• Smjenom dr. Sande Ham, ministrica Divjak je prešla Rubikon!



    HNS-ova ministrica znanosti, obrazovanja i sporta Blaženka Divjak od kada je došla na tu poziciju krenula je žestoko s čišćenjem hrvatskih kadrova u svome resoru, Nakon smjene predsjednice Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja Dijana Vican, prije nekoliko dana smijenjena je i Sanda Ham s pozicije predsjednice Upravnog vijeća Instituta za hrvatski jezik.

    Ministrica Divjak je smijenila stručnjakinju koja je cijeli svoj život posvetila HRVATSKOM JEZIKU, koja je ustanovila nagradu za novu hrvatsku riječ nagradu “Dr. Ivan Šreter“. Ministrica Divjak je smijenila stručnjakinju koja brani hrvatski jezik u poplavi i najezdi tuđica, smjenila je „posljednji bedem“ u jugoslavizaciji hrvatskog jezika i izričaja. Smjenila je koautoricu “Hrvatskog školskog pravopisa”, koji je brana ranije inauguriranom srbohrvatskom jugojeziku ili balkaniziranom Vukopisu, napravljenom i tiskanom pod dirigentskom palicom Slavka Goldsteina u vrijeme vladavine SDP-ova ministra Jovanovića.

    Prije same „egzekucije“ dr Ham „topničku” pripremu su odradili novinari Telegrama, Jutarnjeg, Večernjeg i Pupovčevih Новости. Posebno je ovo zadnje indikativno i govori nam u kojem smjeru idu buduće reforme obrazovanja, pogotovo kada je u pitanju područje hrvatskog jezika.

    Očigledno je premijer popustio pred pritiscima koalicijskih partnera iz SDSS-a i HNS-a i dao im otvorene ruke za jugoslavizaciju hrvatskog jezika. Dao im otvorene ruke da uništavaju sve što je Hrvatima sveto, jezik i kulturu naših predaka.

    Ako znamo da je nacionalni jezik najbitnija odrednica jednog naroda, ako znamo koliko je vremena i žrtava trebalo da se Hrvati izbore za svoj jezik i pismo u hrvatskom standardnom obliku i izričaju, onda znamo da je uklanjanje posljednje brane uvođenju Goldsteinova pravopisa u uporabu preko Uputnika (kurikuluma), poraz stoljetne bitke slobodnomislećih Hrvata za svoj hrvatski jezik.

    Izvješćujemo hrvatsku javnost da ovakim postupcima Vlada krši Ustav i nanosi nesagledive posljedice posljedice hrvatskom narodu i nacionalnom suverenitetu. Ako se ovo provede Hrvatska će izgubiti dio sebe, izgubiti će dio svoje samobitnosti

    Ovo je još jedan pokazatelj kamo Hrvatsku vodi HDZ/HNS/SDSS-ova Vlada i koje su joj namjere. Mi im kažemo DOSTA! A Hrvate pozivamo da ih na bilo kojim idućim izborima zbog svega što su učinili žestoko kazne!

    HSP
    Povjerenstvo za znanost, obrazovanje i šport.

  • Darko Dumbović: Koordinacija udruga iz Domovinskog rata je protiv održavanja 2. festivala Ojkače u Hrvatskom domu u Petrinji


    darko dumbović ojkača
    Članovi Koordinacije udruga iz Domovinskog rata Grada Petrinje jučer su jednoglasno i odlučno izrazili nezadovoljstvo i neslaganje s održavanjem 2. Festivalom Ojkače Petrinja 2016. Pod pokroviteljstvom Grada Petrinje, a u organizaciji pododbora Srpskog kulturnog društva Prosvjeta iz Petrinje planiran je u Hrvatskom domu u petak 3. lipnja.

    Pripadnici stradalničkih udruga Domovinskog rata (HVIDR-e, djece, udovica i roditelja poginulih hrvatskih branitelja, policije, HV, civilnih žrtava i ostalih stradalnika) festival ojkače u samoj Petrinji smatraju provokacijom i izazivanjem javnosti, a svoja očitovanja i mišljenja iznijet će prekosutra, u četvrtak prijepodne, na tiskovnoj konferenciji za lokalne i nacionalne medije.

    Na nju će Koordinacija pozvati i organizatore festivala, predsjednicu SDK Prosvjeta Petrinje Maru Vilus i potpredsjednika Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Petrinje Branka Sekulića. Natjecateljska izvedba pjesme zvane ojkača predviđena je s društvima iz Banovine, Korduna, Like, Dalmacije i sjeverozapadne Bosne-Potkozarja. Organizatori navode kako je „cilj revitalizacija najstarijeg oblika pjevanja naroda ovih krajeva, koju će učesnici Festivala nastaviti njegovati i čuvati, ali i poticati mlade pjevače da se uključe u procese revitalizacije izvornog narodnog pjevanja. Festival će biti takmičarskog karaktere, kako bi se stimuliralo sve učesnike da čuvaju svoje narodno blago, ali i da ga njeguju i usavršavaju, a naročito mlade izvođače, kojima je zadatak da nastave čuvanje srpskog kulturnog, etničkog, jezičnog i vjerskog identiteta. Ojakča je divno pjevano čudo, vjekovna srpska krajiška tvorevina“.

    Prvi festival u ovo doba prošle godine također je uzburkao javnost Petrinje, a tada i sada javno neslaganje izražava Koordinacija udruga iz Domovinskog rata. Uz aktualnu raspravu o ovotjednom ojkanju usred Petrinje, na jučerašnjem sastanku predstavnici udruga upoznati su s programom 6. memorijalnog turnira u stolnom tenisu i visećoj kuglani. Iduće subote, 11. lipnja, organizirat će ga UDVDR – klub Nova Drenčina u svome seoskom domu za spomen na sumještane, poginule branitelje Mirka Vidovića i Nikolu Miščevića.

    Izvor: ps-portal.eu
    Foto: portal 053

  • HSP pozdravlja imenovanje dr Hasanbegovića za ministra kulture.


    Hrvatska stranka prava pozdravlja imenovanje g. Hasanbegovića za ministra kulture u vjeri da će konačno kultura u Hrvatskoj biti hrvatska kultura.
    hasanbegović

    Hrvatska stranka prava pozdravlja imenovanje g. Hasanbegovića za ministra kulture u vjeri da će konačno kultura u Hrvatskoj biti hrvatska kultura.

    Ufamo se da na hrvatskoj kulturnoj sceni neće biti više promoviranja „regiona“ i zatiranja hrvatskih kulturnih djelatnika te da će Ministarstvo kulture pod vodstvom g. Hasanbegovića promovirati nakon dugo godina hrvatsku riječ.

    Svih 25 godina hrvatske opstojnosti Hrvatska stranka prava zalagala se i podržavala je
    istinsku hrvatsku kulturu koja je na žalost hrvatskog naroda mnogo godina bila podcjenjena od svih dosadašnjih ministara.

    Gospodine Hasanbegoviću, imajući u vidu da ste član Počasnog Bleiburškog voda morate biti promotor istine o drugom svjetskom ratu, a poglavito o Domovinskom ratu.

    Vjerujemo kako nikad više Ministarstvo kulture RH neće odbiti financiranje knjiga i filmova iz Domovinskog rata kao što je bilo do sada.

    Gospodine Hasanbegoviću, držimo Vas kao jamca hrvatske kulture.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Povjerenstvo za kulturu.

  • BIBLIJA: KNJIGA POSTANKA I HRVATSKA


    biblijaOni koji su prema naslovu na trenutak pomislili kako sam skrenuo s uma, razočarati ću ih. U ovo blagdansko vrijeme nije loše pročitati poneki redak iz Biblije, najsavršenije knjige ikada napisane i svetog pisma svih Kršćana. Čitajući knjigu postanka same su mi navirale poveznice te knjige i stvaranje naše domovine, stoga sam svoja razmišljanja odlučio podijeliti i sa Vama.

