• Dr Tihomir Janjiček, gospodarski ekspert HSP-a: MAĐARSKI EKONOMSKI „RECEPT“ NIJE ZA HRVATSKU!


    GOSPODARSKI PROBLEMI MAĐARSKE NISU SLIČNI ONIMA U HRVATSKOJ!
    Ma koliko to na prvi pogled izgledalo tako.

    dr janjiček tihomir

    U hrvatskim tiskovinama pojavila se sugestija primjene „mađarskog recepta“ za sređivanje gospodarstva u Hrvatskoj. Tako su navedene brojne stvari koje doista imaju veze sa ekonomskom politikom, ali neke doista i nemaju. Tako su navedeni različiti čimbenici koji su djelovali povoljno po mađarsko gospodarstvo.

    Recimo, uzeta je pozajmica od MMF-a u iznosu od 16 milijardi dolara, te kamatna stopa je snižena sa 7% na 1,5%, pa je PDV povišen na 27%, pa je potpora malom i srednjem poduzetništvu učinjena povoljnim poslovnim kreditima čija kamatna stopa ne prelazi 2%. Onda su još i banke nacionalizirane sa nekih 10 milijardi eura. Tu je još i snižena cijena električne energije, te izdaci za komunalnu naknadu i još pripadajuće tarife. Što bi se reklo „s brda i sa dola“ je nabacano sve i svašta kao recept za makroekonomsku politiku koja je dovela do poboljšanja u mađarskom gospodarstvu.

    Kada bi se to sve skupa pokušalo sumirati, onda bi to od prilike bilo treba biti ne „poslušan“ prema EU, jer nemaju pojma i svima nam žele zlo. Nameće se i to kako državno vlasništvo mora dominirati, a svi izdaci koji pogađaju obične ljude trebaju biti minimizirani. Jedino što je mađarski narod morao „platiti“ je uvećani PDV na 27%, sve drugo je milina.
    Ovako ne dorečeni „recepti“ uvijek pružaju mogućnost iluzije kod običnih ljudi. Sigurno treba reći za Orbana kao premijera da dobro skrbi o nacionalnim interesima Mađarske. Sigurno treba reći da i nastoji popraviti situaciju u Mađarskoj.
    No, ekonomski problemi Mađarske nisu slični onima u Hrvatskoj!

    Ma koliko to na prvi pogled izgledalo tako.

    No, hajdemo prvo neke stvari utvrditi. Svaka makroekonomska politika ima tri važna čimbenika i svaki je od njih promjenljiv. Ta tri čimbenika su novčana masa, kamatna stopa i valutni tečaj. Dovoljno je djelovati državnom intervencijom na samo jedan čimbenik, a ostala dva se prilagođavaju promjenama tog čimbenika na koji se djeluje. Drugim riječima rečeno, jedan čimbenik postane vodeći, odnosno ne ovisno promjenljiva veličina, a druga dva ovisno promjenljive veličine. Više je nego očito da su i Hrvatska i ostale bivše zemlje „istočne“ Europe, a danas članice EU, bile usredotočene na održavanje stabilnog valutnog tečaja, dok su druge dvije promjenljive veličine trebale biti sljedbenici promjena valutnog tečaja.

    „Stabilni valutni“ tečaj, odnosno ne promjenljivi tečaj nacionalne valute, trebao je biti graničnik rastu proračunskog zaduživanja, jer se stabilnost tečaja nacionalne valute održavala valutnom klauzulom. Tako bi kod rastućeg zaduživanja, država morala kupovati Eure, što je činila i HNB. Ti Euri su bili „jamac“ stabilnosti tečaja Kune, ali monetarnoj stabilnosti. Nekad je taj „jamac” bilo zlato, a sada je to trebao biti Euro. Naravno, problem je taj što je država Hrvatska sve više i više upadala u proračunski deficit i svaki puta se sve više i više zaduživala. Znači, valutni tečaj nije odigrao ulogu prevencije rasta proračunskog deficita, dapače. Zašto se to tako dogodilo?
    Zato što se uvjeti kredita središnjim nacionalnim bankama, poput HNB-a, odobravaju temeljem razine zaduženosti. U početku nitko nije bio prezadužen, sve su države bile spremne za zaduživanje, ali kada su započele sa zaduživanjem, pokazalo se da je država trošila novac tamo gdje ne treba. Države su trebale proračunskom potrošnjom poticati gospodarski razvitak, ali jednostavno to nisu činile. Gdje su potrošeni sve novci iz hrvatskog proračuna, to sam dragi Bog zna i više nitko!

    Dakle, što je potrebno učiniti?

    Mjere koje je potrebno poduzeti u Hrvatskoj je napustiti sustav valutne klauzule, odnosno kontrole valutnog tečaja! Kontrola mora biti uspostavljena nad novčanom masom, a kamatna stopa i valutni tečaj će se prilagođavati promjenama novčane mase. Zašto tako, pa zato što se u tom slučaju točno može projicirati i kreditna i valutna politika.

    Svaki rast deficita u proračunu automatski znači rast novčane mase, to se i sada događalo. Zbog toga je stopa inflacije bila viša od one službene, ali se skrivalo! Izvlačio se rast novčane mase sa rigoroznim sustavom bankovnih pričuva, ali ne u potpunosti! Rast novčane mase dovodi do deprecijacije tečaja nacionalne valute i do rasta kamatne stope! No, to se kod nas nije događalo. Zbog toga je sve jeftino uvesti u Hrvatsku i sve skupo izvesti na vanjsko tržište! Odgovornost vlade bi na ovaj način, automatski bila uočena i sama vlada sa vlastitim promašajem.

    Ovako, „svi su krivi“ i „svi su isti“, a toga smo se naslušali još u vrijeme titoizma!
    Sa druge strane Hrvatska mora postići pozitivnu trgovinsku bilancu! Drugim riječima, mora izvoz biti viši od uvoza. Upravo to je glavni čimbenik zbog čega je Mađarska uspjela stabilizirati svoje gospodarstvo! Naime, samo u prošloj godini Mađarska je ostvarila suficit u vanjskoj trgovini od nekih desetak milijardi dolara. To je ta bitna razlika između Hrvatske i Mađarske.

    Nije dovoljno samo sniziti kamatnu stopu kao u Mađarskoj i sve će biti dobro. Prvo tko je taj tko snižava kamatnu stopu! Nema više komunizma, postoji novčarsko tržište. Očito je država “upumpala” u gospodarstvo miljarde forinti! Sa druge strane, Hrvatska ima visoku sklonost uvozu! Sniženje kamatne stope donosi rast osobne potrošnje. Svaka potrošnja u jednoj državi sastoji se od tri oblika, osobne, državne i investicijske potrošnje.

    Hrvatska osobna potrošnja ima visoku sklonost uvozu, a isto je tako i sa investicijskom potrošnjom. Rast prihoda kućanstavima od 100 kn odnosi preko 80 kn za uvoznu robu! Svaki rast osobne potrošnje u Hrvatskoj, automatski znači pogoršanje stanja u bilanci plaćanja prema inozemstvu, zbog rasta uvoza. Prošle godine smo imali oko 4 milijarde eura deficita! Stoga bi svako sniženje cijena struje ili komunalnih usluga i tarifa značilo samo rast uvoza robe za osobnu potrošnju!
    To znači, kreditna politika bi morala biti selektivna u smislu poticanja gospodarskog razvitka prema vanjskom tržištu, odnosno izvozu!

    Poslovno kreditiranje bi moralo imati povoljnije uvjete kod izvoznih poslova, nego uvoznih, ili za domaće tržište! Malo poduzetništvo bi moralo biti poglavito financirano iz fondova EU, ali sa time što bi i tada trebalo nastojati koliko se god može, financirati tvrtke čije poslovanje će biti namjenjeno izvozu.
    Novi ministar financija još uvijek nije potaknuo razgovore sa guvernerom HNB-a oko otpisivanja dijela dugova države koja su u kunskom obliku! Ministar financija je to morao već potaknuti!

    Država Hrvatska jednostavno ne može vratiti dugove koje ima i sa tom činjenicom je potrebno suočiti se čim prije! Stoga je bolje otpisati najvećim dijelom kunska dugovanja odmah, nego poslije. Reprogramirati preostala dugovanja u kunama. Eurska dugovanja država ne može otpisati, niti reprogramirati, to može europska središnja banka, ako hoće! Koliko to hoće ECB, pa to se moglo vidjeti na grčkom primjeru.
    Prema tome svako „preslikavanje“ rješenja od ove ili one države jednostavno ne može dati rješnje za drugu državu, jer svaka država ima svoje ekonomske odrednice i razlikovnosti.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček o POS-u: „komunistički stanovi” u komunističkom mentalitetu


    Hrvatska će se osloboditi ovako nadasve bedastog i diskriminirajućeg komunističkog ponašanja, tek onda, kada svi bivši, ili još uvijek sadašnji „crvendaći“ prestanu više biti u vrhovništvima državne vlasti.

    dr tihomir janjiček glas slavonije
    Imali smo prigodu prije par dana vidjeti na TV postajama problem sa vlasnicima stanova iz „društveno poticane stanogradnje“. Ideja izgradnje stanova na ovaj način došla je davno, još od bivšeg ministra graditeljstva Čačića.

    Kako je Ministar Čačić bio vlasnik više graditeljskih tvrtki i još bio ministar graditeljstva, jednostavno je uočio mogućnost izgradnje stanova koje bi gradile njegove tvrtke. Stanovi bi bili prodavani po nižoj cijeni od tržišne, te bi se time s jedne strane tobože pomoglo „socijalno ugroženima“, a sa druge strane Čačićeve tvrtke bi imale posao i profit. Dakle, jednim udarcem dvije muhe.

    Pred ove zadnje izbore, a na tragu „društveno poticane stanogradnje“, naslušao sam se sličnih „ideja“ od različitih političara. Tako mi je jedan gospodin iz politike rekao kako je potrebno pružiti svoj djeci u Hrvatskoj besplatni smještaj u vrtiće! Na moju opasku kako nemamo dovoljno vrtića na spram broja djece, te da djeca potječu iz obitelji različitog imovinskog stanja, ustvrdio mi kako je to nije istina!  Isto tako sam slušao od jednog drugog političara, kako bi država trebala davati besplatno čestice za gradnju kuća i to samo mladeži, pa se eto mladež ne bi iseljavala!
    Kada sam rekao, što ako nije „mlad“ ili ako proda česticu čim je dobije, jer mu poklonjena? Onda je odgovor tko je „star“ njemu više ni ne treba, a onog tko proda česticu poslati u zatvor!
    Dakle, jasno radi se o besmislicama koje na prvi pogled mogu  doimati se „interesantnim“, ali samo na hotimični pogled. Stoga hajdemo pogledati što je u biti problem sa tom „društveno poticanom stanogradnjom“.

    „Društveno poticana stanogradnja“ pružala je niže cijene stanova po četvornom metru od tržišne cijene. No, te niže cijene nisu bile niže temeljem nižih troškovnika gradnje, nego je ministarstvo graditeljstva, odnosno država, subvencionirala određeni iznos troškova gradnje. Sa druge strane, država je utvrdila „pravila“ tko može podnijeti zamolnicu za kupnju stana iz te „društveno poticane stanogradnje“, jer stanova nije bilo dovoljno, baš kao i u samoupravnom komunizmu!

    Kao i u doba „samoupravnog komunizma“, utvrđivane su „liste“ prioriteta za kupnju stana iz „društveno poticane stanogradnje“. Radi podsjećanja mlađim osobama u ono „zlatno doba samoupravnog komunizma“, stanovi bi bili „darovani radnicima“ na korištenje. „Darivanje“ od strane „društva“ bi se izvršavalo preko tvrtki u kojima su „radnici“ bili zaposleni. Nije se dobivalo vlasništvo, već trajno pravo korištenja stana od strane svih članova obitelji „radnika“, a što od prilike dođe na isto kao i vlasništvo. Nakon smrti „nositelja stanarskog prava“, stan bi ostao supružniku, a poslije kćeri ili sinu.
    Tako je tadašnji ministar Čačić došao na sličnu „ideju“,  kao iz doba „samoupravljanja“, ali za osobni interes kao „kapitalistički element“ svega. Nije ni mogao imati neku drugu ideju, kad je bio i proglašen 1987.  godine „najboljim rukovodiocem“  u ondašnjoj državi.

    Međutim, kada se takva „ideja“ ponovno počne primjenjivati, pa još u tržišnom gospodarstvu, onda se dođe do financijskog promašaja i to goreg nego u vrijeme samoupravnog komunizma. Naime, kupci stanova iz „društveno poticane stanogradnje“ jednostavno bi prodali kupljeni stan po tržišnoj cijeni, koja je bila višestruko viša od kupljene! Isplatili bi svoj kredit i još pozamašnu svotu novca stavili na svoj bankovni račun. Naravno, bivšeg ministra nije bilo briga što će vlasnici činiti sa takvim stanovima. Njegove tvrtke su bile plaćene po tržišnoj cijeni za izvedenu izgradnju, a što je također dobro došlo na njegov bankovni račun. Sve to je plaćeno iz proračuna, koji je danas u debelom minusu!

    Naravno pitanje koje se mora postaviti jeste, a što je trebalo učiniti i pomoći ne samo mladim obiteljima bez stana, već svima koji imaju niske prihode i nemaju stan? Prvo, stanovi se moraju prodavati po tržišnoj cijeni i tu nema razgovora. No, uvjeti kreditiranja morali su imati posebne programe za obitelji sa niskim obiteljskim prihodima. Svaka obitelj morala je posebno biti financijski provjeravana nakon podnošenja zamolnice. Tako bi temeljem financijske mogućnosti kupaca, ali i države i banaka bili odobravani stambeni krediti povoljniji od tržišnih. Dakle, stvorio bi se određeni financijski okvir u smislu visine prihode određene obitelji i mogućnosti kvalificiranja za jeftiniji stambeni kredit.

    Takav kredit bi imao nižu kamatnu stopu, niži gotovinski ulog, dulji rok otplate, a mogao bi se dobiti samo jednom u životu i to znači kod prve kupnje nekretnine! Dakle, takva prodaja nekretnine ne bi mogla donijeti vlasniku stana nikakvu financijsku zaradu preprodajom stana, jer je cijena po kojoj je kupljen tržišna! Sa druge strane, novi stambeni kredit dobio bi se po tržišnim kreditnim uvjetima, jer bi pravo povoljnog kredita prve kupnje bilo iskorišteno. Naravno ako se supružnici rastave, niti jedno više ne bi imalo pravo ponovnog dobivanja povoljnog stambenog kredita prve kupnje stana.
    Zašto onda tako nije učinjeno, jeste pitanje koje se samo po sebi nameće? Zato jer Hrvatska ima još uvijek političare kojima je mozak opran komunizmom, ali sa dodatkom „osobnog interesa“ i to je onaj spomenuti „kapitalistički element“!

    Zbog toga neki političari imaju „ideje“ besplatnih dječjih vrtića, ne sagledavajući jednostavno činjenicu pomanjkanja dječjih vrtića i izvora financiranja njihove izgradnje! Isto tako bi drugi državne čestice pogodne za stambenu izgradnju, jednostavno darovali besplatno i to samo „mladim osobama“!

    Ne razmišljaju o tomu što je to diskriminirajuće i što se darovana čestica može prodati nakon toga kad god se poželi, jer nije kriminal prodati vlastitu česticu! „Komunističke ideje“ su i one o „plaćenom radnom stažu“ za žene koje imaju troje i više djece! Ponižavajuće je i diskriminirajuće nuditi ženama „profesionalno majčinstvo“ samo zbog mirovine!

    To bi se doista moglo nazvat „društveno poticano majčinstvo“! Hrvatska će se osloboditi ovako nadasve bedastog i diskriminirajućeg komunističkog ponašanja, tek onda, kada svi bivši, ili još uvijek sadašnji „crvendaći“ prestanu više biti u vrhovništvima državne vlasti.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP: Ministre kada će biti poticaji i u kojoj mjeri ???


    U slučaju da se prvi dio poticaja isplati poslije travnja ove godine seljaci neće posijati kukuruze i na tome će profitirati uvozni lobi, pa ako se to desi znati ćemo kome odgovara da naša poljoprivreda i seljak propadne.

    golf poljoprivreda

    Hrvatska poljoprivreda ovakvim načinom gospodarenja i ministarstvom poljoprivrede koje je ministarstvo svega a najmanje poljoprivrede je u ovom trenutku na izdisaju. Stalna obećanja i laži seljake tjeraju od poljoprivrede. Pa tako obećanje o isplati poticaja koje je bilo obećano još 31.siječnja 2016. godine,  pa je rečeno krajem veljače, pa onda u ožujku.

