• HSP: Kako se lažira povijest ili kako trebinjski srbi napad na Dubrovnik obilježavaju kao “agresiju na Trebinje”!


    „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

    -„Laž je srpski državni interes.“

    -„Laž je u samom biću Srbina“.

    -„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

    -„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“, napisao je Dobrica Ćosić, „otac srpske nacije“,  ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća u svojim “Deobama” 1961. godine.

    Smatramo dužnim upozoriti hrvatsku javnost  na jednu očiglednu i ordinarnu laž na koju niko nije  nije reagirao, a moralo se reagirati i to žestoko i s najviše razine. Posebice  su na   tu  srpsku laž, laž i povijesno iskrivljavanje činjenica  morali i trebali reagirati službene vlasti u Dubrovniku i Dubrovačko neretvanskoj županiji.

    Radi se o slijedećem.

    Dana 01. listopada 2018. godine  službene  trebinjske vlasti obilježile su kako oni to u duhu Dobrice Ćosića kažu ” 27. godina od hrvatske agresije na opštinu Trebinje”.   Prestrašno. Sramotno.  Autori obilježavanja jednog takvog  čina prevazišli su i svog učitelja Ćosića.

    Radi se o izvrtanju povijesnih  činjenica, do sada neviđenih.

    Spominje se u vijestima o tome događaju kako su službene vlasti Trebinja to obilježile, odale  počast poginulima  i najavile  održavanje “historijskog časa” za svu školsku djecu na  području općine Trebinje. Dakle  sinhronizirano će raditi na  daljnjem  prenošenju  laži i neistina na mlađe generacije, trovati  njihov um  i pripremati za neki novi juriš na hrvatski Dubrovnik.

    Umjesto da   djecu uče što je i kako je stvarno bilo. Umjesto da prođu svoju katarzu i   nastave  normalan život,   svjesni činjenice koliko su zla nanijeli  Dubrovniku i   cijelom jugu Hrvatske. Umjesto da  se ispričaju svakom Dubrovčaninu i svakom kamenu   koji su  razbili i uništili,  ispričaju za sve poginule ranjene, protjerane, uništene   objekte  svjetskog značaja,   oni pričaju o “agresiji na Trebinje”!
    Pa jesu li oni normalni?

    Ono što HSP zabrinjava je prešućivanje ovakvih  ordinarnih   laži, krivotvorina podvala i smicalica koje  ovi  sljedbenici  kamiondžije Vučurevića  uporno gebelsovski  ponavljaju. Na svaku ovakvu budalaštinu, koja  nama nekada na prvi pogled  izgleda smiješno i žalosno jer mi znamo što je bilo, mora se reagirati.

    Bez suvisle  i odlučne rekcije  dubrovačkih vlasti, vlasti  Dubrovačko neretvanske županije i  nacionalne razine ovaj igrokaz u Trebinju će se nastaviti, a  sljedbenici kamiondžije Vučureviće će to prihvatiti kao istinu. Reagirati se mora.

    U nastavku donosimo  linkove na naslove..
    Obilježeno 27 godina od hrvetske agresije na opštinu Trebinje

    Obilježeno 27 godina od agresije hrvatskih snaga na područje Trebinja

    Drago Marković, član predsjeništva HSP-a

  • Željko Kulišić dobio vjerodajnice da ustroji HSP u Dubrovniku.


    Odlukom predsjednika HSP-a Karla Starčevića,  Željko Kulišić je imenovan Povjerenikom Hrvatske stranke prava za grad Dubrovnik.  Povjerenik Kulišić sukladno Statutu HSP-a ima rok od 90 dana  da stvori uvjete za održavanje izbornog Zbora za grad Dubrovnik.

    Vjerodajnice mu je  danas  prigodom obilježavanja obljetnice pobjede   hrvatskih bojovnika  u “Bitci za Srđ”  uručio  član predsjedništva HSP-a i Povjerenik HSP-a za  Dubrovačko neretvansku županiju Ivica Vladava.

    Željka Kulišića ne treba posebno predstavljati Dubrovčanima i široj političkoj javnosti. Radi se o pravašu koji  dugi niz godina djeluje u političkom i društvenom životu Dubrovnika i Hrvatske. Već ranije  je vodio HSP u Dubrovniku,  a djelovao je  kao jedan od čelnih ljudi Udruge Hrvatski Domobran na lokalnoj i nacionalnoj razini. Posebne zasluge ima  u  rasvjetljavanju  zločina  iz drugog svjetskog rata i poraća na dubrovačkom području

    Gosparu Kulišiću želimo puno uspjeha u radu .

    Ured za odnose s javnošću HSP-a
    Foto: HSP

  • HSP obilježio obljetnicu pobjede nad srbocrnogorskim falangama na Srđu iznad Dubrovnika!


    Na  blagdana Svetog Nikole, 06. prosinca 1991. godine u svojoj  stoljetnoj povijesti hrvatski grad Dubrovnik  doživo je  jedan  od najrazornijih napada od strane  srbocrnogorskih četničkih falangi i JNA s ciljem njegovog zauzimanja i proglašavanja “srpskom Atinom” kao su  ga u to vrijeme nazivali velikosrpski mediji u  Beogradu i Podgorici.

    Kako bi to mogli učiniti   tukli su taj dan svim raspoloživim sredstvima po gradu Dubrovniku, s kopna, mora i  zraka. Uništavali su  spomenik stoljetne  kulture i civilizacije jer horde s istoka  i ne znaju drugačije.
    Kao glavna prepreka zauzimanju grada Dubrovnika našli su se položaji  hrvatske obrane  na  Srđu je u tom trenutku  brojila 34  branitelja i to 21 dubrovački branitelj i 13 pripadnika HOS-a iz sastava IX. bojne HOS-a “Vitez Rafael Boban”  koji su   s Odredom naoružanih  brodova došli pomoći obrani Dubrovnika u vrijeme dok je Dubrovnik bio u totalnoj blokadi.

    Povijest  ovu bitku  pamti kao odlučujuću i odsudnu za obranu Dubrovnika i svi su suglasni  da bi Dubrovnik bio izgubljen da je pao Srđ.

    TAKOĐER, SVI SU SUGLASNI DA BI SRĐ PAO DA GA  NISU BRANILI HOSOVCI!

    Ostaje svima zaključiti tko je obranio DUBROVNIK!


    U  čast i na spomen svim hrabrim ljudima  koji su obranili GRAD i  koji su u trenutcima kad je bilo najteže    zapjevali “ZOVI,  SAMO ZOVI…” i od našeg topništva  tražili da  tuče po tvrđavi na Srđu, po cijenu da i oni  stradaju,  izaslanstvo HSP-a koje je predvodio Ivica Vladava  član predsjedništva  HSP-a položilo je vijence i zapalilo svijeće  kod križa na Srđu,  kod spomen ploča poginulim HOS-ovcima na Stričinjeri , a zajedno s dubrovačkim braniteljima i  dubrovačkom mladosti razvili su  20-metarsku zastavu  HOS-a na tvrđavi Imperijal, kao podsjećanje na zasluge najhrabrijih u  obrani Dubrovnika.

    Izaslanstvo je nazočilo i na  drugim događanjima  vezanim za ovu veliku pobjedu hrvatskih bojovnika.

    Više fotografija  s današnjih događanja u GALERIJI OVDJE

    Ured za odnose s javnošću HSP
    Foto: HSP

     

  • Predsjedništvo HSP imenovalo koordinatore za izborne jedinice i najavilo Konvenciju HSP u veljači 2019.


    Predsjedništvo HSP imenovalo koordinatore za izborne jedinice i najavilo Konvenciju HSP u veljači 2019.
    Predsjedništvo HSP je na svojoj posljednjoj sjednici, između većeg broja drugih odluka, imenovalo i koordinatore za sve izborne jedinice za predstojeće izbore.
    Tako su, po izbornim jedinicama, imenovani:

    I)   Karlo Starčević
    II)  Zvonko Mlakić
    III) Marijan Lozančić
    IV)  Drago Marković
    V)    Dalibor Damičević
    VI)   Mirela Bušljeta Felc
    VII)  Veselko Krnjić
    VIII) Nikica Augustinović
    IX)    Zvonko Čapko
    X)     Ivica Vladava
    XI)    Branko Butković

    Zadaća koordinatora je da obavljaju sve pripremne radnje za parlamentarne izbore, kao i za izbore koje im prethode – Europarlamentarne i predsjedničke – a na području koje pokrivaju njihove izborne jedinice.

    Još jedna važna odluka jest priprema Konvencije HSP koja će se održati 23.2.2019.
    Konvencija će biti posvećena Europarlamentarnim izborima, a na njoj će biti obrađene najvažnije teme kojima će se HSP u kampanji baviti, te kandidati koji će Stranku na njima predstavljati.

