• DVOJAC BEZ KORMILARA: MILANOVIĆ – VUJČIĆ


    dvojaca bez
    Dužnička kriza korisnika kredita u švicarskim Francima sve više jača u Hrvatskoj, a novi problem se pojavljuju jedan za drugim. Hrvatska vlada je odlučila primjenit zamrznuti tečaj švicarskog Franka i na druge korisnike kredita! Vlada čini OGORMNU grešku takvim potezima, jer samo uvećava opseg iznosa tečajne razlike koja će do konca godine dospjeti na naplatu. Iznos će biti doista užasno visok, a Državi Hrvatskoj će biti u problem riješiti pitanje tog iznosa.
    Hrvatska vlada MORA pod HITNO obvezati komercijalne banke u Hrvatskoj da izvrše konverziju SVIH do sada odobrenih kredita u “švicarcima” na Eure! Obračunati sve dosadašnje izvršene kunske uplate, sa onima koje bi bile učinjene da je kredit bio odobren u Eurima i ukoliko je već sada kredit bio preplaćen umanjiti preostali iznos isplata. Time će se spasiti brojni kreditni dužnici od bankrota, a tržište nekretnina neće dožvijeti potpuni slom.
    Sadašnjim pristupom vlada PREŠUTNO odobrava kreditne ugovore odobrene u “švicarcima”, te u slučaju sudskog spora sa bankama vlada će SIGURNO izgubiti spor, jer ih priznaje kao valjane. Krediti odobreni u “švicarcima” su ŠKOLSKI primjer ŠPEKULATIVNOG LIHVARSKOG kredita, jer družnici unatoč redovitom izvršenju financijskih obveza doživljavaju svakim danom RAST glavnice kredita mjesečne rate! Na svakom sudu takvi krediti će biti poništeni, osim na udbaškim sudovima, a njih skoro nije bilo u Hrvatskoj.
    Poljavljuju se “uvaženi” analitičari na TV postajama sa “naknadnom pameti” i kao riješenje za buduće nagomilane iznose tečajnih razlika nude riješenje sa “balonima”. Međutim, NEMA NIKOGA tko će staviti novac u taj balon, jer tečajne razlike NEĆE moći platiti ni bankrotirani dužnici, a niti bankrotirana država! Ima i onih koji bi tražili povrat novca od banaka za nekad isplaćene sanacijske iznose. Takve “ideje” krajnje su besmislene, jer bi bilo isto kao kada bi bivši vlasnik automobila kojeg je prodao, tražio od kupca nakon 5 godina da plati za nove gume koje je postavio na auto neposredno prije prodaje.
    POZIVAMO Premijera Milanovića i Gurvernera Vujičića i MOLIMO ih da OBVEŽU banke u Hrvatskoj na konverziju SVIH kredita sa “švicarca” na Eure u što kraćem vremenskom roku, jer je to JEDINI mogućni izlaz iz sadašnje situacije! Sadašnja odluka o tek pukom zamrzavanju tečaja za jedne, pa druge, pa treće dužnike, je vođenje države poput DVOJCA BEZ KORMILARA!
    Paket ozdravljenja koji pripravlja EU namjenjen je SAMO za države koji koriste Euro kao valutu! Sve druge države koje još uvijek koriste NACIONALNU valutu, NEĆE biti uključene u taj paket! Stoga hrvatskoj javnosti mora biti JASNO da NEĆE moći računati na bilo koji Euro iz tog paketa!
    Hrvatska mora promjeniti monetarno kreditnu politiku, posebice stoga što će spomenuti paket pomoći gospodarstvu u EU donijeti NOVO UVEĆANJE novčane mase! To znači da će Euro NASTAVITI deprecirati prema SVIM valutama, a ne samo “švicarcu”! Euro je već deprecirao prema USD i britanskoj Funti. Za $1 dobijalo se €0,55, a danas €0,88. Prema britanskoj funti je također deprecirao, pa se £1 dobijalo €0,75, a danas €0,90. Tko god želi uvećati vrijednost svoje štednje u Eurima, nek je promjeni sada u amerčike dolare i biti će uvećana za 30%, jer će sigurno do konca godine $1 vrijedeti €1,2.
    Sa primjenom paketa ozdravljenja dogodit će se tečajno apreciranje Kune prema Euru, što bi bilo katastrofa za hrvatski izvoz i donijelo dodatni rast vanjske zaduženosti! Zbog toga bi Hrvatska trebala poduzeti AKTIVIRANJE monetarno kreditne politike o čemu HSP govorio još u veljači PROŠLE godine na konferenciji za medije, a neki ekonomisti se tek sada pojavljuju u javnosti sa tom idejom.
    Mjere koje treba poduzeti čim prije su sljedeće.
    Prva, država mora donijeti zakon o VLASNIČKOM PREUZIMANJU dužničkih tvrtki od strane vjerovnika. Svi vjerovnici koji su predstečajnoj nagodbi OPROSTILI DUG svojim dužnicima, trebaju VLASNIČKI preuzeti te tvrtke, promjeniti nadzorene ravnateljske odbore u njima. Isto tako i tvrtke vjerovnici koje nisu sklopili ugovor o predstečajnoj nagodbi, ali imaju dužnike koji im duguju, trebaju preuzeti te tvrtke stvoriti nove nadzorne i ravnateljske odbore!
    Druga, država MORA formirati fond preko HNB i realizirati preko HBOR-a. Bio bi namjenjen gospodarskom ozdravljenju tvrtki u koje bi spadale gore spomenute. One bi se dokapitalizirale dinonicama iz NOVE naklade tih vlasnički restrukturiranih tvrtki i to po NOMINALNOJ cijeni, jer bi burzovna cijena tih dionica bila sigurno PRENISKA! Država bi postavila osobu za predsjednika nadzornog odbora i predsjednika ravanateljskog odbora koji bi nadgledali kako se tako primljen novac nebi odlio u place ili na private račune.
    Treće, država bi formirla fond za kreditiranje poduzeća koja nemaju problema sa dužnicima, ali nemaju financijske snage za jači prodor na inozemna tržišta, ili učvrstiti se na domaćem tržištu pod pritiskom inozemne konkurencije! Njima bi se pružili KREDITI, ali pod uvijetom da IZVOZNA komponenta u budućim poslovima bude VIŠA od UVOZNE komponente.
    Četvrto, mali obrt bio bi također podpomognut sličnim kreditima iz tog fonda, oni mogu imati UVOZNU komponentu višu od IZVOZNE, ali bi se morali obvezati da će prije isplate kredita uvozna i izvozna kompomenta biti izjednačene.
    Peto, obvezati sve automobilske tvrtke na otvaranje tvornica auto dijelova dilje Hrvatske, posebice nastojati na njihovo otvaranje u Županijama od posebne državne skrbi i imali bi porezni moratorij na proizvodnju dijelova od 3 godine, te 50% niže porezne obveze trajno. Ukoliko NE bi to ispunili uvijet, bili bi opterećeni sa višim porezom od 50% momentalno.
    Šesto, ugasiti sve OPĆINE koje NE mogu samostalno opstajati bez pomoći iz središnjeg proračuna. Od ukupnog broja općina u Hrvatskoj 250 ih ne može samostalno postojati. Njih treba rasformirati i uključiti u GRADSKE organe vlasti, točnije u gradske skupštine, ali BEZ uvećanja broja zastupnika! Sve dosadašnje uplate koje su imali za potrebe općine išle bi od tada u gradski proračun grada u koji su uključeni. Tako bi područja tih gradova teritorijalno bila uvećana, a struktura gradskih vijeća bila bi postavljena sukladno udijelu puka iz svake prijašnje općine koje bi se pretvorile u mjesne odbore na volonterskoj osnovi! Ukoliko određeni gradovi ni nakon toga ne mogu funkcionirati prestali bi postojati kao gradovi i bili bi izravno sa tim općinama SAMO uključeni kroz Županiju.
    Ovo su mjere koje bi sa jedne strane pružile RAST BDP-a, isto tako RAST ZAPOSLENOSTI, omogućile RAST izvoza BRŽI od uvoza i knačno smanjili bi se TROŠKOVI javne uprave i učinili UČINKOVITIJIM njihovo djelovanje!
    Bez spomenutih mjera NEĆE biti napretka!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: ZAŠTO IMAMO VALUTNU KLAUZULU I ZAŠTO MORA OSTATI JOŠ NEKO VRIJEME.