    POČETAK

    Kada je Bog završio sve poslove oko stvaranja zemlje, odluči tu istu raspodijeliti među narodima. Bio je to teški i komplicirani pothvat, i za ne tako kratko vrijeme raspodjela je bila sprovedena. Bog je zadovoljno trljao ruke i nije skrivao radost osobnim uratkom. No, usred njegove sreće, začu Bog kako dolje na zemlji neki mali narod nešto prosvjeduje i obraća se, upravo, k njemu. Bog zavika: „Tko ste vi i što tražite?“ A sa zemlje se začuše glasovi: „Bože, mi smo Hrvati! Zašto i nama nisi dao zemlju kao i svima drugima?“ Bog se na te riječi začudi pa onako namršten, pogleda u plan raspodjele i zaista, pogreškom, Hrvatima nije dao ništa. Ovi dolje su i dalje kukali i vikali iz sveg glasa, a Bog odbaci plan u stranu i reče: “Dobro, dobro! Hrvati moji, vidim počinio sam pogrešku ali evo, vama ću dati komad zemlje koju sam za sebe odabrao!”
    Tako je bilo – tako i ostalo.

    PROSLOV

    U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
    Sredinom osamdesetih godina grupica domoljuba sastala se i razgovarala o načinima i mogućnostima kako ostvariti samostalnost Republike Hrvatske koja će se otrgnuti iz ralja komunizma i komunističke diktature i tako u početku bijaše riječ.
    I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.
    Kada je ta grupica domoljubnih entuzijasta bila sigurna da je sazrijelo vrijeme za ostvarenje višestoljetnog sna svih Hrvata za samostalnom i suverenom Hrvatskom, osnovali su stranke, raspisani su prvi demokratski izbori u novijoj Hrvatskoj povijesti i konačno smo vidjeli svijetlo. Svijetlo slobode, prosperiteta i blagostanja. : »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost
    I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan treći.
    1990.godine održani su prvi demokratski izbori, višestoljetni san je ostvaren. Državu smo nazvali Republika Hrvatska. 1991.godine je donijeta i deklaracija o proglašenju samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, ali kako đavao nikada ne spava SDP je napustio sjednicu Sabora prilikom izglasavanja samostalnosti RH. Republika Hrvatska je još tada bila bogata zemlja, polja su se zelenila od žita, seljaci su uzgajali svu vrstu stoke, ribe u našim vodama je bilo u izobilju, nezaposlenost vrlo mala.« I bi tako. I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti.

    Kajin i Abel

    Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: »Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!« Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. I Jahve reče Kajinu. »Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.« Kajin pak reče svome bratu Abelu: »Hajdemo van!« I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
    Kada je već sve bilo stvoreno, Hrvatska je proglasila samostalnost, ustrojene su službe reda i sigurnosti, Srbi u Hrvatskoj potpomognuti velikosrpskom politikom iz Beograda odlučili su se okrenuti protiv naroda u čijoj domovini žive, uzeli su oružje u ruke i započeli svoj krvavi pohod, počeo je rat, mnogi su se mladi i nevini životi ugasili, mnogi su domovi srušeni i zapaljeni, mnogima se još ni posljednje počivalište ne zna. »Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.« Kajin pak reče svome bratu Abelu: »Hajdemo van!« I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.Vidjevši što se događa, Hrvatski narod se odlučio na oružani otpor, stvorene su prve dragovoljačke postrojbe: Prvi hrvatski redarstvenik, legendarni „Tigrovi“, „Pauci“, HOS i mnoge druge postrojbe iz kojih je stvorena respektabilna vojna sila i dobila je ime Hrvatska vojska i zgazila glavu đavla koji je htio uništiti san svih Hrvata.
    I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori,muško i žensko stvori ih.I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme.
    Završetkom domovinskog rata, izmučeni i izranjavani branitelji ispunivši svoj sveti zadatak, obranu i oslobođenje Hrvatske, ostavili su svoju domovinu na upravljanje ljudima, političarima nadajući se da će Hrvatskom upravljati prema Božjoj zamisli, ali nije đavao samo u okupatoru. Pohlepa, gramzivost,zavist zavlada Hrvatskim narodom kao u knjizi izlaska.

    Zlatno tele

    A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: »Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske. Poskidajte zlatne naušnice što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kćeri«, odgovori im Aron, »pa ih meni donesite.Sav svijet skine zlatne naušnice što ih je o ušima imao i donese Aronu. Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele. A oni poviču: »Ovo je tvoj bog,  Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske.
    Zaboravivši tko je Hrvatsku izveo iz pakla ropstva u kojem je desetljećima bio, narod se počeo klanjati zlatnom teletu-novcu, polakomio se za brzim bogaćenjem, uništio Hrvatsko gospodarstvo, rasprodao svoja blaga, prodao zemlju strancu na upravljanje i nestade blagostanja. Polja su opustjela, stoke više gotovo da i nema, ribari više ne love ribu jer ne smiju i nastade glad i bijeda. Nezaposlenost raste, poneki put imam osjećaj da na svaki kontejner za smeće ide 2 do 3 čovjeka koji kopaju po njima tražeći ostatke ostataka i poneku odbačenu plastičnu bocu koji nije zamijetio onaj prije njega i uslijedile su godine gladi.

    Sada Hrvatski narod čeka nekog mesiju, nekog Hrvatskog Krista koji bi ih spasio, otkupio njihove grijehe, dao im oproštaj za grijehe ali ne ide to tako. Hrvatski narod mora shvatiti da je on sam svoj mesija, on mora birati one koji će ga izvesti iz bijede, a ne one koji su ih odveli u bijedu i jedino tako će očistiti svoje grijehe. Jedino tako će ostvariti višestoljetni san svih Hrvata, jedino tako će duše ratnika pronaći svoj spokoj ma gdje da im se kosti nalazile.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    POVJERENSTVO ZA KULTURU
    KREŠIMIR VRPKA

