• Dr Janjiček: Uvođenjem eura, Centralna banka EU postaje vlasnik baš svake sadašnje lipe u Hrvatskoj!


    Nakon više godina, najzaslužnija osoba za Hrvatski monetarno kreditni kolaps, bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski, konačno se probudio. Najnovija financijska propast „Uljanika“ i „3 Maj“ ponukala je našeg „uvaženog stručnjaka“ prozboriti o „ciljanom kreditiranju“ hrvatskih brodogradilišta, kao sredstvu za spas brodogradilišta. Brodogradilišta su već propala, pa je „važni“ savjet Rohatinskog praktično bezvrijedan.

    Čekalo se čak desetljeće čuti nešto suvislo od gospodina Rohatinskog, pa kada se to i dogodilo bilo je smiješno prekasno. Međutim, postoji jedna sitnica koju je spomenuo gospodin Rohatinski, nešto o čemu osobno već više godina pišem i govorim.

    Naime, Rohatinski je spomenuo „aktivnu monetarno kreditnu politiku“. Kao „veliki“ i „uvaženi stručnjak“ Rohatinski se jedva sjetio „ciljanih kredita“ kao oblik vođenja takve aktivne monetarno kreditne politike. Naravno, učenik Rohatinskog (nadasve lijeni) guverner Vujčić, odmah se prestrašio kako će morati nešto i raditi kao guverner u HNB-u za astronomsku plaću. Stoga se brže bolje potrudio ograditi se od izjave Rohatinskog, riječima „najbolje pitajte Rohatinskog što je mislio sa ciljanim kreditiranjem“! Guverner HNB-a Vujčić, uspio je nadvisiti svog učitelja Rohatinskog u lijenosti i neodgovornosti, jer „napadaj“ odgovornosti Rohatinskog i želje za aktivnošću nakon desetak godina, neće se nikad dogoditi kod Vujčića.

    Međutim, hajdemo ipak pogledati spomenutu aktivnu monetarno kreditnu politiku.
    Sve suverene i normalne države, osim Hrvatske, vode aktivnu monetarno kreditnu politiku. Ta aktivnost se ogleda prije svega u investicijskoj aktivnost države, koja kroz programe državnih investicije potiče privatne investitore uključiti se u konkretne investicijske projekte. Zaduženje države kod središnje nacionalne banke kroz nekoliko godina bi se isplatilo s rastom BDP i primjenom poreznih postotak na uvećani BDP.

    Naravno, potrebna je visoka preciznost u vođenju takve monetarno kreditne politike, kako ne bi došlo do naglog povećanja novčane mase. To bi moglo dovesti do skokovitog rasta inflacije. Isto tako ne dopustiti poremećaj na valutnom tržištu gdje bi uobičajena ponuda vrijednosti inozemnih valuta bila suočena sa uvećanim obujmom vrijednosti nacionalne valute, što bi za posljedicu imalo deprecijaciju tečaja nacionalne valute.
    Vođenje aktivne monetarno kreditne politike kroz „ciljano kreditiranje“ jeste zaostali oblik vođenja monetarno kreditne politike iz doba komunizma. Tada je središnja nacionalna banka financirala različite projekte od državnog proračuna, do raznih gospodarskih objekata. Dakle, tada se financiralo sve i svašta, a baš ništa od tako odobrenih kredita nikada se nije vratilo središnjoj nacionalnoj banci.

    Prijedlog Rohatinskog je isti takav „komunistički“, kao što su jamstava brodogradilištima „Uljanik“ i „3 Maj“ bili „komunistički“ instrument i doslovce bacanje novca. Kakva je svrha davanje kredita tvrtkama koje nemaju nikakve šanse vratiti kredit! Kredit je prije svega i samo financijska obveza primatelja kredita, a investicija za davatelja kredita. Tvrtka koja ne može platiti ni trenutne kreditne obveze, još manje može platiti dodatne kreditne obveze.

