• HSP: Zašto je “Grad Osijek” neprijateljski raspoložen prema braniteljima?!


    U Osijeku se trebala održati trodnevna manifestacija (četvrtak – subota) – “V. Sajam poduzetništva hrvatskih branitelja” koji se već tradicionalno održava na Trgu dr Ante Starčevića.

    Naglašavamo TREBALA, jer svjedočimo da je došlo do otkazivanje ove hvale vrijedne manifestacije zbog nerazumijevanja i braniteljima nesklone gradske uprave grada Osijeka.

    Umjesto da pomogne i na svaki način podrži realizaciju ovog već tradicionalnog braniteljskog projekta, organizatori su doživjeli opstrukcije gradske uprave i onemogućavanje realizacije manifestacije koja je već zaživjela.

    Poduzetništvo hrvatskih branitelja svakako je aktivnost koju bi svaka općina, grad, županija ili centralna država trebali i morali podržati jer od istoga, interesa imaju svi.
    Sajmovi su prilika na kojoj različite braniteljske zadruge, udruge i pojedinci mogu prezentirati svoje aktivnosti, a djelomično i prodati svoje proizvode ili sklopiti nove poslove. Sajmovi su prilika da se i javnosti predstavi druga slika branitelja, vrijednih i poduzetnih ljudi koji su korisni, jer proizvode i zapošljavaju, i svoje obitelji i ratne prijatelje.

    Zašto u svim gradovima Republike Hrvatske branitelji imaju potporu za svoje aktivnosti, a u Osijeku nemaju? U gradu koji je zbog svog položaja na istoku Hrvatske bio na udaru brutalne srbijanske agresije i u kojem živi brojna braniteljska populacija! Ovakvo ponašanje gradske uprave držimo  nedopustivim i štetnim.

    Je li razlog u činjenici da gradom upravlja konglomerat predvođen crveno-narandžastom koalicijom (HNS/SDP) i njihovim čelnim ljudima, kojima su branitelji posljednji na listi prioriteta.

    Je li ova odluka gradske uprave nastavak trenda istiskivanja branitelja iz javnog života Grada Osijeka i samo slijedi ranije odluke o ukidanju Odjela za branitelje u sklopu gradske uprave, kada su obećavali unaprjeđenje razine brige za braniteljsko – stradalničku populaciju, a događa se upravo suprotno. Ne trebamo se čuditi što nakon ovakvih postupaka grada i antipoduzetničke klime   ljudi  napuštaju  grad Osijek. Izgleda da je cilj crveno-narančastog konglomerata u Kuhačevoj 9,  da što više  branitelja  i njihovih obitelji napuste  Osijek jer  oni uglavnom i nisu birači ovih političkih partija.

    Hrvatska stranka prava
    Drago Marković, član predsjedništva

  • HSP: Tražimo uklanjanje svih komunističkih simbola iz javnog prostora i ukidanja “Dana antifašističke borbe”.


    Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom je osudio i izjednačio komunističke i nacističke zločine kao i zločine svih ostalih režima.

    U njoj se između ostaloga podsjeća kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”, a također i poziva “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”.

    Europski parlament u Rezoluciji izražava i zabrinutost jer “u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi što otvara put iskrivljavanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava”.
    .
    Hrvatska stranka prava (HSP) do sada je u više navrata tražila da se simboli komunističkog režima stave izvan zakona i uklone iz javnog prostora, te kazneno procesuiraju zločinci iz komunističkog režima, bez obzira na dob.
    Podsjećali smo javnost, da je, 25. siječnja 2006. godine Vijeće Europe donijelo Deklaraciju o osudi komunističkih zločina te da je istu Deklaraciju 30. lipnja 2006. godine prihvatio i potvrdio Hrvatski sabor. Budući je Deklaracija o osudi zločinačkog komunističkog režima donijeta u Hrvatskom saboru, Vladi RH i svim građanima RH postavljamo pitanje zašto simboli tog režima još uvijek egzistiraju u javnom prostoru.

    Donose li se u Hrvatskoj Deklaracije samo kako bi se zadovoljili kratkotrajni politički interesi trenutnih sudionika političke i svake druge vlasti, ili ih stvarno treba oživotvoriti i provesti u praksi. Stoga, uz stavljanje komunističkih simbola izvan zakona, njihovo uklanjanje iz javnog prostora te kazneno procesuiranje zločinaca iz komunističkog režima, bez obzira na dob, tražimo provedbu lustracije “nad onima koji su se za komunističkog režima ogriješili o Hrvatsku i hrvatski narod, te da se napiše “nova vjerodostojna povijest za razdoblje 1945.-1990. godine, utemeljena na činjenicama”.

    I ova najnovija Rezolucija Europskog parlamenta naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost” koja je proslijeđena svim državama EU, Rusiji i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva još jedna je šansa Hrvatskoj da se konačno počiste “kosturi iz ormara prošlosti”, zločini i zločinački komunistički režim stavi u okvire koji mu pripadaju, kako bi Hrvatska konačno krenula naprijed.

    Nadalje, u kontekstu ove Rezolucije držimo neodrživim prijedlog Vlade RH o Praznicima, blagdanima i spomendanima. Dan “antifašističke borbe” koji se u Hrvatskoj, nažalost obilježava 22.06., prihvaćanjem ove Rezolucije postao je neprihvatljiv svima, što je pravašima oduvijek bio. Ukoliko vladajući žele baštiniti vrijednosti Europske Unije onda moraju i uvesti standarde koji vrijede u EU i poštovati Deklaracije koje donosi parlament EU.
    Dakle, tzv “dan antifašizma” koji je u Hrvatskoj komunističko naslijeđe mora se tretirati sukladno Rezoluciji parlamenta EU, a imati će i pozitivne učinke na gospodarstvo RH, ako znamo da jedan radni dan vrijedi preko milijardu kuna.

    Također, sukladno Rezoluciji parlamenta Europske unije, decidirano tražimo micanje iz javnih prostora svih naziva ulica, trgova, spomenika, kao i manifestacija (Srb, Kumrovec,…) koji imaju svoje ishodište u totalitarnoj Jugoslavenskoj prošlosti !

    Još jedna šansa je pred nama, iskoristimo je.

    Nikica Augustinović,
    predsjednik GS HSP-a

  • Dr. sc. Ivica Granić analizira Rezoluciju parlamenta EU koja izjednačuje komunizam i nacizam


    Europski parlament usvojio je 19. rujna rezoluciju o ‘važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe’. Rezolucija je to kojom EU parlament konačno dvije velike povijesne kataklizme, nacizam i komunizam, stavlja u istu ravan, posve ih ispravno imenujući ‘jednakim zlom’.

    Rezolucija je zapravo završni čin višegodišnjeg vrlo složenog procesa usuglašavanja univerzalnih humanističkih načela, raznih odluka, ranijih izjava, deklaracija, izvješća i zaključaka, koji su godinama vođeni na raznim razinama i forumima u okviru Vijeća Europe, čime je proces konačno uokviren i dobio je oficijelnu, službenu formu.

    Rezolucija je, ne slučajno, donesena upravo 19. rujna, uz 80. obljetnicu potpisivanja komunističko – nacističkog ‘Ugovora o nenapadanju’, ( potpisan je 23. rujna 1939. u Moskvi) poznatog kao ‘Pakt Molotov-Ribbentrop’ i njegove tajne protokole, u kojima su akteri podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za početak Drugog svjetskog rata.

    Odmah nakon potpisivanja ‘Pakta Molotov-Ribbentrop’, uz naknadni nacističko – sovjetski ‘Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji’, koji je uslijedio 28. rujna 1939. godine, Republiku Poljsku prvo je napala Hitlerova Njemačka, zatim, dva tjedna kasnije, i Staljinov SSSR, čime je ta zemlja lišena neovisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom.

    Nakon Poljske komunistički je Sovjetski Savez, 30. studenog 1939. godine, započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunjske koji nikad nisu vraćeni, te konačno pripojio neovisne republike Litvu, Latviju i Estoniju. Drugi svjetski rat, dakle, mogao je započeti.

    Zbog čega je za RH toliko važna ova rezolucija

    Zbog čega je, dakle, za modernu i demokratsku Republiku Hrvatsku, nastalu devedesetih godina prošlog stoljeća na razvalinama Titove jugoslavenske komunističke tvorevine, važna ova rezolucija i zašto su, zbog donošenja iste, na zadnje noge se podigli razni filokomunisti i apologeti propale jugoslavenske državne zajednice.

    Prije svega, Rezolucija podsjeća kako su nacistički i komunistički režimi podjednako nedemokratski i podjednako su provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti. Osim što ‘podsjeća’, Rezolucija najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava, bez razlike jesu li počinjeni od strane nacističkih, komunističkih ili drugih totalitarnih režima.

    Zločini nacističkog režima ocijenjeni su i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa i to je apsolvirano, no još uvijek postoji potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih komunističkih diktatura. Upravo je u toj potrebi ili preporuci sublimirana briga i otpor sljedbenika propale jugoslavenske državne zajednice i ideologije, jedne od najsuptilnijih i najopasnijih u poslijeratnoj Europi.

    Nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje mogle su provesti obnovu i započeti proces pomirbe. Jedan dio europskih država ostao je pod komunističkom diktaturom, dok je drugi dio ostao pod izravnom sovjetskom okupacijom ili utjecajem, još pola stoljeća, te su određenim narodima sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni.

    Jedna od tih državnih tvorevina, ne pod izravnim sovjetskim utjecajem, bila je i jugoslavenska državna zajednica, klasična komunistička diktatura bez zajamčenih elementarnih ljudskih prava. O mogućnosti političkog udruživanja nije bilo niti govora, obzirom kako je jedina legalna politička stranka bila komunistička, tzv. Savez komunista Jugoslavije (SKJ).

    Nacionalne, manjinske i druge slobode bile su zanemarive, vjerske slobode bile su selektivne, uglavnom uskraćene. Tajne službe, UDBA i KOS, vršile su likvidacije političkih protivnika Titove diktature samo zbog drugačijeg političkog razmišljanja, studenti i politički aktivisti – disidenti zatvarani su u najzloglasnije komunističke kazamate, poput Lepoglave, Zenice, Požarevca, Golog otoka i Sv. Grgura.

    No, najstrašniji zločini dogodili su se nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada su Titovi eskadroni smrti likvidirali na stotine tisuća hrvatskih, i ne samo hrvatskih, ratnih zarobljenika i civila, tako da se sa sigurnošću može zaključiti kako su pripadnici hrvatskog naroda najviše i najteže stradali u Titovim čistkama.

    Osim što su u tim ‘procesima’ pripadnici hrvatskog naroda ostali praktički bez svih društvenih elita, također su i biološki degradiran čak do te mjere da se do današnjih dana narod nije oporavio. Zbog navedenih se zločina nalogodavac, jugoslavenski komunistički diktator i doživotni vladar jugoslavenske državne tvorevine, Josip Broz zvani Tito, ‘plasirao’ se na listu deset najvećih zločinaca novije svjetske povijesti.

    Katarza ‘s figom u džepu’

    Mnoge post komunističke države prošle su bolan proces suočavanja sa svojim totalitarnim naslijeđem, Republika Hrvatska definitivno nije. Preživjeli, podsvjesni, slučajni ili namjerni apologeti titoizma, komunizma, jugoslavenstva, odnosno jugoslavenskog samoupravnog socijalizma, praktički čak 30. godina nakon sloma jugoslavenske državne zajednice drže ključne poluge skoro svih društvenih i političkih institucija.

    Po Eckhardu Jesseu, postoje tri važna aspekta, tj. uvjeta za ‘suočavanje’ s prošlošću. Prvi, da su uopće postojali zločini, drugi da je to razdoblje završeno i treći uvjet da je provedena demokratizacija. Tek kada su sva tri uvjeta zajedno prisutna, može se prevladati prošlost. U najboljem slučaju, kada je Republika Hrvatska u pitanju, možemo govoriti eventualno o prva dva prevladana aspekta ili uvjeta, no svakako ne i o trećem koji govori o demokratizaciji društva.

    Jer Republika Hrvatska, bez ikakve sumnje, suštinski nije prošla katarzu a zatim niti istinsku demokratizaciju društva. Posebno ne na način da bi se ozbiljno suočila sa tamnom stranom svoje komunističke prošlosti, čak dapače, hrvatska politička ljevica, koja se praktički poistovjetila s bivšim propalim socijalističkim političkim sustavom, zagovara čak prestanak javne rasprave o prošlosti, argumentira to potrebom očuvanja građanskog mira i zajedništva, a po tom principu svi bi se, bez mogućnosti drugačijeg mišljenja, trebali integrirati u nekakvo post – diktatorsko društvo.

