• dr Tihomir Janjiček: Dok je dio medija Rohatinskog proglašavao “bankarom iz OZ-a”, monetarni sustav nam se raspadao i čeka nas scenario “Grčka”.


    U svim „kapitalističkom“ državama takav kreditni ugovor bio bi proglašen NIŠTETNIM ODMAH! No, naš Vrhovni sud je sa „naknadnom pameću“ uspio upravo takav ugovor proglasiti pravno ispravnim, te ISPRAVNI pravorijek prvostupanjskog suda proglasiti besmislenim!
    SONY DSCHrvatska javnost je ponovno zaprimila „izvješće“ iz udruge „Franak“ o tomu kako se udruga odlučila obratiti Ustavnom sudu RH, te je podnijela kaznenu prijavu protiv bivšeg i sadašnjeg guvernera HNB, Rohatinskog i Vujčića. Samo koji dan ranije ministar financija Lalovac je obavijestio javnost kako je u procesu razmjene zabavno poslovne prepiske sa Bohačekom, te da se nalazi u „adventskom“ raspoloženju, jer navješta primitak „konstruktivnijeg“ prijedloga za riješenje „švicarske“ kreditne krize.
    Radi podsjećanja treba spomenuti odluku Vrhovnog suda RH o odbacivanju pravorijeka prvostupanjskog sudišta o krivnji banaka, jer je kreditnim dužnicima nametnula kreditne uvjete ugovora koji su svrsihodno prevarili dužnike.

    NE stručnost Vrhovnog suda RH ogleda se upravo u činjenici što niti jedan kreditini ugovor ne može dužnika koji redovito otplaćuje kredit voditi u BESKONAČNO rastuću glavnicu kredita i njegovu BESKONAČNO rastuću mjesečnu ratu otplate kreditnog zaduženja.

    U svim „kapitalističkom“ državama takav kreditni ugovor bio bi proglašen NIŠTETNIM ODMAH! No, naš Vrhovni sud je sa „naknadnom pameću“ uspio upravo takav ugovor proglasiti pravno ispravnim, te ISPRAVNI pravorijek prvostupanjskog suda proglasiti besmislenim!
    Ustavni sud RH sada se doista nalazi pred ozbiljnim problemom. Naime, hrvatski zakoni doista NEMAJU zakon po kojemu bi SVAKI ugovor o kreditu koje bi stavljalo ispravnog kreditnog dužnika u stanje beskonačnog rasta glavnice kredita i njegove mjesečene rate otplate bilo ništetno. Drugim riječima, naš zakon ima „rupu“, te ne regulira dovoljno ispravno uvjete kreditnih ugovora i odnos banke i kreditnog dužnika. Ne treba dvojiti uopće, upravo za tu „rupu“ u zakonu su znale banke i zato su i nudile kredite vezane za tečaj franka. Jedino što banke nisu očekivale, jeste da će rast iznosa zaduženja dužnika otići toliko daleko da će većina dužnika otići u bankrot.

    Ne treba dvojiti ni to da su oba guvernera HNB znala za tu „rupu“ u zakonu! Da točno, slao je tadašnji vice guverner, a današnji guverner HNB-a, Vujčić, „upozorenja“ javnosti. Upravo zato da ukoliko „kola krenu unazad“ da se „pohvali“ sa svojom „mudrošću“ i „providnošću“. Baš kako to i sada čini najavljivajući uvođenje Eura u Hrvatskoj u narednih 5 godina! Ima li uopće smisla govoriti i može li bilo tko očekivati da će EU staviti više i 1€ u monetarni sustav Hrvatske, koji je Vujčić s Rohatinskim načinio KATASTROFOM!
    Rohatinski nije upozoravao javnost na katastrofu „švicarskih“ kredita, jer je to tada bila obveza „malog iz kužine“.  Rohatinskom je bilo važno primiti „pohvalnice“ iz inozemstva i tapšanje po ramenu!
    Većina hrvatskih tiskovina su KRAJNJE povodljivi prema bilo kakvim „inozemnim pohvalnicama“, samo zato što su inozemne! Zbog toga su hrvatske tiskovine i proglašavale Rohatinskog „bankarom iz OZ-a“, „čudotvornim spasiteljem i uskrisiteljem“ Kune!
    Sada kada je praktično bankovni sustav SLOMLJEN zbog masovnog bankrota kreditnih dužnika, a premijer Milanović taj slom još više ubrzao svojom BESMISLENOM odlukom o „zamrzavanju tečaja“, sve se svodi na čekanje sloma još 6 mjeseci ove godine. HNB nema novca u pričuvama za pokriće tečajnih razlika kreditnih obveza od trenutka zamrzavanja tečaja do danas. Bohačeka i „klapu“ to ni ne zanima, jer sada igraju na kartu SLUŽBENE međunarodno utvrđene valutne klauzule Kune prema Euru. Zbog toga što ta klauzula daje jamstvo bankama o pokriću svake Kune u Hrvatskoj sa 0.13 €!

    Ministra Lalovca isto tako uopće NE zanima dužnička kriza „Franka“, jer je mu je posve jasno da on u ovoj godini okončava svoj mandat kao ministar i nema više nikakve šanse biti ministrom u sljedećem mandatu! Premijera ne interesira riješenje dužničke krize iz istog razloga. Njemu je isto tako jasno da više NIKAD neće biti premijer nakon preostalih 6 mjeseci vlasti! Stoga se i premijer i ministar ponašaju po onoj narodnoj „kad je bal nek je tanderbal“!

    Dužnici su ti koji su prije ove vlade, tijekom ove vlade i nakon sadašnje vlade, uvijek samo jadni i naivni dužnici! Ustavni sud kojem je upućena tužba „Franka“ donijet će pravorijek potvrde pravorijeka Vrhovnog suda RH, jer doista postoji „rupa“ u zakonu! S druge strane, čuvat će „dignitet“ Vrhovnog suda RH. Kreditni dužnici su već i onako bankrotirali, koga više briga za njih! Neće dobiti „slamku spasa“ od nikog!
    Ostaje jedino problem što će biti sa tečajnim razlikama kreditnih zaduženja!?

    To je problem za sljedeću vladu, a „srećom“ NE za sadašnju vladu! Možda će se nekomu doimati suludo, ali sadašnja vlada učinit će SVE što MOŽE za GUBITAK sljedećih izbora! Neće SDP otezati sa izborima zbog želje za dobitkom sljedećih izbora, već sigurnog gubitka izbora! Dokaz je upravo plasirana LAŽ o rastu BDP-a od 0,5%, a doista je 0,1%! „Formalno“ svi će morati podržavati premijera, pa će tako Milanović samo trenirati partijsku strogoću.

    Kako bude prolazilo narednih 6 mjeseci javnost će glasovati sigurno za oporbene stranke, zbog suočavanja sa paklom zvanim „Grčka“!
    Što će moći učiniti buduća vlada po pitanju „Franka“ ovisi o dvije stvari. Jedna je razina stručnosti i spremnosti na uvažavanje stajališta stručnih osoba i to jeste doista i najvažnije! Niti jedna vlada do sada to nije uvažavala. Druga je razina birokratske umreženosti u inozemstvu. O tomu su sve vlade prije stupanja na vlast uvijek „talambasala“ po Hrvatskoj, a onda ipak iskazale tako slabu umreženost u bilo što po inozemstvu. Dokaz su upravo riječi ministra Lalovca kada se vratio nakon sastanka sa Europskim povjerenstvom i rekao „dobro smo prošli“!

    Dakle, radujmo se svi skupa nadolazećem blagdanu Velike Gospe, a za blagdan Božića neka nam je Bog u pomoći!
    Dr. Tihomir Janjiček

  • TTIP- NOVA BUDUĆNOST!?


    Sadašnja ekonomska situacija je loša za Hrvatsku. Može li ekonomski za Hrvatsku biti gore od ovoga sada, zvuči tragikomično ali doista NE može. Stoga ovaj TTIP ugovor ne može uništiti hrvatsko gospodarstvo, jer je već uništeno. Može li mu onda pomoći…, pa možda i može!

    SONY DSC
    EU ušla je u proces pregovora sa SAD-om oko utvrđivanja uvjeta za slobodno trgovinu između EU i SAD-a. Naravno kao i sva važna događanja uvijek je onih koji su „za“ i onih koji su „protiv“. Nije niti Hrvatska toga pošteđena, pa tako imamo one koji su „za“ i to su uglavnom svi naši predstavnici u EU. No, postoje i oni koji su protiv.
    HTV je čak organizirala i malu debatu u svezi TTIP i dakako imala nazočne koji su „za“ i „protiv“. Kao i uobičajeno, baš nikoga nije bilo tko bi bio nazočan kao ekonomist ili stručnjak za međunarodno gospodarstvo. No, hajde ostavimo to po strani. Propuste čine svi, a jedan više ili manje neće bitno ništa promjeniti.
    Činjenica je da postoji potreba za TTIP ugovor o slobodnoj trgovini i slobodnom kretanju investicija između EU i SAD-a. Ne, to nije „jednostrana potreba“, dakle potreba koju protežiraju SAD-e, kako se nastojalo prokazati od strane protivnika TTIP. Ovo je potreba s obje strane Atlantika. Dovoljno je spoznati samu činjenicu da je iznos izvoza iz EU u SAD-e preko 2 tisuće milijardi Eura, a da je sa druge strane izvoz SAD-a u EU nešto ispod 1.9 tisuća milijardi Eura!

    Dakle radi se o vanjskotrgovinskom iznosu od blizu 4 tisuće milijardi Eura! To nije mali iznos, a dapače EU ostvariva suficit. Naravno, to opet ne znači i da će sve pojedine članica EU ostvarivati suficit u vanjskoj trgovini sa SAD-om.
    Protivnici TTIP uglavnom se nalaze u SAD-u! Manji broj je u EU. Razlog je što su SAD-e ugovorom o slobodnoj trgovini sa Kanadom i Meksikom u biti pretrpjele gubitak, točnije SAD-e su ostvarile deficit u vanjskoj trgovini sa tim zemljama. No, upravo u tomu treba vidjeti i šansu za EU! Naravno pitanje je zašto onda SAD-e žele takav isti ugovor sa EU?
    Naime, očito SAD-e žele podići konkurentsku sposobnost američkog gospodarstva, jer ono više nema dominantnu ulogu u svijetu kao prije. EU gospodarstvo dapače iskazuje daleko višu konkurentsku sposobnost nego SAD-ea o čemu govore i podatci i sigurno će u jednom slobodnom prometu robe i kapitala imati početnu prednost. Hoće li je znati i zadržati, to će ovisiti o onima koji budu EU strateški vodili u budućnost.
    Sličan ugovor ovom TTIP već postoji i sklopljen je između Kanade i EU, poznat kao CETA. TTIP ugovor biti će vrlo sličan tom ugovoru i upravo CETA je neka vrsta smjernice za TTIP ugovor. Pitanje koje se samo od sebe nameće u ovom trenutku jeste dugoročno strateško značenje ugovora TTIP i to skupa sa CETA ugovorom.
    Vrijeme bipolarnog svijeta je prošlost i to ne samo kao bipolarnost, nego i suštinski. Sva „pravila igre“ koja su stvorili i slijedili „velikani“ između sebe, SAD-a i SSSR-a, danas više NE vrijede. Dolazak Putina na vlast u Rusiju, ponovno je restaurirao odnose „zapada“ i „istoka“, ali ovaj puta u jednom drugačijem ozračju. „Ravnoteža straha“ ne postoji kao čimbenik „stabilnosti“, već je uspostavljena „NEravnoteža straha“! Otvorena AGRESIJA Rusije prema Ukrajini jasno je stavila do znanja da ugovori sa Rusijom od sada predstavljaju samo „papir“ koji služi svrsi samo toliko dok su u interesu Rusije! Ukoliko su ti interesi i u primisli „ugroženi“ to je odmah otvoreni „poziv“ na agresiju prema bilo komu, a posebice prema slabijem! Ugovor iz Budimpešte od 1994 godine o jamstvu suvereniteta Ukrajine, sklopljen između Rusije, Britanije i SAD-ea danas je mrtvo slovo na papiru i vrijedi jednako koliko i Chamberlenov sporazum o Sudetima iz 1938. godine sklopljen u Minhenu.
    Upravo ta promjena stavila je do znanja čitavoj EU i SAD-u o postojanju njihovu CJELOVITE ugroze od strane Rusije! Pri tomu je ugroza EU na znatno višoj razini od SAD-a. NATO kao obrambena vojna organizacija očito više ne može biti postavljena kao do sada, jer je „NEravnoteža straha“ previsoka. EU kao cjelina nije sposobna skrbiti o vlastitoj sigurnosti, a oslanjanje na SAD-e jednostavno NIJE dostatno i zbog toga je tako snažna ta „neravnoteža straha“! Stoga je krajnje potrebito za EU i SAD-e, ekonomski dodatno ojačati i time ojačati obrambenu moć.
    „Duhovi prošlosti“ prvog i drugog svjetskog rata moraju biti manje od duhova, a države kao Francuska, Njemačka u Europi, te Japan u Aziji moraju biti opet vojne sile! Francuska i Njemačka moraju biti nositeljice obrambene moći NATO-a u EU, a za to je potrebna znatno jača ekonomska snaga nego je trenutno posjeduju. Amerikanci su poznati po tomu što su i pred drugi svjetski rat financijski obračunali ODMAH troškove rata i to još 1940 godine. Jednostavno su obračunali koliko će SAD-e koštati uključivanje u drugi svjetski rat i došli do iznosa od minimalno 200 milijardi ondašnjih dolara. No, rat ih je financijski koštao 340 milijardi dolara!
    Ovo nije danas pred ratno vrijeme, ali može lako postati i jeste vrijeme kada se od ruske ugroze mora otvoreno braniti. Visoka energetska ovisnost EU od Rusije, učinila je njezino gospodarstvo posve „invalidnim“. Zbog toga su i krajnje debilna stajališta protivnika korištenju energetskih izvora hrvatskog Jadrana za potrebe EU!
    Rusija je više nego očito iskoristila upravo tu energetsku „invalidnost“ EU u agresiji i okupaciji dijela Ukrajine na način da se EU nije usudila niti metka poslati u Ukrajini! Kontroverza Ukrajine je što njezina vojna slabost pokazala i slabost NATO organizacije u EU! Bit kontrovereze je što EU nije NIKAKVIM ugovorom izravno vezana za očuvanje suvereniteta Ukrajine, a upravo preko Ukrajine i dolazi ugroza za EU! Dakle, interes EU daleko je više vezan za suverenitet Ukrajine, nego je to jednoj Britaniji kao potpisnici ugovora iz 1994 godine! SAD-e s druge strane, skupa sa Britanijom našle su se u situaciji kao i kada su Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj 1939. godine nakon njemačke agresije na Poljsku temeljem vojnog ugovora. Francuska i Britanija tada doista nisu bile spremne za rat i nisu mogle UOPĆE pomoći Poljskoj ili izvršiti agresiju na Njemačku u bilo kom smislu, kao kaznu zbog njemačke agresije na Poljsku! Temeljem tog povijesnog iskustva SAD-e i Britanija nisu objavile rat Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, makar su to ugovorom iz 1994 godine doista bile OBVEZATNE!
    Stoga, za odvraćanje Rusije od daljnjih planova osvajanja, EU mora ekonomski ojačati, moraju i    SAD-e ekonomski ojačati. Samo tako će i vojna moć NATO ojačati unutar EU! Sve to skupa čini poticaj za TTIP.
    Stoga ugovor TTIP nije pitanje tek pukog financijskog dobitka za istočnu ili zapadnu stranu Atlantika, već pitanje opstanka s obje strane Atlantika. Ekonomsko povezivanje Rusije kao energetske baze budućeg gospodarskog razvitka Kine i istodobno kineske sve otvorenije i agresivnije pretenzije prema susjednim zemljama jasno stavljaju do znanja i EU i SAD-eu potrebu za jači ekonomski, tehnološki i vojni napredak! Ne službeni ekonomski pakt Rusije i Kine očito je usredotočen podržati individualne agresivne namjera svake od tih država. Za sada vojno strateški interesi ova dva diva, Rusija i Kina nisu u konfliktu, što opet ne znači da ne mogu biti. No, ta dva diva ekonomski se objedinjuju i tim objedinjenjem jasno daju do znanja da su dva čimbenika koja će gutati doslovce baš SVE pred sobom bez milosti!
    Na koncu treba odgovoriti i na pitanje treba li Hrvatska podržati TTIP ugovor? Ne dvojbeno odgovor je DA! Sada smo u EU i njezina ugroza je i hrvatska ugroza. Sadašnja ekonomska situacija je loša za Hrvatsku. Može li ekonomski za Hrvatsku biti gore od ovoga sada, zvuči tragikomično ali doista NE može. Stoga ovaj TTIP ugovor ne može uništiti hrvatsko gospodarstvo, jer je već uništeno. Može li mu onda pomoći…, pa možda i može!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Zašto plivaju polja od Bjelovara do Vukovara??


    poplava kukuruz
    Mada je od povlačenja panonskog mora prošlo par milijuna godina, mi i danas nakon par dana kiše možemo vidjeti kako je izgledalo – tvrde to ovih dana seljaci na području Virovitičke i Bjelovarsko bilogorske županije.