    Država je potpisivala jamstva za brodogradilištima, a jamac nema nikakav financijski utjecaj na dužnika kao i svaki kreditni jamac. Dužnik s druge strane može biti potpuno financijski nesposoban što se i dogodilo. Plaćane su dužničke obveze brodogradilišta prema vjerovnicima, jer nisu imali novca niti u jednoj poslovnoj opciji. Vlada premijera Milanovića odobrila je jamstva znajući svjesno, kako će to biti bačen novac iz državnog proračuna nakon njihova odlaska sa vlasti. To se upravo i dogodilo.

    Aktivna monetarno kreditna politika potrebna je Hrvatskoj, ali ne na način o kojem govori Rohatinski. Potrebno je financijsko ozdravljenje tvrtki koje su u novčanim problemima. To se ne može postići besmislenim davanjem kredita tvrtkama koje nemaju šanse vratiti niti jedan kredit. To se može samo dokapitalizacijom takvih tvrtki. Tada bi država postala većinski vlasnik, nametnula bi svog predsjednika poslovodnog odbora i predsjednika nadzornog odbora! Tada bi taj novi predsjednik poslovodnog odbora učinio potrebno restrukturiranje tvrtke. Ozdravio bi financijski takvu tvrtku, a država bi nakon nekoliko godina započela postupnu reprivatizaciju tvrtke prodajom svojih paketa dionica poglavito inozemnim investitorima. Kako ne bi došlo do nagle promjene valutnog tečaja država bi morala djelomice smanjiti devizne pričuve i eventualno prodati pakete dionica poduzeća koja su u njezinu potpunu vlasništvu. Na taj način bi omogućila priljev inozemnih valuta i popuna valutnih pričuva i održala ravnoteža na valutnom tržištu. To je taj tzv. „bailout“ program o kojem govorim već zadnjih 7-8 godina.
    Sve hrvatske vlade vode politiku potpuno pasivne monetarno kreditne politike zbog puke želje za uvođenjem Eura. Sadašnja monetarno kreditna politika nema nikakve koristi za Hrvatsku, dapače samo je štetna. Uvođenje Eura bilo bi još GORE od sadašnje pasivne monetarno kreditne politike. Tada bi doslovce preko noći propala sva poduzeća i sa najmanjim financijskim poteškoćama, jer centralna banka EU nema uopće namjere trpiti niti jednu tvrtku gubitaša!

    To bi za nju bio izravni trošak i bačeni novac, jednako kako je i hrvatska vlada bacila novac na jamstva za „Uljanik“ i „3 Maj“! Osim toga tada bi doslovce centralna banka EU bila vlasnik baš svake sadašnje lipe u Hrvatskoj i više od toga! Zato što skupa iznos vanjskog i unutarnjeg duga je viši od BDP-a! Tada bi svaki dug u Hrvatskoj bio samo vanjski dug, a unutarnji dug ne bi više ni postojao.

    Godinama propadaju jedna za drugom velike tvrtke u Hrvatskoj, ministri gospodarstva i financija nevješto glume zabrinutost i ogromnu prilježnost u spašavanju propalih tvrtki. Međutim, sve je to samo gluma za javnost. Zato jer sve je samo uvijek popraćeno velikim aferama, krađama, malverzacijama! U konačnici rezultat takve politike se vidi u velikom broju osoba u čekaonicama zračnih luka, autobusnih i željezničkih postaja i trajno se iseljavaju u inozemstvo.

    Dobro je doista što je bivši LOŠI guverner HNB-a Rohatinski, spomenuo aktivnu moneterno kreditnu politku, makar sada i nakon štete koju je počinio u Hrvatskoj. Razlog je jednostavan, jer se u Hrvatskoj glas loših osoba uvijek puno više nađe u medijima nego onih dobrih! Sa druge strane, potreba za aktivnom monetarno kreditnom politikom doista postoji u Hrvatskoj, jer gospodarstvo nezaustavljivo propada. Naravno, loši bivši guverner Rohatinski ne može reći dobar način za vođenje aktivne monetarno kreditne politike, jer je loš. Od sadašnjeg lijenog i preplaćenog guvernera Vujčića ne treba doslovce baš ništa očekivati, ni dobro ni loše!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • CIRKUS U SABORU PROIZVOD JE IZBORNOG SUSTAVA!