    Za razliku od Republike Hrvatske, u Češkoj, bivšoj istočnoj Njemačkoj, u Slovačkoj, Poljskoj, Estoniji, Litvi, Latviji, Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj lustracija je temeljito provedena. Najobuhvatnija lustracija provedena je u Češkoj i bivšoj Istočnoj Njemačkoj, a u Republici Hrvatskoj, umjesto snažne lustracije zagovara se amnestiranje praktički svih zločina i zločinaca koji nesmetano žive na teritoriju Republike Hrvatske.

    Za spomenuti je kako su za rezoluciju, bez iznimke, glasovali svi hrvatski euro zastupnici, što je jako pohvalno. Zbog čega će hrvatski mentalni komunisti ‘ustati na zadnje noge’

    Obzirom kako spomenuta rezolucija na najdirektniji način podrazumijeva i jugoslavensku komunističku diktaturu, te na najdirektniji način nalaže određene političke aktivnosti u cilju provođenja zaključaka Rezolucije, nema nikakve dvojbe kako će svakim danom sve više hrvatskih filokomunista i kriptojugoslavena ustajati ‘na zadnje noge’ kako bi omalovažavali ili relativizirali zaključke i preporuke Rezolucije.

    Po mišljenju potpisnika ovih redaka, usmjeriti će se na nekoliko detalja.

    Prvi, inzistirat će na ‘pogrešnoj tvrdnji’ kako je ‘Pakt Molotov-Ribbentrop’ od 23. kolovoza 1939. uzrok izbijanja Drugog svjetskog rata i da je nemoguće odgovornost za izbijanje najrazornijeg rata 20. stoljeća podijeliti između Hitlera i Staljina, odnosno Njemačke i Sovjetskog Saveza.

    Usput će pokušati silno relativizirati sovjetsku ulogu ili krivnju, na način kako je, eto, Sovjetski savez još 1937. predlagao i uporno nudio budućim saveznicima, Velikoj Britaniji i Francuskoj, prijedloge za sklapanje jednog ‘antinacističkog pakta’ protiv Njemačke, s posebnim naglaskom na zaštiti Poljske. No, ti pokušaji iz ovih ili onih razloga nisu zaživjeli, pravo pitanje je koliko su i bili ozbiljni. Valja naglasiti kako je spomenuti inicijativu odbila čak i sama Poljska, ocijenivši je kao neozbiljnu.

    Da su Sovjeti u tim silnim ‘pregovorima i nuđenjima mira’ igrali trostruku igru s figom u džepu, posebice kada je Poljska u pitanju, jasno je iz činjenice da su upravo oni, jednako kao i Hitler, napali i raskomadali Poljsku u razdoblju od 1939. do 1941. godine, počinili teže zločine i od samih nacista, među kojima se ističe strašni pokolj u Katinskoj šumi. Upravo takva neiskrena i podla politika, kao i naknadni brutalan odnos Sovjetskog saveza prema Poljskoj, potvrđuju zaključak Europskog parlamenta kako su za početak Drugog svjetskog rata podjednako krive Hitlerova Njemačka i Staljinov Sovjetski Savez.

    Drugo protiv čega će ustati hrvatski filokomunisti i apologeti propalog jugoslavenskog komunizma, biti će ‘revizionistička’ tvrdnja ove Rezolucije, koja eksplicitno izjednačava nacizam i komunizam. Za njih će nacizam ostati ‘apsolutno zlo 20. stoljeća’ a komunizam, ipak, eto potječe iz jedne druge kulture, one koja se afirmirala kroz razdoblje humanizma i renesanse, europskog prosvjetiteljstva i Francusku revoluciju, zahtjevima za ostvarenje slobode, jednakosti i bratstva među ljudima. Pri tom neće mariti za činjenicu kako je taj i takav komunizam eliminirao nekoliko desetaka puta više nevinih ljudi od nacizma i fašizma, a o svemu što se događalo prije i nakon drugog svjetskog rata ne treba niti govoriti.

    Jer, eto, ako vam je ishodište u ‘humanizmu i renesansi’ u ‘francuskoj revoluciji’ onda možete pobiti koliko god hoćete milijuna nevinih ljudi, nitko vam ništa ne može prigovoriti.

    Posebno je zanimljiva njihova mantra, u koju vjerojatno više ni sami ne vjeruju, kako je ‘nacizam totalitaran u ideji i praksi’ a komunizam nije baš takav, on je totalitaran ‘samo u praksi’, i to je glavna diferencijacija ova dva totalitarizma.
    Ti apologeti propalog Titoizma nikada neće moći objasniti ‘kako je moguće zlo činiti zbog dobrog, plemenitog cilja? Ako je tome tako, valjalo bi se zapitati i kakav je onda to cilj, radi li se o nečemu realnome ili o klasičnoj lijevoj utopiji, koja se u međuvremenu promaknula u najveće zlo novije povijesti.

    Ako bismo, dakle, i prihvatili njihovu krajnje ‘uvrnutu logiku’, onda bi valjalo spomenuti i kako je, pored činjenice da su ‘efekti’ zapravo jednaki, tragedija komunizma još i veća, jer su ‘sredstva kompromitirala plemeniti cilj’. Jesu li onda komunistički killeri, gledajući na taj način, ubili i zadnju ljudsku nadu i shvatili kako uopće nije moguće jedno pravedno društvo, zasnovano na jednakosti, bratstvu i slobodi.

    I treća postavka ove Rezolucije protiv koje će razne Antife&co ustati biti će, vjerojatno, to što se pozivaju države članice da formuliraju ‘jasnu ocjenu o zločinima komunističkih režima’. Na taj se način konačno državama članicama, poput Hrvatske, povjerava plemenita misija da se konačno ‘pozabave’ svojom nakaradnom poviješću, i to slijedeći upravo liniju Rezolucije.

    “Osuda komunizma je rehabilitacija fašizma”

    Posebno je hrvatskim filokomunistima nezgodno sjela činjenica kako Vijeće Europe, onim članicama koje još uvijek nisu prošle proces katarze i osude komunizma, ‘posebno preporuča dobra iskustva Mađarske, Poljske i Ukrajine’, u kojima je komunizam – proglašen zločinom.

    Na to će preživjeli hrvatski mentalni komunisti naročito skočiti ‘kao podbodeni’, to je crta koju Vijeće Europe nikako nije smjelo prijeći. Jer, oni se u svome post komunističkom lenu, zvanom Republika Hrvatska, tako dobro osjećaju da nitko sa strane ne smije ‘čačkati mečku’.

    Jedan od najboljih književnika današnjice, i jedan od najgorih mogućih političkih analitičara novije svjetske povijesti, radikalni ljevičar Umberto Eco, svojedobno je kazao kako ‘se osudom komunističkog totalitarizma zapravo rehabilitira onaj drugi, fašistički totalitarizam’. To je toliko promašeno, toliko bedasto i toliko diletantsko razmišljanje da je nevjerojatno kako je to veliki Eco izjavio.

    Jer, kad bi to doista bilo točno, onda bi danas, kao nikada ranije, u Europi bujao fašizam, i to samo zbog činjenice kako se zločincu konačno otvoreno kazalo da je zločinac, a žrtva je konačno dobila šansu pronaći svoj mir i spokoj. Ako su oni, koji zagovaraju historijsku istinu i pravdu, neki novi fašisti, onda mirne duše možemo uzviknuti – živio novi europski fašizam!

    Dr. sc. Ivica Granić

  • Predsjednik HSP-a Starčević o migrantskoj krizi: Dok Hrvatska vojska ne intervenira nema rješenja!



    Migrantski valovi koji iza sebe ostavljaju opljačkane kuće, vikendice, ukradene automobile i uplašene ljude, već dugo su svakodnevnica Like, govori nam Karlo Starčević, gradonačelnik Gospića i predsjednik HSP-a.

    Strah se uvukao među stanovništvo zbog čega se život više ne odvija kao prije, a brojna svjedočanstva to i potvrđuju. Upravo zato smo i razgovarali s gradončalnikom grada čija se županija pretvorila u migrantsku rutu kojom lutaju horde. Za Dnevno je poručio da je situacija u Lici i Gorskom Kotaru alarmantna te da su stanovnici očajni. Upozorava cjelokupno društvo i centralnu vlast da progledaju i vide kako žive stanovnici ovih područja.

    Iako Vlada Republike Hrvatske, a posebno ministar unutrašnjih poslova, znaju koliki je priljev migranta na prostoru RH , ministarstvo unutrašnjih poslova nema sredstava niti mogućnosti izvršiti svoju misiju! Oni naprosto nemaju dovoljan broj ljudi i ograničeni su u svom djelokrugu rada. To konkretno znači da se oni više ne mogu oduprijeti migrantskoj mašineriji koja je krenula u Europu preko Hrvatske i gdje, to mogu odgovorno reći , Vlada BiH intenzivno sudjeluje u transferu iz Crne Gore, iz Grčke do RH , a onda oni zajedno sa jednim dijelom onih koji njima pomažu , tj švercera idu preko granica RH i nadalje do Slovenije gdje su na slobodnom schengenskom prostoru.

    Međutim, meni je zanimljivo da mi imamo u Ustavu da ukoliko je država ugrožena , građani imaju mogućnost zahtjevati intervenciju vojske prema granici RH, tj prema zaštiti vanjskih granica. Dok Hrvatska vojska ne intervenira nema rješenja! Vojska ima sredstva, ima mogućnosti, ima volju, ima želju , ali ne dobiva nalog od Vlade RH . Sudjeluje li Vlada u transferu migranta iz Turske, preko Grčke, BiH pa u zapadnu Europu. Ili je ova Vlada ucjenjena pa ne može ništa učiniti?

    Lika je puna migranata , dakako i Kordun , ovaj dio oko Slunja, Rakovice, Plitivica, sve je prepuno migranata. Samo Ličko senjska županija ima 90 i nešto kilometara granice s BiH i to je ne moguće čuvati. Ja imam svakodnevni kontakt sa ljudima iz policije. To su toliki napori i toliko radno vrijeme da je to više postalo nenormalno. Neshvatljivo mi je da je Vlada ostala gluha, da nitko o tome ne govori, da to stanje koje je alarmantno svi ignoriraju!

    Gotovo skroz negdje od Ušća Une u Savu, pa negdje do Dubrovnika je područje koje predstavlja kritičan problem i to neće dobro završiti. Na drugoj strani mi namjerno tjeramo hrvatske ljude iz ovih ruralnih prostora , da nam što prije napuste državu. Kome je to u interesu? To je u interesu onih koji nisu htjeli hrvatsku državu niti su danas pomireni sa stvaranjem neovisne hrvatske države.

    Ako je itko apelirao na cijelu situaciju apelirao sam ja koji sam držao i govor u Delnicama i na nekoliko desetaka mjesta ali bez ikakva rezultata. Svi su gluhi, svi šute, i ja smatram da netko na toj razini čini veleizdaju prema državi, prema hrvatskom suverenitetu, i prema hrvatskom narodu. Ali ovo je neodrživo stanje i mislim da neće dobro završiti. Ljudi govore o samorganizaciji, ljudi govore o samoobrani, i kad god narod govori o samoorganizaciji i samoobrani onda to postaje više nego opasno.

    Od ušća Une, pa do Šibenskog mosta, pa do Skradina, naseljenost uz rubna područja BiH je manja od 4 stanovnika po kvadratnom kilometru. Negdje otprilike 3.7 stanovnika. To je pustinja u Europi i ne moguće je hrvatskoj policiji braniti takvu granicu bez vojske.

    Meni je nepojmljivo, pošto je svima jasno da hrvatska policija više ne može učinkovito braniti hrvatske granice iako čine nadljudske napore , da se hrvatskoj vojsci nije zapovijedilo da pomognu policiji i zaštite stanovništvo. I nepojmljivo mi je da smo prepustili upravo na tim rubnim prostorima hrvatski narod na milost i nemilost migranata koji nisu migranti nego vojno, čak elitno obrazovani ljudi. Islam će pokoriti Europu, a europska masonerija i iluminati su ubili kršćanstvno u Europi. Ubojstvom, nestankom kršćanstva u Europi , europa je izložena Islamu i samo je pitanje vremena kada će buknuti revolucija, i kada će nastati rat između slama i onoga što je ostalo od kršćanstva.

    Ljudi se samoorganiziraju i to postaje suviše opasno. Čim se ljudi samoorganiziraju, to je jedna kratka nit do proljevanja krvi. Ne znam dali je toga svjesna vlada RH , ali to je kratka nit, isto kao i 90-e godine kad smo se počeli organizirati dolaskom balvana i uspostavljanjem balvana na prometnice RH. Potpuno je identična situacija i sada. Ako mi nemamo vojsku i policiju, ili vladu koja će nas zaštiti , onda je po mome trebamo rušiti, pa izabrati drugu Vladu koja će dati nalog vojsci da pomogne hrvatskoj policiji i narodu.