    SONY DSC
    Od kako se dogodila aprecijacija tečaja švicarskog Franka i problema otplate dugova kreditnih dužnika čiji su krediti imalu upravo ovu valutu kao kaluzulu, mnogi su u više navrata postavili pitanje, pa „zašto se krediti jednostavno samo ne konvertiraju u Kune“!? Drugim riječima, zašto uopće imamo valutnu klauzulu. Neki su otišli i toliko daleko, pa su HNB proglasili „mijenjačnicom“ u svrhu PORUGE prem HNB i valjda i prema SUVERENOSTI Hrvatske kao Države! Dakle, jednostavno se došlo do pitanja koje u prošlosti i nije baš zanimalo hrvatsku javnost sve do sada, a to je pitanje svrsishodnosti valutne kaluzule za Kunu. Premda guverner HNB ne treba biti profesor i pružati pouke javnosti ipak se trebao oglasiti po mnogim pitanjima u svezi problema sa tečajem Kune i švicarskog franka, trebao barem nešto reći hrvatskoj javnosti. Ovako bi se djelovanje guvernera moglo odrediti kao PREKASNO i PREMALO! No hajdemo pogledati što je bit te valutne kaluzule.
    Kuna je uvedena 30 svibnja 1994 godine, baš na Dan Državnosti. Prije toga postojao je „hrvatski dinar“ kao prijelazna valuta sa jugoslavenskog dinara ili bolje rečeno srpskog dinara. Patio je taj hrvatski dinar od visoke inflacije i bio doista KATASTROFALAN. Nakon što je Hrvatska stekla međunarodno priznanje 15 siječnja 1992 godine, postala je jasna potreba za hrvatskom valutom koja više neće biti NIKAKAV dinar! Naravno, Predsjednik RH pokojni dr. Tuđman, želio je vidjeti Hrvatsku u članstvu MMF-a, Svjetske banke i Europske monetarne banke i bilo je to POTPUNO opravdano i onda i danas. Članstvo u ovim organizacijam omogućava Državi Hrvatskoj normalni platni promet sa inozemstvom! Bez toga nema NIKAKVOG prometa sa nikim!
    Ono što je bio problem za Hrvatsku prigodom učlanjenja, jeste POVJERENJE u novu državu i u njezinu valutu! Dakle, Država Hrvatska morala se na neki način OBVEZATI da će vodi monetarnu politiku ODGOVORNO i STRUČNO! Kao kontrolni mehanizam preuzetim obvezama stavljena je Hrvatskoj valutna kaluzula, a sama Država Hrvatska je izabrala njemačku Marku kao valutu za njezinu klauzulu! Tadašnji tečaj bio je 5Kn=1DM. Dogovorena je maksimalna tečajna promjena Kune u visini od 1% do 2% godišnje. Kasnije, kada je 1 siječnja 1999 godine čitava EU prešla na Euro, tada je i Hrvatska prešla na klauzulu vezanu za Euro sa omjerom 7Kn=1€.
    Valutna klauzula je praktično obvezala Državu Hrvatsku na održavanje BALANSIRANOG državnog proračuna! Dakle, država NE može i NE smije si dopustiti ogromni deficit u proračunu. Zato što bi u svakom takvom slučaju morala tražiti pozajmicu kod HNB ili bi izdavala državne obveznice i na taj način prikupljala novac za uravnoteženje proračuna. U bilo kom od dva spomenuta slučaja kao posljedica bilo bi uvećanje novčane mase u Hrvatskoj, što bi dovelo do remećenje tečaja Kune prema valuti iz valutne klauzule.
    Isto tako, valutnom kaluzulom Hrvatska si je preuzela obvezu održavanja ravnoteže u bilanci plaćanja sa inozemstvom. Odnosno, država si NE može i NE smije dopustiti ne kontrolirani rast uvoza, već samo onaj i onakav koji je u visini izvoza. Rezimirano rečeno, Hrvatska se valutnom klauzulom obvezala na vođenje ekonomske politike koja će biti uravnotežena u svekolikom ekonomskom smislu.
    Međutim, stvari se nisu tako odvijale. Sve do 2000 godine, Hrvatska JESTE imala uravnoteženu makroekonomsku politiku. Unatoč i ratu i preko milijun izbjeglica, Hrvatska nije imala katastrofalni proračunski deficit, niti katastrofalni deficit u vanjskoj trgovini. Unatoč brojnim prigovorima koji su bili upućivani dr. Tuđmanu, ipak je vodio daleko ZDRAVIJU makroekonomsku politiku nego svi kasniji njegovi nasljednici. Jedinu slabost do 2000 godine, dakle u vrijeme dr. Tuđmana, Hrvatska je iskazala prema vođenju monetarno-kreditne politike. Problem je bio u tomu što su se krediti odobravali ne po bonitetu, ili kreditnoj sposobnost dužnika, već po „prezimenu“! Ukoliko je neki „ugledni“ političar brat, bratić, stric, nećak, ujak, teta, sestrična i da ne nabrajam, onda je kreditni dužnik mogao dobiti IZNIMNO visoki iznos kredita, po iznimno povoljnim uvijetima. Niska kamatna stopa, dugi rok otplate, dugi poček, malo gotovinsko učešće i slično. Tako su ogromni iznosi kredita odobravani praktično LOPOVIMA!
    NE, to nije bila NAMJERA pokojnog Predsjednika, niti je on to znao, niti je odobravao! Slučaj „Dubrovačka banka“, tada je pokojnog Predsjednika doveo do „EKSPLOZIJE“ bijesa nakon spoznje za tu pljačku! No, nekako od te ne sretne Dubrovačke banke, započele su izbijati na vidjelo jedna za drugom bankovna afera i pljačka! Neki su dobijene „kredit“ iskoristili za otvaranje vlastite banke, pa razne štedionice, kreditne zadruge i slično, ali su baš SVE propale. Jednostavno, svi ti lopovski bankari, jednostavno NISU znali voditi banke, a HNB i guvernera Škreba NIJE BILO BRIGA. Ostale su one banke koje su postojale i u doba srboslavije, a i one su morale biti sanirane, jer je cijelokupni platni promet u Hrvatskoj došao u pitanje! Bilo kako bilo, HNB se još tada od 1994 do 2000 godine NIJE ISKAZALA kao DOBAR KONTROLOR BANKOVNOG POSLOVANJA u Hrvatskoj.
    No, dolazi 2000 godina i Rohatinski je preuzeo dužnost guvernera. Međutim, niti Rohatinski se nije iskazao dobrim guvernerom. Sanacija državnih banaka je koštala jednu trećinu ukupnog BDP-a Hrvatske! Imale su i te banke OČAJNE kreditne plasmane novca, neke isto zbog „rođačkog kriterija“, a neke zbog toga što su bili vezani za dužnike u BiH, Srbiji, Makedoniji, Crnoj gori. No, sanacija ih je dovela samo do pozitivne ništice, ali su te banke bile i dalje ne sposobne samostalno poslovati, pa su brže bolje prodane!
    Sanacije banaka učinile su ogromne rashode u državnom proračunu, a posljedično tomu i defitcite. Upravo za njih se Država Hrvatska obvezala biti posebice pažljivom, kad je potpisala valutnu klauzulu. Novi vlasnici bivših državnih banaka Hrvatske, sada su odobravali kredite pod valutnom klauzulom i imali praktično POTPUNU zaštitu od eventualnog lošeg plasmana ili promašenog investiranja. Jednostavno svakih 7Kn je pokriveno Eurom, ili svaka Kuna pokrivena je sa 0,13€. Enormno je rastao vanjski dug i dosegnuo razimu od 85 miljardi Eura.
    Nakon prodaje banaka, Rohatinski je smatrao kako više i nije bitno bilo što mu činiti, jer te inozemne banke znaju poslovati i bez HNB-a! Dakle, preostalo mu je samo dopustiti im činiti što ih volja i blago njemu! Nje UOPĆE smatrao za potrebnim definirati monetarno kreditnu politiku u smislu kriterija kreditiranja i provjere poslovanja banaka. Na tomu principu je IZIGRANA valutna kaluzula Hrvatske prema Euru i uvedena prema švicarskom Franku! Zbog toga je posve opravdano pitanje jesu li banke doista koristile švicarski Franak u odobravanju kredita? Odgovor nije teško dokučiti, naime zašto bi jedna Raiffeisen ili Erste banka trebala „švicarce“ za plasman kredita u Hrvatskoj! Zar bilo tko misli kako je ta banka bez novca! Sve je bilo samo obična SMICALICA za naivne!
    Kada bi Hrvatska sada ukinula valutnu klauzulu to bi bilo JAVNO PRIZNANJE BANKROTA za MMF, Svjetsku banku i Europsku monetarnu banku. Cijelokupni platni promet sa inozemstvom bi se slomio! SVI dužnici bi otišli u bankrot u samo jednom trenutku! Bila bi to za Hrvatsku velika DEPRESIJA promjera onoj iz 30-ih godina koja je bila zadesila SAD. Dakle, valutna kaluzula mora ostati prema Euru, barem još neko vrijeme.