    U Hrvatskoj se doista odigrava cirkus u Saboru. Doslovce se nitko ne ponaša normalno, ni tzv. „vladajuća većina“, ali niti oporba. Sabornica je uglavnom zjapi prazna, a kvalitetnih rasprava nema. Rasprave su „podbadanje“ i „ujedanja“ što bi narod rekao.

    Saborska straža je sve više „zauzeta“ i doima kao ZATVORSKA straža koja svako malo nekog iznosi, a kako je krenulo uskoro će i “batinati”. Svatko normalan se mora zapitati, pa zbog čega se tih doslovce tek deetak nazočnih zastupnika u Saboru tako silno mrze! Iskreno nije puno bolje ni kad je Sabor pun, atmosfera je jednako užasna. Drugim riječina i na malo i na veliko vječna je neka „genetska“ mržnja unutar Sabora.

    Istina, kad su na nekom domjenku svi su saborski zastupnici nasmijani! Svi se o blagadanima vole, baš kako bi Boris Dvornik rekao u pjesmi o „našem malom mistu“, pa „svaki svaku, svaka svakog skroz i na skroz…“. Što je onda problem u Saboru, što je to u saborskim zastupnicima „jesu li prokleti, pa se tako brzo sve zaboravi“ kako bi to rekao Thompson!Jedan zaglavak svi Hrvati donose, nešto duboko ne valja, ali nitko ne zna odgovor.

    Što je to u Hrvatskom Saboru tako pogrešno?
    Pogrešan je izborni sustav po kojem saborski zastupnici ulaze u Hrvatski Sabor.

    Imamo 10 izbornih jedinica i 14 zastupnika na svakoj listi.  Kriterij za biti na izbornoj listi  je „kvalitetno poltronstvo“!Imena tih poltrona javnost nikad ni ne dozna prije izbora! Oni su jednostavno „duhovi“, pa uđu u Sabor nekada i  bez jednog jedinog glasa! Nitko njima nije dao povjerenje niti jednim glasom. Što god je netko bolji poltron on je više pozicioniran na izbornoj listi. Što god je manje dobar poltron on je niže rangiran na izbornoj listi i naravno sa manje šanse za ulazak u Sabor.

    Dakle, 140 saborskih zastupnika ulazi u Sabro VOLJOM i ZASLUGOM jedino i samo predsjednika stranke! Sa druge strane, izborni zakon nalaže da zastupnički mandat pripada isključivo i samo zastupniku, makar nije uopće zaslužan za ulazak u Sabor što JESTE ČINJENICA. Svaki zastupnik, znači doslovce dobije u posjed zastupnički mandat kao da je doista osvojio zastupničko mjesto. Saborski zastupnik od tog trenutka je „samostalan“, jer ukoliko se odluči prijeći u drugu stranku neće imati nikakvih problema, naprotiv! Nije saborski zastupnik ni na koji način „obvezan“ pružiti bilo kakvo objašnjenje svojoj izbornoj bazi o „prebjegu“, jer baza za njega niti ne postoji, niti on za nju!

    Sve političke stranke su naravno duboko zainteresirane za „prebjege“ iz matične stranke i primitak u njezino članstvo. Posebice kada vladajuća većina ima „tanku“ većinu, pa oporbena stranka može lako preuzeti „tanku“ većinu u vlastitu korist! Zato smo imali situaciju da osoba koja dobije  razmjerno zanemariv  broj glasova bude i predsjednik Sabora.
    Niti sam nositelji izbornih lista nemaju puno veze i kontakta sa svojom izbornom bazom. Baza je preširoka, skrpana najčešće od dvije i pol, ili tri i pol županije. Ako se pak radi o Zagrebu onda i više! Sve skupa što bi narod rekao „sa brda i dola“! KAndidat za zastupnika ne mora po izbornom zakonu obitavati niti u jednoj od županija koje su u okviru izborne jedinice na kojoj je postavljen.