    Hrvatska stranka prava se, kao što je već ranije najavljeno, priprema za samostalan izlazak na izbore, ali je otvorena za suradnju i zajednički izlazak sa strankama koje njeguju iste poglede na hrvatsku budućnost u EU, a s naglaskom na očuvanju suverenosti.

    Za HSP:
    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP i Voditelj izbornog stožera

  • PLENKOVIĆU, ŽELIMO DOM HRVATSKIM RATNIM VETERANIMA I HRVATSKIM VETERANIMA u KARLOVCU.


    Niti jedna vlada kao ova Andrije Plenkovića, nije izbivala toliko s Markova trga. Da ništa ne rade bilo bi bolje, ali ova putovanja su na teret poreznih obaveznika. Promjene u pristupu kampanje ne bi smjeli plaćati porezni obaveznici, strategija personalizacije i nekorištena brenda vlade i HDZ-a je izbor HDZ-a ne građana Republike Hrvatske.

    Kao nikada do sada kroz Karlovac i Karlovačku županiju su prošli mnogi državni dužnosnici.
    Što su donijeli Karlovcu i Karlovačkoj županiji nije vidljivo.  Kvalitetni programi i projekti se mogu donositi i u Zagrebu i nije nužno trošiti novce poreznih obaveznika na proputovanja.

    Najava zasjedanja Vlade tijekom prosinca mjeseca u Karlovcu, vjerovatno bi trebala značiti da donose nešto važno i dobro za Karlovačku županiju.
    Karlovačkoj županiji trebaju kvalitetna rješenja obrane od poplava, strategija prometnog čvorišta, strategija zaustavljanja iseljavanja iz Karlovačke županije, demografska obnova kao i problem migranata.Pojedini projekti su najavljeni već puno puta i na tome se i ostalo.

    Kako najavljuju mediji, vlada dolazi s prijedlozima kako se riješiti nekretnina.
    HSP-a misli da se vlada ne smije odricati nekretnina na način da ih prepušta lokalnim zajednicama, bez da se nema plan kako će se s istima postupati u budućnosti. Povjerenstvo za Hrvatske branitelje HSP-a najviše zanima bivša vojarna u gradskoj četvrti Luščić u Karlovcu.

    Udruge proistekle iz domovinskoga rata kao i ostale udruge muku muče sa provođenjem svojih aktivnosti u nedostatku adekvatnih prostora.

    Zato pozivam vladu neka pomogne Karlovačkoj županiji da udruge dobiju prostor za svoje aktivnosti.
    Bivša vojarna u gradskoj četvrti Luščić je prostor koji bi zadovoljio potrebe udruga. Hrvatskim braniteljima treba Županijsko središte DOM HRVATSKIH RATNIH VETERANA I HRVATSKIH VETERANA.
    Dom Hrvatskih ratnih veterana i Hrvatskih veterana treba biti funkcionalan i samoodrživ.
    Takav prostor treba imati zajedničke prostorije,prostore sa sportsko rekreacijskim terenima, teretanom na otvorenom i dnevnim boravkom za osobe starije životne dobi.

    VESELKO KRNJIĆ
    Član predsjedništva HSP-a
    Povjerenstvo za Hrvatske branitelje

  • HSP o udomiteljskim zakonu!


    Udomiteljstvo je jedan plemenit poziv.  Nije to posao ili zanimanje. To je poziv koji se živi i koji traje 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Udomitelji otvaraju vrata svoje kuće i svoga srca djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi i pružaju im, uz odgoj i obrazovanje, nešto što im ne može pružiti niti jedna institucija koja skrbi o djeci – Ljubav.
    Udomitelji su zamjenski roditelji, a sav smisao udomljavanja je dobrobit djece.

    Činjenica je da su djeca koja idu na udomljavanje prošla teške i mnogima nezamislive traume, te im je potreban dugotrajan oporavak, pa je i sama skrb o njima teška, nekada i mukotrpna. I ta djeca trebaju kako fizičku, tako i psihičku njegu i potporu. A tu psihičku ravnotežu može im pružiti samo obitelj u kojoj je majka – majka, a otac – otac.

    Stoga se HSP oštro protivi populističkim prijedlozima da i homoseksualni parovi udomljavaju djecu. Populistički i politikantski prijedlozi kojima je za cilj jedino par glasova, ne idu u korist djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, zbog kojih udomiteljstvo i postoji. Kako u Hrvatskoj homoseksualni parovi ne mogu posvajati djecu, tako ne bi trebali ni udomljavati.

    Jedina razlika između biološke i posvojene djece u odnosu na udomljenu jest ta što udomljena djeca ne dobivaju prezime udomitelja i ne nasljeđuju imovinu udomitelja automatizmom.
    Nadalje, ako želimo imati kvalitetne udomitelje, moramo misliti i na njih i njihovu budućnost. Trenutna udomiteljska naknada u RH iznos 400 kn po djetetu, pri čemu je Hrvatska na zečelju u odnosu na države u susjedstvu, a o Europskoj uniji, čija smo članica, ne treba niti govoriti.

    Stav Hrvatske stranke prava je da svaki udomitelj treba dobiti radni staž, jer će mo u protivnom, nakon niza godina bavljenja udomiteljstvom, imati bivše udomitelje kao socijalne slučajeve. I to bez obzira o kojem broju djece se udomitelji skrbe. Radni staž, kao i djelatno radno vrijeme se može skraćivati. Pa kao što imamo “pola radnog vremena” ili “skraćeno radno vrijeme” tako možemo imati i puni, skraćeni ili pola radnog staža. I to nije novina u hrvatskom mirovinskom sustavu.

    Radi djece u potrebi i udomitelja koji bi to sutra mogli postati, nadamo se da će zdrav razum prevladati te da će Zakon o udomiteljstvu biti kvalitetno napravljen zato što je takav zakon potreban, a ne zato da pojedine stranke dobiju koji glas više.

    Vinko Jozić
    HSP

  • Hrvatska – raj na zemlji ili samo zemlja u kojoj je more bistrije od njenih političara?



    HSP smatra da je novi upravo predstavljeni prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama katastrofalan za RH jer, osim što pogoduje interesnim skupinama, pretpostavlja i sve preduvjete za oduzimanje, devastaciju i potpuno uništavanje hrvatske obale.

    Na žalost od zla na gore i ministarstvo turizma donosi novi Zakon o porezu na dohodak i to u paketu s ostalim zakonima tzv. Marićevih „reformi“.

    Naime, Vlada RH je na 10. sjednici Sabora 21. studenoga 2018. izglasala novi Zakon o porezu na dohodak, a uredbom od 2.08.2018. podigla i iznos PAUŠALA BORAVIŠNE PRISTOJBE za mjesta 1.turističkog razreda,iako jevećina iznajmljivača na Jadranu i gradovima upravo u toj kategoriji, s 300 na 345 kn. Uredba koja predstavlja samo još jedan neopravdani udar u dugačkome nizu, kako na obiteljski smještaj koji čini više od polovice smještajnih kapaciteta u RH, tako i općenito na hrvatski turizam.

    Znači radi se o financijskom udaru na nositelje hrvatskog turizma s 90.000 registriranih privatnih iznajmljivača, kojima se ovom odlukom nesrazmjerno i neopravdano povećava porez jer hrvatski je turizam ipak i prije svega prepoznatljiv upravo po usluzi, gostoljubivosti i dugogodišnjoj tradiciji naših privatnih iznajmljivača.

    HSP i ovim putem želi obavijestiti pravašku ali i svekoliku hrvatsku javnost, na podatak da su izglasanim zakonom sva Predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave obvezna za 2019. g. donijeti odluke iz članka 17. ovoga Zakona kojima će se propisati visina paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici u kampu do 31. siječnja 2019. g. te iste dostaviti Poreznoj upravi najkasnije do 15. veljače 2019. godine. Donesena odluka se primjenjuju sve do donošenja nove odluke sukladno članku 17. ovoga Zakona.

    Ako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ne donese odluku u propisanom roku, visina paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici u kampu, određuje se u iznosu od 750,00 kuna.

    Dakle, ako naša jedinica lokalne samouprave ne donese odluku o visini paušala na vrijeme, umjesto 350,00 kuna, paušal ćemo platiti 750,00 kuna po svakom krevetu u smještajnom objektu ili jedinci kampa u 2019. godini, što je čak 250 % u odnosu na sadašnju visinu paušala!

    Izglasana zakonska odredba znači povećanje lokalnih proračuna i veliko je pitanje koliko ljudi uopće zna što slijedi ako se Gradska/Općinska vijeća ne sastanu do 31.01.2019.g. i donesu odluke o nižim iznosima.