    Dr Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: ZAMRZAVANJE TEČAJA ŠVICARSKOG FRANKA JE VELIKA GREŠKA MILANOVIĆEVE VLADE!


    SONY DSC
    Nakon teških dana u Hrvatskoj zbog visoke deprecijacije tečaja Eura prema švicarskom Franku, Hrvatska Vlada donijela je odluku o „zamrzavanju“ tečaja švicarskog Franka prema Kuni. Na izgled ovaj potez barem izgleda dobro i na neki način smanjuje bojazan kreditnih dužnika od bankrota. Međutim, postavlja se pitanje je li to doista dobro?
    Moram reći kako ova mjera nije dobra iz više razloga. Prvo, to znači da naše valutno tržište više baš ništa ne predstavlja u smislu tržišta. NIŠTA se NE može „zamrznuti“ na tržištu, jer to onda više NIJE tržište! Nema te cijene, a u ovom slučaju tečaja, koji treba biti „zamrznut“. Nije problem u tomu što je tržište promjenljivo i snaga ponude i tražnje se na tržištu mijenja. Nekad je jača tražnja, nekad ponuda, ali to i jeste bit tržišta i tržišnog gospodarstva. Treba se prilagođavati djelovanju tržišta, a ne pokušavati „zamrznuti“ njegovo djelovanje. To je iz doba komunizma!
    Drugo, može li bilo tko zamisliti odluku vlade o „zamrzavanju“ cijene benzina u ovom trenutku! Naravno, svatko bi to osudio, jer baš kad cijene goriva padaju bilo bi „suludo“ zarmzavati cijenu goriva i to POVOLJNU promjenu, jer događa se SNIŽENJE cijene! Stoga „zamrzavanje“ tečaja švicarskog franka samo zato što se mijenja „NE povoljno“ doista je SMIJEŠNO! Ne može tržište funkcionirati tako, što će biti prihvatljivo ako nam je promjena u korist, dok će se „zamrzavati“ čim nam ide na štetu!
    Konverzija kredita iz švicarskog Franka u Euro daleko je ispravnija, koju predlažem i koju sam predlagao! Prije svega promjena tečaja švicarskog Franka nastupila je zbog DEPRECIJACIJE TEČAJA EURA! Ta deprecijacija tečaja prema švicarskom Franku se NAJVIŠE osjetila, jer je švicarski Franak NAJSTABILNIJA valuta u svijetu.
    Međutim, Euro je izgubio i vrijednost naspram tečaja američkog dolara, ali u manjem omjeru.  No, amerikanci NISU branili određnu razinu tečaja Eura, nego su pustili djelovanje tržišta. No, to je manje bitno kreditnim dužnicima u Hrvatskoj. Švicarska središnja banka je odlučila NE braniti tečaj Eura, tako što bi i dalje praznila svoje novčarske pričuve i kupovala Eure na njihovom valutnom tržštu. Razlog je što ne žele ugroziti razinu novčarski pričuva Švicarske i time ugroziti stabilnost švicarskog gospodarstva! Jednostavno ta odluka središnje švicarske banke nema nikakve veze sa Hrvatskom, niti se Hrvatska u to treba petljati, a niti može!
    Poremećaj je zato što je Kuna tek PRILJEPAK Eura, pa je deprecijacija tečaja Eura prema „švicarcu“ dovela i do deprecijacije tečaja Kune prema „švicarcu“! Najveći je problem što odluka Hrvatske vlade „sugerira“ očekivanje „povratka“ tečaja „švicarca“ na prijašnju razinu!
    Tko kaže kako će se tečaj Eura „vratiti“ na prijašnju razinu prema švicarskom Franku!? Upravo to je VELIKA GREŠAKA! Naime, treba očekivati nastavak pada tečaja Eura prema šicarskom Franku! Zbog toga što svaka IZENADNA promjena tečaja uvijek ima MULTIPLICIRAJUĆE djelovanje! Dogodit će se još NEKOLIKO valova deprecijacije tečaja Eura prema švicarskom Franku!!! Problem koji će doći poslje do izražaja, je to što se KAD TAD tečaj švicarskog Franka MORA „odmrzunti“, a tada će taj tečaj biti JOŠ ne povoljniji!!! Dakle, tada će biti JOŠ TEŽE iznaći riješenje za probleme koji su se sada pojavili!
    Na žalost, tada ćemo se s GORČINOM prisjećati NAJNEUSPJEŠNIJE vlade i odluke NAJNEUSPJEŠNIJEG premijera! Baš kako se sada s GORČINOM prisjećamo Rohatinskog i njegovog PREŠUTNOG dopuštenja poslovnim bankama u Hrvatskoj odobravati kredite vezane za švicarski Franak!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Tihomir Janjiček: ROBIN HOOD I NAPUTAK HNB-a


    Predizborna promidžba za dužnost Predsjednika RH, donijelo je hrvatskoj javnosti dvije novine. Jedna je deložacijski Robin Hood u liku Ivana Sinčića, a druga je naputak HNB o obvezatnim informacijama za buduće kreditne dužnike. Ove dvije novosti doista zaslužuju pozornost, pa je potrebno ipak malo bolje ih razmotriti.
    Živjeći doista dugi niz godina u Kanadi, još na samom početku života u njoj sam naučio dvije važne stvari o kreditima. Prva, zamolba za kredit nije nikakva specijalna procedura. Potrebno je izdvojiti tek 15 minuta za njezino podnošnje. Prihvat ili odbitak zamolbe također je nešto što se isto toliko čeka ili još i kraće. Razlog zbog čega je to tako, leži u činjenici što je procudra zamolbe vrlo jednostavna. U zamolbi se stave osobni podaci i stanje svih obiteljskih prihoda i rashoda. Bankovni službenik ODMAH provjerava njihovu istinitost računalnim putem, te stoga spoznaje jesu li podaci točni ili lažni praktično u sekundi.