    Dakle volja birača odlučuje samo koju poltronsku stranku žele imati na vlasti! Tko će u ime te stranke sjediti u Saboru, birači nemaju pojma! Izborni prag je 5% za sve političke stranke po izbornoj jedinici. Međutim, kada se jednom uđe Sabor sa barem desetak zastupnika tada se ne izlazi tako lako, jer se dobija novac iz proračuna za svako zastupničko mjesto koje se ima. Dakle, kada se dograbi desetak zastupničkih mjesta, tada samo bedaci mogu izletjeti iz Saborske fotelje. Događalo se i događa se to i u novijoj političkoj povijesti Hrvatske. Brojne nekad „ugledne“ političke stranke danas imaju tek par zastupnika u Saboru. Slična, ako ne i gora sudbina očekuje i „Most“ i HNS, …!
    Upravo zato, predstavnici malih stranaka koje su u suštini ZALUTALI u Sabor, oni prave cirkusarije po Saboru kako bi eventualno ponovno ušli u Sabor! Oni su već prokockali svoju ulogu „prirepka“ neke od velikih stranaka! Novca će dobiti vrlo malo iz proračuna, a od članarine neće imati niti za mineralnu vodu. To očekuje HNS, „Most“ i ŽZ,….! Koliko novca toliko glazbe, pa je tako i s njima. Stoga im je najvjerojatnije ovo oproštajni mandat.

    Kada izabrani predsjednik stranke postane premijer, tada on po zakonu PROSJAČI potporu kod malih stranaka za formiranje Vlade i nudi im ministarske dužnosti, koje im ni na koji način ne bi trebale pripasti! Premijer opet svoje ministre bira kako mu se svidi i nema tu nikakvog ni zakona, ni logike! Svi naši ministri su prije bili doslovce anonimusi, koji se pojave poput komete i nestanu! Tko se danas sjeća Nevena Ljubičića ili Stjepana Ivaniševića!? Hoće li se itko sjetiti za par godina tko je bila Gabrijela Žalac?

    Mnogi od ministara čak ni ne budu saborski zastupnici i ni ne grade svoju političku karijeru, jer sustav to ni ne omogućava sve i kad bi htjeli! Zato nikomu od zastupnika nije stalo do osobne predodžbe u javnosti, točnije u svojoj izbornoj jedinici! Političari ne stječu povjerenje vlastitom vjerodostojnošću, već se samo služe tom krilaticom pred izbore, baš kako je to činio sam Andrej Plenković. Više od toga im ni ne treba. Zbog toga mogu u javnost slobodno „procuriti“ SRAMNE fotografije NAGIH saborskih zastupnika sa svojim puno mlađim „sponzorušama“ i uz debilske grimase na licu!

    Takvi će opet biti zastupnici u Saboru ako ih predsjednik stranke stavi na listu. Baš kako kaže onaj poznati hit „Parnog valjak“ od prije puno godina, „nitko nam ništa ne može, uhvati ritam“!

    Naravno što je onda riješenje u ovom političkom kaosu od Sabora i izbornog sustava?
    Riješenje je POTPUNI PREFERENCIJALNI IZBORNI SUSTAV. Koliko zastupnika u Saboru, toliko izbornih jedinica. Tada će svaki birač znati točno tko je njegov zastupnik i moći pratiti što taj radi u Saboru i dolazi li uopće u Saboru, ili tek „krade Bogu dane“!

    Zakonom treba obvezati predsjednika stranke kada osvoji vlast da  za ministre uzme one koji su izabrani, a ne bilo koga! Izborni zakon mora obvezati svaku političku stranku na održavanje unutarstranačkih izbora za svaku izbornu jedinicu za koju će predložiti svog kandidata. Time će stranačka baza u svakoj izbornoj jedinici snositi sama odgovornost za odabir svog kandidata na izborima. Neće to tada činiti predsjednik stranke.