    Našeg seljaka muči ili vlast ili vrijeme, ali kad se to dvoje spoji sve je pod vodom.
    Kanali koji nisu produbljeni još od vremena Austro – ugarske sada podjelom na državne, županijske i općinske, stvar dodatno kompliciraju i imamo stanje kakvo imamo, tj imamo poplavljena polja za svake veće kiše.

    Dakle problem koji osjeti gotovo svaki seljak sastoji se u slijedećem. Zbog ne kordiniranih akcija čišćenja kanala između vlasnika kanala – Hrvatskih Voda, Županija i Općina imamo poplavljena polja nekoliko puta godišnje.

    U praksi izgleda ovako, županija i općina svoj kanale očiste, Hrvatske vode svoje kanale koji su najbitniji ne očiste i voda nema gdje otići. Situacija je različita od mjesta do mjesta, ali pravilo je isto, nema kordinacije između „vlasnika“ kanala, odnosno kordiniranih akcija na određenom prostoru i u istom vremenu.

    Hrvatske seljake to ne zanima, oni žele kada već plaćaju različite namete državi, odnosno Hrvatskim vodama koje ovih dana šalju opmene i kreću s OVRHAMA, da nemaju ovakve štete svake godine u vrijeme proljeća kada voda uništi zasađene usjeve ili travu na livadama.

    Ima li netko razuman u ovoj državi tko može jednostavno staviti na papir koliki su gubitci a kolike su uštede za slučaj da ima ili nema poplava po jedinici obradive površine.
    Što je skuplje?? Očistiti kanale bez obzira na vlasništvo ili preoravati već gotove usjeve gdje treba samo sačekati vrijeme žetve i ubrati ih??

    Sva sila državnih činovnika hvali se kako „povlačimo“ silne novce iz EU fondova. Pa gdju su ti novci? Zašto se ne koriste za ovu namjenu? Zašto na razini Republike Hrvatske nema planova za održavanje kanalske mreže, po kojoj bi se onda uskladili županijski i općinski planovi. Ako kojim slučajem postoje planovi zašto se ne provode?

    Bitno je da Hrvatske vode znaju poslati prijedloge ovrha za SLIVNE VODE. Izgleda da im dobro plaćeni činovnici i partijske UHLJEBE služe samo za to, a saljaeci će kao u vrijeme kmetova sami kopati kanale.

    Povjerenstvo za poljoprivredu HSP-a
    Tihomir Grdinić

  • dr Janjiček: PREMALO I PREKASNO OD MINISTRA LALOVCA.


    LALOVAC 1
    Nakon pravorijeka Vrhovnog suda RH, ministar Lalovac se konačno „probudio“ iz švicarskog sna. Narod bi rekao „bolje ikad, nego nikad“, ali ovo ministrovo „buđenje“ svodi se samo na najavu nekog novog zakona koji će biti, nešto što niti sam ministar ne zna opisati.

    Naime, ministar se sada obrušio na banke kao vrelo financijskog zla, te se navodno stavlja na stranu dužnika!? Koliko jučer bio je „neutralan“ u sporu dužnika i banaka i skupa sa bankama najavljivao povlačenje iz pregovora dužnika i banaka. Sada suprotno tomu, ministar najavljuje već poznatu sintagmu, „ili mi ili oni“, ali ovaj puta „oni“ su banke. Dakle što to ministar Lalovac kani učiniti?

    Ovdje treba prihvatiti odmah dvije činjenice, a koje ministar nije niti spomenuo. Prva je iznos tečajnih razlika koje trebaju biti isplaćene bankama zbog odluke vlade o „zamrzavanju“ tečaja Franka. Od dana kada je tečaj zamrznut pa do danas, iznos tečajnih razlika obračunatih na kreditna dugovanja viši je od iznosa svih valutnih pričuva koje ima država Hrvatska u HNB-u!

    Pravorijek Vrhovnog suda RH daje za pravo bankama i one će sada nastojati svoje pravo na isplatu tečajnih razlika i ostvariti kod dužnika. Kreditni dužnici jednostavno NEMAJU taj novac, pa će se banke okrenuti jamcu svih kreditnih obveza, a to je država Hrvatska i njezina financijska institucija HNB. No, niti HNB nema toliki iznos novca u pričuvama!

    Lalovac je toga izgleda postao svjestan tek sada, unatoč recimo upozorenju o tomu, koje sam napisao još 20. siječnja ove godine u ime HSP-a i bilo je prenešeno u brojnim tiskovinama i na web portalima.

    Druga bitna činjenica jeste NE stručni pravorijek Vrhovnog suda RH, jer su „švicarski krediti“ očiti primjer NIŠTETNIH lihvarskih kreditnih ugovora koji su dobili pravnu valjanost.

    Naime, Vrhovni sud utvrdio je valjanost kreditnih ugovora po kojemu se dužnik koji izvršava redovito svoju kreditnu obvezu, suočava sa neprekidnim rastom same glavnice duga i mjesečne rate oplate kredita.

    Kako sam i prije navodio ovo je doista ŠKOLSKI primjer ništetnog lihvarskog ugovora, jer uredni dužnik NE može i NE smije biti doveden u financijski bankrot. Ovakav ugovor istovjetan je mafijaškom „kamatarenju“, a što se neprekidno događa u Hrvatskoj i odnosi sve više i više života od kamatara do dužnika.

    Ministar Lalovac doista NEMA u „rukavu“ nikakav zakon koji bi riješio spor dužnika i banaka. Imao je i više nego dovoljno vrijeme od siječnja ove godine do danas napraviti zakon o stambenom kreditiranju kakav želi! No, zakon o stambenom kreditiranju može se donijeti samo vezano za buduće kreditne ugovore. Nikako ne može biti „retroaktivan“, odnosno sprovediv na već odobrene kredite!

    Ukoliko bi ministar tako što i učinio, takav zakon pao bi na Ustavnom sudu RH. Poznavajući sadašnju vladu i brojne zakone koji su bili slani u proceduru, a bili su što bi narod rekao „bez glave i repa“ pa ih Ustavni sud odbacivao, onda ne treba čuditi ukoliko se još jedan takav zakon pojavi. Zakon je najavljen nakon ljetne stanke u Saboru. Opravdano se može postaviti pitanje, pa zašto to ne učine odmah?
    Zato što ministar nema čak niti nacrt zakona, a i sam je s druge strane duboko svjestan, kako se novi zakon o stambenom kreditiranju neće moći primijeniti na već odobrene kreditne ugovore. Ministar Lalovac sada samo pokušava malo „pogurati“ banke u iznalaženju riješenje. Točnije rečeno, prijeti bankama praznom puškom!

    Istodobno na hrvatskoj sceni rasplamsala se „bitka“ prijeti li ili ne prijeti bankrot RH!? Tako vlada RH preko ministra Grčića poziva Hrvate da ne vjeruju nikomu, osim njima! Ministar Lalovac po tom pitanju nije previše glasan, a daleko više se to pitanje odnosi na njega! No, vlada sugerira Hrvatima čak i koje inozemne stručnjake trebaju slušati i koje ne! Opovrgavaju bankrot „visokim“ postotcima navodnog rasta BDP od „čak“ 0,1% i navodno rastom zaposlenosti od „čak“ 0,2%.

    Poslodavcima je također jasno kako se bankrot približava sve većom i većom brzinom, pa su izišli u javnost sa 16 pitanja za sadašnju i buduću vlast i od tih odgovora po njima navodno ovisi ekonomska budućnost Hrvatske! Vlada se odmah osjetila pogođenom sa pitanjima HUP-a, dok HDZ „likuje“! SDP neće niti pokušati pružiti odgovor, dok će HDZ to „rado“ učiniti nakon izbora!

    Došao je i inozemni ekonomski stručnjak dr. Stiglitz, te je i on upitan prijeti li Hrvatskoj doista bankrot? No, unatoč svoj njegovoj zasluženoj reputaciji, ali u razgovoru za HRT samo nam je svima otkrivao toplu vodu! Možda on doista nije ni želio ništa konkretno reći, ali iz nastupa dr. Stiglitza baš ništa konkretno nije predloženo ili bar spoznato za Hrvatsku!

    Pojavili su se i naši ekonomski stručnjaci dr. Šonje i dr. Tica i obojica su praktično potvrdila moje stajalište u ime HSP-a o brzini i neminovnosti bankrota „ukoliko se nešto USKORO ne promjeni“!

    Naravno, svi dobro znamo da se baš NIŠTA neće promjeniti USKORO, a financijski kolaps sve je bliži i bliži!
    Dakle, posve je jasno da se Hrvatska sve brže i brže približava bankrotu, dok se vlada drži poput voštane figure, koja je od sve silne brige, tek najavila kako će nakon ljetne stanke navodno promjeniti Zakon o stambenom kreditiranju.

    Kod Engleza postoji jedna izreka „too little too late“, a doslovce se odnosi na sadašnju hrvatsku vladu i znači premalo i prekasno!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: BANKOVNI SLOM DOLAZI JOŠ OVE GODINE ZATO ŠTO SE HNB DRŽI KAO VLADINA “PUDLICA”.


    HNBSaga sa kreditima vezanih za tečaj švicarskog franka se nastavila. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je pravorijek u korist banaka u sporu između udruge „Franak“ i hrvatskih banaka. Prva je presuda bila u korist dužnika, a sada je u korist banaka. Naravno, veliko je razočarenje među kreditnim dužnicima i osjećaju se „prevarenim“ i „izdanim“ od strane hrvatskog pravosuđa! Banke naravno imaju razloga za „slavlje“, dok se Hrvatska Vlada pravi „nevještom“ i „iznenađenom“ s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Dakako, dužnici najavljuju daljnju pravnu bitku i to ovaj puta pred međunarodnim sudištem. Sve skupa nakon presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužnička kriza se samo još više produbila. Dakle, zašto je Vrhovni Sud donio ovakav pravorijek i gdje je izlaz?

    Činjenicu koji niti jedan Hrvatski državljanin nikad ne treba smetnuti sa uma vezano za hrvatsko pravosuđe, jeste „sklonost“ političkoj vlasti. Posebice kada se govori o sudskim sporovima koji izravno utječu na političku vlast u bilo kom smislu. Naravno, ne trebamo se pitati zašto je to tako, jer jednostavno znamo da je komunistička prošlost ostavila dubok trag na hrvatsko pravosuđe.

    Jednostavno, pravosuđe je uvijek bilo samo formalno sredstvo torture u rukama komunističkih vlastodržaca! Upravo ta „slabost“ pravosuđa ostala je do danas nazočna. Već smo svi mogli vidjeti pravorijeke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su najblaže rečeno bili „čudni“!
    Razlog zbog čega u pravorijeku Vrhovnog suda treba vidjeti „sklonost“ Vrhovnog suda prema političkoj vlasti, upravo je činjenica što je Vlada najavljivala „POVLAČENJE“ iz pregovora između banaka i kreditnih dužnika!

    Kako sam i ranije već pisao, kreditni dužnici tražili su preobrazbu kreditnih ugovora, tako što više neće imati nikakvu valutnu klauzulu. Upravo taj zahtjev kreditnih dužnika iz „Franka“ je nešto što DOISTA izlazi izvan svih okvira pregovaranja. Naime, kreditni dužnici mogu pregovarati, mogu tražiti izmjenu kreditnih uvjeta, reprogramiranje dugova, ali NE mogu VODITI MONETARNU POLITIKU!

    Valutna klauzula Kune vezana je za Euro i SVI pregovori su morali biti završeni sa vezivanjem kredita za klauzulu prema Euru i novim kamatnim stopama.

    Sadašnja presuda u potpunosti „abolira“ i Vladu i HNB od bilo kakve odgovornosti za krizu s kreditima vezanim za Franak! Vlada se svo vrijeme držala kao „treća strana“ koja sa kreditnom krizom nema nikakve veze, a što je doista glupost!

    Upravo je Hrvatska Vlada NAJODGOVORNIJA za nastalu dužničku krizu! Istodobno HNB se držao i još uvijek drži poput Vladine „pudlice“ koja čak niti zalajati ne zna!
    HNB je institucija koja VODI monetarno kreditnu politiku Hrvatske i doslovce SPROVODI ekonomsku politiku Hrvatske Vlade kroz svoju monetarnu politiku!

    Dakle, onog trenutka kada su kreditni ugovori vezani za tečaj Franka odlukom Vrhovnog suda postali VALJANI, praktično su JEDINO i SAMO KRIVI dužnici! Vlada je ovakvom odlukom dala do znanja kreditnim dužnicima kako se sama Vlada može potpuno „elegantno izvući“ iz ove krize i jedini koji će platiti bankovne LIHVARE jesu sami dužnici. Drugim riječima, ukoliko dužnici proglase osobni bankrot NIKOGA u državi neće biti briga za to i upravo je to poruka iz pravorijeka Vrhovnog Suda Hrvatske!
    Osobni bankroti dužnika su sada posve NE izbježni! Banke neće moći naplatiti dugovanja dužnika prodajom njihove pokretne i ne pokretne imovine, jer jednostavno nema kupaca. Banke će posve opravdano zatražiti isplatu dugova od Hrvatske Vlade!

    Problem Hrvatske Vlade je u tomu što ona jamči valutnom klauzulom isplatu svih kredita kroz instituciju HNB! Odnosno, vlada će trebati smanjiti monetarne pričuve koje ima u HNB-u i isplatiti dugove dužnika koji su bankrotirali! Ono što se već zna ukupni iznos kreditnih dugovanja vezanih sa valutnom klauzulom za tečaj Franka, viši je od cjelokupnog iznosa monetarnih pričuva Hrvatske.

    „Kratkovidna“ politika SDP očito stoji na stajalištu „mi ćemo sve skupa ubrljati do kraja, pa kad mi odemo onda neka nova vlast radi što zna i na koncu ćemo se ismijavati sa njima“!

    Drugačije rečeno, učinit će što gore to bolje kad odu sa vlasti! Međutim, ovo više nije pitanje tko jeste ili tko nije kriv, već jednostavno odlazi cjelokupna država u bankrot poput Grčke!

    Kako bih se što preciznije izrazio, sadašnja situacija je slična onoj iz doba hladnog rata, kada je posve bilo NE bitno tko bi prvi potegao nuklearne rakete, „dobri“ ili „loši“ dečki, jer bi baš svi skupa nestali!

    Tako je i sada sa Hrvatskom, bankrot donosi KATASTROFU ZA SVE. Ono što je zapanjujuće i mora baš svakog hrvatskog državljana ostaviti bez teksta i glasa, upravo je takva bešćutnost sadašnje vlasti!

    Suci Vrhovnog suda nisu čak niti svjesni razine svoje odgovornosti, kada sud donosili pravorijek gdje su ULIZUJUĆI se Vladi doslovce ŠTITILI LIHVARE u njihovoj PLJAČKAŠKOJ kreditnoj politici koja cjelokupnu zemlju dovodi u totalni bankrot!

    Ono što je preostalo ne samo kreditnim dužnicima nego i svim Hrvatskim državljanima je doista – Vjerujem u Boga oca svemogućeg!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr. Tihomir Janjiček: HRVATI ŽELE EURO, EVO ŠTO ĆE SE DOGODITI AKO SE EURO SLUČAJNO UVEDE.


    prosvjedi grčka

    Hrvatska Predsjednica potakla je pitanje koje ne silazi sa dnevnih tiskovina u Hrvatskoj. Naime, Predsjednica RH najavila je „uvođenje Eura“ kao hrvatske valute umjesto Kune do 2020. godine!
    Brojne tiskovine i web portali odmah su se dali na posao i napravili ankete za javnost, žele li Hrvati Euro ili Kunu kao hrvatsku valutu.