    Kredit se najčešće odobrava, bilo da je riječ o kreditiranju automobila, gotovinski kredit ili stambeni kredit. Dakako najveći iznosi kredita su stambeni krediti. Druga važna stvar je što svaki kupac KREDITA za isplatu stambene nekretnine zna ODMAH da ukoliko ne isplati kreditnu rata u nizu od 3 mjeseca, policija dužnika IZBACUJE iz nekrenine i stavlja je na ovrhu! To znači ukoliko dužnik izgubi zaposlenje, nema što razmišljati, odmah svoju nekretninu sam stavlja na prodaju i prije nego dođe ovrha! Zato, jer nekretnine pod ovrhom UVIJEK imaju NIŽU tržišnu cijenu od ostalih nekretnina. To je zakon tržišta! NITKO neće NI POMSLITI zaustaviti ovrhu ukoliko je deložacija nužna! Niti DUŽNIK VLASNIK nekretnine, a niti bilo tko drugi neće se uopće usprotiviti. Vlasnik najčešće sam prodaje nekretninu, isplaćuje svoje obveze i kupuje ili unajmljuje sebi i obitelji neku inu nekretninu. Moram reći ovom prigodom da NAJVEĆI BROJ Kanađana ima SAMO JEDNU nekretninu i to je taj dom u kojem žive! Institucije sustava funkcioniraju krajnje učinkovito bilo da dužnik redovito isplaćiva kredit ili dolazi u ne mogućnost plaćanja.
    U Hrvatskoj su stvari drugačije. Krediti koje su dužnici preuzeli, dakle ne samo stambeni nego i svi ostali gore poborojani, došli su najvećim dijelom u problem plaćanja. Kako banke uobičajeno traže neku vrstu jamstva isplate odobrenog kredita, dužnici su najčešće jamčili isplatu kredita s nekom od nekretnina koju posjeduju. To uglavnom bude dom u kojem čitava obitelj obitava. Međutim, problem NE plaćanja kredita u Hrvatskoj nije kao u Kanadi.

    U Kanadi se krediti uzimaju u NACIONALNOJ valuti i NITI u JEDNOJ INOJ valuti! U Hrvatskoj se pak kredit uzimaju u valuti u kojoj se to MOŽE i MORA! Naime, hrvatski dužnici su NAJVEĆIM dijelom došli u ne mogućnost isplate svojih kreditnih obveza zbog poznate „TRAKALICE“ oko švicarskog Franka. Točno, dužnici trebaju biti obazrivi i NE uzimati kredit ukoliko ne mogu isplaćivati. Međutim, NIJE problem Hrvata kreditna „ne obazrivost“!
    Komercijalne banke su ih VARALE i odobravale kredite koji su bili vezani valutnom klauzulom JEDINO za švicarski Franak, umjesto za Eur! Zašto sam rekao „varale“? Hrvatska je POTPISALA ugovor o valutnoj kaluzuli sa MMF, Svjetskom bankom i Europskom monetarnom bankom da Kunu drže tečajno vezanu STRIKTNO za Euro! Međutim, komercijalne banke su to IZIGRALE! Krediti su odobravni sa kaluzulom prema „švicarcima“!
    Razlog je bio jednostavan, komercijalne banke su znale da je EU zbog financijske krize, koju je izazvala SAD, morala uvećati novčanu masu kako bi spasila brojne države članice EU od bankrota! Zbog toga je bilo jasno da će doći do pada tečaja Eura, jer se uvećanjem novčane mase uvećava i ponuda Eura na valutnim tržištima i posljedično tomu događa pad tečaja Eura. To se i dogodilo, a najpogodnija valuta za mjerenje pada tečaj Eura bio je švicarski Franak, jer je NAJSTABILNIJA valuta u Europi!

    Kuna je u tečajnom smislu prema Euru običan PRILJEPAK, zbog valutne klauzule. Stoga kad je nastupio tečajni KOLAPS Eura prema „švicarcu“, to se istodobno dogodilo i sa tečajem Kune prema „švicarcu“! Drugim riječima, PADAO je tečaj Eura, a tečaj Hrvatske Kune bio je tek KOLATERALNA žrtva tečaja Eura!
    Hrvatski kreditni dužnici dobijali su nakon preuzimanja kredita svaki mjesec UVEĆANU kunsku „revalorizaciju“ glavnice kredita i mjesečene rate, koji je bio odobren u „švicarcima“! Prihodi Hrvata nisu rasli, ali su kreditni izdaci rasli iz dana u dan zbog rasta tečaja „švicarca“. Počeli su osobni bankroti jedan za drugim! U Hrvatskoj osobni bankrot nije ni postojalo u institucionalnom smislu, pa se brže bolje i to uvelo.
    Dakle, sada jasno tko je DOISTA kriv za bankrot brojnih hrvatskih kreditnih dužnika i posljedično tomu, brojne ovrhe i deložacije koje su nastupile. KRIVA JE HNB, točnije OSOBNO Željko Rohatinski! Zato, što je uopće dopustio kreditiranje u „švicarcima“. HNB je STOŽERNA NOVČARSKA VLAST u Državi Hrvatskoj i SVIM bankama koje posluju u Hrvatskoj! Stoga je Rohatinski MOGAO i MORAO ODMAH jednostavno ZABRANITI komercijalnim bankama odobravanje kredita u „švicarcima“!

    Hrvatska je potpisala vođenje novčarske politike temeljem valutne klauzule za Euro i svaka druga valutna kaluzula jednostavno NE smije i NE može biti korištena u Hrvatskoj!!! Imali smo NE stručnog guvernera, koji je bio KRAJNJE ŠTETAN za Hrvatsku i krajnje koristan za inozemne komercijalne banke!!! Dodjeljivane su Rohatinskom „nagrade“ i „priznanja“ iz inozemstva, jer je jednostavno učinio SVE za NJIHOVU KORIST i baš SVE za ŠTETU Hrvatske! MORALE su isto tako regairati i hrvatske vlade, kako ona Sanaderova tako i ova Milanovićeva, ali su obje bile usredotočene na PONIZAN i ŠTETAN NAČIN učlanjenja u EU!
    Komercijalne banke u Hrvatskoj su odmah svoje uvećane kunske priljeve novca mijenjali u Eure na hrvatskom valutnom tržištu, kako bi matičnoj inozmenoj banci priskrbila Eure i spriječila njezin bankrot! „Uvaženi“ Rohatinski je smanjivao valutne pričuve i uvećao ponudu Eura kako bi „sačuvao“ tečaj Kune prema Euru. No, taj tečaj više NIKOMU nije bio bitan, niti hrvatskim dužnicima, niti komercijalnim bankama, OSIM Rohatinskom! Hrvatska je zato ušla u dodatna vanjska zaduženja i sada Hrvatska ima preko 80 miljardi eura vanjskog duga!
    Za razliku od Kanade, hrvatski dužnici ne napuštaju svoje nekretnine šutke! Oni se kod ovrha i deložacija služe svim mogućnim IZGOVORIMA od „bolesti“ nekog člana obitelji, pa do „gubitka svijesti“ tijekom deložacije i slično. „Praktična“ novost tom smislu je i „Živi Zid“.

    To je samozvana organizacija koja sprečava deložacije, jer im se spriječava! Njihov „Robin Hood“ se hvali po hrvatskoj javnosti kako se „bori“ protiv banaka. Interesantno je što se NITI jedan od predsjedničkih kandidata nije sjetio poznate „krilatice“ koju po potrebi rado koriste, a to je „neka insitucije djeluju“! Čak niti bivši Predsjednik RH i dokotor prava Ivo Josipović, nije se toga sjetio, makar je obećavao pravdu svima poput darova Svetog Nikole! „Zidnih“ organizacija nema u Kanadi, jer bi svaka osoba koja bi spriječavala deložaciju bila uhićena i OSUĐEN na 3 do 5 godina zatvora! „Robin Hood“ bi kao „poglavnik“ takve organizacije u Kanadi prošao s najduljom robijom! Ne bi niti mogao biti kandidat za „šefa“ zatvorske knjižnice, a još manje za predsjednika države!