    Izabrani stranački predstavnik će tada posebice paziti kako se ponaša, tuče  li svoju ženu svaki dan zbog svoje „sponzoruše“, kako bi suprugu otjerao i ostao sa „sponzorušom“! Neće si tada zastupnik u Saboru dopustiti besramno fotografiranje poput idiota i nastaviti mirno sjediti u Saboru, a predsjednik kluba zastupnika praviti se budalom kao da ništa nije bilo!

    Neće se saborski zastupnici onda opijati i činiti preko 100 prometnih nezgoda i pri brzini od 200 km/h ubijati ljude po cesti, pa bi onda izmišljali maglu na sudu. Neće niti uzimati kumove za svoje šofere, pa se poslje iščuđavati kako „cure“ povjerljive informacije. Neće niti glumiti HZZ i zapošljavati „sve svoje najmilije“ po skraćenom postupku. Neće niti LAGATI javnosti kako je 40,000 „NE važećih“ potpisa na peticiji za referendum, kako bi usrećio i sebe i premijera sjedenjem u fotelji još 4 godine!

    Predloženi sustav je jedini mogućni način izlaska iz sadašnjeg POLITIČKOG KAOSA i BEZNAĐA! Svaka, baš svaka politička stranka biti će tada zainteresirana izabrati i predložiti čestitu i stručnu osobu na izborima sa punim imenom i prezimenom te osobe.
    Ostaje samo jedno pitanje na koje ja ne znam odgovor, ali srećom znaju Plenković i Kušćević. Stoga ih pitam otvoreno: treba li nam za promjenu izbornog sustava referendum ili strojnica?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP obnavlja rad u iseljeništvu. Stanko Dragičević povjerenik HSP-a za Švicarsku,


     

    Hrvatska stranka prava je uz veliki uzlet na političkoj sceni u Hrvatskoj donijela odluku i krenula s revitalizacijom svojih organizacija u iseljeništvu. Sukladno tomu predsjednik Hrvatske stranke prava Karlo Starčević imenovao je povjerenika za Švicarsku.

    Povjerenik HSP-a za Švicarsku je Stanko Dragičević, naš Požežanin, hercegovačkih korijena koji baštini pravaški nauk i načela i koji se spremno stavio na raspolaganje HSP-u s ciljem  što skorijeg  ustrojavanja  HSP-ove organizacije u Švicarskoj.

    Radi se o mladom,  poduzetnom čovjeku koji je već napravio prve korake u organizacijskom smislu, te očekujemo  brzo ustrojavanje naše podružnice u Švicarskoj.

    Uskoro očekujemo ustrojavanje  Podružnica  HSP-a u svim   europskim  zemljama gdje živi značajno hrvatsko iseljeništvo, te u  prekomorskim   zemljama.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • Predsjednik Starčević na “Trećem iseljeničkom kongresu” u Osijeku: Politički sustav moramo resetirati!



    U Osijeku je   od 29. lipnja  do 01. srpnja  2018. godine održan Treći iseljenički kongres na kojem je svoja vićenja i izlaganja imalo preko 150  predvača na različitim područjima života, od gospodarstva, povijesti, kulture, odnosa  hrvatskih vlasti  prema iseljenicima i povratnicima.
    HSP su na ovom Kongresu predstavljali predsjednik Karlo Starčević koji je govorio na panelu o iskustvima povratnika u Hrvatsku u gospodarstvu i politici, te dr Tihomir Janjiček koji je govorio obveznicama  za dijasporu i načinima gospodarskih ulaganja u Hrvatsku. Donosimo izlaganje predsjednika HSP-a Karla Starčevića

    Hrvatska i hrvatsko izvandomovinstvo: stanje, prigode, rizici i opasnosti. Povratak hrvatskog izvandomovinstva – poslovna ulaganja