    Tu ima oko 96 kilometara granice uz BiH prema Ličko senjskoj županiji. To je nemoguće čuvati. Badava je što dolazi ispomoć iz Zagreba i badava je što dolazi ispomoć iz drugih županija. Konfiguracija terena je takva da je nemoguće osigurati granicu prema BiH. Stvarnost je da su se ljudi naoružali i ljudi spavaju s oružjem u kući. Jer im ovi provaljuju u kuće, u automobile. Ja sam bio svjedok tome kakvu su štetu napravili u Gorskom Kotaru. Provaljivali su , ali na nekim mjestima čak nisu ukrali ništa niti su išta porazbijali, ali križ i crkvene relikvije su uzeli i sve razbili. Gdje god je bio križ, gdje god je bila slika svetaca, to su uzeli i satrali.

    Mi to nismo htjeli ni objaviti javnosti, nego šutimo. A ono što je tragično jest da Večernji list ništa ne objavljuje o tome iako su mnogi ljudi dolazili i slušali naše govore, recimo u Delnicama prije tri mjeseca, ali objavili nisu ni slova. Ljudi se ne boje pričati, priča se javno , ali hrvatski mediji ništa ne žele prenijeti. A ono što nije izneseno pred javnost, to normalno, nije ni bilo. To je neodogovornost medija. Ne znam što reći osim da ih se treba bojkotirati uključujući i HRT, Večernji i Jutarnji jer nisu zaslužili da ih itko u Hrvatskoj kupuje.

    Izvor: Dnevno

  • HSP: Lažima o dječjem prihvatilištu u Sisku, na istoj strani našli se hrvatski jugoslaveni i srbijanski četnici!


    Nema nikakve dvojbe kako su razne medijske, političke i druge aktivnosti vezane za plasiranje opasne teze o tome kako je na području Nezavisne države Hrvatske (NDH) egzistirao nekakav ‘ustaški logor za djecu’, a koje su kulminirale posljednjom emisijom ‘Nedjeljom u dva’ autora i voditelja Aleksandra Stankovića, zapravo specijalni rat vođen protiv Republike Hrvatske. Ovoga puta, dakle, pokušava se plasirati monstruozna i posve neutemeljena teze kako je NDH bila zapravo jedina državna zajednica na tlu tadašnje okupirane Europe koja je imala jasno organiziran i ustrojen državni ‘logor za decu’.

    Teza o postojanju tzv. ustaškog logora za djecu potiho je plasirana još na izložbi o logoru Jasenovac, koju je u siječnju prošle godine Republika Srbija organizirala u sjedištu UN-a u New Yorku. Tom su prilikom izložene fotografije s popratnim natpisima ‘Logori za decu u NDH’, uglavnom sugerirajući kako se na fotografijama nalaze ‘deca umorena glađu u dečjem logoru Sisak’. Vrlo brzo falsifikat je otkriven, bilo je jasno kako se radi o još jednoj beskrupuloznoj propagandnoj podvali protiv Republike Hrvatske.

    Naime, na izloženim fotografijama doista se nalaze izgladnjela djeca dovedena s područja planine Kozara, ali ne radi se o nikakvoj ‘deci iz logora Sisak’ nego su u pitanju djeca fotografirana u mjestu Mataruška Banja pored Kraljeva u Srbiji, koja su u taj gradić smještena temeljem dogovora Vlade NDH i tadašnje Nedićeve Vlade u Srbiji. S originalnih fotografija vrlo su vješto uklonjeni originalni pečati, koji dokazuju kako su fotografije nastale u Srbiji, zatim je starim pisaćim strojem naknadno dopisano kako je riječ o ‘dečjem logoru u NDH’.

    Nakon navedenog, ipak propalog, pokušaja falsificiranja novije hrvatske povijesti, u igru se uključio i čelni čovjek Srba u Republici Hrvatskoj, saborski zastupnik Milorad Pupovac. Naime, Milorad Pupovac je, nazočivši u listopadu prošle godine na tzv. komemoraciji dječjim žrtvama ustaškoga logora za djecu u Sisku, u svome govoru otprilike naglasio kako je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo čak sedam tisuća djece, a svako treće ili četvrto dijete u tom je logoru umrlo i ondje pokopano, a otprilike dvije tisuće pobijeno. Istaknuto je zatim kako su došli odati počast ondašnjim aktivistima Crvenoga križa, prije svega gospođi Dijani Budisavljević, ‘humanitarki’ i valjda svojevrsnoj hrvatskoj verziji Oskara Schindlera, koja je ‘spašavala djecu logoraše od sigurne smrti’.

    Naravno kako je i u prvom i u drugom pokušaju riječ o običnom povijesnom falsifikatu i podmetanju na račun hrvatskoga naroda. Naime, ne postoje niti jedan jedini dokaz o tome da je državno ‘Prihvatilište za djecu Sisak’ bilo nekakav ‘Logor za decu Sisak’ o kakvome Pupovac i družina u Srbiji danas govore. Prava je istina, vrlo detaljno dokazana i utemeljena, kako su u državno ‘Prihvatilište za djecu Sisak’, nakon poznate bitke na Kozari u kojoj su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz, napuštena, bolesna i izgladnjela djeca, neljudski ostavljena po šumama i selima planine Kozara, zapravo spašavana, i to nakon izravnog naloga hrvatskih državnih vlasti NDH, da se sve raspoložive zdravstvene i humanitarne snage imaju angažirati po tom pitanju.
    Na koncu je uslijedilo i ovotjedno gostovanje izvjesne Dane Budisavljević u emisiji ‘Nedjeljom u dva’, kao autorice filma ‘Dnevnik Diane Budisavljević’.

    Spomenutim, metodološki i činjenično, posve promašenim filmskim uratkom financiranim novcem hrvatskih poreznih obveznika i Republike Srbije, na vrlo se mudar i krajnje tendenciozan način ponovo pokušava nametnuti ista teza. U filmu se, recimo, uopće ne spominje činjenica kako je gospođa Diana Budisavljević redovito kontaktirala s jugoslavenskom monarhističkom Vladom u Londonu, u kojoj je ministar bio brat njezinog supruga i deklarirani četnik, Srđan Budisavljević. Gospođa Diana Budisavljević, aktivistica tadašnjeg hrvatskog Crvenog križa, cijelo je vrijeme rata surađivala s njime na smještaju djece u udomiteljske obitelji u Srbiji, Vlada NDH sve je znala, bez ikakvih je problema odobravala i dopuštala te aktivnosti. Poznato je bilo i kako se putem švedskog ‘Crvenog križa’ šalju poruke za London i kako se natrag prima novac u svrhu zbrinjavanja djece. Naravno kako to nitko od dužnosnika tadašnjih državnih vlasti nije sprječavao.

    Dakle, djelatnica hrvatskog ‘Crvenog križa’, gospođa Dijana Budisavljević, aktivno je surađivala s vlastima NDH, bez spomenute suradnje nikakav humanitarni rad ne bi bio moguć i ne bi mogla apsolutno ništa učiniti po pitanju zbrinjavanja i udomljavanju kozaračke djece, osim u Srbiji, mahom u zagrebačke i samoborske udomiteljske obitelji. Zbog svega navedenoga dobila je za svoj rad i zahvalnicu od tadašnje hrvatske države. No, isto tako valja naglasiti kako je uloga gospođe Dijane Budisavljević u procesu zbrinjavanja i udomljavanja kozaračke djece zapravo poprilično predimenzionirana, radilo se, prije svega, ipak o aktivnostima ondašnjeg hrvatskog Crvenog križa i isključivo pod njegovim nadleštvom.

    Postavlja se pitanje što bi bilo da kojim slučajem ondašnje vlasti NDH nisu organizirale spašavanje i zbrinjavanje kozaračke djece, dakle da su djecu ostavljena po pustopoljinama i bespućima bosanskih šuma. Bez ikakve sumnje, obzirom na iznimno eskalirane ratne sukobe na tom području, velika većina bi pomrla, te bi nastala neviđena i do tada nezapamćena humanitarna katastrofa. Možda u tom slučaju nitko danas ne bi NDH prozivao niti okrivljavao za stradavanje ‘dece u dečjem logoru Sisak’. No, takva slika NDH ipak nije ono što uporno, sedamdesetak godina, podvaljuju jugoslavenska historiografija, potpomognuta raznim javnim ili tajnim grupacija s područja Republike Hrvatske.

    Nepobitna je činjenica kako su upravo vlasti NDH spasile i udomile preko sedam tisuća ili dvije trećine kozaračke djece, otprilike jedna trećina je, uslijed bolesti ili pothranjenosti, na žalost ipak umrla. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi i naporima da se što više djece spasi, a ne postoji niti jedan jedini dokaz da je makar jedno dijete ubijeno.

    Jasno nam je kako u očima određenih javnih ili zakulisnih grupacija nema ‘olakotnih okolnosti’, njih činjenice nikada i nisu osobito zanimale, za njih će to uvijek biti ‘ustaški logor za decu’ jer je to zapravo njihova životna misija, ili zadatak. Uostalom, čemu se više i možemo čuditi nakon Goldsteinovih ‘jasenovačkih lomilica kostiju’ ili pak Pupovčevih fantomskih izjava o lojalnosti, koje su tobože hrvatski Srbi, devedesetih godina prošlog stoljeća, na gradskim trgovima morali potpisivati. Baš poput ‘ustaškog logora za decu Sisak’ niti te fantomske izjave nikada nitko nije vidio, baš kao niti dokumentaciju o prekrštavanju čak jedanaest tisuća ‘pravoslavne nejači’ na katoličanstvo.

    Nepotrebno je i nemoguće takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u svojoj političkoj mitomaniji ili možda angažiran na provedbi projekta ‘Memoranduma SANU 2’. Ono što doista zaprepašćuje jest činjenica kako je hrvatska vlast mlitavo ili nikako reagirala na navedene pokušaje prekrajanje novije nacionalne povijesti, čak dapače, na SDP-ovom političko – estradnom derneku otkrivanja tzv. Spomen parka Dijane Budisavljević u Sisku nazočilo je izaslanstvo hrvatske Vlade, ondašnja ministrica gospođa Nada Murganić, a u ime predsjednika Hrvatskoga sabora, Gordana Jandrokovića, nazočan je bio potpredsjednik Sabora, Furio Radin.

    Zaključno, posve je jasno kako se, kada je riječ o navedenim pokušajima prekrajanja i falsificiranja novije hrvatske povijesti, ne radi o elementarnom nepoznavanju povijesne znanosti. Problem je dublji, kompleksniji, slojevitiji i opasniji. Uostalom, kada bi to čak i bilo točno, političke elite moraju znati tko zna te činjenice, te s njima razgovarati. Dakle, ako su hrvatski istraživači i povjesničari odavno utvrdili stvarne činjenice, a jesu, onda je pravo pitanje zašto političke elite s njima ne razgovaraju, zašto su umjesto njihove strane odabrali stranu političkih analfabeta i voluntarista, koji su nebrojeno puta do sada dokazali kakve su njihove prave namjere kada je u pitanju Republika Hrvatska.

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik

  • Tomislav Bubalo ponovo predvodi metkovske pravaše


    U subotu 21. rujna 2019. godine održan je izborni ZBOR HSP-a Metković na kojem je delegiralo najjače izaslanstvo Hrvatske stranke prava predvođeno predsjednikom Karlom Starčevićem, dopredsjednikom Ivicom Žuljevićem, predsjednikom GS Nikicom Augustinovićem, članom predsjedništva Hrvojem Marušićem, Glavnim tajnikom Zvonkom Čapkom, povjerenikom HSP-a za SDŽ Željanom Jurlinom, Ivicom Granićem…

    Rezultati samog Zbora ukazuju na kontinuitet povjerenja i kompaktnost pravaša, te je jednoglasno izabrano predsjedništvo podružnice: predsjednik Tomislav Bubalo, dopredsjednici: Svjetlana Bošković Ivanović i Ivan Rajič, te tajnik Mario Galov. Također je ustanovljen izvršni odbor, koji čine: Janja Obrvan Đurđević i Mirko Pavlović. Na mjesto rizničara imenovan je Mate Bulum a nadzorni odbor sačinjavanju Stjepo Boro, Mijo Ćosić i Kain Rodin.

    Izborni Zbor otpočeo je intoniranjem nacionalne himne nakon čega je predsjednik Karlo Starčević pozvao sve prisutne da minutom šutnje odaju dužno poštovanje svim žrtvama koje su pred oltar Domovine položili svoje živote na putu njenog stvaranja, te posebno, na današnji dan, kada se s tugom u srcu prisjećamo dvadeset i osme godišnjice brutalnog smaknuća Ante Paradžika, pokojnog dopredsjednika HSP-a i ratnog Načelnika HOS-a, koji je na osobito podmukao i bestijalan način ubijen upravo na 21.rujan 1991. godine odaju počast pravaškom pravedniku.