    Nije tajna, ali većina anketa pokazuje većinsku želju Hrvata za Eurom kao nacionalnom hrvatskom valutom. Postavlja se opravdano pitanje zbog čega?

    Odgovor na ovo pitanje treba tražiti u stajalištu javnosti o dvije stvari. Jedna je krediti u Francima ne bi nikad ni postojali, pa samim time niti sadašnja dužnička kriza. Druga je to što većina misli kako bi Hrvati imali povoljnije uvijete kreditiranja nego što imaju sada. Dakle, to je od prilike stajalište Hrvata, ali ostaje pitanje koliko su ovakva stajališta doista opravdana?

    Krediti u Francima su nuđeni u Hrvatskoj po IZRAVNOJ želji i poticaju inozemnih političkih struktura! Recimo austrijska vlada je podržavala poslovnu politiku njezinih banaka i ponudu kredita u Hrvatskoj koji su vezani tečajem za Franak! Uostalom, kada je Mađarska prva rekla “ne“ takvim kreditima, politički pritisak je odmah uslijedio i to od vlada svih država čije su banke nudile takve kredite! Dakle, ta kreditna politika vezanosti valute prema tečaju Franka u potpunosti je podržavana od strane država iz čijeg prostora je dolazila takva banka!

    Dakle želja austrijske vlade ili neke ine, JESTE bila na izvlačenju što veće svote novca od Hrvata i posljedično tomu i valutnih pričuva u Eurima! Očito su vlade EU država vidjele tu kreditnu politku kao sredstvo sprječavanja bankrota njihovih monetarnih i financijskih sustava i onda nisu prezali od lihvarskih kredita prema siromašnim članicama EU!

    No, sve i da smo imali Euro kao nacionalnu valutu to nikako NE znači da ponuda kredita vezanih tečajem prema Franku ne bi bio ponuđen na hrvatskom tržištu! Nuđeni su takvi krediti recimo i u Austriji od strane doista švicarskih banaka, ali su bile upućene preporuke austrijske središnje banke pučanstvu, NE ulaziti u takve kreditne ugovore. Sa druge strane, Hrvati su „natjerivani“ na kredite vezane za tečaj Franka, tako što nije postojalo druge opcije! Kreditni službenici u hrvatskim banka su još i dodatno uvjeravali kupce kredita kako je to upravo najpovoljnije riješenje za njih!

    Rezimirano rečeno, sve da je Hrvatska i imala Euro kao nacionalnu valutu, krediti vezani za tečaj Franka bili bi nuđeni na hrvatskom tržištu bilo kako bilo! Guverner Vujčić bi se i u tom slučaju kao i sada samo loše IZGOVARAO svojom vidovitošću od prije 10 godina i tobožnjeg upozoravanja javnosti bez ikakvih nakana!

    Kada je u pitanju kreditna politika i bi li Hrvatska imala povoljnije kredite od sadašnjih, onda odmah treba reći NE! Naime, niti unutar EU nije „jedinstvena“ kreditna politika. Kamatne stope su manje više slične u cijeloj EU, jer njezina uloga je kontrola novčane mase u opticaju, odnosno pojednostavljeno rečeno količina novca. No, ostali elementi kreditne politike, kao što je iznos sume gotovinskog pologa, vrijeme otplate kredita, zajamčenost kredita, namjena kredita i svi ti dodatni uvjeti kreditiranja razlikuju se od zemlje do zemlje! Dakle, ne bi bili ništa bitno povoljniji uvijeti kreditiranja nego su sada! U Hrvatskoj bi najvjerojatnije bio zahtjev za 30% gotovonskog pologa od iznosa traženog kredita! Uvjeti kreditiranja bi opet bili nepovoljni po Hrvate toliko koliko bi se mogao održavati monetarni sustav Hrvatske.

    Treba imati na umu još jednu važnu stvar, a to je politički i ekonomski pritisak EU na prezadužene zemlje i primjer Grčke u smjeru rezanja državne potrošnje, koja izravno pogađa životni standard svih Grka! Prosvjedi na ulicama Atene koji su viđani na TV zaslonima, bili su upravo posljedica toga.
    Neka se nitko ne zanosi, Hrvatska je isto tako izložena sličnom političkom i ekonomskom pritisku, pa su zato uvećane trošarine na cigarete, porez na gorivo i slično! Znači, „socijala“ nije rezana izravno, već posredno s višim cijenama najvažnije robe za široki puk, a to su gorivo i cigarete!

    Ostaje još samo jedna sitnica, a to je kada bi se ipak malo „zaigrali“ sa pitanjem „što bi bilo kad bi bilo“, odnosno što bi bilo kada bi od sutra doista Hrvatska započela sa uvođenjem Eura?
    EU i njezina ESB znaju da je Kuna doista PRECIJENJENA u tečajnom smislu. Sav dosadašnji pritisak koji se činio na Hrvatsku je „vraćanje kotačića“ unazad! „Oprost dugova“ bio je „blagoslovljen“ od EU!

    Smanjenje kupovne moći Hrvatskog puka kroz lihvarske kredite u Francima također! Takvi potezi ne mjenjaju stopu inflacije, točnije nemaju utjecaj na rast inflacije, ali smanjuju kupovnu moć puka! Time se otvara prostor za veći priljev novca u državni proračun i uravnoteženje državnog proračuna koji je debelo u minusu!

    Znači, kada bi Hrvatska recimo danas započela sa uvođenjem Eura, onda se ne bi imalo vrijeme na raspolaganju za „prilagodbu“ već bi se moralo odmah djelovati. To znači da bi najvećim dijelom kod cijena roba na cjenicima bila samo izbrisana oznaka „Kn“, pa zamijenjena sa oznakom „€“, dok bi plaće i svi prihodi bili PRERAČUNATI tečajem koji je vrijedeći. Time bi se VIŠESTRUKO umanjili prihodi Hrvata i država bi došla u „makroekonomsku ravnotežu“, ako ne baš trajnu, ali ono privremenu od bar godinu dana! Druga je stvar kako bi Hrvati u tom slučaju regairali!?

    Kao Hrvat mogu reći da smo mi vrlo „trpeljiv“ narod, uostalom istrpjeli smo jednog Sanadera 6 godina, Mesića 10 godina, Milanovića 3 i pol godine (do sada), Josipovića 5 godina, ali još znatno veći pad životnog standarda od onog koji nam se dogodio od 2008 godine do sada sigurno ne bi!
    Možda zvučalo malo „preoštro“, ali bi zasigurno bilo i „oluje“ i „bljeskova“ i „mimohoda“ u svim hrvatskim gradovima!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: HRVATSKO GOSPODARSTVO U OČIMA EU.


    SONY DSC
    Europsko povjerenstvo donijelo je prosudbe o stanju u hrvatskom gospodarstvu i mogućnostima izlaska iz višegodišnje recesije. Između ostalog najavljena je „mogućnost“ rasta BDP od tek možda 0,3%. Upravo na ovoj najavi mogućnosti, temelji se sav optimizam SDP i njegovih satelit strančica. Nastoje tu tek puku najavu predstaviti kao grandiozni uspjeh. Izvješće povjerenstva EU o stanju hrvatskog gospodarstva potakla me je pogledati detaljnije što je doista rečeno i imaju li prije svega Hrvati razloga radovati se tom izvješću, a ne samo vladajuća kasta.

    Prije svega kao doktor ekonomskih znanosti odmah na početku mogu reći, da svaki puta kada se susjedstvo neke države ekonomski oporavlja, ili bilježi ozbiljnije postotke rasta BDP-a, tada i ta konkretna zemlja može imati pozitivnih utjecaja po njezino gospodarstvo. Upravo tako nešto se može dogoditi i Hrvatskoj, ali su šanse za tako nečim doista više nego mizerne. Razlog tomu treba tražiti u tomu nešto više stope rasta BDP u EU imat će zemlje sa kojima Hrvatska ima vrlo slabe ekonomske veze, kao što su Irska, Malta, Poljska. EU očekuje njihove stope rasta nešto iznad 3%. Države koje se nalaze u Hrvatskom susjedstvu i sa kojima imamo nešto jače ekonomske veze, kao Austrija i Italija imat će stope rasta tek između 0% i 1%. Slovenija i Mađarska bi trebale postići stope rata BDP nešto iznad 2%. Dakle, zemlje koje su nam u okružuju ne mogu postići visoke stope rasta, a utjecaj upravo tih zemalja bi trebao u eknomskom smislu imati presudno djelovanje za hrvatsko gospodarstvo.

    Drugim riječima, kada bi stope rasta u susjednim zemljama bile oko 5% to bi imalo doista ozbiljniji utjecaj na hrvatsko gospodarstvo,  jer naša gospodarska kriza jako „duboka“. Stoga hrvatsko gospodarstvo neće ni osjetiti tih 1% ili 2% rasta BDP iz susjedstva!

    Međutim ovom prigodom dat ću točna pojašnjenja izvješća EU, upravo kako ne bi bilo praznih priča sa kojim uglavnom barata sadašnja vlast, nadajući se kako će sa njima ostvariti ostanak na vlasti.

    Povjerenstvo EU smatra četiri ključne točke zbog slabog gospodarskog oporavka Hrvatske. To su sporo restrukturiranje poduzeća, slaba vanjska konkurentnost, rastući dug države i rastući dug kućanstva i poduzeća.

    Naravno svatko će reći, a što je to „restrukturiranje“ gospodarstva, pa se onda uvijek počne razmišljati o vlasničkoj strukturi, a to doista nema nikakve veze u ovom slučaju. Struktura hrvatskog gospodarstva razmatra se sa stajališta industrija koje predstavljaju neku vrstu uskog grla.

    Tu spadaju industrija električne energije, industrija nafte i plina, željeznice i telekomunikacije. Upravo ove četiri industrije predstavljaju usko grlo za rast proizvodnje bilo kog oblika. Hrvatska uglavnom uvozi električnu energiju.

    Nafta i plin nisu dostatni iz vlastitih izvora, a s druge strane postoje visoko otpori u zemlji prema korištenju mogućih izvora nafte i plina iz Jadrana. Prema tome ova tri oblika energije ključna su za rast proizvodnje svakog gospodarstva.

    Željeznica je u katastrofalnom stanju, a upravo ona u suvremenom svijetu igra ključnu ulogu u prijevozu robe, ali i zaposlenika. Naime svaki rast proizvodnje zahtjeva ozbiljnije korištenje željeznice, a to je u hrvatskom slučaju praktično ne moguće.

    Konačno telekomunikacije su još uvijek vrlo ne razvijene, ili drugim riječima primjena računalne tehnologije sa suvremenim računalnim programima praktično ne postoji. Dovoljno je prisjetiti se doista „banalne“ stvari, kao što je „inventura“ robe koja se u rgovinama obično čini na početku kalendarske godine.

    To dovoljno govori da ne postoji mrežni računalni sustav, koji bi omogućili da nakon „skeniranja“ svake robe, automatski se vrši promjenu stanja na pričuvama robe, kako lokalnom, tako i središnjem skladištu. Dakle i kod trgovačkog poduzeća, ali i kod proizvođača, što bi omogućilo učinkovito upravljanje pričuvama. Na žalost Hrvatska je još jako daleko od toga.
    EU isto tako zabrinjava stanje na tržištu poslova. S jedne strane se gomila broj „ranjive radne snage“, a to su uglavnom mlade osobe i bez iskustva. Obrazovni sustav im ne omogućuje prikupljanje početnog profesionalnog iskustva radi lakšeg iznalaženja posla.

    Sa druge strane, radna snaga koja je iznad 40 godine života doslovce se ODVRAĆA od sudjelovanja na tržištu poslova i traženja posla. Dok EU nastoji produljiti radnu dob za sve osobe, dotle se u Hrvatskoj nastoji sve odgurati u mirovinu već sa 40 godina. Mogućnosti zapošljavanja mlađih osoba su praktično ne moguće!
    Europsko povjerenstvo jasno upućuje i na administrativnu ne učinkovitost institucija države. Naime, novac iz EU fondova se loše koristi iz razloga što su institucije vlasti u ne mogućnosti to učiniti.

    Djelovanje županijske i općinske vlasti je ZANEMARIVO u mogućnosti dobijanja novca iz EU fondova. Središnja vlast je ta koja kontrolira sve pristupe fondovima EU, ali nema nikakvog ekonomskog programa koji bi riješavao gore navedene strukturne probleme i u čije riješavanje bi MORALE biti uključene i županije! Zato što puno bolje poznaju stanje na vlastitom terenu. Upravo novac iz EU fondova JESTE namjenjen strukturnim promjenama u gospodarstvima zemalja EU, a tu je i Hrvatska.
    Stoga ako se ovo ima u vidu onda još jače dolazi do izražaja sva DEBILNOST u nastupu ministra Marasa koji poziva ljude da koriste novac, ako imaju ideju što bi učinili. Međutim, „ideja“ ne dolazi sama od sebe, već treba poticaj kojeg NEMA!

    Isto tako sve i kada bi se pojavio veliki broj osoba sa idejama nikako ne znači da bi ostvarenje tih ideja bilo pozitivno po gospodarstvo! Zbog toga su sigurno Marasovi pozivi krajnje NE učikoviti i bilo bi dobro kada bi država obznanila koliko je ideja započeto s provedbom nakon „pozivnice“ sa  TV-a, a koliko prije „umilne“ Marasove face!
    EU zabrinjava i stalno djelovanje države na financijski sustav. Posebice ih zabrinjava zamrzavanje tečaja Kune prema Franku. Nije EU protiv djelovanje države, već je daleko više za jedno pravno i sustavno djelovanje države, a ne „ad hoc“ djelovanje koje je ne predvidivo i izaziva ne stabilnost cijelog sustava.
    Financijski sustav u svom djelovanju opterećen je i brojnim pravilima i obvezama prema zaposlenicima. Tako se spominju i visoke otpremnine kod osoba koje izgube posao. To djeluje na ne učinkovito zadržavanje zaposlenih u poduzeću, jer se poslodavcu više isplati zadržati osobu na poslu i isplaćivati nisku plaću, nego isplatiti visoku svotu otpremnine. Stoga je i mobilnost radne snage znatno sužena.

    Preslojeviti socijalni sustav omogućava poticanje na rano umirovljenje, a sa druge strane dinamika plaća na makroekonomskoj razini nije uopće usklađena sa makroekonomskim kretanjima.

    Dugovi u gospodarstvu nisu riješeni „predstečajnom nagodobom“, a kao najNEzaštićeniji se spominju vjerovnici. Naime, oni su jedini koji na koncu plaćaju najvišu cijenu tim zakonom. Pravni sustav je OČAJNO ne učinkovit u sferi financijskog poslovanja.

    Državna poduzeća su još uvijek pravno u povoljnijem položaju od privatnih. Sa druge strane, privatna poduzeća opstaju samo na tržištima na kojima imaju monopol. Sve to skupa ograničava razvitak tržišta u smislu jačanja konkuretnosti, ali i rasta BDP-a. S tim u vezi je i niska konkuretnost na vanjskom tržištu.

    Monopolni položaj na nacionalnom tržištu ne potječe privatna poduzeća na izlazak na vanjsko tržište, gdje konkuretnost vrlo snažna. No, za EU su prevelika fiskalna opterećenja izvoznika dodatak u potpunosti sputava svaki mogućnost nastupa na tržištu EU.
    Na koncu, povjerenstvo EU smatra kako je zdravstvo zasigurno najveći izvor budućih financijskih nestabilnosti. Naime, galopirajući rast dugova zdravstva zahtjevaju bilo kako svoje pokriće, a cijelokuni financijski sustav to jednostavno više nije u stanju. Država sa druge strane ne poduzima NIKAKVE mjere za obuzdavanje rasta troškova zdravstva.
    Dakle, ovo su zaključci povjerenstva EU o gospodarskom stanju Hrvatske. Ako se dobro pogleda sve gore navedeno, može se reći kako je doista realno ocijenjeno stanje hrvatskog gospodrastva. Problemi su više nego OGROMNI! Jasno je i da je sadašnja vlada, ali i one prijašnje profućkali ne samo povjerenje, nego i vrijeme za koje su mogli djelovati i poboljšati sveopće gospodarsko stanje. Neminovno nam se nameće pitanje, pa imamo li onda razloga poput SDP-a „radovati“ se MOŽDA mogućem gospodarskom rastu od 0,3%?
    Odgovor je vrlo jednostavan, trebamo se radovati jednako koliko i kad vidimo umilnu facu ministra Marasa!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • NEMA ZORE, NEMA DANA, DOK JE BORISA I ZORANA


    Hvala Predsjednici na lijepim željama i poticaju za optimizam. No, sve dok nam „dvojac bez kromilara“ svima pjeva „ne dam se, ne dam minjat“ za Hrvatsku nema zore i nema dana!SONY DSC
    Hrvatska je ovih dana suočena sa dva posve oprečna stajališta. Sa jedne strane pojavio se OPRAVDANI zahtjev za ostavkom guvernera Borisa Vujčića, zbog doista KRAJNJE ne odgovornog ponašanja u svezi kreditne krize dužnika sa klauzulom prema Franku.

