• Priopćenje HSP-a u svezi jednog potencijalnog predsjedničkog kandidata


    Foto: Bljesak info

    Predsjednik ‘Demokratskog saveza nacionalne obnove ‘ (DESNO), Anto Đapić, je dana 28. rujna 2019. godine u zagrebačkom hotelu ‘Panorama’ objavio i predstavio kandidaturu za mjesto predsjednika Republike Hrvatske.

    Tom prilikom je, u dvorani u kojoj je gospodin Đapić objavio kandidaturu, bila izvješena zastava Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).

    Nakon toga je gospodin Anto Đapić, u svome predsjedničkom obilasku BiH, održao tiskovnu konferenciju u Mostaru, na kojoj je govorio o svome izbornom programu. Također je i na toj tiskovnoj konferenciji, na vidnom mjestu, bila izvješena zastava HOS-a, kao i natpis ‘Hrvatska stranka prava’ (HSP).

    Kako ne bi došlo do nesporazuma i kako javnost ne bi bila u zabludi, navodimo kako gospodin Anto Đapić nije predsjednički kandidat ‘Hrvatske stranke prava’ niti su o tome uopće vođeni razgovori.
    Također navodimo kako gospodin Anto Đapić nije predsjednički kandidat niti udruge ‘Hrvatskih obrambenih snaga’, osim možda neke koju navedeni predsjednički kandidat eventualno kontrolira.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • Sjednica Predsjedništva HSP – najave i odluke!


    Subotnja sjednica Predsjedništva HSP protekla je u izuzetno radnom i pozitivnom ozračju. Napravljene su neke analize, iznesene određene informacije, najavljeni neki događaji i donijete neke odluke i prijedlozi odluka.

    Tako je Predsjednik HSP Karlo Starčević najavio da će na sljedećoj sjednici Glavnog stana za kooptiranje u Predsjedništvo HSP predložiti doc. dr. Ivicu Granića i potom ga ukratko predstavio članovima Predsjedništva – profesor na dva fakulteta, stručnjak za PR i politički marketing, povjerenik HSP za Dubrovačko-neretvansku županiju, suinicijator osnivanja Pravaške akademije i voditelj Ureda za odnose s javnošću za Grad Zagreb.

    Potom je upravo kolega Granić članovima Predsjedništva predstavio tekst poziva vlastodršcima u Hrvatskoj da hitno počnu provoditi odredbe Deklaracije EU kojom se, ukratko, izjednačavaju zločinački režimi 20. stoljeća – komunistički, fašistički i nacistički, te da se odmah krene s uklanjanjem svih simbola komunističkog režima. Uskoro će se u Središnjici HSP održati tiskovna konferencija kojom će se ova inicijativa predstaviti hrvatskoj javnosti.

    Predsjedništvo je, potom, raspravljalo o Izvanrednom saboru HSP te pripremilo odluke koje će se usvajati na skorašnjoj sjednici Glavnog stana. Tako je najavljeno da će se Izvanredni sabor HSP održati u subotu 29.2.2020., a da će se na njemu donositi novi Statut HSP, a prethodno će se izabrati novi članovi središnjih tijela Stranke, dakle članovi Predsjedništva, Središnjeg nadzornog odbora i Središnjeg časnog suda HSP. Jedino se neće ići u izbor novog Predsjednika, već će to i dalje ostati Karlo Starčević.
    Sljedeća točka bila je vezana uz predsjedničke izbore, a donesena je jednoglasna odluka koja će kroz dva tjedna biti dana Glavnom stanu na usvajanje, a potom predstavljena javnosti.

    Predsjedništvo je donijelo odluku o raspuštanju podružnice Končanica, a zbog nestatutarnog djelovanja njezinog dotadašnjeg predsjednika Miloša Kočija, a koji je nanio veliku štetu ugledu HSP.
    Nakon završetka sjednice Predsjedništva, dio je – na čelu s Predsjednikom HSP Karlom Starčevićem otišao u Veliku Goricu na druženje s Hrvatima iz izvandomovinstva, a drugi dio – na čelu s Predsjednikom Glavnog stana Nikicom Augustinovićem – ostao u prostorijama Stranke, radeći na tekstu novog Statuta HSP.

    Ured za odnose s javnošću HSP

  • PRAVAŠKA INICIJATIVA: TRG BLAGE ZADRE UMJESTO TRGA MARŠALA TITA!


    Pravaški savez HSP-HČSP Velike Gorice još jednom želi javno ukazati kako je krajnje vrijeme za uklanjanje imena Trga maršala Tita u gradskoj četvrti Vladimir Nazor.

    Samo je nekoliko gradova u Republici Hrvatskoj koji to još nisu učinili, a među njima je i Velika Gorica. Valja napomenuti kako je čak i EU parlament u rujanskoj deklaraciji od zemalja članica zatražio uklanjanje simbola totalitarnog komunizma. Maršal Tito to zasigurno jest. Umjesto imena neprijepornog zločinca koji je odgovoran za brojna stratišta hrvatskog življa na području bivše države, pa čak i izvan nje, Pravaški savez predlaže imenovati ovaj lijepi trg po jednom od najvećih heroja novije hrvatske povijesti, general-bojniku Blagi Zadri, zapovjedniku obrane Borova naselja i zapovjedniku 3. bojne 204. brigade HV za Borovo naselje i Trpinjsku cestu.

    „Za Hrvatsku ću dati život, samo da mi je doživjeti dan kad bude nezavisna i priznata“ – poznate su njegove riječi. No, nije, nažalost, dočekao slobodnu Hrvatsku. Ipak, njegovo ime postalo je simbol junaštva i hrabrosti, a zbog svoje karizme i jedan je od najpoštovanijih ikona Domovinskog rata. Ulice po njemu, osim u Vukovaru, postoje još samo u zagrebačkim Sesvetama, te u Splitu.

    Također podsjećamo gradonačelnika Dražena Barišića na neispunjeno obećanje iz veljače 2016. godine kada je u dvorani Pučkog učilišta tijekom Braniteljske predstave o Vukovaru javno obećao kako će Grad imenovati ulice ili trgove po velikogoričkim vitezovima koji su pali braneći upravo Vukovar. Riječ je o Mladenu Amstrongu Grofu, Tihomiru Tomašiću Tihici i Željku Hercegu Džeri. Na slijedećoj poveznici možete vidjeti jasno izgovoreno obećanje poštovanog gradonačelnika:

    https://www.youtube.com/watch?v=I60B-bEl5KQ

    Vjerujemo da je sada, napokon, došlo vrijeme da se ovo obećanje ispuni.

    Uskoro ćemo obilježiti još jednu tužnu obljetnicu pada grada Vukovara, simbola junačke obrane, presudne u borbi za slobodu i neovisnost naše domovine.
    Pitamo se, kako doći osamnaestog studenog na vukovarsko Sajmište, Trpinjsku cestu, Mitnicu, Ovčaru… a u svom gradu ne imati Vukovarsku ulicu, niti trg po ijednom vukovarskom heroju, a imati još uvijek Trg maršala Tita, onog istog, čija je Armija rušila Vukovar i ubijala nedužne?! Zar ćemo ići u Vukovar pognute glave, znajući da žrtvu njegovih branitelja štujemo samo riječima, a djela nemamo?!