  • NOVI SVJETSKI POREDAK-MIT ILI STVARNOST? NACIONALIZAM JE JEDINI SPAS ZA HRVATSKU


    NACIONALIZAM

    Zadnje vrijeme često možemo čuti ili pročitati pojam „novi svjetski poredak“. Prvo da pojasnimo definiciju tog pojma. Novi svjetski poredak (eng. New World Order ili NWO) je teorija zavjere koja tvrdi da mala skupina međunarodnih elita kontrolira i manipulira vlade, industrije i medijske organizacije širom svijeta, s ciljem povećanja moći, utjecaja i bogatstva, a primarni alat kojim se koristi je središnji bankarski sustav.Osim toga akteri ove teorije zavjere financirala je i u nekim slučajevima uzrokovala većinu glavnih ratova. Teoretičari također smatraju da Novi svjetski poredak također ima pod kontrolom transnacionalne i globalne organizacije poput: Europske unije, Ujedinjenih naroda, Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i predložene Sjevernoameričke monetarne unije. Agentima Novog svjetskog poretka, smatraju se međunarodni bankari, pogotovo vlasnici privatnih banaka uključenih u Federalne rezerve, u “Bank of England” i druge središnje banke, te članovi Vijeća za vanjske odnose, Trilateralne komisije i Bilderberg grupe. U nekim teorijama također se navodi da su u Novi svjetski poredak uključena i druga tajna društva, kao što su: iluminati ili masoni. Novi svjetski poredak nije nikakav mit, on je stvarnost koja se pokušava provesti pod svaku cijenu. Jedan od glavnih zagovornika NWO-a Joe Biden sutra će biti gost našoj zemlji. Nije nepoznato da je baš on veliki zagovornik čipiranja ljudi.Ostavimo sada na stranu čipiranje. Imali smo nedavno priliku čuti i našu predsjednicu koja je na Bledskom strateškom forumu govorila na temu Novi svjetski poredak:sukobljavanje ili partnerstvo.Interesantno da se na tom forumu raspravljalo baš o terorizmu i borbi protiv terorizma. Kakve to ima veze sa novim svjetskim poretkom? Novi svjetski poredak za cilj ima kontrolu nad svakim stanovnikom na planeti. Cilj je uništiti sve nacionalno,izbrisati granice i uspostaviti samo jednu valutu kontroliranu od male grupe ljudi. Kako dolazimo do sve veće kontrole svakog pojedinca? Odgovor je jednostavan, strahom. Pogledajmo koji je kaos nastao terorističkim napadom u Parizu. Nema jednog medija koji u svakim vijestima ne govori o terorizmu, o opasnosti od novih napada. Europa je u kaosu, vojska je na ulicama,stalno se nameće teza opasnosti od novih napada,ljudi su u panici i strahu. Iz straha ljudi prihvaćaju veću kontrolu njih samih. Dopuštaju postavljanje kamera koje ih prate 24 sata na dan, praćenja njihovih osobnih telefona, internet veza, bankovnih računa i transakcija i to sve u svrhu navodnog pojačanja njihove sigurnosti i time su nesvjesno upali u davno smišljenu zamku. Uz navedeno stvara se animozitet prema onima koji su navodni uzrok takvog stanja (u ovom slučaju teroristi sa istoka), stvara se mržnja i želja za osvetom samo da i se osjećali sigurnije i samim time opravdavaju svaku vrstu akcije pa tako i otvorenih ratnih sukoba. Na taj način glavni akteri izbjegavaju eventualni otpor građana protiv vojnih akcija koji se, budimo iskreni vode isključivo iz ekonomskih razloga jer netko ima velike koristi od ratnih sukoba, što zbog prirodnih bogatstva određene zemlje, što zbog trgovine oružjem. Imali smo priliku biti svjedoci rata u Iraku kada je smaknut Sadam Husein. Stvorila se histerija kako Irak posjeduje oružje za masovno uništenje što na kraju nikada nije dokazano jer takvo oružje nije pronađeno. Može li se Hrvatska othrvati ovom procesu?? Može i mora. Hrvatska se mora okrenuti pozitivnom nacionalizmu, izaći iz europske unije i na vlast postaviti ljude koji će štiti njene nacionalne interese. Akterima NWO-a smeta odanost hrvatskog naroda Katoličkoj Crkvi, dok smo ulaskom u EU izgubili vlastiti nacionalni identitet novim nametnutim pravilima od strane te tvorevine. Naš je osnovni zadatak zaštiti obitelj kao temelj zdravog društva, zaštititi svoja nacionalna bogatstva koja imamo i sačuvati svoje izvorne vrijednosti koje stoljećima njegujemo, našu kulturu, jezik, vjeru, povijest, domovinu i običaje, a to ne možemo sve dok smo članica europske unije. Globalizacija je ne zaustavljiv proces ali NWO nije ako se ljudi i u drugim državama osvijeste i okrenu se svojim izvornim nacionalnim vrijednostima.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Krešimir Vrpka

  • PREMIJERU OSTAVITE SE HRVATSKIH SVETINJA


    Predsjednik hrvatske vlade u nedostatku rješenja imigrantske krize i bezidejnosti u četiri godine ne-vođenja državne politike, krenuo je u avanturu mijenjanja naziva hrvatskih trgova i ulica pa mu je između ostaloga palo na pamet mijenjati ime trga Sv.Marka na Gornjem gradu u Zagrebu gdje se nalazi i svjetski poznata crkva Sv.Marka.crkva_svetog_markaOčito mu smeta što svaki dan na posao mora doći na trg Sv.Marka i sjetio se, gle čuda, prvog predsjednika RH dr.Franje Tuđmana i u domoljubnom zanosu predložio da se taj predivan trg preimenuje u trg dr.Franje Tuđmana.

    Još će mu pasti na pamet u tom domoljubnom zanosu i krov crkve Sv. Marka prekriti portretom prvog hrvatskog predsjednika. Iako mu je jasno da nema apsolutno nikakve ovlasti ni predložiti a kamoli pokrenuti inicijativu za mijenjanje naziva trgova ili ulica ali eto malo ga zanijelo domoljublje.

    Ali kada je već krenuo sa domoljubljem i stazama Stjepana Radića mogao se je sjetiti pokrenuti inicijativu za promjenu imena trga jednog od najvećih zločinaca koje povijest pamti odnosno trga maršala tita…Ne čudite se što je ovo napisao malim slovom, nije tipfeler jer čovjek koji je dao ubiti više od 500 000 Hrvata nije zaslužio da mu se ime piše velikim slovom.

    Ali…tito je ipak njemu svetinja i njega neće dirnuti jer jedan od najljepših trgova u Hrvatskoj mora nositi njegovo ime. Zaboravlja naš predsjednik vlade da je njegovoj vladavini kraj i da će vrlo brzo tito biti maknut sa popisa ulica i trgova naših gradova, a do tada mu poručujemo: predsjedniče vlade RH ne dirajte hrvatske svetinje.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Povjerenstvo za kulturu
    Krešimir Vrpka

  • ČETVRT STOLJAĆA HRVATSKE (NE)KULTURE


    Povijest, vjera, domovina, obitelj, jezik i kultura, šest je obilježja koji svaki narod čini narodom.Oduzmite mu samo jedan od ovih obilježja on to prestaje biti. U 25 godina samostalnosti naše domovine sve dosadašnje vlade trudile su se da nam oduzimaju komad po komad, malo po malo od svakog obilježja koji nas obilježavaju kao jedan od najstarijih naroda u Europi.
    zrinski

    Povijest:
    Hrvatska povijest je toliko bogata događajima da bi trebala desetljeća kako bi se ona u potpunosti istražila, od samog dolaska Hrvata u sadašnju domovinu pa sve do završetka Domovinskog rata. Devastacija i  lažiranje hrvatske povijesti započela je još u vrijeme tzv prve Jugoslavije sve u cilju sakrivanja prave istine o Hrvatima. Isto se nastavilo još većim intezitetom za vrijeme komunističke vladavine u takozvanoj SFRJ i što je najgore čak i nakon osamostaljenja Hrvatske 1990. godine i to ne iz neznanja ili manjka dokaza o hrvatskoj povijesti, nego s čistom namjerom, pošto nam domovinu vode upravo oni koji su nam povijest pisali i od 45.-90. godine i oni koji Hrvatsku nikada nisu željeli. Obveza je HSP-a kao i svih domoljubnih stranaka doći u poziciju i stvoriti uvjete kako bi se konačno počela istraživati i u udžbenike uvoditi prava istina o našoj povijesti.

    Vjera:
    Svjedoci smo svakodnevnih napada na svetu Crkvu katoličku od strane razno raznih „nevladinih udruga“ raznih medija, internet portala koji financirani iz državnog proračuna sve snage uprežu kako bi u ljudima stvorili averziju prema našim svećenicima i Crkvi kao instituciji općenito. Srećom kada vidimo koliko ljudi još pohode velika marijanska svetišta, štuju naše svece,trude se očuvati vjerske običaje, to im neće baš biti lako.

    Domovina:
    Domovinskim ratom Hrvati su uspjeli doći do toliko željene slobode, oslobodili smo svoju domovinu od komunističkog i totalitarnog režima nakon stoljeća gaženja svih sila koje su se mogle probiti do Hrvatske. Nakon titoističkog poimanja „slobode“ koja je izravno odgovorna za smrt više stotina tisuća Hrvata od križnog puta pa sve do 90. godine kada je hrvatski narod odlučio reći:“ NE, dosta je“ i pomislili smo da nam nikada više nitko neće Hrvatsku oduzeti, ali prevarili smo se. Vodeći ljudi Hrvatske su imali drugačiji plan, uvesti nas u neku novu organizaciju za koju su narodu „mazali oči“ kako će nam poteći med i mlijeko, kako EU nema alternative, kako je jedina druga alternativa neka nova Jugoslavija. Evo nas u EU, dakako protuzakonito, zakone nam piše stranac, predali smo „dio“ suvereniteta strancu i narod željan slobode ponovno postade rob i to robstvo mora platiti i plaća ga..