    No od toga svega nije se izvršilo ništa, jedino kako saznajemo trenutno su u tijeku isplate prvog dijela potpora za proizvodnu za 2013. godinu, između ostalog i za ekološku poljoprivredu onim korisnicima koji su zadovoljavali uvjete ekološke proizvodnje.
    Znaju li  u ministarstvu poljoprivrede  da su naši seljaci u blokadi, računi su im blokirani za sitne iznose novca koje ne mogu podmiriti. Što je sa izjavom bivšeg ministra Jakovine od 17.siječnja kada je rekao da će Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u sljedećih petnaestak dana početi isplatu izravnih plaćanja poljoprivrednicima, koja se prvi put dijelom isplaćuje i iz proračuna EU.

    Za poticaje je predviđeno petstotinjak milijuna kuna više nego prošle godine, pa je tako za izravna plaćanja poljoprivrednicima namijenjeno 2,4 milijarde kuna, od čega 722 milijuna kuna iz EU proračuna, a 1,7 milijardi iz državnog proračuna.
    Javno pitamo ministra poljoprivrede Romića kada će biti poticaji i u kojoj mjeri. Rekao je čim se donese proračun da se kreće sa isplatom poticaja. Ministre ako ne bude poticaja to će biti zadnji čavao u lijesu hrvatskim seljacima.

    U slučaju da se prvi dio poticaja isplati poslije travnja ove godine seljaci neće posijati kukuruz, a na tomu će profitirati uvozni lobi, pa ako se to desi znati ćemo kome odgovara da naša poljoprivreda i seljak propadne. Na Vama je velika odgovornost, ne dopustite da nam se poljoprivreda ugasi, a sela nestanu.

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić

  • INTERVJU TJEDNA; TIHOMIR JANJIČEK za GLAS SLAVONIJE: Dok Hrvatska srlja u stečaj, HDZ se zabavlja uvođenjem eura!


    PROFESOR NA HUMBER COLLEGEU U TORONTU, O EKONOMSKOJ SITUACIJI U HRVATSKOJ, PREZADUŽENOSTI I GOLEMOM VANJSKOM DUGU, UVOĐENJU EURA
    Ugledni znanstvenik, ekonomist i financijski stručnjak, član Predsjedništva HSP-a i autor gospodarskog programa HSP-a dr. Tihomir Janjiček, redoviti je profesor na Humber College u Torontu. Njegovi tjedni osvrti i komentari koje prenose mnogi hrvatski portali, izazvali su veliko zanimanje javnosti.

    dr tihomir janjiček glas slavonije

    S profesorom Janjičekom razgovarali smo o potezima nove vlade, monetarno-kreditnoj politici, uvođenju eura i drugim važnim temama.

    Za početak uvijek aktualno pitanje – bruto inozemni dug Hrvatske prešao je razinu BDP i to je pritisak na normalno funkcioniranje države koji vjerojatno neće tako lako skinuti ili bar ublažiti ni vlada Tihomira Oreškovića. Kako to komentirate?

    – To doista predstavlja ozbiljan problem, no malo tko toj činjenici pridaje veće značenje u Hrvatskoj. Daleko je to ozbiljniji problem nego adresa stanovanja bivšeg ministra Crnoje, ili insinuacija s mutne fotografije kape gospodina Hasanbegovića od prije 25 godina. Naime, daljnji rast vanjskog duga hrvatske države upućuje jasno na zaključak da Hrvatskoj sve brže i sve više prijeti stečaj ili bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj.

    Zašto se to događa i kako je to uopće moguće, odnosno zašto neprestano raste vanjski dug RH?

    – Razlozi zbog kojih raste vanjski dug Hrvatske trojake su naravi. Prvo, država nije riješila pitanje proračunskog manjka, a zbog Mostovog beskonačno rastezanja pregovora s kime bi sklopili politički “ortakluk”, državni proračun je kasnio s donošenjem i on je tek u četvrtak prvi put predstavljen u Vladi. No, budući da država mora funkcionirati, kao i sve njezine institucije, tako se i “proračunski” novac za financiranje državnih institucija nekontrolirano rasipao. Kažem “proračunski” pod navodnicima, a ne proračunski bez navodnika, jer je to novac koji mora biti uključen u proračunske rashode u novom proračunu, čiji je, vidimo, ukupi deficit 2,7 posto.

    Drugo, hrvatska država svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB-a, pa se HNB, sukladno svojoj monetarnoj politici zasnovanoj na principu tečajne valutne klauzule kune prema euru, jednostavno za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu.
    Treće, kako je Hrvatska već prezadužena, kamatna stopa prema kojoj se HNB-u odobrava kredit u inozemstvu mnogo je viša od tržišne kamatne stope.

    Kakvo je stanje s bankama, njihovim zaduživanjem?

    – U svezi s tim treba pogledati još jednu stranu, a to je bankovni komercijalni sektor u Hrvatskoj, kojem pada vanjska zduženost. Naime, taj sektor odobrava sve manje i manje kredita koji su valutnom klauzulom vezani uz euro, odnosno odobravaju se najvećim dijelom samo kunski krediti. Zato vanjska zaduženost poslovnih banaka u RH opada.
    Nameću su glede toga još dva pitanja. Prvo – kako je to odjednom bankama postala nebitna valutna klauzula, a koliko do jučer bili su na sudovima zbog valutne klauzule prema franku i sada im iznenada valutna klauzula kune prema euru više ništa ne znači? Drugo – neovisno o zaduživanju banaka u inozemstvu, utječe li rast odobrenih kunskih kredita na rast vanjske zaduženosti Hrvatske, odnosno HNB-a?

    – Odgovor na prvo pitanje treba tražiti u činjenici što su poslovne komercijalne banke u Hrvatskoj osjetile rast nepovjerenja kod kupaca kredita za one vezane valutnom klauzulom. Stoga su odlučili ponuditi kredite koji su “striktno” kunski. Time će banke održati svoj obujam poslovanja kakav su imali i prije, a možda čak i uvećati. Odgovor na drugo pitanje daleko je zanimljiviji. Naime, poslovne banke u Hrvatskoj više se ne zadužuju kod inozemnih banka kupujući eure kao pokriće za odobrene kunske kredite. Jer nitko niti ne želi kupiti kredit vezan valutnom klauzulom prema tečaju bilo koje valute, pa ni prema euru, zbog trakavice s frankom. Međutim, vođenje monetarno-kreditne politike i dalje je za hrvatsku državu vezano međunarodnim ugovorima o tečajnoj valutnoj klauzuli prema euru. Stoga poslovne banke u Hrvatskoj svoj povećani kunski profit, nastao kao rast potražnje za kunskim kreditima, iznose na hrvatsko valutno tržište i odmah mijenjaju u eure.

    Kako je pritom s tečajem kune prema euru i obratno?

    – To znači da tečaj kune mora ugovorom o valutnoj klauzuli ostati stabilan prema euru jednako kao i prije – 1 euro > 7,5 kuna, ili 1 kuna > 0,13 eura. Stoga se HNB opet mora zaduživati za eure, kako bi održala taj klauzalni tečaj i time uvećavati ponudu eura na hrvatskoj valutnoj burzi. Dakle, unatoč tomu što raste potražnja za kunskim kreditima na hrvatskom novčarskom tržištu, upravo taj rast potražnje za kunskim kreditima u zadnjim mjesecima najviše djeluje na još brži rast vanjske zaduženosti Hrvatske. Pojednostavljeno kazano, uvećanje kunskih profita banaka nije nastalo kroz promjenu tečaja kao prije, već kroz rast mase odobrenih kredita. Istodobno gospodarske nefinancijske institucije i dalje se zadužuju kreditima vezanim uz tečajnu klauzulu prema euru, pa stoga njihova vanjska zaduženost nastavlja rasti.

    Ako sve to rezimiramo, zaključak se nameće sam po sebi – Hrvatska nastavlja juriti u financijski stečaj kao država! Zato svatko može biti siguran da nitko iz EU neće ni poželjeti vidjeti euro kao valutu u Hrvatskoj. Jer bi uvođenje eura u Hrvatskoj bilo na teret EU-a i ECB-a. Euro može postati službenom valutom RH, ali tek nakon stečaja hrvatske države, a tada će to biti na teret Hrvatske i svih njezinih državljana. Jednako kako je to bilo i u Grčkoj.

    No, kad se radi o uvođenje eura u gospodarski sustav Hrvatske, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje eura. Naravno, ni ja ni dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Je li onda u pitanju sračunata manipulacija, mazanje očiju javnosti i kad je euro u pitanju. Znamo da neke zemlje, članice EU-a, nisu u eurozoni…

    – Mnogi su se sad okupili oko novog “čudotvornog napitka” za eventualno opijanje narodnih masa – uvođenje eura. Gospoda Šonje, Šuker, sadašnji ministar Marić i guverner Vujčić, doduše znaju da smo od eura udaljeni kao Bog i šeširdžija, ali ih to ne priječi da “argumentirano” javnost zabavljaju najavama da euro samo što nije zvecnuo na blagajnama samoposluga, i to još za “naše dobro”. Svima je njima jasno da je i EU i euro “Titanik”! Britanci nisu ni pomišljali uvesti euro, zadržali su svoju funtu, a i jedva da su još na tom “Titaniku” zvanom Europska unija. Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i, eto, zato im euro nije niti trebao.
    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima samo 20 % prihoda od izvoza nafte u odnosu na stanje prije nekoliko godina, jer se cijena nafte survala sa 150 dolara za barel na svega 30 dolara po barelu, i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU. Dakako, još manje da imaju euro kao valutu. Niti Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila i Hrvatska. Tko to onda želi taj euro? Bugari! Oni su željeli euro, ali nisu onako jadni uspjeli unatoč tome što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska još ne ispunjava. Dakle, gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i nadalje žele izigrati. Za čiji račun, zapitajmo se svi?

    Je li prošla Milanovićeva vlada zakasnila s mjerama glede zaštite hrvatskih štediša koji su imali kredite u francima?

    – Podsjetit ću kako sam javno pozvao sve hrvatske štediše na tečajnu konverziju svojih ušteđevina s eura na američki dolar još u ožujku 2015., kako im se ne bi “istopila” ušteđevina. Također sam javno pozvao Milanovićevu vladu, u siječnju 2015., na trenutačnu konverziju svih kredita vezanih uz tečaj franka na tečaj eura, kako bi se izbjegao masovni bankrot kreditnih dužnika. Nažalost, veliki broj dužnika je bankrotirao, a bilo je i tragičnih posljedica. Milanović se ipak odlučio na moju preporuku, ali tek u listopadu prošle godine.

    Ovaj put javno ću pozvati i vladu novog hrvatskog premijera Tihomira Oreškovića da ozbiljno uzme u razmatranje dokinuće valutne klauzule kune prema tečaju eura, jer svaki daljnji nastavak ovim smjerom nužno Hrvatsku vodi u potpuni bankrot.

    Kad smo kod premijera, budući da Orešković dolazi iz dijaspore, iz Kanade, kako na to gledate, odnosno kako gledate na odnos dijaspore prema Republici Hrvatskoj danas?

    – Kao Hrvat iz dijaspore, baš kao i moj imenjak, mogu reći da općenito nismo dobrodošli u domovini. Nekako prema nama dominiraju zavist i prijezir. U Hrvatskoj je uvriježeno razmišljanje kako su dijaspora “oni naši tamo”, koji samo pričaju o ljubavi prema domovini i ne vraćaju se u Hrvatsku, osim za ljetovanje na Jadranu. Drugim riječima, većina Hrvata u dijaspori, posebice oni preko Atlantika, uglavnom su lažni, ili blaže rečeno deklarativni domoljubi, kad je riječ o financijskim ulaganjima u Hrvatskoj.

    No, gospodin Orešković se, eto, vratio u domovinu Hrvatsku. Naravno, zlobnici će reći – nakon što se već osigurao s novem za čitav život. I sad se prihvatio izazovne dužnosti biti premijer problemima opterećene RH. Privatio je dužnost koja će mu prije svega donijeti glavobolju i nemiran san, stres i traume svake vrste. Svoj ugled stručnog i sposobnog ravnatelja financija farmakologije, koji je teškom mukom stekao, stavio je na kocku, uz to još za plaću koja je sigurno 50 puta manja od one koju je imao u inozemnom manadžementu. Sretno mu bilo!

    PREMALO IZBORA
    Pomoć MMF-a i rezanje rashoda
    Što će moći učiniti premijer Orešković, s obzirom na vanjski dug RH i hrpu drugih problema?

    – Premijerska dužnost je politička dužnost, nije čak ni ekonomska, a još manje financijska. I premda većina analitičara smatra kako će Orešković svojim ugledom u financijskom svijetu iznjedriti povoljne kredite za Hrvatsku, tako nešto neće se dogoditi. Ne zbog Oreškovića, nego jednostavno “zapad” ne funkcionira preko takvih veza. Imaju na “zapadu” svoje veze, ali one nisu utemeljene na stručnosti, nego na korumpiranosti, kao i u nas.

    Razlika je ta što je “zapadna” korumpiranost daleko ubojitija, iako “profinjenija” nego naša. I ne koristi se baš za sve i svašta kao u RH. Orešković ima malo izbora – morat će zatražiti pomoć MMF-a i drastično srezati proračunske rashode, što proračunom predstavljenim u četvrtak nije učinjeno, ali će se morati napraviti rebalansom u što skorije vrijeme. Tek nakon toga može se Hrvatska nadati “povoljnim” kreditima. Sve u svemu, slijedi “zatezanje remena” u trajanju od tri godine, a tek u zadnjoj godini ove vlade možda bude nekog poboljšanja. Hoće li Vlada dotle opstati, i ako opstane, hoće li biti stvarnog poboljšanja umjesto umjetnog Milanovićevog, ostaje za vidjeti.

    Razgovarao: Darko JERKOVIĆ

    Izvor:  Glas Slavonije

  • Dr Janjiček upozorava Vladu Republike Hrvatske: OVAKVA MONETARNO-KREDITNA POLITIKA HRVATSKU VODI U BANKROT!


    dr janjiček
    Bruto inozemni dug Hrvatske prešao je razinu BDP, a to doista predstavlja ozbiljan problem za Hrvatsku. Na žalost malo tko toj činjenici daje značenje u Hrvatskoj. Daleko je to ozbiljniji problem nego adresa stanovanja bivšeg ministra Crnoje, ili insinuacija s mutne fotografije kape gospodina Hasanbegovića od prije 25 godina! Naime, daljnji rast vanjskog duga hrvatske države upućuje jasno na zaključak da Hrvatskoj  sve brže i sve više prijeti stečaj ili bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj! Istodobno hrvatski financijski sektor smanjuje vanjski dug. Normalno je postaviti pitanje zašto se to događa i kako je to uopće moguće?

    Razlozi zbog kojih raste vanjski dug države Hrvatske jeste trojake naravi. Prvo, država nije riješila pitanje proračunskog manjka, a zbog „Mostovog“ beskonačno rastezanja pregovora s kime bi sklopili politički „ortakluk“, državni proračun još nije na dnevnom redu. Država mora funkcionirati, kao i sve njezine institucije, tako se „proračunski novac“ za financiranje državnih institucija ne kontrolirano rasipa. Kažem „proračunski“, a ne proračunski, jer je to novac koji će u suštini morati biti uključen u proračunske rashode za proračun koji će tek biti donešen!

    Drugo, hrvatska država svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB, pa HNB sukladno svojoj monetarnoj politici na principu tečajne valutne klauzule Kune prema Euru, jednostavno se za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu.
    Treće, kako je hrvatska država u suštini već prezadužena, kamatna stopa po kojoj se HNB-u odobrava kredit puno je viša od tržišne kamatne stope. Dakle odgovori za ova tri pitanja potpuno su jasni.
    Sada treba pogledati i još jednu stranu, a to je bankovni komercijalni sektor u Hrvatskoj kojem pada vanjska zduženost! Naime, taj sektor odobrava sve manje i manje kredita koji su valutnom klauzulom vezani za Euro, ili kako se to popularno zove, odobravaju se najvećim dijelom samo kunski krediti! Zato vanjska zaduženost „hrvatskih“ poslovnih banaka opada.
    Dva pitanja se nameću sama po sebi. Prvo pitanje koje se nameće samo po sebi, kako je to odjednom bankama postala ne bitna valutna klauzula, a koliko do jučer su bili na sudovima zbog valutne klauzule prema Franku i sada im naprasno valutna klauzula Kune prema Euru više ništa ne znači? Drugo pitanje, ne ovisno o tomu što se bankovni sektor ne zadužuje u inozemstvu, ali utječe li ipak rast odobrenih kunskih kredita na rast vanjske zaduženosti Hrvatske, odnosno HNB-a?

