo govoriti o fenomenu „feminizacije rada“ koji je uzrokovan kapitalističkom logikom, a odlikuju ga nesigurnost zaposlenja, potreba za prilagođavanjem i mobilnosti, te stalna dostupnost poslodavcu. ‘Sav rad postao je ženski rad, čak i rad muškaraca’, upozorava Power. Uz to, nemilosrdna potraga za poslom ljude je pretvorila u „hodajuće CV-ove“ koji se neprekidno moraju oglašavati, a to uključuje i brigu o izgledu. ‘Od upravnog odbora do striptiz kluba, svatko mora unovčiti sve svoje prednosti’, što podrazumijeva i fizičke atribute.“[2]

    Daleko je to od zapošljavanja. Majka dvoje djece teško će „unovčiti sve svoje prednosti“, kad je već van prednosti time što je majka. Poslodavci ne trpe razbacivanje vremena a kamoli novca. U socijalizmu smo imali gotovo besplatne vrtiće, siguran, iako malo plaćen posao, bez obzira na količinu djece koja su se rađala. Nije ni čudo da ljudi glorificiraju komunističku državu, a njihovo „nekad je bilo bolje“, u ovome slučaju doista jest bilo bolje.

    Istovremeno, u najkapitalističkijoj zemlji svijeta, SAD-u, u jeku je predsjednička kampanja Hillary Clinton, koja nam grubo ocrtava hrvatsku budućnost. „Clinton se po pitanju reproduktivnog zdravlja osvrće uglavnom na pitanje kontracepcije i pobačaja, ignorirajući pritom probleme specifične za strankinje, poput smještaja u detencijske kampove tijekom trudnoće, ili činjenicu da je SAD jedina razvijena država koja trudnicama ne omogućava plaćeni porodiljni dopust (…) Prema istraživanju iz 2014., jedna od tri žene u SAD-u živi u siromaštvu ili na samoj granici siromaštva, a dvije trećine žena su ili primarne hraniteljice obitelji ili osiguravaju jedan od obiteljskih prihoda. Napadi na socijalna davanja koje je Hillary predvodila tijekom 1990-tih doprinijeli su stigmatiziranju žena koje primaju socijalnu pomoć.“[3]

    Ako je budućnost hrvatskih žena imalo nalik tomu da će kolektivni ugovor o radu iz godine u godinu umanjivati prava radnica; ako će najveći postotak nezaposlenih činiti nezaposlene majke ove sulude države; ako će uskoro želja žene da eventualno rodi još jednom značiti njezinu potpunu marginalizaciju te posljedičnu potpunu ekonomsku ovisnost o mužu, partneru ili obitelji, onda se Marija Jurić Zagorka, Rosa Luxemburg i ostale radničke heroine prve polovice 20. stoljeća okreću u grobu. U takvoj je budućnosti nevažno hrvatsko glasačko pravo za žene iz 1918. godine, jer je ženama time svaki glas ugušen.

    Hrvatska stranka prava je još u Programu iz 1996. godine navela da „ženama, a posebice majkama treba osigurati ravnopravno sudjelovanje u društvenom, gospodarskom i političkom životu, vodeći računa o njihovom dostojanstvu i ugledu.“[4]

    Velik je problem u održavanju dostojanstva žene, pa tako i žene majke, činjenica da čak i žene, koje dospiju na poziciju moći, predstavljaju najgore aspekte moći. Njihov moćan status ne znači nužno da će one raditi za dobrobit svojih posestrima po spolu. Uzmimo samo ovdašnje primjere. Vesna Pusić je navodno ljevičarka. Njezina socijalna, lijeva osviještenost ne može doći do izražaja pod moćnim silnicama njezine vlastite političke ambicije. Vesna Pusić, kao navodna ljevičarka, ne izgovara, osim prigodničarski, uz kakvu debatu o ravnopravnosti spolova, koliko su žene marginalizirane, a kamoli da bi po tom pitanju djelovala. I Ruža se Tomašić, poput kakvog muškog kolege, uspinje samo za vlastiti probitak. Milanka Opačić izgovara kako će se revidirati socijalna davanja, unatoč nesocijalnim saborskim plaćama, a koju i sama koristi. Jadranka Kosor zaboravlja funkciju pronatalitetne politike koju žarko zagovara, jer se novopečene majke upravo pod njezinim mandatom sve više upošljavaju na ugovor na određeno vrijeme koji ih ne štiti od instantnog otkaza nakon porodiljinog dopusta.

    „Politika ne želi ravnopravnu distribuciju moći i materijalnih dobara. Ne želi imati posla s društvom, već samo s pojedincima koji joj ne mogu ništa. Pojedinac u političkom smislu, zauzima slabu pregovaračku poziciju. Kad nas, dakle, korporativni i mainstream mediji uvjeravaju da je svatko od nas tvorac vlastite sreće, žele nas politički oslabiti. (…) Ne čudi stoga što feminizam ima socijalistički, sindikalistički predznak (na što bi nas Osmi mart trebao podsjetiti), jer u društvu kakvo trenutno jest, podijeljenom, devastiranom, žene ne mogu nikada postati potpuno ravnopravne zato što to nisu ni muškarci. Da bi postale ravnopravne – društvo moraju promijeniti iz temelja.“[5]

    „Za sva vremena Bog leži na porođajnom krevetu, darujući rođenje. Bit Boga jest rađanje.“ Meister EckharZ

    Konstantno se u medijima, napose tijekom predizbornih kampanja, vraćamo na bijelu kugu Hrvatske gdje nam sve manje žena postaje majkama. Činjenica kako kapitalizam proždire žensku volju za rađanjem, nije dovoljna. Naime, ženama se želja da postanu majke umanjuje i drugim sredstvima. Kao da je društvu uistinu u interesu da majki više NITI nema.

    „Roditi danas u Hrvatskoj često je teško, bolno i ponižavajuće za ženu. To je napad na fizički integritet ne samo majke nego i djeteta. Rodilja praktički nema pravo izbora, ni glasa, već se mora pokoriti strogim bolničkim protokolima, medikalizaciji poroda i raznim nepotrebnim intervencijama. Pokazalo se da takav porod, koji standardno nude skoro sva hrvatska rodilišta, remeti normalne fiziološke procese rodilje, te odnos majke i novorođenčeta. Takav pristup porodu povećava mogućnost komplikacija.“[6]

    Davne je 1786. godine prisegnula zakletvu prva hrvatska gradska primalja Barica Kabalini. Njezina kolegica iz 2015., Barbara Finderle, svakodnevno svjedoči pričama trudnih žena koje joj prepričavaju kako im je bespravno ukinuto ljudsko dostojanstvo u hrvatskoj bolnici. Iako se sa svakim prvorođencem rađa i majka, nemoguće je smatrati da sama žena intuitivno ne poznaje svoje vlastito tijelo i da ne osjeća promjene tijekom trudnoće.

    Otkuda dakle pravo medicinskom establišmentu da ženama ukida izbor kakav porod žele i da ih se prepušta sve većoj i većoj medikalizaciji? Zar ćemo čekati porazne statistike SAD-a gdje zdravstveno osiguranih 50% bijelih žena završi porod carskim rezom? Kolektivno stanje hitnosti i tretiranje trudnoće kao bolesti dodatno oslabljuju već poljuljano povjerenje žena u vlastitu moć rasuđivanja što je dobro za njih.

    Ravnopravno sudjelovanje u društvu, gospodarstvu i politici ženama se sustavno onemogućuje ekonomskom zavisnošću i ukidanjem njihova povjerenja u vlastitu moć prosuđivanja. Nije čudo da je čudo vidjeti danas trudnicu.

    Konzumeristički feminizam

    Nije dovoljno što ih se obespravljuje na poslu i u bolnicama, već žene treba uvjeriti u nešto sasvim suprotno kako bi ih bilo lakše manipulirati. „‘Feminizam je nekoć bio veliki pokretač novih ideja i načina života’, piše autorica, no danas, ‘politička imaginacija je u zastoju.’ Power smatra da smo se u nedostatku ozbiljne transformacije društva okrenuli samodopadnom obliku feminizma koji uzdiže individualno ispunjenje. Sudeći po suvremenim prikazima ženskog roda, do samoostvarenja možete doći ako imate skupocjene torbe, vibrator, posao i muškarca – po mogućnosti, tim redoslijedom. Umjesto revolucije, dakle, imamo, konzumaciju. (…) Na taj način feminizam postaje zabrinjavajuće sukladan kapitalizmu, a ‘želja za emancipacijom počinje ličiti na nešto što je u potpunosti zamjenjivo sa željom za kupovinom.’“[7]

    Taj konzumentski stav „jer ja to zaslužujem“ proteže se i kroz druge aspekte ženina života. S jedne strane je sve više nezaposlena i obespravljena, s druge strane odjeća, pretjerana seksualna sloboda i uzori u medijima govore ženama da su posebne. U čemu su posebne?