    Obitelj:
    Što uopće reći o tome koliko nam je obitelj u stvarnosti postala strana. Ono što bi trebalo biti primjer zajedništva, postalo je razjedinjeno. Donešeni su Zakoni koji izjednačavaju brak i „brak“, djecu samo prividno odgajamo mi, jer nam djecu odgajaju oni nekim čudnim novim školskim predmetima kao što je tzv „zdravstveni odgoj“,  prava djece su svedena na tu mjeru da im više ne smiješ ni ružnu riječ reći ali oni ih mogu „filati“ eksplicitnim sadržajem. Djeca su zbunjena, mi ih učimo što je stvarno prava zdrava obitelj, a oni ih uče da to nije tako. Neimaštinom i raznim pritiscima doslovce ruše sve temelje prave i zdrave obitelji i ako je netko ili nešto ugroženo u Hrvatskoj onda je to svakako obitelj, jer uz nedonošenje strategije za demografsku obnovu, obitelj je nešto što će u Hrvatskoj izumrijeti i to ne samo kao pojam.

    Jezik:
    Jezik je jedan od glavnih obilježja naroda i što smo mi dopustili?? Totalnu devastaciju hrvatskog jezika. Djeca nam govore nekim čudnim nerazumljivim jezikom. Kul, ful, lajk, šeraj, LOL, briješ, …. samo su dio rječi pokupljenih tko zna gdje, kada i od koga i kada šećete ulicom ili se vozite javnim gradskim prijevozom gotovo da morate imati nekoga mlađega uz sebe kako bi shvatili što i o čemu to govore naša djeca u našoj domovini jer ih vrlo vjerojatno nećete razumjeti. Ali nije ni to sva strahota devastacije hrvatskog jezika, nedavno je objavljen i novi „hrvatski“ rječnik i pravopis kao da ne znamo govoriti, čitati ili pisati, koji u sebi sadrži toliko meni nerazumljivih riječi da mi uz njega treba i riječnih hrvatskih riječi. Lokalna narječja su gotovo izumrla. U Zagrebu je KAJ postao „seljački“, nekada si s ponosom pričao onako kako su te roditelji i okolina naučili, danas si eto „OUT“ jer je strano „kull“..

    Kultura:
    Kultura, obilježje svakog naroda. Kultura nije samo pisanje pjesama, nije samo skladanje ili stvaranje nekih novih kazališnih djela.. Kultura je ogledalo naroda. Sve što sam gore naveo je kultura. Kultura je jednostavno život. Pokušati ću se ,iako teška srca,zadržati samo na onome što većina gleda kao kulturu. I na tom području polako gubimo bitku i tu je nastala totalna devastacija. Dok nam razno razni Frljići priređuju razno razne antihrvatske performanse za naš vlastiti novac, istovremeno propada na desetine dvoraca, kurija i razno raznih drugih spomenika kulture. Pulska arena je postala kao javna kuća, tako da razno razni SARS-i i druge bolesti „gostuju“ u tom jedinstevnom koloseumu i uništavaju ga svakim svakim svojim taktom koji izađu iz zvučnika veličine omanje kuće sa decibelima poslije kojih moraš obavezno na dijalizu jer ti razbiju bubrege. Dok nam izgrađuju monumentalne „spomenike“ neke čudne arhitekture u povijesnim dijelovima naših gradova, a istovremeno puštaju da propadaju fasade koje navodno imaju spomeničku zaštitu.Dok nam svakog vikenda na stotine tisuća kuna odnose razno razne dare bubamare, cece, kitići,s andre afrike, čije koncerte posjećuju oni koji su još možda jutros bili na svetoj misi, a sutra ujutro će opijeni taktovima turbo-folka i litrama ispijenih pića bauljati po gradovima tražeći put do kuće ili će jednostavno zaspati negdje na nekom od stajališta javnog gradskog prijevoza sa još jednom bocom u ruci „onako za uz put“, istovremeno propada na desetke kulturno umjetničkih društava koji čuvaju našu starinu, baštinu, običaje. Na kraju ne mogu a da ne spomenem kako nam je četvrt stoljeća samostalnosti obilježila nekakva štikla i Kiklop za neku „golu istinu“.. Ako je to odraz naše kulture onda smo u velikim problemima. Srećom postoji još poneki entuzijasta koji su ipak ostali „svoji“ kao što je Ana Rucner i njezin brat Mario, koji u svim svojim nastupima, video i drugim uradcima promoviraju našu domovinu u najljepšem svijetlu. Iskreno ne mogu se sjetiti niti jednog umjetničkog dijela koji bi obilježio 25 godina naše samostalnosti i to je poraz za ovaj narod jer je manja briga biti tuđi nego svoj.
    Hrvatski narode probudi se danas, jer sutra će biti bolje da se ne probudiš…

    Hrvatska stranka prava
    Povjerenstvo za kulturu
    Krešimir Vrpka

  • DO KADA ĆE HNK RIJEKA BITI FRLJIĆEV POLIGON ZA PROTUHRVATSKO DJELOVANJE?!


    Oliver-Frljic-
    Dok se cijela Hrvatska sprema za proslavu dvadesete obljetnice vojno redarstvene operacije „Oluja“, Dana domovinske zahvalnosti, dana pobjede i dana hrvatskih branitelja, prvi čovjek HNK Rijeka Oliver Frljić, saborski zastupnik Milorad Pupovac i čelni ljudi Documente pripremaju svojevrsno obilježavanje „Kontra-Oluje“ kako su taj događaj nazvali pojedini mediji.

    Iz neslužbenih izvora doznajemo da će za ovaj antihrvatski skup biti napravljene posebne akreditacije te da će osiguranje biti izuzetno jako, po čemu se da naslutiti na koji će način Frljić i ostala svita „proslaviti“ oslobođenje zemlje od agresije, zemlje čiji novac vrlo rado stavljaju svaki mjesec u svoje nezasitne džepove.
    Što Oliver Frljić misli o Hrvatskoj već ne nebrojeno puta pokazao u svojim raznim, u najmanju ruku diskutabilnim performansima kao što je mahanje automatskom puškom ispred HNK Rijeka, blaćenja hrvatskih branitelja i sličnim paradama.

    Hrvatsko narodno kazalište bi trebalo biti hram kulture naše domovine, a ne privatna baza Frljića, Pupovca i drugih istomišljenika koji su se dokazali kao ortodoksni antihrvati.

    Ovakvim privatnim ispadima prvog čovjeka HNK Rijeka nanosi se velika šteta ugledu RH, vrijeđa se sve branitelje učesnike jedne od najčišćih operacija u povijesti ratovanja i pljuje na sve žrtve iz Domovinskog rata.

    Stoga pozivamo vladu RH, Ministarstvo kulture RH i sve druge nadležne institucije da odmah zaustave ovu paradu širenja mržnje prema svemu što nosi predznak Hrvatsko, ne samo zbog štete koju nanose ugledu RH već i zbog opasnosti da bi netko od hrvatskih branitelja ili drugih državljana mogao, izazavan Frljićevim provokacijama, napraviti veću štetu ni kriv ni dužan.
    Jednako tako pozivamo ministarstvo kulture da pokrene razrješenje Olivera Frljića s mjesta prvog čovjeka HNK Rijeka.