    Sa druge strane, Predsjednica RH najavljuje „optimistično“ uvođenje Eura u Hrvatskoj do 2020 godine. Ovo su dva posve oprečna stajališta i doista je teško naći u povijesti bilo koje države situaciju gdje su vodeći ljudi države tako oprečni u stajalištima. Stoga valja pogledati što je važno u svezi ostavke Borisa Vujčića i onda izjava same Predsjednice.

    Guverner Vujčić doista se ponaša sve više i više IMBECILNO FOTELJAŠKI! Država se nalazi pred potpunim financijskim i monetarnim slomom.

    ISHITRENA odluka Premijera o „zamrzavanju“ tečaja Franka prema Kuni, otvorila je „Pandorinu kutiju“ za špekulacije vezane za plaćanje tečajnih razlika, koje će se akumulirati koncem ove godine. Vlada i guverner NISU do sada u pregovorima uspjeli uvjeriti dužnike iz „Franka“ na konverziju duga po zamrznutom tečaju Kune prema Franku. Tako su ministar financija i guverner najavili povlačenje iz pregovora! Ono što je posve idiotski je uopće i sama pomisao na „povlačenje“ iz pregovora, jer se odluka za rješenje dužničke krize jednostavno MORA donijeti! Dužnici pak ustrajavaju na potpunom dokinuću valutne klauzule, što je NE mogući zahtjev.

    Sadašnji problem u svezi duga vezanog za tečaj prema Franku je taj što NITKO ne može pokriti tečajne razlike! Jednostavno nitko! Monetarne pričuve cijele države NISU dostatne pokriti tečajne razlike! Dužnici su već svi doslovce bankrotirali! Kada bi banke i preuzele baš sve nekretnine i pokretnine za koje su odobrili kredite, ili sa kojima se jamčila isplata tih kredita, jednostavno nema ih kome prodati!

    Ovo je doslovce PAT situacija. Stoga se doista NITKO ne može „povući“ iz sadašnje situacije, jer jednostavno nema se gdje povući! Posebice je imbecilno čuti tako nešto od guvernera HNB-a. Ovo je problem koji mora guverner ODMAH riješiti, jer je isključivo u njegovoj nadležnosti!

    „Proročanstva“ koja je dao još prije 10 godina guverner Vujčić u svezi kredita vezanih za Franak, samo ga još VIŠE čine KRIVIM i ODGOVORNIM za sadašnju situaciju! Boris Vujičić je prije 10 godina obnašao dužnost VICE guvernera HNB-a! Na toj dužnosti bio je od 2000 do 2012 godine, kada je postao guverner! Bio je znači po dužnosti čovjek broj 2 u HNB-u, odmah nakon ondašnjeg guvernera Rohatinskog!

    Guverner Vujčić je dakle IZRAVNI SUKRIVAC sa guvernerom Rohatinskim za dopuštanje kredita vezanih za tečaj prema Franku. Znao je Vujičić što će se dogoditi, ali zbog pohlepe za FOTELJOM niti onda nije imao ljudskog i profesionalnog DIGNITETA! Mogao je i morao još onda podnijeti ostavku, ukoliko se nije slagao sa Rohatinskim. Nije to učinio zbog FOTELJE! Stoga je krajnje GLUPO od samog Vujčića i spominjati svoja „proročanstva“ od prije 10 godina i u tomu vidjeti „razlog“ za ostanak na dužnosti guvernera HNB-a!

    Pozivi na ostavku guvernera Vujčića POTPUNO su OPRAVDANI! Činio je SVJESNO štetu za Hrvatsku od 2000. godine do danas! Svjesno je doveo cijeli monetarni sustav u potpuni bankrot, a znao je za to, najavljivao i još to i učinio! Sada nas sve još i podsjeća na to! To je doista arogantno izrugivanje i pljuvanje u lice cijeloj hrvatskoj javnosti!

    Neka nitko ne dvoji, Vujčićev odlazak sa dužnosti guvernera HNB-a, kako god se dogodio, ostavkom ili smjenom, neće biti tek profesorski povratak na ekonomski fakultet! Borić Vujičić će izravno otići na „odredište elita“, odnosno u Remetinec! To je PRAVI razlog zbog čega Boris Vujčić danas ne odstupa sa dužnosti guvernera! Zna to jako dobro Vujčić, jednako kako je znao i Sanader da mu odlazak sa dužnosti premijera put izravno vodi u Remetinec! Hoće li i Boris Vujčić bježati preko granice kao i Sanader, ostaje nam tek za doznati i ne treba nitko biti iznenađen ako se i to dogodi!

    Izlaz iz dužničke krize je samo jedan, a to je konverzija svih kredita sa klauzulom prema Franku na klauzulu prema Euru, ali sa NADNEVKOM odobrenja kredita i preračunom svih izvršenih isplata! Tek tada će svi dužnici biti jednaki pred zakonom, a opći bankrot izbjegnut! Ta i takva konverzija se NE može postići nikakvim pregovorima sa bilo kime! Premijer Milanović mora donijeti odluku o tomu i guverneru HNB-a naložiti na IZVRŠENJE i to ODMAH! „Zamrzavanje“ tečaja nije bila „državnička“ odluka, kako se hvalisao premijer, već besmislena odluka iz doba „hladnog rata“ čije posljedice ne može platiti cijela Država Hrvatska!

    Što onda reći o najavi Hrvatske Predsjednice o uvođenju Eura u ovakvoj monetarnoj situaciji u Hrvatskoj. Bila je to tek samo puka najava dubokog zaokreta u ekonomskoj politici nakon odlaska NAJŠTETNIJE vlade u Hrvatskoj! Zašto to treba tako shvatiti više je razloga. Ne postoji interes EU za uključivanje Hrvatske u monetarnu uniju, a upravo EU o tomu donosi odluku!

    Euro je još uvijek jako NE stabilna valuta, čiji opstanak niti danas još nije posve izvjestan! Svako dodatno uključivanje neke članice EU u monetarnu uniju, samo bi još više uzdrmao monetarni sustava EU i tečaj Eura! Program QE još nije niti zaživio i tko zna što će biti u konačnici od njega.

    Stoga, hvala Predsjednici na lijepim željama i poticaju za optimizam. No, sve dok nam „dvojac bez kormilara“ svima pjeva „ne dam se, ne dam minjat“ za Hrvatsku nema zore i nema dana!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • DOBAR TEK UZ SLOVENSKO MLIJEKO IZ SIRELE!!


    mlijeko_krava_05
    Mnogi mali proizvođači mlijeka ponovno bi se mogli naći u nezavidnoj situaciji, a država, odnosno Ministarstvo poljoprivrede ne poduzima ništa da bi to spriječilo. S područja Bjelovarsko bilogorske županije HSP-u se javilo na desetine zabrinutih proizvođača mlijeka u strahu za svoju budućnost zbog najnovijih postupaka vezano za otkup mlijeka.

    Zadnjih nekoliko dana francuski Lactalis seli strojeve i proizvodnju mlijeka iz Slovenije u Sirelu – Bjelovar što je jedino pohvalno i tu prestaje sve dobro za naše proizvođače mlijeka. Naime uz strojeve iz Slovenije dolazi i Slovensko i EU mlijeko jer francuski vlasnik nije prekinuo kooperantske ugovore sa slovenskim proizvođačima mlijeka koje će po svemu sudeći prerađivati u Bjelovaru.

    Ono što se ovih dana događa po selima u okolici Bjelovara izgleda ovako.

    Predstavnici Sirele idu po selima u Bjelovarsko bilogorskoj županiji i uvjetuju proizvođačima mlijeka da moraju kupovati njihova sredstva za čišćenje opreme za mužnju krava, a ako netko to ne želi oni ih uvjeravaju, da „znaju“ da će proizvođači u proizvedenom mlijeku imati puno mikroorganizama, te im stoga neće otkupljivati mlijeko.

    Uz sve ovo „Sirela“ je zatvorila nekoliko otkupnih punktova gdje su tradicionalno otkupljivali mlijeko u okolici Bjelovara. Proizvođači mlijeka se bune već nekoliko tjedana.
    Otkupljivač je prvo tražio da otkupni punktovi moraju imati uvjete po EU standardima (pločice, topla voda, septička jama ili prikljucak na vodovod i kanalizaciju) što bi sve trebali platiti mali proizvođači koji predaju mlijeko na otkupnim punktovima.

    Tu se radi o malim proizvođačima koji od tog mlijeka preživljavaju i svaka im je lipa važna. Te male proizvođače jedino mlijeko koje proizvode dijeli od socijalnih slučajeva, koji ukoliko im se i to uzme idu na teret države, a očekivana pomoć „države“, “županije“ i općina u kojima zatvaraju otkupne punktove je izostala.

    Ovo je još jedan primjer uništavanja hrvatskog sela i malog proizvođača i na uštrb hrvatskih proizvođača mlijeka razvijati ćemo slovensku proizvodnju. Umjesto razvoja i održanja hrvatskog sela razvijamo slovenska sela, a naša raseljavamo i uništavamo.

    Ono što nije uništila ni Austro-Ugarska, ni Kraljevina Jugoslavija, ni Komunistička Jugoslavija, učiniti će Eurobska Unija. Ukidanjem kvota za proizvodnju mlijeka još je jedan udarac koji će hrvatsko selo baciti na koljena i demografski devastirati.

    Strani proizvođači kojima je prodana hrvatska mljekarska industrija sigurno neće voditi računa o hrvatskom selu i seljaku. Cilj im je nepovratno uništiti proizvodnju u Hrvatskoj i napraviti mjesto za mlijeko iz starih čllnica EU i uskoro će nam stizati konvoji cisterni s lošijim mlijekom iz EU ili mlijekom u prahu za prehrambenu industriju.
    Biti će tu mlijeka iz robnih rezervi različitih zemalja, koje nažalost zadovoljavaju parametre propisane direktivama EU. Na ove i ovakve probleme Hrvatska stranka prava je upozoravala i prije samog ulaska u EU. Glas se nije dovoljno daleko čuo jer vladajućim oligarhijama nije odgovaralo da se čuje pravo stanje stvari.
    Vrijeme je da se resorno ministarstvo pokrene i da konačno počne djelovati.
    Bez obzira na tzv. EU direktive ministar poljoprivrede ima mehanizme kojima može djelovati na sprječavanju ovakvih poremećaja u proizvodnji mlijeka.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Povjerenstvo za poljoprivredu i selo
    Tihomir Grdinić

  • dr Tihomir Janjiček: POPUŠENE TROŠARINE!


    SONY DSC
    Kako sam već najavio u svojim prijašnjim napisima hrvatski ministri bili su u Bruxsellesu kako bi dobili „domaću zadaću“ uravnoteženja proračunskog deficita. Kao i uvijek kada „gazda“ zove na razgovor, pa se prođe bez „pljuske“, tada pozvani uvijek dođu radosni doma.

    Jasno, ministar Lalovac otišao je „gazdama“ sa pripravljenim „uratkom“ koji je vlada davno „zaboravila“ davno, pa je Lalovac „gazde“ privremeno „umilostivio“ od ne poduzimanja sankcija. Uradak su trošarine na gorive i cigarete s čime ministar Lalovac računa nadomjestiti barem djelomice manjak u državnom proračunu, a u ovom konkretnom slučaju trebalo bi si priskrbiti 1,3 miljarde Kuna u proračun.

    Ako se pogledaju ove dvije mjere, ipak svaka od njih ima različiti utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, pa i životni standard. Cigarete su roba čija potražnja se u ekonomskoj znanosti definirana kao „visoko ne elastična“. To znači rast cijena cigareta ne donosi nikakvo bitno smanjenje potražnje na tržištu za njima. Drugim riječima, unatoč rastu cijena cigareta, neće doći do smanjenja njihove potrošnje.

    Potražnja će ostati jednako snažna kao i prije poskupljenja. Matematski rečeno, poskupljenje od 1% za cigarete donijet će istodbno i 1% rast prihoda za proizvođače cigareta. U ovom slučaju, rast cijena je temeljem trošarine kao oblika poreza, pa će ovaj prihod izravno odlaziti u državni proračun u potpunosti. Stoga, ministar Lalovac doista može očekivati uvećani priljev novca u državni proračun temeljem trošarina na cigarete bez ikakvih posljedica.

    Bilo bi doista krasno kada bi Hrvati ipak makar malo smanjili pušenje cigareta, jer bi time sigurno imali više novca na raspolaganju u džepu, ali i bolje zdravlje. No, ništa se neće promjeniti po tom pitanju, jer jednostavno hrvatski pušači nemaju milosrđa prema sebi, ni financijski ni zdravstveno.
    Uvođenje trošarina na cijenu goriva već je posve drugo pitanje. Ovdje se dogodio spoj „lijepog sa korisnim“, kako se to često kaže u našem narodu. Naime, javnost se posve jasno očitovala sa „NE“ po pitanju „monetizacije autocesta“, unatoč tomu što to očitovanje „nije valjano“ prema pravorijeku Ustavnog Suda RH.

    Treba se prisjetiti riječi ministra Hajdaš-Dončića, kako će u slučaju odustajanja od „monetizacije“, tada morati biti nadoknada učinjena kroz višu cijenu goriva. Dakle vlada je ispunila „obećanje“ svog ministra, jer monetizacije neće biti, ali je sa druge strane „umilostivila“ EU.
    Gorivo kao roba ima nešto elastičniju potražnju od cigareta. Ne znači elastičnu, već samo malo elastičniju. Razlog leži u tomu, što se potrošnja goriva može općenito podijeliti na dio koji je vezan za funkcioniranje gospodarstva i dio koji se odnosi na potrošnju kućanstava. U većini razvijenih zemalja potrošnja goriva za potrebe gospodarstva je oko 75%, dok je potrošnja za potrebe kućanstava 25%.

    Za očekivati je da je u Hrvatskoj udio potrošnje goriva kućanstava niži. Dakle, relativno je NE elastična potražnja za gorivom u usporedbi sa potražnjom za cigaretama, gdje je praktično potpuno ne elastična. U Hrvatskoj je ne elastičnost potražnje još viša, jer je udio potrošnje goriva kućanstava niži. Međutim ova trošarina imati će višestruki učinak kroz rast cijena usluga transporta robe i ljudi. Unatoč tomu što će se sigurno pojaviti „mudraci“ koji će ustvrditi kako je udio troškova transporta u troškovnim strukturama hrvatskih poduzeća relativno nizak, pa rast cijena goriva „neće“ povećat stopu inflacije u Hrvatskoj.

    Takvo stajalište jednostavno NIJE točno! Troškovi transporta uvijek pogađaju gospodarstva i uvijek imaju inflatorno dijelovanje po gospodarstvo. No, ovaj oblik inflatornog utjecaja bi bio oblik „troškovne inflacije“. Ovo je bitno reći, jer ovaj oblik inflacije uvijek donosi ekonomsku stagnaciju poznatu kao „stagflacija“, jer se događa stagnacija i inflacija.

    Koliko jučer su svi hrvatski ministri „slavodobitno poklisarili“ po svim TV postajama o tek pukoj „najavi“ mogućeg gospodarskog oporavka od čak „frapantnih“ 0,2%, a sa ovom mjerom tih 0,2% rasta BDP-a biti će samo ne ostvareni san! Gospodarstvo će morati povisiti cijene robe i usluga, a agregatna potražnja na hrvatskom tržištu će biti smanjenja unatoč tomu što je tek nešto živnula sa navodnim smanjenjem poreza na prihod od prije par mjeseci. Taj rast prihoda biti će posve „progutan“ kroz povećana trošenja za gorivo i ostalu robu čiji rast cijena će se dogoditi.

    Općenito rečeno, može se očekivati nastavak gospodarske recesije, s tim što će se neki dodatni elementi pojaviti. Naime, ukoliko se obistini rast inflacije to znači da će tečaj Kune prema Euru biti ponovno apreciran, naravno ukoliko ne dođe do promjene tečaja. Dakle, to znači izvoz iz Hrvatske biti će još skuplji, a uvoz još jeftiniji i jasno je što će se dogoditi sa hrvatskom vanjskotrgovinskom bilancom. Rast deficita će biti ne izbježan.