    Dakle u ovom i ovakvom metežu pojavlje se „KONAČNO“ u hrvatskoj javnosti i HNB, koja šalje naputak komercijalnim banakama da moraju bolje informirati buduće kreditne dužnike oko uvijeta kreditiranja. Tako HNB u liku sadašnjeg guvernera Vujičića poput Pilata „PERE RUKE“ od VLASTITE GLUPOSTI! Naime, niti guverner Vujičić nije do sada baš NIŠTA učinio po pitanju „švicaraca“, osim tog JADNOG naputka! Mogao je NAREDITI komercijanim bankama retroaktivni preračun kredita na eursku klauzulu i time spasio brojne hrvatske dužnike, ali do sada NIJE NIŠTA učinio! Okrivljeni su dužnici i kao na „mala vrata“ inozemne MATIČNE banake hrvatskih komercijalnih banka, zbog ovrha i nastalih deložacija. Kreditni dužnici su eto bili SAMO malo „NE dovoljno informirani“ i zato su nastali bankroti i posljedično tomu ovrhe i deložacije!
    NITKO iz HNB-a ili hrvatske vlade neće reći da su isti princip matične inozmene banke kao vlasnici komercijalnih banaka primjenili i prema drugim članicama EU, ali koje još uvijek imaju NACIONALNU valutu u prometu! Dakle, radi se o doista dobro smišljenoj financijskoj makinaciji u koju je uletjela i Hrvatska! Prvi koji se pobunio protiv ove makinacije bio mađarski premijer Orban. SVE vlade iz EU, pa i hrvatska vlada, odmah su skočile protiv Orbana i SOTONIZIRALE njegova stajališta! To je samo još jednom potvrdilo da su u makinacije sa „švicarcima“ bile SKUPA umiješane i vlade iz kojih potječu matične inozmene banke! Potvrđena je bila i DILETANTNOST hrvatske vlade, jer se i ona pridružila sotoniziranju Orbana, poniznim dodvoravnjem „velikima“ i „pametnima“ vladama iz EU, ali točnije rečeno POKVARENIMA iz EU!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr JANJIČEK: HRVATSKA MORA UKINUTI VALUTNU KLAUZULU!


    SONY DSC
    Dogodio se još jedan novi porez koji uvodi SDP i kukuriku koalicija. To je porez na prihod od kamate na štednju. Na stranu sada obećanja vlade kako više neće biti novih poreza, jasno je već odavna svima kako svaka obećanja neke političke stranke u Hrvatskoj uvijek budu po narodnoj izreci „obećanje ludom radovanje“! Međutim, puno je važnija činjenica kako određene osobe iz poslovnog život Hrvatske posjeduju ozbiljne novčane iznose i ubiru relativno dobr prihod od kamate na štednju. Istodobno je cijela Hrvatska javnost čula već stotinu puta ponovljene prijekore Ministara Grčića i Linića o navodnoj „ne zainteresiranost privatnog sektora za investiranje“. S obzirom na činjenicu da su štediše s najvećim iznosima uglavnom manje ili više poslovni ljudi, postavlja se pitanje, zašto su kako kažu ministri „ne zainteresirani“ za investiranje vlastitoga novca? 
    Najčešći odgovor koji se može čuti u Hrvatskoj je navodna „sebičnost tajkuna“. Istini za volju, „sebičnost“ u poslovnom svijetu ne postoji! Postoji financijski interes i ništa drugo i ako nema interesa nema ni investicijske ni poslovne aktivnosti!  Taj se financijski i poslovni interes nazivati sebičnošću, doista je posve besmisleno. Investiranje radi nekog sveopćeg boljitka narodu, bilo je navodno u prošlom sustavu i svi dobro znamo da od sveg tog i takvog investiranja u konačnici nije bilo NIŠTA! 

    Hrvatska je bila sve lošija i lošija ekonomski, a gospodarstvo se slamalo, te je mnoštvo odlazilo u inozemstvo na „privremeni rad“ kako se to marksistički govorilo. 
    Naravno, svatko će reći kako eto ni sada nije ništa bolje nego onda i kako to da u Hrvatskoj ne valja ni komunizam ni kapitalizam!? Propast je za Hrvatsku i jedan i drugi sustav. Dakle što je odgovor? Jasna je stvar, komunizam je propao jer nije niti smio postojati financijski i ekonomski interes gospodarstva, te je stoga ekonomski i onda i politički komunizam propao od Vladivostoka do Berlina i od Arhangelska do Tirane! Kapitalizma u Hrvatskoj još uvijek nema,  još uvijek je Hrvatska negdje „između“ ili u „tranziciji“! 
    Dakle kako potaknuti vlasnike novca na investicije? Monetarno kreditna politika u Hrvatskoj NE postoji već 20 godina! Ove godine 30 svibnja navršiti će se 20 godina postojanja Kune! Svih tih 20 godina Kuna je ne prekidno bila ne promjenljivi satelit, prvo njemačke marke i danas eura! Kamatna stopa je gotovo identična za štednju u Eurima i štednju u Kunama! Oročena kamata za štednju u Eurima na 12 mjeseci kreće se od 3,55% do 2,85%, dok je za Kune od 3,60% do 2,30%. Većini vlasnika novčanih depozita u bankama isplati se više skupljati kamatni prihod nego investirati u gospodarstvo. Zašto, pa zato jer u Hrvatskoj praktično nema investicijskog projekta koji bi pružio bitno višu profitnu stopu od gore navedenih! 
    Nema zato što hrvatsko gospodarstvo doslovce baš u SVIM ekonomskim pokazateljima iskazuje negativni predznak! Od masovnih bankrota tvrtki, masovnog rasta nezaposlenosti, pad BDP koji je sigurno veći od službeno priznatih -0,5%, te pad industrijske proizvodnje koji je sigurno viši od službeno priznatih -2,8%. Deficit u državnom proračunu raste nesmiljenom brzinom, a država gotovo svakodnevno uvodi nove poreze ili povisuje postojeće porezne postotke! Rebalansi proračuna će se činiti gotovo jednom mjesečno! Vanjska zaduženost dosegnula je „svemirsku“ razinu, pa je svako dobivanje kredita mogućno jedino za isplatu ne isplaćenih kredita od prije! 
    Svaka investicija u svojoj konačnici ima uvijek za cilj potrošnje određene robe ili usluga! 
    NITKO u ovakvim ekonomskim uvjetima ne može očekivati bilo kakvo uvećanje potrošnje! Nova investicija donosi NOVU PONUDU neke robe ili usluga, a bilježi se samo pad prometa i kupovne moći puka. Još uvijek se ne shvaća VAŽNOST i ZNAČENJE ZAPOSLENOSTI za gospodarstvo. Ne one „političke“ zaposlenosti, već EKONOMSKE! 
    Svaka tzv. „štednja“ i sva rezanja UVIJEK imaju za posljedicu samo PAD POTROŠNJE i RAST NEZAPOSLENOSTI! To je ta „poslovna klima“ ili „investicijska klima“, koja djeluje negativno na investicije u Hrvatskoj! Današnja vlada je SVE, doslovce SVE podredila SAMO i JEDINO SMANJENJU PRORAČUNSKOG DEFICITA i to zbog PRITISKA Bruxellesa! Nije u pitanju „ne funkcioniranje pravosuđa“, kako se govori, to je doista besmislica. Gospodarstvo koje je bilo NAJMANJE REGULIRANO u svijetu, bilo je ono u Hong-Kongu i bilježilo je NAJVIŠE STOPE RASTA u svijetu, tijekom cijelog poslije ratnog perioda! 
    Hrvatsko gospodarstvo se doslovce RASPADA, ali je jedino tečaj Kune „stabilan“! Unatoč rastu hrvatskog vanjskog duga sa €10 milijardi iz 2000. godine, na današnjih €65 miiljardi! Ipak tečaj Kune je i dalje „stabilan“! Jasno, to je UMJETNA STABILNOST! Ne postoji valuta na svijetu koja može biti stabilna sa takvim rastom vanjske zaduženosti! Zaokret u monetarno-kreditnoj politici i DOKINUĆE VALUTNE KLAUZULE se MORA učiniti i SIGURNO ĆE SE DOGODITI, samo je pitanje trenutka! Što god se bude dalje odgađala promjena monetarno kreditne politike i dokinuće valutne klauzule, samo će posljedice te promjene biti još dublje i teže!

    dr Tihomir Janjiček

  • SIROMAŠTVO.