    Hrvatska stranka prava-HSP
    Povjerenstvo za kulturu
    Krešimir Vrpka

  • POVLAČENJE POKROVITELJSTVA SINJSKE ALKE SRAMOTA JE HRVATSKOG SABORA


    sinjska-alka-100

    Hrvatski sabor povukao je odluku o pokroviteljstvu nad 300. obljetnicom čudesne obrane Sinja. Kao razlog povlačenja pokroviteljstva sinjske alke, predsjedništvo hrvatskog Sabora navodi potvrdu pokroviteljstva ureda predsjednice RH.
    Ove godine se slavi 300. godina čudesne obrane grada Sinja, pobjede koju su ostvarili sinjski branitelji uz pomoć Gospe sinjske koja također slavi 300 godina svojeg spomena vezanog uz obranu Sinja.
    Iako je pokroviteljstvo 300. obljetnice sinjske alke potvrdio ured predsjednice RH, povlačenje pokroviteljstva hrvatskog Sabora je sramota za tu instituciju i cjelokupni saziv Sabora RH, uključujući i one takozvane „domoljubne koalicije“ koje se nisu oglasile na ovakav potez predsjedništva Sabora..
    Bez obzira na ovakav sramotan potez,sinjska alka će živjeti sve dok je Hrvatske i Hrvata, a to znači zauvijek…

    Krešimir Vrpka
    Hrvatska stranka prava- HSP
    Povjerenstvo za kulturu

  • Vratimo narodu hrvatsku kulturu!


    HNK ZAGREBPrava kritika stvara, ne ruši.“
    Stjepan Radić

    Provokacija koja traje

    Umjetnost u Hrvatskoj, kao uostalom i u mnogim drugim zemljama svijeta, već desetljećima unizuje, sablažnjava, vrijeđa i zlostavlja svoju publiku. Pod općim nazivnikom „u ime umjetnosti“, sve češće gledamo i čujemo u kazalištu, na televiziji i radiju, u knjigama i na međumrežju najniže ljudske strasti i degeneričnosti. Kulturne manifestacije i umjetnički festivali drame, knjige i filma obiluju ljudima koji su promiskuitetni, vulgarni; duševne striptizete koje uživaju u pokazivanju „kulture“ za koju tvrde da je većinska.

    „Ideju da je kritika društva ono najbolje što jedan umjetnik može stvoriti, a što je jača kritika to veći umjetnik, to hrabriji umjetnik, to značajniji umjetnik, potiču i mediji. (…) U opisanom tematskom trendu kritike vlastitog društva nema nikakve uzvratne represije društvenog establišmenta ili oka vlasti. (…) Ako je tome tako, nameće se zaključak da u odabiru spomenutih tema nema nikakve hrabrosti, jer ne možeš biti hrabar i izrazito kritičan prema establišmentu (društvu u kojem živiš) a istovremeno ovjenčan slavom koju ti predstavnici vlasti tog istog društva daju ili financiraju.“1

    I kao što tvrdi Sanja Nikčević, ti umjetnici, naoko hrabri i revolucionarni, sviraju u rog profita ili slave, baš kao što su nekoć Charles Dickens ili Honore de Balzac pisali što zanimljivije dogodovštine u što većem broju podlistaka, kako bi što više zaradili.
    Nema ničeg revolucionarnog u provokaciji. Dok Nives Celzijus pjeva u dvorani, nazvanoj prema najstarijoj hrvatskoj operi „Ljubav i zloba“ svoje vulgarne „karanfile“, dok Oliver Frljić u kazalištu Ivana pl. Zajca, velikana hrvatske glazbe, razodijeva glumce u donje rublje i otima, sasvim totalitaristički, Vitomiri Lončar fotoaparat te dok ministrica kulture (nasreću bivša!) Andrea Zlatar-Violić sjedi pijano na podu restauracije, koja veliča kulturni i religiozni identitet muslimana u Hrvatskoj, usred raskalašenog derneka koji bi porazio i Gargantuu i Pantagruela – do tada nema vajde od hrvatske kulture.

    „Teško mi je iz dana u dan čitati i gledati tako jadne, prizemne, zapravo podzemne „umjetničke provokacije“ nekakvog suspektno talentiranog režisera/intendanta Frljića, u gradu koji sigurno zaslužuje hrabro, otvoreno i pametno hrvatsko narodno kazalište. Teško mi je bilo, pa sam zbog zaštite vlastitog mentalnog zdravlja i prestao čitati zastrašujuće podvale skupine „uglednih“ kolumnista, sad već strateški raspoređenih u oba najtiražnija dnevnika, u kojima se, verbalno vješto, priznajem, unizuje sve što nosi bilo kakav nacionalni, hrvatski predznak.“2
    Zašto je postalo toliko zamamno ponižavati ljudski duh gadostima i još ih lijepo upakirati pod okrilje kulture? Komu je u interesu uvjeravati hrvatski narod da su svi oni odvratni vulgarni degenerici i seksualni manijaci, homofobi, fašisti, prepuni niza drugih – recimo to nježno – dekadentnih devijacija?

    Pozabavimo se i egoističkom potrebom današnje „umjetnosti“ koja nam želi objasniti kako je važno znati SVE o SVIMA. Nekoć su memoare pisali isključivo važni državnici ili uistinu velike dive potkraj svog stvaralačkog života. Danas su svi dovoljno bitni da nam objašnjavaju svoja teška djetinjstva ili promiskuitetne eskapade. Kazalište vrvi jednakim takvim egotripovima, a u filmovima i serijama gledamo manijakalne sebične divljake. Knjige su prepune psihopata, sociopata ili sadista. Sva se ta „umjetnost“ rangira kao nacionalna, iako danas nije politički korektno govoriti o naciji. Nacija je, naime, nešto zastarjelo i srednjevjekovno. Zašto se onda govori o belgijskoj književnici ili o njemačkoj nobelovki, o francuskom filozofu ili hrvatskom redatelju?

    „Izgubivši povijest u društvu spektakla i vječnog prezenta, postali smo kultura javnog ispovijedanja u kojoj caruje besramnost, u kojoj se intima pretvara u javno dobro i daje masi voajera u koncesiju. Kultura u kojoj je duševni striptiz i promiskuitet kurentna tržišna roba, kultura u kojoj ne postoji istina osim ako nije gola, sisata i guzata.“3
    Iako se sami nazivaju kritičarima društva i nameću općoj javnosti dojam moralnog ravnala većine, ipak n progovaraju o većini, već o bizarnim, manjinskim, pojedinačnim slučajevima, izvučenima najčešće iz rubrika crne kronike ili čak izmišljenima.
    „Dokaz da socijalne kritike u tom trendu nema upravo je u odabiru tema. Iako su u cijeloj tzv. Istočnoj Europi zatvorene tvornice, proizvodnja uništena, radnici na cesti, to više nikoga u umjetnosti ne zanima. Iako su poljoprivrednici i ribari potpuno zbunjeni odlukama Europske unije ili raznih komisija o tome smiju li posaditi još koju maslinu i koliko ribe smiju uloviti, to u umjetnosti nikoga ne zanima. Iako su tajkuni oteli pola poznatog zapadnog svijeta, premda ne samo energetske nego i životne izvore (voda je postala roba!), to u umjetnosti nikoga ne zanima.“4

    Jedno se kazalište ismijavalo korumpiranosti političara. Danas se čak i opera „Carmen“ usudi na pozornici pokazivati simulaciju seksualnog čina; reality show prelazi u predstavu pa gledamo gole glumice, lišene svakog dostojanstva, iako bi za samu bit priče bilo sasvim svejedno ima li glumica odjeću na sebi. Nekoć su kazalište ili dramska serija prikazivali devijantno ponašanje u odnosu na moralnu figuru koju je na kraju priče trebalo slijediti. Danas se moralno katarzična djela zaobilaze kao zastarjelice, a dječji su stripovi u prvim razredima osnovne škole puni razmažene i agresivne djece koja ne dolaze do kazne i shvaćanja svog neprilagođenog ponašanja na kraju stripa.

    Komu je u interesu da hrvatska kultura propada?

    Komu je, dakle, u interesu da nam posvuda iskaču nemoralni likovi? Komu je u interesu da se na sajmove knjiga šalju neznalice i nestručnjaci (poput sajma dječje knjige gdje su poslani dizajneri, a ne autori i ilustratori dječjih knjiga), da izostaju natječaji za izdavaštvo i književne manifestacije; komu je u interesu da nema potpore nakladnicima za tiskanje djela hrvatskih pisaca?