    Sam Zbor, koji je otvorio glavni tajnik prof.dr.sc Zvonko Čapko, protekao je u pravaškom, transparentnom demokratskom i konstruktivnom duhu u kojem su se svi izabrani obvezali na beskompromisnu borbu za bolji i pravedniji Metković i lijepu našu Hrvatsku. Jamstvo za to obećanje je izrazito domoljubna povijest svih izabranih, ponovno okupljenih pod jedan barjak te angažman većeg broja mladih ljudi, koji se svakodnevno uključuju u rad stranke, a sve u smislu ideje HSP – DOM SVIH PRAVAŠA!

    Nakon kraćeg predstavljanja i obraćanja visokih dužnosnika, službeni dio protokola zatvoren je intoniranjem himne HSP-a, te nastavili u neformalnom druženju uz prigodni domjenak. Poslije događaja, delegacija pravaša uputila se prema rodnom mjestu pravaškog diva – Ljubuškom, gdje su se još jednom, uz cvijeće i svijeće, poklonili žrtvi Ante Paradžika i uz koju prigodnu rijeć pomolili za njegovu dušu.

    HSP Metković – Mario Galov

  • U Sesvetama i Ljubuškom HSP obilježio obljetnicu brutalnog smaknuća Ante Paradžika.


    Ljubuški, Zagreb i Sesvete su tri mjesta koje se najviše vežu uz ime pokojnog dopredsjednika HSP-a i ratnog Načelnika HOS-a Antu Paradžika.
    U Ljubuškom je rođen, u Zagrebu je proveo dobar dio svoga života, u kojem je politički stasao i djelovao, a u Sesvetama je na podmukao i bestijalan način ubijen 21.  rujna 1991. godine
    Žalosna je činjenica da se do danas, 28 godina poslije ne zna tko je odgovoran za ubojstvo, ili istinitije rečeno brutalno smaknuće Ante Paradžika.

    U spomen na ovog pravaškog diva, dopredsjednika HSP-a i Načelnika stožera HOS-a, svijećama, cvijećem i molitvom prisjetili smo se njegove žrtve za hrvatsku Hrvatsku.

    Simboličnom hodnjom u koloni od spomenika hrvatskih branitelje do mjesta smaknuća Ante Paradžika u Sesvetama članovi HSP Sesvete, kao organizatori, zajedno s članovima HSP-a iz Dugog Sela, Velika Gorice, Trešnjevke, Vrboveca, Ivanske, te uz predstavnike HSP-a iz izvandomovinstva i udruga “Ujedinjenje”, zapalili su svijeće, pomolili se za pokoj njegove duše i održali prigodnu riječ.

    Istaknuto je da HSP-ovci nisu i  nikada neće odustati od utvrđivanja potpune istine o ovom brutalnom smaknuću i inzistiranju da se svi odgovorni primjereno kazne.
    Nadalje, istaknut je zahtjev da se ovo mjesto, mjesto na kojem su Hrvati pucali na Hrvate, na hrvatsku Hrvatsku, dostojno obilježi kao spomen na pokojnog Antu Paradžika, kako se nikada i nigdje više ne bi ponovio ovakav scenarij. Ukoliko to ne napravi lokalna zajednica  i “država” to će  napraviti HSP Sesvete!

    U rodnom mjestu Ante Paradžika, Ljubuškom najjače izaslanstvo Hrvatske stranke prava predvođeno predsjednikom Karlom Starčevićem, dopredsjednikom Ivicom Žuljevićem, predsjednikom GS Nikicom Augustinovićem, članom predsjedništva Hrvojem Marušićem, Glavnim tajnikom Zvonkom Čapkom, povjerenikom HSP-a za SDŽ Željanom Jurlinom, Ivicom Granićem,.. na obljetnicu ubojstva ovog pravaškog diva, dopredsjednika HSP-a i Načelnika stožera HOS-a, svijećama, cvijećem i molitvom kod spomenika podignutom njemu u čast prisjetili smo se njegove žrtve za hrvatsku Hrvatsku.

    Ante neka ti je laka hrvatska gruda!

    S nama si!

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP: „hrvatsko“ pravosuđe je uzrok većine problema u Hrvatskoj!


    Posljednjih smo dana ponovno svjedoci nekih događaja koji iznova bacaju sumnju u to da je Hrvatska uistinu hrvatska.
    Riječ je o dva policijsko/pravosudna slučaja koji su uzburkali hrvatsku javnost, a bolna je činjenica da je u oba slučaja izgubila hrvatska Hrvatska.

    Prvi je slučaj u kojem se u najnapaćenijem i najherojskijem hrvatskom gradu posljednjih stoljeća – Vukovaru – sudi čovjeku kojem su srbočetnici u Domovinskom ratu ubili dva sina. Za jednim još traga. Ubojice njegova sina pjevali su četničke pjesme, nosili kokarde (ili zvijezde petokrake – svejedno) i u veselju nakon pokolja svojima u otadžbinu pisali pisma na ćirilici.

    Na onom istom pismu kojim su ispisane određene riječi na određenoj ploči u Gradu heroju. Tu ploču su vlastodršci stavili na zgradu Policijske uprave pod okriljem noći, da li od straha ili od sramote. Nije pismo krivo za grijehe onih koji ga koriste između dva klanja ili paleža, ali je od strane vladajuće odnarođene vrhuške bilo itekako nekorektno i zlobno da koristeći kojekakve rupe u zakonu ili rupe od zakona, uopće i postavljaju tako nešto iritantno među ljude koji se još nisu oporavili od zla koja su im nanijele ubojice sa ćirilična četiri ocila na šubari. A onda se, ta ista vlast, kao zvijer baca na istinsku žrtvu – Marijana Živkovića – koji takvu provokaciju više nije mogao podnositi.

    Već sama „inkriminacija“ zbog kojeg sudski progone ovog hrvatskog branitelja i stradalnika je dvojbena i u potpunosti pogrešna. Stoga Hrvatska stranka prava od nadležnih pravosudnih tijela Republike Hrvatske traži da zaustave sudski progon Marijana Živkovića, a od hrvatskih vlasti da preispita i promjeni pravne okvire kojima se dopušta postavljanje ćirilićnih ploča u Vukovaru i ostalim osjetljivim područjima Republike Hrvatske.

    Drugi je slučaj svježiji, a strasti je uzburkao „novinar“ portala Index.hr. Poznato je da je ovaj portal već od samog početka svojeg rada bio iznimno antihrvatski orijentiran. Stoga nas i ne čudi da na njemu svoje „tekstove“ objavljuju i „novinari“ koji ni sami ne znaju gdje žive. Od adrese stanovanja pa do države prebivališta.
    Tako si je dotični „novinar“ Gordan Duhaček dopustio slobodu „satirične obrade domoljubne pjesme“. Riječ je o „Vili Velebita“, jednoj od najdražih i najvažnijih domoljubnih pjesama koju su iznjedrili Hrvati. U svojoj nadahnutosti ovaj je „novinar“ pretvorio nešto predivno u – govno. Doslovce. Istina – nije važno samo što se kaže nego i tko kaže, ali što je previše je previše.

    Međutim, ovom „novinaru“ upitnog uljudbenog, moralnog, kulturološkog i svakog drugog dosega, niti to nije bilo dovoljno, nego je nastavio iritirati hrvatsku javnost svojim „mislima“, pa si je dopustio na svom twiteru objaviti da je sretan i ponosan što svojim „djelovanjem“ doprinosi razmontiranju Hrvatske.

    O nakaradnosti načina na koji ovog „novinara“ brane njegovi „kolege“ i kojekakve uhljebničke udruge koje skrbe o pravima manjina i drugih superzaštićenih skupina, da ne govorimo. Njegov degutantan čin nazivaju novinarskom slobodom i čude se kako je moguće da ga se netko uopće usudio privesti. Prestrašno.

    Ono što svakog domoljuba boli, a posebice članove HSP-a, jest što je policija ovog tipa privela zbog banalnog razloga – neodazivanja na sudski poziv. Umjesto da ga je DORH po službenoj dužnosti kazneno gonio zbog vrijeđanja hrvatske države i javno objavljenog pokušaja rušenja hrvatske države. Već smo više puta zaključili da Hrvatska svakim danom sve više postaje Apsurdistan.

    Nepojmljivo je da u Hrvatskoj ne bude procesuiran tip koji vrijeđa sve hrvatsko i priznaje da podriva ustavni poredak dok se hrvatske domoljube progoni zbog zastave s prvim bijelim poljem (kakva je bila prvih mjeseci uspostave Republike Hrvatske) ili zbog poziva na obranu SVOJEG doma – Za dom spremni.
    Stoga Hrvatska stranka prava, u ovom slučaju, od DORH-a zahtjeva pokretanje kaznenog postupka po službenoj dužnosti protiv Gordana Duhačeka zbog opetovanog vrijeđanja hrvatske države, hrvatskih građana i njihovih osjećaja te zbog pokušaja rušenja hrvatske države.
    Ukoliko DORH to ne učini, to će i u ovom slučaju napraviti Hrvatska stranka prava, ali u oči nam pada i gromoglasna tišina predsjedničkih kandidata oko ova dva slučaja. Očigledno nitko od njih nema hrabrosti podržati hrvatsku Hrvatsku, a u strahu da ne uznemire povlaštene manjinske skupine raznih provinijencija.

    Prof. dr. Zvonko Čapko, glavni tajnik HSP

  • HSP SDŽ na sv. misi zadušnici za žrtve jugokomunističkog režima, na Husinoj jami.


    U organizaciji Franjevačkog samostana Čudotvorne Gospe Sinjske, u subotu je u blizini prijelaza Vaganj u Kamešnici, uz staru cestu koja vodi iz Livna prema Sinju, služena sv. misa zadušnica za civilne žrtve koje su partizani, bez suda i presude, na najokrutniji način likvidirali i bacili u zloglasnu Husinu jamu. Prema dosadašnjim spoznajama u tu jamu je od listopada 1944. do završetka Drugog svjetskog rata bačeno između 1500 i 2000 osoba.

    Od završetka rata pa sve do 1999.g. bilo je naime zabranjeno posjećivanje i zadržavanje pokraj same jame uz natpis “Zabranjeno posjećivanje i slikanje”, a za istu su se najčešće brinuli sami zločinci.

    Da bi se sami zločin prikrio ali i onemogućilo svaki pokušaj vađenja posmrtnih ostataka jama se neprestano zatrpavala smećem i raznim građevinskim otpadom sve do početka DR-a.

    Tako da je po svjedočenju speološkog društva Jamar iz Hana čiji je član Stipe Petričević prvi put sišao 1978.g. njezina dubina od 160 m, deset godina kasnije kada su su drugi put u nju spustili bila svega 50 m.

    Danas je planu izrada i postavljanje svjetleće kupole nad grotlom same jame. Na sjećanje i vječni mir svim žrtvama ovog stravičnog zločina.


    Misu je  predvodio gospićki biskup u miru  Mile Bogović  koji je između ostalog kazao: – Mi smo se danas našli kod jedne od brojnih jama u kojima su bačena mrtva tijela, a kadkada i živa, naše braće. Uznemiruje nas što do danas nismo uspjeli pokopati ove žrtve nasilja kao ljude, a gorka je istina da su oni i danas još uvijek pod smećem. Uvijek je na svijetu bilo grijeha, ratova među ljudima, već je Kain ubio Abela, ali u zadnjim stoljećima stvorene su neke nauke, ideologije, koje čovjeka stavljaju previsoko, izad Boga, na mjesto Boga, a drugi put bacaju ga u smeće. Nisu li te ideologije stvorile nacionalizme i fašizme i komunizme koji su nametali svoju ideologiju i gazili prava neistomišljenika i protivnika, kazao je biskup Bogović zauzimajući se da se Husina jama istraži, iz nje iznesu kosti žrtava, identificirane sahrane u obiteljske grobnice, a onih drugih u zajedničku grobnicu, po njemu najbolje uz Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini.

    Nakon svete mise nad Husinom jamom uslijedila je molitva odriješenja te polaganje vijenaca i paljenje svijeća,

    Na obljetnicu sjećanja misi zadušnici nazočili su  članovi HSP-a na čelu s Ivicom Vladavom članom predsjedništva  HSP-a i Glavnog stana, Željanom Jurlinom  Povjerenikom za SDŽ, te izaslanstvima HSP-a Grada  Splita, Kaštela, Sinja, Dugopolja, Otoka, Imotskog… Dragovoljačko braniteljske udruge “Stina pradidova” Kaštela, te mnogobrojnim članovima.,

    Žrtvama zločina vječni mir,a zločinu i zločincima trajna kazna.