    Napominjemo de je  ovdje i veliku su/odgovornost šire društvene zajednice gdje se zapravo sva zainteresirana javnost ima pravo obratiti članovima gradskog ili općinskog vijeća tražeći ne povećanje poreza u svome gradu ili općini.

    Zato pozivamo sve zainteresirane da reagiraju na vrijeme jer uhljebe sigurno nije briga, a mnogi u upravi JLS i ne za ovu odredbu u novom zakonu.

    Željan Jurlin,
    predsjednik Povjerenstva za ekologiju HSP-a

  • HSP: U Delnicama se pogodovalo pri dodjeli stipendija



    Primorsko-goranska Županijska organizacija Hrvatske stranke prava optužila je delničku gradsku vlast za pogodovanje pri dodjeli stipendija nadarenim učenicima i studentima navodeći kako su one dodijeljene djeci dvoje članova nadležne komisije, a odgovornim smatra i gradonačelnika.

    Kako je na konferenciji za novinare rekao tajnik Županijske organizacije Ivan Piškor, na čelu peteročlane komisije za dodjelu stipendija je potpredsjednica Gradskog vijeća Delnica Adrijana Kruljić, čije je dvoje djece ove godine dobilo stipendije. Član komisije je još jedan gradski vijećnik Franjo Jakovac, čiji je sin također dobitnik stipendije, rekao je.

    Piškor je ustvrdio kako je riječ o klasičnom sukobu interesa i diskriminaciji. “Gradska vlast na čelu s gradonačelnikom mora snositi odgovornost za ovu situaciju jer gradonačelnik potpisuje i odobrava dokument o dodjeli stipendija i mora znati za ovaj slučaj sukoba interesa”, istaknuo je, dodajući da – zbog lošeg vođenja grada – Delnice postupno nestaju, a mladi odlaze.

    Na konferenciji za novinstvo istaknuto je kako HSP “nema ništa protiv djece članova komisije niti ima zamjerke na to što su dobili stipendije, ali smatra da su se njihovi roditelji trebali izuzeti pri odlučivanju”.

    Predsjednik Glavnog stana HSP-a Nikica Augustinović ocijenio je da je slučaj iz Delnica tipičan primjer nepotizma i kažnjivog djela pogodovanja. “Ovo što su gradonačelnik Delnica Ivica Knežević i njegovi uhljebljeni jataci napravili zaslužuje najsnažniju osudu i izaziva zgražanje”, istaknuo je. “Ovakvim ponašanjem lokalnih šerifa pogoduje se podobnim i zaslužnima, rodbini i prijateljima, bez ikakvih smislenih dokaza da oni tu potporu zaslužuju. Riječ je on inkubatoru za uhljebništvo najgore vrste”, ustvrdio je.

    IZVOR: HSP/Radio Rijeka  tportal

  • “HSP DOM SVIH PRAVAŠA” u Solinu! Tihomir Bečko vodi solinske pravaše!


    U subotu 24. studenog  2018. godine u Solinu je održan Izborni zbor, na kojem je uz nazočnost   mnogih pravaša iz Solina i Splitsko dalmatinske županije  uspješno dovršen projekt “HSP DOM SVIH PRAVAŠA” i osnovana  podružnica Hrvatske stanke prava za grad Solin.

    Za predsjednika je izabran Tihomir Bečko.

    Zboru je nazočio i predsjednik HSP-a Karlo Staračević koji je u  nadahnutom  govoru  dao pregled političke situacije i  iznio  viđenje našeg budućeg političkog djelovanja.

    Zboru se obratio  i predsjednik ŽV HSP SDŽ Ivica Vladava i u kratkom govoru dao pregled stanja pravaštva u Splitsko dalmatinskoj županiji, te planove za budućnost.

    Predsjednik podružnice HSP Solin  je  u kratkom i inspirativnom govoru   uz zahvale na ukazanom povjerenju zahvalio  članovima HSP Solin i najavio bezkompromisnu borbu za svoje  sumještane u Solinu kako bi nivo i kvalitetu života  doveo na veću razinu.
    Zboru su se obratili i drugi dužnosnici stranke i gosti Zbora!

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP: Žicu na granicu!


    Tvrdnje  ministra unutarnjih poslova Božinovića kako je   Hrvatska sigurna zemlja i kako kontroliramo svaki  metar kvadratni našeg teritorija jučerašnjim incidentom  u Mošunama kod Novog Vinodolskog kada je skupina migranata   zapalila šumarsku kuću demantiraju ga u potpunosti.

    Već duže vrijeme  lokalno stanovništvo Like, Primorja   i Gorskog kotara  je u svojevrsnom strahu od  manjih ili većih skupina migranata koji u svom pohodu prema Sloveniji  i Italiji prolaze ovom rutom. Na svome putu koriste  sve raspoložive objekte kako bi se sklonili  od zime i predahnuli, pa se  tako i dogodio  incident u kojem je izgorjela  šumarska kuća u Mošunama.

    Nije ovo prva vijest o kojoj smo čuli  o ovoj  migrantskoj ruti.  Mjesno stanovništvo  se   s ovakvim skupinama   migranata   svakodnevno susreće.  Kod ljudi postoji opravdan strah od susreta sa skupinama  mlađih muškaraca na ovim polupustim prostorima. Šumari se sklanjaju,  lovci miču, a  mjesno stanovništvo je u strahu, jer radi se o skupinama  mahom mlađih muškaraca  koji su nepredvidivi u svome pohodu prema zapadu.

    Znamo za primjere  upada u kuće na području Delnica, gdje ljudi jednostavno  žive u strahu.

    Pitnje koje postavljamo ministru  Božinoviću je slijedeće.

    Gdje i kada su  ti migranti prešli  granicu  Bosne i Hercegovine? Stoji li  i dalje kod tvrdnji da je   Hrvatska granica  sigurna  i nepropusna?? Kako to da su imigranti prešli  preko 100 km hrvatskog teritorija, a da ih  nitko nije  primijetio ili zaustavio?? Što planira poduzeti  za  promjenu stanja i  sitavljanje  situacije pod kontrolu?

    Ima li ovako blag pristup prema migrantskom problemu veze s činjenicom da se Vlada Republike Hrvatske  odlučila potpisati i podržati “Marakešku deklaraciju”,  što će u njeno ime učiniti baš ministar Božinović.

    HSP  upozorava na eskalaciju stanja i nužnosti akcije prije nego što se stanje otme  kontroli i dodatno eskalira. Pogotovo će to eskalirati  s proljeća  2019. godine. Granica se mora hermetički zatvoriti. Za to je nužno angažirati  Hrvatsku vojsku i  upotrijebiti sva materijalno tehnička sredstva za zaštitu granice, uključujući i žicu gdje to konfiguracija terena dopušta.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Drago Marković, član predsjedništva

     

     

     

  • HSP se poklonio žrtvi Vukovara i Škabrnje


    Hrvatska stranka prava   je danas  obilježila   dan  kada su dva hrvatska mjesta  pala pod najezdom barbara s istoka, dva mjesta koja su još uvijek bolna rana na  tkivu hrvatskog naroda VUKOVAR I ŠKABRNJA.

    Predsjednik HSP-a Karlo Starčević s izaslanstvom  je odao počast i poštovanje  svim žtvama Vukovara. Najprije se s izaslanstvom  poklonio kod spomenika   francuskom dragovoljcu i pripadniku HOS-a Jean Michaelu Nicolieru kod  istoimenog  mosta na  rijeci Vuki.  Potom je sudjelovao u  koloni sjećanja   do memorijalnog groblja  u Vukovaru gdje je s izaslanstvom položio  cvijeće i zapalio svijeće u  čast svih koji su pali  u obrani Vukovara i svakog pedlja  hrvatske zemlje.

    Predsjednik Glavnog stana  Nikica Augustinović s izaslanstvom sudjelovao je na  komemoraciji  u Škabrnji gdje   smo zajedno s ostalim poštovateljima škabrnjskih žrtava  zapalili svijeće i položili vijence u čast  nedužnih žrtava Škabrnje.

    I u Vukovaru i u Škabrnji sudjelovao je veliki broj članova HSP-a iz svih dijelova Hrvatske. Od Dubrovnika do Iloka, pa ovaj put nećemo nabrajti sva mjesta, da ne bi nekoga preskočili ili izostavili.

    Poebno nas raduje činjenica da pravaši izražavaju stav da nikad i nitko nema pravo dovoditi u pitanje kolone sjećanja ni u Škabrnji, ni u Vukovaru, čak šta više isto i na isti način treba obilježiti sva stratišta hrvatskog naroda na cijelom teritoriju Hrvatske.

    hsp

    Više fotografija u galeriji: OVDJE

  • Gradonačelnik Osijeka godišnje će uzeti pet milijuna kuna iz džepova osiromašenih Osječana!