    Zato, tražimo, da se u nakraćem vremenskom roku preimenuje Trg maršala Tita u Trg Blage Zadre, imenuje Vukovarska ulica, kao i ulice po Mladenu Amstrongu Grofu, Tihomiru Tomašiću Tihici i Željku Hercegu Džeri, kako je već i obećano.

    Građane, uz to, treba osloboditi troškova izmjene dokumenata.

    Znamo, dakako, da postoji pregršt drugih tema koje su za građane Velike Gorice od životne važnosti, ali ova inicijativa zaslužuje posebnu pozornost jer nosi jednu duhovnu i moralnu dimenziju (zahvalnost) koja nas čini boljim ljudima.

    Bog i Hrvati!

    https://blog.dnevnik.hr/…/pravaska-inicijativa-trg-blage-za…

  • Preko Trnja do zvijezda! HSP osnovao još jednu podružnicu u Zagrebu!


    Danas je u Zagrebu osnovana Podružnica Hrvatske stranke prava za Gradsku četvrt Trnje. HSP je  krenuo s osnivanjem  mreže podružnica u Gradu Zagrebu i  uskoro će osnovati još nekoliko  jer  postoji veliki interes za povratak starih pravaša i učlanjenje novih mladih  pravaša u Hrvatsku stranku prava.

    Na Zboru je naglašena posebnost  Trnja kao centralnog zagrebačkog naselja i jedne od najvećih  zagrebačkih četvrti, a  sa kojeg  HSP kreće u širenje mreže podružnica, ili kako je netko spomenuo na osnivačkom Zboru Podružnice, “preko trnja do zvijezda”.

    Za predsjednika Podružnice Trnje izabran je Filip Jakiša. Dopredsjednici  su Tomislav Pohmajević i Fran Matijević. Za rizničara je  izabran Kristina Ćorić, dok će poslove tajnika voditi Jerolim Šipić. Biran je i Nadzorni odbor  Podružnice koji će  dužnost obnašati u sastavu Boženka Jakiša, predsjednica i Frano Ćorić i Mario Ćorić, članovi.

    Na Zboru su  definirani prioriteti u narednom razdoblju  od kojih su svakako nagomilani nagomilani komunalni problemi kojih u ovoj Gradskoj četvrti ne nedostaje,  O konkretnim idejama  za rješavanje  komunalnim i infrastrukturno neophodnim radovima Podružnica  Trnje uskoro će se oglasiti.

    Naglašena je neophodnost osnivanja organizacije HSP-a za Grad Zagreb,  a među mladima  koji su danas nazočili  Zboru osjetio se optimizam jer i oni osjećaju nove vjetrove u HSP-u, a mnogi su istaknuli kao se dosta novih ljudi  interesira za članstvo u HSP-eu, mladih ljudi, koji se opet okreću HSP-u jer u nama vide nadu za boljitak Hrvatske.

    Predsjednik Podružnice Trnje Filip Jakiša je u svom  nastupnom  govoru naglasio kako silno želi vidjeti i nove  podružnice HSP-a u zagrebačkim četvrtima radi  zajedničke suradnje i nastupa prema  svojim sugrađanima, zajedničkom rješavanju nagomilanih problema u Zagrebu i jačanju i rastu HSP koji se u Zagrebu ponovno diže na zdravim nogama.

    U ime predsjednika i predsjedništva  nazočnima se obratio doc. dr. sc. Ivica Granić

    Ured za odnose s javnošću HSP

  • Karlo Starčević za Lika Club o migrantima: Vojska mora na granicu!


    Aktualna politička tema na području Ličko-senjske i Karlovačke županije, ali i području Grada Bihaća, trenutno je novi val migranata. Tom prigodom zatražili smo komentare političkih čelnika, pogledajte što su nam rekli.

    Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća, na konferenciji za medije prije nekoliko dana odlučio je prekinuti šutnju o ozbiljnosti migrantske krize na području susjedne Bosne i Hercegovine i zavapio upomoć prema nadležnim institucijama Unsko-sanskog kantona i Europskoj uniji. Tvrdi da je stanje u Bihaću neizdrživo i da u ponedjeljak zaustavlja pomoć kampu „Vučjak“ u kojem se trenutno nalazi oko 1500 migranata, samo pet kilometara od granice s Hrvatskom.

    Slijedom njegovih izjava, kontaktirali smo nadležne u Bihaću i razgovarali s Elmedinom Mehadžićem, osobom zaduženom za odnose s javnošću Grada Bihaća i odlično upućenim u problem s migrantima. Objasnio nam je da se na području Unsko-sanskog kantona nalazi nekoliko centara s migrantima koje financijski podupiru UNHCR, EU IOM (Međunarodna organizacija za migrante), humanitarne organizacije i donatori, među kojima nije „Vučjak“ jer je preblizu granici s Hrvatskom dok se ostali kampovi nazale barem 20-ak kilometara od granice.

    Radi se, objašnjava Mehadžić, o privremenom centru bivše tvornice „Bira“ gdje boravi oko 1500 migranata, hotelu „Sedra“ kod Cazina gdje boravi oko 400 obitelji, a isto toliko smješteno ih je u centru grada u đačkom domu. Kamp „Vučjak“ podupire isključivo Grad Bihać koji je od svibnja, kada je kamp otvoren, samo na pitku vodu i čišćenje sanitarnih čvorova iz proračuna izdvojio 50 tisuća eura. U njemu je smješteno između 1000 i 1500 migranata.

    Mehadžić naglašava da je od početka migrantske krize kroz područje Unsko-sanskog kantona i grada Bihaća prošlo oko 40 tisuća migranata kojima nitko ne zna ni ime ni prezime, nemaju dokumenata, kruži teorija kako ih poštom šalju svojim kontaktima u zemlje odredišta u EU, a kada ih upisuju naslušaju se svakakvih imena od kojih su zasigurno najpopularniji Rocky Balboa i Rambo.

    – Bihać i Županije Unsko sanska ostavljeni su da se sami bave s problemom. Čekamo da se odredi lider koji će riješiti ovaj problem. U Srbiji ima 18 migrantskih centara koji savršeno funkcioniraju. Gradonačelnik je održao pressicu kako bi ukazao na problem jer osim ljubaznih sastanaka odgovore i rješenja od nadležnih nemamo. Nismo dobili ni marke ni eura pomoći.

    S hrvatskim vlastima nismo u nikakvom kontaktu iako je gradonačelnik slao više dopisa na adresu Ministarstva unutarnjih poslova i ministra Božinovića. U zadnje dvije godine bilježimo veliki porast kriminala, većinom krađi i provala, a dogodilo se i ubojstvo u kojem su sudjelovali migranti, jedno utapanje u rijeci Uni i smrt u požaru, objašnjava. Za kraj šalje poruku kako očekuju „sistemsko rješavanje ovoga problema jer se sve lomi na Bihaću. Priopćenja se redaju, a rješenja nema, ne može Bihać sam“.

    Migranti šetaju po dvorištima kuća – tvrdi autor pisma Vladi

    Stanovnici hrvatskih općina uz granicu s BiH, oni u Karlovačkoj i Ličko-senjskoj županiji, svakodnevno se susreću s migrantima. Provaljuju u nenaseljene kuće, kradu automobile, u gluho doba noći šeću po dvorištima. Većih problema za sada nije bilo, no ljudima se uvukao strah u kosti, kazao nam je Vlado Marković, vatrogasac i stanovnik Korenice, koji je prije nekoliko dana pisao Vladi RH na njihovoj Facebook stranici i nije dobio nikakav odgovor. Razgovarali smo ponovno s njim, i samom su mu kaže, šetali po dvorištu usred noći. Obavljaju nuždu na izvorima pitke vode gdje se i peru i ostavljaju prljavu odjeću. Kaže kako je jedina reakcija koju je dobio bila ta da je policija odmah izašla na teren i obavila očevid što se dogodilo i nedavno kada se po drugi puta otkrila ista stvar.