    Pošto svaka kritika nema smisla ukoliko se nešto konstruktivno ne predloži. Umjesto rasta cijene goriva trebalo je povisiti cijenu nekoj drugoj robi, koja također ima visoku ne elastičnost, ali nema jak inflatorni utjecaj po gospodarstvo. Koja bi bila takva roba, odgovor ostavljam ministru Lalovcu, jer je to njegov posao.

    Što reći na koncu svega. S ovim mjerama očekuje nas nastavak gospodarske recesije, daljnji pad BDP, pad životnog standarda i naravno posljedično tomu rast nezaposlenosti. Pomanjkanje gospodarskog programa sadašnje vlade, dovelo je vladu do tek pukog vrludanja od problema do problema, te bavljenjem gospodarstvom od slučaja do slučaja kroz provedbu zapovjedi gazda iz EU. Tako se došlo i do „rješenja“ uporabe trošarina za koje se doista već sada može da su popušene.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček o nastupu guvernera Vujčića: Takve izjave ne daju ni moji studenti dodiplomskih studija.


    SONY DSC
    Konačno se hrvatskoj javnosti obratio guverner HNB-a, gospodin Vujčić. Nakon niza kritika i prozivki, guverner HNB pokušao je javnosti objasniti sadašnje ekonomsko i monetarno stanje u Hrvatskoj. Kada se malo toga dozna iz nečijeg govora, a ta osoba puno rečenica izgovori, onda bi to ekonomisti često nazvali „žvaka“ govor.

    Upravo takva objašnjenja su pružena od strane gospodina Vujčića. Stoga pogledajmo stajališta koja je iznio guverner.

    Prva činjenica, ako je vjerovati riječima guvernera, a nema se razloga ne vjerovati je niska eskontna stopa HNB-a prema komercijalnim bankama. Naime tako se stručno naziva interesna stopa koju središnja nacionalna banka neke zemlje, a kod nas je HNB, naplaćuje svim komercijalnim bankama koje posluju na njezinom nacionalnom tržištu.

    Na žalost, guverner se nije „sjetio“ naziva eskontna stopa, ali to i nije tako bitno. Daleko važnije je to što je ustvrdio kako komercijalne banke i dalje drže VISOKE kamatne stope, što njemu „nije jasno“!

    Što više, usporedio je komercijalne banke sa konjima koji NE piju vodu do koje ih je doveo KONJOVODAC u obliku HNB! Moram priznati da takvo objašnjenje monetarne politike nisam čuo do sada niti od jednog mog studenta sa dodiplomskih studija, ali je eto došlo od guvernera HNB-a, gospodina Vujčića! Doista „invetivno“!

    Guverner na ŽALOST jednostavno NE zna zbog čega komercijalne banke ne snižavaju kamatnu stopu i ne pružaju kredite gospodarstvu po povoljnijim uvjetima! Spomenutom izjavom guverner je iskazao visoku razinu NE stručnosti!

    Razlog leži u valutnoj kaluzuli koja je izgubila značenje sigurnosti za komercijalne banke. Naime, komercijalne banke odobravaju kredite prema određenoj valutnoj kaluzuli, a službena je ona prema Euru. Ta valutna klauzula je JAMČILA svim komercijalnim bankama punu konverziju svakog odobrenog kredita u bilo kom trenutku iz Kune u Euro! Time su komercijalne banke poslovale bez IKAKVOG poslovnog rizika, a sav rizik je snosila Država Hrvatska preko HNB-a kao JAMCA valutne kaluzule!
    Međutim, Hrvatska je postala financijski VISOKO RIZIČNA zemlja, a to se očituje upravo na činjenici što su nam državne vrijednosnice ocijenjenje kao VIŠESTRUKO smeće! Znači, svako kreditno poslovanje u Hrvatskoj povlači visoku razinu kreditnog rizika, odnosno mogućnost NE NAPLATIVOG kreditnog plasmana novca.

    Znači da je Država Hrvatska financijski LOŠ jamac za odobrene kredite unatoč valutnoj kaluzuli koju je preuzela! Valutna klauzula jednostavnoviše NIJE dovoljno sigurno jamstvo komercijalnim bankama za odobrene kredite, jer iza nje stoji država koja je financijski posve propala!
    Upravo zato su se na tržištu bili pojavili i krediti sa valutnom kaluzulom prema švicarskom Franku.

    Razlog već svi znamo, a i osobno sam o tomu pisao, jer su banke uvidjele šansu za lako stvaranje profita temeljem OČEKIVANIH tečajnih razlika između švicarskog Franka i Eura. Kada se odobravaju krediti sa relativno brzim i visokim profitima, takvi krediti se u ekonomskoj znanosti nazivaju „vrući novac“!

    Vrući, jer je visoki rizik, ali istodobno i visok profit. Međutim, krediti sa „švicarcem“ kao podlogom, došli su praktično u fazu poništenja. Znači takav oblik kreditiranja za banke više NE postoji!
    Hrvatska vlada i udruga banaka vrše i danas pritisak na kreditne dužnike organizirane u udruzi „Franak“, na konverziju svih tih kredita sa kaluzule prema Franku na klauzulu prema Euru! Dužnici, pak zahtjevaju dokinuće valutne kaluzule u potpunosti i stoga svi s ne strpljenjem očekuju doznati kako će se ova „tekma“ završiti!

    Vlasnici komercijalnih banaka stoga jednostavano NEMAJU više NIKAKAV financijski interes odobravati kredite sa kaluzulom prema Euru, jer Hrvatska nije financijski stabilna država da bi kroz tu kaluzulu doista bila OZBILJAN jamac!
    Rezimirano, niti su banke konji, niti nije HNB konjovodac, a tko je doista konj neka svatko sam dokuči!
    Guverner je izrekao još jednu bitnu rečenicu, a to je mogućnost naglog rasta kamatnih stopa u Hrvatskoj za kredite odobrene sa valutnom klauzulom prema Euru. Moram odmah reći unaprijed, takve izjave se NIKAD, ali baš NIKAD ne daju u javnost od guvernera koji je bar 1% stručna i odgovorna osoba! Takve izjave stvaraju PANIKU na financijskom i novčarskom tržištu!

    Taj „tajanstveni“ Euribor je kratkoročna razmjerna međubankarska kamatna stopa! Guverner je spominjao kako „opet šalje upozorenje kao i 2005“! Dvije stvari su ovdje bitne. „Upozorenje“ iz 2005 i događanja iz 2014 imaju razmak od 10 godina, pa su takve prognoze BESMISLENE! Posebice ako je i sadašnja prognoza za raspon od 10 godina! SVE, ama baš SVE se može promjeniti naglavce u takvom vremenskom razmaku! Nema tu baš doista nikakve „stručnosti“, ili kako bi narod rekao „pameti“!

    No, odmah ću reći, tako nešto NIJE moguće iz jednostavog razloga što je EU upravo uvela program uvećanja kreditnih fondova za pokretanje gospodarstva, poznat kao „QE“. Time će se uvećati ponuda novca na tržištu EU, što će sniziti kamatnu stopu!

    SAMO u slučaju iznenadne „EKSPLOZIJE“ inflacije u EU, onda se može dogoditi nagli skok kamatnih stopa. Šanse za takav scenario su MINIMALNE!

    Konačno „devalvacija“ Kune kao opcija. Guverner je usporedio devalvacije Dinara u Jugoslaviji i njihov negativan učinak. Međutim, sličnost problema sa tečajem Dinara i Kune je u tomu što je u oba slučaja vođena politika NE PROMJENLJIVOG tečaja, odnosno kako se stručno to kaže „fiksnog“ tečaja!
    U takvim uvjetima, kada nacionalna valuta postane tečajno PRECIJENJENA, promjena tečaja postaje sve nužnija, koja se obično odlaže od strane države. Kada se dalje više ne može odlagati, onda to obično učini visoka deflacija i takva promjena tečaja bude katastrofa po gospodarstvo.

    Tečajna politika Kune je MORALA biti daleko ELASTIČNIJA i doživljavati postupne promjene, odnonsno DEPRECIJACIJU. Novčana masa u Hrvatskoj je NE prekidno uvećavana od uvođenja Kune, zbog rasta deficita u državnom proračunu i bilanci plaćanja!

    Još uvijek nije kasno za POSTUPNU LAGANU deprecijaciju tečaja Kune, ali naša monetarna politika se vodi iz štale!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: U Hrvatskoj treba doći na vlast oporbena stranka sa ozbiljnim ekonomskim programom, za sada to je jedino HSP.


    SONY DSC
    Ovih smo dana mogli biti svjedocima o dva posve različita izvješća o gospodarskom stanju Hrvatske, s jedne strane su domaći izvori i sa druge je EU. Hrvatska je za EU već odavno postala zemlja sa previsokim i stalnim deficitom državnog proračuna. Dakle, postali smo zemlja „financijski slučaj“!
    No, domaća sredstva priopćavanja obasipaju hrvatsku javnost „poboljšanjima” u hrvatskom gospodarstvu, a za koja je hrvatska vlada najzaslužnija. Tako imamo izvješće HNB, koje OPET najavljuje gospodarski oporavak u ovoj godini, unatoč negativnoj stopi rasta u prva tri mjeseca. Što više „hrabro“ se najavljuje „veliki“ oporavak od ČAK 0,2% rasta BDP u 2015. godini, ali za sada je to ipak samo san.
    Istodobno HNB govori o „daljenjem“ padu nezaposlenosti, a koji je doista utemeljen na tek pukom BRISANJU nezaposlenih osoba sa lista HZZ-a. Izbrisani su brojni Hrvati, jer jednostavno odlaze u iznozemstvo, a hrvatske vlasti nemaju čak niti popis novonastalih hrvatskih iseljenika! Razlog je jasan, vlasti ne žele reći hrvatskoj javnosti koliko ljudi je napustilo Hrvatsku zbog njihove katastrofalne eknomske politike.
    Hrvati koji odlaze u inozemstvo sve i kada bi se trebali nekomu javiti o odlasku, jednostavno NE žele zbog razočaranosti i BIJESA prema hrvatskoj vlasti. Istodobno hrvatska vlast se „hvališe“ sa „iznimno dobrim“ financijskim rezultatima malog i srednjeg poduzetništva, te se navodi kako je zaposlenost u malim tvrtkama uvećana za 7%, ali su srednje i velike tvrtke smanjile zaposlenost za 1,4%. Naravno, jasno je da ovaj „ogromni“ rast zaposlenosti u malim tvrtkama u stvarnim znamenkama nije ni blizu veličini znamenki smanjenja zaposlenih u srednjim i velikim tvrtkama!
    S druge strane, EU ne zanimaju ni zaposleni ni ne zaposleni, njih zanima samo financijska konsolidacija državnog proračuna. Upravo to im je jedina briga, a podaci nisu dobri NIKAKO. U prva tri mjeseca ove godine oko 22 milijarde kuna je prihod u državnom proračunu i 28 milijardi kuna je rashod. Prošle godine u isto vrijeme prihodi su bili 25 milijardi kuna, a 32 milijarde kuna bio je rashod u državnom proračunu. Dakle rezultati su praktično isti, ali je ukupni obujam i prihoda i rashoda na nižoj razini zbog recesije. Istina, ove godine je milijardu kuna manja razlika između prihoda i rashoda, ali očito to nikako nije zadovoljavajući rezultat za EU. Zbog toga što EU želi manju razliku između proračunskih prihoda i rashoda nego što je vlada do sada postigla.
    EU ne zanimaju ni Hrvatska ni Hrvati, ona samo NE želi vidjeti financijski bankrot Hrvatske. Zato jer bi to značio gubitak svih njezinih dosadašnjih novačnih kredita odobrenih Hrvatskoj u svrhu uravnoteženja državnog proračuna. Ne želi EU strahovati za povrat svog uloženog novca, više nego što mora.
    Jasno je EU da Hrvatska nije Grčka i NE može se igrati žongliranja sa Putinom, unatoč ne davnom „glamuroznom“ potpisivanju „važnih“ gospodarskih ugovora u „režiji“ naj štetnije osobe u povijesti Hrvatske, Stjepana Mesića.
    Ministar Lalovac upravo iz tih razloga putuje u Bruxelles po „porciju dogovora“ ili kako bi to rekao nekad bivši premijer Sanader po „domaću zadaću“! „Peta brzina“ učlanjenja u EU koju su baš SVE političke stranke podržavale, dovela je do prekomjernog trošenja „goriva“! Sada se više nema za „gorivo“ ni u prvoj brzini, a EU postaje nestrpljiva sa naplatom već dospjelih potraživanja. EU više nije zainteresirana za financiranje Hrvatskog proračuna, po bilo koju brzinu, jer „tekma“ je davno završila!
    Naravno pitanje koje će svatko od Hrvata u Hrvatskoj postaviti je što nas čeka i što će se doista dogoditi u ovoj godini.
    Pritisak EU neće oslabiti na Hrvatsku, pa će stoga Hrvatskoj ova godina biti IZNIMNO problematična! Milanović niti zna niti može bilo što učiniti! Sve je već rečeno i od SDP-a i od premijera i Hrvatska zato UBRZANO tone, brže od Titanika! Lalovac nema ni znanja ni sposobnosti bilo što promjeniti, bio je i ostao tek Linićeva zakrpa.
    Vujičić je i dalje samo „glasnogovrnik“ HNB-a, bez ikakve naznake za nečim više od toga. Dno od dna dotaknut će Hrvatska za same izbore! Titanik nije bio spašen, a putnika je bilo više nego barki za spašavanje.
    Neće moći svi od reda Hrvati otići u inozemstvo, unatoč doista MASOVNOM iseljavanju. Oni Hrvati koji ostanu u Hrvatskoj biti će „heroji“, ne zato što su tako odlučili, već neće imati niti jedan ini izbor!
    Tko god došao na vlast imat će NE „vruć krompir u šakama“ kako se obično kaže, već užarenu vulkansku lavu! U Hrvatskoj treba doći na vlast oporbena stranka sa ozbiljnim ekonomskim programom, a za sada to je jedino HSP.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Za probleme “švicaraca” uz Rohatinskog i Vujčića, krivi su i svi premijeri, Sanader, Kosor i Milanović.


    dr janjiček_srbOdgovornost nositelja vlasti u svakoj državi prema vlastitom puku, pa uključujući i Hrvatsku, znatno je viša od one što je često može i zamisliti obična osoba. Koliko puta smo mogli vidjeti negdje na filmu, bilo dokumentarnom ili umjetničkom, kako određena osoba zbog gubitka namještenja doživljava psihološku traumu. Nevezano za spol osobe, ali manje više svi reagiraju vrlo slično. Neki budu vidno slomljeni i depresivni, drugi dobiju napadaje bijesa, neke obuzme tuga i doslovce plaču, dok ima i onih koji se vrlo ozbiljno razbole, a najteži slučajevi su kada si osoba okonča život! Dakle, prave drame se događaju u ljudskim životima sa gubitkom namještenja.

    Hrvatska je već odvano u formalnom smislu postala tržišnom zemljom i više nema komunizama, tako da se i u Hrvatskoj život svodi baš kao i u drugim državama svijeta i Europe na plaćanje računa i otplate kredita!

    Krediti nisu nikakva „specijalnost“ Hrvata, niti su Hrvati najzaduženiji puk na svijetu! To se može čuti među našim ljudima. Najčešće mi ne vjeruju ljudi kada im kažem kako razmjerna obitelj u Kanadi, roditelji sa dvoje djece, imaju RAZMJERNO 6 kreditnih kartica! Tata i mama imaju svatko po 3 kreditne kartice, a razmjerni dug po JEDNOJ kartici je već dulji niz godina IZNAD $10,000! Dakle razmjerni KARTIČNI dug po razmjernoj obitelji je $60,000, a TOČNO iznosi $61,096! Tu nije uračunata OSOBNA kreditna linija, a imaju je sve punodobne osobe i njezin dug razmjerno iznosi oko $30,000 po svakom Kanađaninu! Sad na to treba dodati kredite za automobile i na kraju stambene kredite!
    Jednom prigodom, dok je bio u posjeti u Kanadi jedan moj bivši student, tada me je upitao: „profesore kako ljudi plaćaju sve što imaju“? Rekao sam mu sa kreditom, ali on mi se nasmijao u lice smatrajući kako ga valjda lažem! „Nije mogućno baš toliko dobiti kredita“, a kada sam mu uzvratio JESTE, MOGUĆE je, on je tek tada shvatio da je pogriješio prema meni. Neka se nitko ne zanosi, NIJE ništa drugojačije u SAD-u, samo su znamenke još VIŠE!