    Je li posebno da je odgoj mladih djevojčica toliko poremećeno skrenuo da iz crkve izlazi krizmana četrnaestogodišnjakinja, ruku pod ruku sa svojim roditeljima, odjevena u vrtoglave štikle i u minicu koja se ne može ni nazvati suknjom?

    Je li posebno da žena ženu po cesti, u tramvaju, u kafiću naziva pogrdnim imenima „iz fore“? Je li posebno da se rječnik agresivnih glazbenih spotova, proizišlih iz srca konzumerizma, preselio u usta mladih adolescenata i studenata, da su mediji sve bahatiji u ocrnjivanju svega pozitivnog, toplog, vrijednog?

    Ironija prelaska jednog diskursa u drugi očituje se u riječima Vedrane Rudan koja je poznata po vulgarnostima i oštroj kritici sustava. Pa ipak, usred predsjedničke kampanje, upravo je ona pozivala na poštivanje dostojanstva predsjednice Grabar-Kitarović:

    „Eto. To me smeta. Tuđmana nikad novinari nisu zvali “Franjo”, Josipovića “Ivo” a Mesića “Stipe” osim u zajebanciji što se nije baš često dešavalo. “Kolindu” zovu još i “Kolinda koja želi biti predsjednik Hrvatske”. Zašto se ženu u Hrvatskoj zove imenom čak i onda kad je u borbi za funkciju “predsjednika”? (…) Dečki, lažite, kradite, laprdajte. Nije lako od dreka napraviti pitu. Pa ipak, meni za ljubav, zovite buduću predsjednicu Hrvatske Grabar-Kitarović.“[8]

    Snohvatica budućnosti žena

    Sivilo koje nas okružuje u kojemu su žene nezaposlene, ekonomski ovisne, marginalizirane, a istovremeno fizički hiperseksualizirane, vulgarne ili sve više muškobanjaste i amorfne, preuzima sve zapadnoeuropske zemlje. Država više nije autoritet u stvaranju kriterija, religija još i manje, a obiteljske vrijednosti olako se gube kroz profitabilne institucije i „znanstvene“ programe koji djeci omogućuju sve veću autonomnost, vodeći ih do prave bahatosti. Roditelji prestaju biti autoritet već generacijama. A kako bi se jedna obespravljena, duhom ubijena majka uopće mogla nametnuti kao autoritet svome djetetu?

    U tome sveopćem sivilu izišla je jedna žena, za koju se toplo nadam da me neće u budućnosti razočarati. Ona je visokoobrazovana. Ona je majka, samosvjesna, religiozna i požrtvovna. Njezin muž ju podržava u svim njezinim nastojanjima. Ona dolazi sa desnice i promiče neke tradicionalne vrijednosti. Ona ugošćuje u svome uredu djecu – onu istu djecu koja u Hrvatskoj nedostaju. Ona se ponosi svojim majčinstvom, svojom obitelji i snagu crpi iz zajedničkih uspjeha svoje obitelji.

    Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavljuje sasvim gorljivu izjavu: „Nikada više nije mi [moja majka] rekla da nešto ne mogu zato što sam žensko. Niti bih ja to ikada prihvatila. Od bilo koga.“[9]

    I u tome je, vjerujem, bit. Da, žene su obespravljene. Ali same su sebe prepustile tomu. Sigurno nije lako uz sve svakodnevne obveze razmišljati o svome samounapređenju, samoobrazovanju i samosvijesti. Međutim, društvo je u neoliberalnom poniranju u bezdan prepustilo uzde. To ne znači nužno nešto loše. Znači da uzde možemo prihvatiti sami. Znači da budućnost jest u rukama svake pojedinačne žene. Idealistička biografija naše aktualne Predsjednice može se činiti ljupko začinjena njezinim izvrsnim verbalnim vještinama. Međutim, nitko joj ne može oduzeti to da je sama učila, da je njezina majka bila neobrazovana kućanica sa sela, a da je Predsjednica skočila vlastitim naporom stepenicu po stepenicu do čela države.

    Svaka žena koja napravi plan poroda, a nakon očajnog iskustva u bolnici, gdje osoblje bolnice nije poštivalo plan poroda, tuži tu istu bolnicu – bori se za vlastitu samosvijest.

    Svaka žena koja izabere odijevati se kao prostitutka ili vulgarno blatiti svoje posestrime po spolu, sama izabire da ju muškarci još i teže tretiraju – ta, ona sama sebe ne poštuje.

    Sebe poštivati znači biti jaka, samoobrazovati se cijeli život, poštivati svoje tijelo, vježbati, voljeti, biti topla i solidarna prema svojim posestrima. Jedino tako žena će biti ravnopravna. Ona će vlastitom odgovornošću prema samoj sebi izazivati poštovanja vrijedan tretman u društvu.

    Gdje su nestale snažne žene? Možda ih ima još, a Predsjednica je otvorila metaforički zatvorena vrata. „Meni se čini da će u budućnosti izabrana premijerka prije doći s desnice nego s ljevice zbog društva u kojem živimo. Za žene s ljevice je jedina mogućnost da konačno osvoje vlastitu stranku, da prestanu biti sekcija. Podrazumijevamo da su žene na ljevici super. Niti je ljevica u nas nešto pretjerano otvorena prema ženama na visokim funkcijama, naročito ne jakim ženama. (…) Niti su te žene nužno ono što bismo mi, gledajući s feminističke pozicije, željeli od njih. Koja je to feministkinja na ljevici, … koja nije pretjerano jaka, koja kontinuirano promiče ženska i manjinska prava i teme? (…) Postoje žene na desnici u Zapadnoj Europi, naročito mlađe, koje imaju neku vrstu feminističke agende i čak ih teorija definira kao postfeministkinje ili neofeministkinje. Čini se da desnica sve više prisvaja feministički diskurs…“[10]

    Mary Wollstonecraft je u Obrani ženskih prava (1792.) preklinjala muškarce da oslobode svoje družice i velikodušno im smaknu lance; da se zadovolje razumnim drugarstvom i da im žene postanu pomoćnice, a ne ropski poslušne.

    Vjerujem da bi danas trebalo preklinjati žene da se probude iz vlastitog bunila. Bunilo se očituje na razne načine: pretjeranim samoprijegorom, pretjeranom sebičnošću, militantnim svadljivim pokretima, stihijskom mlakom predajom i depresijom, bolesnom ambicijom ili nedostatkom iste. Žena se treba probuditi, kao uostalom i muškarac, i sama zavrijediti svoju budućnost. Da, bit će onih kojima se to neće svidjeti. Bit će onih koji će ostati pored puta. Ali moć za sobom povlači odgovornost. Jedino se odgovornim preuzimanjem uzda u vlastitoj sadašnjosti može utjecati na dostojanstvenu budućnost.

    „Žena budućnosti koja se rađa danas bit će žena potpuno slobodna od krivnje za stvaranje i za svoj samorazvoj. Bit će to žena u skladu sa svojom vlastitom snagom, ne nužno zvanom muškom ili ekscentričnom ili pomalo neprirodnom. Zamišljam kako će biti vrlo mirna u svojoj snazi i spokojstvu… Žena budućnosti nikad neće pokušati živjeti posredno kroz muškarca, potičući ga i gurajući u očaj, kako bi ispunio nešto što bi u zbilji ona sama trebala učiniti. Stoga je moja prva slika – ona nije agresivna, ona je sigurna, ona ima pouzdanja, ona je sposobna razvijati vještine, ona je sposobna tražiti prostor za sebe.“[11]

    Svetost poroda očituje se u novostvorenom životu. Snaga žena u tim trenucima podsjeća nas da su spremne i na mnoge druge hrabre čine. Bog voli ljubazne i skromne, ali još i više voli gorljive, snažne, hrabre prilike koje poštenjem, marljivošću, ustrajnošću i veseljem osvajaju prostor za sebe. Dostojanstveno prema drugima, dostojanstveno prema sebi.

    Dostojanstvene budite, Hrvatice moje, u svojoj snazi, samosvijesti, znanju i majčinstvu. Budite odgovorne prema samima sebi. Hrvatska je ženskog roda s razlogom.

    Budite hrabre – probudite se.

    Felix Croatia!

     

    [1] Maja Hrgović, Manifest novih hrvatskih feministica: Dajte nam muškarce!, Globus, 18.03.2014., http://globus.jutarnji.hr/zivot/manifest-novih-hrvatskih-feministica–dajte-nam-muskarce-

    [2] Tihana Bertek, Teorijska čitanka: Gdje su nestale zanimljive žene, Vox Femina, 25.04.2015., http://www.voxfeminae.net/cunterview/politika-drustvo/item/7559-gdje-su-nestale-zanimljive-zene

    [3] Estelle Cooch, Pet razloga zašto feminizam Hillary Clinton nije dobar izbor za žene, Vox Femina, 23.04.2015., http://www.voxfeminae.net/cunterview/politika-drustvo/item/7594-pet-razloga-zasto-feminizam-hillary-clinton-nije-dobar-izbor-za-zene

    [4] Iz izbornog Programa HSP-a, 1996., 8.1., 44. str.