    Odgovor na prvo pitanje treba tražiti u činjenici što poslovne komercijalne banke u Hrvatskoj, vrlo su jasno osjetile rast ne povjerenja kod kupaca kredita za one vezane valutnom kaluzulom. Stoga su odlučili ponuditi kredite koji su „striktno“ Kunski. Time će banke održati svoj obujam poslovanja kakav su imali i prije, a možda čak i uvećati.
    Odgovor na drugo pitanje, daleko je interesantnije! Naime, poslovne banke u Hrvatskoj više se ne zadužuju kod inozemnih banka kupujući Eure kao pokriće za odobrene kunske kredite. Naime, nitko ni ne želi kupiti kredit vezan valutnom klauzulom prema tečaju bilo koje valute, pa ni Euro zbog trakavice sa Frankom. Međutim, hrvatska država je preko HNB i dalje odgovorna međunarodnim ugovorima održavati stabilan valutni tečaj Kune kroz valutnu klauzulu!
    Drugim riječima, vođenje monetarno kreditne politike i dalje je za hrvatsku državu vezano međunarodnim ugovorima o tečajnoj valutnoj klauzuli prema Euru. Stoga poslovne banke u Hrvatskoj svoj povećani kunski profit, nastao kao rast potražnje za kunskim kreditima, iznose na hrvatsko valutno tržište i odmah mijenjaju u Eure!

    Tečaj Kune mora ugovorom o valutnoj klauzuli ostati stabilan prema Euru jednako kao i prije €1=7,5Kn ili 1Kn=€0,13! Stoga se HNB jednostavno opet MORA zaduživati za Eure, kako bi održala taj klauzalni tečaj od €1=7,5Kn ili 1Kn=€0,13 i uvećavati ponudu Eura na hrvatskoj valutnoj burzi!

    Dakle, unatoč tomu što raste potražnja za kunskim kreditima na hrvatskom novčarskom tržištu, ali upravo taj rast potražnje za kunskim kreditima u zadnjim mjesecima, najviše djeluje na još brži rast vanjske zaduženost Hrvatske! Razlog je jednostavan,  jer vlasnici „hrvatskih“ poslovnih banaka i dalje ne smetano iznose uvećane kunske priljeve profita na hrvatsko valutno tržište mijenjaju odmah u Euro. Uvećanje kunskih profita nije nastalo kroz promjenu tečaja kao prije, već kroz rast mase odobrenih kredita. Istodobno gospodarske nefinancijske institucije i dalje se zadužuju kreditima vezanim za tečajnu klauzulu prema Euru, pa stoga njihova vanjska zaduženost nastavlja rasti.

    Rezimirano rečeno, Hrvatska nastavlja juriti u financijski stečaj kao država! Svatko može biti siguran da NITKO iz EU neće ni poželjeti vidjeti Euro kao valutu u Hrvatskoj! Zbog toga što bi uvođenje sadašnje Eura u Hrvatskoj bilo na teret EU i ECB! Euro može postati službenom valutom RH, ali tek nakon stečaja hrvatske države i tada će to biti na teret Hrvatske i svih njezinih ržavljana! Jednako kako je to bilo i u Grčkoj.
    Kada se dakle sada ima na umu daljnji gospodarski pad u zemljama EU. Kada zbog toga pada negativna kamatna stopa postaje sve više realnost u EU. Kada se ima na umu i deflaciju u članicama EU, koja govori o padu agregatne potražnje. Kada se imaju na umu i rastući proračunski deficiti država članica EU, a nastale masovnim primitkom tzv. „izbjeglica“! Konačno kada se ima na umu posljedično svemu spomenutom i daljnji pad tečaja Eura, onda se jasno može reći da Euro još dugo neće biti hrvatskom valutom!

    Podsjetit ću hrvatsku javnost da sam sve ove probleme EU predvidio. Što više javno sam pozvao sve hrvatske štediše na tečajnu konverziju svojih ušteđevina sa Eura na američki Dolar još 17. ožujka 2015. godine, kako im se ne bi „istopila“ ušteđevina!!! Javno sam pozvao Milanovićevu vladu još 15. siječnja 2015 godine na momentalnu konverziju svih kredita vezanih za tečaj Franka na tečaj Eura, kako bi se izbjegao masovni bankrot kreditnih dužnika! Na žalost veliki broj dužnika jeste bankrotirao, a bilo je i tragičnih posljedica. Milanović se ipak odlučio na moju preporuku, ali tek u listopadu prošle godine!
    Ovoga ću puta javno pozvati Hrvatsku Vladu i Hrvatskog Premijera gospodina Oreškovića, ozbiljno uzmite u razmatranje dokinuće valutne klauzule Kune prema tečaju Eura, jer svaki daljnji nastavak ovim smjerom neminovno Hrvatsku vodi u potpuni bankrot!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: Za čije interese i čiji račun nam ekonomski “gurui” nameću Euro?!


    Svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!
    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“!

    janjiček

    Unatoč tomu što sam o uvođenju Eura u gospodarski sustav Hrvatske već više puta pisao, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo recimo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje Eura. Naravno, niti ja niti dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Ipak, odlučio sam se reći zbog čega smatram promašenim uopće raspravljati o uvođenju Eura umjesto Kune u hrvatski gospodarski sustav.

    Moram ovom prigodom na početku prisjetiti sve koji budu čitali ovaj moj tekst, da je još 2000. godine prigodom preuzimanja vlasti od strane Račana i Mesića, stavljeno u središte pozornosti što brže članstvo Hrvatske u EU, ili „euroatlantske integracije“.

    Na tom tragu bio je i HDZ sa Sanaderom, te nisu bili zadovoljni što Hrvatska već nije članica EU. Stoga su oni te 2004. obećali kako će Hrvatska postati članicom EU već 2007. godine. Tada je taj „ubrzani postupak“ nazvan „peta brzina“ i svi su podržali i HDZ i SDP i svi njihovi već propali sateliti! Unatoč svim „čvrstim obećanjima“, ta „peta brzina“ nije donijela članstvo Hrvatskoj u EU za mandat i pol Sanadera i pol mandata Kosorice, već je to postignuto u mandatu Milanovića!

    Raspoloženje javnosti se od one 2000. godine i opće euforije za članstvom u EU, došlo do općeg razočarenja sa članstvom 2013.! Mijenjan je čak i Ustavni Zakon o referendumu, samo da se preko volje hrvatskih državljana nekako Hrvatska ugura u članstvo EU. Bivša ministrica Pusić je čak prijetila o ne isplati mirovina budu li starkelje nešto bauljale i ne zaokruže „za“ na referendumu.

    Tako je Hrvatska nakon 10 godina nagovaranja postala članicom EU! „Uvjete“ smo sve ispunili, generali su nevini odležali u Haškom kazamatu, potpisali smo štetne kvote po Hrvatsku o izvozu prehrambene robe u EU i još štetnije uvozne kvote za tu istu prehrambenu robu.

    Ono što je bitno, Hrvatska se nadala bržem gospodarskom rastu sa članstvom u EU i zato je hrvatski puk želio te 2000 godine članstvo Hrvatske u EU! No, „proces približavanja“ članstvu u EU, posve je od te nada napravilo „serenadu“! Hrvatska je od te 2000. godine do 2013. godine, bilježila sve sporije stope gospodarskog rasta, sve veću i veću stopu nezaposlenosti, sve veći proračunski deficit, sve veći i veći vanjski dug! Kada je konačno Hrvatska u ljeto 2013. godine i postala službeno članica EU, njezino gospodarstvo je bilo posve uništeno!

    Sve to je promatrala vlada HDZ-a, vidio je to i Sanader, a vidjela je to i njegova prva služavka Kosor, poslije premijerka! No, baš nikoga od njih nije bilo briga za to! Važno je bilo članstvo, pa po bilo koju cijenu! Tako se ponašala i prošla SDP vlada. Skoro su bili i uprskali stvar članstva Hrvatske u EU, kada su pokušali zaštiti svoje odane zlikovce iz 80-godina! „Srećom“ nisu uspjeli.

    Sve sam ovo naveo iz samo jednog razloga. Umjesto rješavanja pravih gospodarskih problema, obje stranke i njihove vlade i HDZ i SDP su od 2000. do 2013. godine mazali oči hrvatskoj javnosti sa članstvom u EU, koje će poput čudotvornog napitka od krepanog hrvatskog gospodarstva načiniti gospodarski CroCap.

    Sada se ponovno ide sa sličnim pristupom. Nitko iz vlasti ne spominje nikakav gospodarski program, ama baš nikakvu gospodarsku „reformu“! Na glavi su nam svima sjedili sa tom frazom u predizborno vrijeme! Sada HDZ ponovno nudi „čudotvorni napitak“! Naravno, nije više članstvo u EU (to je već profulano) sada je to EURO!

    Zaboravlja se odmah u startu odgovor na jednostavno pitanje, pa želi li uopće EU vidjeti Euro kao službenu valutu u Hrvatskoj!? Nitko, niti ne spominje to pitanje, a niti odgovor na to pitanje! Odgovor je jasan i zadnjim bedacima, NE želi!

    Hrvatska niti jedan kriterij za podnošenje zamolnice za uvođenje Eura ne ispunjava, ama baš niti jedan jedini! Preveliki je deficit u proračunu, javni dug je katastrofalno visok, gospodarski rast je laž koja se neprekidno servira od SDP-a! Nezaposlenost u Hrvatskoj je beskonačno rastuća veličina! Životni standard ljudi beskonačno padajuća mizerija! Zaposlenici primaju plaće kad se tko smiluje od poslodavaca! Pravosuđe je gore od imbecilnosti, ono ne samo da nikad nije procesuiralo bilo kog poslodavca zbog ne isplate plaće, nego nije u stanju donijeti pravorijek niti nad posve notornim zlikovcem koji je usmrtio jadnu Antoniju Bilić.

    Ipak, svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!

    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“! Britanci nisu nikad ni imali Euro, ali bježe sa tog EU „Titanica“! Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela Euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i eto zato im Euro nije ni trebao!

    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima tek 20% prihoda od izvoza nafte na spram prije nekoliko godina, jer se cijena survala sa $150 na svega $30 po barelu i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU! Dakako još manje da imaju Euro kao valutu! Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se i zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila Hrvatska.

    Tko to onda želi taj Euro? Bugari! Oni su željeli Euro, ali nisu onako jadni uspjeli u tomu unatoč tomu što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska sada ne ispunjava! Dakle,  gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i na dalje žele izigrati!

    Tražim i želim da nam sam svima odgovore na jednostavno pitanje ZA ČIJI RAČUN!?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Proračun ne može biti “socijalni i razvojni”, to su budalaštine “crvenih” novinara i ekonomista.


    Konačno razlučimo i tu „famoznu“ parolu o „razvojnom i socijalnom“ proračunu. Državni proračun, bilo koje države ne može biti „razvojan“! Proračun može samo poticati gospodarski razvitak, ali samo i jedino kroz uvećanu državnu potrošnju! To znači samo u svom deficitnom obliku! Svaki dodatni deficit u središnjem državnom proračunu za Hrvatsku bio bi doslovce financijsko samoubojstvo!

    samoupravljanje

    REFORME U HRVATSKOJ

    U Hrvatskoj se još uvijek raspravlja o „reformama“ na kojima je inzistirao „Most“ i još uvijek inzistira. Što doista predstavljaju te „reforme“ i na što bi se odnosile o tomu do sada nije bilo niti riječi. Nikad niti „Most“, a niti „Domoljubna koalicija“ nisu rekli ništa u smislu kakve to „reforme“ oni kane sprovesti.

    TV novinari naravno uvijek govore o nekakvim „bolnim rezovima“, a to bi se doslovce sve svelo na tek puko „odrezivanje“ mirovina i socijalne skrbi iz proračuna. „Crveni“ novinari koji dominiraju u svim hrvatskim tiskovinama, tobože navještaju „razvojni i socijalni“ proračun i još mu se „nadaju“!

    Takav proračun nikad Hrvatska nije ni vidjela ni čula u vrijeme vlade Zorana Milanovića, ali niti prije njega! Tobože to je upravo ono što bi vlada premijera Oreškovića trebala napraviti. Drugim riječima, napravit nemogući proračun i na tomu se inzistira upravo zato što je ne moguće!

    I jedne i druge tvrdnje jednostavno su ne ozbiljne. Naime, „bolna odrezivanja“ se ne mogu izvesti, jer se radi o socijalno najugoroženijim slojevima nacije, pa bi svako takvo „odrezivanje“ dovelo do masovnih uličnih prosvjeda. Sa druge strane, proračun ne postoji, niti može postojati kao „razvojni i socijalni“ sa ekonomskog stajališta. Stoga bi zasigurno bilo prijeko potrebno konačno imati hrvatske novinare koji imaju barem 1% spoznaja o ekonomiji i financijama prije nego bilo što izreknu ili napišu o tomu!

    Hrvatska se nalazi u iznimno teškoj financijskoj situaciji i stoga je općenito potrebno učinit promjene u dva smjera. Prvi je pokrpati poračunski deficit koji je ostavila prijašnja vlada. Drugi je onemogućiti stvaranje novog deficita. Naravno, pitanje koje se nameće jeste kako to učiniti?

    Stoga krenimo redom.

    Proračunski deficit se može smanjiti ukoliko se iz proračunskih rashoda izbace svi „parazitski“ izdaci. Razno razne „ne vladine udruge“, „društva“ koja njeguju koještarije. Tvrtke koje prave gubitke, kao razno razna „trgovčka društva“ od kojih nije bilo nikakve koristi ni državi ni naciji. Sve to jednostavno ili prodati, ili likvidirati! Dakle, te i takve vrste izdataka jednostavno izbaciti iz proračuna.

    Isto tako, sva državna imovina koja je nesvrsihodna, koja ne služi doslovce ničemu od koje se nema niti 1 kune koristi, kao bezbroj stanova u državnom vlasništvu koji su prazni, jednostavno ili iznajmiti ili prodati. U hrvatskom slučaju je najbolje prodati, jer je deficit ogroman. Jednostavno sve nekretnine koje ne služe ničemu moraju donijeti neku financijsku korist, iznajmljivanjem ili prodajom!

    Tek nakon ovakvih mjera može se očekivati smanjenje rashoda u državnom proračunu i njegovo uravnoteženje, ili barem pomak ka uravnoteženju.

    Druga stvar je spriječavanje ponavljanja deficita, ili kako se to u „novokomponiranom“ hrvatskom riječniku kaže „prevencija“! Državna uprava se mora preustrojiti po čisto financijskim kriterijima. Općine koje nemaju novca, okrupniti, napraviti od tri jednu i slično! Gradove koji nemaju novca za financijsko funkcioniranje kao institucije jednostavo, srezati sve bezpotrebne rashode! Tako recimo sigurno smanjiti bezbroj „gradskih vijeća“, „izvršnih vijeća“, službenih vozila, tajnica, kuharica kave, zamjenika i do zamjenika, pročelnika i dočelnika i da ne nabrajam dalje!

    Svi oni koji „navještaju“ stvaranje „regija“ kao nove administrativne cijeline moram reći oni ne proturiječe samo ekonomskoj logici, već zdravom razumu! Ne može se smanjiti javna potrošnja, tako što će se ustrojiti novi dodatni oblik lokalne državne uprave!? To je isto kao i kada bi neka obitelj željela sniziti svoje mjesečene izdatke za automobilsko gorivo, ali tako što će si kupiti dodatni automobil! Takve „ideje“ su sulude i uglavnom dolazile od „Mosta“, ali slično stajalište zastupao je isto tako i SDP pri kraju mandata.

    Naravno „regionalizaciju“ Hrvatske najviše žele separatisti iz IDS-a. Oni tako žarko žele vidjeti svoju županiju kao „regiju“ na putu ka „samostalnosti“ i „suverenosti“! U tu svrhu su proglasili i svečanu pjesmu županije, ali u njoj se govori „Istro mila, dome roda Hrvatskog“!