    SAD su 2008. godine ušle u duboku financijsku krizu, jer je par godina ranije učinjena tzv. „dergulacija“ bankovnog poslovanja. Ta „deregulacija“ svela se jednostavno na sniženje kriterija za utvrđivanje pouzdanosti mogućnih kreditnih dužnika za nekretnine! Tako je stambeni kredit mogao dobit svatko tko se pojavio na bankovnom šalteru. Nije se provjeravala kreditna sposobnost dužnika u smislu najmještenja, prihoda koje pravi osoba, sve je bilo „nema veze“!

    Došlo je do pravog BUJANJA potražnje za nekretninama i isto tako graditeljstva! Potržnja za nekretninama je toliko ojačla, da je bilo dovoljno doslovce kupiti si neku kuću ili stan i samo sačekati 10 ili 12 mjeseci i prodati po 20% višoj cijeni od kupljene! Izmislili su bili čak tzv. CDO, ili vrstu obveznice koja je predstavljala „objedinjenu dugovnu obvezu kreditnih dužnika”.

    One su se preprodavle od banke do investicijske banke, pa udruženim bankama, pa na koncu i kompanijskim mirovinskim fondovima i osiguravajućim tvrtkama! Sve se dobro odvijalo dok se nije pojavila recesija. Ne pouzdani dužnici su prvi ispali iz „igre“ odmah, a pojavila se i masovna ponuda nekretnina temeljem OVRHA!

    Čitavi DIJELOVI GRADOVA bi bili ispražnjeni! Većina vlasnika je završavala DOSLOVCE na ULICI! Kriza se tima još više rasplamsala, jer je graditeljstvo moralo prestati graditi i otpusti MILIJUNE namještenika! To je još više ojačalo krizu, pa je na koncu ponuda nekretnina činjena DOSLOVCE NA AUKCIJMA!

    Kuće i stanovi su gubili po 80% svoje prodajne cijene u samo PAR TJEDANA! Događali su se MASOVNI OSOBNI stečajevi, kao i stečajevi tvrtki što je dovelo do potpunog KOLAPSA nekad „bogate“ Amerike! Banke nisu mogle prodati NIŠTA od ovršenih nekretnina, jer baš NITKO nije mogao kupiti NIŠTA od nekretnina! Nitko nije imao NOVCA! Banke su da bi izbjegle bankrot prvo prodvale svoje dionice raznih europskih banaka koje su posjedovali!

    Nastupila je NAGLA i MASOVNA ponuda dionica europskih banka na eruopskim burzama što je i te banke natjeralo u propast! Tako se američka kriza preselila i u Europu! Tada je prvi puta u javnosti izrečen izraz za obezvrijeđene nekretnine u obliku „toxsic assets“, ili „zatrovana imovina“!
    Značila je doslovce imovina čija je tržišna vrijednost ZNATNO ISPOD vrijednosti kreditnog zaduženja! Od te krize SAD se tek nedavno nekako izvukla, ali uz brojna samoubojstva svojih pučana, brojne psihičke boleštine u koje bi zapadali. Kako narod to kaže, daleko od oko, daleko i od srca, malo toga se o tomu znalo i govorilo u Hrvatskoj!

    U ponedjeljak 30. ožujka, prikazan je dokumentano informativni film o problemima kreditnih dužnika čije su kreditne obveze valutnom klauzulom vezane prema švicarskom Franku. Dosta iznimno teške životne sudbine su se mogle vidjeti, a neke su bile i tragične!

    Kao i u američkom slučaju i Hrvatskoj je problem „zatrovana imovna“! Naime špakulativna lihvarska podvala banaka u Hrvatskoj ustrojila je igru, po kojoj neće banke ići u propast radi „zatrovane imovine“, već kreditni dužnici!

    Zaigrali su na jednostavnu kartu, spašavanje europskih banaka od bankrota prinudilo je središnju banku EU da masovno elektronički doznači ogormno iznose novca bankama kako bi ih spasili! Bilo je jasno da će tako uvećana novčana masa Eura izazvati i tečajnu deprecijaciju Eura!

    JEDINO kako se deprecijacija mogla izmjeriti bilo je pomoću JEDINE valuta izvan EU, a to je švicarski franak! Ogroman pritisak je izvršen na kupce kredita kroz nižu kamatnu stopu kroz olakšane uvjete kreditiranja, jer su bankari znali da će prije ili poslje nastupiti masovni rast tečaja švicarskog franka prema Euru! Stoga su nastojali tržište osvojiti na brzinu, jer čim tečaj franka počne rasti, raspoloženje prema „švicarskim kreditima“ u narodu će se promjeniti!

    Tko je ZNAO za svu tu „IGRU“ sa „švicarcem“!?

    sanader_kosor_milanovic

    Znala je HNB i konkretno Rohatinski i Vujčić! Rohatinski nije ništa govorio, jer ni NE može! Vujičić je pak bio i ostao samo „glasnogovrnik“, a sada je isti kao i Rohatinski!

    Potvrdili su moje riječi obojica i na filmu odbijanjem nastupa. Tko je još MORAO znati za tu „igru“, ali NIJE IMAO BLAGE VEZE!? To su premijeri, Sanader, Kosor i Milanović!

    Oni su dapače ŠEFOVI guvrenerima HNB-a! Sanader nije imao pojma niti ga je interesiralo što se događa u državi, jer sve što je njega interesiralo je uspješnost njegove osobna pljačke i to je sve!
    Kosor, ona je jednostavno bila „Alisa u zemlji čudesa“, zato je i bila tek Sanaderova obična „mobitel premijerka“! Milanović je jednostavno samo bio i ostao NEznalica sa stotinu lica!

    Njegov jedini „stručnjak“ bio je Linić, a koji je toliko BESMISLENO u filmu LUPETAO o „rješenju“ kroz uvođenje poreza na profit banaka! Kao da će se time moći zaustaviti rast tečaja „švicarca“!

    Kada je došao doslovce trenutak potpunog bankrota svih dužnika, pa time i urušavanje cijelokupnog bankovnog i financijskog sustava, Milanović se tek sjetio recepta „zamrzivača“ iz doba Milke Planinc i „zamrznuo“ tečaj „švicarca“!

    Tragikomično je i to što banke u Hrvatskoj nisu ODMAH iskazle dovoljnu razinu razumijevanja sadašnje situacije i opasnosti urušavanja čitavog financijskog i bankovnog sustava! Banke su predložile konverziju kredita iz „švicarca“ u Eure udruzi „Franak“ i to je JEDINO mogućno riješenje u OVOM trenutku!

    Uostalom to je bilo i moje stajalište kao i stajalište HSP-a! No, kada se zbog OČAJNIH vlada izazove KAOS onda se odmah ne spoznaju prava riješenja u javnosti!

    Stoga „udruga franak“ želi dokinuće valutne klazule, pa se postavlja kao da je HNB! Sa druge strane, HNB sa Vujičićem i dalje je POTPUNO NE zainteresirana za čitavu zbrku, do koje NIKAD ne bi došlo, da su guverneri bili bar SAMO malo manje i šutljivi i mutavi!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Do kada ćemo piti hrvatsko mlijeko?!


    U Hrvatskoj se svakodnevno zatvaraju „tvornice mlijeka“, svaki dan čujemo ili nam se javi bar po jedan OPG s potvrdom da zatvara farmu, pakira kovčege i traži posao na bauštelama Irske, Njemačke ili neke druge europske ili prekooceanske zemlje.
    hrvatsko mlijeko
    Dok druge države s dugom tradicijom u proizvodnji mlijeka spremno dočekuju ukidanje KVOTA u proizvodnji mlijeka, Hrvatska o ovom nadolazećem cunamiju jeftinijeg mlijeka iz „starih“ članica EU šuti.
    Ministarstvo poljoprivrede se po ovom pitanju još nije očitovalo, a dan „D“ je 01. travnja 2015. godine i nije nikakva tajna da će se u Hrvatsku sliti ogromne količine jeftinijeg, samim tim i lošijeg mlijeka i mliječnih prerađevina po trgovačkim lancima u vlasništvu stranaca.

    Ako znamo da Hrvatska trenutno proizvodi 500 milijuna litara mlijeka, a iskazujemo potrebe za oko milijardu litara, onda znamo da se s ukidanjem KVOTA gasi i dobar dio domaće proizvodnje sadržanih u ovih 500 milijuna litara, jer ne pripremljeni hrvatski mljekari ne mogu konkurirati francuskim, njemačkim ili nizozemskim proizvođačima mlijeka.

    Ako želimo zadržati bar dio proizvodnje država mora donijeti hitne mjere, a jedna od njih je i osnivanje Mljekarskog fonda iz kojeg bi se štitila cijena po litri otkupljenog mlijeka i to 1,40 kuna, a ostalo bi se plaćalo po kvaliteti, za razliku od sada kada se plaća 0,80 kn po litri iako se kod otkupa sve otkupljeno mlijeko transportira u istim cisternama, i ono prvog i ono drugog cjenovnog razreda.

    Svjesni smo da zaštićena cijena nije popularna mjera u EU, ali Vlada RH i Ministarstvo poljoprivrede moraju pomoći malim mljekarima ako mislimo imati mljekarsku proizvodnju baziranu na domaćoj hrvatskoj sirovini, jer EU sigurno neće.
    Svakim danom postajemo ovisniji o tuđem mlijeku, mlijeku iz zemalja članica EU, koji će svoje viškove u obliku mlijeka u prahu isporučivati na naše tržište. Aktiviranjem Mljekarskog fonda najviše koristi imati će Hrvati koji će zadržati proizvodnju, a naši potrošači će piti kvalitetno hrvatsko mlijeko, a ne europsko smeće.
    snaga hrvatske hrane
    Mljekarski fond može i mora biti prijelazno razdoblje u vremenima koja dolaze u kojima poticajnim mjerama moramo hrvatsku proizvodnju mlijeka učiniti konkurentnom EU proizvođačima.

    Predlažemo također da država kao vlasnik HBOR-a istom naloži da u 2015. godini pokrene program kreditiranja kupovine junica, za razliku od 2014. godine kada to HBOR nije htio napraviti uz nemušto objašnjenje da je mljekarstvo rizična proizvodnja.

    Iz javno dostupnih informacija saznajemo da su „stare“ članice EU (prije svih Njemačka) već prošle godine krenule s ulaganjima za povećanje proizvodnje mlijeka imajući u vidu ukidanje KVOTA i samo prošle godine proizvodnja mlijeka im je značajno porasla, kao i otkupna cijena mlijeka.

    Hrvatska stranka prava je i tijekom pristupnih pregovora s EU upozoravala na nepripremljenost Hrvatske za ulazak u EU, pogotovo u sektoru poljoprivrede i KVOTA u poljoprivredi , a sadašnja situacija nas nažalost nije demantirala. Ukoliko Vlada i Ministarstvo poljoprivrede ne donesu hitne mjere za spas mljekarstva, bojimo se da će ono u Hrvatskoj biti svedeno na slučajnost, a mlijeko prozvedeno u Hrvatskoj tražiti će se svijećom.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Povjerenstvo za poljoprivredu
    Tihomir Grdinić

  • “OTVORENO”: PRAZNIK NE ZNANJA MINISTRA MARASA!


    dr janjiček_srb
    Nacionalna TV postaja organizirala je emisiju i razgovor vezano za deprecijaciju tečaja Eura prema svim svjetskim valutama. Postavilo se pitanje o kojemu do sada nitko nije ŽELIO razmišljati, a još manje govoriti, kako će deprecijacija Eura djelovati na Hrvatsku. Bogu hvala konačno je u gostima bila i jedna ekonomistica. Od strane vlasti nazočio je ministar Maras koji je prije svega doista POTPUNO NE upućen u tečajnu problematiku.

    Prvo pitanje je bilo što će biti sa tečajem švicarskog franka? Drugo pitanje je hoće li doći do jačanja inflacije u EU? Treće pitanje je bilo može li Hrvatska učiniti promjene u svojoj monetarnoj i tečajnoj politici?
    Moram reći otvoreno da sam ostao razočaran svojom kolegicom dr. Ivanov, jer je ustvrdila kako će tečaj švicarskog Franka ostati stabilan! Deprecijacija tečaja Eura nije nastala samo prema JEDNOJ valuti, nego je nastala prema SVIM valutama! Dakle, uključujući i tečaj prema švicarskom Franku!

    Razlog je jednostavan, uvećana novačana masa, povećat će ponudu Eura na svjetskim tečajnim burzama i istodobno potražnju za svim svjetskim valutama!

    S obzirom da je švicarski Franak iznimno važna valuta za EU, zasigurno će VIŠESTRUKO ojačati i potražnja za njom! Stoga treba očekivati PONOVNO VIŠESTRUKI rast tečaja švicarskog Franka! NEMA GOVORA o “precijenjenosti” tečaja švicarskog franka na tečajnim burzama! Jednostavno tečajne burze postoje radi utvrđivanja realnog tečaja i taj realni tečaj je samo onaj formiran na tečajnoj burzi temeljem ponude i potražnje! Nisam mogao vjerovati da profesorica i doktorica eknomskih znanosti može “špekulirati” o nekom “realnom” tečaju koji je izvan tečajne burze!

    Još jednom ću napisati pojašnjenje što je devalvacija i što je deprecijacija! Devalvacija je ODLUKA države o TRENUTNOM obaranju tečaja i to čine SAMO države koje NEMAJU tečajnu burzu! Deprecijacija je LAGANI pad tečaja i on se događa JEDINO i SAMO kroz tečajnu burzu!

    Drugo pitanje koje se nametnulo bilo je pitanje stope inflacije u EU, hoće li porasti ili ne? Odgovorit ću evo cijelokupnoj hrvatskoj javnosti da zna, INFLACIJA ĆE ZNATNO OJAČATI U EU!!! Neka se nitko ne zanosi! Zašto to tvrdim, evo UNAPRIJED! Zbog toga što je JEDINI “lijek” za suzbijanje inflacije kamatna stopa! Naime, ona mora biti uvijek VIŠA od stope inflacije! S obzirom da je kamatna stopa u EU iznimno NISKA, sa povećanjem novačne mase, kamatna stopa će JOŠ VIŠE PASTI!!!!

    Jednostavno novca će biti u izobilju, ali ostaje pitanje tko će ga kupiti!? Naime, kako sam i prije govorio, kamatna stopa je cijena novca, prema tome kada se ponuda novca višestruko uvećava, a potražnja je manje više ostaje ISTA, nema šanse za rastom kamatne stope! To istodobno znači rast inflacije BEZ šansi za njezino obuzdavanje! Dokaz je upravo u Švedskoj, gdje danas kamatna stopa iznosila -1,1%!!!! Praktično, banka vam PLAĆA da uzmete kredit!!!

    EU je napravila GREŠKU, jer NIJE napravila i BAILOUT program, već samo uvećava novačanu masu kroz uvećanje kreditnih fondova! To samo djeluje na eventualno poticanje tražnje za robom i uslugama, ali NE i IZRAVNO financijsko ozdravljenje poduzeća! Drugim riječaima, EU je kopirala eknomski program SAD, ali prije svega sa ZAKAŠNJENJEM od 7 godina i uz to SAMO djelomice kroz ponudu novca na tržištu bez bailout programa kao sastavnice!!!

    Treće pitanje, vezano za hrvatsku monetarnu politiku onda odmah treba reći za izrečenu doista BEDASTOĆU od ministra Marasa. Naime rekao je kako hrvatska vlada neće mijenjati tečaj Kune, kako bi se “zaštitili građani”! Tečaj kune se VEĆ PROMJENIO prema švicarskom Franku i vlada je SPAVALA!!!! Točno, kada se tečaj promjenio sjetila se bila vlada doista SAMO “građana”, ali je zaboravila SELJAKE koji su kupili traktore i kombajne za kredite sa kaluzulom prema “švicarcu”! Poslije je to “ispravljala”!

    Hrvatska NE može više ostati na ovakvoj monetarnoj i tečajnoj politici! Jednostavno FLEKSIBILNIJA tečajna i monetarna politika je JEDINI način POKRETANJA gospodarstva! To upravo i ČINI EU sa ovim QE programom! Sa sadašnjom krajnje UKOČENOM tečajnom i monetarnom politikom, Hrvatska jednostavno SUNOVRATNO LETI u bankrot!!!! Hrvatska MORA učiniti BAILOT program i potpuno DOKINUTI valutnu kaluzulu! Porezi moraju biti ZNATNO sniženi, kamatna stopa mora ostati relativno višom, a “bailout” program IZRAVNO uliti novac u korporacije koje su insolventne kroz DOKAPITALIZACIJU!