    [5] Asja Bakić, Što feministkinje žele, muf, 11.03.2015. http://muf.com.hr/2015/03/11/sto-feministkinje-zele/

    [6] Barbara Finderle, Roditi u Hrvatskoj, RODA, 12.10.2011. http://www.roda.hr/article/read/roditi-u-hrvatskoj

    [7] Tihana Bertek, Ibid.

    [8] Vedrana Rudan, Kolinda u zemlji mužjaka, 05.07.2014. http://www.rudan.info/kolinda-u-zemlji-muzjaka/

    [9] Iz biografije Predsjednice, http://www.predsjednik.hr/PREDSJEDNICAREPUBLIKE

    [10] Josip Šipić, Nitko više ne dovodi u pitanje sudjelovanje žena u desnim strankama, ali zna se njihova pozicija, 30.06.2011., Libela, http://www.libela.org/razgovor/2111-nitko-vise-ne-dovodi-u-pitanje-sudjelovanje-zena-u-desnim-strankama-ali-zna-se-n/

    [11] Anaïs Nin, O pisanju, Andrijići, Zagreb, 2000., 94-95.str.

  • HSP PREDLAŽE IZJAŠNJAVANJE (GLASOVANJE) GRAĐANA PUTEM PROJEKTA E-GRAĐANI


     

    daniel srb za web

     

    HSP PREDLAŽE  IZJAŠNJAVANJE (GLASOVANJE)  GRAĐANA PUTEM PROJEKTA E-GRAĐANI

    Prijedlog Peđe Grbina o izmjena Zakona o referendumu posljedica su vladanja SDP – stranke  kojoj je demokracija bila parola dok su bili oporba. Sad kad su na vlasti niti  demokracije niti socijaldemokracije.

    Demokraciju guše promjenama zakona pa i najnoviji prijedlog Peđe Grbina ne treba iznenaditi hrvatsku javnost.  Prema najavama tog prijedloga skupljanje potpisa za referendum premješta se s trgova i ulica  u urede Državne uprave, uz objašnjenje, kako bi se tim načinom istovremeno vršila kontrola ispravnosti potpisa. Stvarni cilj je sprečavanje građanskih inicijativa za prikupljanje potpisa za referendum.

    Sjetimo se kako je HDZ-ova garnitura na vlasti uz pomoć sadašnjih mjenjala  Ustav kako bi se osigurao da referendum za EU prođe sa 43,67% građana Hrvatske. Gdje je ostatak od 4 milijuna. Isto to se događa i sada.

    Strah od referenduma i  referendumskih inicijativa posljedica je uspješnih referendumskih inicijativa  i referenduma „U ime obitelji“  kao i referendumske  inicijative  Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Znamo kako je izigran referendum „U ime obitelji“,  kao što znamo i koju je odluku Ustavni sud donio u svezi inicijative Stožera za obranu hrvatskog Vukovra.

    Strah od izravne demokracije postaje sve veći i to je razlog zašto vladajući idu u izmjenu Zakona o referendumu.

    Hrvatska stranka prava smatra da rješenje nije u uredima Državne uprave jer   isti  nisu dostupni svim građanima, te predlaže da se prikupljanje potpisa referendumskih inicijativa, izjašnjavanje na referendumu te glasovanje na svim izborima provodi putem sustava e-građanin.  Taj sustav uveden je zbog građana i radi građana pa se može i mora prilagoditi potrebama izjašnjavanja građana.

    Obzirom da je uvođenjem projekta  e-građani prema tvrdnjama Ministarstva uprave građanima taj projekt „osigurava bržu, učinkovitiju i pregledniju komunikaciju građana s tijelima državne uprave-te je tim projektom omogućena “brža, učinkovitija i preglednija komunikacija građana s tijelima državne uprave pri čemu bi se smanjio broj odlazaka na šaltere i u konačnici prvi korak realizacije smanjenja trenutačne papirologije“  smatramo da bi projekt e-građani  mogao omogućiti  građanima  glasovanje. Uvođenjem glasovanja preko projekta e-građani –  takav sustav glasovanja bio bi razvoj demokratskih procesa, nasuprot  gušenju  demokracije  u proteklih dvadeset godina.

    Glasovanjem  preko projekta e-građani, jednim  klikom na računalu,  osigurao bi se  veći broj glasača koji bi pristupili glasovanju.  Omogućavanjem  svim   građanima  da  izraze svoj stav putem projekta  e-građani  osiguralo bi se da u Hrvatskoj,  za razliku od dosadašnje prakse, većina odlučuje u demokratskim procesima odlučivanja i da smo na putu istinskoj demokraciji.

    SDP kao socijaldemokratska stranka trebala bi konzumirati članak 2. svog Statuta ili mjenjati naziv Stranke. 

     

    Hrvatska stranka prava

    Daniel Srb, predsjednik

     

     

  • DANIEL SRB: DOK JE NAS ŽIVIH – SRBIJE U SRBU BITI NEĆE !


    10253384_10202545308855007_1774989310_n

    Predsjednik Hrvatske stranka prava zajedno sa predsjednicima stranaka Saveza za Hrvatsku uz pristustvo članova stranaka položili su vijence i zapalili svijeće na prilazu spomeniku u Srbu odajući počast žrtvama četničkog-komunističkog pokolja nedužnog nesrpskog stanovništva, te održali prosvjedni komemoracijski skup protiv sutrašnje proslave,  27. srpnja,   četničkog ustanka u Srbu u organizaciji Srpskog narodnog vijeća.

    Proslava ustanka u Srbu – koji se svake godine obilježava u organizaciji Srpskog narodnog vijeća – neprihvatljivo je, protudemokratsko i anticivilizacijsko veličanje etničkog čišćenja (genocida) nesrpskog stanovništva na području istočne Like i jugozapadne Bosne, bez obzira na to kakav mu značaj njegovi organizatori nastojali dati.

    Zatražili smo prije dva tjedna da se ta proslava zabrani i dobili odgovor od MUP-a Hrvatske da nisu ispunjeni svi uvjeti da se taj skup zabrani. Za vrijeme održavanja prosvjednog i komemoracijskog skupa pojedincima  koji su remetili povicima sa strane „Srbija, Srbija“ poručujemo: “Dok je nas živih- Srbija ovdje biti neće“ izjavio je predsjednik HSP-a Daniel Srb.

     Treba li se opet dogoditi miting u Srbu kao što se dogodio 25.07.1990. kada je osnovan Srpski sabor sa sjedištem u Srbu a Srpsko narodno vijeće postalo  „izvršni organ“ Srpskog Sabora. Dali se opet piše isti scenarij autonomije kao tada – prijetili nam ponovo “balvan revolucija”.

    Spomenik četničkog pokolja u Srbu, obnovljen je za vrijeme Vlade Jadranke Kosor uz pokroviteljstvo Ive Josipovića čime snose odgovornost za lažiranje povIjesti i podržavanje zločina koje su počinili četnici i komunisti uz pomoć talijanskih fašista 27. srpnja 1941.

    Daniel Srb je u ime Saveza za Hrvatsku izrazio uvjerenje da je jasna politička poruka SNV-a, jednog od organzatora sutrašnjeg skupa, „da je moguće nekažnjenjo ubijati Hrvate“, te da time „ ostavljaju živom ideju o velikosprskom ustanku i protiv današnje Hrvatske“

    Srbski ustanak nije bio antifašistički ustanak, nego ustanak četničko-komunističko-jugoslavenske bande, planiran i izveden uz pomoć talijanske fašističke okupacijske II. armije i drugih snaga Mussolinijeve fašističke Italije!

    Dana 27. srpnja 1941. u Srbu nije ustanička puška opalila u fašiste, nego su se na njezinu nišanu i pod četničkim nožem našli nedužni i nezaštićeni hrvatski civili koje su njihovi krvnici izmasakrirne pobacali u obližnje jame, a fašistička puška opalila je u Hrvate i Hrvatsku, s namjerom da se u dijelu Hrvatske (kao i i u susjednim krajevima BiH) uništi – ubijanjem i protjerivanjem (genocidom) – sve nesrpsko stanovništvo (Hrvati i Muslimani), a „očišćeni“ krajevi pripoje velikoj Srbiji.

     Dok je Pravaša i Saveza za Hrvatsku – Srbije u Srbu biti neće!

    Hrvatska stranka prava

    Danijel Srb, predsjednik

     

  • SAVEZ ZA HRVATSKU UPUTIO ZAHTJEV MUP-U ZA ZABRANU PROSLAVE USTANKA U SRBU U ORGANIZACIJI SRPSKOG NARODNOG VIJEĆA


    savez za hrvatsku najboljaČelnici i predstavnici stranaka Saveza za Hrvatsku danas  su, na tiskovnoj konferenciji, pozvali Ministarstvo unutarnjih poslova te uputili zahtjev  da zabrani proslavu Ustanka u Srbu u organizacji Srpskog narodnog vijeća  koja će se održati 27.07.2014. jer je proslava ustanka u Srbu neprihvatljivo, protudemokratsko i anticivilizacijsko veličanje etničkog čišćenja (genocida) nesprskog stanovništva na području istočne Like i jugozapadne Bosne.