    Komu je u interesu da za intendante kazališta u najvećim HRVATSKIM gradovima dolaze ljudi koji za sebe tvrde da su europejci ili da se ne osjećaju Hrvatima; komu je u interesu da do dana današnjeg nema zakona o hrvatskom jeziku te da sad već (nasreću!) bivša ministrica kulture na javnoj televiziji, na početku svog sada bivšeg mandata govori kako su hrvatski i srpski jedan jezik? Komu je u interesu da je proračun za kulturu u 2014. godini smanjen na 0,49% državnog budžeta, čime smo, kako kaže Maja Hrgović „trijumfalno otvorili europski rekord u gušenju kulture“5?

    Odnarođenost medija i kulturnih tijela te njihova „kulturna hegemonija“ razgradnje nacionalnog identiteta važne su GLOBALIZACIJI. Globalizacija i nadnacionalni bezidentitetski kolektivitet radije govore o devijacijama u manjinskom postotku populacije. Naime, time skrivaju svoje prave namjere: odnarođivanje, propast kulture i moralnih građanskih vrijednosti. Demokratska načela nestaju, radnička prava se zatiru, a umjetnost prestaje biti kritički korektiv sadašnjosti.
    „Zemlja umjetničkim prikazom sama ruši vrijednosti koje je izgradila, i to djeluje u stvarnom životu, čak i kad nije istina, na pripadnike njezina naroda. (…) Tako umjetnici, iako zabrinuti socijalni kritičari društva, umjesto socijalne kritike uistinu ruše generalne i temeljite vrijednosti građanskog društva.“6

    Samo Ministarstvo kulture ugrožava opstojnost kulture vlastitog naroda. S jedne strane potiče poročne malverzacije proračuna za malobrojnu kamarilu kulturnih diletanata, s druge strane onemogućuje djelovanje hrvatske književnosti, moralnih vrijednosti i oplemenjivanja duha. Identitet koji s jedne strane nosi sramotnu zastavicu „nacionalnog“, a s druge strane ga se nastoji komercijalizirati, e da bi se bolje prodao kao brend „Hrvatska“ u moru europske kolektivnosti.

    Međutim, negativnim slikama vlastitog identiteta u kulturnim događajima, dramama, filmovima, literaturi, zemlja, u ovome slučaju Hrvatska, sama ruši vrijednosti koje je izgradila i to djeluje dubinski i korjenito na stvarni život pripadnika njezinog naroda. Istovremeno se gradi negativni identitet „hrvatskog“ u očima „drugih“. Ako smo, pritome, u Hrvatskoj negativni prema hrvatskim vrijednostima, nismo usamljeni, jer su takvi i Mađari prema mađarskim, Kinezi prema kineskim ili Nijemci prema njemačkim. Konačni je to dokaz prezira kolektiviteta prema bilo čijem identitetu.

    Čemu služe rajčice i stvaranje kvalitete

    Nemam boljeg rješenja za kolektivističko barbarstvo i nećudoredne „vrijednosti“ bezidentitetskih egomanijaka doli RAJČICE. Publika mora sama (nitko to umjesto nje neće učiniti!) zaviknuti „Kralj je gol!“. Publika mora prezreti odricanje od nacionalnih kvaliteta. Dokaz je demokratičnosti naše države da kolektiviteti uspješno opstoje zajedno s tim prezrenim „nacionalnim“. Međutim, zašto im to dopuštamo?

    Nemojmo ih totalitaristički ukidati, već – učinimo to gospodski. Ismijmo njihovu mediokritetsku prevaru. Uđimo u kazalište i napadnimo ih rajčicama. Nabacajmo promocije njihovih bezvrijednih knjiga toaletnim papirom. Isfućkajmo glupe filmove i zamažimo njihovu golotinju jajima. Legitimno je to sredstvo. Rajčice su oduvijek služile kazališnom parteru za pokazivanje nezadovoljstva neuspjelom predstavom.

    A zatim, učinimo nešto revolucionarno: poslušajmo nadnacionalnog Zvonka Bogdana i njegove pjesme prepune duše i domovine. Posudimo hrvatsku knjigu iz prkosa. Poljubimo hrvatsku djevojku i razveselimo se svojoj zemlji.
    Koliko se god globalizacija trudila da me izbriše, moj identitet pripada samo meni.

    Felix Croatia

    1 Sanja Nikčević, Nacionalni identitet u doba globalizacije ili hajdemo naći nešto ružno u vlastitom domu!, Republika, travanj, 2011., 36-39. str.
    2 Ivan Blažičko, Pjesma, pisma, pesma, Playboy, broj 209., prosinac 2014., internet izdanje
    3 Ivica Šola, Mani Gotovac – prva striptizeta hrvatske kulture, 7 dnevno, 13.02.2015., 10. str.
    4 Sanja Nikčević, Ibid., 52. str.
    5 Maja Hrgović, Hrvati, odrecimo se kulture!, Arteist, 01.05.2014., internetsko izdanje
    6 Sanja Nikčević, Ibid., 54-55. str.

  • KULTURA KAO POKRETAČ GOSPODARSKOG OPORAVKA HRVATSKOG ZAGORJA.


    Veliki Tabor 1
    Hrvatsko zagorje je kulturno-povijesna hrvatska regija i zasebna prirodno-zemljopisna cjelina u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, od Zagreba je odvojeno Medvednicom, odakle mu i naziv – „za gorom“. To je pretežno brežuljkast kraj između Medvednice, Kalnika, rijeke Drave, Sutle i Save čijim se središnjim dijelom, u smjeru zapad-istok, pruža gorski niz Maceljska gora-Strahinjščica-Ivanščica-Varaždinsko topličko gorje koji dijeli Zagorje na dva dijela – sjeverno i južno.
    Sjeverno Zagorje dio je Varaždinske županije, a južno u cjelosti obuhvaća Krapinsko-zagorsku županiju te sjevero-zapadni dio Zagrebačke Županije. Hrvatsko zagorje se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske, gdje zauzima površinu oko 2 300 km2 . To je pretežito brežuljkasto područje uokvireno Medvednicom i Savom na jugu, rijekom Sutlom na zapadu, rijekom Dravom na sjeveru i Kalnikom na istoku. U krajoliku Hrvatskog zagorja prevladavaju blagi brežuljci čija nadmorska visina varira 300-400 m. Najistaknutije nizove čine vrlo strme gore čija nadmorske visine variraju od 500-1061 m, dok se niži nizovi, samo po sastavu stijena i po strmim padinama, razlikuju od ostalih zagorskih gora.
    Važno je naglasiti da su uz niže nizove vezane sve toplice u Hrvatskom zagorju.
    Kraj poznat po nepreglednim blagim zelenim brežuljcima, šumama punim razne divljači,bistrim potocima koji su toliko čisti da je pastrva još uvijek prisutna u gotovo svim tokovima. Hrvatsko zagorje ima velike turističke potencijale.