    Predsjednik  povjerenstva HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.SONY DSC

    Sva dosadašnja ekonomska događanja uvijek su u obzor stavljala državni proračun. Cijelokupna Vlada RH premijera Milanovića je od početka svog mandata jedino vodila brigu kako uravnotežiti proračun. Zbog toga što ju je EU na to primoravala! Izmišljao je Linić „vratolomije“ od pijačnih blagajni do „oprosta dugova“! Napravili su proračun za Božić, a onda već najavili rebalans za Tri Kralja. Sad se već može pročitati kako će vjerojatno iza Uskrsa biti još jedan rebalans, možda oko Tijelova najkasnije. Dakle, „ministar koji radi“ nikako nešto pametno i uraditi.

    S druge strane, gotovo sve hrvatske vlade uvijek su se postavljale prema natalitetu kao nešto bitnom i važnom, pa ipak niti jedna nije nikad ništa učinila na tom planu. Kao temeljna potreba svakog bračnog para je STAN, ili kako bi to narod rekao „krov nad glavom“! Kako uostalom odgojiti djecu i pružiti im uljudan život bez krova nad glavom. Naravno, djecu mogu imati MLADI LJUDI, stoga pogledajmo kako to izgleda u hrvatskom slučaju.

    Mlade osobe do 30 godine starosne dobi čine preko 50% nezaposlenih u Hrvatskoj. Dakle oni si ne mogu priuštiti NIJEDNO dijete! Čak 50% mladih osoba živi skupa s roditeljima, jer nemaju drugu financijsku mogućnost života! Dakle tih 50% mladih nemaju nikakvu šansu za brak i formiranje obitelji. Čak 40% je životni standard mladih osoba u Hrvatskoj niži od RAZMJERNOG STANDARDA u EU! Ne treba zaboraviti kako u taj razmjerni broj spadaju i Rumunjska i Bugarska, Poljska, Češka, Slovačka Mađarska i baltičke zemlje, dakle sve one skupa s razvijenima čine tu razmjernu razinu standarda mladih u EU. Da stvar bude gora, razmjerna mjesečna plaća mladih je ispod 3,000 Kn. Dakle čak i kada neki sretnik ima zaposlenje plaća mu je mizerna. Ministar socijalne skrbi Mrsić DOKINUO je prije neki dan poticanje zapošljavanje mladih i to za SIMBOLIČNU plaću od svega 1600Kn, dakle POLOVICA one MIZERNE RAZMJERNE PLAĆE!!! Razlog DRUG Mrsić tvrdi kako se NEMA NOVCA u proračunu RH! Pogledajmo sad to malo bolje, točnije to „pomanjkanje novca“!

    Premijer Milanović posjetio je Australiju i doista učinio jedno BESKORISNO i BEZDUŠNO BACANJE NOVCA iz  proračuna! Naravno PLAĆENIČKOM piskaralu, koji je nedavno bio u Splitu darovan sa KOFOM punom …, odmah se dalo u opanjkavanje Hrvatske dijaspore što s domoljubnim ushićenjem nisu dočekali rastrošnog Premijera RH! Vidjeli smo i SKUPOCIJENU KUPOVINU službenih automobila za Premijera Milanovića i njegovu svitu isto tako! Tresla se cijela Hrvatska, a Jovanović je čak optužio sve kako ga guraju u kočije! No, koliko su ti automobili bili skupocijeni na koncu se NE zna! Jadni SDP-ovci nisu znali točno izračunati troškove, bilo na papir ili uz pomoć kalkulatora! Ne, nije to zato što su nepismeni, već zato što ih nije ni interesiralo! Vidjeli smo i SKUPOCIJENU KUPOVINU mobitelja za Milanovića i njegovu SVITU odmah na početku mandata!

    NITKO se u Vladi RH od Premijera pa na dalje, ni tada, a ni sada ne može sjetiti MLADIH HRVATA, koji niti imaju posla, niti krova nad glavom, niti onog JADNOG POTICAJA za 1600Kn koje je DOKINUO Mrsić! To što svake godine 10 000 Hrvata u RH više umre nego se rodi nije nikomu bitno iz današnje vlasti!

  • VALUTNA KLAUZULA KUNE.


    Predsjednik  povjerenstva HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.

    SONY DSC

    Sadašnji monetarni sustav RH je utemljen na valutnoj klauzuli Kune prema Eure, koja dopušta godišnje fluktuacije valutnog tečaja Kune prema Euru do 1% godišnje maksimalno. Valutna kluazula znači doslovce da se za svakiH 7.5Kn odobrenog kredita mora pokriti sa 1€. Znači kreditna ekspanza je uslovljena sa Eurom.
    Drugim riječima, takva monetarna politika zahtjeva trajnu orijentaciju ka izvozu, jer samo rast izvoza omogućava kreditiranje bilo puka ili gospodarstva. Dakako, takvoj mjeri se uvijek „doskoči“ sa dopuštenim rastom vanjske zaduženosti, tako što dok neka država nema visoku zaduženost njoj se s lakoćom odobravaju krediti! Pri tomu inozemne banke uvijek izračunaju koliki je udio vanjskog duga u BDP. Drugim riječima, inozemne banke ne zanima nagli rast vanjske zaduženosti sve dok ta zaduženost spada u „malu zaduženost“! Naravno, problem je što takva politika uvijek dovede do visoke zaduženosti! Normalno pitanje je zbog čega?
    Zemlje u razvitku kakva je i Hrvatska kada otvore svoje nacionalno trižište prema svijetu, a u slučaju Hrvatske prema EU po principu „reciprociteta“, suoče se prevelikim rastom tražnje za potrošnom robom. Posebice trajnom potrošnom robom, kao što su automobili, ali manjim dijelom i tzv. bijela tehnika.

    Gradnja stambenih objekata obično nije prva, a baš u Hrvatskom slučaju morala bi biti prva.
    Monetarno kredita politika je u takvim uvijetima posve onesposobljena za razvitak malog i srednjeg poduzetništva, jer svaki uvoz tehnologije u tu svrhu, praktično uvijek vodi ka rastu vanjske zaduženosti, osim ako se ne kani proizvoditi za izvoz što najčešće nije slučaj. Drugim riječima, valutna kaluzula svjesno nameće izvoz kao središnju smejrnicu gospodarskog razvitka i kreditiranja. To se ne događa, već raste uvoz i dolazi do deficita u vanjskotrgovinskoj bilanci i monetarna politika postaje pogubna.

    Kada je u pitanju državna potrošnja ona je uvijek PREKOMJERANA u zemljama u razvitku i jednostavno ima ne prekidni rast inflacije. Kako valutna klauzula praktično „NE priznaje“ inflaciju, s rastom cijena na nacionalnom tržištu sve što se uvozi postaje sve jeftinije i jeftinije, sve što se prozvodi na nacionalnom tržištu sve je skuplje i skuplje! Stječe se dojam o „rastu životnog standarda“ , a u biti se događa financijski kolaps.

    Kod valutne kaluzule ima još jedna bitna značajka, koja se ne smije izgubiti iz vida, što je svaki odobreni kunski kredit bilo puku ili gospodarstvu u takvim uvijetima istodobno i eurski kredit! Drugim riječima, na neizravni način HNB je „jamac“ svih odobrenih kredita poslovnim bankama koje su sada u vlasništvu inozemnih banaka! Drugim riječima ponovno rečeno, cijelokupna zaduženost gospodarstva i puka je time istodobno i kunska i eurska zaduženost! HNB se do sada nije aktivno koristila svojim ovlastima koje zakonom posjeduje, a to je upravljanje i kontrola monetarne politike.
    Preciznije, HNB je unatoč ugovoru o valutnoj klauzuli Kune prema Euru, dopušta na domaćem kreditnom tržištu odobravanje kredita vezivanjem iznosa kredita i mjesečnih rata za tečaj Kune prema Švicarskom franku! Takva politika nije smijela biti dopuštena, ali ju je dopustio Rohatinski i po meni on bi morao za to odgovarati pred Hrvatskim Sudištem! Naime, kršeni su ugovori koje Hrvatska ima potpisane sa MMF, Svjetskom Bankom, Europskom Monetarnom Bankom i Europskim Monetarnim fondom.