    Drugim riječima, „prevencija“ od budućeg deficitnog financiranja državne potrošnje zahtjeva preustroj državne uprave. Taj preustroj jednostavno zahtjeva smanjenje broja jedinica lokalne državne uprave. Samo tako javna potrošnja može biti smanjena, jer bi se iz središnjeg državnog proračuna prestalo sa sufinanciranjem lokalne državne uprave. Stoga, ta lokalna državna uprava mora biti smanjena brojčano i tek tada će javna potrošnja lokalne državne uprave na razini Županija, Gradova i Općina biti smanjena! Nesvrsishodno je izmišljati dodatni oblik lokalne državne uprave, već treba smanjiti postojeće oblike. Isto tako, ta lokalna državna uprava preuzela bi određene nadležnosti koje je trebala imati od svog osnutka, a koje su sada praktično u šakama središnje vlasti. Naravno, preustroj financiranja lokalne državne uprave mora biti učinjen, kako bi ta lokalna državna uprava izvršavala zadaće iz domena vlastite nadležnosti.

    Konačno razlučimo i tu „famoznu“ parolu o „razvojnom i socijalnom“ proračunu. Državni proračun, bilo koje države ne može biti „razvojan“! Proračun može samo poticati gospodarski razvitak, ali samo i jedino kroz uvećanu državnu potrošnju! To znači samo u svom deficitnom obliku! Svaki dodatni deficit u središnjem državnom proračunu za Hrvatsku bio bi doslovce financijsko samoubojstvo!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček upozorava: slijedi li nam “branšizacija” bankarskog sektora?!


    Nova ideja koja dolazi iz EU je „branšizacija“, ali je u suštini „deja vu”! Pod izgovorom komplicirane birokracije, inozemne banke žele „pojednostaviti“ bankovno poslovanje u Hrvatskoj, te zaobići praktično HNB i sve hrvatske zakone. Drugim riječima, što god budu ponudili i prevare Hrvate, a oni budu prihvatili neće se moći žaliti hrvatskom sudištu. Zato, jer poslovanje inozemnih banaka u Hrvatskoj biti će po zakonima država iz koje te banke potječu, a ne po hrvatskim zakonima!
    hnb

    Nakon uspostave RH, a posebice nakon uvođenja Kune kao hrvatske nacionalne valute, hrvatska javnost bila je oduševljena vlastitom valutom. Mlađi naraštaji niti ne znaju sa kakvim i koliko silnim zanosom su Hrvati gledali na svoje banke i valutu. Duboko se vjerovalo kako smo mi Hrvati drugačiji i naša valuta i naše banke biti će poštene, a ne kao one iz prijašnje države u kojoj je sve bilo prijevara i krađa.
    Na žalost, hrvatska stvarnost nije bila takva. Pojavili su se razni „bankari“, ali sa sumnjivom prošloću. HNB kao kao glavna novčarska institiucija nije ni onda, baš kao ni danas radila svoj posao, a to je bila kontrola svih novčarskih tijekova u zemlji. Kada je prestala sva ratna turbulencija, negdje 2000. godina, koja je po svemu bila prekretna godina, Hrvatska se konačno počela suočavati sa vlastitom naivnošću.
    U spoznaji vlastite ne sposobnosti, hrvatski vlastodršci su se od te 2000 godine u potpunosti predali na milost i ne milost „euroatlantskim integracijama”! Tako je i cjelokupni novčarsko kreditni sustav postao tek puki prirepak Eura, kao nove i ne viđene valute! Jurišalo se od te 2000. godine u vanjsko zaduživanje nesmiljenom žestinom. Zaduživalo se za sve i svašta, nije bilo bitno!

    Krediti su bili namijenjeni poticanju potrošnje bilo koje vrste, a bilo je važno samo trošiti, baš kao u svakoj razvijenoj potrošačkoj naciji u kapitalizmu. Je li se samo preprodavala uvozna roba ili se dosta nešto pokušalo proizvoditi, vlastodršcima je bilo nebitno! Moglo se jurišati u vanjsko zaduženje, jer je dr. Tuđman, državu je ostavio sa doista svega 10 milijardi dolara vanjskog duga, a od toga je 5 milijardi dolara naslijeđeno od komunističke države!

    Kao nisko zaduženu državu, Račanova i Sanaderova vlast su se zaduživale, a da nisu pitali za što se zadužuju i po kojim uvjetima. Račan nije imao znanja pokrenuti gospodarstvo, pa je nasumce uzimao kredite. Sanader je imao posve lopovske nakane, ali ih je skrivao u njegovoj „petoj brzini“,  jurnjave u „euroatlanske integracije“! Svi, baš svi su podržavali tu „petu brzinu“! Čak SDP sa Milanovićem je tu politiku podržao, a danas je završio „kao oni koji idu prebrzo, a nemaju dobre gume“!

    Od te 2000. godine, Hrvati su sve više vjerovali u Euro i sve više izbjegavali Kunu! Kreditni zanos u koji se ušla nacija, nije prestajao! HNB je bio izgubljen kao i sada, pa nije ništa činio, ali doslovce NIŠTA!

    Raiffaisen banka je došla i svojom kreditnom zadrugom. Nudili su tzv. založbene kredite, ili kako se još kaže lombardne kredite. Založi se kuća, uzme se kredit i fino otplaćuje, ali ako se ima od čega. Ako se nema, e tu nastaje problem! Danas je hrvatsko pravosuđe zasuto tužbama vezanim za odobrene kredite od Raiffaisen kreditne zadruge! HNB je i tom prigodom bio izgubljena, baš kako je bila i sa „švicarcem“!

    No, nakon masovnog financijskoj posrnuća nacije, vlada Milanovića prihvatila je prijedlog HSP-a, a koji sam osobno predložio još u siječnju 2015. i konvertirala sve odobrene kredite sa tečajnom klauzulom prema Franku na tečajnu klauzulu prema Euru u listopadu 2015. godine!

    Nacija se probudila i prestala slijepo vjerovati kako je baš sve što stiže iz EU dobro i korisno Hrvatskoj i svim Hrvatima! Usljedile su prepirke sa bankarima, mnoštvo sudskih procesa, ali u suštini bankari su izgubili bitku.
    Nacija je konačno prihvatila kako razvijene članice EU uvijek čine one financijske poteze koji su njima korisni!

    Izmakle su inozemnim bankama beskonačno rastuće otplate kredita vezanih za tečaj Franaka! Izmaklo im je bogaćenje uz pomoć „trakalice“ zvana valutna klauzula prema Franku. HNB i guverner Vujčić pojavili su se doslovce ne želeći i ne svjesno u ulozi čuvara novčarske stabilnosti Hrvatske! Nisu stali niti na stranu bankara, niti na stranu dužnika iz „Franka“, ali ta šutnja bila je dostatna da banke ne iziđu kao pobjednici.

    Dolaskom Oreškovića na vlast, odmah je premijer morao brže bolje na „sanjkanje“ u Kitzbuhel, gdje su mu se „izjadali“ novčarski vrhovnici EU, oko ne poslušnosti Hrvatske vezano za kredite odobrene s tečajnom klauzulom prema Franku. Njihove krokodilske suze nisu baš takle premijera Oreškovića. Dakle, bile su uzaludno prolijevane.

    No, sada se došlo do nove ideje. Nešto kao u SAD, kada je učinjena čuvena „deregulacija“ bankovnog sustava! Svi su mogli dobiti kredite, ma kakve god su poželjeti mogli! Svi su kupovali sve, ama baš sve! Potražnja za nekretninama bila rastuća iz godine u godinu za po 20% ili 30% godišnje! No, nakon toga došao je SLOM! Središnja banka SAD poznata kao „federalne rezerve“ nije reagirala na vrijeme i novčarski slom je bio neizbježan!

    Dakle, ta nova ideja koja dolazi iz EU je „branšizacija“, ali je u suštini „deja vu”! Pod izgovorom komplicirane birokracije, inozemne banke žele „pojednostaviti“ bankovno poslovanje u Hrvatskoj, te zaobići praktično HNB i sve hrvatske zakone. Drugim riječima, što god budu ponudili i prevare Hrvate, a oni budu prihvatili neće se moći žaliti hrvatskom sudištu. Zato, jer poslovanje inozemnih banaka u Hrvatskoj biti će po zakonima država iz koje te banke potječu, a ne po hrvatskim zakonima!

    BKS banka iz Rijeke upravo treba biti i „pojednostavljena“ i „okrupnjena“ u svom poslovanju u Hrvatskoj sa tom „branšizacijom“! BKS treba „probiti led“ i onda će sve biti puno lakše.

    No, inozemni bankari nisu svjesni razine pada povjerenja u njih od strane Hrvata. Prava najezda potražnje za „kunskim kreditima“ odigrava se u Hrvatskoj. Nikakova „branšizacija“ neće pomoći više ni jednoj inozemnoj banci u Hrvatskoj. Međutim, ostaje pitanje kako će na sve to reagirati HNB?

    Vujčić je do sada propustio baš sve „vlakove“ za ponašanje poput odgovornog guvernera. Sada ima priliku iskupiti se barem djelomice i ne biti guverner banana republike, te ne dopustiti nikakvu „branšizaciju“ banaka u Hrvatskoj. No, bude li guverner Vujčić dopustio „branšizaciju“, onda je doista „banana“ od guvernera!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP: Porez na neobrađenu zemlju nije rješenje za spas poljoprivrede!


    Da je poljoprivreda uništena i da se ne planira uvesti promjene primjer je ovaj prijedlog poreza o neobrađenoj zemlji, a istodobno imamo poticaj na neobrađenu zemlju.

    grdinić povjerenstvo zap

    Iz Odluke Ustavnog suda citiramo:
    „Uvođenjem poreza kojima se oporezuju neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište, nekorištene poduzetničke nekretnine i neizgrađeno građevinsko zemljište, zakonodavac je postupio suprotno načelima određenim u članku 51. Ustava. Ponajprije je prekršeno načelo prema kojem je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima, jer navedeni porezi ni kad je riječ o određivanju njihovih adresata, a ni kad je riječ o visini odnosno stopama poreza uopće, ne vode računa o gospodarskim mogućnostima onih za koje se određuju.
    Naime, navedeni se porezi određuju s obzirom na činjenicu neobrađivanja obradivog poljoprivrednog zemljišta, nekorištenja poduzetničke nekretnine, odnosno ne izgradnju građevinskog zemljišta, a pri tome se ne vodi računa o gospodarskoj snazi (mogućnostima) osoba kojima se nameće porezna obveza. Ovo unatoč olakšicama propisanim za plaćanje poreza na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište, određenim člankom 38. Zakona.

    Navedeni porezi suprotni su ustavnim načelima pravednosti i jednakosti poreznog sustava, jer njih ne plaćaju svi vlasnici nekretnina već samo oni koji ih ne koriste. Vezano uz prirodu prava vlasništva i mogućnosti njegova ograničenja, valja zaključiti da za svaku vrstu plaćanja poreza na vlasništvo mora biti odlučujuća činjenica da ako je riječ o vlasništvu nekretnine, ona postoji i da je porezni obveznik posjeduje, a ne način na koji je koristi.

    Jednakost, kao jedan od ustavnih temelja poreznog sustava, ne postoji ako je porez propisan kao oblik kazne sa svrhom prisile vlasnika da protivno svojim interesima ili mogućnostima koristi svoju nekretninu. Zbog toga navedeni porezi nisu u skladu niti s načelom pravednosti poreznog sustava koje traži da porezni teret mora biti ravnomjerno raspoređen prema svim adresatima na koje se određeni porez odnosi, polazeći primarno od njihovih gospodarskih mogućnosti.“
    Porez na neobrađeno poljoprivredno zemljište smo imali . Hrvatski sabor je na sjednici 28. lipnja 2001. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave, kojim je predviđeno sljedeće:
    „Općine ili gradovi mogu uvesti ove poreze:
    (…)
    4. porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište,“
    Dalje u tekstu tih prilično opsežnih izmjena i dopuna precizira se kako, u kojim slučajevima se porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište može uvesti i koliki su iznosi. Prenijet ćemo samo najvažnije odredbe:
    „Članak 38.a
    (1) Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište plaćaju vlasnici ili zakupci toga zemljišta ako zemljište ne obrađuju godinu dana. (…)
    Članak 38.c
    (1) Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište plaća se po jednom hektaru neobrađenoga obradivoga poljoprivrednog zemljišta u iznosu:
    1. na oranice do 500,00 kuna godišnje,
    2. na povrtnjake do 800,00 kuna godišnje,
    3. na voćnjake do 1.000,00 kuna godišnje,
    4. na maslinike do 1.000,00 kuna godišnje,
    5. na vinograde do 1.000,00 kuna godišnje,
    6. na livade do 250,00 kuna godišnje.
    (2) Visinu poreza na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište propisuju svojom odlukom općina ili grad. (…)“
    Ustavni sud je ovakve kaznene zakone proglasio neustavnim. U Zakonu o poljoprivrednom zemljištu koji je stupio na snagu 1. svibnja 2015. godine predviđene su novčane kazne za osobe koje ne budu obrađivale svoje zemljište. Prema članku 66. spomenutog Zakona, novčanom kaznom od 10.000 do 30.000 kuna prekršajno će se kazniti pravna osoba koja ne bude obrađivala zemljište, a kaznom od 500 do 15.000 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba. Istom kaznom, od 500 do 15.000 kuna, kaznit će se i fizička osoba.

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu razmatralo je prijedlog novog ministra poljoprivrede Romića, te smo se prisjetili odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 21. veljače 2007. godine, na kojoj je ukinuo je odredbe o novim porezima, uključujući i onu o neobrađenom obradivom poljoprivrednom zemljištu. Žalosno je da se ponovo poseže za porezom za neobrađenu zemlju koji je i prije 15 godina se pokazao promašajem.
    Hrvatska raspolaže sa 2,7 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega je 738 tisuća hektara u vlasništvu države. Od toga je u različitim vidovima raspolaganja u funkciji samo 430 tisuća hektara.

    Da je poljoprivreda uništena i da se ne planira uvesti promjene primjer je ovaj prijedlog poreza o neobrađenoj zemlji, a istodobno imamo poticaj na neobrađenu zemlju.

    Iz toga se može iščitati da naš seljak mora prestati proizvoditi, jer je bolje uvoziti. Puno je tu nelogičnosti, hoće li će novi ministar povući dosadašnje štetne zakone i ubuduće uvoditi zakone koji pomažu ,a ne štete seljaku.

    Stalno ponavljamo da ministarstvo poljoprivrede i ministar počnu dijalog sa seljacima i stručnjacima kojima je stalo do opstanka poljoprivrede, vrijeme je da se počne slušati one zbog kojih i postoji to ministarstvo.

    Zahtijevamo da prvi potez ministra bude javno objavljivanje potpisanih obveza sa EU i kvota koje su nama nametnute. HSP u svom programu za poljoprivredu ima rješenja za stanje u poljoprivredu. Dio prijedloga smo javno objavili putem priopćenja našeg povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu.

    HSP je protiv uvođenja poreza na neobrađenu zemlju, smatramo da ima puno drugih rješenja kojima bi se riješio problem neobrađene zemlje. Gospodo porez nije rješenje i spas za poljoprivredu.

    Hrvatska stranka prava
    Povjerenstvo za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić

  • HSP: Očekujemo hitne promjene u poljoprivredi, hrvatski seljak zaslužuje biti gospodar, a ne sluga!


    Prošli ministar poljoprivrede Jakovina biti će zapamćen po tome da je u hrvatskoj uveo pravilo da nam gotovo svaki doručak i veliki dio ručka iz uvoza, a da su trenutno naši seljaci sluge, a ne gospodari

    seljak s kuglom

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu je sa nestrpljenjem čekalo da se konačno izabere novi ministar poljoprivrede. Kao što smo u prošlom mandatu ukazivali na alarmantno stanje u poljoprivredi, te putem priopćenja nudili rješenja, tako ćemo činiti i dalje.

    Hrvatska poljoprivreda je na izdisaju i na ministarstvu poljoprivrede je velika odgovornost za spas poljoprivrede,a samim time utječe se na opstanak naših sela i ostanak ljudi u njima.  Nebrojeno puta smo isticali da je HSP-u ostanak i opstanak ljudi na selu jedan o nacionalnih interesa i mi od toga ne odstupamo ni milimetra.