    Nije stvar u “katoličkom” oprostu vjerovnika svih dugova prema svim dužnicima, jer to jednostavno SVE vjerovničke tvrtke nemilosrdno gura u BANKROT!

    Znam, netko će reći kako će država tada imati još veći deficit u proračunu, ako porezni postotci budu sniženi! To NIJE točno sa stajlišta dinamičkog pristupa, dakle u rasponu od godinu ili dvije! Naime, ukoliko bi se poduzele gore spomenute mjere, došlo bi do VIŠESTRUKOG uvećanja POREZNE OSNOVICE! S druge strane, došlo bi i do porasta monetarnog kvocijenta, odnosno kvocijenta obrta novca! Prema nekim izračunima koje sam osobno učinio, taj kvocijent u Hrvatskoj iznosi danas između 1,1 i 1,2 godišnje! U brojnim zemljama EU, iznosi preko 2!

    Na žalost malo toga se korisno moglo čuti i vidjeti i od ministra, ali i od ostalih uvaženih gostiju. Najbolje bi se možda to opisalo sa riječima poznatim svima “Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova”!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • PREMA PREDVIĐANJU dr. JANJIČEKA DOGODIO SE TEČAJNI KOLAPS EURA.


    Kada se dogodio nagli pad tečaja Eura od prije mjesec dana, predvidio sam da će vrlo skoro doći još jedan sličan pad i to zbog QE programa EU, a koji je namijenjen gospodarskom oporavku EU.
    dr janjiček_srb
    Kada se dogodio nagli pad tečaja Eura od prije mjesec dana, predvidio sam da će vrlo skoro doći još jedan sličan pad i to zbog QE programa EU, a koji je namijenjen gospodarskom oporavku EU. Danas su SVE svjetske burze novca zabilježile SNAŽNU deprecijaciju tečaja Eura, dok naše tiskovine, TV postaje i radio postaje, uglavnom ŠUTE o tomu! U dva dana došlo je gotovo do kolapsa tečaja Eura prema SVIM svjetskim valutama. Tako se danas za €1 dobijalo tek US$1,06!

    Gotovo su izjednačeni tečaj Eura i američkog Dolara, a takvo što se nije dogodilo već 10 godina! Osim toga za €1 dobija se danas SAMO 1,07 švicarskih Franaka! To drugim riječima znači da problem tečajnih razlika za kreditne dužnike sa valutnom klauzulom prema švicarskom Franku, sada postaje JOŠ OPASNIJI nakon „odmrzavanja“ tečaja! Naime, deprecijacija Eura prema SVIM svjetskim valutama je ISTODOBNO i DEPRECIJACIJA Kune prema svim svjetskim valutama! Vrlo skoro će tečaj američkog i kanadskog Dolara doći na 7 ili 8 Kuna u Hrvatskoj.

    Dakle, zašto i kako je QE program doveo do ovog velikog pada tečaja Eura i kako sam mogao to predvidjeti. QE program je program prema kojemu je Središnja banka EU odlučila kupiti obveznice država EU i njihovih vodećih korporacija od komercijalnih banaka u iznosu od preko 1.000 MILIJARDI EURA! Monetarna je to mjera koja se uobičajno čini u Kanadi i SAD u svrhu pokretanja gospodarstva. S ovakvom mjerom komercijalne banke imat će na raspolaganju veće količine novca za kredite. Kako bi se to stručno reklo, uvećani su im kreditni fondovi.

    Svako uvećanje kreditnih fondova u suštini donosi uvećanje novčane mase, pa se ZATO dogodio PAD tečaja Eura! Podsjetit ću sve u Hrvatskoj, kako sam u jednom od mojih komentara i javljanja u živo preko skype, skrenuo pozornost da svatko tko ima ušteđevinu u eurima i želi je uvećati, treba je odmah zamjeniti u američki dolar!!!! Razlog je bio taj što je EU već tada ČVRSTO ODLUČILA uvećati novčanu masu, a to NEMINOVNO vodi deprecijaciji tečaja Eura! Zbog toga sam uputio DOBRONAMJERNU poruku hrvatskim štedišama što im je činiti!

    Interesanto je reći da se javnosti obratio guverner HNB Vujčić u subotu i to poput nekakvog „PR“ iz HNB-a i izrazio SLAGANJE sa DEPRECIJACIJOM Kune prema inim svjetskim valutama!? Jednostavno, zbog vezanosti Kune klauzulom za Euro, sudbina tečaja Kune je biti deprecirana kao i tečaj Eura!? Dakle, tečaj Kune će pasti prema SVIM valutama svijeta, osim prema Euru, ali to guvernera Vujčića NE zabrinjava! Doista je ŠOKANTNO što guverner i dalje iskazuje POTPUNU NE ZAINTERESIRANOST za Kunu i njezin tečaj, a još više što ne pokazuje niti interes prema kreditnim dužnicima sa valutnom klauzulom prema švicarskom Franku! Dakle SLOM tečaja Eura i posljedično Kune za guvernera HNB je praktično nešto „normalno“ i potpuno „prihvatljivo“!

    Inače, guverner Vujčić protivi se ukidanju valutne klauzule, jer tvrdi kako bi s time došlo do vrtoglave inflacije i beskonačnog klizanja tečaja Kune. Usporedio je takav scenarij sa bivšom državom i praktično poistovjetio Hrvatsku i Jugoslaviju. Takva usporedba je najblaže rečeno besmislica, jer gospodarstvo Hrvatske nije Jugoslavensko gospodarstvo. Jedina sličnost je što je Hrvatska u to doba bila dio te Jugoslavije, ali sve drugo više nije isto. No, pošto je guverner ipak pomenuo Jugoslaviju i njezine devalvacije dinara, onda ih valja ipak objasniti.

    Devalvacije dinara su činjene zato što je i Jugoslavija vodila politiku NE promjenljivog tečaja dinara! To upravo čini i guverner Vujčić!!! Unatoč proklamiranom „tržišnom“ vođenju gospodarstva, valutno tržište NIJE postojalo u Jugoslaviji, pa je tečaj dinara bio fiksiran. Problem je bio u tomu što je država Jugoslavija imala svake godine sve veći i veći deficit u državnom proračunu i što je taj deficit jednostavno pokrivan iz primarne emisije novca! Drugim riječima, najobičnijim tiskanjem novca, isto ono što predlaže NEZNALICA Sinčić u svojim javnim istupima! Drugim riječima, država je jednostavno zapovjedila ondašnjoj NBJ tiskanje novca i davanje u državni proračun. HNB ne tiska novčanice, ali odobrava kredite državi za pokriće proračunskog deficita! Stoga se i u Jugoslaviji i danas u Hrvatskoj uvećava novčana masa iz godine u godinu.

    Štednja u nacionalnoj valuti dinaru je postajala besmislena, baš kako je i danas sa štednjom u Kunama. Međutim, Jugoslavija je imala HIPERinflaciju, dok je kamatna stopa tobože bila „normalna“ nekih 5%. Naravno i zadnjem bedaku je bila jasna isplativost uzimanja kredita od recimo 100 dinara na godinu dana, uz inflaciju od 50% i kamatnu stopu od 5%. Stvarna vrijednost vraćenog novca poslije godinu dana bi bila 50 dinara i plus ona jadna kamata od 5 dinara! Tako bi banka izgubila u vrijednosti od 45 dinara nakon godinu dana za odobreni kredit od 100!

    KLJUČNI problem u gore spomenutom događanju je imala kamatna stopa! Ona je bila jednako ne promjenljiva, baš kao i tečaj, a novčana masa, ili kako to narod rađe voli čuti, količina novca u opticaju je beskonačno rasla. Dakle, cjelokupni problem je bio taj što je ondašnja država pravila deficit u državnom proračunu iz godine u godinu, a tiskanjem novčanica nastojala je pokriti te rastuće proračunske deficite.

    Sumirano rečeno, ispravnom politikom kamatne stope, pad tečaja nacionalne valute NE znači odmah i visoku stopu inflacije.
    Dat ću primjer Kanade koji će jasno opovrgnuti stajalište hrvatskog guvernera. Tečaj kanadskog dolara prema američkom dolaru na dan 27. kolovoza 1998. godine iznosio je svega 0,63 američkih dolara, dok je 7. studenog 2004 godine iznosio 1,1 američkih dolara! Stopa inflacije iznosila je svo vrijeme 1% do 2% godišnje! Znam, netko će reći, „ali to je Kanada“, točno, ali to doslovce NE znači baš NIŠTA u vođenju monetarno kreditne politike! Kanada nije bila NIKAD neka super sila bilo vojno, politički, pa u konačnici ni ekonomski! Bila je uvijek samo u grupi razvijenih država, ali nije bila ni u toj skupini neki „super“ predvodnik!

    Ako pogledamo na Hrvatsku, imamo NE promjenjivi tečaj Kune, baš kao i dinar! Rastući proračunski deficit je nazočan i u Hrvatskoj, kao i Jugoslaviji!!! No, Hrvatska ne tiska novčanice, nego uzima kredite, ali od inozemnih banaka! Sa druge strane, vlada je vodila politiku rasta poreza, tako da je gospodarstvo doslovce PROPALO!
    Što reći nakon svega. Guverner Vujčić? Zna on sve ovo što je gore napisano i NIJE uopće NEZNALICA! Guverner Vujčić je KRAJNJE NE odgovorna osoba!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • TREBA LI HRVATSKA JADRANSKU NAFTU I PLIN??!!


    dr janjiček prtScr stv

    U hrvatskoj javnosti sve se više zaoštrava polemika oko nafte i plina iz Jadrana. Jedni prijete ekološkom katastrofom, drugi pak govore o pomanjkanju energetske strategije, treći o tomu kako Hrvatska neće imati nikakve koristi od te nafte, a postoje i četvrti koji se slažu sa vađenjem nafte iz Jadrana.

    Vlada kao i uvijek izgubljena i ne dorečena, pa ovaj puta premijer najavljuje referendum! Istina nije rekao hoće li i za taj referendum praviti smicalice kao za one prijašnje!? Hoće li moći glasovati samo „e-građani“ ili i ostali? Hoće li znati koliko treba potpisa i koliko je točan broj birača? Bilo kako bilo, hrvatska javnost je zbunjena i sve da referenduma bude bez smicalica, Hrvati jednostavno ne znaju je li dobro ili je loše imati naftu u Jadranu i što učiniti!?
    Zbunjenost i javnosti i vlade dolazi iz jednostavne činjenice što se Hrvatska po prvi puta suočila sa OGROMNOM mogućnošću izvoza! Istina ovo je sirovina, ali ne vezano za tu činjenicu, Hrvatska bi izvozila robu čija količina višestruko premašuje potrebe nacionalnog tržišta!

    Dakle, ovo ne bi bio izvoz „viška“ robe koji se nije mogao prodati na nacionalnom tržištu, već bi preko 90% proizvodnje jedino i mogli ići u izvoz! Tek ne znatni dio bi bio namijenjen nacionalnom tržištu! Drugim riječima, proizvodila bi se nafta i plin radi izvoza, a ne radi nacionalnog tržišta. To je u suštini razlog „ZBUNJENOSTI“! No, je li ova „iznenadna“ mogućnost izvoza nafte i plina za Hrvatsku dobra ili loša?
    Hajdemo prvo malo pogledati ekološku stranu. U povijesti su poznate ekološke katastrofe vezane za naftu i mora, ali ona su poglavito dolazile zbog havarija na tankerima. Tako je recimo u Španjolskoj došlo do havarije tankera i iscurilo je 70 tisuća tona u Off Galicia u 2002 godini. Bilo je i u Grčkoj 1980 u Navarino zaljevu i to 100 tisuća tona! U Kanadi je iz istih razloga iscurilo 132 tisuće na obali Nove Škotske.Genoa u Italiji imala je izljev od 144 tisuće tona u 1991 godine.

    Bilo je toga i u drugim državama i manje razvijenim od spomenutih. Većina tih havaria tankera i iscurenja nafte dogodila se tijekom 70-ih i 80-ih godina, pa nešto manje 90-ih, dok ih od 2002 godine nije bilo. Dakle, što se tiče tih i takvih katastrofa, one su moguće i događaju se s vrijeme na vrijeme.

    Eksplozija naftne platforme i ogromno izlijevanje nafte dogodilo se u Meksičkom zaljevu 2010 godine. Bila je to za SAD nacionalna katastrofa koja nije ni okončana kako treba, nego su američke vlasti bacale posebnu kemikaliju u more kako bi to sakrile. Bacali su ….., pa je ta kemikalija samo pogurale naftu ispod površine i nije više tako uočljiva. Istina vezana za tu kemikaliju je njezino IZNIMNO štetna toksičnost po zdravlje ljudi! Zašto su koristili baš tu kemikaliju razlog je bio jednostavan, bila je najjeftinija unatoč činjenici o postojanju spoznaja o toksičnosti, ali i spoznaja o drugim manje toksičnim kemikalijama i bez ugroze po zdravlje ljudi. Što se tiče podmorja, ono je oštećeno TRAJNO za stoljeća!

    Dakle rizik definitivno postoji. Koliki je stupanj rizika to bi morali znati oni koji su pravili za Jadran „studiju izvedivosti“ eksploatacije nafte i plina, naravno ako su je pravili!
    No, kako ekonomisti rado vole reći, posao koji ima 0% rizika jednostavno NE postoji! Isto tako, što god je veći stupanj rizika, viša je šansa profitne stope!
    Kada su u pitanju ekonomske mogućnosti vezane za izvoz nafte i plina, onda je možda najbolji primjer Norveška. Ona je započela ekspoloataciju nafte i plina iz Sjevernog mora 19 srpnja 1969 godine. Od onda do danas bilježi ogromni ekonomski rast! BDP je preko 500 milijardi dolara, izvoz preko 170 milijardi, a uvoz nešto preko 85 milijardi dolara. Stopa nezaposlenosti joj je tek 3%! Razmjerna bruto plaća je preko 8 tisuća dolara mjesečno. Broj pučana je 5,1 milijun. Moglo bi se reći kako je po brojnosti pučana slična Hrvatskoj.

    Naravno problem u Hrvatskoj je što ministar Arsen Bauk NE prekidno LAŽE o broju pučana sve hrvatske institucije od Ustavnog Suda do svih drugih institucija. Očito je za njega „bauk“ broj pučana u Hrvatskoj.
    Sa stajališta ekonomskih mogućnosti očito bi izvoz nafte i plina bio za Hrvatsku poput dobitka na LOTO. S obzirom na gospodarsku KATASTROFU koju je zakuhao prvo HDZ, pa sada dokuhao SDP, ne treba biti začuđen ako se i u ovoj godini preko 100 tisuća pučana za trajno iseli iz Hrvatske! Naravno, vlasti će lagati, baš kako je ne davno na tv postaji Peđa Grbin doista LUPETAO o par tisuća hrvatskih iseljenika u 2014 godini i to u BiH i Srbiju!
    Naravno, svatko će se pitati sada, pa što će dr. Janjiček predložiti, što je njegovo stajalište, nakon ovih podataka. Dvije stvari su bitne ovdje.

    Prvo, prezentirao sam samo jedan vrlo mali broj podataka! Dakle za doista ODGOVORNU odluku, treba puno više stručnih podataka!

    Drugo, svjestan sam razine ekonomske katastrofe u Hrvatskoj koja je doslovce BEZNAĐE i BESPUĆE ekonomske zbilje!
    Stoga, kada bi se sada održavao referendum o eksploataciji nafte i plina, onda bih se kao Hrvatski Državljanin odlučio ZA!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Da je dr Janjiček Nijemac ili da je predstavljao program “velikih” stranaka svaki dan bi bio na TV.


    dr janjiček_srb

    IFO institut došao je u Hrvatsku, a među ostalima i profesor Hans-Werner Sinn održao je predavanje što valja i što ne valja činiti u Hrvatskoj. Predavanja koja su održana doista su smislena i imaju korist za svekoliku hrvatsku javnost. Ne treba uopće sumnjati u dobronamjernost instituta, a niti u profesora Hans-Werner Sinn. Međutim, sve hrvatske TV postaje cijelokupni nastup IFO instituta i stajališta uvaženog profesora popratili su poput nastupa „zlatnog teleta“!