    Poštovane Hrvatice i Hrvati iz Hrvatske i izvandomovinstva,

    Mnogi za mene kažu da sam kontroverzan, neki da sam neuračunljiv, neki da sam mjerilo u Hrvatskoj a ja za sebe kažem da težim ka istini i da nam samo istina može pomoći ma kakva ona bila.
    Da bi čovjek odlučio kojim će se putem kretati, mora najprije vidjeti gdje se nalazi i odrediti svoj orijentir. Tako bi trebali i mi Hrvati koji još ni danas nemamo jasnu viziju budućnosti, nismo svaki puta svjesni da nismo detektirali STANJE u kojem se nalazimo. Mnogi od nas danas žive u užasnoj depresiji a da toga nismo svjesni, što je donekle i razumljivo, ali oni drugi žive u nestvarnom svijetu koji je za nas Hrvate postao poguban i licemjeran te prijeti i našoj biološkoj održivosti.

    Dakle, ako ćemo biti realni i objektivni, Hrvatska je danas na dnu, gospodarski razorena i uništena, demografski gotovo neprepoznatljiva, sela su pusta, ruralni prostori populacijski prepolovljeni, mladih nema a nema ih tko više niti roditi, zemlju planski naseljavaju drugi nama strani i nepoznati ljudi a hrvatske vlasti se bave otuđivanjem ostataka javne i državne imovine kao da dolazi sudnji dan.

    Tzv. Hrvatski intelektualci i akademska zajednica lamentiraju o posljedicama, pametuju i za to primaju pozamašne honorare a rješenja niotkuda. Što nam je mijenjati? SAMO I JEDINO POLITIČKI SUSTAV. On je toliko nakaradan i koncipiran od drugih, nama nesklonih „prijatelja“ na viziji uništenja hrvatskog nacionalnog bića. Tko to nije shvatio, nema mu pomoći.

    Kao hrvatski povratnik i poduzetnik prošao sam kalvariju u mojoj rodnoj Domovini za kojom sam čeznio kao i mnogi od vas za sve vrijeme boravka u izvandomovinstvu. Međutim kao vječiti borac nadnaravnim nagonom sam uspio ostati u Domovini i opstati među hijenama, te sam danas zahvaljujući ponajviše hrvatskim povratnicima i čestitim ljudima postao i gradonačelnik u najugroženijem dijelu Hrvatske – Lici – Gospiću. Danas imam sasvim druge spoznaje o Hrvatima i Hrvatskoj i nadam se da ću sa njima moći koliko toliko pomoći hrvatskom čovjeku u Domovini a poglavito u izvandomovinstvu.
    Hrvatska nudi mnoge prigode. Nigdje na svijetu ne živi se bolje s manje rada. Uz vrhunsku organizaciju uređenja političkog SUSTAVA koji bi trebao biti poticajan a ne represivan, Hrvatska ima prostora za 6 – 8 milijuna ljudi, 3,5 – 4 milijuna održivih radnih mjesta, te proizvodnjom visokokvalitetne hrane kroz poljoprivrednu djelatnost i primjerenu stratešku industriju naprednih tehnologija.