    Na 19. sjednici Gradskog vijeća grada Osijeka koja je najavljena za 19. studenog 2018. godine jedna od točaka biti će i poskupljenje komunalne naknade u visini od 10,5%.

    Lijepo je to sakriveno pod točkom 20. dnevnog reda ove sjednice pod naslovom Prijedlog Odluke o određivanju vrijednosti boda komunalne naknade. Običaj je to kada nešto poskupljuje da se sve to pokrije nekim vrijednosnim bodovima kako bi što manje stanovnika Osijeka shvatilo o čemu se radi. A kada se odluke donesu i kada je veće kasno Osječani se mogu buniti koliko hoće i žaliti „upravi vodovoda“. Od 01. siječnja 2019. godine plaćati će 10,5% skuplju komunalnu naknadu.

    Ovom Odlukom gradonačelnik Vrkić će iz džepova Osječana izvući oko 5 milijuna kuna svake godine. Poskupljenje se pravda povećanim obimom održavanja javnih površina, rasvjetnih tijela i druge komunalne infrastrukture koja se po predlagatelju ovog poskupljenja značajno povećala.

    Mora li komunalna naknada poskupjeti??

    U HSP Osijek držimo da ne smije i ne mora.  Grad Osijek i s ovom cijenom komunalne naknade može izvršavati sve što treba raditi kada su u pitanju javne površine koje održava i o kojima se skrbi.

    Sustav javne nabave treba učiniti transparentnijim i podložnijim sudu javnosti. Potrebno je puno bolje planiranje održavanja javne komunalne infrastrukture. Primjerice kada je u pitanju javna rasvjeta postavlja s opravdano pitanje njene funkcionalnosti pogotovo u naseljima kolektivnog stanovanja zbog neodržavanja i zaklonjenosti drvećem u vrijeme vegetacije.

    HRVATSKA STARNKA PRAVA
    Drago Marković, član predsjedništva

  • Tko nema svoju vojsku, pred tuđom kleči! HSP se odlučno protivi stvaranju EU vojske.



    Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

    Sinoć smo   svjedočili još jednom „povijesnom“ trenutku. Mnoštvo (većina) EUhljeba u Europarlamentu je ovacijama ispratilo govor Angele Merkel.  Među tim Euforičnim uhljebima bio je i veći dio „naših“ predstavnika. Od „impresionirane“ Dubravke Šuice, preko vječito odanog Joze Radoša, do velikog liberala Ivana Jakovčića, koji kao jedan pozdravljaju velevažne riječi njemačke kancelarke na odlasku.

    Uz ovacije govornici, te njezinom francuskom alter egu,  Macronu, „naši“ Eurouhljebi uopće ne razmišljaju kako će se to odraziti na hrvatsku samostalnost. Nisu previše razmišljali niti kad su nas – bez ikakvog pitanja – utjerali u NATO, a sad im je prekrasna ideja o osnivanju nadvojske (EU vojska).

    HSP ne vjeruje da ti Eurouhljebi nisu o tome razmišljali. Dapače. Vjerujemo da jesu – i to je ono najgore. Njima, koji su sebe i svoje nasljednike osigurali za nekoliko generacija, je potpuno svejedno koja vojska štiti granice njihove države, kao što im je svejedno i koja je to država. Jugoslavija, Hrvatska, Europska unija…..njima je svejedno, jer njima (i takvima) je UVIJEK dobro.

    HSP se odlučno protivi stvaranju takve nadvojske zbog nekoliko razloga te postavljamo nekoliko pitanja:
    a) Protiv koga bi se ta vojska borila?
    b) Čije bi zapovijedi slušala?
    c) Tko bi ju plaćao?
    d) Tko bi imenovao zapovjedni kadar?


    Photo: Dino Stanin/PIXSELL

    Pitanja imamo još, a evo i odgovora na ona netom postavljena. Dakle:

    Ad 1) Budući da su članice EU mahom i članice NATO, vanjske granice EU već štite postrojbe NATO saveza. Dakle, ostaje prostor unutar granica EU, pa se može zaključiti da bi ta vojska služila za EUtanaziranje „neposlušnih“ članica EU, primjerice Mađarske ili Poljske koje su „toliko bezobrazne“ da ne žele prihvaćati omiljene Angeline imigrante. Ovo je, po mišljenju HSP, nedopustivo.

    Ad 2) Ta bi nadvojska slušala naredbe Europske komisije, glavni bi zapovjednik bio europski povjerenik. Trenutno je to onaj gospodin koji pipa koga god stigne, a njegovu kompetentnost smatramo iznimno upitnom. Ovo je, po mišljenju HSP, nedopustivo.

    Ad 3) Plaćale bi je članice EU, dakle i Hrvatska. To bi bio samo dodatni uteg za hrvatsko gospodarstvo, kao i za gospodarstva drugih članica EU. Riječ je o dodatnim milijardama Eura. I ovo je, po mišljenju HSP, nedopustivo.

    Ad 4) Onaj tko plaća, taj i postavlja zapovjedni kadar. Dakle, Europska komisija bi imala ovlasti da imenuje Zapovjedni stožer vojske EU. Znano je da nekolicina najvećih članica ima više utjecaja od svih ostalih zajedno. Tako bi Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska i Poljska nadglasavale sve ostale, a s time što bi ove prve dvije države vukle sve bitnije konce. I ovo je, po mišljenju HSP, nedopustivo.

    Osim ovih, naziru se još neka pitanja, ali ono što ja za HSP najupitnije jest da hrvatski EUhljebi podržavaju antihrvatski projekt, odnosno ideju koja je usmjerena protiv svih onih koji razmišljaju i djeluju protiv mainstream politike EuROPSKE komisije.

    Konkretno: Hrvatska vojska bi po tom scenariju postala dio EU vojske, ili bi joj barem bila podložna. Hrvatska vojska se, primjerice, rasporedi na hrvatsku granicu, a zbog sprječavanja agresije tzv. „imigranata“. Međutim, Angela Merkel (ili netko nakon nje) naredi Jean Claudeu Junckeru (ili nekom drugom nakon njega) da naredi zapovjedniku EU vojske da naredi zapovjedništvu Hrvatske vojske DA PROPUSTI IMIGRANTE U/KROZ HRVATSKU. HV mora poslušati naredbu…i to je početak kraja Hrvatske za koju su život položile tisuće hrvatskih branitelja i civila.

    HSP neće nijemo stajati dok hrvatske Jude opet prodaju Hrvatsku za Judine škude.
    Stoga, HSP poziva Predsjednicu RH i Vladu RH da kažu NE takvom projektu i da se od njega JAVNO i JASNO ograde. Oduprite se svojim gospodarima u Briselu. Ukoliko to ne učinite, buduće generacije vam neće oprostiti.

    Bog i Hrvati!
    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • Predsjednik HSP-a i gradonačelnik Gospića se odrekao svoje plaće za studentske stipendije


    Gradonačelnik Gospića se odrekao svoje plaće za studentske stipendije

    Karlo Starčević, gradonačelnik Gospića, jedan je od rijetkih koji se, odmah po stupanju na dužnost, odrekao gradonačelničke plaće, službenog automobila, mobitela, dnevnica i ostalih dužnosničkih beneficija. Ostvario je, pak, svoju najavu i postao prvi i jedini gradonačelnik u Hrvatskoj koji osobno stipendira najuspješnije studente svog grada.

    – Karlo Starčević, radi podizanja znanja i sposobnosti građana sa svog područja, radi zadovoljavanja potreba ustanova na području Grada Gospića u obrazovanju stručnjaka, te radi potpore i poticanja na daljnje školovanje učenika i studenata koji su tijekom dosadašnjeg školovanja ostvarili visoke rezultate i/ili imaju slabe imovinske prilike dodjeljuje stipendije. Sredstva za isplatu stipendija osiguravaju se iz plaće gradonačelnika Karla Starčevića. U akademskoj godini 2018./2019. dodijelit će se 12 stipendija – stoji u natječaju za dodjelu stipendija, uz napomenu kako deficitarna zanimanja od interesa za Grad Gospić, u akademskoj godini 2018./2019. su: strojarstvo, elektrotehnika, fizika, građevina, matematika i medicina.

    Kontaktirali smo Ured gradonačelnika gdje su nam potvrdili nesvakidašnju odluku.