    – Mi smo ti koji živimo tamo. Nije normalno da se grupe muškaraca našetavaju dvorištima, provaljuju, kradu. Policija na dnevnoj bazi ima po tisuću pokušaja prelaska granice, fizički to više ne mogu pokrivati. Granica nam je sir i oni to znaju. Nije tome kriva policija, o njima sve najbolje, rade odličan posao, znam kako im je. Vojsku treba staviti na granicu, pokazati im da neće tu prelaziti, neka traže drugi izlaz. Nadam se da neće do toga doći, ali znam da će biti gore od ovoga jer se ništa ne poduzima. Vlada RH ili ne shvaća ozbiljnost situacije ili misle da situacija nije ozbiljna. Poslao sam im pismo jer sam frustriran, ne znam više kome se obratiti, poručuje Marković.

    Slijedom svih ovih informacija kontaktirali smo MUP, točnije Policijsku upravu Ličko-senjske i Karlovačke policije, čiji odgovor na nekoliko osnovnih podataka o situaciji s prelascima migranata čekamo od srijede. Razgovarali smo i s mnogim načelnicima i gradonačelnicima dviju županija koji su u većini pitanja složni – policija radi odličan posao no na izmaku su snaga. Jedni smatraju da treba pomoć vojske dok drugi govore da je to odluka Vlade RH.

    Karlo Starčević predsjednik HSP-a i gradonačelnik Gospića: To su militantni migranti.

    U razgovorima s trojicom gradonačelnika, Slunja, Otočca i Gospića, najozbiljnijom situaciju vidi gospićki gradonačelnik Karlo Starčević.

    – Doći će do eskalacije širih razmjera i o tome ne misli Vlada RH i pozvao bi ih da pozovu vojsku da štiti granicu. To je 96 kilometara koridora i tu je policija bespomoćna i prva na udaru. Govori se o šest do 30 tisuća izbjeglica, točnije militantnim migrantima i o tome treba govoriti. Onaj koji na sebi ima zlata, skupe mobitele, taj ne bježi zbog gospodarske krize. Ako ne shvatimo to na vrijeme, da nam je potrebna vojska, sami smo krivi za svoju sudbinu i budućnost jer će kasnije biti kasno. Pozivam još jednom Vladu RH da zaštiti hrvatsku granicu, kazao nam je Starčević.

    LikaClub/HSP

  • Izabrano novo vodstvo HSP-a Otočac. Berislav Kostelac vodi pravaše u dolini Gacke.



    Prošli tjedan održan je izvanredni izborni zbor gradske podružnice Otočac na kojemu su izabrana nova stranačka tijela a jednoglasnom odlukom za novog predsjednika je izabran Berislav Kostelac, dipl.teolog , član županijske skupštine Ličko-senjske.

    Zboru su nazočili predsjednik Karlo Starčević i povjerenik za Ličko-senjsku županiju Milan Mataija.

    Starčević je, između ostalog, podsjetio na časnu povijest najstarije hrvatske političke stranke te njezinu ulogu u stvaranju hrvatske države te poručio članovima otočkog HSP-a da se okupljaju oko ideje boljeg i naprednijeg Otočca i Like za koji se zalaže i novi predsjednik Berislav Kostelac koji se u kratko vrijeme svog političkog angažmana i rada u županijskoj skupštini pozicionirao kao narodni zastupnik sa područja Gacke doline te je kao takav već poznat i prepoznat u javnosti.

    O trenutnoj političkoj situaciji u Ličko-senjskoj županiji govorio je povjerenik Milan Mataija koji je iskazao zadovoljstvo rezultatima na zadnjim, prijevremenim, izborima za skupštinu Ličko-senjske gdje se HSP pozicionirao kao treća politička snaga te je zabilježio najbolji rezultat u povijesti samostalne Hrvatske.

    HSP bilježi stalni trend rasta zahvaljujući politici vodstva stranke koja je otvorila vrata mladim i stručnim ljudima koji se svakodnevno priključuju stranci i daju svoj doprinos razvoju naše Županije te je pozvao i novo izabrano vodstvo da se još aktivnije uključi u politički život Grada Otočca, prije svega okupljajući stručne i sposobne, ljude s idejom i vizijom razvoja Otočca i Gacke doline.

    Novo predsjednik Berislav Kostelac, poručio je da je Otočki HSP spreman za sve izazove koji se nalaze pred njima te da će uskoro sugrađanima predstaviti svoj i rad cijele podružnice, viziju razvoja te ponuditi svoja rješenja za probleme koji muče stanovnike Gacke doline. “Kao što se u županijskoj skupštini zalažem za dobro svih stanovnika naše županije tako ću se nastaviti boriti i za svoj grad i svoje sugradjane i u toj borbi nikada se neću i nećemo umoriti” – naglasio je Kostelac

    Uz predsjednika podružnice izabrana su i ostala tijela, Izvršni odbor, Nadzorni odbor koji čine Ana Dumančić,Goran Maras i Milan Orešković, rizničar Dragan Rukavina, tajnik Ivana Prša, Josip Jurković, Denis Degoricija, Željko Šporčić, Marjan Podnar, te podpredsjednik Petar Orešković.

    Skup su pozdravili i zamjenik gradonačelnika Grada Otočca Nenad Janković (Nezavisni kandidat) i umirovljeni pukovnik Davor Peitel, zapovijednik 133.brigade ZNG-a

    HSP Ličko senjeke županije

  • HSP na Danu benkovačkih branitelja: Hvala im za Domovinu!!


    HSP je jučer  zajedno s predstavnicima Dragovoljačko-braniteljske udruge “Stina pradidova” Kaštela nazočio polaganju vijenaca u znak sjećanja na sve poginule branitelje benkovačkog kraja. Izaslanstvo HSP-a u ime predsjednika Karla Starčevića predvodio je Željan Jurlin, a samom protokolu su nazočili Nedo Šapina, Ilija Križić, te Vinko Skorup.
    U ime HSP-a Zadarske županije vijence i svijeće položilo je izaslanstvo na čelu s predsjednicom  ŽV  HSP-a Ivankom Špraljom.

    Ivica Pešut, u čiju je čast i sjećanje nakon polaganja cijeća i paljenja svijeća održana tibina, bio je pripadnik dragovoljačke postrojbe Prvi hrvatski redarstvenik, specijalne policije i 134. Domobranske pukovnije. Prošao je sva ratišta diljem Hrvatske a svoj mladi život položio je na oltar Domovine u VRO Oluja.

    Na žalost još jednom smo se mogli uvjeriti kako, čak uz nazočnost izaslanika hrvatskih institucija, samu godišnjicu sjećanja nije popratio niti jedan jedini hrvatski medij. To je tragična slika današnje hrvatske stvarnosti. Države za koju su na oltar domovine branitelji Benkovačkog kraja dali ono najvrijednije što su mogli, a to su njihovi životi.