    Srbski ustanak nije bio antifašistički ustanak, nego ustanak četničko-komunističko-jugoslavenske bande, planiran i izveden uz pomoć talijanske fašističke okupacijske II. armije i drugih snaga Mussolinijeve fašističke Italije!

    Dana 27. srpnja 1941. u Srbu nije ustanička puška opalila u fašiste, nego su se na njezinu nišanu i pod četničkim nožem našli nedužni i nezaštićeni hrvatski civili koje su njihovi krvnici izmasakrirne pobacali u obližnje jame, a fašistička puška opalila je u Hrvate i Hrvatsku, s namjerom da se u dijelu Hrvatske (kao i i u susjednim krajevima BiH) uništi – ubijanjem i protjerivanjem (genocidom) – sve nesrpsko stanovništvo (Hrvati i Muslimani), a „očišćeni“ krajevi pripoje velikoj Srbiji!

    U razdoblju između travanjskih zločina i 28. srpnja, izvršen je i brutalni pokolj 350 hrvatskih katoličkih hodočasnika koji su se iz Kosova kod Knina – gdje su svetkovali blagdan sv. Ane – vlakom vraćali u Drvar. Četnici su presreli vlak, hodočasnike zarobili i svezali, te ih 27. srpnja pobili kod jame Golubnjače i bacili u nju. S hodočasnicima je ubijen i drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor, prvi ubijeni svećenik u Drugome svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije. O tome zločinu svjedoči i pripadnik partizanskog pokreta Stevo Babić:

    Bilo je svanulo sunce (27. srpnja 1941.) koje je obasjavalo cijelu okolinu. Četa se već spremala za pokret prema žandarmeriskoj stanici Trubar. Kada je četa stigla u reon Žitkovca pojavio se putnički voz, jer pruga na tom mjestu nije bila prekidana. U vozu nije primijećena vojska pa su ustanici propustili voz prema Vagnju. Na željezničkoj stanici Vaganj, Damjan Željković sa grupom starijih ljudi i omladinaca pokupio je sve putnike iz voza. Među njima se nalazio ustaša Marko Špiranović, katolički svećenik Petar Maks i neki trgovci. Ova grupa je izvela iz voza strojovođu Lokšmita, čiji je sin tada bio član KPJ i nalazio se kod ustanika. Grupa Damjana Željkovića je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubnjači i sve ih, bez ičijeg odobrenja postreljala.

    Istoga dana zvjerski je ubijen i drugi katolički svećenik, Juraj Gospodnetić, župnik u Bosanskom Grahovu, koga su ustanici izmasakrirali, a zatim ispekli na ražnju. Jednako su prošli i hodočasnici koji su istoga dana išli na hodočašće u Oštrelj, gdje je također postojala kapelica sv. Ane. I njih su ustanici poubijali, dok je svećenik koji ih je vodio, vlč. Župančić, bio spašen jer je jedan od četnika znao da on nije Hrvat, već Slovenac.

    Istoga 27. srpnja ustanak izbija i u Donjem Lapcu. U njemu je masovno sudjelovalo srpsko pučanstvo. Zajednički su ga organizirali četnici i komunisti, pa su na njegovu čelu, uz četničke prvake i kraljeve oficire (Boško Rašeta i dr.), stajali i poznati komunistički aktivisti Đoko Jovanić, Gojko Polovina, Stojan Matić i dr. Istodobno se organizira i pobuna u Srbu. Vođe pobune su četnici Miloš Torbica, Pajica Omčikus i Stevo Rađenović, koji na dan ustanka u Srbu osnivaju oružani četnički puk (brigadu) sa 1000 boraca. Na tim područjima zahvaćenima pobunom, a to su bila područja na kojima su uglavnom živjeli Srbi, gotovo potpuno je istrijebljeno ili protjerano hrvatsko pučanstvo.

    U ustanku je, 2. kolovoza 1941., stradalo i selo Boričevac nedaleko od D. Lapca, sa oko 2200 stanovnika (Boričevac i mjesta kja su poripadala boričevačkoj župi Male Gosape). Svi su Boričevljani protjerani, a starci koji nisu mogli napustiti selo pobijeni su ili živi spaljeni u svojim kućama. Cijelo je selo zapaljeno, osim dviju kuća srpskih obitelji Vučković, a komunističke vlasti nakon 2. svjetskog rata nisu dopustile povratak protjeranim stanovnicima, pa čak ni onima koji su poslije progona otišli u partizane.

    U selu Brotnji (boričevačka župa) pobijeno je 27 članova obitelji Ivezić, uključujući djecu i starce.

    Pobuna u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Donjem Lapcu i Srbu 27. srpnja 1941. organizirali su pripadnici četnika Draže Mihailovića, zajedno s vodećim komunistima s tog područja (pretežno srpske nacionalnosti). Svrha pobune bila je stvaranje velike Srbije bez Hrvata, Muslimana i drugih Nesrba, prema spisu „Homogena Srbija“ četničkog ideolog dr. Stevan Moljević. Spis je objavljen 30. lipnja 1941. u Nikšiću u Crnoj Gori, a u njemu se aktualiziraju već prije objavljeni planovi i programi „Srbi svi i svuda“ Vuka Karadžića, Ilije Garašanina, Nikole Stojanovića.

    Zbog svega navedenog nepodnošljivo je da se u demokratskoj i civiliziranoj Hrvatskoj slave takvi pokolji. Uvreda ja to za sve Boričevaljane, Kulenvakufljane, Krnjeušane, za sve Hrvate i hrvatske građane, za Republiku Hrvatsku, Europsku Uniju, sve čestite ljude i za zdrav razum!

    Proslavu 27. srpnja 1941. u Srbu stoga treba zabraniti.

     U Zahtjevu se navodi da članice Saveza za Hrvatsku smatraju da su mjerodavne državne službe dužne preispitati događaj koji je nastao, okolnosti i učinke tog „ustanka“ kao i dosadašnje učinke te proslave na mir i sigurnost RH, hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana.

    Smatraju da je okupljanje u Srbu 27. srpnja protivno odredbi čl. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je u cijelosti usmjeren na remećenje javnog reda i mira, na mir i normalan način života građana, stvaranje nemira, neraspoloženja, uznemirenosti, vrijeđanje morala, vrijeđanje Republike Hrvatske i hrvatskog naroda. Uz navedeno, a prema dosadašnjoj praksi na tim skupovima, dolazilo je do postupanja protivnih odredbi čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Spomenuti članak navodi:

    Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir.

    Tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir.

    Okupljanju u Srbu nadahnuće je u činjenju kaznenog djela genocida, koje je opisano i kažnjivo po:

    čl. 156. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, koji navodi:

    Tko s ciljem da potpuno ili djelomice uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu zapovjedi da se članovi skupine ubijaju ili da im se nanose teške tjelesne ozljede ili da im se teško narušava tjelesno ili duševno zdravlje, ili da se pučanstvo prisilno raseljava, ili da se skupina stavi u takve životne uvjete koji bi doveli do njezina potpuna ili djelomična istrebljenja, ili da se primijene mjere kojima se sprječava rađanje između pripadnika skupine, ili da se vrši prisilno preseljavanje djece u drugu skupinu;

    te po: čl. 158. koji navodi:

    Tko kršeći pravila međunarodnoga prava za vrijeme rata, oružanoga sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na civilno pučanstvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu, kojega je posljedica smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušavanje zdravlja ljudi, napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno pučanstvo, da se civilno pučanstvo ubija, muči ili da se nečovječno postupa prema njemu, ili da se nad njim obavljaju biološki, medicinski ili drugi znanstveni pokusi, da se uzimaju tkiva ili organi radi presađivanja, ili da mu se nanose velike patnje ili povrede tjelesne cjelovitosti ili zdravlja, da se provodi raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno odnarodnjivanje ili prevođenje na drugu vjeru, silovanje, spolno porobljavanje, prisiljavanje na prostituciju ili izazivanje prisilne trudnoće, prisilne sterilizacije ili kojega drugog oblika spolnog nasilja, da se primjenjuju mjere zastrašivanja i terora, uzimaju taoci, primjenjuje kolektivno kažnjavanje, protuzakonito odvođenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja, oduzima pravo na pravedno i nepristrano suđenje, prisiljavanje na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u njezinoj obavještajnoj službi ili upravi, da se prisiljava na prisilni rad, izgladnjuje pučanstvo, provodi konfiskacija imovine, da se pljačka imovina pučanstva, protuzakonito i samovoljno uništava ili prisvaja u velikim razmjerima imovinu, što nije opravdano vojnim potrebama, uzima protuzakonite i nerazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjuje vrijednost domaćega novca ili protuzakonito izdaje novac, ili da se namjerno usmjerava napad protiv osoba, uređaja, materijala, jedinica ili vozila uključenih u humanitarnu pomoć ili misiju održavanja mira sukladno Povelji Ujedinjenih naroda, ili da se prava i radnje državljana neprijateljske strane proglašavaju zabranjenim, suspendiranim ili nedopuštenim u sudskom postupku, ili da se skrnavi osobno dostojanstvo, ili da se iskorištava prisutnost civila ili drugih zaštićenih osoba da se određena mjesta, područja ili vojne snage zaštite od vojnih operacija, ili da se djeca mlađa od osamnaest godina novače u nacionalne oružane snage ili se koriste u aktivnom sudjelovanju u neprijateljstvima.