    Sve dosadašnje vlade, ministri poljoprivrede svojim radom su pridonijeli ovakvom stanju u poljoprivredi. Žalosno je da mi nemamo ni strategije ruralnog razvoja i operativnih programa u poljoprivredi o kojima ovisi i povlačenje novca iz EU fondova. Samo jedan od primjer lošeg stanja poljoprivrede i nužnih promjena u poljoprivrednoj politici može se iščitati iz podatka o uvozu poljoprivrednih proizvoda gdje je Hrvatska od 1991. do 2012. izgubila proizvodnu vrijednost od 25 milijardi dolara, što je godišnji gubitak na razini 3% BDP-a, a taj se trend do današnjeg dana nije promijenio.

    Prema dostupnim podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK) Hrvatska je u prvih deset mjeseci 2015.godine izvezla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vrijednosti 1,24 milijarde eura, a uvezeno za 2,1 milijardu eura te je generirana negativna bilanca od 860 milijuna eura. Evo iz ovog podatka je vidljivo da je potrebno hitno mijenjati poljoprivrednu politiku.

    Prvi potez ministra Romićai trebao bi biti javno objavljivanje potpisanih obveza sa EU,  jer naši seljaci žele znati o kojim se to kvotama radi i sa kojom se poljoprivrednom kulturom, a da je profitabilna mogu baviti. Vrijeme je da ministar i ministarstvo poljoprivrede promjene dosadašnju praksu te da prihvate dijalog i prestanu sa ignoriranjem svakog prijedloga koji dolazi sa sela i od stručnjaka kojima je spas poljoprivrede na prvom mjestu.

    Prošli ministar poljoprivrede Jakovina biti će zapamćen po tome da je u hrvatskoj uveo pravilo da nam gotovo svaki doručak i veliki dio ručka iz uvoza, a da su trenutno naši seljaci sluge, a ne gospodari.

    Hrvatska stranka prava ( HSP ) očekuje hitne promjene u poljoprivredi, želimo da hrvatski seljak bude gospodar, a ne kao do sad sluga. Smanjivanjem i kontroliranim uvozom može se utjecati na smanjenje duga Hrvatske. Zahtijevamo od svih činovnika u ministarstvu poljoprivrede, selekcijskoj službi, Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji da iziđu iz ureda i svakom našem poljoprivredniku daju pravovaljanu informaciju i pomognu mu jer na to ima pravo.

    Ministarstvo poljoprivrede mora unaprijediti sustav informiranja hrvatskog seljaka koji trebaju svaku kunu, svaki pa i najmanji poticaj koji mogu dobiti iz EU iz bilo kojeg sustava poticajnih mjera.
    Ministar poljoprivrede treba prestati biti sluga krupnog kapitala i velikih zemljoposjednika (najčešće državne zemlje) i početi biti na usluzi Hrvatskoj i hrvatskom seljaku.

    Hrvatska stranka prava
    Povjerenstvo za selo i poljoprivredu
    Ivica Gašparuš, Bjelovar

  • Dr. Tihomir Janjiček : POREZ NA NEKRETNIINE POTREBAN JE HRVATSKOJ


    Porez se mora plaćati za svaki stambeni objekt sukladno određenom pravilniku koji bi uvažavao makro i mikro lokaciju, površinu i starost objekta. Određeni bodovni sustav bio bi utvrđen i temeljem toga utvrđivala bi se vrijednost objekta, primjenom trenutne tržišne cijene, vezano za određeni prostor.

    dr janjiček_srb
    U Hrvatskoj je ponovno nastupila rasprava oko porezne preobrazbe, te se u javnosti pojavilo po tko zna koji put pitanje poreza na nekretnine. Tko god je bio u oporbi uvijek se o tom pitanju negativno izjašnjavao. Međutim, kada iz opozicije dođu u poziciju vlasti, onda posve drugačije govore o porezu na nekretnine. Tako se upravo događa i sada u Hrvatskoj.
    Puk, naravno preplašen svim mogućim plaćanjima i davanjima, odmah se protivi bilo kakvom oporezivanju, bez obzira je li taj porez samo tek puki „dodatak“ postojećim porezima ili će neki drugi biti dokinut ili će pak ukupni iznos plaćanja biti smanjen za socijalno ugroženije slojeve puka! Na sva ta pitanja nitko nikad ne odgovara. Vladajući obično budu toliko „izgubljeni“ i ne znaju pružiti objašnjenje i odgovor, dok je oporba uvijek toliko „tvrdoglava“ u ponavljanju kako je to „samo novi dodatni porez“. Stoga valja objasniti što se događa, zbog čega i kako bi u biti to trebalo promatrati, ali i riješiti.

    Uvođenje poreza na nekretnine utvrdio sam u gospodarskom programu HSP još 2014. godine, koji smo nazvali „porez na bogatstvo“! Posve ispravno je bilo stajalište, kako se problemi „muljaže“ iz privatizacije ne mogu nikad riješiti, jer jednostavno ne mogu. No, može se voditi ispravna porezna politika sa kojom bi se uvažavala socijalna situacija puka, te bi se najveće porezno opterećenje stavljalo na imućniji sloj nacije.
    Porez na nekretnine trebao bi ne samo „zamijeniti“ komunalnu naknadu, već u biti dati jedan novu kakvoću u poreznoj politici u smislu strukturne promjene. Naime, održavanje infrastrukture, poput vodovodnih cijevi, kanalizacije, plinske mreže, elektro dovodnih kablova, nogostupa, uličnog asfalta, sve to se izdržava iz poreza na nekretnine, zemljište i objekt. Taj porez morao bi odlaziti u županijske i gradske proračune. Upravo županije i gradovi skrbe o svim spomenutim urbanim potrebama. Taj porez na nekretnine bi uključivao i porez na česticu i porez na samu stambenu ili poslovnu nekretninu na kojoj se taj poslovni ili stambeni objekt nalazi.
    Komunalna naknada se naplaćuje po korisnoj površini nekretnine, točnije objekta, a to nije socijalno osjetljiva naknada. Sama čestica mora biti oporezovana, jer cesta, nogostup prolaze kraj čestice neovisno ima li stambenog prostora ili ne!

    Porez na nekretnine plaćao bi se po površini i čestice i stambenog ili poslovnog objekta! Nije u redu da svi plaćaju po površini korisnog prostora objekta kao do sada, jer cesta i nogostup ne idu oko kuće, već oko placa! Više treba i ceste i nogostupa oko većeg objekta nego oko manjeg objekta. Dakle, onaj tko ima veću česticu i kuću. Kada su stanovi u pitanju, obično se zaboravlja, stanovima bi porezi bili niži, jer su na katu, pa se porez na česticu gdje je locirana zgrada dijeli na broj stanova. Zbog toga su građeni visoki objekti, jer je porez po četvornom metru čestici bio veoma visok na „zapadu“! Kod nas je to bio više „modni trend“! Takav porez ima svoju socijalnu odrednicu, jer tko posjeduje veću površinu čestice, kuće, stana, plaća više poreza, a tko posjeduje manju površinu plaća manji iznos poreza.
    Ne može biti izuzetaka, kako se spominje iz vladinih krugova, pa tko ima jednu nekretninu neće na nju plaćati porez!? To je posve pogrešno! Nije isto imati stan od 200 metara četvornih u središtu Zagreba i stan od 50 četvornih metara u središtu Sesveta! Zašto bi oba vlasnika bila oslobođena plaćanja poreza? Još, ako bi u onom prvom stanovale dvije osobe, a u ovom drugom 4, onda bi stvar bila još i gora!

    Porez se mora plaćati za svaki stambeni objekt sukladno određenom pravilniku koji bi uvažavao makro i mikro lokaciju, površinu i starost objekta. Određeni bodovni sustav bio bi utvrđen i temeljem toga utvrđivala bi se vrijednost objekta, primjenom trenutne tržišne cijene, vezano za određeni prostor.
    Naravno, određeni povrat plaćenog poreza činio bi se na koncu svake godine za vlasnike nekretnina čiji su prihodu po određenoj skali bili niski. No, to bi se moralo činiti za svaku osobu, ili obitelj pojedinačno!

    Hrvati se moraju osloboditi „kolektivističkog“ pogleda na život! To je prošlost samoupravnog komunizma koja nas je i dovela bila do propasti baš svega!
    Zalagao sam se u svim programima koja sam napravio za HSP za uvođenje obveze prijave svih prihoda svakog hrvatskog državljana na koncu kalendarske godine u periodu od 1. siječnja do 31. ožujka naredne godine! Bez ikakve razlike je li osoba prijavila svoje boravište na ovoj ili onoj adresi, jer to je ne bitno!

    Porez se plaća na prihod, a ne na adresu! Isto tako, ne bitno je podrijetlo prihoda, je li to od dividende, iznajmljivanja stana ili zemlje! Plaća se na visinu prihoda, a ne podrijetlo prihoda! Isto tako, svaki državljanin bi bio obvezatan prijaviti svoje prihode, pa i oni koji uopće nisu imali prihode! Zbog toga što se onda ne bi dogodilo da netko odjednom ima 5 milijuna Kuna, a ostvario ih je „prije tri godine“, tada nije prijavio nikakav prihod, no dokaza da nije ništa imao ne bi bilo!

    U kreiranju porezne politike ne može se, ne smije i ne treba osvrtati na iznimke i donositi prosudbe za sve temeljem takvih slučajeva, poput ministra Tolušića i njegovog pristupa „stara baka“! Ne može mjerilo za poreznu politiku biti „problem“ stare bake iz nekog sela, koja je naslijedila raspadajuću kuću svoje sestre i ni sama ne zna što bi sa tom kućom! Sama baka je svjesna da kuća vrlo malo vrijedi, ali ona bi je prodala za viši iznos od onog što vrijedi i eto „ne pravde“!

    Porez na nekretnine morao bi plaćati i DUUDI na sve one nekretnine koje nisu u uporabi, a posjeduje ih država.
    Nitko neće imati razumijevanja za Hrvatsku kada traži kredit za uravnoteženje proračuna, a istodobno država posjeduje više tisuća nekretnina u svom vlasništvu! To je vrijednost koja se mora unovčiti. Jednostavno, te se nekretnine moraju prodati! Isto tako, naše tržište nekretnina je vrlo mrtvo, jer prodavca u principu ništa ne vodi ka prodaji nekretnine. Vrlo često možemo čuti kako netko već „tri godine prodaje nekretninu“ i „ne može“ je prodati!? Jednostavno, osoba traži i očekuje cijenu koju ne može dobiti na tržištu! Kada bi svake godine vlasnik, odnosno prodavac, plaćao porez na nekretninu, onda bi i vlasnici bili malo više zainteresirani za prodaju!

    Gospodin Sever je nedavno na jednoj TV postoji gostovao kao predstavnik sindikata. Na žalost, gospodin Sever i dalje živi u samoupravnom snu, pa mu smeta pad cijena nekretnina koji bi se po njemu eventualno dogodio uslijed rasta ponude nekretnina na tržištu zbog uvođenja poreza na njih! Zato mu je bolje i dalje posjedovati nesvrsishodne nekretnine, bilo da su to privatne osobe ili država. Drugim riječima tavorenje kakvo je do sada bilo.

    Hrvatska će postati atraktivna svim ulagačima, koji bi započeli poslovanje samo ako ima neku pogodnost prema konkurentima iz inozemstva. Jeftinije nekretnine bile bi upravo ta pogodnost i mogućnost. Tržište nema milosti i svodi na novčanu realanost, ali i mogućnost i šansu.

    Hrvatska javnost mora se suočiti sa jednostavnom činjenicom, Hrvatska se nalazi pred stečajem kao država! Nitko nikad nema povoljne cijene kad rasprodaje imovinu u predstečajnim okolnostima, pa stoga svatko tko je na stajalištu gospodina Severa, on je na stajalištu neka sve ide kao i do sada! No, spas od stečaja time se neće dogoditi. Izbjegavanje stečaja, ili minimiziranje štete od mogućeg stečaja uvijek se čini prodajom imovine i to prije svega nekretnina.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Tihomir Janjiček: Hrvatsko gospodarstvo treba gledati poput automobila, koji je neispravan i nema goriva. Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti “goriva”! Novac je u SAD-u i dijaspori!


    Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti goriva! Novac je u SAD i dijaspori! U krivu je moj kolega Lovrinović kada traži novac u Aziji, preciznije rečeno u Kini, jer tamo novca više nema I to potvrđuju svakodnevno kineski burzovni lomovi!

    1000 kuna
    Nova vlada još nije ni formirana, a u hrvatskoj javnosti se već događaju nagađanja i prepucavanja što će “Most” doista učiniti i promjeniti. Hrvatska se nalazi na križanju primjene suverene novčarske i financijske politike u svrhu vlastitog spasa i pritiska financijskih institucija iz EU za primjenom njihovih metoda. Održavaju se razna televizijska sučeljavanja različitih mišljenja. No, stječe se dojam kako oni koji zastupaju “Most” nekako prerano i NE uvjerljivo najavljuju promjene. Sa druge strane, HDZ kao stranka nekako se nada “čudima”, pa su ne opravdano očekivali bolji rejting za Hrvatsku. Stoga valja pogledati što su stajališta “Mosta”, što su stajališta EU i na koncu gdje je tu i sama “domoljubna koalicija”.

    Činjenica je da Hrvatska ima visoki javni dug i taj je se dug u zadnje 4 godine uvećao sa 60% udjela u nacionalnom BDP-u 2011. godine na 83% u 2015. godini. Činjenica je i veliki pad zaposlenosti za preko 60 000 ljudi. Isto tako pao je i BDP po jednom stanovniku. Dakle, najvažniji ekonomski pokazatelji jednostavno su previše loši za Hrvatsku.

    Hrvatsko gospodarstvo se neće moći pokrenuti “samozapošljavanjem” ili kroz sitno i srednje poduzetništvo. Ponovno će to morati učiniti država. Uostalom, državna vlast i njezin aparat pokreće gospodarstva u krizi i svih razvijenih država. Naravno, ne čini se to tako što se vrši nacionalizacija privatne imovine, već kroz fiskalnu, novčarsku i investicijsku politiku. Fiskalnu, koja se u principu uvijek svodi na porezno rasterećenje gospodarstva. Novčarsku, kroz određenu novčanu ekspanziju putom određenog modela kreditne politike. Investicijsku, tako što država potiče određene velike investicije koje su prije svega profitabilne ulagačima, odnosno država svojim prvim korakom potakne uključivanje drugih ulagača u određenu profitabilnu investiciju.

    Kakva je situacija kod nas? Država je potpuno paralizirana za bilo kakvu intervenciju zbog visokog javnog duga. Sav taj javni dug sastoji se od dijela koji je u Eurima i dijela koji je u Kunama. Kunski udio javnog duga isplaćuje se po visokoj kamatnoj stopi, kao i onaj eurski. Općenito rečeno, kamatna stopa u Hrvatskoj je visoka. Visoka je zbog “eurizacije” koja je sprovođena primjenom valutne klauzule od strane HNB-a i podržavana od strane svih dosadašnjih vlada. Svaka novčarska ekspanzija, ali baš svaka, obvezuje HNB na “eursko” pokriće u pričuvama u omjeru 1Kn=0,13€!

    Kako je Hrvatska već sada visoko zadužena država, kredite u inozemstvu dobija po visokoj kamatnoj stopi. Višoj nego je tržišna u EU, jer se na tu tržišnu kamatnu stopu dodaje tzv. “premijska kamata”! Naime, povjerenje u povrat kredita odobrenog Hrvatskoj je sve manje i doslovce svatko želi čim prije što više izvući plaćenog interesa iz svakog odobrenog kredita.

    Potpuno ispravno dr. Lovrinović želi refinancirati kunski dio javnog duga sa nižom kamatnom stopom od sadašnje, ali mu je za to potrebno ukidanje valutne klauzule tečaja Kune prema Euru!

    Naime, kamatna stopa bi se ozbiljnije razlikovala na hrvatskom tržištu nego na tržištu EU. Upravo ta činjenica je problem koji pravi EU i koja je “procurila” u hrvatsku javnost nakon sastanka mandatara Oreškovića u Kitzbuhelu. Naravno pitanje je zašto?
    Ukoliko bi država smanjila kamatne stope na kunski dio duga, valutna kaluzula bi prestala važiti i financijske institucije iz EU se plaše visoke stope inflacije u Hrvatskoj i praktično sloma novčarskog sustava. Naime, kamatne stope za kunski dio javnog duga bi trebalo smanjiti, ali sa druge strane ostaje pitanje što bi bilo sa kamatama za sve ostale kredite!?