    Činjenica koja na nivou gotovo cijele države postaje rekli bi tragičan obrazac i odraz današnje porobljene i moralno uništene države jer svjedočimo tome kako se vrijednosti DR-a na širu javnost i posebno na mlade ne prenose. Dapače, uz sve veće napore njeguju ih tek rijetki predstavnici udruga tzv. čuvari uspomena i hrvatske savjesti. Počivali u miru i s mirom njihovim obiteljima.

    NIKADA ZABORAVITI!
    HSP

  • HSP: Zašto je “Grad Osijek” neprijateljski raspoložen prema braniteljima?!


    U Osijeku se trebala održati trodnevna manifestacija (četvrtak – subota) – “V. Sajam poduzetništva hrvatskih branitelja” koji se već tradicionalno održava na Trgu dr Ante Starčevića.

    Naglašavamo TREBALA, jer svjedočimo da je došlo do otkazivanje ove hvale vrijedne manifestacije zbog nerazumijevanja i braniteljima nesklone gradske uprave grada Osijeka.

    Umjesto da pomogne i na svaki način podrži realizaciju ovog već tradicionalnog braniteljskog projekta, organizatori su doživjeli opstrukcije gradske uprave i onemogućavanje realizacije manifestacije koja je već zaživjela.

    Poduzetništvo hrvatskih branitelja svakako je aktivnost koju bi svaka općina, grad, županija ili centralna država trebali i morali podržati jer od istoga, interesa imaju svi.
    Sajmovi su prilika na kojoj različite braniteljske zadruge, udruge i pojedinci mogu prezentirati svoje aktivnosti, a djelomično i prodati svoje proizvode ili sklopiti nove poslove. Sajmovi su prilika da se i javnosti predstavi druga slika branitelja, vrijednih i poduzetnih ljudi koji su korisni, jer proizvode i zapošljavaju, i svoje obitelji i ratne prijatelje.

    Zašto u svim gradovima Republike Hrvatske branitelji imaju potporu za svoje aktivnosti, a u Osijeku nemaju? U gradu koji je zbog svog položaja na istoku Hrvatske bio na udaru brutalne srbijanske agresije i u kojem živi brojna braniteljska populacija! Ovakvo ponašanje gradske uprave držimo  nedopustivim i štetnim.

    Je li razlog u činjenici da gradom upravlja konglomerat predvođen crveno-narandžastom koalicijom (HNS/SDP) i njihovim čelnim ljudima, kojima su branitelji posljednji na listi prioriteta.

    Je li ova odluka gradske uprave nastavak trenda istiskivanja branitelja iz javnog života Grada Osijeka i samo slijedi ranije odluke o ukidanju Odjela za branitelje u sklopu gradske uprave, kada su obećavali unaprjeđenje razine brige za braniteljsko – stradalničku populaciju, a događa se upravo suprotno. Ne trebamo se čuditi što nakon ovakvih postupaka grada i antipoduzetničke klime   ljudi  napuštaju  grad Osijek. Izgleda da je cilj crveno-narančastog konglomerata u Kuhačevoj 9,  da što više  branitelja  i njihovih obitelji napuste  Osijek jer  oni uglavnom i nisu birači ovih političkih partija.

    Hrvatska stranka prava
    Drago Marković, član predsjedništva

  • HSP: Tražimo uklanjanje svih komunističkih simbola iz javnog prostora i ukidanja “Dana antifašističke borbe”.


    Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom je osudio i izjednačio komunističke i nacističke zločine kao i zločine svih ostalih režima.

    U njoj se između ostaloga podsjeća kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”, a također i poziva “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”.

    Europski parlament u Rezoluciji izražava i zabrinutost jer “u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi što otvara put iskrivljavanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava”.
    .
    Hrvatska stranka prava (HSP) do sada je u više navrata tražila da se simboli komunističkog režima stave izvan zakona i uklone iz javnog prostora, te kazneno procesuiraju zločinci iz komunističkog režima, bez obzira na dob.
    Podsjećali smo javnost, da je, 25. siječnja 2006. godine Vijeće Europe donijelo Deklaraciju o osudi komunističkih zločina te da je istu Deklaraciju 30. lipnja 2006. godine prihvatio i potvrdio Hrvatski sabor. Budući je Deklaracija o osudi zločinačkog komunističkog režima donijeta u Hrvatskom saboru, Vladi RH i svim građanima RH postavljamo pitanje zašto simboli tog režima još uvijek egzistiraju u javnom prostoru.

    Donose li se u Hrvatskoj Deklaracije samo kako bi se zadovoljili kratkotrajni politički interesi trenutnih sudionika političke i svake druge vlasti, ili ih stvarno treba oživotvoriti i provesti u praksi. Stoga, uz stavljanje komunističkih simbola izvan zakona, njihovo uklanjanje iz javnog prostora te kazneno procesuiranje zločinaca iz komunističkog režima, bez obzira na dob, tražimo provedbu lustracije “nad onima koji su se za komunističkog režima ogriješili o Hrvatsku i hrvatski narod, te da se napiše “nova vjerodostojna povijest za razdoblje 1945.-1990. godine, utemeljena na činjenicama”.

    I ova najnovija Rezolucija Europskog parlamenta naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost” koja je proslijeđena svim državama EU, Rusiji i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva još jedna je šansa Hrvatskoj da se konačno počiste “kosturi iz ormara prošlosti”, zločini i zločinački komunistički režim stavi u okvire koji mu pripadaju, kako bi Hrvatska konačno krenula naprijed.

    Nadalje, u kontekstu ove Rezolucije držimo neodrživim prijedlog Vlade RH o Praznicima, blagdanima i spomendanima. Dan “antifašističke borbe” koji se u Hrvatskoj, nažalost obilježava 22.06., prihvaćanjem ove Rezolucije postao je neprihvatljiv svima, što je pravašima oduvijek bio. Ukoliko vladajući žele baštiniti vrijednosti Europske Unije onda moraju i uvesti standarde koji vrijede u EU i poštovati Deklaracije koje donosi parlament EU.
    Dakle, tzv “dan antifašizma” koji je u Hrvatskoj komunističko naslijeđe mora se tretirati sukladno Rezoluciji parlamenta EU, a imati će i pozitivne učinke na gospodarstvo RH, ako znamo da jedan radni dan vrijedi preko milijardu kuna.

    Također, sukladno Rezoluciji parlamenta Europske unije, decidirano tražimo micanje iz javnih prostora svih naziva ulica, trgova, spomenika, kao i manifestacija (Srb, Kumrovec,…) koji imaju svoje ishodište u totalitarnoj Jugoslavenskoj prošlosti !

    Još jedna šansa je pred nama, iskoristimo je.

    Nikica Augustinović,
    predsjednik GS HSP-a

  • Dr. sc. Ivica Granić analizira Rezoluciju parlamenta EU koja izjednačuje komunizam i nacizam


    Europski parlament usvojio je 19. rujna rezoluciju o ‘važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe’. Rezolucija je to kojom EU parlament konačno dvije velike povijesne kataklizme, nacizam i komunizam, stavlja u istu ravan, posve ih ispravno imenujući ‘jednakim zlom’.

    Rezolucija je zapravo završni čin višegodišnjeg vrlo složenog procesa usuglašavanja univerzalnih humanističkih načela, raznih odluka, ranijih izjava, deklaracija, izvješća i zaključaka, koji su godinama vođeni na raznim razinama i forumima u okviru Vijeća Europe, čime je proces konačno uokviren i dobio je oficijelnu, službenu formu.