    Više fotografija OVDJE

    Ured za odnose s javnošću HSP SDŽ

  • Predsjednik Starčević na obilježavanju 87. obljetnice Velebitskog ustanka!


    GOSPIĆ- 7.rujna 1932.godine u Brušanima je minirana žandarska kasarna. Taj događaj smatra se prvim organiziranim otporom hrvatskog naroda protiv vojno-policijskog terora Kraljevine Jugoslavije. 87 godina kasnije prisjećamo se tog događaja hrabrih ljudi.

    Položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomenika na mjestu ustanka, u Brušanima, zatim kod groba Stjepana Devčić koji je život izgubio 7 dana kasnije, te kod spomen križa na ulazu u Jadovno. Vijenac je sa svojim suradnicima položio gradonačelnik  Gospića i predsjednik HSP-a Karlo Starčević.

    Starčević je  naglasio da se prije 87 godina počela stvarati hrvatska država. “Danas, 30 godina poslije stvaranja hrvatske države, nažalost opet smo na početku. Žrtva ovih ljudi koji su ugradili svoje živote u temelj hrvatske države je naš zavjet da se i dalje borimo za Hrvatsku, da je izgradimo onakvom kakvom je mi želimo i kakvom je želimo ostvariti onima koji iza nas dolaze. Moramo se odreći ega i nepotrebne osobnosti koja mahom završava u kapricu. Toga se moramo odreži da bi Hrvatska živjela. Ako se uskoro ne promijenimo uzalud sve žrtve u zadnjih 100 godina“ ….. rekao je Starčević.

     

     IZVOR: Lika Express,

    Video: Lika Voice

  • Novi “vitar” u HSP Splitsko dalmatinske županije.


    Predsjednik ŽV HSP SDŽ Ivica Vladava  je iz osobnih razloga podnio ostavku, te  je  sukladno novonastaloj situaciji predsjednik HSP-a povjerenikom za SDŽ   imenovao Željana Jurlina

    Nakon što je u četvrtak 29.8.2019. dosadašnji predsjednik Županijskog vijeća HSP Splitsko-dalmatinske županije, Ivica Vladava Đovani, uputio predsjedniku Stranke dopis u kojem je podnio neopozivu ostavku na navedenu dužnost budući da, citiram: “zbog osobnih (obiteljskih i svakodnevnih) kao i životnih okolnosti spriječen sam istu na jednako kvalitetan i funkcionalan način obnašati i dalje.” Tome je dodao i povećane poslovne obveze, te izrazio zadovoljstvo što danas u Stranci “ima jako puno kvalitetnih, školovanih i nadasve mladih ljudi” koji će dobiti prigodu daljeg rada i jačanja Stranke u SDŽ.

    Cijeneći ogroman doprinos koji je Ivica Vladava dao u radu Stranke u svojoj županiji, ali i šire, te mu se zahvaljujući na svemu dosad urađenom, čelništvo Stranke očekuje njegov daljnji angažman u Predsjedništvu i Glavnom stanu HSP, kao i pomoć u radu svojoj županijskoj organizaciji.

    Za povjerenika HSP u SDŽ predsjednik HSP Karlo Starčević imenovao je Željana Jurlina, istaknutog pravaša i predsjednika Povjerenstva za ekologiju HSP koji, sukladno Statutu HSP, ima na raspolaganju 6 mjeseci da obavi sve potrebne radnje za sazivanje i održavanje Izbornog zbora ŽV HSP SDŽ.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP zahtijeva ukidanje ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96)



    Još od najave, a potom i od donošenja spornog ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96) Hrvatska stranka prava ima nepromjenjen stav – riječ je o nepotrebnom i krajnje štetnom zakonu za Republiku Hrvatsku.

    Najnoviji događaji teroriziranja većinskog naroda od strane određenih pripadnika spske nacionalne manjine, prije svega provokacije u selu Uzdolju kraj Knina zatim i u Rijeci, govore kako smo od samoga početka, ukazujući na svu pogubnost donesenog Zakona i podzakonskih akata, bili u pravu.
    Jasno je kako nije riječ o izoliranim slučajevima.

    U pitanju je dobro osmišljena i dobro kordinirana teroristička aktivnost, s krajnjim ciljem međunarodne kompromitacije Republike Hrvatske, čime bi, u konačnici, bili potkopani i sami temelji ustavnosti i pravnog poretka hrvatske države.

    Na žalost, istovremeno smo svjedoci i sprege tih grupacija sa pojedinim pravosudnim čimbenicima, zatim i određenim novinarima i urednicima ponekad čak i vodećih hrvatskih medijskih kuća. Nema nikakve dvojbe kako je plan provedbe aktualnog ‘Memoranduma SANU II’ u punom zamahu, nanovo se na krajnje vulgaran i krajnje opasan način demonizira hrvatski narod, te se istovremeno pokušava stvoriti novi naraštaj ‘jadne i ugrožene srpske nejači’.

    Pokušaj provedbe prvog, Isaković, Kanazir, Markovićevog i dr. ‘Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti’ rezultirao je brutalnom agresijom na Republiku Hrvatsku, zatim i na Bosniu i Hercegovinu. Četničke velikosrpske paravojne horde, udružene sa komunističkom tzv. Jugoslavenskom narodnom armijom, masakrirale su i pobile na desetine tisuća nevinih ljudi, opustošili cijela područja, sravnile sa zemljom i sela i gradove, dakle, praktički pokušali su s lica zemlje izbrisati sve što je stajalo na putu projekta ‘svi Srbi u jednoj državi, odnosno projektu stvaranja Velike Srbije. Sve, naravno, pod krinkom zaštite i spašavanja ‘ugrožene srpske nejači’.

    Ne samo aktualni događaji u Uzdolju kraj Knina ili u Rijeci, svjedoci smo višegodišnjih provokacija dijela srpske nacionalne manjine prema većinskom hrvatskom narodu, napose na područjima bivših UNPA zona sjever, zapad i istok. Posebno je zabrinjavajuća činjenica kako su najčešći akteri tih i takvih provokacija redom bivši pripadnici zloglasnih srpskih paravojnih okupacijskih snaga, koji su temeljem štetnog i nepotrebnog ‘Zakona o općem oprostu’ postali legalni i legitimni građani Republike Hrvatske, sa svim pravima i obvezama koja crpe iz hrvatskog državljanstva.

    Ukidanje ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96)

    Republika Hrvatska je prije tridesetak godina prošla proces osamostaljenja i stvaranja slobodne, samostalne države. Neka pitanja, koja su u određenom vremenskom kontekstu nekima izgledala možda čak i rješiva sama po sebi, na dramatičan su način nanovo otvorena.

    Tu prije svega mislimo na donošenje i egzistiranje nepotrebnog i krajnje štetnog ‘Zakona o općem oprostu’ kojega je Hrvatski državni Sabor donio 1996. godine. Hrvatska stranka prava na našim je prostorima oduvijek prednjačila u borbi za neovisnu i samostalnu hrvatsku državu, oduvijek smo bili nositelji pozitivnih promjena, najstarija smo politička stranka hrvatskog naroda i, kao takvi, kvalificirani smo i mjerodavni, to smatramo svojom obvezom, sudjelovti u donošenju ključnih političkih odluka. Nikada nismo bili najekstremniji, nikada nismo prisvajali tuđe zasluge, ali smo uvijek bili najuporniji, najdosljedniji u projektu stvaranja i očuvanja hrvatske države. Čak i onda kada smo bili najmalobrojniji, čak smo i tada bili simbol nove, demokratske, domoljubne, suverene Republike Hrvatske, ni tada se nismo mirili sa preovladavajućim štetnim trendovima, jasno smo ukazivali na opasne pojave koje su prijetile, a danas vidimo koliko su opasne i koliko smo u pravu bili. To činimo i danas!

    Slijedom svega navedenoga, Hrvatska stranka prava odlučila je podnijeti zahtjev Hrvatskom saboru kojim ćemo zatražiti ukidanje ‘Zakona o oprostu’ (N.N.80/96)

    Mišljenja smo kako ovaj zakon niti danas, kao niti u momentu donošenja, ne pridonosi uspostavi povjerenja i suživota između većinskog hrvatskog naroda i srpske nacionalne manjine, posebice i jer je štetan za ukupne hrvatske nacionalne interese, te je kao takav neodrživ.

    ‘Zakon o oprostu’ ostavlja otvorene ruke aboliranim četnicima i drugim više ili manje prikrivenim neprijateljima hrvatske državnosti i hrvatskog naroda, da i dalje, sada u službi ‘Memoranduma SANU II’, proizvode kaos, ruše ustavno pravni poredak, na žalost počesto i u suradnji sa jednim dijelom članstva vladajuće saborske koalicije.

    Stoga pitamo pripadnike hrvatske društvene elite, napose aktualne obnašatelje političke i zakonodavne vlasti, postoji li iti jedna država na svijetu u kojoj oružani rušitelji, ponavljamo oružani, svoje matične države nisu procesuirani, strogo kažnjeni zatim i lustrirani, te slijedom svega maknuti na potpunu društvenu marginu. To postoji jedino u Republici Hrvatskoj!

    Dakle, ne samo da nisu procesuirani, kažnjeni i marginalizirani, ovdje im se dozvoljava da i dalje neometano rade potpuno istu rabotu, možda u malo izmjenjenim ulogama, ali svakako rabotu na štetu hrvatskog čovjeka i hrvatske države.

    Pametni ljudi uvijek uče na svojim pogreškama. Ako nije tako, onda su osuđeni na njihovo ponavljanje. Stoga se nadamo kako će zastupnici hrvatskog sabora imati dovoljno mudrosti, ali i nacionalne osviještenosti te da će poduprijeti ovaj naš zahtjev i zaustaviti scenarij rušenja samih temelja hrvatske države.

    Zastupnici u hrvatskom saboru moraju svoj politički put zasnivati na vrlo jasnim nacionalnim temeljima i načelima, a nikada na dnevnoj politici ili kratkoročnim probicima. Ukoliko to ne učine, ukoliko ne prepoznaju značaj ove odluke budući im naraštaji neće oprostiti.

    Karlo Starčević, predsjednik HSP
    Nikica Augustinović, predsjednik Glavnog stana HSP

  • HSP predstavio “Programsku deklaraciju hrvatskog zajedništva”


     Danas je na  konferenciji za medije u središnjici HSP-a u Zagrebu  javnosti i medijima predstavljena “Programska deklaracija hrvatskog zajedništva” koju  i ovdje stavljamo na uvid svima i tražimo potporu svih koji  Hrvatsku žive da nas podrže kako bi zajedno ostvarili Hrvatsku HRVATSKU.



    Hrvatski narode!

    Svekoliko moralno potonuće hrvatskih političkih stranaka, čije se djelovanje uglavnom svodi na očuvanje stečenih pozicija kao i obnašanje vlasti pod svaku cijenu, zatim opće privredno rasulo popraćeno uništavanjem ukupnog gospodarstva, posebice ruralnih prostora, duhovna apatija i urušavanje nacionalnog identiteta, obezvrjeđivanje temeljnih vrednota Domovinskog rata, crna demografska slika i brojne druge, nadasve loše, prognoze vrlo su opasni trendovi protiv kojih Hrvatska stranka prava mora podići svoj glas. Ti i takvi trendovi suštinski razaraju hrvatsko nacionalno tkivo, a Republiku Hrvatsku čine krajnje nestabilnom državom. Pravaši su na ovim prostorima oduvijek prednjačili u borbi za neovisnu i samostalnu hrvatsku državu. Bili smo nositelji pozitivnih promjena, najstarija smo politička stranka hrvatskog naroda i, kao takvi, kvalificirani smo i mjerodavni aktivno sudjelovati u političkom životu naše države, iz čega i proizilazi naša obveza ne samo ukazivati na navedene pogubne trendove nego i predlagati rješenja.

    Jedinstvo politički i svjetonazorski srodnih državotvornih stranaka, na žalost, u ovom trenutku je nerealan politički projekt, no zajedništvo utemeljeno na programu i općeprihvaćenoj suverenističkoj platformi je ‘condicio sine qua non’, dakle nužan preduvjet za sve buduće uvjete i sve procese kako političkog tako i moralnog ozdravljenja hrvatskog naroda. To bi bio preduvjet konačnom stvaranju zdrave nacije političkih Hrvata.

    Stoga se, temeljem već usvojenih odluka, usuđujemo predložiti i javno predstaviti ovu Deklaraciju svim našim političkim ili potencijalnim koalicijskim partnerima te udrugama i dokazanim pojedincima državotvornog i nacionalnog opredjeljenja, kao naš osobni, ali i stranački doprinos nacionalnom ozdravljenju i općehrvatskom zajedništvu.