    Nalazi se na dodiru Alpa, unutrašnjih Dinarida i panonskog prostora pa je stoga tektonski dosta složeno, što utječe na razmjerno živu tektonsku aktivnost. Tu se pruža nekoliko rasjednih linija duž kojih su nastali brojni topli izvori koji se turistički valoriziraju. Od većeg broja toplica, najpoznatije su Stubičke, Krapinske, Tuheljske]. Također, bogato je i kulturno-povijesno naslijeđe: burgovi, dvorci, crkve i drugi spomenici.
    Od velikog broja burgova i dvoraca, najpoznatiji su dvorci Trakošćan (na brježuljku iznad gornjeg toka Bednje) te Veliki Tabor (kod Pregrade, nedaleko od rijeke Sutle).
    Marija Bistrica je najpoznatije hodočasničko središte u Hrvatskoj, a u središta hodočasničkog turizma pripada i Trški Vrh kod Krapine te Vinagora kod Pregrade. Turističkoj privlačnosti pridonose nalazište krapinskog pračovjeka i etnoselo u Kumrovcu, a u neposrednoj blizini Klanjca je Zelenjak, sutjeska rijeke Sutle, gdje se nalazi spomenik hrvatskoj himni.
    Zagorje svoju konkuretnost treba graditi na ponudi autohtonog, kvalitetnog i ekološki uzgojenog proizvoda te na vjerskom,zdravstvenom i sportsko-rekreativnom turizmu.Obnova spomenika kulture,dvoraca i oživljavanje starih običaja uz poticanje razvoja autohtonih obrta može u vrlo kratkom vremenu oživjeti gospodarki oporavak tog prapovjesnog hrvatskog kraja.

    OBNOVA I STAVLJANJE U FUNKCIJU SPOMENIKA KULTURE

    Hrvatsko zagorje broji oko 40 dvoraca od neprocijenjive vrijednosti. Većina dvoraca je zapušteno neki do te granice da će biti potrebna kompletna obnova gotovo od temelja. Mnogi bi se pitali kakva svrha od obnove objekta kojeg bi morali obnavljati doslovce od samih temelja? Odgovor je vrlo jednostavan.
    1651.Dvorac_Nova_Bela_2003-Donja_Bela-Bela_II
    POKRETANJE GRAĐEVINSKOG SEKTORA

    Hrvatsko zagorje je kraj poznat po vrsnim građevinskim zanatlijama:zidarima, tesarima, krovopokrivačima, pećarima-keramičarima, soboslikarima i u pokretanju obnove starih hrvatskih dvoraca, kurija,starih vjerskih objekata, a kasnije i na turističko-rekreativnom smještaju, građevinarstvo u tom kraju može doživjeti novi uzlet pogotovo stoga što sve postojeće i novoizgrađene objekte treba i dalje održavati na vrlo viskom nivou. Naravno kompletnu obnovu spomenika kulture mora nadzirati i provoditi konzervatorsko-restauratorski odjel.
    Prilikom obnove spomenika kulture mora se paziti da se koriste materijali koji su se koristili i u vrijeme izgradnje, a to su većinom materijali okolnih krajeva kao što su: dravski i savski pijesak, glina za izradu cigle i crijepa te za keramičarsko-pećarske radove, većinom sljemenski kamen te drvo zagorskih šuma. Ako računamo da je potrebno obnoviti više od 50% postojećih dvoraca,kurija i slično, jasno je koliko bi to doprinijelo pokretanju građevinskog sektora u hrvatskom zagorju ali i šire

    OPREMANJE SPOMENIKA KULTURE

    Prilikom opremanja obnovljenih dvoraca,kurija obiteljskih smještajnih kapaciteta koji bi se stavili u funkciju turističke ponude treba voditi računa da se koriste materijali korišteni i u vrijeme izgradnje, tako da unaprijed treba računati kako je potrebno zasijati dovoljne površine lanom, a u te svrhe treba uključiti lokalno stanovništvo na uzgoju lana ali i na izradi gotovih proizvoda(posteljina,jastučnica,stolnjaka pa i odjeće i obuće koju bi nosili djelatnici kasnije zaposleni u tim objektima),koristiti domače šume za drvnu sirovinu, domaće pilane za rezanje drvne sirovine te domaću drvnu industriju za gotove proizvode kojima bi se opremili navedeni objekti. Jednako tako i sa keramičarskim te porculanskim ručno izrađenim posuđem i ukrasima,čime bi se pokrenuli obrti koji bi se bavili tim poslom, dok bi nakon obnove i izgradnje tako pokrenuti obrti mogli izrađivati unikatne suvenire toga kraja.

    STAVLJANJE U FUNKCIJU OBNOVLJENIH OBJEKATA

    Sama obnova ne bi imala smisla ako tako obnovljeni objekti ne bi bili stavljeni u funkciju i ne bi bili samoodrživi, stoga je potrebno strogo unaprijed planirati samu svrhu svakog pojedinog objekta.

    TURISTIČKI POTENCIJAL

    Većina obnovljenih objekata svakako bi se stavila u funkciju kao smještajni turistički kapaciteti ali ne kao državni, već isključivo u javno privatno partnerstvo uz uvjet održavanja preuzetih objekata. Turistički potencijal je doslovce neograničen tako da bez velikih problema može računati na gotovo sve grane turizma.

    ZDRAVSTVENI TURIZAM: Veliki broj termalnih izvora te termalnih lječilišta omogućuje i velike kapacitete zdravstvenog turizma hrvatskog zagorja.Uz već postojeće termalni izvori omogučuju izgradnju i novih termalnih lječilišta.
    SPORTSKO-REKREATIVNI TURIZAM: Uređenjem biciklističkih staza, staza za jahanje, oživljavanje starih sportova kao što su streličarstvo, mačevanje i slično, paragliding,ekstremni sportovi,avanturistička ponuda,skijanje,brdske moto-staze i drugi sportsko-rekreativni sadržaji, privukli bi veliki broj zaljubljenika u tu vrstu turizma te stavili hrvatsko zagorje na sami vrh europske pa i svijetske top destinacije.
    VJERSKI TURIZAM
    Ova grana je već sasvim solidno pokrivena u hrvatskom zagorju samim time što je marijansko svetište u Mariji Bistrici dovoljno poznato svuda u svijetu ali bi obnovom kulturno-povijesnih objekata dodatno poboljšalo i tu vrstu turizma.
    LOVNI I RIBOLOVNI TURIZAM
    Kako hrvatsko zagorje obiluje prostranim poljima i šumama te brojnim vodenim površinama rjekama,jezerima i potocima gotovo je idealno kao odredište zaljubljenika u lov i ribolov.
    KONFERENCIJE
    Obnovljeni dvorci i kurije sa svojim dvoranskim kapacitetima te gastronomsko-enološka ponuda hrvatskog zagorja, mogu zadovoljiti i najzahtjevniju klijentelu za održavanje svih vrsta konferencija.

    OŽIVLJAVANJE KULTURNIH SADRŽAJA HRVATSKOG ZAGORJA

    Sama obnova povijesno kulturnih objekata i njihovo stavljanje u funkciju ne bi imalo smisla niti bi mogli donositi dobit bez pratećeg sadržaja. Kako samo more i sunce ne prodaju turističke aranžmane na Jadranu, tako niti u hrvatskom zagorju sami dvorci i kurije ne bi donijeli rezultate koji bih ih činili samoodrživima, stoga je potrebno osmisliti cjelogodišnji program. Kraj poznat po dvorcima i bogatoj povijesti koja doseže u kameno doba,svoju kulturnu ponudu može temeljiti na „oživljavanju“ prošlosti.
    Uz obnovu i opremanje smještajnog kapaciteta u dvorcima i kurijama, potrebno je u tim krajevima organizirati sadržaje povijesnog tipa kao što su: viteške igre, razne bitke,narodni običaji i slično ali na interaktivan način u kojima bi sudjelovali i sami posjetitelji. Potrebno im je omogućiti sudjelovanje u bitkama, mačevanje u oklopima, gađanje lukom i strijelom, samostrelom i slično. Naravno za te potrebe zaposlili bi se profesionalni sportaši koji se bave tim sportovima, dok bi za potrebe pucanja iz kubura, mužara i slično mogli biti angažirani članovi udruga koji se bave očuvanjem tih starih običaja.
    Kako je hrvatsko zagorje bogato tradicijskim običajima, gotovo da nema mjeseca da se nešto ne može organizirati počevši od proslave nove godine pa sve do vremena došašča i Božića. Naravno takve interaktivne igre za goste ne mogu biti besplatne već bi se one naplaćivale. Ako uzmemo kao primjer Austriju koja na svojim gospodarskim dobrima, svojim posjetiteljima naplaćuje čak i mužnju krava, onda je jasno da ovakav sadržaj ne može biti besplatan.
    Uz navedeno oživljavanje kulturnih običaja tu je još i bogata gastronomska te enološka ponuda.
    Kada spojimo obnovu kulturne baštine i stavimo ju u funkciju turističkih smještaja,muzeja,elitnih domova za starije osobe, sa ponudom povijesno-kulturnog sadržaja,sporta i rekreacije,gastro i enloškom ponudom, možemo zaključiti da se u vrlo kratkom roku neposredno može trajno zaposliti oko 500 osoba raznih zanimanja.
    Porezne olakšice za turističke agencije
    Kako bi popunili sve otvorene kapacitete mogli bi angažirati već postojeće turističke agencije u hrvatskom zagorju te ih stimulirati poreznim olakšicama ili smanjenjem poreznih stopa za ostvarene aranžmane stranih turista u tim krajevima. Jasno je ako im smanjimo porez na dobit za 2 ili 3 postotka a dovedu klijentelu koja je spremna potrošiti, a svakako je pošto se svaka interakivna uključenost naplaćuje onda država sigurno neće izgubiti već će bez većih problema nadoknaditi taj gubitak te višestruko zaraditi.