    EU i njihove financijske institucije se plaše kako bi i te kamatne stope pale isto tako i onda bi došlo do novčarske ekspanzije koja bi prouzročila visoku stopu inflacije. Kamatna stopa je prihvaćena u ekonomskoj praksi i znanosti kao jedina valjana kočnica u snižavanju stope inflacije od 1980 godine prvi ju je primjenio Ronald Regan.

    Kako sam već i prije i pisao i istupao u svezi ovog problema, još jednom ću ponoviti što je izlaz iz ovog problema. Nova hrvatska vlada morati će se odrediti prema jednom od dva modela. Prvi, ukinuti valutnu klauzulu i učiniti određenu novčarsku ekspanziju, ali zadržati visoke stope poreza. Drugi, sniziti porezne stope, ali i zadržati visoku otežanu politiku kreditiranja, što podrazumijeva relativno visoku kamatnu stopu.

    Dosadašnja ekonomska praksa svih hrvatskih vlada bila je utemeljena na bućkurišu, visokoj kamatnoj stopi i visokim poreznim stopama. Upravo zato je padala zaposlenost, padao BDP i rastao javni dug! Novca je bilo sve manje, a svaki put se sve više zaduživalo u inozemstvu zbog valutne klauzule tečaja Kune prema Euru i time vođena politika eurizacije Hrvatske. To je Hrvatsku odvelo u bananu.

    Nova hrvatska vlada mora olakšati novčarsku politiku, sniziti prije svega kamatne stope na kunski udio javnog duga, ali i općenito za druge oblike kreditiranja. Drugim riječima mora primijeniti prvi model koji sam gore spomenuo. Razlog je taj što doista nitko u hrvatskoj javnosti ne govori, ali visoka kamatna stopa u potpunosti odbija bilo kog investitora za ulaganje u Hrvatsku. Naime, ako je kamata 5%, to znači da svaki ulagač mora odmah očekivati povrat na bilo koliki iznos uloga više od 5%, odnosno očekivana stopa dobiti mora biti viša od 5%! Zato, jer je svakom ulagaču puno lakše držati novce u banci i dobivati 5% godišnje, nego uložiti novac, snositi poslovni rizik i u konačnici ostvarivati povrat od 3% ili 4%! Dakle, novčarska ekspanzija bi potakla investiranje u Hrvatskoj i rast BDP-a.

    Može li se evenutalno iz takve ekonomske politike izroditi visoka stopa inflacije, a što strahuje EU? Odgovor je jednostavan, može! No, neovisno o toj mogućnosti Hrvatska nema niti jedan drugi put izlaska iz ekonomske krize! Vlada mora preuzeti taj rizik i doslovce maksimalno kontrolirati inflaciju, ali bez novčarske ekspanzije pokretanja gospodarstva neće biti.

    U sklopu promjene novčarske politike u Hrvatskoj, morao bi se maksimalno stimulirati izvoz, a destimulirati uvoz. Isto tako uvjeti poslovnog kreditiranja bi MORALI biti uvijek lakši za kredite sa višom izvoznom komponentom od uvozne, nego obratno! Zato sam rekao Hrvatskoj treba ulaganje iz SAD, jer EU to ne može činiti zbog vlastitog bankrota! Zato sam rekao i da Hrvatskoj opet treba dijaspora sa svojim ulaganjima! Time bi se ublažila eventualna jača deprecijacija Kune. Naime, deprecijacija tečaja Kune bi se sigurno dogodila. Svi dužnici koji imaju kredite vezane za tečaj Kune prema Euru, dakle sa valutnom klauzulom, morala bi biti oslobođeni te valutne klauzule! Nikako čekati bankrot dužnika, kako je bilo sa Frankom!

    Inače, svi “bolni rezovi”, sve “reforme javne uprave”, čak i kada bi bile izvrsno učinjene, ne mogu pokrenuti gospodarstvo! Pojednostavljeno rečeno, hrvatsko gospodarstvo treba gledati poput automobila, koji je neispravan i nema goriva. Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti goriva! Novac je u SAD i dijaspori!

    U krivu je moj kolega Lovrinović kada traži novac u Aziji, preciznije rečeno u Kini, jer tamo novca više nema I to potvrđuju svakodnevno kineski burzovni lomovi!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Pogled iz Kanade: dr Janjiček o najavi osnivanja državnog holdinga.


    U takav „mentalno-ideološki sklop“ uklopio se i gospodin Njavro. Naime, on je rekao kako je potrebno državna poduzeća voditi u svrhu „javnog interesa i po najvišim standardima“!? Što je doista taj „javni interes“ i što je to „visoki“ ili „niski“ standard upravljanja!?

    janjiček
    U Hrvatskoj javnosti povela se rasprava o utemeljenju određenog „holdinga“ u koji bi ušla poduzeća u državnom vlasništvu. Tim povodom organizirana je u emisiji “Otvoreno” na HRT-u izmjena mišljenja u svezi te ideje u smislu mogućih posljedica osnutka takvog holdinga. Najinteresantnije je bilo to što baš nitko od nazočnih u studiju nije rekao što je u biti „holding“ poduzeće i što mu je svrha. Stoga ću upravo poći od te činjenice.

    Holding je dioničko društvo koje u svom vlasništvu posjeduje većinske pakete dionica manjih tvrtki. Samim time takvo holding poduzeće pozitivno utječe na poslovanje tvrtki kojima je većinski vlasnik. Svrha ovakvog oblika dioničkog poduzeća je povećanje stope dobiti u tim manjim tvrtkama, jer se kroz njihovu vlasničku povezanost nastoje smanjiti rashodi i troškovi poslovanja tih manjih poduzeća.

    Isto tako ojačava se njihov financijski položaj na tržištu kapitala, odnosno tržištu dionica. Tako što bi se na burzi kotirale dionice „holdinga“, a ne više dionice tih malih poduzeća. Dakle, osnutak holdinga ima izravnu nakanu jačanja manjih poduzeća na dioničkom tržištu, tako što se više ne bi pojavljivali individualno, već kroz holding. Osim toga, takav holding imao bi povoljnije uvijete kreditiranja od komercijalnih banaka, jer raspolaže većim kapitalom i uživa veće povjerenje kod banaka. Time bi ta mala i srednja poduzeća u sklopu holdinga imala brži razvitak.

    U Austriji je model holdinga bio napravljen upravo iz tog razloga, kako bi se austrijska poduzeća u državnom vlasništvu kroz „holding“ poslovanje financijski ojačala, razvila, te lakše i bolje privatizirala. Od 1967 godine kada je holding u Austriji osnovan, veliki broj poduzeća iz holdinga je privatiziran. Taj dio doslovce nitko u studiju HRT nije želio reći!? Je li u pitanju pomanjkanje informacija ili je neki drugi razlog, teško je reći, ali to baš nitko nije spomenuo u studiju HRT-a.
    Upravo zato, što se nije sagledavao razlog osnutka holding poduzeća sa državnim vlasništvom u Austriji, mogli su se čuti razni komentari i primjeri osnivanja holdinga u Hrvatskoj koji su doslovce pokazali zbog čega se Hrvatska ne miče s mjesta.

    Predstavnik sindikata kroz svoj komentar o modelu holdinga dokazao je kako je još uvijek „mentalni komunist“! Gospodin Sever je rekao kako su poduzeća u državnom vlasništvu u stvari „narodno vlasništvo“! Nije srećom rekao „društveno vlasništvo“, ali je očito na to i mislio. Koristio je istina termin po kojem se nekad komunistička diktatura nazivala „narodna demokracija“!

    Isto tako zalaže se da poduzeća od „nacionalnog interesa“ budu uvijek i jedino u državnom vlasništvu! Naravno pitanje koje se nameće samo od sebe, a što je kriterij za neko poduzeće imati „nacionalni interes“! Zvučalo je to isto kao nekad kada se tumačilo da se odluka o otvaranju obične prodavaonice u kapitalizmu donosila temeljem profitnog interesa, dok se u socijalizmu takva ista odluka donosila „svjesno“!?

    U takav „mentalno-ideološki sklop“ uklopio se i gospodin Njavro. Naime, on je rekao kako je potrebno državna poduzeća voditi u svrhu „javnog interesa i po najvišim standardima“!? Što je doista taj „javni interes“ i što je to „visoki“ ili „niski“ standard upravljanja!? Kako se to može definirati? Jasno, odgovor je nedvojeban, tako nešto ne postoji! Bilo javno ili privatno poduzeće može se voditi samo u profitnom interesu! To ne znači da je interes profita u sukobu sa interesom kupaca, već naprotiv!

    Neizbježno je došlo i pitanje ogromnih gubitaka Hrvatskih Autocesta. Upravo zbog korupcije tijekom gradnje, ali i korupcije za njihovo održavanje Hrvatske Autoceste su u gubitcima. Privatne autoceste u Istri posluju sa profitom i bez gubitaka, jer nema korupcije niti u njihovoj izgradnji, niti u njihovom održavanju. Nitko nije bojio tunele s troškom na jedan kilometar višim nego troškom gradnje po jednom kilometru u Istri, kao što je bio slučaj sa Hrvatskim Autocestama.

    Isto tako spomenut je i je broj zaposlenih u Hrvatskim autocestama, a on je razmjerno 3,5 po jednom kilometru, dok je u Istri 0,8 zaposlenih po jednom kilometru! Dakle, broj zaposlenih u Hrvatskim Autocestama po jednom kilometru autoceste je čak četiri puta viši, nego na privatnim autocestama u Istri. Jasno je da su troškovi plaća zaposlenih po jednom kilometru autoceste previsoki za Hrvatske Autoceste.

    Spomenut je i primjer hrvatskih željeznica, te se gospodin Njavro zauzeo za privatizaciju HŽ-a, ali bez privatizacije tračnica!? Problem je upravo u tomu što su hrvatske željezničke tračnice zastarjele, te niti najmoderniji vlakovi ne mogu pružiti brzi i udobni prijevoz putnika i robe! Nitko neće ući u posao kupnje suvremenih vlakova za putovanje po Hrvatskoj po tračnicama iz doba Marije Terezije!

    HEP je također bio razmatran kao poduzeće koje se nikako ne smije privatizirati, pa je u tu svrhu spomenut primjer Kalifornije. Međutim, upravo to je pokazalo i ne poznavanje stvari. Kalifornija kao država je imala višestruki rast potrošnje električne energije zbog raznih svjetski poznatih korporacija iz svijeta telekomunikacije i računalne tehnologije koje su postojale i razvijale se u Kaliforniji. Osim toga u Kaliforniji je locirana i poznata „silicijska dolina“!

    Dakle, poduzeća koja su po svojoj naravi poslovanja ogromni potrošači električne energije. Gospodin Sever je okrivio privatno vlasništvo za pomanjkanje električne energije u Kaliforniji. Međutim, glavni problem je bio taj što je potražnja za električnom energijom rasla vrlo brzo, a država je ograničila cijenu po 1KW električne energije! Zbog preniske cijene, privatni investitori nisu bili zainteresirani za investiciju izgradnje elektrana. Naime, cijena po 1KW nije mogla jamčiti povrat na ulog izgradnje elektrana. Dakle, nije privatno vlasništvo bilo „krivo“ za pomanjkanje električne energije u Kaliforniji, već uplitanje države koja je maksimizirala cijenu električne energije unatoč rastu potražnje za njom.

    No treba spomenuti i poduzeće koje je također od „nacionalnog interesa, a to su Hrvatske Vode. Poduzeće koje se pokazalo krajnje ne učinkovito u obrani od poplava, a koje uzdržava čitava nacija praktično za ništa! Svakog proljeća i jeseni, kiše sve poplave u Hrvatskoj, a Hrvatske Vode ne čine ništa. Posve normalno pitanje koje se nameće svakom hrvatskom državljaninu, treba li Hrvatske Vode ostaviti ovakve u državnom vlasništvu ili privatizirati? Očito je voda došla do grla od prevažnog „nacionalnog interesa“!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: Milanović je od guvernera Vujčića naručio dobre vijesti, nažalost dogodine očekujemo intervenciju MMF-a


    Hrvatska će se sa takvom novčarskom politikom opasno približiti stečaju, jer će doći do bržeg rasta uvoza od izvoza. Stoga trebamo očekivati intervenciju MMF u 2016 godini, ukoliko sve bude kako je od Vujčića najavljeno.

    janjiček
    Kad god se nešto izvanredno dogodi u hrvatskoj javnosti narod se uvijek zapita zašto se to dogodilo baš u tom trenutku. Stavljajući jasno do znanja da redoslijed ili trenutak nekog događnja izaziva sumnju o tek pukoj slučajnosti.

    Tako se evo dogodila i pojava u javnosti guvernera Vujčića. Već smo se navikli u mjesec dana prije izbora na iznenadna gospodarska poboljšanja u Hrvatskoj. Pred same izbore naprasno su u hrvatskom gospodarstvu počele „ruže cvasti“. Tako, kad god je SDP postao udaljeniji od dogovora sa „Mostom“ odmah se pozitivna vijest javi, a dočim se približi dogovoru sa „Mostom“ nekako ponestane pozitivnih vijesti. Guverner se u potpunost uklapa u to zbivanja.

    Glavna vijest od jučer je rast BDP u Hrvatskoj, a koji bi za ovu godinu trebao biti „ČAK“ 1,2%. Naravno, 2015 godina kalendarski još nije okončala, pa se ni ne može znati doista koliki će biti izračun stope rast BDP-a za ovu godinu. No, pobrinuo se za ovu „izvrsnu“ vijest, a tko drugi nego guverener Vujičić. Kako se „Domoljubna koalicija“ približila dogovoru sa „Mostom“, a fotelja za Milanovića i samim time i za Vujičića postala „klizavija“, evo odmah „super“ pozitivnih vijesti. Što više, poput djeda Božićnjaka pojavljuje se guverner i očekuje stopu rasta BDP-a od „čak“ 1,5% za ovu godinu.

    Istini za volju, niti jedna međunarodna institucija ne očekuje toliki rast BDP-a za Hrvatsku. Europsko povjerenstvo očekuje 1,1%, MMF 0,8%, EBRD 0,9%. Ekonomski insitut iz Zagreba rast od 0,5%. Kome treba vjerovati?

    Kao hrvatski čovjek i stručnjak uvijek ću vjerovati prvo hrvatskim institucijama, pa tek onda stranim. Posebice kada se radi o stručnim institucijama koje su obično relativno manje izložene političkom pritisku u Hrvatskoj. To se dakako ne odnosi na Državni zavod za statistiku, jer do sada, uvijek su se ponašali po principu „statistika naša dika, što poželiš to naslika“!

    No, hajdemo sada redom objasniti što se događa. Rast BDP koji se spominje vrlo je upitan, a sa druge strane, krajnje je beznačajan! Kako sam i ranije spominjao, rast BDP od 1% u bilo kojoj državi donosi udvostručenje iznosa BDP za 70 godina! Stoga govoriti o bilo kakvom gospodarskom oporavku Hrvatske, jednostavno je besmisleno.

    Usporedba stope rasta BDP i kamatne stope pruža sliku negativnih makrofinancijskih kretanja u Hrvatskoj. No, problem nije samo to što je stopa rasta BDP-a puno niža od kamatne stope, nego deficit državnog proračuna i dalje postoji.
    To znači glavnica duga je nastavila rasti. „Tragika“ hrvatske stvarnosti, što i kada bi imali uravnotežen državni proračun, udio otplate kredita s kojima je pokrivan deficit državnog proračuna je jako visok! Stoga bi razlika između stope rasta BDP-a i kamatne stope bila problem čak i kada bi državni proračun bio uravnotežen.

    Danas su američke federalne rezerve obznanile rast kamatne stope i nakon 8 godina ona iznosi 0,25%. Guverner danas nije znao objasniti kako će to „utjecati na međunarodna novčarska tržišta“! Dakle, to nije visoki iznos rasta kamatne stope, ali govori da se ekonomski oporavak u SAD događa! Posljedica toga rasta donijet će dvije stvari.