    Profesor je promovirao „ordoliberalnu“ ekonomiju, a to bi u prijevodu bilo socijalno-tržišno gospodarstvo pod nadzorom države. Državni aparat utječe na tržišno gospodarstvo pri čemu je taj utjecaj ograničen poglavito na zakonito ponašanje tržišnih učesnika i spriječava monopolizaciju tržišta. Drugim riječima, državni aparat treba spriječiti mogućne protuzakonite zloporabe na tržištu od različitih tvrtki i nastojati održati tržište na način, gdje jedna ili par dioničkih tvrtki, neće moći kontrolirati cijelokupno tržište određene vrste robe ili usluga. U javnosti se to najčešće poistovjećuje sa monopolom, a puno rijeđe sa oligopolom. Razlika je u tomu što kontrolu tržišta u monopolu čini samo jedna tvrtka, a u oligopolu najčešće od 2 do 4 tvrtki maksimalno i taj oblik tržišta puno je više nazočan u suvremenom gospodarskom svijetu.

    Ideja „ordoliberalizma“ nije uopće nova, jer je stvarana u periodu 1930-50 prošlog stoljeća, a utemeljio ju je njemački ekonomist Hero Moeller. Ta teorija je vrlo slična teoriji državnog intevencionizma na tržištu, a koju je prvi utemeljio John Maynard Keynes. Razlika je samo u tomu, što za Keynesa tržišna struktura nije bila bitna, točnije nije mu bilo bitno je li tržište usitnjeno ili je monopolizirano.

    Sa druge strane „ordoliberalizam“ na tomu stavlja značajku. Osim ove razlike, „ordoliberalizam“ i „kenzijanizam“ imaju i dvije sličnosti. Jedan je da monetarnu politiku u zemlji vodi SAMO središnja nacionalna banka radi kontrole inflacije i druga, država mora nastojati održavati uravnotežen državni proračun. „Ordoliberalizam“ ima i treću postavku, a to je poslovni konsensus između poslodavaca, sindikata i države oko vođenja makroekonomske politike.

    Sumirano rečeno u „ordoliberalizmu“ država nastoji stvoriti zakonski regulirane uvjete za tržišno natjecanje konkurenata, nisku stopu inflacije, uravnotežen državni proračun i pri čemu se zaposlenicima jamči minimalna plaća, vitalni gospodarski resursi se ne mogu privatizirati, a porezna politika je progresivnog tipa, što bi značilo da sa rastom prihoda raste i porezni postotak poreznih obveznika.

    Dakle što se može reći vezano za Hrvatsku o svemu ovome. Osobno sam izradio gospodarski program HSP-a u kojemu se inzistira na ulozi HNB kao JEDINE institucije koja regulira bankovno poslovanje i vođenje monetarno kreditne politike u Hrvatskoj. Drugo, inzistira se na ulozi države u pružanju potpore izlaska iz krize hrvatskog gospodarstva kroz dokapitalizaciju, a što doista JESTE državna intervencija u gospodarstvu. Treće, propisana je minimalna plaća u obliku satnice, a ne mjesečnog isnosa. Četvrto inzistira se na progresivnoj skali oporezivanje poreznih obveznika prema njihovom prihodu.
    U TV razgovoru sa uvaženim profesorom, doznalo se i za njegovo stajalište kako u Hrvatskoj treba provesti „deurizaciju“ monetarnog sustava! Upravo to je peta točka iz gospodarskog programa HSP, a inzistira se na postupnom dokinuću valutne kaluzule prema Euru. Razlog je to što bi time monetarna politika postala aktivni čimbenik u vođenju hrvatske gospodarske politike, a o čemu govori i HSP-ov program.
    Sva ova programska načela HSP-ovog gospodarskog programa mogu se naći i u mojim brojnim tekstovima o raščlambi hrvatskog gospodarstva, a objavljivana su zadnjih par godina na brojnim hrvatskim web portalima! Posebice tijekom prošle godine objavljen je pregršt komentara i raščlambi, a danas su postali i dio gospodarskog programa HSP-a, koji je promoviran u subotu 28 veljače. Još tada sam skrenuo pozornost u svom nastupu, kako će biti puno onih koji će preslikavati naš gospodarski program i pozivati se na vlastitu izvornost programa. Upravo se to sada na neki način i događa.
    Naime, ono što jeste bitno, SVATKO tko pogleda gospodarski program HSP-a i usporedi sa stajlištima IFO instituta, može posve jasno spoznat kako je HSP-ov program učinjen sukladno najkvalitetnijim znastveno-ekonomskim spoznajama današnjice i samog IFO instituta. HSP-ov program JASNO sugerira i KONKRETNE MJERE kako doći do bržeg gospodarskog oporavka i rasta za razliku od IFO instituta, koji to ne nudi.

    Program instituta je samo govorio na kojim načelima hrvatsko gospodarstvo mora biti utemeljno. Konkretne mjere NISU predložene, ili barem nisu predstavljene javnosti.
    Nameće se sada jednostavno pitanje čime su onda hrvatske TV postaje bile tako opčinjene u nastupu IFO instituta i profesora Hans-Werner Sinna? Zašto im je dana tako visoka važnost, a program HSP-a je DOISTA puno konkretniji i sadržajniji od IFO programa, pa ipak nije imao takovu važnost za hrvatske TV postaje?

    Odgovor je u biti vrlo jednostavan. Hrvatske TV postaje NIKAD nisu pristupale prema svojim ljudima jednako kao prema strancima. Uvijek je neki stručnjak ili institut iz Njemačke, Italije, Francuske, ili koje ine zemlje, MORAO biti „puno pametniji“ od nekog našeg! Zbog toga što IFO institut i njegov stručnjak dolaze iz razvijene zemlje i uz to su još „originalno“ iz te zemlje.

    Nije Hans-Werner poput „nekog“ dr. Janjičeka tek „samo“ naš Hrvat iz Canade. Hans-Werner je Njemac i njegov je institut iz razvijene Njemačke, pa onda on mora biti puno „pametniji“ od „tog“ našeg dr. Janjičeka iz HSP-a!

    Unatoč svom stručnom znanju, stečenom upravo u razvijenoj državi Canadi  „taj“ dr. Janjiček je „SAMO“ Hrvat. On jeste svoje stručno znanje ugradio u gospodarski program naše HRVATSKE političke stranke HSP! Eh, da je „taj“ dr. Janjiček to ugradio u program kanadske ili još bolje njemačke političke stranke, onda bi to bilo „vrijedno pozornosti“!

    Ovako HSP i „taj njihov“ dr. Janjiček NE smiju biti niti pametni, niti stručni i zato predstavljeni gospodarski program HSP-a „NIJE VAŽAN“ za hrvatske tv postaje! Hrvatski mediji NE mogu PODNIJETI stranku HSP, koja je tako „bezobrazno“ Domoljubna i tako „besmisleno“ drži do hrvatskog ponosa!

    Upravo to „nije u modi“ u hrvatskim medijima! U „modi“ je Hrvatska kao „banana država“ u „banani“! Drugim riječima, u „modi“ je „zlatno tele“ iz EU, kojem se klanjaju svi mediji i sve hrvatske TV postaje, pa makar na koncu bilo i samo tele!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Ministarstvo poljoprivrede mora uvesti “KALENDAR POTICAJA”.


    tihomir gradinić
    Politika poticaja u poljoprivredi je jedna od temeljnih politika u ovom sektoru gospodarstva, ujedno i jedna od tema i fokusa posebnog interesa Povjerenstva za selo i poljoprivredu Hrvatske stranke prava.

    Već smo i prije istupali s jasnim stavom da je u toj politici najodgovornije Ministarstvo poljoprivrede koje treba kordinirati sve procese koji reguliraju ovu problematiku. U našem priopćenju od 30. kolovoza 2014. godine iznijeli smo jasan stav da se mora znati kada će biti, za koji oblik proizvodnje i u kojem iznosu isplaćeni poticaji.

    Posljednja blamaža oko isplate poticaja je upravo suprotna od našeg traženja. Najprije su kasnili mjesec i pol dana od najave ministra poljoprivrede, a zatim je nastala totalna zbrka s isplatom. Niti se zna za što su isplaćeni, ni u kojem iznosu. Nerijetki su primjeri da su za iste uvjete i za istu proizvodnju isplaćeni različiti iznosi (npr. neki mljekari su za muznu kravu dobili 200, a neki 400 kuna).

    Tu je još i dug iz 2012. godine koji je ministarstvo obećalo isplatiti. Doduše i tada kao i sada neki su dobili sve a neki ništa.
    S ovakvom politikom gdje „lijeva ne zna šta radi desna“, hrvatski seljak i poljoprivrednik jednostavno na može konkurirati proizvođačima iz EU na ovako otvorenom tržištu.

    I na subotnjoj Konvenciji Hrvatske stranke prava u Zagrebu naglašena je problematika neujednačenosti isplata poticaja, i HSP je ponudio rješenje koje će ako dođe u poziciju da kreira nacionalnu poljoprivrednu politiku znati uspješno provesti.
    Tada se neće događati trenutni šlamperaj i protežiranje „velikih“ na štetu malih poljoprivrednih proizvođača.

    Hrvatska stranka prava traži od ministarstva poljoprivrede da se u skladu s dobrom Europskom praksom uvede “KALENDAR POTICAJA” koji se mora poštovati, a seljaci temeljem toga planirati proizvodnju.

    POVJERENSTVO ZA SELO I POLJOPRIVREDU HSP-a
    Tihomir Grdinić.

  • ZAMRZNUTA PAMET.


    SONY DSC
    Udruga „Franak“ izišla je prije neki dan sa svojim prijedlozima rješenja problema „dužničkog ropstva“ svih onih dužnika, koji su uzeli kredite vezane za tečaj švicarskog Franka. Poznato „zamrzavanje“ tečaja Franka sve više iskazuje OPRAVDANU bojazan dužnika, spoznajom činjenice o prestanku važenja „zarmznuća“ tečaja Franka, nakon 12 mjeseci. Točnije, tko i kako će platiti tečajnu razliku? Na to pitanje doista NITKO ne nudi odgovor iz jednostavnog razloga, jer nitko ne želi platiti tečajnu razliku, niti dužnici, a niti država!
    Posve je TOČNA konstatacija kako je tečajna razlika nastala rastom tečaja Franka prema Kuni doista bila samo ČISTA EXTRA dobit za banke. Nema te banke ili financijske institucije koja će se tek tako odreći svoje extra dobiti, ma koliko ona bila lihvarska i utemeljena na tečajnoj špekulaciji.
    Udruga „Franak“ predlaže potpuno dokinuće valutne klauzule, što je ideja dr. Lovrinovića. Međutim, onda se dolazi u stupicu sa problemom utvrđivanja sadašnje vrijednosti glavnice kreditnih dugova!
    Naime, kamatna stopa u Hrvatskoj NIJE NIKAD bila ono što je trebala biti, CIJENA novca. Ona kamatna stopa, koja bi imala ulogu cijene novca na tržištu, ona bi u tom slučaju uvažavala stopu inflacije s jedne strane i sa druge strane visinu eskontne stope HNB-a. Naime, radi razjašnjenja treba reći da nominalna kamatna stopa u sebi uvijek sadrži pokriće za stopu inflacije i na nju se dodaje realna kamatna stopa. Drugim riječima, ako je stopa inflacije 2%, kamatna stopa 7%, onda je REALNA kamatna stopa 5%! Dakle, tih bi 5% bilo doista prava dobit za banke. HNB bi pratila stopu inflacije i temeljem toga svoju eskontnu stopu, a to je stopa interesa koju HNB naplaćuje komercijalnim bankama na svaki njihov odobreni kredit. Tu bi recimo vezano za gornji primjer, mogla biti recimo eskontna stopa od 3%, dakle bankama bi ostajalo 4% od onih 7%. Time nitko ne bi gubio. HNB bi sa 3% eskontne stope zarađivala relano 1%, dok bi komercijalne banke realno zarađivale 4%. Tako bi pojednostavljeno rečeno izgledala ZDRAVA monetarno kreditna politika.
    U Hrvatskoj se ovakvo vođenje monetarno kreditne politike nije događalo. Zbog toga što je monetarno kreditna politika u Hrvatskoj, vezana klauzulom za tečaj Kune prema Euro! Visinu kamatne stope nije određivala HNB kroz svoju eskontnu stopu, već kamatna stopa po kojoj su se kupovali Euri kod inozemenih banaka i temeljem tih iznosa odobravali kunski krediti u Hrvatskoj. Preciznije rečeno, VLASNICI „hrvatskih“ komercijalnih banaka su utvrđivali kamatnu stopu u Hrvatskoj, temeljem kamatne stope po kojoj su odobravali kredite HNB-u. Ti odobreni kreditni iznosi su u biti današnje valutne pričuve HNB-a.
    Valutna klauzula, kako sam već više puta o tomu pisao, zahtjeva pokriće SVAKE Kune kredita sa 0,13€, što proizlazi iz fiksiranog tečaja Kune od €1 = 7,5Kn. To znači POTPUNO JAMSTVO vlasnicima „hrvatskih“ banaka za baš SVAKI odobreni kredit od 100%. Znači vlasnici „hrvatskih“ komercijalnih banaka posluju putom tih „hrvatskih“ banaka bez ikakvog POSLOVNOG rizika, a koji bi snosili u svojim matičnim državama. Špekulacija sa kreditima u Francima samo je bila bankama dodatak dobiti, ili ČISTA EKSTRA DOBIT, a pri tomu je ZAJAMČENA svih 100%!
    Dakle kada se sada sve to ima u vidu, onda je posve jasno kako je utvrđivanje vrijednosti glavnice kredita NE mogućno sa potpunim dokinućem valutne klauzule. Tada bi se svo utvrđivanje glavnice kreditnih dugova svelo na „šacometriju“ i „pijačarenje“! Može SVATKO biti siguran u jedno, banke na to NEĆE pristati! Jednostavno NE postoji način za utvrđivanje sadašnje vrijednosti glavnice duga, ali ni izvršenih isplata! Svako spominjanje iznosa od 8 ili 9 milijardi Kuna preplate kredita, samo su „brojke i slova“!
    Upravo stoga sam u VIŠE navrata spominjao doista JEDINO mogućno riješenje za problem kredita u Francima, a to je POTPUNA konverzija SVIH tih kredita u Eure! U tom slučaju jedino je mogućno učiniti izračun sadašnje vrijednosti glavnice kreditnih dugova, putom tečaja Kune prema Euru i SVIH izvršenih isplata po tečaju na dan plaćanja. Time se LAGANO izbjegava problem utvrđivanja sadašnje vrijednosti glavnice duga, ali i vrijednosti svih već isplaćenih kreditnih rata! Istodobno se LAKO tada utvrđuje i vrijednost PREPLAĆENIH iznosa kreditnih rata!
    Hajdemo sada na to dokinuće valutne klauzule. Unatoč mom doista ISKRENOM respektu prema mom kolegi i profesoru dr. Lovrinoviću i doista moje SLAGANJE sa dokinućem valutne klauzule, ali NAČIN na koji to predlaže dr. Lovrinović je GREŠKA! Ne može se valutna klauzula dokinuti JEDNOSTRANO i mimo dogovora sa svim ostalim čimbenicima koji su bili uključeni u potpisivanje valutne klauzule Hrvatske (IMF, IBRD, ECB). S druge strane, dokinuće valutne klauzule prema Euru ne može se NIKAKO opravdati! Zbog toga što NIJE NIŠTA KRIVO sa valutnom klauzulom prema Euru, već je krivo što ona NIJE SPROVOĐENA od strane HNB! Problem je LAŽNA klauzula prema švicarskom Franku, jer to NIJE ZAKONITO VAŽEĆA klauzula u Hrvatskoj i krivac za to je isključivo HNB sa guvernerima Rohatinskim i sada Vujčićem! Krivci su također i bivši premijer Sanader i sadašnji Milanović! Hrvatska ne može raskinuti valutnu klauzulu Kune prema Euru, sa izlikom da nam ne valja klauzula prema „švicarcu“, a takva klauzula NIJE NIKAD NI SKLOPLJENA ni sa IMF, ni IBRD ni ECB! U konačnici problem bankrota kreditnih dužnika nije nastao zbog valutne klauzule prema Euru, već NE postojeće prema Franku, čiju primjenu DANAS dopušta Vujčić i Milanović, a njih dvojca imaju očito ZAMRZNUTU PAMET!

    Dr. Tihomir Janjček