    Rezolucija je, ne slučajno, donesena upravo 19. rujna, uz 80. obljetnicu potpisivanja komunističko – nacističkog ‘Ugovora o nenapadanju’, ( potpisan je 23. rujna 1939. u Moskvi) poznatog kao ‘Pakt Molotov-Ribbentrop’ i njegove tajne protokole, u kojima su akteri podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za početak Drugog svjetskog rata.

    Odmah nakon potpisivanja ‘Pakta Molotov-Ribbentrop’, uz naknadni nacističko – sovjetski ‘Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji’, koji je uslijedio 28. rujna 1939. godine, Republiku Poljsku prvo je napala Hitlerova Njemačka, zatim, dva tjedna kasnije, i Staljinov SSSR, čime je ta zemlja lišena neovisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom.

    Nakon Poljske komunistički je Sovjetski Savez, 30. studenog 1939. godine, započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunjske koji nikad nisu vraćeni, te konačno pripojio neovisne republike Litvu, Latviju i Estoniju. Drugi svjetski rat, dakle, mogao je započeti.

    Zbog čega je za RH toliko važna ova rezolucija

    Zbog čega je, dakle, za modernu i demokratsku Republiku Hrvatsku, nastalu devedesetih godina prošlog stoljeća na razvalinama Titove jugoslavenske komunističke tvorevine, važna ova rezolucija i zašto su, zbog donošenja iste, na zadnje noge se podigli razni filokomunisti i apologeti propale jugoslavenske državne zajednice.

    Prije svega, Rezolucija podsjeća kako su nacistički i komunistički režimi podjednako nedemokratski i podjednako su provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti. Osim što ‘podsjeća’, Rezolucija najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava, bez razlike jesu li počinjeni od strane nacističkih, komunističkih ili drugih totalitarnih režima.

    Zločini nacističkog režima ocijenjeni su i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa i to je apsolvirano, no još uvijek postoji potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih komunističkih diktatura. Upravo je u toj potrebi ili preporuci sublimirana briga i otpor sljedbenika propale jugoslavenske državne zajednice i ideologije, jedne od najsuptilnijih i najopasnijih u poslijeratnoj Europi.

    Nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje mogle su provesti obnovu i započeti proces pomirbe. Jedan dio europskih država ostao je pod komunističkom diktaturom, dok je drugi dio ostao pod izravnom sovjetskom okupacijom ili utjecajem, još pola stoljeća, te su određenim narodima sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni.

    Jedna od tih državnih tvorevina, ne pod izravnim sovjetskim utjecajem, bila je i jugoslavenska državna zajednica, klasična komunistička diktatura bez zajamčenih elementarnih ljudskih prava. O mogućnosti političkog udruživanja nije bilo niti govora, obzirom kako je jedina legalna politička stranka bila komunistička, tzv. Savez komunista Jugoslavije (SKJ).

    Nacionalne, manjinske i druge slobode bile su zanemarive, vjerske slobode bile su selektivne, uglavnom uskraćene. Tajne službe, UDBA i KOS, vršile su likvidacije političkih protivnika Titove diktature samo zbog drugačijeg političkog razmišljanja, studenti i politički aktivisti – disidenti zatvarani su u najzloglasnije komunističke kazamate, poput Lepoglave, Zenice, Požarevca, Golog otoka i Sv. Grgura.

    No, najstrašniji zločini dogodili su se nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada su Titovi eskadroni smrti likvidirali na stotine tisuća hrvatskih, i ne samo hrvatskih, ratnih zarobljenika i civila, tako da se sa sigurnošću može zaključiti kako su pripadnici hrvatskog naroda najviše i najteže stradali u Titovim čistkama.

    Osim što su u tim ‘procesima’ pripadnici hrvatskog naroda ostali praktički bez svih društvenih elita, također su i biološki degradiran čak do te mjere da se do današnjih dana narod nije oporavio. Zbog navedenih se zločina nalogodavac, jugoslavenski komunistički diktator i doživotni vladar jugoslavenske državne tvorevine, Josip Broz zvani Tito, ‘plasirao’ se na listu deset najvećih zločinaca novije svjetske povijesti.

    Katarza ‘s figom u džepu’

    Mnoge post komunističke države prošle su bolan proces suočavanja sa svojim totalitarnim naslijeđem, Republika Hrvatska definitivno nije. Preživjeli, podsvjesni, slučajni ili namjerni apologeti titoizma, komunizma, jugoslavenstva, odnosno jugoslavenskog samoupravnog socijalizma, praktički čak 30. godina nakon sloma jugoslavenske državne zajednice drže ključne poluge skoro svih društvenih i političkih institucija.

    Po Eckhardu Jesseu, postoje tri važna aspekta, tj. uvjeta za ‘suočavanje’ s prošlošću. Prvi, da su uopće postojali zločini, drugi da je to razdoblje završeno i treći uvjet da je provedena demokratizacija. Tek kada su sva tri uvjeta zajedno prisutna, može se prevladati prošlost. U najboljem slučaju, kada je Republika Hrvatska u pitanju, možemo govoriti eventualno o prva dva prevladana aspekta ili uvjeta, no svakako ne i o trećem koji govori o demokratizaciji društva.

    Jer Republika Hrvatska, bez ikakve sumnje, suštinski nije prošla katarzu a zatim niti istinsku demokratizaciju društva. Posebno ne na način da bi se ozbiljno suočila sa tamnom stranom svoje komunističke prošlosti, čak dapače, hrvatska politička ljevica, koja se praktički poistovjetila s bivšim propalim socijalističkim političkim sustavom, zagovara čak prestanak javne rasprave o prošlosti, argumentira to potrebom očuvanja građanskog mira i zajedništva, a po tom principu svi bi se, bez mogućnosti drugačijeg mišljenja, trebali integrirati u nekakvo post – diktatorsko društvo.

    Za razliku od Republike Hrvatske, u Češkoj, bivšoj istočnoj Njemačkoj, u Slovačkoj, Poljskoj, Estoniji, Litvi, Latviji, Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj lustracija je temeljito provedena. Najobuhvatnija lustracija provedena je u Češkoj i bivšoj Istočnoj Njemačkoj, a u Republici Hrvatskoj, umjesto snažne lustracije zagovara se amnestiranje praktički svih zločina i zločinaca koji nesmetano žive na teritoriju Republike Hrvatske.

    Za spomenuti je kako su za rezoluciju, bez iznimke, glasovali svi hrvatski euro zastupnici, što je jako pohvalno. Zbog čega će hrvatski mentalni komunisti ‘ustati na zadnje noge’

    Obzirom kako spomenuta rezolucija na najdirektniji način podrazumijeva i jugoslavensku komunističku diktaturu, te na najdirektniji način nalaže određene političke aktivnosti u cilju provođenja zaključaka Rezolucije, nema nikakve dvojbe kako će svakim danom sve više hrvatskih filokomunista i kriptojugoslavena ustajati ‘na zadnje noge’ kako bi omalovažavali ili relativizirali zaključke i preporuke Rezolucije.

    Po mišljenju potpisnika ovih redaka, usmjeriti će se na nekoliko detalja.

    Prvi, inzistirat će na ‘pogrešnoj tvrdnji’ kako je ‘Pakt Molotov-Ribbentrop’ od 23. kolovoza 1939. uzrok izbijanja Drugog svjetskog rata i da je nemoguće odgovornost za izbijanje najrazornijeg rata 20. stoljeća podijeliti između Hitlera i Staljina, odnosno Njemačke i Sovjetskog Saveza.