    – Ovo je druga godina da provodimo natječaj za stipendiju i pomažemo buduće inženjere tehničke struke. Nije nam jasno kako nitko, tko se bavi prosvjetom, nije uvidio kako bez ovih zanimanja nema budućnosti. Naime, državi je nužno minimalno 3% inženjera tehničke struke, a taj postotak je pao na oko 0,85%. Znam što je realni sektor, za razliku od drugih, koji pomažu društvene znanosti i nakon toga oni su društveni paraziti, sišu nam krv, učlane se HDZ ili SDP koji ih potom uhljebljuju – poručio je Starčević kojemu kao poduzetniku sa svoje dvije tvrtke nije problem donirati svoju gradonačelničku plaću.

    Svaka čast gospićkom poteštatu, mogli bi se i drugi ugledati na njega.

    Izvor: DALMATINSKI PORTAL

  • HSP na 27. obljetnici sloma obrane Bogdanovaca!


    Povjerenik HSP-a  za Vukovarsko srijemsku županiju  Ivica Bićanić, predsjednik Podružnice HSP-a Bogdanovci  Dalibor Katić  nazočili su  komemoraciji povodom 27. obljetnice pada Bogdanovaca.

    Zajedno s ostalim članovina iz Bogdanovaca,  položili je cvijeće i zapalili svijeće u čast svih branitelja Bogdanovaca i civila koji su živote dali u obrani ovog mjesta.  Uvečer 09. studenog  u glavnoj ulici zapaljene su svijeće u čast svim poginulima, a u Hrvatskom domu u Bogdanovcima premijerno je prikazan film autorice  Nade Prkačin “HOSOVA ŠTAFETA SMRTI” o  hrabrosti  ljudi koji su branili ovo hrvatsko mjesto od najezde  četničkih i “JNA” falangi, te domaćih izdajnika iz okolnih hrvatskih  sela s većinskim srpskim stanovništvom.

    Podsjetimo se da je u Domovinskom ratu tijekom opsade Vukovara,  jedina veza Vukovara sa svijetom bio je “kukuruzni put” prema Vinkovcima, preko Bogdanovaca, Marinaca i Nuštra. Padom Marinaca u listopadu 1991., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor osvajaču.

    Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza između Bogdanovaca i Vukovara. Satnija 204. brigade Zbora narodne garde, koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom posve samostalno odolijeva napadima srpske vojske. Selo Bogdanovce više se nije moglo (niti imalo čime) braniti.

    Branitelji Bogdanovaca zajedno s ranjenicima i civilima preko minskih polja i okupiranog područja 10. studenog 1991. odlučili su pronaći put do Nuštra i Vinkovaca. Unatoč višemjesečnoj hrabroj obrani u kojoj su sudjelovali HOSovci, pripadnici policije, Zbora narodne garde, Bogdanovci, mjesto od nekoliko stotina stanovnika, popustilo je pred agresorskom vojskom i četničkim parapostrojbama koji su iz više smjerova s više od tisuću i pol ljudi ušli u ovo gotovo 100-postotno hrvatsko mjesto

    hsp

  • HSP Split: HDZ i HNS su stranke ljevice


    Jučer je konstituirano kotarsko vijeće splitskog gradskog kotara Žnjan. Podsjetimo, do ponavljanja izbora došlo je pošto HSP nije htio koalirati sa HDZ-om, tj. podržati njihovog kandidata za predsjednika kotara.

    Na ponovljenim izborima situacija je bila slična kao i na prošlim izborima ali ovaj put u vijeće nisu ušli MOST,SDP,HSS i HSLS. Jedan mandat dobio je HNS. HSP ponovo nije pristao na predloženu koaliciju tako da su stranke ljevice, HDZ i HNS formirali vlast u kotaru Žnjan.
    HSP će biti konstruktivna oporba. Zanimljivo za HSP je dobitak 10% glasova na ovim izborima.
    Još jednom hvala svima koji su dali podršku HSP-ovim kandidatima !

    HSP Split

    Pročitajte i na:  DALMATINSKI PORTAL

  • Hrvoje Marušić za Dalmatinski portal: Ulaz ilegalnih migranata treba spriječiti pod svaku cijenu!



    Splitskim političarima smo postavili nekoliko istih pitanja vezanih za migrante. Evo odgovora Hrvoja Marušića, predsjednika HSP-a Split...

    Predstavljaju li migranti realnu opasnost ili se to preuveličava?
    – Naravno da ilegalni migranti, koji su izvan svake kontrole, predstavljaju velike sigurnosne probleme u Hrvatskoj.

    Smatrate li migrantsku rutu koja prolazi kroz Hrvatsku opasnošću na naš turizam?
    – Turizam je jedna vrlo krhka biljka i svaki vanjski utjecaj bi i te kako mogao ugroziti turizam koji je u Dalmaciji osnovna gospodarska aktivnost. To se nikako ne smije dogoditi! U turizmu je sigurnost sigurno najvažniji faktor.

    Treba li policija pojačati nadzor na području Dalmacije?
    – Naravno da policija treba i to maksimalno pojačati svoje aktivnosti, kako na graničnim područjima, tako i na svim potencijalnim rutama kretanja ilegalnih migranata u unutrašnjosti države.

    Kako biste se Vi postavili da ste u poziciji hrvatskog premijera?
    – Ha, ha, ha, da sam premijer, ponio bih se kao Viktor Orban, maksimalno bih zaštitio teritorij svoje države i svoj narod. Sigurnost hrvatskog naroda bi mi sigurno bila ispred interesa nekih polutajnih i tajnih europskih i svjetskih centara moći koji rade na rastakanju nacionalnih država. Hrvati su prije četvrt stoljeća izašli iz jedne talionice naroda, sad nam Europa nudi novu. Hrvati se napokon moraju okrenuti sebi, svojim unutrašnjim potencijalima i resursima, a ne slijepo slušati briselske anacionalne birokrate. Uvijek se Hrvatskom upravljalo izvana, napokon moramo početi voditi brigu o sebi, a ne predati opet svoju sudbinu u ruke stranaca, nikada do sada to nije izašlo na dobro.

    Tko je kriv za migrantsku krizu, je li se mogla ili još uvijek može spriječiti?
    – Migracijsku krizu izazvali su svjetski centri moći s razlogom ‘razvodnjavanja’ nacionalnih država, a samim time i izazivanjem ozračja nesigurnosti i panike što nekima očito odgovara. Najviše bih ovdje kao provoditeljicu ove sulude politike istaknuo Angelu Merkel, koja je najgorljivija zagovornica nekontrolirane migrantske politike.

    Bi li Vam smetalo ili bi Vam bilo drago da se u Vašem kvartu trajno nasele migranti?
    – Nemam ništa protiv stranaca koji žive u Hrvatskoj ili u mom kvartu, pod uvjetom da su tu legalno i da poštuju hrvatske zakone.

    Da vidite veću grupu migranata uz cestu, što biste učinili? Prijavili policiji, primili u svoj dom, samo prošli…
    – Naravno da bih prijavio policiji, apsolutno ne isključujem pomoć onima kojima bi u tom trenutku ona bila potrebna, ali apsolutno sam protiv ilegalnih migranata i ilegalnih migracija. Ulaz ilegalnih migranata, dakle osoba bez ikakvih dokumenata, i to muškaraca u najboljim godinama (jako malo je tu žena i djece) treba spriječiti pod svaku cijenu!

    IZVOR: Dalmatinski portal

  • Frakiranje – pucanj u Lijepu našu!



    Tim Kanađanin, premijer svih građevina je očito napravio ono zbog čega je doveden,a sada je na redu drugi puno opasniji korporacijski tim.
    Naime, Vlada RH je na svojoj 123. sjednici donijela odluku kojom će uništiti možda i zadnju priliku za oporavkom hrvatske države. Ta je naime,mahom odnarođena klika, izglasala Prijedlog odluke o pokretanju postupka nadmetanja za izdavanje dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na kopnu. Što ona u konaćnici predstavlja ? Odluku kojom se nastavlja s rekli bi zločinačkom politikom. Užasavajućom i dalekosežno katastrofalnom nakanom ustupanja čitave kopnene površine Hrvatske na istraživanje,i eventualno bušenje te crpljenje nafte i plina interesnim skupinama i naftaškim korporacijama. Recimo opet uglavnom kanadskim.