    NABAVA PREHRAMBENIH I DRUGIH PROIZVODA

    Ovaj program kulturno turističke ponude obuhvaća i uključenost lokalnog stanovništva koje bi se angažiralo na proizvodnji ekloški uzgojenih poljoprivrednih proizvoda (voća i povrća),autohtonih domaćih proizvoda (kobasice,krvavice,čvarci,proizvodi od mlijeka i slično) , autohtonih životinja (zagorski puran i slično) te bi se njima opremale kuhinje u obnovljenim objektima. Samim time bi i lokalno stanovništvo imalo izravne koristi.Kuhinje bi se nadopunjavale samo onim proizvodima koje se ne mogu uzgojiti ili pronaći u hrvatskom zagorju.

    VLASNIŠTVO I IZVLAŠTENJE

    Sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kulturna dobra su od iznimnog interesa republike Hrvatske i uživaju posebnu zaštitu. Vlasnici i nositelji prava na kulturnom dobru odgovorni su za zaštitu i očuvanje kulturne baštine. Nije nepoznato da se vlasnici ne pridržavaju ovoga zakona iz više razloga. Jedan od glavnih razloga je svakako taj što većina potomaka vlasnika ne živi u RH. Oni koji žive u Hrvatskoj većinom nemaju potrebna sredstva za obnovu i stavljanje u funkciju takvih objekata.
    Prema navedenom potrebno je kontaktirati vlasnike te im ponuditi mogućnost finaciranja i upravljanja tih objekata prema unaprijed predviđenim projektima.
    Ukoliko ne prihvate jedno od ponuđenih projekata sukladno spomenutom Zakonu možemo se pozvati na članak 20., 27. i 31. istoga Zakona te projekat ponuditi u javno-privatno partnerstvo,a sve u korist obnove i očuvanja te stavljanje u funkciju kulturnih dobara.

    FINANCIRANJE PROJEKATA

    Tema suvremenoga korištenja dvoraca aktualna je i europska tema koja se istražujue upravo u Interreg IIIB Cadses projektu “Villas, stately homes and castles”. Interreg je inicijativa EU kojom se promiče prekogranična i međuregionalna suradnja. Unutar programa utvrđeno je 11 zemljopisnih područja koje obuhvaćaju zemlje članice i nečlanice EU. Glavni cilj projekta Villas je povećati vrijednost kulturnog naslijeđa koje se sastoji od povijesnih dvoraca, kurija, zamkova, vila i ljetnikovaca u Cadses prostoru koji čini prostor središnjeg Jadrana, južnog Podunavlja i jugoistočne Europe. Cilj projekta je poboljšati i revitalizirati estetske, ali i gospodarske aspekte ovog vrijednog arhitektonskog naslijeđa.
    Polazište projekta Villas je ideja da kulturno naslijeđe može imati važnu ulogu u prostornom i gospodarskom razvoju pojedinih područja. Uz nužno zadovoljavanje uvjeta kvalitetne obnove ovih povijesnih građevina, nastoji se osmisliti one sadržaje koji će im omogućiti da se sami održavaju u ekonomskom smislu. Ukratko, dvorac se sa pripadajućom okolicom promatra kao pokretač gospodarskog razvoja. Kultura u zemljama EU participira u prosjeku sa oko 4% BDP-a, dok je u RH manje od 0,5%
    Fondovi EU raspolažu sa 1,5 milijardi eura za kulturu na svim razinama i iz tih fondova uz kvalitetne projekte moguće je izvući i do 70% od potrebnih sredstava za obnovu. Ostatak od 30% može financirati vlasnik, novi upravitelj,javno privatni partner, lokalna uprava ili sama država putem kredita HABOR-a ili u konačnici poticajnih sredstava ministarstva kulture i ministarstva turizma.
    Neki od dvoraca koje bi svakako mogli participirati za ovaj program su: Božjakovina u Božjakovini, Donja Zelina, Gorica u Pregradi, Jastrebarsko, Križovljan u Varaždinu, Martijanec kod Varaždina, Novi dvori u Zaprešiću, Opeka u Vinici, Oroslavje donje, Poznanovec u Bedekovčini, Slavetić u Jastrebarskom, Veliki Bukovec kod Varaždina, Zajezda u Budinščini.. Uz navedene postoji veliki broj kurija te zapuštenih starih seoskih gospodarstava.

    ENERGETSKA NEOVISNOST I KORIŠTENJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE U HRVATSKOM ZAGORJU
    Poznato je da zbog tektonske aktivnosti hrvatsko zagorje obiluje termalnim izvorima koji se uz termalna lječilišta mogu koristiti kao vrlo jefin oblik proizvodnje lektrične energije ali i jednako povoljan oblik proizvodnje toplinske energije koja se može koristiti za zagrijavanje prostora u zimslim danima, čime bi se doprinjelo očuvanju šuma u tom kraju. Jednako tako hrvatsko zagorje ima sasvim dovoljno sunčanih dana za dobivanje energije iz sunca. Samim time otvara se prostor poduzetnicima za ulaganje u ovu granu gospodarstva u tom kraju.

    PLODOVI PRIRODE
    Šume hrvatskog zagorja obiluju plodovima poput raznih vrsta gljiva, divljeg bobićastog voća, kestena i mnogih drugih. Jednako tako očuvane površine obiluju raznim samoniklim ljekovitim biljem. Umjesto da se takvi prirodni plodovi prodaju kao sirovina Talijanima i Slovencima koji su većinom kupci, možemo ponuditi domaćim ulagačima mogućnost ulaganja u tu vrstu prerađivačke industrije.

    Prema svemu navedenome ne postoji razlog da se odmah ne započne sa izradom projekata te njihovom realizacijom pošto ovakav način obnove te stavljanje u funkciju starih dvoraca, kurija te drugih povijesno-kulturnih objekata daje izgledne šanse pokretanja gospodarskog oporavka hrvatskog Zagorja a samim time i zapošljavanja velikog broja trenutno nezaposlenih osoba ali i omogućava raznim poljoprivrednim djelatnicima plasman proizvoda na domaćem ali i stranom tržištu. Blizina hrvatskog Zagorja zapadnoj Europi, dobra cestovna povezanost, blizina glavnog grada te bogata kulturna baština, dobna su kombinacija za ovaj kraj naše zemlje.

    Uz ovaj predložak kao mogućnost upotrebe kulturnih dobara u gospodarskom oporavku hrvatskog Zagorja,potrebno je izraditi za svaki pojedini projekat i posebnu studiju te se konzultirati sa lokalnim samoupravama i ministarstvom kulture oko njihove obnove te stavljanje u funkciju.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    POVJERENSTVO ZA KULTURU
    Krešimir Vrpka