    Prva je daljnje jačanje tečaja američkog Dolara prema svim valutama svijeta, uključujući i Euro. Drugo, uvjeti zaduživanja biti će otežani, odnosno krediti će biti skuplji, jer je kamatna stopa u svojoj naravi cijena novca.
    Hrvatska kao visoko zadužena država imat će ozbiljnih poteškoća u pribavljanju inozemnih kredita za refinanciranje postojećih. Ovih 0,25% što sam spomenuo, na novačrskom tržištu svijeta donijet će rast kamatnih stopa od 1% do 2%! To znači da će Hrvatskoj biti dosta teže dobiti neki novi kredit, jer smo visoko zadužena država.

    Stoga posve jasno ostaje pitanje, kako to guverner Vujčić zamišlja imati „nisku kamatnu stopu“, ako će kamatna stopa svugdje u svijetu doživjeti rast? Podsjetit ću da je Hrvatska zbog primjene valutne klauzule prema tečaju Eura, obvezatna održavati tečaj Kune od €0,13 za 1 Kunu. U ovom slučaju možemo očekivati znatno višu stopu inflacije od one koju očekuje Vujčić, 0,9%. Svako olakšavanje uvjeta kreditiranja vodi rastu inflacije i posljedično tomu deprecijaciji tečaja nacionalne valute!

    Što više guverner Vujčić govori o „nastavku ekspanzivne monetarne politike“? Tu „ekspanzivnost“ monetarne politike provoditi će kroz kunsko kreditiranje poslovnih banaka od strane HNB-a! Prema riječima guvernera Vujčića „kamatna stopa HNB biće niža od tržišne“!? Istini za volju, ta se kamatna stopa stručno zove eskontna stopa, ali očito guverner tu lekciju nije još svladao.

    Kada se sada pogleda podrobnije, hrvatsko novčarsko tržište biti će izvan tijekova svjetskog novčarskog tržišta. Dok su svi u svijetu imali nisku kamatnu stopu, Hrvatska je imala visoku kamatnu stopu. Sad se upravo započeo događati rast kamatne stope u svijetu, a guverner Vujčić će voditi politiku niske kamatne stope u Hrvatskoj!

    Pri tomu ne treba smetnuti sa uma, guverner Vujčić nije spomenuo niti jednom riječju hoće li biti ikakve razlikovnosti uvjeta kreditiranja potrošnje i poslovnog kreditiranja? Očito to guvernera NE zanima!

    Sukladno svemu spomenutom, može se očekivati rast inflacije. Ukoliko se ostane na sadašnjoj valutnoj klauzuli, tada će kupovna moće hrvatske Kune padati na hrvatskom tržištu, a jačati na vanjskom tržištu. Inozemni kredit za Hrvatsku u takvim uvjetima biti će jednostavno nešto ne dostižno.

    Hrvatska će se sa takvom novčarskom politikom opasno približiti stečaju, jer će doći do bržeg rasta uvoza od izvoza. Stoga trebamo očekivati intervenciju MMF u 2016 godini, ukoliko sve bude kako je od Vujčića najavljeno.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • POGLED IZ KANADE: dr Janjiček o političkom bućkurišu u Hrvatskoj


    Pregovori koji više nemaju nikakav smisao, jer se svode na želju „Mosta“ za nekakvim „pomirenjem” HDZ-a i SDP-a, nešto kao kao kada su „nesvrstani“ tobože mirili NATO i crvene, pa na kraju propali i crveni i nesvrstani!janjiček

    Izbori u Hrvatskoj okončani su ponoć 8. studenog 2015. godine. Hrvatski državljani izabrali su političke strukture i očekivaju od njih kako će povesti Domovinu u jednom boljem smjeru. Pobjednici su „Domoljubna koalicija“ sa 59 zastupničkih mandata, pa “koalicija raste” sa 56 i na koncu izborna zajednica „Most“ sa 19 mandata. Sve bi nekako i prošlo, ali gospoda iz „Mosta“ jednostavno su „ZELENI“, neuki i uletjeli u tzv. „visoku“ politiku. Jednostavno rečeno nisu očekivali rezultat od 19 mandata, već tek nekih možda desetak! No, rezultati su bili puno drugojačiji, točnije povoljniji!

    Ne iskustvo „Mosta“ odmah je došlo do izražaja, još u izbornoj noći. Kada se gospodin Petrov dva puta obraćao biračima kako ih „Most“ neće izdati, znaju da su zagrizli zalogaj za koji nitko u „Mostu“ nije vjerao kako se uopće može odgristi!
    Odmah po okončanju izbora, pobjednik se znao! Uloga dužnosti Predsjednika RH bila je povjeriti mandat „mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika”, temeljem članka 98. NIGDJE, ne piše APSOLUTNE VEĆINE, nego samo većine!

    Što bi se to na jednostavan način reklo, ne vezano je li to većinski ili manjinski pobjednik izbora, ali pobjednik dobija mandat za sastav vlade. Zbog toga što je ta “raspodjela zastupničkih mjesta” učinjena na izborima! Znači, mandat se daje osobi koja je pobjednik! Ustav isto tako propisuje rok od 30 dana za sastavljanje Vlade, a taj rok može biti produljen za još 30 dana, članak 111. Ako taj pobjednik ne sastavi vladu, Predsjednik može dati mandate za sastav vlade drugoj stranci ili koaliciji i rok od 30 dana, članak 111. Tek ako se ni nakon toga ne sastavi vlada, onda Predsjednik utvrđuje privremenu vladu i raspisuje izvanredne izbore, članak 112.
    Tijekom postojanja države Hrvatske pojavili su se razni „tumači“ zakona, poput bivšeg Predsjednika RH Mesića, koji su samovoljno tumačili Ustav na samovoljnom principu! Nakon izbora održava se politička pijaca po njima, pa počinje utrka tko će skupiti više zastupničkih mandata i TEK nakon prezentiranja Predsjednici toj se osobi povjerava mandat! Dakle, osobi koja je donijela više mandata! To je SAMOVOLJNO i krivo interpretiranje Ustava RH i u konačnici KRŠENJE VOLJE biračkog tijela.

    Na žalost nakon zadnjih izbora, dogodila se situacija na koju nitko nije računao. Predsjednica RH, uletjela je NE svjesno u istu grešku, kakvu je SVJESNO činio Mesić! On je svojevoljno i krivo tumačio Ustav kako bi NAMJESTIO na vlast SDP u vrijeme kada je Sanader bio drugi put premijer.

    Predsjednica je napravila NE svjesno istu grešku, jer je imala KRIVE savjetnike i NE poznaju Ustav! Započelo je sve sa spoznajom rezultata izbora u izbornoj noći, stranka IDS je tek tada obznanila svoju potporu SDP-u, a što se NIJE moglu uzeti u nikakv ozbiljni kontekst, jer oni nisu bili službno koalicijski partner SDP-a.

    Kakva je svrha Članka 111. i 112. o utvrđenim roku od 30 dana i mogućnosti produljenja roka za još 30 dana kada je mandat dan pobjedniku izbora? Kakva je svrha davanja mandata drugoj stranci i opet sa rokom od 30 dana!? Zar su ti rokovi samo DEKORATIVNE NARAVI! Do sada se uvijek na konstituirajućoj sjednici odmah predlagala nova vlada! Ovaj puta nije bilo šanse za takvo što! Gospodin Podolnjak doimao se toliko izgubljeno, pa čak nije znao niti izreći odričem se kandidature za Predsjednika Sabora! Može li bilo tko doista vidjeti njega Predsjednikom Sabora!?

    Zadnjih par dana intezivirani su „pregovori“ između „Mosta“ i dviju koalicija. Pregovori koji više nemaju nikakav smisao, jer se svode na želju „Mosta“ za nekakvim „pomirenjem” HDZ-a i SDP-a, nešto kao kao kada su „nesvrstani“ tobože mirili NATO i crvene, pa na kraju propali i crveni i nesvrstani! Zbog toga se dogodilo neuspješno formiranje Sabora! Relativni izborni pobjednik nije čak niti predložio svog kandidata dok je drugoplasirana koalicija predlagala trećeplasiranog kandidata izvan vlastitih redova! Doista izrugivanje čitavoj naciji u lice!

    Pojavio se i uvaženi gospodin Podolnjak u emisiji „Otvoreno“, a koji opet baš NIŠTA nije mogao reći zašto se nisu barem sa nekim do sada dogovorili, već je ponavljao promašenu krilaticu „mi bi svi skupa“! Toliko je bio izgubljen, pa čak nije niti spoznao kako mu se Grbin izrugivao pozivajući se kako je SDP još u prošlom mandatu sproveo tzv. „reforme“ koje tek sada predlaže „Most“!

    Doista se gospodin Podolnjak doimao i SMIJEŠNO i naivno! Uostalom može li bilo tko u Hrvatskoj i zamisliti Brkića i Grbina u istoj vlasti! Bilo bi to kao i staviti Pavelića i tita skupa! Kada se sada na to doda još i NE stručno tumačenje Ustava jednog profesora prava iz Osijeka, onda se dolazi doista do vrhunca NEznanja i bedastoće.
    Hrvatsku očito čekaju novi izbori, a „Most“ je već sada postao Mostarski!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • ZBOG ODBIJANJA ZAKONA O ZABRANI GMO PROIZVODA HRVATSKA MORA ZATRAŽITI SVOJ IZLAZAK IZ EU


    europarlament 1

    Europski parlament je u srijedu na plenarnoj sjednici odbio prijedlog direktive kojom bi se zemljama članicama dopustilo da ograniče ili zabrane prodaju i uporabu proizvoda GMO.

    Hrvatska u svom Zakonu već ima zabranu proizvodnje genetski modificiranih proizvoda ali je bila i popisnica prijedloga direktive kojom bi se zabranila prodaja takvih proizvoda u zemljama članicama koje donesu takav Zakon.

    Takvim potezom europski parlament zadire direktno u suverenitet država članica i volju građana svake pojedine države, a sve u cilju podržavanja velikih korporacija pravdajući to nemogućnosti kontrole zbog otvorenih granica europske unije.
    Znamo da je famozni sporazum sa SAD-om, takozvani TTIP pri potpisivanju, sporazum o kojem se malo zna jer su informacije o njemu stroga tajna kao da se ne tiču običnih ljudi i smatramo da je ovakvo odbacivanje zabrane prodaje i uporabe GMO proizvoda jedan od temelja za potpisivanje TTIP-a.

    Hrvatska je od svog nezakonitog ulaska u EU imala više štete nego koristi. Iako vladajući tvrde kako više izvlačimo nego što uplaćujemo u EU fond, to je potpuna laž, da je to istina ne bi državni deficit i javni dug sumanuto rasli iz sekunde u sekundu.
    Uz navedeno Hrvatskoj su nametnute nerazumne kvote u poljoprivrednoj proizvodnji, izgubili smo suverenitet nad našim morem, uništena je ribarska flota, smanjene kvote za izlov ribe dok talijanske kočarice slobodno love u našim vodama, uništen je tradicionalni izlov ribe, a velika većina naših kočarica završilo je u rezalištima.

    Ne moramo spominjati kako je uništena tradicionalna obitelj u Hrvatskoj nametanjem volje manjine nad većinom. Da kojim slučajem nismo članica EU danas se vrlo vjerojatno ne bi borili sa imigrantskom krizom na koju se troše deseci milijuna kuna. Jedino što smo od EU dobili su direktive i mogućnost da s osobnom iskaznicom prelazimo granice zemalja članica EU.

    Je li vrijedilo toga? Mi smatramo da nije i zbog toga Hrvatska mora pokrenuti proces izlaska iz članstva u EU dok ne bude prekasno.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Krešimir Vrpka

  • HSP-ovo Povjerenstvo za selo i poljoprivredu odgovorilo “agroklubu”


    U kojem će smjeru krenuti hrvatsko selo?

    grdinić povjerenstvo zapMato Brlošić, predsjednik HPK i Ivana Nađ, urednica poljoprivrednog portala Agroklub.com, predstavili su 11 ključnih pitanja vezanih za budućnost poljoprivrede. Pitanja su odaslana svim političkim strankama, a njihovi odgovori imaju mogućnost promijeniti sliku poljoprivrede te osigurati pretpostavke za održivi razvoj prehrambene industrije.

    Na 11 pitanja odgovore je dala Hrvatska stranka prava (HSP) :

    1. Koje mjere mislite poduzeti kako bi stavili u funkciju državno neobrađeno zemljište, privatno (usitnjeno) poljoprivredno zemljište te zemljište koje nije na adekvatan način stavljeno u funkciju? Kako gledate na pitanje uvođenja poreza na neobrađeno zemljište?

    HSP predlaže da se osnuju po općinama i gradovima povjerenstvo koje bi ocijenilo potrebe za zemljom ,te predložilo uvjete za zakup ili prodaju zemlje. Uveli bi strogu kontrolu plana koji bi se morao predložiti prilikom natječaja, te se nebi smjelo dopustit da cijena zemlje u natječaju bude viša nego što realno zemlja vrijedi.
    HSP se protivi okrupnjavanju zemljišta , jer to vidimo kao prednost naše poljoprivrede . Predlažemo borbu za male proizvođače , u eko proizvodnji vidimo rješenje za opstanak ljudi na selu i zaštitu hrvatskog sela.
    HSP je protiv poreza na neobrađenu zemlju jer smatramo da je stanje u poljoprivredi jako loše i da hrvatski poljoprivrednici nisu krivi što ne mogu isfinancirati obradu zemlje.

    2. Kako ćete poboljšati trženje primarnih poljoprivrednih proizvoda, što uključuje regulaciju cijena, burze, otkupne stanice, označavanje proizvoda, sajmove, registraciju trgovaca, povećanje kapaciteta skladištenja, hladnjača i sustava za navodnjavanje? Što ćete vi učiniti da potaknete lokalnu distribuciju poljoprivrednih proizvoda?

    Da bi se poboljšalo stanje u poljoprivrednoj proizvodnji potrebno je znati što je točno potpisano između Hrvatske i EU vezano za poljoprivredu i kolike su nam stvarne kvote.
    Hitno treba spriječiti uvoz loših i nekvalitetnih poljoprivrednih proizvoda.
    Da bi se zaštitili nacionalni interese RH hitno je potrebna izrada nacionalne strategije razvoja poljoprivrede.
    HSP smatra da je jedan od problema loša povezanost ministarstva poljoprivrede i ministarstva turizma , te se to mora ubuduće promijeniti.
    HSP traži da se hitno uravnoteži sustav ponude i potražnje poljoprivrednih proizvoda u RH.

    3. Kojim konkretnim mjerama mislite potaknuti i regulirati preradu primarnih poljoprivrednih proizvoda na poljoprivrednim gospodarstvima?

    HSP predlaže reformu poticaja na način isplate po proizvedenom proizvodu , a ne po hektaru. Predlažemo osnivanje malih poljoprivrednih klastera .
    Veće potpora za male eko proizvođače, uz strogu kontrolu eko proizvoda.
    Poticanje obnovljivi izvora energije i navodnjavanja.

    4. Uvozni proizvodi često su nelojalna konkurencija istim, ali kvalitetniji domaćim. Koje poteze porezne politike planirate provesti s ciljem povećanja konkurentnosti domaćih poljoprivrednih proizvoda i proizvođača?

    Veća porezna stopa na uvoznu robu .
    Stimulacija proizvodnje proizvoda koje ne proizvodimo dovoljno za vlastite potrebe.
    Veća stimulacija za izvoz poljoprivrednih proizvoda.

    5. Kako planirate zadržati mlade u ruralnim područjima kroz sustave potpora i prostorne planove?

    Da bi se zadržalo mlade na poljoprivredi treba osigurat da od nje mogu pošteno živjeti. Sa promjenama u poljoprivredi i boljim uvjetima mladi će sami ostajati na selu i baviti se poljoprivredom. Za HSP je zaštita sela i poljoprivrede jedan od nacionalnih interes .

    6. Mali proizvođači samostalno ne mogu opstati na današnjem tržištu, ali se nužno udruživanje trenutno ne događa. Kako ćete potaknuti udruživanje poljoprivrednih proizvođača?

    Veća informiranost o zakonima koji im pokazuju da je lakše kada se udruže nego da su sami.
    Osiguravanje promidžbe na lokalnom tržištu.
    Veći poticaji na udruženu eko proizvodnju.