    Okupljanje u Srbu protivno je duhu i slovu REZOLUCIJE 1481 VIJEĆA EUROPE O OSUDI KOMUNISTIČKIH ZLOČINA, koja je donijeta 25. I. 2006. Ukratko navodimo neke njezine naglaske.

    1. Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava.

    2. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava. Povrede (ljudskih prava) su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom periodu i uključivale su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i također nedostatak političkog pluralizma.

    3. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i principa diktature ploretarijata. Interpretacija oba principa ozakonila je „eliminaciju“ ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji su bili državljani te zemlje. To je posebno bio slučaj sa ljudima iz bivšeg SSSR-a koji su u smislu broja žrtava daleko nadmašili ljude ostalih zemalja.

    4. Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke Europske komunističke partije pridonijele postignuću demokracije.

    5. Pad totalitarističkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam).

    6. Kao posljedica toga vrlo je niska svjesnost javnosti o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.

    7. Skupština je uvjerena da je svjesnost o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne zajednice prema prošlosti može biti smjernica za njihove buduće akcije.

    8. Također, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

    Budući da je sama svrha srbskog okupljanja protuzakonita, Zakon o javnim okupljanjima predviđa obvezu da u takvim okolnostima nadležna tijela državne vlasti zabrane takva okupljanja. Naime, članak 3. tog Zakona navodi:

    Jedino se na temelju ovoga Zakona mogu propisati ograničenja prava na javno okupljanje koja su nužna u demokratskom društvu radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja.

    Sloboda govora i javnog nastupa na javnom okupljanju ograničena je zabranom svakog pozivanja i poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

    Članak 14 među ostalim propisuje:

    Ministar unutarnjih poslova može rješenjem zabraniti održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda ukoliko:

    4. su ciljevi usmjereni na pozivanje i poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti,

    5. postoji na razlozima utemeljena vjerojatnost da bi održavanje dovelo do izravne i zbiljske pogibelji od nasilja i drugih oblika ozbiljnog remećenja javnog reda i mira.

    Rješenje o zabrani može se donijeti najkasnije 24 sata prije prijavljenog početka održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda.

    Zahtjev u ime članica Saveza za Hrvatsku potpisao je predsjednik Hrvatske stranke prava Daniel Srb.

     HSP-Tajništvo

  • MATIĆU NE ŠTITIŠ ŽRTVE VEĆ AGRESORA


    SRAMOTNO JE DA ZAKON O PRAVIMA ŽRTAVA SEKSUALNOG NASILJA U DOMOVINSKOM RATU PORED SVIH MANJKAVOSTI IDE U SABORSKU PROCEDURU

    Mirko Čondić

    Iako prijedlog „Zakona“ nije prošao na Odboru za veterane jer su oporbeni zastupnici bili protiv – isti ide u saborsku proceduru.

    Hrvatska stranka prava upozorila je ministra Matića da je takav prijedlog Zakona  napad na Domovinski rat i da samo deklarativno štiti žrtvu, da njegovim donošenjem Zakon prešućuje tko je bio agresor, prešućuje neprijateljske logore i zatvore, ne navodi i ne imenuje tko je to bio neprijatelj niti navodi gdje su područja logora i zatvora u kojima su izvršeni ratni zločini seksualnog nasilja.

    Zakon za posljedicu neće imati, kako to objašnjava Matić, promociju istine, reparaciju i garanciju neponavljanja zločina jer upravo nazivom Zakona kao i njegovim odredbama onemogućava promociju istine i ne navodi tko je vršio ratni zločin silovanja kao pripadnik neprijateljske vojske.

    Upozorili smo Matića, da mjenja Zakon i naziv Zakona  jer isti zbog niza spornih odredbi  nije i ne može biti zakon kojima se želi osigurati reparacija niti zaštititi  žrtve seksualnog zločina. Zakonom  sredstva za repraraciju nisu osigurana, pa se žrtvu dovodi  da traži prava koja ovim zakonom nisu osigurana. Sredstva nisu osigurana niti postoje veteranski centri – stoga tvrdimo da  Zakon u ovom obliku samo deklarativno štiti žrtvu. Ovaj zakon od žrtve čini ponovo žrtvu.  

    HSP traži da se mijenja naslov „Zakona “ i da glasi: Zakon o pravima žrtava ratnog zločina seksualnog nasilja počinjenih za vrijeme agresije Srbije na Hrvatsku u razdoblju od 05.08.1990. do 30.06.1996. na području Hrvatske i za vrijeme zatočeništva na području izvan Hrvatske u neprijateljskim logorima i zatvorima koji su bili ustanovljeni u Srbiji i BIH.

    Zakon se ne može zvati Zakon o žrtvama seksualnog nasilja u Domovinskm ratu jer Domovinski rat je odgovor na agresiju stoga je ovakav naziv neprihvatljiv.  Silovanja kao zločin bio je potican od strane agresora za vrijeme Domovinskog rata, provođen planski i na području Hrvatske i na području izvan Hrvatske u logorima i zatvorima u kojima su mnogi  bili izloženi torturama tog zločina.  Nedefiniranjem agresora Matiću ne štitiš žrtve već agresora. 

    Ponavljamo da je žrtvama osim  osigurane  reparacije važno i da je počinitelj zločina kažnjen. Jedino u Hrvatskoj počinitelj zločina može raditi u državnim institucijama.  Ovaj  zakon ne daje garanciju žrtvama da će ostvarenje prava na novčanu reparaciju biti realizirano jer se ostvarenje tog prava  tek osigurava u trenutku kad to bude moguće,  s druge strane žrtve koje gledaju počinitelje kako se slobodno šeću- nisu zaštićene žrtve.

    Zakon je sramotan kao što je bilo  sramotno  i sudjelovanje ministra Matića na četvorodnevnom summitu o okončanju seksualnog nasilja u Londonu. 

    Hrvatska stranka prava
    Mirko Čondić

  • Karlovački HSP upozorava na probleme parkiranja u Gradu


    Grad KarlovacU priopćenju navode da žele upozoriti na nelogičnu signalizaciju prometa kod Autobusnog kolodvora i to zbog “nemogućnosti pristupa označenim parkirališnim mjestima koja su predviđena za korisnike kolodvora”

    – Budući da na početku dionice stoji zabrana zaustavljanja i parkiranje s lijeve i desne strane, te znak zabrane prometovanja u smjeru parking mjesta, postavlja se pitanje kako uopće koristiti parkirna mjesta. Na niz upozorenja od strane građana, koje je HSP zaprimio, tražimo od nadležnih gradskih institucija da odmah pristupe rješavanju ovog problema, kažu karlovački HSP-ovci.

    Nezadovoljni su i zbog regulacije parkinga u cijelom gradu. Smatraju da se parkiranje radnim danom ne smije naplaćivati nakon 20 sati, te da subotom treba ograničiti naplatu parkiranja do 12 sati,

    – Izričito naglašavamo da se naplata parkiranja nedjeljom mora ukinuti na području cijelog Grada, naročito se to odnosi na parkiralište ispred trgovačkog centra Kaufland, te da se na naplatnim automatima istakne obavijest o mogućnosti zaustavljanja u vremenu od 10 minuta bez naplate, dodaju još u HSP-u u kojem se nadaju, pošto nemaju predstavnika u Gradskom vijeću, njihov zahtjev putem medija doći do nadležnih.

    Izvor: KAportal.hr

  • Dvojezičnost u Vukovaru usvojili su HDZ, SDSS, te vijećnici Josip Sabljić i Tomislav Džanak


    daniel_srb_-Daniel-Srb-FOTOHrvoje-JelavicPIXSELL_slider

    Statut u srpnju 2009. godine donjeli su vijećnici HDZ-a, SDSS-a  te  dva nezavisna vijećnika Josip Sabljić i Tomislav Džanak – današnji članovi HSP-dr. Ante Starčević.