    Sa izbijanjem svjetske bankovne krize, tečaj Eura se destabilizirao, te se dogodio pad tečajne vrijednosti Eura prema švicarskom franku i izazvao i pad tečaja Kune prema Švicarskom franku. Promjena tečaja Kune prema Švicarskom franku se dogodio, unatoč tomu što priljev i odljev švicarskih franaka u Hrvatsku se nije mijenjao, a koji jedini mogu djelovati na promjene u ponudi i tražnji za tom valutom na hrvatskom valutnom tržištu.

    Mjesečne rate dužnika u kunskim iznosima bile sve veće i veće na dan naplate mjesečne rate, koja je u Švicarskim francima uvijek bila isti iznos. Time su brojne hrvatske obitlji i tvrtke došle praktično u bankrot situaciju.

    To je IZRAVNA odgovornost bivšeg guvernera Rohatinskog! On je imao tu zakonsku moć da je mogao OBVEZATI SVE BANKE na odobrenje kredita samo prem Euru i niti jednoj inoj valuti. Zbog tog poremećaje izazvane naglim rastom Kunske tražnje za Eurima, a temeljem rasta kunskih prihoda komercijalnih banaka na tečajnoj promjeni vrijednosti Kune prema Švicarskom frankom i HNB je ušao u stupicu. Rohatinskom nije ništa drugo preostalo nego prazniti eurske devizne pričuve i uvećavati ponudu Eura na hrvatskom valutnom tržištu, kako tečaj Kune prema Euru ne bi posve krahirao!
    Dakle, jedan guverner HNB mora prije svega štiti interes nacionalnog gospodarstva, a ne interes inozemnih banaka. Zbog visoke vanjske zaduženosti, komercijalne banke u Hrvatskoj ne mogu sada kreditirati niti najnužnije gospodarske projekte, čak niti one koje nemaju nikakvu realnu tražnju prema Eurima!

    Istodobno, čak niti HABOR koji bi upravo trebao poticati malo i srednje poduzetništvo ne čini ono zbog čega je utemeljen, a i ta je banka u nadležnosti HNB! Umjesto zadaće zbog koje je utemeljen, HABOR se bavi financiranje osobnih prijatelja ministra financija koji su se obogatili na krajnje SUMNJIV NAČIN! DOISTA TREBALI HRVATSKOJ UOPĆE OVAKVA KLAUZULA!

    dr Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Stajalište MMF o „Predstečajnoj nagodbi“


    Predsjednik  povjerenstva HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.
    janjicek-srb

    Predstečajna nagodba“ dobila je ovih dana pohvalu iz MMF-a i gospodina Johannesa Wiegand. Istina, ne namjerno je pohvaljeno i moje ekonomsko stajalište, a što je i ekonomsko stajište HSP, o potrebi preobrazbe prihodovne strane državnog proračuna. No, prvo objasniti zašto je „predstečajna nagodba“ kao riješenje zaduženosti loše.
    Hrvatska je već u više navrata pokušavala sa saniranjima određenih tvrtki i uvijek je završavalo sa novom i novom sanacijom, ali nikad takvo poduzeće nije bilo sposobno opstati na tržištu. Razlog je jednostavan, sanacija samo produljava nastavak poslovanja na istovjetni način s kojim je tvrtka i otišla goleme gubitke. Drugim riječima, ništa ne bi bilo promjenjeno u tvrtki osim što bi veliki dio ili cijelokupni iznost gubitaka bio pokriven. Takva tvrtka bi nastavila i dalje poslovati sa istim program poslovanja, sa istovjetnom strukturom zaposlenosti, tehnološkom strukuturom. Ništa ne bi bilo promjenjeno, osim što bi gubitci bili pokriveni iz državnog proračuna. Tipčni primjer su upravo brodogradišlišta, koja se nikad nisu poslovno stabilizirala, već samo nastavila i dalje istovjetno poslovati.
    „Predstečajna nagodba“ nudi to isto riješenje. Tvrtke koje godinama ne izvršavaju svoje ugovorene financijske obveze dolaze u situaciju „oprosta“ dugova! Nekim 50%, nekima i 70%, pa im država oprasta poreze i nakon svih financijskih „oprosta“ tvrtka može nastaviti po starom! Takvo riješenje prije svega nije pravedno prema vjerovnicima, a drugo poduzećima koja posluju loše na tržištu ne treba dati mogućnost da nastave po istom! Sigurno riješenje nije u likvidaciji takve tvrtke, jer zbog NE odgovornog vlasnika tvrtke ne trebaju biti kažnjeni svi zaposlenici, već samo neodgovorne osobe, a to su vlasnici! Posve je normalno da vjerovnici preuzmu dužničku tvrtku u svoje vlasništvo sukladno udjelu u dugu dužnika! Time se postiže tri stvari, kao što su:
    Brojne osobe ostaju zaposlene, te brojne obitelji neće ostati bez prihoda i neće se dogoditi duboki socijalni problemi;
    Vjerovnici će uspostaviti novu upravljačku strukturu, koja će sagledati sve probleme i definirati novu poslovnu politiku i pristup tržištu;
    Dugovi dužnika u tom slučaju postaju unutarnji dug vjerovnika, te je eventualni „oprost“ dugova daleko podnošljiviji za vjerovnika, jer određena prebijanja dugovanja lakše su izvodljiva.
    Ne treba smetnuti sa uma još jednu važnu mogućnost, a to je da za takve tvrtke koje su sa izmjenjenom vlasničkom strukturom može se spremiti i posebni financijski program. Naime, ne znači da bi baš svaka tvrtka preuzeta u vlasničkom smislu od vjerovnika automatski odmah postala financijski zdrava. Država bi takvim tvrtkama trebala otpisati sva porezna potraživanja, ali ni ti to ne bi značilo za neke mogućnost opstanka. U tim slučajevima bi trebli biti oformljeni specijalni financijski fondovi s kojima bi država „dokapitalizirala“ takve tvrtke. To se na zapadu zove „bailout“ program. Dakle takve tvrtke bi učinile dodatnu nakladu dionica, koje bi država po nominalnoj cijeni, otkupila sukladno visini duga koja bi od strane „FINA“ bio utvrđen. Dakako, takva tvrtka bi imala obvezu otkupiti vlastite dionice od države u roku od 3 do 5 godina, ovisi o veličini tvrtke i visini dokapitaliziranog iznosa.
    Samo ovakav pristup, financijski bi ozdravio naše gospodarstvo u relativno kratkom roku i sačuvao zaposlenost barem ovu koja je još ostala. Naravno, za ovakve stvari potrebna je više ne očito financijska kreativnost, kakve nema ni ministar Linić, ni ministar Vrdoljak!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Postojeći gospodarsko – monetarni model treba mijenjati!


    dr janjiček

    Na današnjoj  konferenciji za medije u Osijeku Dr. TIHOMIR JANJIČEK, predsjednik povjerenstva za gospodarstvo  HSP-a  i  redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada,  nazočnim novinarima ukazao je na   postojeće ekonomske modele koji trenutno egzistiraju u Hrvatskoj i koji  Hrvatsku u konačnici vode  ka Argentinskom scenariju.
    Eksplozija nezaposlenosti u zadnja tri mjeseca je samo jedan od pokazatelja  i potvrda  katostrofalne politike i loših odluka „središnje monetarne vlasti“.
    “Najveći dio problema koje  trenutno ima  Hrvatsko gospodarstvo proizvod je  ne činjenja bivšeg guvernera  HNB-a Rohatinskog u  monetarnoj politici, a vidimo da je i njegov nasljednik Vujčić nastavio istim  stopama“ rekao je dr. Janiček.