    Traba kazati i to da je ovome svakako prethodila i priprema u vidu izglasavanja konačnog Pijedloga zakona o potvrđivanju sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskogsporazuma (CETA) između Kanade, s jedne strane te EU i njezinih članica, s druge strane. Tako da je dovoljno samo pogledati tko je u Hrvatskom saboru za to podigao svoje izdajničke ruke.
    CETA- institut Vijeće Kanađana objavio da će do 2023. godine, ugovor CETA dovest do gubitka oko 230.000 radnih mjesta, uglavnom u Europskoj uniji. Osim toga, očekuje se da će preusmjeriti trgovinu unutar Unije u korist Njemačke, Francuske i Italije, a na štetu drugih zemalja članica. Ugovor će također povećati pritisak na plaće u Kanadi i EU, što će rezultirati gubitkom prosječnog godišnjeg rasta zarade od 1985 dolara u Kanadi te između 353 i 1488 dolara u EU, ovisno o zemlji, navodi se u studiji. Zastupnici su taj sporazum podržali sa 408 glasova za i 254 protiv. Potporu sporazumu dale su velike zastupničke skupine u Europskom parlamentu, Europska pučka stranka (EPP), liberali (ALDE), konzervativci (ECR) i veći dio socijaldemokrata (S&D). Zanimljivo da su najgorljiviji protivnici sporazuma bili zeleni, te krajnje „lijevi“ i „desni“ zastupnici.

    Činjenica da kriminalci bez granica jednostavno pljačkaju, pustoše i devastiraju apsolutno sve što i gdje mogu. Ne može ih više boljeti briga za to što rade. Naravno ako im to dopuštaju zemlje članice i li recimo u našem slučaju hrvatsko legalno bezakonje. Stoga su neke zemlje EU to isto zlo i spriječile (SAD-u, Irska,  Bugarska, Nizozemska, Francuska, Australija, Njemačka, Škotska..).

    Međutim, ovo je ipak Hrvatska. Država mita i korupcije stvorena,izgrađena i vođena na prije svega institucionalnom kriminalu.

    Podsjetiti samo na činjenicu da prema UN-ovim istraživanjima,čak milijarda ljudi na Zemlji nema stalan pristup zdravstveno ispravnoj vodi za piće. Svega 2,5% svih voda zauzima pitka voda. Gotovo 10% svih bolesti na svijetu ne bi niti postojale poboljšanjem opskrbe vodom, sanitarnih uvjeta, higijene i boljim upravljanjem vodnim resursima, a to bi na kraju i smanjilo smrtnost djece te poboljšalo zdravlje i prehrambeni status na održivi način. Stoga je i opravdana tvrdnja da se bogatstvo svake zemlje već sada mjeri po bogatstvu vode i nekontaminirane zemlje (more je gratis), a gdje će litra vode u sljedećih pet godina moguće biti i pet puta skuplja od litre benzina. Hrvatska je pak vodeća zemlja Europske unije po količini slatkovodnih resursa s prosječnih 27.330 kubnih metara po stanovniku. Naime, na području Hrvatske i BiH, na dubini od 50 do 200 m, nalazi se krvotok i najveći bazen pitke vode u Europi. Dirnuti se u taj krvotok znači ubojstvo hrvatske zemlje,daljnji egzodus i na kraju realno mogući biološki nestanak cijelog hrvatskog naroda. Zemlja bez ikakve budućnosti. Što to zapravo znači, i što nam odnarođeni politikanti i režimski mediji ne govore?

    Znači da bi ti istražni radovi, potom i eskploatacija,bili izuzetno štetni za okoliš jer osim što zagađuju vode, iniciraju i potrese,bili bi mogući gotovo svugdje. Gotovo na trećini ukupne kopnene površine Hrvatske (56.578 km četvornih) tj. na prostoru od 14.272 četvorna kilometra Lijepe naše,a već se najavljuju i novi natječaji za koncesije u Lici, Gorskom Kotaru i Dalmatinskoj Zagori. Što dakle samo frakiranje predstavlja i znači?

    Znači da je na djelu razognjištenje i rasčovjećenje Hrvatske! Radi se o agresivnom i iznimno štetnom zahvatu u prirodi. Postupak kojim se za potrebu traženja i eksploatacije nafte i plina drobe podzemne stijene uz pomoć golemih količina vode pomiješane s pijeskom i brojnim štetnim kemikalijama koja se ubrizgava pod velikim tlakom,a kako bi onda došlo do pucanja stijena u slojevima te probilo put do potencijalnih ugljikovodika. Među njima se nalaze i, dokazano, kancerogeni, mutageni i radioaktivni elementi i spojevi ; olovo, uranij, živa, radij, metanol, hidroklorne kiseline, benzen, arsen, etilenski glikol, olovo, formaldehida, toluena, urana 238, radija 226 i brojnih drugih koji zatim uništavaju zemlju i pitku vodu u blizini da bi istisnuli uskladišteni plin. Poznato da se ti toksini usko vežu i uz defekte novorođenčadi, rak, autizam, zatajenja bubrega i autoimune bolesti. Zbog visokih razina metana često se i voda iz slavine pretvara u gorivu tekućinu, a izuzev toga zaraza prelazi i na stoku i biljke u cijelom kraju.

    Frakiranje dakle dokazano dovodi do ireverzibilnog onečišćenja podzemnih voda,a s time i vodocrpilišta jer osim što te kemikalije završavaju u podzemnim vodama, u vodovodima raste koncentracija kemikalija iz samoga procesa frakriranja. Kontaminacija tih podzemnih voda bi s teškim metalima zagadila i zatrovala ne samo pitku vodu tamo gdje se buši, već duž cijele dalmatinske i kvarnerske obale. Brojni znanstveni podaci pak govore i o posljedicama frakiranja te zabilježenim slučajevima kontaminacije pitke vode u blizini bušotina, kao i slučajeva respiratornih i neuroloških oboljenja kod ljudi zbog konzumiranja kontaminirane vode.

    U vrijeme kada cijeli uređeni svijet odustaje od uporabe fosilnih goriva i to zbog katastrofalnog utjecaja na život i zdravlje ljudi te nepopravljivih šteta po okoliš,a posebno vode i plodno zemljište, hrvatska Vlada nastavlja s kako to premijer Plenković javno i veleizdajnički reče „PODLAGANJEM zemlje globalnom upravljanju“.
    Umjesto odmicanja od fosilnih goriva, kružne ekonomije i prelaska na obnovljive izvore energije te iskorištavanja neprocjenjivog poljoprivrednog, turističkog i uglavnom gospodarskog potencijala, hrvatska Vlada i dalje donosi nove opasne i nadasve štetne odluke. One će za posljedicu svakako imati daljnje osiromašivanje, iseljavanje i demografsko pustošenje kako naše Slavonije,tako i cijele Lijepe naše. Hrvatska će zemlja, kao i sva vrijedna imanja otići u strane ruke i to uglavnom u bescjenje. Korporacije će pak pokupovati na hektare nekad plodnih oranica, šuma i pašnjaka koje su othranile naše generacije.

    Proces dakle započinje s prvom fazom odnosno upoznavanjem općega geološkog sastava i geološke građe širega područja. U Hrvatskoj se to odnosi na područje Panonskoga bazena i područje Dinarida. Rezultati se prvenstveno prikazuju geološkim kartama nastalim geološkim kartiranjem terena na površini. Daljne pojedinosti o geološkim značajkama u dubini prikupljaju se raznim vrstama geofizičkih istraživanja, a tek nakon toga slijedi bušenje. Izuzetno je važno prikupljanje podataka o znakovima naftoplinonosnosti područja od interesa. To su izdanci nafte i/ili plina kojih u Panonskom bazenu ima na više mjesta (Peklenica u Međimurju, Paklenica kraj Novske, bunar „Martin“ na obroncima Moslavačke gore i dr.). U Dinaridima su znakovi naftoplinonosnosti izdanci karbonatnih stijena impregniranih bitumenom ili s infiltracijama bitumena.

    Podsjetiti samo na činjenicu da su Dinaridi izrazito trusno područje, i samo po sebi podložno potresima. Nadalje,ima ih na više od 100 smjestišta idući od Istre do zaleđa Dubrovnika,a što je detaljnije pojašnjeno u podpoglavlju Geološke značajke Dinarida.

    Ono što kao HSP upozoravamo cijelu hrvatsku javnost jest da narod napokon shvati da je ne samo sukreator i promatrač, već kreator svoje političke sadašnjosti i budućnosti. Da je u tom povijesnom procesu suodgovoran čimbenik i da kao takav napokon počne gledati sve ono što njegovi zastupnici (ne predstavnici) rade, a ne samo izgovaraju. Treba vidjeti sve te vele/izdajničke zakone predložene i izglasane u saboru, i tko je sve za njih podigao svoje ruke. Sukladno tome predlažemo i uvođenje političke odgovornosti za sve ono što je u izbornom programu bilo koje stranke obečano, a nije izvršeno. Ili pak pak nije ni rečeno,a nadasve vele/idazadnjički, servilno i sluganski odrađeno.
    U svakoj uređenoj zemlji ti i takvi politikanti bi svakako bili ujedno i mrtvi političari. Samo u sređenim državama poput Hrvatske,gdje zemlju vode politički mrtvaci, iste su osuđene na bezperpektivnost, sluganstvo i ukratko život bez budućnosti.