    Kako smo ranije naveli, u Republici Hrvatskoj događaju se epohalno velike promjene koje suštinski razaraju hrvatsko nacionalno tkivo. Takve promjene iziskuju iznimne napore i vještine kako bi država, kao takva, uspjela na svom putu rasta, stabilnosti i demokratizacije, kako bi u konačnici postala prihvatljivo mjesto življenja hrvatskom narodu, ali i svim njezinim građanima.

    Velike promjene u pravilu iziskuju i velike prilagodbe, korekcije, dopune kako stranačkih programa tako i ukupnih politika. Mi, kao najstarija hrvatska politička stranka, koja je oduvijek prednjačila u stvaranju slobodne i samostalne Republike Hrvatske, smatramo kako je nužno učiniti potrebne promjene i korekcije stranačkih politika u cilju ujedinjenja i stvaranja istinski demokratske i prosperitetne država, koju bi pripadnici hrvatskog naroda zaista osjećali kao svoju Domovinu, što bi trebao biti osnovni cilj i motiv svih hrvatskih političkih stranaka.

    Spremni smo, u tom smislu, preuzeti odgovornost vođenja tog procesa, te odgovornost i lidersku poziciju svih budućih političkih platformi ili koalicija. Za to imamo znanje, volju, snagu i ljude.
    Otac Domovine dr. Ante Starčević je davno ustvrdio da se na dobru temelju može napraviti i dobra i loša zgrada, a na lošu temelju isključivo loša: ‘To je glavna nesreća Hervatah, da se derže ljudih, a ne načelah, a ne programa. S toga je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačie izpadaju, nego li je on očekivao. Tko sam za se ne mari, čemu da se nada od drugih? Koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne. Gončin će vas tim većma prezirati, čime mu se većma podate. Nas će jedan za drugim u zemlju, a program, kako i narod, ima živieti.“

    Deklaracija hrvatskog zajedništva

    1. LUSTRACIJA Politička higijena kao osnovni preduvjet zdravlja i budućnosti hrvatskog naroda. Implementacija ‘Rezolucije Vijeća Europe 1481.’ u sve državne institucije kao i u zakonodavstvo RH, te prava i obveze koje iz toga proizlaze.

    2. VODA KAO USTAVNA KATEGORIJA Pravo na vodu temeljna je potreba ljudske egzistencije. To pravo je, naročito obzirom na društvene, političke i gospodarske okolnosti u RH, potrebno žurno zaštititi Ustavom RH, uključivši i sve preduvjete ostvarivanja tog prava, kao temeljnog ljudskog prava.

    3. NOVI IZBORNI ZAKON Novi izborni zakon i pravedniji, ako je već pravedni nemoguć, izborni sustav u RH koji uključuju izbornu kontrolu i E-glasovanje kao i povećanje zastupnika iz izvandomovinstva. Potrebno riješiti višak (ca. 850.000) i manjak (ca. 650.000) birača, odnosno napraviti reviziju podataka o broju birača po županijama, gradovima, općinama i izvandomovinstvu. Ispraviti nepostojanje kontrole kod APIS-a (računalni centar), gdje čak nije dostupna arhitektura softwarea (državna tajna), riješiti nepostojanje uredne registracije birača na biračkim mjestima prilikom glasovanja, jer nitko ne može dokazati da je pristupio izborima, te onemogućiti da glasovi ispod izbornog praga idu na stranu političkih protivnika (dokinuti D’Hondtovu metodu). Naime, prilikom preuzimanja glasačkih listića glasač ne potpisuje primitak glasačkog listića nego se samo zaokružuje osoba koja je pristupila glasanju, a naknadno se mogu zaokruživati osobe koje nisu pristupile glasanju. Prostor za manipulaciju je otvoren.

    4. USTAVNI ZAKON O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA Promjena ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji se danas može različito tumačiti. Naime, u Ustavnom zakonu donešenom 2002. g. o pravima nacionalnih manjina umjesto sadašnjih 33,3% treba ugraditi cenzus za uvođenje dvojezičnosti od 50% kao što je to praksa u EU. Osim činjenice da EU ne poznaje kategoriju nacionalne manjine, mi isto tako danas možemo svjedočiti privilegiji u kršenju Ustava i zakona RH o pravima nacionalnih manjina i to recimo u članku 40. Naime, ustavno-pravno nije dopušteno unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi, kao što to stoji u odluci Ustavnog suda od 29. srpnja 2011.g. Iz svega toga je vidljivo da je Hrvatskoj danas nužan jedan jasan i nedvosmislen građanski sveujediniteljski politički središnji identitet. Potrebno je, dakle, zakonski promijeniti cenzus sukladno zemljama članicama EU te urediti i zajamčiti novu ustavnu kategoriju jednakosti hrvatskog i republikanskog građanstva. Ustavno pravna podloga po kojoj bi svi državljani RH imali ista prava i obveze bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost, a manjinska prava rješavati bilateralnim sporazumima prema načelu reciprociteta. Ustavom zajamčiti opoziv zastupnika u Saboru temeljem referenduma u njegovoj (njihovim) izbornim jedinicama.

    5. OBEŠTEĆENJE I POVRAT Zakon o odgovornosti odnosno obeštećenju i povratu izgubljenih materijalnih i nematerijalnih sredstava na svim razinama vlasti (zakonodavne, izvršne, sudske), uključujući državnu upravu i sve državne tvrtke, koji uključuje i Zakon o restituciji (povrat oduzete imovine), te povrat opljačkanog u pretvorbi i privatizaciji. Naime, tvorac koruptivnih zakona o pretvorbi i privatizaciji Jakša Barbić je priznao da niti jedan zakon u RH, uključujući Zakon o pretvorbi, nije u skladu s Ustavom RH, te službeno izvješće državne revizorice Šime Krasić u kojem se potvrđuje kako je manje od 2% državnih poduzeća legalno privatizirano. Podsjećamo da se privatizacijsko-pretvorbena pljačka smatra ratnim zločinom (ratno profiterstvo) i time ne zastarijeva.

    6. DEMOGRAFSKA OBNOVA Novi program nacionalne demografske obnove i prostornog uređenja kao i održivog razvoja RH, te reforma lokalne i javne uprave kao i novi teritorijalni ustroj. Potrebno je uvesti i novi regionalni ustroj Hrvatske, gdje bi se u postojećim Županijama koje bi prerasle u administrativne izborne jedinice biralo po tri zastupnika ili podijelilo državu u 60 izborih jedinica u kojima bi se birao po jedan zastupnik iz izborne jedinice biračima poznat po imenu i prezimenu. Dakako, Ustavom zajamčiti opoziv zastupnika u Saboru temeljem referenduma u njegovoj (njihovim) izbornim jedinicama.

    7. HRVATSKA INVESTICIJSKA BANKA Osnivanje Hrvatske investicijske banke (za poljoprivredu, industriju te malo i srednje poduzetništvo). Kontrola protoka novca od HNB-a preko državnih institucija i zaštita kune kao nacionalne valute. Jasna i argumentirana protimba uvođenju EURO-a u ovom trenutku.

    8. REVIZIJA ŠTETNIH ZAKONA Revizija štetnih zakona, odnosno ukidanje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dohodak donesenog 2012.g od strane SDP-a, a koji u članku 14. kaže: U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005.g. ili prevedeno na obični jezik sva imovina koju su bankari, tajkuni i kriminalci stekli na bilo koji način do 1. siječnja 2005. g. ostaje u njihovom trajnom vlasništvu i država neće ispitivati način stjecanja te imovine”. Ukidanje Zakona o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine, ukinuto 1990. g. Dakle, ponovno uvođenje Zakona o porijeklu imovine kao i Zakona o ugrožavanja državne neovisnosti ukinutog 2013.g.

    9. REFORMA PRAVOSUĐA Reforma pravosuđa koja uključuje ne pravedniji već pravedan izbor sudaca, (mandat), primjenu lustracije te uvođenje kaznene odgovornosti za suce.

    10. ALTERNATIVNI IZVORI ENERGIJE Poticanje alternativnih izvora energije i proglašenje poljoprivrede strateškom gospodarskom djelatnošću. Kroz uvođenje poljoprivrednog zadrugarstva i navodnjavanje subvencionirati tj. naglasak stavljati na razvoj ekološke proizvodnje, a koja uključuje industrijsku i medicinsku konoplju. Poljoprivredne poticaje isplaćivati ISKLJUČIVO po jedinici mjere – kilogram, litra ili komad.

    11. ISKLJUČIVI GOSPODARSKI PROSTOR Proglašenje Isključivog gospodarskog prostora (IGP) uz sve pripadajuće mjere za zaštitu hrvatskog djela Jadranskog mora, te uvođenje zabrane bušenja Jadrana.

    12. ZAKON O REFERENDUMU Zakon o Referendumu (dulji vremenski rok, manji broj prikupljanih potpisa te E-potpis). Uvođenje referendumskog dana, smanjenje broja potpisa koje je nužno prikupiti za pokretanje referenduma na max 5% uz produženje roka za prikupljanje potpisa na 30 dana. Također urediti oblik referenduma za opoziv političara, saborskih zastupnika pa do lokalnih vijećnika.

    13. RATNA ŠTETA Zakon o ratnoj šteti. Ovim bi se zakonom obvezala hrvatska vlada na poduzimanje svih pravih radnji nužnih za pokretanje i realizaciju zahtjeva za isplatu ratne štete od strane agresora – Srbije i Crne Gore. Prethodno utvrditi točan iznos i vrstu ratne štete koju će se potraživati od agresora.

    14. KURIKULARNA REFORMA Zaustavljanje neprincipijelne i odnarođene kurikularne reforme (nacionalni konsenzus) te donošenje moderne, ali i hrvatski orijentiranje kurikularne reforme. Naglasak na pripremi za budući život, a ne učenju činjenica napamet, ali i uz uvažavanje činjenica iz hrvatske povijesti koju sva djeca u Hrvatskoj moraju znati.

    15. HRVATI U BiH I IZVANDOMOVINSTVU. Definiranje čvrstog i jasnog stava prema pravima Hrvata u BiH, Srbiji i Crnoj Gori i općenito prema politici u BiH kao susjednoj državi. Također je bitno definirati i jasan stav prema svim ostalim Hrvatima izvan Hrvatske, te izraditi strategiju njihovog povratka u Hrvatsku te strategiju uključenja izvandomovinske Hrvatske u investicijske projekte u Hrvatskoj.

    16. ILEGALNA MIGRACIJA Definiranje jasnog stava prema migrantima, legalnim i ilegalnim, te izrada strategije kojom se Hrvatsku brani od tihe okupacije koja se upravo takovim migracijama provodi – za sada u nekim članicama EU, ali uskoro i u Hrvatskoj.

    Uvaženim dužnosnicima, kao i svim političkim čimbenicima i štovanim članovima HSP-a poručujemo kako ovu političku platformu vidimo, ne samo kao temelj provođenja državotvorne ideje i političkog oporavka RH, već i kao predizborni alat čije su mogućnosti izuzetno velike i otvorene. Vjerujemo kako je važno voditi pisani trag i imati čvrste argumente, pa čak i za one koji ovu Deklaraciju moguće odbiju ili je ne prihvate. U tu svrhu za praćenje i analizu predlažemo međustranačko tijelo za provedbu i usuglašavanje navedenih točaka sa svim potencijalnim partnerima i to po načelu aktualnosti i prioriteta. Također, bilo bi poželjno da se na sva tijela koja u ovom sudjeluju na svojim razinama provede unutarstranačka lustracija kako zbog kredibiliteta tako i da se spriječi ulazak destruktivnih faktora.

    Deklaracija se upućuje svim državotvornim i svjetonazorski srodnim strankama, udrugama i pojedincima koji na zajedničkoj platformi hrvatskog zajedništva u dobroj vjeri vide temelj za sve buduće razgovore o svekolikom oporavku te političkom, ekonomskom, gospodarskom i moralnom izlasku hrvatske države iz krize.

    Hrvatska se treba ostaviti politike lidera i velikih i malih vođa. Dapače, moramo se vratiti politici programa i načela, onoga što je svojedobno poručivao i naš Otac domovine: ‘Najstrašnije su vam rieči, da ćete mene ‘sliediti’. Toga ne bude. Ako trebate gončina, tražite si ga drugdie. Ja niti koga vodim, niti gonim. To je glavna nesreća Hervatah, da se derže ljudih, a ne načelah, a ne programa. S toga je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačie izpadaju, nego li je on očekivao. Tko sam za se ne mari, čemu da se nada od drugih? Koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne. Gončin će vas tim većma prezirati, čime mu se većma podate. Nas će jedan za drugim u zemlju, a program, kako i narod, ima živieti. Ja ne deržim ni izdaleka do mojih nazorah koliko vi, nego razmišljavam kako mogu, pa kažem izkreno kako mogu. Tako treba da svi radimo. Kad se mnienja pokrešu i izbistre: ‘Deržimo se onoga, koje ih je najbolje i najpogodnije po sav narod. Tako ću biti ja s vami kako i vi sa mnom: svi ćemo biti jedinac za dobro Domovine’. Dr. Ante Starčević

    Zaključno, mi, članovi Hrvatske stranke prava, obzirom da smo oduvijek jasno i nepokolebljivo zastupali nacionalne interese, imamo povijesno pravo i obvezu predlagati rješenja i definirati viziju budućnosti naše zemlje i našega naroda, to smo činili u vremenima kada je to bilo ne samo nepopularno nego i jako rizično.