    Da bi se to spriječilo, a to sprječavaju naši inozemni „prijatelji“ sa domaćom političkom oligarhijom, potrebno je proizvoditi svakodnevne afere. Vidite, imamo svakodnevne afere u državi ( Agrokor, Podravka, LNG, Uljanik – brodogradilišta, Plitvice i.t.d…) kako bi vlast skrenula pozornost sa svojih ustavnih obveza. Moram upozoriti cjelokupnu hrvatsku javnost da smo mi kao narod isključivi krivci za ovakvo stanje u državi i društvu. Sjetimo se samo tko je koga birao na izborima i s kojim interesom. Vrijeme je da se Hrvati u ime svoje budućnosti odreknu svoga licemjerja – osmog smrtnog grijeha. Hrvatsko izvandomovinstvo može opet imati presudnu ulogu u promjeni političkog sustava ukoliko želi u tome sudjelovati a bilo bi itekako poželjno. Birati samo i uvijek jednu političku opciju u ime nečega –hrvatstva- je pogubno za cjelokupni nacionalni korpus.
    Dakle, ključ svega je: Korjenite promjene SUSTAVA kroz izborni zakon, zakon o strankama i financiranje istih, decentralizacija države i regionalni ustroj. Neovisno koja Vlada, pa i ova gosp. Plenkovića koja broji 20 (21) uhljebničkih ministarstava, sa velikim brojem nesposobnih, neće donijeti boljitak u RH. U državi čija vladajuća oligarhija već dva desetljeća pljačka državni proračun u visini od 25 – 30 milijardi kuna kroz javne nabave, poljoprivredne i gospodarske poticaje, zdravstvo, Hrvatske šume i Hrvatske vode i na kraju antifa – uhljebe, ne može uspjeti niti jedan gospodarski program.

    Zato su nam liječnici i profesori na margini visine dohodaka u državi a trebali bi biti krema društva. Sve dok narod ne shvati da je ovaj partitokratski sustav nakaradan i neodrživ nema boljitka u Hrvatskoj pa niti s ovom Vladom koja nije niti stručna, niti nacionalna. Vlada koja prakticira poduzetništvo na povlasticama i gospodarenje na zaduženju neprihvatljiva je za svaki narod pa i hrvatski, ali mi to moramo konačno shvatiti.

    Pored političkog SUSTAVA najveći problem Hrvatske je ŠKOLSTVO. Već u vrijeme Šuvarove reforme mislilo se kako Hrvate porobiti ako već nije moguće oružjem. Imamo danas razna DRUŠTVA ZNANJA koja se bave isključivo gomilanjem neznanja u hrvatskim glavama. Problem su ljudi sa visokim stupnjem znanja pošto se s njima ne može manipulirati, dok su oni drugi sa visokoškolskom diplomom i oskudnim znanjem dobrodošli jer su dobar predmet ucjene i manipulacije. Ne preostaje nam drugo nego vršiti veliki pritisak na svaku vlast i javno istupati protiv ovakvih devijacija. Ovdje presudnu ulogu može odigrati akademska zajednica hrvatskog izvandomovinstva pošto ne nosi u sebi hipoteku NEZDRAVOG DRUŠTVA.

    Danas Hrvatska proizvodi nepotreban stručni kadar koji nije sposoban oduprijeti se nelojalnoj konkurenciji. Prema tome tako nakaradan odgojno – obrazovni sustav moramo hitno mijenjati i uskladiti ga sa gospodarskim potrebama i prilagoditi naprednim tehnologijama. Rješenje je u povratku Hrvata iz inozemstva pošto imaju drugačije radne navike i drugačiji mentalni sklop a uz to su i vrhunski obrazovani. Zemlja koja ima manje od 3% inženjera tehničkog zanimanja je osuđena na propast i nije sposobna samostalno izići iz krize. Hrvatska ima manje od 1% inženjera tehničke struke a u ovom trenutku nam je potrebno više od 5 % takvih inženjera. Kozmetičke odluke neće vratiti mlade u Hrvatsku ili zaustaviti njihov odlazak već konkretne korjenite promjene.
    Dakako, Hrvatska nudi i prigode na cjelokupnom hrvatskom teritoriju u obadvije hrvatske države, Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Imamo milijune hektara neobrađene zemlje u Lici, Slavoniji, Istri, Dalmaciji, Posavini, Hercegovini i ne znamo što sa time početi. Promijeniti kriminalne poticaje u poljoprivredi koji potiču nerad i krenuti u proizvodnju najbrže je rješenje. Danas uvozimo ca. 15 mrd. Kn hrane a to možemo sami riješiti za maksimalno 2 godine, ako uvedemo poticaj po jedinici mjere – kilogram, litra ili komad.
    U koje područje gospodarstva bi trebali ulaziti hrvatski povratnici: osobno bih preporučio za početak dok se ne stekne poduzetničko iskustvo na prevarantskom prostoru i okruženju: obrtničke radove, uslužna djelatnost, proizvodnja hrane i pića, poljoprivreda, turizam, informatička djelatnost …. To su djelatnosti koje obitelj lako nadzire i gdje se događa brz obrtaj novca u periodu 14 – 30 dana što je prihvatljivo. Sve ostalo što je izvan nadzora obitelji je osuđeno na propast.
    Što bih ja mogao kao gradonačelnik ponuditi hrvatskim povratnicima u Gradu Gospiću? Nudimo gradsko zemljište za gradnju proizvodnih pogona, jamčimo gradskom imovinom ulagačima da im je kapital siguran, pružamo maksimalnu logistiku i izdavanje potrebne dokumentacije u rekordnom roku.
    Za obnovu hrvatskog nacionalno bića potrebno je HITNO vratiti ca. 500.000 Hrvata iz iseljeništva kako bi Hrvatska preživjela. Povijest nam neće oprostiti ako propustimo zadnju prigodu uređenja hrvatske države po mjeri hrvatskog čovjeka. Bez jake hrvatske zajednice u B i H je i Hrvatska neodrživa pa nam i ovaj zadatak mora biti od najvećih prioriteta. Drage Hrvatice i Hrvati diljem svijeta, mi odlučujemo o svojoj sudbini i sada smo na potezu.