    NE/ODGOVORNOST JE DOSLOVNO OSNOVNI UZROK MORALNE KRIZE DRUŠTVA U CIJELINI!

    Željan Jurlin, Predsjednik HSP Odbora za ekologiju

  • HSP poručuje Predsjednici i Vladi RH: Zaštitite hrvatske granice od nove agresije


    Suočena sa velikim, pomno NEGDJE isplaniranim migrantskim valom koji je zapljusnuo njezine granice, Hrvatska vlast je pokazala da nije spremna nositi se sa prijetnjom koja izravno ugrožava njezinu sigurnost i suverenost.

    Premda Zakon o nadzoru državne granice predviđa da je Ministarstvo unutrašnjih poslova , odnosno policija zadužena za zaštitu državne granice, očito je da policija u ovom trenutku nije sposobna ispuniti jednu od svojih temeljnih zadaća. Uzroci su tome višestruki, a jedan od glavnih je nedostatak policijskih službenika i moderne tehnike koji su potrebni za izvršiti ovaj izuzetno zahtjevan zadatak.

    Budući da je nedostatak ljudstva izravno povezan sa nezadovoljavajućim materijalnim uvjetima rada u policiji, nedopustivo je da država štedi na segmentu od vitalne važnosti za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Nedopustiva je dezorganiziranost policije i njenog vodstva koje dovodi građane u zabludu izvještajima sa terena koji ne odgovaraju stanju na terenu, odnosno istini. Naime, Ličko – senjska, Karlovačka i dio Sisačko – moslavačke županije tj. od Gračaca pa do Siska je prepun izbjeglica u starosti od ca. 18 – 40 godina. Čudno je da ih građani svakodnevno viđaju a o tome Ministarstvo unutrašnjih poslova gromoglasno šuti.

    Postavljamo pitanje: što je sa fizičkim barijerama kao što su to učinile naše susjedne države članice Europske unije? Nadalje, pitamo se da li smo uopće suvereni kada ne dozvoljavamo Hrvatskoj vojsci da se uključi u zaštitu granice temeljem članka 5. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice koji predviđa da „zbog sigurnosnih ili humanitarnih razloga Oružane snage RH mogu pružiti potporu u zaštiti državne granice“.

    Tako danas imamo paradoksalnu situaciju da se Hrvatska vojska , kojoj je sukladno članku 7. Ustava RH dužnost „štititi suverenitet i neovisnost te braniti teritorijalnu cjelovitost Hrvatske“, nalazi u vojarnama ili na vojnim vježbama dok se prema Hrvatskoj ponovno valja migrantski val koji predstavlja izravnu prijetnju sigurnosti građana koju policija više ne može jamčiti.

    Upravo stoga što su se stekli zakonski i ustavni uvjeti, HSP poziva Predsjednicu i Ministra obrane da, bez daljnjega odgađanja, Hrvatsku vojsku postave na državne granice i tako pomognu policiji u zaštiti i sigurnosti građana i suverenosti države.

    Naime zbog male populacije i stalnog egzodusa stanovništva, Hrvatska je posebno izložena migrantskoj opasnosti jer je općepoznato da migranti nisu spremni prihvatiti kulturološke, vjerske i druge vrijednosne stečevine zemlje u koju dolaze, već silom nameću svoje vjerske i kulturološke vrijednosti domicilnom stanovništvu.

    Što bi za Hrvatsku značilo naseljavanje desetke ili pak stotine tisuća takvih migranata, suvišno je i komentirati. Shodno tome potrebno je ponovno pomno razmotriti UN-ov dokument „Globalni pakt o migracijama“ koji je još jedna podvala svjetskih moćnika malim narodima. Stoga se nadamo da Predsjednica RH neće odustati od svoje odluke da ne potpiše takav štetan dokument ma koliku on imao tzv. humanu dimenziju.

    Za HSP su tzv. „imigranti“ sigurnosno, a ne humanitarno pitanje. HSP već odavno tvrdi da je jedini način sprječavanja migracije pučanstva, rješavanjem unutarnjih problema država iz kojih oni dolaze. Međutim, pitamo se tko će te uzroke riješiti kada su ih zapadni humanisti i potakli.

    Ukoliko Vlada RH odmah ne pokrene mehanizme zaštite državne granice i svojih građana bit ćemo suočeni sa nesagledivim posljedicama koje generacijama nećemo biti u mogućnosti ispraviti.

    Stoga HSP još jednom poziva Predsjednicu i Vladu RH da ni pod koju cijenu ne potpišu štetnu Marakešku konvenciju, te da u najkraćem roku pošalju Hrvatsku vojsku tamo gdje joj je i mjesto – na hrvatsku granicu – te da spriječe agresiju koja nadire s istoka, te da shvate da „imigranti“ nisu humanitarno nego sigurnosno pitanje.

    Karlo Starčević, predsjednik HSP Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • Prenosimo iz Jutarnjeg lista: Priča o ČOVJEKU, pravašu koji se ne predaje.


    ‘Imao sam 19 i velike planove, a onda se dogodila ta kobna subota… Ali to što sam završio u kolicima nije me spriječilo da postanem prvak Zagreba’

    Do te kobne Velike subote 15. travnja 2006. Ivan Palčić, tada 19-godišnji tehničar cestovnog prometa iz Vukovine pokraj Velike Gorice, živio je bezbrižan život studenta prometnih znanosti. Planirao je upisati poljoprivredni fakultet, ali mu je bilo predaleko svaki dan putovati do Zagreba ili Križevaca. Nastavio je obiteljsku tradiciju oca Stjepana koji radi kao stručni referent u Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke županije.

    Uz mamu Mirjanu koja radi kao učiteljica razredne nastave u Lomnici, stariju sestru Anu, koja je doktorirala kemiju i radi na Institutu “Ruđer Bošković” i mlađu sestru studenticu Doru, Ivan je najviše vremena provodio baveći se poljoprivredom. Uz djeda Branka i baku Jagu, koji su k njima doselili iz okoline Lekenika, Ivan se, kaže, zaljubio u poljoprivredu.

    – Sjećam se kako mi je deda govorio da se poljoprivredom možeš baviti samo ako to voliš. Bio sam sretan što sam uz njega provodio mnogo vremena u polju i među životinjama, volio sam učiti od njega i zapamtio njegov savjet – kaj si sam ne napraviš, ne bude ti to nitko napravil umjesto tebe. Od njega sam naučio poštovati prirodu i njezine zakonitosti, ali i uživati u plodovima svojeg rada. Jer kad odeš u polje i obilazimšsvoje usjeve, kad vidiš da si sve to sam napravio u suradnji s prirodom, ne preostaje ti ništa drugo nego biti zahvalan i Bogu koji te za sav tvoj trud nagradio. Ali i poštedio, jer polje je tvornica na otvorenom i može se svašta dogoditi. Zato se mi poljoprivrednici moramo redovito moliti Bogu – kaže nam Ivan, kojeg smo posjetili na njegovu imanju u Turopolju.

    Kobna subota

    Priču o njemu čuli smo kada je lani imao namjeru prijaviti se na natječaj za najboljeg mladog poljoprivrednika koji organizira europarlamentarka Marijana Petir uz medijsko pokroviteljstvo Jutarnjeg lista. Htio se prijaviti, ali nije, pa smo mu prenijeli iskustva s nedavnog izbora za najboljeg mladog poljoprivrednika u EU gdje je naš drugi Ivan, onaj Gašić, uspio ući u finale, među 12 najboljih projekata.

    Dok nagađamo o tome što bi mogao biti njegov najbolji projekt za sljedeći izbor Ivan nam kaže kako će se svakako prijaviti jer misli da je on najbolji primjer kako od poljoprivrede mladi ljudi mogu živjeti lijepo ako vole ono što rade i unatoč životnom hendikepu s kojim se nosi.

    Da, ta kolica. Pogled na njegova kolica kojima vješto manevrira vraća nas dvanaest godina unatrag, na Veliku subotu 15. travnja 2006. godine. Ivan o događaju koji će promijeniti njegov život priča mirno, s mnogo detalja. Uostalom, mnogim je znatiželjnicima to ispričao po tko zna koji put iznova. Iako smo se tek upoznali, nije mu bilo teško izreći sve još jednom. Prekinuli smo ga tek s dva potpitanja.