    Usput će pokušati silno relativizirati sovjetsku ulogu ili krivnju, na način kako je, eto, Sovjetski savez još 1937. predlagao i uporno nudio budućim saveznicima, Velikoj Britaniji i Francuskoj, prijedloge za sklapanje jednog ‘antinacističkog pakta’ protiv Njemačke, s posebnim naglaskom na zaštiti Poljske. No, ti pokušaji iz ovih ili onih razloga nisu zaživjeli, pravo pitanje je koliko su i bili ozbiljni. Valja naglasiti kako je spomenuti inicijativu odbila čak i sama Poljska, ocijenivši je kao neozbiljnu.

    Da su Sovjeti u tim silnim ‘pregovorima i nuđenjima mira’ igrali trostruku igru s figom u džepu, posebice kada je Poljska u pitanju, jasno je iz činjenice da su upravo oni, jednako kao i Hitler, napali i raskomadali Poljsku u razdoblju od 1939. do 1941. godine, počinili teže zločine i od samih nacista, među kojima se ističe strašni pokolj u Katinskoj šumi. Upravo takva neiskrena i podla politika, kao i naknadni brutalan odnos Sovjetskog saveza prema Poljskoj, potvrđuju zaključak Europskog parlamenta kako su za početak Drugog svjetskog rata podjednako krive Hitlerova Njemačka i Staljinov Sovjetski Savez.

    Drugo protiv čega će ustati hrvatski filokomunisti i apologeti propalog jugoslavenskog komunizma, biti će ‘revizionistička’ tvrdnja ove Rezolucije, koja eksplicitno izjednačava nacizam i komunizam. Za njih će nacizam ostati ‘apsolutno zlo 20. stoljeća’ a komunizam, ipak, eto potječe iz jedne druge kulture, one koja se afirmirala kroz razdoblje humanizma i renesanse, europskog prosvjetiteljstva i Francusku revoluciju, zahtjevima za ostvarenje slobode, jednakosti i bratstva među ljudima. Pri tom neće mariti za činjenicu kako je taj i takav komunizam eliminirao nekoliko desetaka puta više nevinih ljudi od nacizma i fašizma, a o svemu što se događalo prije i nakon drugog svjetskog rata ne treba niti govoriti.

    Jer, eto, ako vam je ishodište u ‘humanizmu i renesansi’ u ‘francuskoj revoluciji’ onda možete pobiti koliko god hoćete milijuna nevinih ljudi, nitko vam ništa ne može prigovoriti.

    Posebno je zanimljiva njihova mantra, u koju vjerojatno više ni sami ne vjeruju, kako je ‘nacizam totalitaran u ideji i praksi’ a komunizam nije baš takav, on je totalitaran ‘samo u praksi’, i to je glavna diferencijacija ova dva totalitarizma.
    Ti apologeti propalog Titoizma nikada neće moći objasniti ‘kako je moguće zlo činiti zbog dobrog, plemenitog cilja? Ako je tome tako, valjalo bi se zapitati i kakav je onda to cilj, radi li se o nečemu realnome ili o klasičnoj lijevoj utopiji, koja se u međuvremenu promaknula u najveće zlo novije povijesti.

    Ako bismo, dakle, i prihvatili njihovu krajnje ‘uvrnutu logiku’, onda bi valjalo spomenuti i kako je, pored činjenice da su ‘efekti’ zapravo jednaki, tragedija komunizma još i veća, jer su ‘sredstva kompromitirala plemeniti cilj’. Jesu li onda komunistički killeri, gledajući na taj način, ubili i zadnju ljudsku nadu i shvatili kako uopće nije moguće jedno pravedno društvo, zasnovano na jednakosti, bratstvu i slobodi.

    I treća postavka ove Rezolucije protiv koje će razne Antife&co ustati biti će, vjerojatno, to što se pozivaju države članice da formuliraju ‘jasnu ocjenu o zločinima komunističkih režima’. Na taj se način konačno državama članicama, poput Hrvatske, povjerava plemenita misija da se konačno ‘pozabave’ svojom nakaradnom poviješću, i to slijedeći upravo liniju Rezolucije.

    “Osuda komunizma je rehabilitacija fašizma”

    Posebno je hrvatskim filokomunistima nezgodno sjela činjenica kako Vijeće Europe, onim članicama koje još uvijek nisu prošle proces katarze i osude komunizma, ‘posebno preporuča dobra iskustva Mađarske, Poljske i Ukrajine’, u kojima je komunizam – proglašen zločinom.

    Na to će preživjeli hrvatski mentalni komunisti naročito skočiti ‘kao podbodeni’, to je crta koju Vijeće Europe nikako nije smjelo prijeći. Jer, oni se u svome post komunističkom lenu, zvanom Republika Hrvatska, tako dobro osjećaju da nitko sa strane ne smije ‘čačkati mečku’.

    Jedan od najboljih književnika današnjice, i jedan od najgorih mogućih političkih analitičara novije svjetske povijesti, radikalni ljevičar Umberto Eco, svojedobno je kazao kako ‘se osudom komunističkog totalitarizma zapravo rehabilitira onaj drugi, fašistički totalitarizam’. To je toliko promašeno, toliko bedasto i toliko diletantsko razmišljanje da je nevjerojatno kako je to veliki Eco izjavio.

    Jer, kad bi to doista bilo točno, onda bi danas, kao nikada ranije, u Europi bujao fašizam, i to samo zbog činjenice kako se zločincu konačno otvoreno kazalo da je zločinac, a žrtva je konačno dobila šansu pronaći svoj mir i spokoj. Ako su oni, koji zagovaraju historijsku istinu i pravdu, neki novi fašisti, onda mirne duše možemo uzviknuti – živio novi europski fašizam!

    Dr. sc. Ivica Granić

  • Predsjednik HSP-a Starčević o migrantskoj krizi: Dok Hrvatska vojska ne intervenira nema rješenja!



    Migrantski valovi koji iza sebe ostavljaju opljačkane kuće, vikendice, ukradene automobile i uplašene ljude, već dugo su svakodnevnica Like, govori nam Karlo Starčević, gradonačelnik Gospića i predsjednik HSP-a.

    Strah se uvukao među stanovništvo zbog čega se život više ne odvija kao prije, a brojna svjedočanstva to i potvrđuju. Upravo zato smo i razgovarali s gradončalnikom grada čija se županija pretvorila u migrantsku rutu kojom lutaju horde. Za Dnevno je poručio da je situacija u Lici i Gorskom Kotaru alarmantna te da su stanovnici očajni. Upozorava cjelokupno društvo i centralnu vlast da progledaju i vide kako žive stanovnici ovih područja.

    Iako Vlada Republike Hrvatske, a posebno ministar unutrašnjih poslova, znaju koliki je priljev migranta na prostoru RH , ministarstvo unutrašnjih poslova nema sredstava niti mogućnosti izvršiti svoju misiju! Oni naprosto nemaju dovoljan broj ljudi i ograničeni su u svom djelokrugu rada. To konkretno znači da se oni više ne mogu oduprijeti migrantskoj mašineriji koja je krenula u Europu preko Hrvatske i gdje, to mogu odgovorno reći , Vlada BiH intenzivno sudjeluje u transferu iz Crne Gore, iz Grčke do RH , a onda oni zajedno sa jednim dijelom onih koji njima pomažu , tj švercera idu preko granica RH i nadalje do Slovenije gdje su na slobodnom schengenskom prostoru.