    Ured za odnose s javnošću HSP

  • Predsjednik Starčević na Borovoj glavi: Hrvatska ne može opstati bez Bosne i Hercegovine!


    Danas je  predsjednik HSP-a Karlo Starčević  na Borovoj glavi nazočio obilježavanju 27. obljetnice  ustroja  HOS-a Tomislavgrad i Livno. Po prvi puta na jednom ovakvom obilježavanju nazočio je predsjednik neke političke stranke.
    Karlo Starčević, predsjednik HSP-a je zajedno s izaslanstvom  koje su činili dužnosnici iz Splitsko dalmatinske županije, Ivica Vladava  član predsjedništva i predsjednik  ŽV HSP-a Splitsko dalmatinske  županije, županijski tajnik Grgo Jelavić Mitrović, Ranko Topić predsjednik podružnice Imotski i Ivica Radošević predsjednik podružnice  Dugopolje,  položio cvijeće, zapalio svijeće i pomolio se u čast svih poginulih HOS-ovaca, te se prigodnim riječima obratio nazočnima.

    U kratkom obraćanju nazočnima  predsjednik Stračević je  rekao: ” Dragi hrvatski branitelji ovo   danas  dokaz je našeg zajedništva i opomena da nijedna  hrvatska država ne može  opstati bez Bosne i Hercegovine.  Bosna i Hercegovina je temelj hrvatske države i ako se to zanemari u Zagrebu  zanemarili smo budućnost naše djece. Moja molba svima je,  živimo u zajedništvu, jer samo na takav način možemo opstati i ostati.

    Budimo hrabri, budimo dosljeni, budimo dostojanstveni jer mi moramo ostaviti ovu državu našima kako smo je naslijedili od naših predaka.  Naša djeca će se kad tad vratititi jer ovo su bogom dani prostori koji moraju biti u našim rukama. Nemojmo biti svoji na tuđemu, budimo svoji na svome. Neka nam živi vječna Hrvatska na svim njenim  povijesnim prostorima”. Starčević je  opetovano ponovio da bez Bosne i Hercegovine nema hrvatske  države ma što neki u Zagrebu ili Sarajevu mislili.

    I ovim primjerom  HSP  želi pokazati da  vodi skrb o svim Hrvatima  ma gdje živjeli, da je HSP stranka koja okuplja, da je stranka zajedništva, stranka kojoj je stalo do svih naših branitelja, osobito HOS-ovaca  jer HOS je dijete HSP-a, HOS JE NAŠ PONOS i nikada ga se nećemo odreći!

    Ured za odnose s javnošću HSP-a