    – U posjetu mi je bio sada nažalost pokojni prijatelj Robi. Pričali smo i družili se u dvorištu, gdje je ostala jedna šasija tamića, jer sam se i tada bavio poljoprivredom i šumama pa sam od starih dijelova dva znao napraviti jedan. Gledali smo tu staru šasiju koja je ostala na kotačima i dogovarali se. ‘Ajde da je maknemo i negdje odšlepamo’, rekao sam Robiju. ‘Hajde ti naprijed za volan.’ Ja sam prešao na golu metalnu šasiju. Krenuli smo i na jednoj nizbrdici počeo sam lagano kočiti, ali kako nisam imao uporišta, uhvatio sam se za volan koji se iščupao i počeo sam padati.

    Htio sam iskočiti, ali dok sam o tome razmišljao, volan me zarotirao i pao sam preko šasije. Kada sam pao, čuo sam kako mi pucaju kosti, čulo se rafalno krckanje, kao trrrr. Kasnije se ispostavilo da su to bili moj 6. i 7. vratni kralježak. Sve se dogodilo u tih par sekundi, htio sam se izvući, ali sam shvatio da ne osjećam ništa, ni ruke ni noge.

    Robi je povikao: ‘Izvuci se’, a ja mu kažem kako ne mogu, da ne osjećam ništa, ruke mi trnu, htio bih se pomaknuti, ali ne ide. Odmah su tu dotrčali mama i tata, hitna je brzo došla, izvukli su me i odvezli u Draškovićevu. Cijelo vrijeme bio sam pri svijesti, rekli su mi kako su mi oštećeni i smrskani kralješci i da će ih pokušati očistiti i rehabilitirati.

    Operacija je potrajala do jedan ujutro. Sutradan su mi rekli kako imam dva do tri posto šanse da će mi se vratiti funkcije tada ukočenih i slabih ruku i nepokretnih nogu, a šake nisam ni mogao stisnuti. Bilo mi je jasno kako mi žele približiti težinu ozljeda, ali nakon što sam se poslije šest mjeseci rehabilitacije vratio u dvorište, prvo što sam prilagodio bio je auto – kako bih bio mobilan. Kasnije sam isto napravio s traktorima.

    Kako sam doživio šok prelaska u kolica? Ha, nije bilo lako, ali rekao sam sebi: sad je to tak’ i to je tak’. Nikad neću zaboraviti jednog dečka koji je, dok smo ležali u Draškovićevoj, stalno plakao pa zakaj ovo, pa zakaj ono, pa da nisam ovo, ne bi se dogodilo ono. A ja sam si mislio: a što sad, to se dogodilo i sada nema povratka. Ja sam 100-postotni invalid. Najteže mi je bilo zbog mame, tate i sestara jer od mene se očekivalo da ću preuzeti gospodarstvo i najviše potegnuti. Ali što je tu je, ja sam dao sve od sebe da nastavim normalno živjeti koliko su to okolnosti dopuštale.

    Koliko mi se život promijenio? Da, tada sam imao 19 godina i puno planova ispred sebe, ali nesreća me nije spriječila da velik dio njih i ostvarim. Zapravo, shvatio sam da se nakon te nesreće dogodilo mnogo više lijepih nego ružnih stvari. Čak je i nekim mojim prijateljima bilo teže prihvatiti te nove okolnosti nego meni, a sestra Dora uvijek kaže kako sam ja njima bio već podrška nego što su oni meni.

    Svi su me pitali kako ću sad na traktor. A ja sam im rekao da ne znam kako, ali ako ne probam, onda to neću nikada doznati. Kada su drugi vidjeli da sam imao volju i da ne odustajem dok nešto ne uspijem, bilo je lakše i njima.

    Taj optimizam koji sam imao i sada ga imam crpim iz vjere u Boga i samoga sebe i svoje sposobnosti. Shvatio sam da sve ima svoj neki razlog, sve što se nekome dogodi ima neku svrhu da shvatiš sebe i svoje bližnje. Svatko ima i nosi svoj križ, a tek ako ga prihvatiš, onda ga i možeš nositi – završava Ivan svoju priču, nazdravljamo još jednom viljamovkom.

    I nastavljamo razgovor o svakodnevnim poslovima u polju, poslovima u poljoprivredi.

    Uz pomoć obitelji on na svojem OPG-u kroz ratarsku proizvodnju obrađuje 60 hektara zemlje (pšenica, uljana repica, soja, kukuruz, zob, ječam), a bavi se i izvlačenjem drva iz šume te prodajom drva za ogrjev. Za obradu zemlje ima pet različitih traktora i sve potrebne priključke, a nedavno se kandidirao za sufinanciranje iz fondova EU za opremu potrebnu za izvlačenje drva iz šume.

    Sportska karijera

    Kako je veliki proizvođač stočne hrane, planira u svoju štalu, pokraj svinja i peradi, naseliti i mesne vrste goveda. Nezadovoljan je mjerama Ministarstva poljoprivrede poticanja ulaganja mladih iz fondova EU jer nositelj OPG-a ne smije imati vlasništvo dulje od 18 mjeseci, a upravo toliko vremena prođe dok se završi jedan i započne drugi natječaj…

    – I onda gubiš to pravo. Oni će prije po tim pravilima dati nekome tko je jučer otvorio OPG nego meni koji se time bavim deset godina. Na malo zemlje ne možeš ništa, a meni je i ovo što imam postalo premalo. Naravno da bih bio sretniji da dobijem više poticaja za proizvodnju jer ako kvalitetno radiš i imaš dobru tehnologiju i znanje, uvijek će ti ostati taj poticaj kao nagrada za trud i da možeš planirati proizvodnju – objašnjava Ivan.

    Otkriva nam kako je već 14 godina član HSP-a “zato kaj je to jedina stranka s hrvatskim predznakom u kojoj su kod nas dečki koji su mogli biti u bilo kojoj stranci, ali su odabrali baš HSP”. O politici će još dodati kako je imao i brojne ponude za prelaske, prvo iz HDZ-a, a sada i iz Bandićeve stranke čije ljude poznaje jer za zimskih dana ralicom čisti snijeg po ulicama Vukovine.

    Uz to što vozi motor, auto, traktore, ponekad kombajn i ralicu, Ivan je i aktivni sportaš. Ako ne računamo da je lani bio prvak Zagrebačke županije u oranju u kategoriji plugova premetača, on osvaja i visoka mjesta na atletskim natjecanjima.

    – Kako sam nemirna duha i ne mogu dugo izdržati bez neke aktivnosti, odmah nakon rehabilitacije tražio sam neki klub u kojem bih se mogao baviti sportom. Malo sam se raspitao i u Gorici pronašao Darka Matića, glasnogovornika Hrvatskog paraolimpijskog odbora, koji je osnovao klub “Uspon”. Bacam disk, kuglu i koplje, osvajao sam druga i treća mjesta na državnom prvenstvu, ali to još nije dovoljno da nastupim za našu reprezentaciju na paraolimpijskim igrama. Kada bih se malo više posvetio atletici, vjerujem da bih i to uspio – otkriva Ivan, koji s prijateljima voli odigrati i partiju stolnog tenisa.

    Spominjemo mu kako smo nekoliko godina prije iznenadnog odlaska razgovarali s našom najtrofejnijom paraolimpijskom reprezentativkom Milkom Milinković, poznatijom kao Milka Paraolimpijka. Ona je osvojila osam medalja za Hrvatsku, a omiljena joj je pjesma “Još i danas zamiriši trešnja” jer je kao djevojčica pala s trešnje i potom ostala vezana uz kolica. Ivan se nasmijao i rekao nam kako je poznavao Milku koja je svojoj vedrinom i vicevima uvijek bila dobri duh reprezentacije. I on voli tamburaše, kada se okupe prijatelji, favorit mu je “Ne dirajte mi ravnicu”. Zato ga na rastanku pitamo kako vidi problem egzodusa mladih iz plodnih ravnica u EU.

    – Razumijem mnoge razloge zbog kojih odlaze, imam dosta prijatelja koji su otišli, ali ovdje svi traže posao u struci, a kada odu van, rade bilo što i mnogo poslova koje ovdje ne bi ni u snu. Neka pljunu u šake i rade jer kada bi ovdje radili ono što tamo rade i koliko tamo rade, imali bi dovoljno za normalan život na svojoj djedovini. Znam da je to lakše izgovoriti nego napraviti, ali uzalud nam sav trud ako ostanemo bez ljudi, cijelih obitelji. Moj san je ostati ovdje i raditi na zemlji koju volim i uskoro naći ženu koja će voljeti mene i s kojom ću zasnovati obitelj – zaključuje Ivan.

    Nakon svega što smo vidjeli i čuli u Vukovini ne sumnjamo da će Ivan taj san brzo ostvariti, a potom slijedi novi, pa još jedan…

    IZVOR: Jutarnji list
    F
    oto: Ivan Palčić/HSP