    Vođenje kamatne politike imalo je katastrofalne posljedice po sveukupno gospodarstvo, otežavanje  poticajnih  kredita od strane  HNB-a bilo je pogrešno,  a oni  jedini mogu  dati vjetra u leđa  hrvatskom gospodarstvu.Navodeći primjer kredita u švicarskim francima dr. Janjiček je na jednostavnom primjeru pokazao kako se radilo na  velikoj manipulaciji  i da je HNB na vrijeme djelovao isto se moglo spriječiti, jer je HNB imao sve  alate i mehanizme u svojim rukama.  Ukupni hrvatski dug bio bi  značajno manji a građani značajno manje zaduženi.

    Prikazujući strukturu ukupnih prihoda u državnom proračunu, u kojem  je prihod od PDV-a na prvom mjestu, dr Janjiček je upozorio da svako dizanje  PDV-a za jedan postotni poen generira inflaciju za 3-4 %. Linićevo podizanje  PDV-a s 23 na 25% daje zamah inflaciji od 7-8%, rekao je dr Janjiček i naveo primjer  Kanade u kojoj je PDV samo 5%

    .Hrvatska ako  hoće uspjeti mora pod hitno mijenjati strukturu prihoda u Državnom proračunu, gdje će  veliki dio dolaziti od poreza na imovinu u bilo kojem obliku.Logika da ko ima više plati više u zajedničku blagajnu itekako ima smisla, zaključio je dr Janjiček.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb  osvrnuo se na  izvješća koja  polako izlaze u javnost o poslovanji INA-e u 2013. godini i rekao  da je u još jednom srazu Vlada RH  – MOL, hrvatska strana izgubila.  Izgubila  na knjigovodstvenim manipulacijama ogromnu količinu novaca. Taj novac, a radi se oko 450 milijuna kuna (koliko pripada Hrvatskoj državi, na temelju 44% udjela u INA-i) mogao se  utošiti za pokretanje novog vala investicija u  energetskom sektoru i biti pokretač  razvoja i otvaranja novih radnih mjesta rekao je Srb i po ko zna koji put postavio pitanje:

    TKO je za to kriv?

    Naravno da  je tu najodgovorniji bivši  premijer Sanader, ali tu  su  suodgovorni i svi ostale vlade i ministri koji su  dizali ruke i šutjeli o tomu –rekao je Srb.Dokle  će se donositi  kriminalne odluke koje idu na štetu  hrvatskih nacionalnih interesa, koje uništavaju  gospodarsku supstancu i osiromašuju  hrvatski narod – zaključio je Srb.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA

    Daniel Srb, predsjednik

     

  • HSP: Za poplave su krivi i loši zakoni!!


    daniel srb 1

    Na današnjoj konferenciji za medije predsjednik HSP-a Daniel Srb se osvrnuo na aktualne poplave na  području centralne Hrvatska  uz rijeke  Savu i Kupu. Te još jednom istako da je osnovni krivac  za stanje u kojem se nalaze ti krajevi odluke iz 2009. godine o zabrani vađenja šljunka i pijeska iz hrvatskih rijeka, zbog čega se ne čiste riječna korita.

    Predsjednik  Srb je ocijenio je kako se “zbog nesposobnosti politike da prizna pogrešku” ponovno događaju katastrofalne poplave, a pojedinci dobro zarađuju na uvozu pijeska i šljunka. Ima li smisla  da u Hrvatskoj  firme koje su investirale u opremu, koncesije za vađenje šljunka i pjeska propadnu, a bez posla ostanu stotine radnika, dok se pijesak i šljunak uvoze iz Srbije ili Bosne i Hercegovine.  Slična situacija je i na području slivova rijeka Drave, Dunava i Neretve  gdje su propale  obitelji koje imaju stogodišnju tradiciju  vađenja pijeska.

    U Hrvatsko   je teško priznati pogrešeke ako su učinjene, a pogotovo  pokušati ispraviti ih ako  nisu u interesu Hrvatskom narodu – rekao je Srb.

     Predsjednik HSP-a Daniel Srb  se osvrnuo i na sustav odlučivanja unutar EU i naveo primjer   gdje činjenica da je devetnaest zemalja protiv prijedloga uvođenja uzgoja Genetski modificiranog kukuruza vrste Pioneer 1507 na teritoriju EU nije uspjelo zaustaviti njegovu njegovu primjenu.Ovo je  pokazatelj načina odlučivanja u EU. 

    Mi u HSP-u upozoravali smo da ćemo se dovesti u ovakovu situaciju – rekao je Srb i upitao. Tko je kriv?

    Krive su sve političke opcije koje su zagovarale ulazak Hrvatske u EU po modelu: Važno je  samo da uđemo u EU! Sve drugo je  manje važno! Potpisivali su sve što im je stavljeno na stol. Upozoravali smo također da nećemo imati financijske koristi od ulaska u EU. Sada vidimo da smo upravo zbog toga pred bankrotom.

    Ove godine ćemo platiti  samo članarine više nego ćemo  povući novaca iz EU i zato prestanite govoriti: Dobili smo sredstva iz EU! Sva sredstva koja dođu iz EU fondova predstavljati će samo mali dio onoga što plaćamo kao članarinu.Kao posljedicu takve politike broj nezaposlenih je porastao, gospodarski pokazatelji sve su lošiji, pa kakva je onda korist bila od ulaska u EU? – zaključio je Srb.

    Hrvatska stranka prava

     

    Daniel Srb, predsjednik

     

  • Imunološki Zavod je uništen zbog nečijih privatnih interesa!


    daniel srb

    Na današnjoj  konferenciji za medije u Osijeku predsjednik HSP-a Daniel Srb osvrnuo se  na dvije  teme koje ovih dana imaju veliku pažnju hrvatske javnosti.
    Prva je stečaj Imunološkog zavoda u Zagrebu i tko je za to kriv, a druga je   donošenje  presuda  Perkoviću i Mustaću  o izručivanju po zahtjevu iz Njemačke za ubojstvo Stjepana Đurekovića.  

    Upropastiti jedno takvo poduzeće kao što je Imunološki Zavod  može samo totalni nesposobnjaković ili se to može učiniti s namjerom jer drugačije  nije moguće – započeo je Srb i naglasio da je ova druga mogućnost izglednija.

    Ustanovu koja je praktički od strateškog nacionalnog interesa dovesti u  stanje Stečaja  jer navodno neće biti novca za normalno poslovanje je upitna – rakao je Srb i dodao da se sve to događa pod kapom jedne političke stranke iz koje  su i direktor Imunološkog  Zavoda i  veći dio članova   nadzornog odbora što nas dovodi u  ozbiljnu sumnjuu nečasne radnje.
    Kako to da se odmah javio zainteresirani privatnik koji želi uzeti profitabilni dio posla i njemu se isplati  raditi a državi se ne isplati- zaključio je Srb.

    HSP se do sada puno puta očitovao  oko slučaja „lex Perković“ i svega što se događalo oko njega.

    Posljednji događaji s  odbijanjem izručenja  Mustaća i  šlamperaja DORH-a oko   Perkovića samo su još jedan pokazatelj isprepletenosti  i utjecaja politike na DORH,- rekao je Srb i dodao „kako to da kada se  izručivalo  hrvatske generale u Hag svi su govorili da tu nema ništa sporno i da oni  ako se nemaju čega bojati odu u Hag i dokažu svoju nevinost, a danas svi ti šute“!

     Zato mi ponavljamo to isto  i pozivamo i Mustaća i Pekovića i sve njima slične da odu u Njemačku   i da na Njemačkim sudovima dokažu svoju nevinost jer neprihvatljivo je  da  za  zločine  počinjene nad Hrvatima nakon drugog svjetskog rata do sada nitko nije odgovarao.

     Neprihvatljivo je da do sada  za  ubojstva hrvatskih emigranata  od strane jugokomunističkog režima  do sada nitko nije odgovarao – dodao je Srb i rekao „nemamo iluzija da će se  to i dogoditi u Republici Hrvatskoj“.

    Kao primjer iznosimo podatak da je  jugokomunistička Jugoslavija  ubila više svojih političkih oponenata u emigraciji nego  sve zemlje komunističkog bloka.

     

    Drago Marković