    Vijećnici Hrvatske stranke prava  nisu, niti bi sudjelovali u donošenju Statuta koji je uveo dvojezičnost u Vukovaru. Donošenje spornog Statuta za  Hrvatsku stranku prava bila bi izdaja prema Gradu Heroju, prema braniteljima i civilima, svima onima koji su ubijeni i mučeni nakon pada Vukovara.

    Nepoznavanje činjenica neopravdava ministra Bauka da komentira današnja događanja u Vukovaru nakon postavljanja dvojezičnih natpisa na način da iznosi neistine i prozva Hrvatsku stranku prava za donošenje spornog Statuta kada u vrijeme donošenja istog HSP nije imala vijećnike u Gradskom vijeću grada Vukovara.

    Iako su sporni Statut donijeli vijećnici HDZ-a, SDSS-a  i nezavisni vijećnici koji su danas članovi HSP-dr. Ante Starčevića činjenica je da je postavljanje dvojezičnih natpisa odobrila ova Vlada.

    Postavljanje ćiriličnih natpisa na ustanove u gradu Vukovaru pod okriljem mraka te prebacivanjem odgovornosti na one koji su donjeli “sporni” Statut samo je dokaz da su isti izdali Vukovarce i grad Vukovar, čime se ne rješava problem nego samo nastavlja  agonija za grad  Vukovar.

     

     Hrvatska stranka prava
    Daniel Srb, predsjednik

  • Gradska vlast pala na prvom natječaju


    Složit ćemo se da je  procedura osnova demokracije i svakog demokratskog procesa. Složit ćemo se da su javno izrečene riječi bez obzira kada i u kojoj prilici, čak i ako su izrečene u žaru predizborne kampanje, obveza za svakog čestitog i dobronamjernog čovjeka da ih ispoštuje, pa stoga postavljamo pitanje: Zašto  to nije  tako u gradu Osijeku?

    drago_markovicSvjedoci smo svakodnevnog bombardiranja vijestima o netransparentnom provođenju postupka drugolipanjske vlasti  prilikom zapošljavanja 12 djelatnica/djelatnika u Centru za predškolski odgoj. To je otišlo tako daleko da je i sam natječaj poništen odlukama nadležnih tijela.

    Ne ulazeći u to tko je osobno odgovoran za ovu blamažu, mi u HSP-u postavljamo pitanje aktualnoj gradskoj vlasti, kako je došlo do toga da se  postupci  odabira najboljih kandidata za posao u  centru za predškolski odgoj provode na način koji nije javan i transparentan i  koji nanosi javnu sramotu  gradu Osijeku, a kandidatima koji su aplicirali za posao nosi nove troškove i iščekivanja. Jasno je da iza svega stoji jaki upliv koalicijskih partnera u GV grada Osijeka koji su htjeli pogodovati određenim osobama.

    Je li to  nova “paradigma” grada Osijeka kako je obećevao jedan od gradonačelničkih kandidata?

    Je li to  javnost gradske administracije kako je obećavao aktualni gradonačelnik? Što je s objavom popisa svih zaposlenika gradske uprave? Imaju li Osječani  pravo znati koga plaćaju?

    Hrvatska stranka prava, podružnica “Ante Paradžik” Osijek će i dalje kontinuirano podsjećati drugolipanjsku vlast i gradonačelnika  Osijeka na obećanja dana u predizbornoj kampanji i pratiti njihovu realizaciju te reagirati na svaku nepravilnost.

    Hrvatska stranka prava
    Podružnica Osijek
    Drago Marković, predsjednik

  • Moramo li platiti vrtić u koji djeca ne idu preko ljeta?


    HSP Osijek

    Najviše se laže u ljubavi, lovu i u predizbornoj kampanji davno je zaključio Winston Churchill. Trenutno nas ne zanimaju ni lov, ni ljubav. Zanimaju nas predizborna obećanja aktualnog gradonačelnika Osijeka Ivana Vrkića.
     
    U nastupnoj konferenciji za tisak nakon ulaska u drugi krug tada kandidat, danas gradonačelnik Ivan Vrkić obećao je da će na inicijativu čelnika laburista grada Osijeka Jaroslava Pecnika  uvesti  neplaćanje  računa za  mjesec kada djeca preko ljeta ne idu u vrtić. Citiramo tadašnju izjavu : “… evo sada najavljujem da ćemo već od ovoga ljeta primijeniti inicijativu Jaroslava Pecnika na kojem mu zahvaljujem jer smo se oko toga suglasili da oni, ona djeca koja idu u vrtić i preko ljeta ne idu, taj mjesec ne plaćaju …
     

     
    Nadalje na upit vijećnika vijećnika na  2. sjednici gradskog vijeća grad Osijeka kazao je kako će o projektu besplatnih vrtića izvijestiti na konferenciji za novinare sljedećega tjedna.  Konferenciju za medije do sad nismo vidjeli, a tjedni prolaze.

    Pozivamo  gradonačelnika Osijeka Ivana Vrkića da se očituje po ovom pitanju i objasni roditeljima čija djeca pohađaju vrtiće što im je činiti.

    Ukoliko ovo nije bilo samo još jedno prazno predizborno obećanje i prevara birača neka se gradonačelnik oglasi i kaže građanima – Platite ili nemojte platiti vrtić za srpanj ili kolovoz.  Srpanj je na izmaku, a kolovoz je za par dana.

    Nadalje, nije ovo jedino obećanje po pitanju vrtića koje je dao aktualni gradonačelnik. Od njega se očekuje da sukladno svojim predizbornim obećanjima za što je i dobio glasove građana Osijeka ostvari svoju viziju i realizira kompletno besplatene vrtiće  u svojem mandatu!!  

    Hrvatska stranka prava, podružnica “Ante Paradžik” Osijek, će i dalje kontinuirano podsjećati gradonačelnika Osijeka na obećanja dana u predizbornoj kampanji i pratiti njihovu realizaciju. 

    Pogledajte podsjetnik na lažno predizborno obećanje OVDJE.

     

    Hrvatska stranka prava
    Podružnica Osijek
    Drago Marković, predsjednik

    Izvor: Republika.eu

  • Spomenik u Srbu spomenik je zločinačkom pokolju hrvatskih civila


    Dužnosnici i članovi Hrvatske stranke prava na čelu s predsjednikom Danielom Srbom i ove godine položili su vijenac i zapalili svijeće kod spomenika u Srbu podsjećajući hrvatsku javnost da Spomenik u Srbu spomenik je zločinačkom pokolju hrvatskih civila.

    srb_2013

    “Posebno skrećemo pozornost hrvatskoj javnosti da je tzv. ustanak četnika izveden u dogovoru sa talijanskim fašistima na temelju zaključaka benkovačkog sastanka 23.07.1941. između talijanskih fašista i ustanika, kao i sastanka održanog 11.08.1941. u Otriću tjekom tzv. ustanka koji je završio 14.09.1941. kada su ustanici sporazumno predali cijeli prostor na upravljanje i korištenje talijanskim fašistima.  Stoga je danas politički neprihvaljivo slaviti pokolj nad nedužnim hrvatskim civilima.” – izjavio je Daniel Srb.

     

    Postavljeni spomenik povodom četničkog pokolja hrvatskog civilnog pučanstva u Srbu, ustvari je, i službeno u Hrvatskoj, rehabilitirao četnički pokret. Hrvatska stranka prava službenu proslavu koja će se održati 27.07. naziva povijesnom krivotvorinom jer nije riječ o antifašističkom ustanku, nego ustanku “velikosrpske bande uz pomoć talijanskih fašista”.  Hrvatska tim i takvim činom dozvoljava falsificiranje povijesti  u režiji  današnjeg velikosrpstva i lažnog “antifašizma”.

                                                                                                                                                                             Hrvatska stranka prava

     

  • ’27. srpnja, dan ustanka naroda Like i Korduna, je čisto falsificiranje povijesti’


    Kazao je to na današnjoj presici HSP-a član predsjedništva stranke Ivica Zorica, dok je Paul Cota rekao kako u HSP-u žele da se, bez iznimke, istraže i zločini iz ’41 i ’91 godine te da se konačno objavi popis svih članova i suradnika tajnih organizacija koji su sudjelovali u stvaranju Hrvatske države.

    ‘Ne želimo negirati povijesne činjenice i ne želimo negirati antifašizam ali moramo i ove godine upozoriti i obavijestiti javnost kako je obilježavanje 27. srpnja  kao datum ustanka naroda Like i Korduna i početak antifašizma u Hrvatskoj najobičnije falsificiranje povijesti.  Nedvojbeno je dokazano, a postoje i dokumenti koji ukazuju na to kako je na taj datum počinjen genocid nad hrvatskim hodočasnicima iz okolice Drvara  u mjestu Kosovo u blizini Knina koji su počinili zajedničkim snagama četničke i partizanske snage koje su bile na tom području. Tom prilikom je ubijen i prvi hrvatski svečenik Waldemar Maksimilijan Nestor a nakon tog pokolja počinjeni su i drugi pokolji u tadašnjoj općini Srb. Počinitelji tih zločina asimilirali su se u partizanski pokret i ostali su nekažnjeni za zločine koje su počinili’ – kazao je Zorica.