    7. Zastupanje interesa proizvođača pretpostavka je njihovog kvalitetnog statusa pri donošenju odluka kod zakonodavca. Kako vidite ulogu Hrvatske poljoprivredne komore i što ćete poduzeti po pitanju njezinog statusa u odnosu na ostale komore? Zašto poljoprivredni proizvođač nema u tom smislu status jednak obrtniku ili trgovačkom društvu?

    HSP predlaže da se HPK ponovo financira iz državnog proračuna.
    HPK uključiti i omogućiti im suradnju pri donošenju novih zakona vezanih za poljoprivredu.
    Država treba osigurati HPK-u prostor za rad po terenu.

    8. Suradnja znanstvene zajednice sa poljoprivredom nije na visokom nivou. Kojim mjerama mislite motivirati strane na suradnju?
    Znanstvena zajednica je važna karika pri oporavku poljoprivrede. Potrebno ima je osigurat dovoljno prostora da rade po terenu i više ih uključiti prilikom donošenja novih zakona i propisa. Oni bi trebali biti u timu koji bi izradio nacionalnu strategiju razvoja hrvatske poljoprivrede.

    9. U transferu znanja važnu ulogu imaju savjetodavci. Kako vidite ulogu Poljoprivredne savjetodavne službe i kako ćete realizirati njihovo financiranje u perspektivi odnosno smanjiti udio financiranja iz državnog proračuna?

    Potrebna je velika reforma u Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi.
    HSP predlaže više rada po terenu , te kvalitetnije i bolje informiranje poljoprivrednika o novinama u poljoprivredi .
    Samim oporavkom poljoprivrede za očekivat je i više novaca za Poljoprivrednu savjetodavnu službu.

    10. Mislite li dodatno regulirati nasljeđivanje poljoprivrednog zemljišta ili farme?

    HSP predlaže donošenje zakona kojim bi se omogućilo nasljeđivanje zemljišta, farmi, OPG-a ili strojeva bez plaćanja poreza.

    11. Za provođenje politika potrebni su ljudi. Smatrate li da raspolažete sa dovoljnim i kvalitetnim kadrom za vođenje resora poljoprivrede i koga smatrate poželjnim kandidatom za ministra poljoprivrede u narednom razdoblju?

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu čini jako veliki broj kvalitetnih i stručnih ljudi kojima je jedini cilj opstanak hrvatskog sela i poljoprivrede . Ako HSP bude predlagao ministra poljoprivrede , to će biti čovjek koji će se znati suočiti sa svim izazovima i problemima u hrvatskoj poljoprivredi Znati će iznaći načine za poboljšanje stanja u poljoprivredi . HSP ima više kandidata za resor poljoprivrede ,ali o imenima tek nakon provedbe parlamentarnih izbora i odluke hrvatskog naroda koga žele da sastavi buduću vladu a time i za ministra poljoprivrede.

    Hrvatska stranka prava
    Povjerenstvo HSP za selo i poljoprivredu

  • dr Janjiček: DOSTA JE VALUTNE KLAUZULE U HRVATSKOJ ili MALA ŠKOLA ZA HDEZEOVCE I SDEPEOVCE,


    dr janjiček prtScr stv
    Valutna klauzula kao temelj novčarske politike u Hrvatskoj više ne može postojati. Valutna klauzula je odigrala svoju ulogu koju je imala, istina ne uspješno, ali pred novom vladom je teška zadaća pokretanja gospodarstva. Valutna klauzula je upravo glavna i NE promostiva zapreka za pokretanje gospodarstva.

    Valutna klauzula kao čimbenik makroekonomske stabilnosti nije u Hrvatskoj dala dobre rezultate. Naime, valutna klauzula se uvodi radi toga kako bi se inflatorna kretanja držala pod kontrolom u državama koje su izišle iz komunizma. Sve te države patile su stalnih deficita u državnom proračunu i vanjskoj trgovini. Deficit se tada rješavao u državnom proračunu najobičnijim tiskanjem novca, pa je valutna klauzula upravo služila kontroli tiskanja novca.

    Ne može se izvršiti dodatna emisija novca, bez valutnog pokrića u valuti za čiji tečaj je vezana nacionalna valuta. Kako sam i ranije govorio svaka Kuna je pokrivena sa €0,13, pa jednostavno svaka dodatno emitirana Kuna mora se odmah pokriti sa €0,13 kreditom iz inozemstva. Deficit u vanjskoj trgovini rješavao se nekad jedino i samo zaduživanjem kod inozemnih banaka. Tako je ostalo i danas.

    Hrvatska je zemlja koja je potpisala ugovore sa inozemnim financijskim institucijama o valutnoj klauzuli Kune prema Euru. HNB kao središnja novčarska institucija u državi je svojom NE stručnošću i NE brigom dopustila i uvođenje klauzule prema švicarskom Franku.

    Guverneri HNB Rohatinski i Vujičić iskazali su se tu kao potpuni diletanti u vođenju novčarske politike u Hrvatskoj. Protuzakonito uvođenje klauzule prema Euru, dovelo je Hrvatsku državu i narod do prijetnje potpunog bankrota i sveopće ugorze! Da stvar bude gora, vlade iz država čije banke su pružale kredite u Francima po Hrvatskoj svjesno su PLJAČKALI Hrvatsku i SVJESNO kršili međunarodni ugovor Hrvatske o valutnoj klauzuli prema Euru.

    Hrvatska više NE može izdržati niti jedan negativni udar na svoje gospodarstvo i ne treba strijepiti čitava nacija hoće li Hrvatska bankrotirati zbog tečaja Franka prema Euru! Svaka čast i Franku i Euru, ali nacionalni ekonomski interesi NE smiju i NE mogu više biti predmetom potkusurivanja EU i Švicarske!

    Hrvatsko gospodarstvo se nalazi u svojoj NAJTEŽOJ krizi od uspostave neovisnosti naše države. Potrebno je pokrenuti gospodarstvo, ali tako da se ne ulazi u daljnje zadužvianje kod inozemnih banaka, jer jednostavno tog izvora više Hrvatska nema na raspolaganju! Što bi se drugim riječima reklo potrebno je oslanjanje na vlastite snage, ma kakve one bile!
    U svrhu oživljavanja gospodarstva, potrebno je učiniti dokapitalizaciju gospodarstva, ili kako se to još zove “bailout”.

    Dakako odnosi se samo na one dioničke tvrtke koje su VEĆINSKI u vlasništvu Državljana RH. Taj potez je potreban, jer se nagomilani dugovi hrvatskih dioničkih tvrtki jednostavno NE mogu riješiti tek pukim oprostom duga! Pokušala je to sadašnja vlada, upravo zato što nisu smjeli niti taknuti novčarsku politiku vezanu za tečaj Eura.

    Zbog toga su kao “solomonsko” rješenje primijenili princip “puj pike ne važi” moj dug! Imbecilnost kakva se doista ne može naći niti ni u najgorim knjigama o gospodarstvu!

    Dokapitalizacija mora biti učinjena tako što bi se utvrdio ukupni iznos inosolvetnosti, razlika između potraživanja i dugovanja poduzeća. Dakle, onaj iznos gdje dugovanja nadmašuju potraživanja i nikako se ne mogu pokriti u sadašnjim uvjetima. Spomenutom dokapitalizacijom financijski bi se ozdravile dioničke tvrtke. Barem jedan član nadzornog odbora morao bi biti u tom slučaju postavljen od države i bio bi financijski stručnjak koji bi nadgledao korištenje iznosa iz dokapitalizacije. Taj bi stručnjak imao NAJŠIRE ovlasti unutar dokapitaliziranog poduzeća.

    Poduzeća bi tada postala “mješovita” u vlasničkoj strukturi. Imalo bi udio državnog vlasništva u toj strukturi. Dokapitalizirane dioničke tvrtke bi nakon 3 do 5 godina morale otkupiti vlastite dionice, odnosno država bi ih mogla prodati na burzi!

    Glavna zapreka spomenutoj financijskoj konsolidaciji stoji valutna klauzula! Zbog nje se spomenuti program NIKAD ne bi mogao izvesti. Ne može se učiniti dodatna emisija novca za dokapitalizaciju dioničkih tvrtki, jer bi svaka Kuna u tu svrhu morala opet biti pokrivena sa €0,13. Niti jedna tzv. “velika” stranka, poput HDZ i SDP jednostavno NE nude NIKAKAV program financijske konsolidacije! Zbog toga što NE znaju što bi trebalo učiniti! Što više, HDZ se čak protivi i samoj konverziji svih kredita sa tečajnom klauzulom prema Franku na Euro!

    O tomu se HSP jasno OČITOVAO I DAO na znanje hrvatskoj javnosti kao JEDINO moguće rješenje za izbjegavanje sveopćeg bankrota države i naroda, još polovicom siječnja mjeseca ove godine!
    Svi vajni “tranzicijski fondovi” iz EU, jednostavno NISU DOSTATNI za pokretanje Hrvatskog gospodarstva. Hrvatsko gospodarstvo treba PUNO VIŠE, nego su raspoloživi iznosi u tim fondovima namijenjeni Hrvatskoj. Ekonomska kriza u Hrvatskoj puno je dublja i ne može se riješiti tek sa par miljardi Kuna iz fondova EU. Potreban je daleko veći iznos! Sa druge strane potrebno je aktivirati vlastite resurse, a za to nam NE trebaju ni Euri ni Franci, već VLASTITA STRUČNOST I PAMET.
    Tu stručnost i pamet u Hrvatskoj imaju samo oni koji su “SPREMNI”!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP-ov kandidat na listi za dijasporu dr Tihomir Janjiček: Minimalna plaća mora biti 25 Kn iskazana kao SATNICA


    dr janjiček

    Minimalna plaća mora biti 25Kn iskazana kao SATNICA! Svako kašnjenje isplate plaće dulje od 3 dana povlači kaznenu odgovornost i intervenciju financijske policije. Samo na taj način uvest će se financijska disciplina.

    Gotovo sve stranke se natječu koja će nešto „darovati“ puku, kako bi si priskrbila glasove. Zbog toga želim u ime HSP staviti temeljenih nekoliko točaka našeg gospodarskog programa i kratko objašnjenje.

    • Dokinuće valutne klauzule prema bilo kojoj inozemnoj valuti.
    • Sprovedba „bailout“ programa financijskog ozdravljenja gospodarstva.
    • Primat u kreditiranju dati izvoznim poslovima i poslovima sa niskom uvoznom komponentom.
    • Uspostava satnice kao sustava za plaće sa minimalnom plaćom od 25Kn po satu, svako kašnjenje isplate plaće dulje od 3 dana bilo bi kazneno djelo.

    Valutna klauzula ograničava Hrvatsku u njezinoj mogućnosti za kreditnom ekspanzijom u svrhu gospodarskog razvitka koji bi bio prvenstveno oslonjen na nacionalne resurse. U ovome trenutku Hrvatska to jednostavno NE može učiniti, jer za svaku kreditnu ekspanziju mora si kupiti Eure kao pokriće za odobreni kreditni iznos u Kunama. Kako sam već više puta napominjao, Kuna u svakom trenutku mora imati u sebi omjer 1Kn = €0,13.

    „Bailout“ program sa valutnom klauzulom NIJE moguć. Program se sastoji u tomu što bi se učinila dokapitalizacija poduzeća dioničkog tipa na određeneo vrijeme, tri do pet godina i samo ona koja su većinski u vlasništvu Hrvatskih Državljana ili Države Hrvatske. Taj program nam je potreban zato što bi smo sa tim programom uspostavili solvetnost poduzeća, odnosno omogućili bi poduzećima ravnotežu između plaćanja i potraživanja.

    Sa takvom financijskom konsolidacijom poduzeća omogućio bi se njihov razvitak i rast zaposlenosti. Sve priče o razvitku malog i srednjeg poduzetništva padaju u vodu, ako su krupna dionička poduzeća u krizi. Zbog toga što je sitno i srednje poduzetništvo samo patitelj krupnog dioničkog poduzetništva.
    Sa dokinućem valutne klauzule omogućeno bi bilo kreditiranje gospodarstva koje bi bilo razlikovano u smislu olakšanog kreditiranja za izvozne poslove, poslove gdje je izvozna komponenta viša od uvozne komponente, te poslove koji bi imali vrlo nisku uvoznu komponentu od svega 10% ukupnog ulaganja.

    Potrošačko kreditiranje bi također bilo razlikovano u smislu olakšanog kreditiranja robe iz domaće proizvodnje i otežanog kreditiranja robi iz uvoza. Samo na taj način hrvatsko gospodarstvo bi dobilo snagu za uključivanje u tržište EU, jer pri sadašnjoj situaciji uključivanje jednostavno nije moguće.

    Hrvatska Država mora KONAČNO stati na kraj pljački zaposlenika, ali i sirotinjskom plaćanju zaposlenih. Prije svega plaće moraju biti isplaćivane kao SATNICA, a ne više kao mjesečna plaća. Tada neće više dolaziti do zloporabe poslodavaca i zahtjevanju od zaposlenika „dovršetak posla“ i onda odlazak doma.

    Sustav mjesečne plaće omogućava poslodavcima zloporabu koja traje svih ovih godine, gdje zaposlenici odrade po trećinu ili četvrtinu radnog vremena više nego je propisano. Minimalna plaća mora pružiti makar kakav takav život. NE moguće je živjeti sa 2,000Kn ili 3,000Kn mjesečno, plaća mora biti barem 4,000Kn mjesečno! Stoga inzistiramo na plaći od 25Kn na sat za najniže plaćeni posao.
    Svi „iskazuju“ vrhunsku brigu za djecu čiji roditelji ne mogu platiti doručak svojoj djeci u školi. Te se svi sada utrkuju iskazati dušobrižljivim i donirati novce za doručak siromašne djece. Međutim,

    NITKO ne postavlja pitanje, ako roditelji djece nemaju niti za doručak vlastitoj djeci, mogu li priskrbiti djeci uopće OBJED!? Nitko se ne pita imaju li roditelji za doručak ili objed!? Zar ne bi trebala čitava obitelj imati za doručak, ručak i večeru hrane!?

    Dokle će hrvatski ljudi biti plaćeni tako JADNO, pa im  je čak idoručak za djecu LUKSUZ!  Zar onih 1% hrvatskih milijardera doista zavrjeđuju svoje milijarde na račun gladne djece! Stoga, minimalna plaća mora biti 25Kn iskazana kao SATNICA! Svako kašnjenje isplate plaće dulje od 3 dana povlači kaznenu odgovornost i intervenciju financijske policije. Samo na taj način uvest će se financijska disciplina.
    A sada  neka Hrvatski Puk bude siguran, HSP u svom programu podržava izlazak iz gospodarske krize, ali životni standard dostojan čovjeku.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HRVATSKA POPLAVLJENA, JAKOVINA MASTI BRK


    jakovina
    Još do prije 3 dana,  još malo ministar Jakovina i čelni čovjek hrvatskih voda kleli su se kako u Karlovcu neće biti rekordnog vodostaja Kupe niti poplava i kako je sve pod kontrolom.

    Iako se je iz svemira vidjelo da će Karlovac biti suočen sa rekordnim visinama Kupe i Korane, on se danas pravda kako su zakazali meteorolozi i da su oni krivi što je su on i prvi čovjek hrvatskih voda promašili za ni manje ni više nego cijeli metar.  Što će se dešavati ovih dana nizvodno od Karlovca i dalje niz Savu možemo samo predviđati i moliti Boga da se smiluje jer dok voda polako raste i radi štetu on masti brk kojeg nema pršutom, slaninom i čvarcima u suhom Zagrebu i čudom se čudi od kuda dolazi tolika voda.

    Ako ne znate još malo ministre Jakovna, pala je s neba i teče nizvodno Kupom, Koranom Unom i drugim rijekama i plave domove koje dakako nećete obnoviti jer nećete biti na vlasti. Nećete niti odgovarati jer naš zakon na žalost ne poznaje političku odgovornost.

    Mogli bi imati bar malo sućuti pa se javno ispričati zbog pogreške, ali vi ste očito bezgrešni pa Vam je i to ispod časti. Ulaskom u hrvatski Sabor Hrvatska stranka prava zalagati će se za trajno rješenje na kriznim poplavnim područjima.

    Jedno od njih će svakako biti izrada betonskih kruna na nasipima i nabavka metalnih barijera kakve koristi Češka i Austrija kako bi se zaštitile kuće i druga imovina koje su ljudi teškom mukom izgradili. Mi se nećemo čuditi od kuda kiša pada već kako zaštititi domove Hrvata, a vi nastavite mastiti brk.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Krešimir Vrpka