    Međutim, meni je zanimljivo da mi imamo u Ustavu da ukoliko je država ugrožena , građani imaju mogućnost zahtjevati intervenciju vojske prema granici RH, tj prema zaštiti vanjskih granica. Dok Hrvatska vojska ne intervenira nema rješenja! Vojska ima sredstva, ima mogućnosti, ima volju, ima želju , ali ne dobiva nalog od Vlade RH . Sudjeluje li Vlada u transferu migranta iz Turske, preko Grčke, BiH pa u zapadnu Europu. Ili je ova Vlada ucjenjena pa ne može ništa učiniti?

    Lika je puna migranata , dakako i Kordun , ovaj dio oko Slunja, Rakovice, Plitivica, sve je prepuno migranata. Samo Ličko senjska županija ima 90 i nešto kilometara granice s BiH i to je ne moguće čuvati. Ja imam svakodnevni kontakt sa ljudima iz policije. To su toliki napori i toliko radno vrijeme da je to više postalo nenormalno. Neshvatljivo mi je da je Vlada ostala gluha, da nitko o tome ne govori, da to stanje koje je alarmantno svi ignoriraju!

    Gotovo skroz negdje od Ušća Une u Savu, pa negdje do Dubrovnika je područje koje predstavlja kritičan problem i to neće dobro završiti. Na drugoj strani mi namjerno tjeramo hrvatske ljude iz ovih ruralnih prostora , da nam što prije napuste državu. Kome je to u interesu? To je u interesu onih koji nisu htjeli hrvatsku državu niti su danas pomireni sa stvaranjem neovisne hrvatske države.

    Ako je itko apelirao na cijelu situaciju apelirao sam ja koji sam držao i govor u Delnicama i na nekoliko desetaka mjesta ali bez ikakva rezultata. Svi su gluhi, svi šute, i ja smatram da netko na toj razini čini veleizdaju prema državi, prema hrvatskom suverenitetu, i prema hrvatskom narodu. Ali ovo je neodrživo stanje i mislim da neće dobro završiti. Ljudi govore o samorganizaciji, ljudi govore o samoobrani, i kad god narod govori o samoorganizaciji i samoobrani onda to postaje više nego opasno.

    Od ušća Une, pa do Šibenskog mosta, pa do Skradina, naseljenost uz rubna područja BiH je manja od 4 stanovnika po kvadratnom kilometru. Negdje otprilike 3.7 stanovnika. To je pustinja u Europi i ne moguće je hrvatskoj policiji braniti takvu granicu bez vojske.

    Meni je nepojmljivo, pošto je svima jasno da hrvatska policija više ne može učinkovito braniti hrvatske granice iako čine nadljudske napore , da se hrvatskoj vojsci nije zapovijedilo da pomognu policiji i zaštite stanovništvo. I nepojmljivo mi je da smo prepustili upravo na tim rubnim prostorima hrvatski narod na milost i nemilost migranata koji nisu migranti nego vojno, čak elitno obrazovani ljudi. Islam će pokoriti Europu, a europska masonerija i iluminati su ubili kršćanstvno u Europi. Ubojstvom, nestankom kršćanstva u Europi , europa je izložena Islamu i samo je pitanje vremena kada će buknuti revolucija, i kada će nastati rat između slama i onoga što je ostalo od kršćanstva.

    Ljudi se samoorganiziraju i to postaje suviše opasno. Čim se ljudi samoorganiziraju, to je jedna kratka nit do proljevanja krvi. Ne znam dali je toga svjesna vlada RH , ali to je kratka nit, isto kao i 90-e godine kad smo se počeli organizirati dolaskom balvana i uspostavljanjem balvana na prometnice RH. Potpuno je identična situacija i sada. Ako mi nemamo vojsku i policiju, ili vladu koja će nas zaštiti , onda je po mome trebamo rušiti, pa izabrati drugu Vladu koja će dati nalog vojsci da pomogne hrvatskoj policiji i narodu.

    Tu ima oko 96 kilometara granice uz BiH prema Ličko senjskoj županiji. To je nemoguće čuvati. Badava je što dolazi ispomoć iz Zagreba i badava je što dolazi ispomoć iz drugih županija. Konfiguracija terena je takva da je nemoguće osigurati granicu prema BiH. Stvarnost je da su se ljudi naoružali i ljudi spavaju s oružjem u kući. Jer im ovi provaljuju u kuće, u automobile. Ja sam bio svjedok tome kakvu su štetu napravili u Gorskom Kotaru. Provaljivali su , ali na nekim mjestima čak nisu ukrali ništa niti su išta porazbijali, ali križ i crkvene relikvije su uzeli i sve razbili. Gdje god je bio križ, gdje god je bila slika svetaca, to su uzeli i satrali.

    Mi to nismo htjeli ni objaviti javnosti, nego šutimo. A ono što je tragično jest da Večernji list ništa ne objavljuje o tome iako su mnogi ljudi dolazili i slušali naše govore, recimo u Delnicama prije tri mjeseca, ali objavili nisu ni slova. Ljudi se ne boje pričati, priča se javno , ali hrvatski mediji ništa ne žele prenijeti. A ono što nije izneseno pred javnost, to normalno, nije ni bilo. To je neodogovornost medija. Ne znam što reći osim da ih se treba bojkotirati uključujući i HRT, Večernji i Jutarnji jer nisu zaslužili da ih itko u Hrvatskoj kupuje.

    Izvor: Dnevno

  • HSP: Lažima o dječjem prihvatilištu u Sisku, na istoj strani našli se hrvatski jugoslaveni i srbijanski četnici!


    Nema nikakve dvojbe kako su razne medijske, političke i druge aktivnosti vezane za plasiranje opasne teze o tome kako je na području Nezavisne države Hrvatske (NDH) egzistirao nekakav ‘ustaški logor za djecu’, a koje su kulminirale posljednjom emisijom ‘Nedjeljom u dva’ autora i voditelja Aleksandra Stankovića, zapravo specijalni rat vođen protiv Republike Hrvatske. Ovoga puta, dakle, pokušava se plasirati monstruozna i posve neutemeljena teze kako je NDH bila zapravo jedina državna zajednica na tlu tadašnje okupirane Europe koja je imala jasno organiziran i ustrojen državni ‘logor za decu’.

    Teza o postojanju tzv. ustaškog logora za djecu potiho je plasirana još na izložbi o logoru Jasenovac, koju je u siječnju prošle godine Republika Srbija organizirala u sjedištu UN-a u New Yorku. Tom su prilikom izložene fotografije s popratnim natpisima ‘Logori za decu u NDH’, uglavnom sugerirajući kako se na fotografijama nalaze ‘deca umorena glađu u dečjem logoru Sisak’. Vrlo brzo falsifikat je otkriven, bilo je jasno kako se radi o još jednoj beskrupuloznoj propagandnoj podvali protiv Republike Hrvatske.

    Naime, na izloženim fotografijama doista se nalaze izgladnjela djeca dovedena s područja planine Kozara, ali ne radi se o nikakvoj ‘deci iz logora Sisak’ nego su u pitanju djeca fotografirana u mjestu Mataruška Banja pored Kraljeva u Srbiji, koja su u taj gradić smještena temeljem dogovora Vlade NDH i tadašnje Nedićeve Vlade u Srbiji. S originalnih fotografija vrlo su vješto uklonjeni originalni pečati, koji dokazuju kako su fotografije nastale u Srbiji, zatim je starim pisaćim strojem naknadno dopisano kako je riječ o ‘dečjem logoru u NDH’.