    Paul Cota je, nadovezujući se,  rekao kako i danas imamo još dosta nejasnoća oko stvaranja Hrvatske države, jer ako nam međunarodne institucije šalju nedvosmislene poruke o čovjeku, aludirajući na Josipa Perkovića, koji je ušao i u izvršnu vlast ove države a zna se čime se isti bavio postavlja se pitanje tko je i kako stvorio ovu državu te tko je te ljude abolirao od njihovih djela. I zato ćemo tražiti da se istraži i ’41 i ’91 ali i isto tako kako je objavljen  popis branitelja i poreznih dužnika da se objavi i popis članova tajnih organizacija i njihovih suradnika da bi vidjeli u kakvim okolnostima je stvarana Hrvatska i kome je njeno stvaranje poslužilo u prikrivanju pljačke i zločina ta  dana kraju krajeva vidimo tko to predstavlja Hrvate u Europi i svijetu. Ako se do jeseni taj popis ne pripremi i  ne objavi mi ćemo organizirati prikupljanje potpisa za njegovo objavljivanje. Naša je želja da se Hrvatska napokon oslobodi onih koji su u njoj nezakonito našli utočište – završio je Cota

    Na kraju presice Zorica se osvrnuo i na, kako je rekao, nesretni i koruptivni HDZ koji se i na ovim  izborima deklarirao kao desno orijentirana stranka te će prekosutra sa svojim ‘satelitima’ HSP dr. Ante Starčević i HČSP te koalicijskim partnerima HSS-om i SDSS-om položiti vijence i slaviti krivotvorinu u Srbu što je čista situacija apsurda jer, zamislite koja je to tragedija da stranke desne orijentacije slave one koji su poubijali njihove pradjedove – završio je Zorica.

    Izvor: Šibenski portal

  • HSP protiv monetizacije autocesta i prodaje CO i HPB


    Na današnjoj konferenciji za novinare u Osijeku predsjednik HSP-a Daniel Srb je se osvrnuo na najavu tzv “monetizacije” hrvatskih autocesta, prodaju Croatia osiguranja i Hrvatska poštanske banke.

    Daniel Srb

    Ono što neki nazivaju “monetizacija” hrvatskih autocesta nije ništa drugo nego još jedna u nizu  katostrofalnih odluka hrvatskih vlada u zadnjih 10 godina. Jer sve vlade u  su samo prodavale strateške hrvatske resurse kada im je zafalilo novaca.

    Prodati nešto, jer “monetizacija” nije ništa drugo nego prodaja, što nekom stranom investitoru donosi dobit i ima ga interesa kupiti i isplativo mu je, graniči  se s ludošću – rekao je Srb i dodao, ako je to isplativo nekom stranom investitoru zašto to nebi bilo isplativo i hrvatskoj državi kao vlasniku autocesta.

    Hrvatska stranka prava podržava i podupire sve najave radnika i sindikata iz Hrvatskih autocesta i svim svojim resursima podržati će nastojanja u spriječavanju prodaje hrvatskog nacionalnog blaga.

    Najavu prodaje Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke, Daniel Srb je ocijenio kao još jednu u nizu loših odluka hrvatskih vlada i prodaju “obiteljskog srebra”, jer “obiteljsko zlato” u obliku INA-e, Plive, HT-a je već davno rasprodano.

    “Rasprodavati imovinu koja donosi dobit i iz državnih ruku gurati ju u ruke  investitora koji će najprije reducirati broj zaposlenih, rasprodati vrijednu imovinu tih poduzeća jednostavno je  neprihvatljivo ponašanje” – naglasio je Daniel Srb.

    Pozivamo hrvatsku Vladu da se trgne i konačno počne raditi na otvaranju radnih mjesta i zapošljavanju, pogotovo mladih ljudi bez posla. Pozivamo Vladu RH da se konačno s ideološko – svjetonazorskog kolosijeka prebaci na donošenje odluka koje će  otvarati nova radna mjesta i zapošljavati ljude – zaključio je Srb.

     

    Hrvatska stranka prava
    Drago Marković. 

  • HSP žestoko protiv proslave “Četničkog ustanka”


    daniel_srb_-Daniel-Srb-FOTOHrvoje-JelavicPIXSELL_slider

    Na današnjoj konferenciji za novinare u Osijeku predsjednik HSP-a Daniel Srb podsjetio je hrvatsku javnost na događaj koji se u organizaciji SNV-a  Milorada Pupovca 27. srpnja slavi kao “antifašistički ustanak”. Taj ustanak nije bio antifašistički ustanak, nego ustanak četnika uz pomoć talijanske okupacijske armije, tajne službe Kraljevine Italije i musolinijevih crnokošuljaša, odnosno fašista!” izjavio je Daniel Srb.

    Šta SNV slavi na taj dan? –  upitao je Srb te nastavio – Na taj dan se slavi četnički ustanak u jugozapadnoj Bosni, istočnoj Lici i sjevernoj Dalmaciji, dan kada  je započeo egzodus  Hrvata  i Bošnjaka na tim područjima, dan kada su nestala cijela hrvatska sela u kojima je pobijeno i poklano svo stanovništvo od male djece, do staraca.

    Posebno je istaknuto hrvatsko selo Boričevac koje je spaljeno i sravnjeno sa zemljom i u koje se do današnjeg dana  nitko nije vratio jer to nisu dopuštale komunističke vlasti

    Postavlja se pitanje: tkoplaća slavljenje zločinai zašto se dopušta da građani Republike Hrvatskegledaju odavanje  počasti četničkom ustanku na  vijestima javne televizije?  Hrvatska dozvoljava da se u Srbu slavi zločin nad Hrvatima cijele Lapčke doline umjesto da se oda počast pobijenima i proganima iz Boričevca, Brotinje,Poljica, Mišljenovca, Donjeg i Gornje Lapca.

    Hrvatska stranka prava će i ove godine kao i svih prethodnih dan uoči 27. srpnja 2013. godine zapaliti svijeće i položiti cvijeće u Srbu u spomen na nevino stradale hrvatske civile, naglasio Srb.

    Hrvatska stranka prava 
    Drago Marković

     

  • Ponovno osnovana Mladež HSP-a Osijek, Ivan Benc izabran za predsjednika


    Nakon nedavnog ustrojavanja  vodstva podružnice,  u Osijeku je  zaokružen još jedan segment djelovanja Hrvatske stranke prava, od danas Hrvatska stranka prava u našem gradu ima i osnovan Klub mladeži HSP-a.

    U prostorijama naše podružnice održan je Izborni zbor podružnice kojeg su inicirali mlađi članovi Stranke, a  gotovo svi predstavnici mladih skazali su se u dosadašnjem radu Stranke kao i u brojnim predizbornim aktivnostima.

    Osnivanje Kluba  vodio je  predsjednik Podružnice  HSP Osijek Drago Marković, zajedno sa zamjenikom Tihomirom Borbašom.

    Nakon uvodne i pozdravne riječi predsjednika i zamjenika predsjednika Podružnice, protokolarnog slušanja državne himne i minute šutnje za sve preminule hrvatske branitelje i domoljube, slijedilo je davanje riječi samoj mladeži Stranke koja je među sobom trebala izabrati predsjednika.

    U konstruktivnoj raspravi  u kojoj je iznjedreno  nekoliko kandidata za predsjednika Kluba mladeži  HSP Osijek, tajnim glasovanjem izabran je Ivan Benc.

    Ne sumnjamo da će Ivanov  dosadašnji angažman u našoj Stranci, pogotovo tijekom predizbornih aktivnosti na zadnjim lokalnim izborima još više afirmirati pravaštvo među mladima u Osijeku, a ujedno i pomoći u  vraćanju Stranke na prijašnje pozicije u gradu Osijeku, pogotovo kada su u pitanju mladi po kojima je HSP Osijek uvijek bio prepoznatljiv.
    Nakon izbora Ivan se zahvalio svima koji su mu dali potporu  i pozvao sve da skupa radimo  na zajedničkim ciljevima.