    Sebe i ovoga puta vidimo kao pokretača neophodnih promjena, kao nastavak i završetak demokratskih procesa koji su naprasno prekinuti tijekom procesa stvaranja neovisne Republike Hrvatske. Jer, hrvatski narod ima svoju budućnost samo ako svoju državu gradi na čvrstim nacionalnim, suverenističkim temeljima, na našim najboljim nacionalnim osobinama i tradiciji. Stoga se usuđujemo ovu deklaraciju predložiti i javno predstaviti.

    U Zagrebu 20.8.2019.

    Karlo Starčević, Predsjednik HSP

    Pročitajte i na :DirektnoT portalTotal infoPixellMAXPORTALYou tube

  • HSP: Dosta je srbovanja po Hrvatskoj!


    Nakon što nije uspjela provokacija na Banovini zahvaljujući javnim reakcijama našeg Ivice Pandže Orkana najpoznatijeg lovca na ratne zločince, četnička parada ide dalje i pokušava izazvati programirane međunacionalne probleme i netrepeljivost u Vukovaru između Hrvata i srpske nacionalne manjine koja živi u ovom gradu heroju.

    Naime, plakati otisnuti na ćirilici pojavili su se zadnjih dana u Vukovaru na kojima Zavičajni klub Kordunaša i Banijaca “Miloš Vojnović” (??!!) 30. kolovoza ove godine u Vukovaru organizira “zavičajno veče”, a kojem će nastupiti izvjesni Momo Stanić. Radi se Momčilu Staniću (Momi) koji je u Domovinskom ratu predvodio službeni Vojni orkestar 39. banijskog korpusa srpske paravojske.

    U svojim pjesmama širio je mržnju, prijetio Hrvatima da se nikad neće vratiti na Baniju, a prijetio je i ubijanjem Hrvata. Dakle, notorni četnik došao u Hrvatsku po “ustaške kune”, koje mu izgleda nisu mrske.
    Momo Stanić, poznat kao „pevač“ koji je svojim djelovanjem itekako potpirivao velikosrpsku agresiju i poticao pobunu srpskog stanovništva protiv Republike Hrvatske, nije dobrodošao u Hrvatsku. Istančani ukus vodstva hrvatskih Srba da izaberu vrijeme i mjesto je i ovaj put pokazao što misle o Hrvatskoj, braniteljima i hrvatskom narodu.

    Potkrijepljeni i ohrabreni sluganskom politikom Plenkovićeve vlade, stranke i partnera četnici sa radnom dozvolom u Hrvatskoj, odnosno Srpsko narodno vijeće i “Udruženje” koje predvodi abolirani četnik Boro Rkman, nakon medijski pretjerano aksploatiranih slučajeva iz crne kronike iz okolice Knina i Rijeke nastavljaju svoju programiranu akciju i u Vukovaru, što bi bila kruna njihove akcije, naravno sve to uvezano s političkim reakcijama iz Srbije od notornih Vučića, Dačića, Vulina i bratije.

    Ovakva manifestacija srbovanja je prevršila svaku mjeru i itekako je sporna i HSP-u neprihvatljiva, kao što bi morala i trebala biti neprihvatljiva svakom Hrvatu.

    Do kada će u Hrvatskoj, državi apsurda, njenim braniteljima biti zabranjeno pjevati (Marko Perković Thompson) ali je zato “pevačima” iz Srbije poznatima po glorificiranju ratnih zločinaca i zločinačke vojske koji su po DRŽAVI HRVATSKOJ imali svoj KRVAVI PIR dozvoljeno.

    Strašna je je to i porazna činjenica.

    Tko je dopustio i izdao dozvolu za rad u Hrvatskoj osobi koja je bila dio sustava koji je rušio Hrvatsku i slavio četničke koljače?? Do kada ćemo dopuštati ovu sramotu i javno sramoćenje ratnika i branitelja u HRVATSKOJ?? Ima li ovome kraja? Nije ovo prvi puta da spomenuti Momo nastupa u Hrvatskoj.

    Hrvatski narode vrijeme je da kažemo dosta ovom ponižavanju Hrvatske, hrvatskih branitelja, njihove žrtve i djela!

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Drago Marković, član predsjedništva HSP-a

  • HSP daje punu podršku Matku Škalameri i pridružuje se pozivima na skup potpore



    HSP PGŽ i HSP Rijeka bez zadrške podržavaju skup potpore časnom i uglednom spasitelju, članu HGSS Matku Škalameri koji organizira riječka ARMADA.

    Smatramo da je došlo vrijeme da se kaže DOSTA provokatorima koji koriste šutnju hrvatskog državnog vodstva, uhvaćenog u zamku obvezanosti prema onima koji po svoje mišljenje odlaze četničkim vojvodama u Srbiju. Prepoznaje se isti rukopis u ovom događaju, kao i u nedavnim „napadima na srpsku nejač“ u okolici Knina te danas u Istri.

    Smatramo da je riječ o orkestriranom i pomno organiziranom djelovanju određenih snaga koje će HSP uskoro i imenovati.

    Ovom prigodom pozivamo sve članice, članove i simpatizere HSP te sve  ljude iz Rijeke  i okolice, kao i sve hrvatske građane kojima je dosta ovakvog ponašanja pojedinaca koji koriste svaku prigodu za unošenje mržnje i za povećanje tenzija između hrvatskog naroda i srpske nacionalne manjine – da dođu na najavljeni skup potpore Matku Škalameri u srijedu 28.8. u 19:30 ispred zgrade Općinskog suda u Rijeci, u Ulici žrtava fašizma 7.

    Dođimo i pokažimo da nam je stalo do istine.

    HSP PGŽ
    Nikica Augustinović, predsjednik
    HSP Rijeka
    Dragan Zeko, predsjednik

  • Otvoreno pismo gradonačelniku Vukovara g. Ivanu Penavi.



    Poštovani g. gradonačelniče,

    obzirom da je za 30.kolovoz 2019.g. u Vukovaru, u restoranu Mornar, najavljen “velikosrpski dernek” pod takozvanim nazivom “Zavičajno veče” u organizaciji Zavičajnog kluba Kordunaša i Banijaca “Miloš Vojnović”, zahtijevamo od Vas kao gradonačelnika Vukovara i direktnog nositelja lokalne vlasti da isti BEZUVJETNO ZABRANITE.

    Smatramo da ovoj i ovakvim provokativnim manifestacijama u gradu heroju ni pod kojim uvjetima nema mjesta te iste treba zabraniti bez odgode. Sam naziv tog tzv. zavičajnog kluba nosi naziv “Miloš Vojnović” i svakako je provokacija za sve Hrvate i domoljube i sve časne ljude Vukovara.

    Pok. Miloš Vojnović je za vrijeme Domovinskog rata obnašao dužnost predsjednika Vrhovnog suda u tzv. Krajini. Inače, zbog pobune protiv Republike Hrvatske Vojnović je osuđen na 12 godina zatvora na Županijskom sudu u Osijeku, no aboliran je prema Zakonu o oprostu. I sam predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Vladimir Gredelj osudio je njegovu kandidaturu za suca vukovarskog Županijskog suda 2002. g.

    Nadalje, glavni zabavljač na imenovanom “derneku” je Momčilo Stanić – Moma koji je za vrijeme Domovinskog rata predvodio službeni Vojni orkestar 39. banijskog korpusa srpske vojske krajine, a u svojim pjesmama širio je ekstremnu mržnju prema Hrvatima.
    S posebnim prijezirom, Stanić je sa svojim bendom pjevao o prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu.
    Važno je napomenuti da su ove godine u kolovozu Staniću HKUD “Jabukovac” u Jabukovcu kod Petrinje zabranio nastup na sličnom skupu!

    U nadi da će te postupiti sukladno svojoj savjesti i ovlastima, unaprijed Vam se zahvaljujemo!

    HSP Vukovar

  • HSP simbolično obilježio početak bitke za Vukovar u Domovinskom ratu


    Hrvatska stranka prava Osječko baranjske županije zapalila je 87 svijeća na početku Vukovarske ulice u Osijeku, i na taj način obilježila početak povijesne bitke za Vukovar 1991. godine.

    Bio je to dan kada su sve maske pale i kada su horde iz Srbije zajedno s domaćim izdajnicima krenule u opći napad i genocid nad Vukovarcima i urbanocid nad Vukovarom.

    Za razliku od Dana sjećanja na žrtve Vukovara koje obilježavamo u studenome, kada se sjećamo svih poginulih Vukovaraca u borbi za svoj grad, HSP upravo 25. kolovoza obilježava sjećanje na borbu Vukovara za svoj grad.

    Time želimo iskazati poštovanje prema hrabrosti i odlučnosti Vukovaraca u svojoj želji da obrane svoj grad i Republiku Hrvatsku.

    Samo su hrabrost i odlučnost stanovnika Vukovara stajali nasuprot golemoj vojnoj sili neprijatelja. Upravo je ta nevjerojatna volja i želja Vukovaraca da pod svaku cijenu obrane svoj grad od velikosrpske agresije i četničkih pokolja i održavala sam grad tih 87 dana.

    HSP želi na taj način iskazati počast hrabrosti i odlučnosti Vukovaraca te da bi se tako trebali ponašati svi u obrani domovine i svakome trenutku, pa i danas, kada su u pitanju nacionalni interesi. U obrani Vukovara sudjelovalo je 58 HOS-ovaca, a oni su se posebice istaknuli sudjelovanjem u obrani Sajmišta i Bogdanovaca.

  • HSP: MEMORANDUM 3 SANU je na djelu! Hrvatski narode budi spreman na odgovor!


    Sezona „kiselih krastavaca“ je u punom jeku. Kolovoške vrućine tjeraju ljude da misle na more, osvježenje, odmor i uživanje. Upravo je takvo vrijeme najbolje za odvlačenje pozornosti te na forsiranje događaja temeljnih na obrnutim vrijednostima.

    Tako smo posljednjih dana svjedoci nekoliko naizgled nepovezanih događaja, ali njihovo medijsko (ne) praćenje pokazuje da su i te kako povezani.

    Prvo je bila prekršajna dogodovština vezana za poklič „Za dom spremni“ o čemu smo se nedavno očitovali.

    Nekoliko dana nakon toga dogodilo se nešto „novo“. Skupina lokalnih Srba, predvođena vlasnikom “kafane” ujedno i tipom koji se slikao sa Kapetanom Draganom (u njegovom lokalu je prije godinu dana pijani četnik u majici s likom četnika Draže Mihajlovića, napao i ozlijedio hrvatskog branitelja i dužnosnika HVIDRA-e …. da podsjetio zaboravne .. i nikom ništa),  zdušno je navijala za „svoj“ klub. Dodajemo i da je „nedužna žrtva antisrpskog divljanja“ zapravo i Boris Petko, onaj s početka ovog odlomka, koji je prema iskazima svjedoka „do krvi mlatio zarobljene Hrvate u Kninu 1991.“.

    Je li to „nedužna žrtva“? Ne. To je samo NEKAŽNJENI ABOLIRANI ČETNIK. Ne osuđeni ratni zločinac. Tko ne vjeruje neka se raspita kod onih koje je premlaćivao.

    U normalnom je slučaju normalno da ljudi navijaju za klub koji žele. U ovom slučaju situacija je ipak drugačija. Zašto?  Zašto ljudi ne bi navijali i bodrili klub koji vole?

    Odgovor je jasan: zato jer klub o kojem je ovdje riječ nije SAMO sportski kolektiv, nego i simbol zla koje je sijalo smrt, teror i razaranje diljem Hrvatske, a posebice u kninskom kraju. Dakle, riječ je o Crvenoj zvezdi. Ona ne bi bila problem sama po sebi, ali činjenice su neupitne. „Navijačka“ skupina koja prati taj klub zovu se Delije, a njihov vođa je prije 30-tak godina bio ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan. Poznato?

    Svojim djelovanjem Arkan i njegove Delije, tijekom Domovinskog rata velikim dijelom uključene su u zvjerska djelovanja diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine kroz četničku paravojnu postrojbu koju je osnovao – Srpska dobrovoljačka garda (SDG) „Crvene beretke“.
    Dodajemo da HSP osuđuje svako nasilje, te smatramo da se počinitelje nasilja uvijek mora kazniti za počinjena nedjela, ali također inzistiramo i da se utvrde sve relevantne činjenice koje su do tog nasilja dovele. Ponavljamo da su Arkanove Delije u uniformama SDG činile strašna zvjerstva po Hrvatskoj, a Knin je epicentar zla koje je Hrvatsku snašlo početkom 90-tih godina, pa se tamošnji događaji uvijek moraju promatrati uzimajući u obzir i sve što je do njih dovelo.

    Treći događaj koji je dodatno pojačao emocije na hrvatskoj političkoj sceni jest potpuno ignoriranje državnih medija jednog tužnog događaja. Naime, 23.8.2019., na Europski dan osude totalitarnih režima, u zagrebačkim Gračanima održan je posljednji ispraćaj 294 posmrtna ostatka žrtava Titovih komunističkih koljača, koji su – bez suđenja – likvidirali nenaoružane žene, djecu i muškarce.

    Ne sjećamo se da smo zabrinute „vođe“ hrvatske države vidjeli na posljednjem ispraćaju. Oni isti koji su u trenu „osudili nasilje nad nedužnim srpskim stanovnicima u okolici Knina“, prethodno uopće ne istraživši cijelu „priču“, nisu se udostojili ispratiti 294 posmrtna ostatka na posljednje počivalište. Zašto? Vjerojatno zato jer su njihovi preci, a u svakom slučaju ideološki prethodnici, počinili ta okrutna i zločinačka masovna ubojstva.

    Postavljamo nekoliko pitanja:
    Hrvatskim „vođama“. Do kad ćete zapostavljati činjenicu da vodite HRVATSKU državu. Do kad ćete, zbog nekoliko glasova onih koji po mišljenje odlaze u Srbiju, gaziti prava hrvatskih branitelja, prešućivati istinu o Domovinskom ratu i uništavati hrvatski ponos i želju za ostankom i opstankom u Republici Hrvatskoj?

    Vrijedi li 294 ubijena Hrvata od strane komunista manje nego napad na nekoliko „nedužnih pripadnika srpske nacionalne manjine“ koji baš i nisu tako nedužni.

    I na kraju, kako ćete reagirati na posljednju Vučićevu provokaciju, kad je kao tipičan četnički vojvoda, izjavio: “ Razumljivo je da su se Srbi pobunili prije 30 godina“, opravdavajući velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, kao i divljanja četnika po Hrvatskoj?

    Miloradu Pupavcu. Odlučite se jeste li hrvatski ili srpski političar, tj. jeste li predstavnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj ili vođa srpskog naroda unutar velikosrpskog projekta? Do kad ćete potpirivati animozitet između Hrvata i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, ponašajući se kao tipičan etnobiznismen? Do kad ćete s radošću ubirati stotine tisuća „ustaških kuna“ istovremeno pljujući po temeljima hrvatske države u kojoj (predobro) živite?

    Hrvatskom narodu. Do kad ćeš, izvarani hrvatski narode, birati između dva zla, plave i crvene sljedbe komunističke partije? Do kad ćeš birati one kojima je stalo samo do vlastitog probitka i koji ne sluša tebe koji si ga izabrao, nego svoje gospodare u Briselu i drugim centrima moći?
    Na kraju, nadamo se da će vrijeme koje dolazi donijeti i promjene u svim segmentima hrvatskog društva te da će hrvatski narod prepoznati one koji žive za Hrvatsku, a ne od Hrvatske.

    Dan dolazi!

    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • HSP Osječko baranjske županije obilježio Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Tražimo Trg žrtava komunističkog režima!


    HSP Osječko baranjske županije je danas zajedno s žrtvoslovnim udrugama obilježio Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima. U osječkoj Svačićevoj ulici simbolično smo postavili natpis “Trg žrtava komunističkog režima” i upozorili na nedovoljnu istraženost komunističkih zločina tijekom II. svjetskog rata i poraća.

    Naime, na toj lokaciji se po izjavama svjedoka nalaze sekundarne grobnice s preko 600 žrtava komunističkog režima. Stari Osječani pamte da je na prostoru današnje streljane Gradski vrt postojao logor sa zatočenim hrvatskim vojnicima, njemačkim vojnicima i civilima, a mnogi su u tom logoru umrli ili smaknuti bez suda

    Poruka koju smo željeli poslati je da aktualna HDZ/SDSS/HNS-ova Vlada s Plenkovićem na čelu ima priliku pokazati hrvatskoj javnosti i EU da im je doista stalo do žrtva totalitarnih režima tako da procesuira brojne još uvijek žive ljude odgovorne za stradanja u Hrvatskoj nakon 2. svjetskog rata.
    Također želimo istaknuti da svaka žrtva ima pravo na dostojan grob što je civilizacijska stečevina. U spomen na sve nevine žrtve ponovno predlažemo imenovanje parkirališnog prostora preko puta male tržnice u Ulici kralja Petra Svačića u Trg žrtava komunističkog režima.
    Time bi Osijek na simboličkoj razini bio prvi grad u Hrvatskoj s ovakvim trgom.

    Prigodnim govorom nazočnima se obratio član predsjedništva HSP-a Drago Marković i istaknuo da se ovaj Spomendan u Hrvatskoj obilježava Temeljem Rezolucije Vijeća Europe broj 1481 i Deklaracije Sabora Republike Hrvatske O OSUDI ZLOČINA POČINJENIH TIJEKOM TOTALITARNOG KOMUNISTIČKOG PORETKA U HRVATSKOJ 1945.-1990. GODINE, koja je na prijedlog HSP-a izglasovana uz napomenu da je izostavljena ključna 14. točka koja je bila i najbitnija a glasila je

    “Konačno, Hrvatski sabor drži da svi oni koji su osobno počinili ili sudjelovali u počinjenju zločina totalitarnog komunizma u Hrvatskoj ili nad Hrvatima u svijetu trebaju biti sudski gonjeni i da nikako ne bi smjeli raditi na poslovima javne uprave, javnih službi, odgoja i obrazovanja, javnog informiranja, pravosuđa i na svim drugim poslovima koji su povezani ili mogu biti povezani sa zaštitom i promicanjem ljudskih prava i djelovanjem pravne države”,

    i bila je ključna za rješavanje problema iz prošlosti, kako bi se Hrvati konačno tu priču ostavili iza sebe i okrenuli rješavanju svakodnevnih problema.

    Vijence smo položili i zapalili svijeće i na mjestu komunističkog logora na Zelenom polju, kroz koji je prošlo desetine tisuća hrvatskih vojnika i civila s križnih putova.

    Ured za odnose s javnošću
    HSP Osječko baranjske županije

  • Uhljebi i dezerteri: ne dirajte jedno od povijesnih nasljeđa HOS-a – pozdrav „Za dom – spremni“


    Na Programskoj konvenciji održanoj u veljači 2018. Hrvatska stranka prava donijela je Programske smjernice svojeg rada
    (https://www.hsp.hr/vijesti/na-konvenciji-u-zagrebu-hrvatska-stranka-prava-predstavila-programske-smjernice/)

    Dio programskih smjernica je usmjeren prema zaštiti povijesne baštine, a drugi – veći dio – prema stvaranju temelja za budućnost Hrvatske kakvu želimo ostaviti svojim potomcima.
    Hrvatska stranka prava se priprema za predstojeće parlamentarne izbore i ozbiljno radi na Izbornom programu koji će biti predstavljen javnosti u za to primjerenom trenutku. O načinu izlaska na parlamentarne izbore odlučiti će, sukladno Statutu HSP, Središnja tijela HSP, kao i o kandidatu kojega će HSP podržati na predstojećim predsjedničkim izborima. Nedavno smo svjedočili izjavama samoproglašenih „čuvara pravaškog ćudoređa“ koji su, loveći u mutnom, čak napisali da će HSP podržati aktualnu predsjednicu Republike – što se SIGURNO neće dogoditi.

    Među temama koje ozbiljno tište sve hrvatske građane, a koje su također obuhvaćene Programskim smjernicama HSP, primjerice: poticanje investicija, demografska obnova i sl. posljednjih dana ponovno se rasplamsava sraz dvaju svjetova oko nikad riješenog pitanja – pozdrava „Za dom – spremni!“.
    Stoga će ovaj tekst biti posvećen upravo tom pozdravu.

    Prvo činjenice.
    Pozdrav „Za dom“ javlja se u spjevu Pavla Rittera Vitezovića – „Opsada Sigeta“ objavljenog prije više od 330 godina, točnije 1684. Godine. Svega godinu dana nakon povijesne pobjede kršćanskih vojski nad Turcima kod Beča. Isti se izraz spominje i u operi „Nikola Šubić Zrinjski“ koju je Ivan Zajc objavio 1876. godine.
    Nešto prije Zajčeve opere, legendarni hrvatski ban Josip Jelačić Bužimski je, vodeći hrvatske bojovnike u bitke protiv Mađara, klicao: „Za dom“, a oni bi mu odgovarali: „Spremni umrijeti!“ ili „Spremi!“. To se događalo polovicom 19. stoljeća.
    Stotinjak godina kasnije, u Drugom svjetskom ratu, korišten je pozdrav: „Za dom i poglavnika -Spremni“. Vidimo li neke razlike u odnosu na pozdrav o kojem govorimo?
    I, na koncu, ono najvažnije. Tijekom velikosrpske agresije koju su podjednako okrutno provodili crveni (JNA) i crni (četnici) fašisti, pod okriljem Hrvatske stranke prava su osnovane Hrvatske obrambene snage (HOS). HOS-ovci su za svoj slogan uzeli: „Za dom spremni!“. Da li je to poklič Zrinjskoga, Jelačića ili Pavelića – neka lamentiraju povjesničari. Činjenica je da su tisuće mladića i djevojaka pod tim pokličem odlazile na bojišta, štiteći hrvatski narod i hrvatsko naslijeđe. Stotine ih se nije vratilo. Položili su svoje živote na Oltar Domovine. Bez uvjeta, bez pitanja, bez zahtjeva, bez ucjena. Samo iz ljubavi prema Domovini. I DOMovima naših ljudi.

    Stoga pitamo, otkud onima koji su bitke tijekom Domovinskog rata gledali iz briselskih i zagrebačkih kafića i udobnih fotelja, pravo da danas brane pravo na pozdrav uz koji su ratovali, ginuli, bili ranjavani naši najbolji sinovi i kćeri?

    Podsjećamo da su i glazbena djela koja zadrže „sporni“ pozdrav uredno registrirane u bazi ZAMP-a. Od najpoznatije – „Bojne Čavoglave“, preko Thompsonove „Bijeli golubovi“, potom „113. Šibenska brigada“ Miše Kovača, „Vukovi sa Svilaje“ i „Domovino“ Siniše Vuce, pa do „Sve do Zemuna“ Dražena Zečića, kao i mnoge druge, manje poznate, a u ZAMP-ov registar upisane. Tko ne vjeruje neka osobno provjeri.

    Također podsjećamo da je HOS rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske priznat kao legalni dio Hrvatske vojske, kao i na to da su udruge HOS-a registrirane u Ministarstvu uprave, uključujući i grb HOS-a koji u sebi sadrži i „Za dom spremni“. Tko ne vjeruje neka i ovo osobno provjeri.

    Stoga se, na kraju, moramo upitati: do kad će tzv. antifašisti – Titovi partizani i Dražini četnici koji staviše petokrake, tj. oni koji su pobijedili u Drugom svjetskom ratu, a izgubili u Domovinskom ratu, voditi Hrvatsku? Oni je ne vole, nego je samo sišu i uništavaju i pritom gaze i melju sve one koji im smetaju na tom putu uništenja Lijepe naše. A koga to? Pa one koji su u Domovinskom ratu POBIJEDILI. Hrvatske branitelje i sve druge kojima je Hrvatska u srcu, a ne u novčaniku.
    Indikativno je da tim uništavačima Hrvatske – proisteklim iz oba kraka komunističke partije, „plavom“ i „crvenom“ – smeta „Za dom spremni“, a ne smetaju im „ustaške“ kune koje nemilice trpaju u svoje džepove i slažu na svoje bankovne račune.

    Zaključno: uhljebi i dezerteri – ne dirajte hrvatske svetinje: hrvatsku himnu, povijesni hrvatski grb i zastavu, hrvatsku kunu i hrvatski pozdrav uz koji su ginuli najbolji među nama: „Za dom – spremni“! Za Hrvatsku se niste borili i nemate pravo braniti povijesno sjećanje onima koji jesu. Jasno?

    Prof. dr. Zvonko Čapko
    Glavni tajnik HSP
    Ivica Vladava
    Član Predsjedništva HSP i bivši pripadnik HOS-a