    Uz slušanje stranačke himne “Lijepo li je Hrvat biti”, zaključeno je osnivanje Kluba mladeži HSP-a Osijek:

    Drago Marković

  • Politički “bordel” u Gradskom vijeću grada Dubrovnika


    zeljko_kulisic

    Dubrovnik je oduvijek  bio jedinstven i neponovljiv. Posebnost se očitovala u skladu arhitekture, ljudske mudrosti, vještih pomoraca i trgovaca, učenih znanstvenika i uspješnih diplomatima. To je bio povijesni zalog, zbog toga se Grad i očuvao do današnjih dana. Mnogi bi htjeli živjeti takav Dubrovnik i danas. Ali ne mogu, jer ne znaju. Fali im ono nešto, mudro, jedinstveno i neponovljivo, ono dubrovačko…

    Ipak, sve se pokušalo promijeniti prošle subote, 13. srpnja 2013. godine, datum  koji će ostat zapisan u hrvatskoj povijesti po još jednoj posebnosti, izboru novog više/jednopartijskog Gradskog vijeća Grada Dubrovnika u suludoj i neprincipjelnoj političkoj koaliciji. Iz perspektive licemjernih političkih družina, od kojih su nekima usta bila puna lokalpatriotizma i velike brige za očuvanjem okoliša, a drugima služanjskog odnosa prema svjetskim mecenama i “false” ljubavi prema Gradu. Sve je ukazivalo na ponavljanje lokalnih izbora kako bi se ispravile greške, onih ranije neopredjeljenih ili zavedenih birača. Ali, kao i bezbroj puta dosad, gospodar Novac je pokazao svu snagu i moć svog djelovanja, te  bacio na koljena svu raznolikost političkih opcija koji su u službi mizernih partikularnih interesa i ljudi nahvao, ili ti političara bez morala. Zato i jesu mnogi od njih ušli u politiku, kako bi od nje što više uzeli, a ne, štogod dali.

    Nepotrebnim su se pokazale sve prijeizborne koalicije nizašto, koje je poništila maškarata ‘bez maski’ u Vijećnici, 13. srpnja. Sudionicima sramotnog političkog ‘deala’, obrazi se ne će zacrvenjeti, jer da su ga imali ne bi niti dozvolili da im ga se šporka. Zavazda! Stoga ne prihvaćamo niti zakašnjelu izjavu čelnice pravaškog Ogranka hadezea, Ruže Tomašić koja ‘naknadnom pameću’ izjavljuje kako je protiv dogovora lijeve i desne koalicije, kakav se dogodio u Dubrovniku, ali je lokalnim čelnicima dala odriješene ruke za donošenje odluka na lokalnoj razini, a nije htjela ni da zbog nje Šimunović i Vukotić hodaju pognute glave, pa zaključuje kako je izgledno da će pognute glave hodati radi sebe same. Jadne li stranke (sic!!!). Stoga, ne preostaje ništa drugo doli potpisnike ‘Dubrovačkog dogovora’ proglasiti tvorcima “Dubrovačkog bordela”. I to ne bez razloga!

    Uzaludna su obrazloženja tvoraca političkog bordela Gradskog vijeća da su kao radili za dobrobit građana, u zamjenu za (ne)ponavljanje izbora. Svojim neprincipjelnim ‘paštroćem’ i spajanjem lijevih i desnih, umjerenih i radikalnih, crvenih i plavih, sivih i crnih, žutih i zelenih, anacionalnih i domoljubnih, interesnih i pohlepnih vijećničkih opcija izigrali su povjerenje naroda, stranačke i ideološke doktrine i toliko potrebne demokratske osobitosti svake od izabranih partija. I što je najvažnije, izigrali su volju birača iskazanu na proteklim lokalnim izborima. Gdje su sada prevareni članovi stranaka i zašto se ne čuje njihov glas, zašto se ne odreknu svojih nedodirljivih vođa koji su im sve to i smjestili. A, ako neće članovi, ima tko će!

    Ufamo se kako će narod zapamtit veliku prijevaru u režiji HDZ-a, HSP AS-a, SHUS-a, HNS-a, BDSH, SDP-a i HSS-a, ili prevedeno, hadezea, ružinog haespea, umirovljenika, narodnjaka, bošnjaka, komunista i seljaka. I vratiti im milo za drago, čim prije. Nadamo se skoro, možda već najesen, nakon što poslušnici odrade svoje vjećnićke obveze ‘dizanja ruku’ za usvajanje UPU-a za bezbrojne apartmane na Srđu a ne golfišta s ‘mjerom i načinom’, zatim UPU-a za prateće sadržaje, restorane i hotele na lapadskoj obali, a ne gradsku marinu u Gružu. Tada će konačno proraditi demokratska zrelost svih sedamnaest gradskih vijećnika, čime će finut ‘kurbin pir’ i jednoumlje u Gradskom vijeću Grada.

     

    Hrvatska stranka prava
    Podružnica Dubrovnik
    Željko Kulišić, povjerenik

  • Novo vodstvo HSP podružnice Rovišće


    U Rovišću dana 13.07.2013.godine održan je Izborni Zbor HSP-a za općinu Rovišće. Hrvatska stranka prava Bjelovarsko-bilogorske županije započela je sa pripremama za održavanje Županijskog izbornog Zbora HSP-a, stoga će  u narednih 150 dana održati Izborne zborove po svim općinama i gradovima Županije.

    HSP Rovišće

     Podružnica HSP Rovišće prva je organizirala svoj Izborni Zbor. U radnom dijelu Zbora nakon konstituiranja svih radnih tijela Zbora prišlo se glasovanju i izboru predsjednika HSP-a Rovišće s obzirom da je nakon dva mandata predsjednik  podružnice Zoran Glibo podnio ostavku i u svom izlaganju istaknuo da je vrijeme za novu generaciju i nove ljude u Hrvatskoj stranci prava.

    Za predsjednika podružnice HSP Rovišće jednoglasno je izabran Zvonko Mlakić, a za dopredsjednike Ante Grbavac i Ivan Ravenščak, tajnik je Mile Štrk,a rizničar Mihael Škrnjug. Također su izabrani i ostali članovi Izvršnog i nadzornog odbora podružnice HSP Rovišće.

    Novoizabrani predsjednik Zvonko Mlakić zahvalio je na iskazanom povjerenju, te iznio plan i program rada HSP-a podružnice Rovišće. U svom izlaganju je istaknuo da je primarni cilj HSP-a u općini Rovišće dobrobit svih mještana , a ne vlastiti interes.

     U općini Rovišće HSP je treća Stranka po izbornom rezultatu.

     

                                                                             

  • HSP Osijek protiv vraćanja komunističkih spomenika


    Na sjednici gradskog vijeća grada Osijeka, održanoj 11. srpnja 2013., na pitanje gradskog vijećnika i vodećeg čovjeka Laburista – stranke rada u Osijeku Jaroslava Pecnika, o mogućem vraćanju komunističkih spomenika u javni prostor grada Osijeka, gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić je odgovorio da će izvršiti provjeru gdje se nalaze spomenici komunističkog režima i učiniti sve što može da se ti spomenici komunističkog režima vrate u javni prostor grada Osijeka.

    Drago Marković, predsjednik podružnice HSP-a Osijek

    Polazeći od toga da je Republika Hrvatska odnedavno članica EU i da baštini kriterije uljuđenog zapadnog svijeta koji osuđuje svaki oblik komunističkih totalitarizama, da je 25. siječnja 2006. godine dana Vijeće Europe donijelo deklaraciju o osudi komunističkih zločina, da je istu tu deklaraciju dana 30. lipnja 2006. godine prihvatio i potvrdio Hrvatski sabor, nametanje teme povratka komunističkih spomenika u javni prostor grada Osijeka čini se u najmanju ruku neukusnom provokativnom šalom, a time i omalovažavanje rada Gradsko vijeće grada Osijeka.

    U gradu u kojem su građani opterećeni egzistencijalnim problemima, raznoraznim nametima od poreza, legalizacija, fiskalizacija i još uvijek nerazminiranim okolnim područjem, dakle u gradu gdje se još popravljaju štete od razaranja u ratu koji je protiv nas vođen pod simbolom komunističke petokrake jedan vijećnik, predstavnik Stranke rada, na prvoj radnoj sjednici GV nije imao konstruktivan prijedlog o zapošljavanju, poboljšanju gospodarskih prilika, poboljšanju života građana, već je istakao svoju zabrinutost ili zainteresiranost za vraćanje spomenika crvenoj petokraki, od koje se dvadesetak godina pokušavamo oporaviti.

    Ne znamo što je čudnije pitanje vijećnika ili odgovor Gradonačelnika. U svakom slučaju i jedno i drugo predstavljaju pokušaj da se, kako bi rekao predsjednik Ivo Josipović, resetira povijest. Moramo reći da se na ovaj način pokušava resetirati zločin komunističke prošlosti, koju oni nazivaju antifašizmom.

    Uvjereni smo da velikoj većini Osječana ovo pitanje nije od nikakve važnosti i da bi svojim radom u GV Osijeka vijećnici trebali omogućiti bolju, sigurniju i kvalitetniju budućnost građanima Osijeka.

    U Hrvatskoj stranci prava Osijek vjerujemo u razboritost i savjesnost gradskih vijećnika te se nadamo da kada ova tema dođe na njihove klupe neće svojom odlukom dozvoliti da nam se po javnom prostoru ponovno šepure simboli zločinačkog komunističkog režima koji je upravljao Hrvatskom od 1945. do 1990. godine i za vrijeme kojega su počinjeni stravični zločini.

     

    Hrvatska stranka prava
    Podružnica Osijek
    Drago Marković, predsjednik