    Nakon navedenog, ipak propalog, pokušaja falsificiranja novije hrvatske povijesti, u igru se uključio i čelni čovjek Srba u Republici Hrvatskoj, saborski zastupnik Milorad Pupovac. Naime, Milorad Pupovac je, nazočivši u listopadu prošle godine na tzv. komemoraciji dječjim žrtvama ustaškoga logora za djecu u Sisku, u svome govoru otprilike naglasio kako je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo čak sedam tisuća djece, a svako treće ili četvrto dijete u tom je logoru umrlo i ondje pokopano, a otprilike dvije tisuće pobijeno. Istaknuto je zatim kako su došli odati počast ondašnjim aktivistima Crvenoga križa, prije svega gospođi Dijani Budisavljević, ‘humanitarki’ i valjda svojevrsnoj hrvatskoj verziji Oskara Schindlera, koja je ‘spašavala djecu logoraše od sigurne smrti’.

    Naravno kako je i u prvom i u drugom pokušaju riječ o običnom povijesnom falsifikatu i podmetanju na račun hrvatskoga naroda. Naime, ne postoje niti jedan jedini dokaz o tome da je državno ‘Prihvatilište za djecu Sisak’ bilo nekakav ‘Logor za decu Sisak’ o kakvome Pupovac i družina u Srbiji danas govore. Prava je istina, vrlo detaljno dokazana i utemeljena, kako su u državno ‘Prihvatilište za djecu Sisak’, nakon poznate bitke na Kozari u kojoj su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz, napuštena, bolesna i izgladnjela djeca, neljudski ostavljena po šumama i selima planine Kozara, zapravo spašavana, i to nakon izravnog naloga hrvatskih državnih vlasti NDH, da se sve raspoložive zdravstvene i humanitarne snage imaju angažirati po tom pitanju.
    Na koncu je uslijedilo i ovotjedno gostovanje izvjesne Dane Budisavljević u emisiji ‘Nedjeljom u dva’, kao autorice filma ‘Dnevnik Diane Budisavljević’.

    Spomenutim, metodološki i činjenično, posve promašenim filmskim uratkom financiranim novcem hrvatskih poreznih obveznika i Republike Srbije, na vrlo se mudar i krajnje tendenciozan način ponovo pokušava nametnuti ista teza. U filmu se, recimo, uopće ne spominje činjenica kako je gospođa Diana Budisavljević redovito kontaktirala s jugoslavenskom monarhističkom Vladom u Londonu, u kojoj je ministar bio brat njezinog supruga i deklarirani četnik, Srđan Budisavljević. Gospođa Diana Budisavljević, aktivistica tadašnjeg hrvatskog Crvenog križa, cijelo je vrijeme rata surađivala s njime na smještaju djece u udomiteljske obitelji u Srbiji, Vlada NDH sve je znala, bez ikakvih je problema odobravala i dopuštala te aktivnosti. Poznato je bilo i kako se putem švedskog ‘Crvenog križa’ šalju poruke za London i kako se natrag prima novac u svrhu zbrinjavanja djece. Naravno kako to nitko od dužnosnika tadašnjih državnih vlasti nije sprječavao.

    Dakle, djelatnica hrvatskog ‘Crvenog križa’, gospođa Dijana Budisavljević, aktivno je surađivala s vlastima NDH, bez spomenute suradnje nikakav humanitarni rad ne bi bio moguć i ne bi mogla apsolutno ništa učiniti po pitanju zbrinjavanja i udomljavanju kozaračke djece, osim u Srbiji, mahom u zagrebačke i samoborske udomiteljske obitelji. Zbog svega navedenoga dobila je za svoj rad i zahvalnicu od tadašnje hrvatske države. No, isto tako valja naglasiti kako je uloga gospođe Dijane Budisavljević u procesu zbrinjavanja i udomljavanja kozaračke djece zapravo poprilično predimenzionirana, radilo se, prije svega, ipak o aktivnostima ondašnjeg hrvatskog Crvenog križa i isključivo pod njegovim nadleštvom.

    Postavlja se pitanje što bi bilo da kojim slučajem ondašnje vlasti NDH nisu organizirale spašavanje i zbrinjavanje kozaračke djece, dakle da su djecu ostavljena po pustopoljinama i bespućima bosanskih šuma. Bez ikakve sumnje, obzirom na iznimno eskalirane ratne sukobe na tom području, velika većina bi pomrla, te bi nastala neviđena i do tada nezapamćena humanitarna katastrofa. Možda u tom slučaju nitko danas ne bi NDH prozivao niti okrivljavao za stradavanje ‘dece u dečjem logoru Sisak’. No, takva slika NDH ipak nije ono što uporno, sedamdesetak godina, podvaljuju jugoslavenska historiografija, potpomognuta raznim javnim ili tajnim grupacija s područja Republike Hrvatske.

    Nepobitna je činjenica kako su upravo vlasti NDH spasile i udomile preko sedam tisuća ili dvije trećine kozaračke djece, otprilike jedna trećina je, uslijed bolesti ili pothranjenosti, na žalost ipak umrla. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi i naporima da se što više djece spasi, a ne postoji niti jedan jedini dokaz da je makar jedno dijete ubijeno.

    Jasno nam je kako u očima određenih javnih ili zakulisnih grupacija nema ‘olakotnih okolnosti’, njih činjenice nikada i nisu osobito zanimale, za njih će to uvijek biti ‘ustaški logor za decu’ jer je to zapravo njihova životna misija, ili zadatak. Uostalom, čemu se više i možemo čuditi nakon Goldsteinovih ‘jasenovačkih lomilica kostiju’ ili pak Pupovčevih fantomskih izjava o lojalnosti, koje su tobože hrvatski Srbi, devedesetih godina prošlog stoljeća, na gradskim trgovima morali potpisivati. Baš poput ‘ustaškog logora za decu Sisak’ niti te fantomske izjave nikada nitko nije vidio, baš kao niti dokumentaciju o prekrštavanju čak jedanaest tisuća ‘pravoslavne nejači’ na katoličanstvo.

    Nepotrebno je i nemoguće takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u svojoj političkoj mitomaniji ili možda angažiran na provedbi projekta ‘Memoranduma SANU 2’. Ono što doista zaprepašćuje jest činjenica kako je hrvatska vlast mlitavo ili nikako reagirala na navedene pokušaje prekrajanje novije nacionalne povijesti, čak dapače, na SDP-ovom političko – estradnom derneku otkrivanja tzv. Spomen parka Dijane Budisavljević u Sisku nazočilo je izaslanstvo hrvatske Vlade, ondašnja ministrica gospođa Nada Murganić, a u ime predsjednika Hrvatskoga sabora, Gordana Jandrokovića, nazočan je bio potpredsjednik Sabora, Furio Radin.

    Zaključno, posve je jasno kako se, kada je riječ o navedenim pokušajima prekrajanja i falsificiranja novije hrvatske povijesti, ne radi o elementarnom nepoznavanju povijesne znanosti. Problem je dublji, kompleksniji, slojevitiji i opasniji. Uostalom, kada bi to čak i bilo točno, političke elite moraju znati tko zna te činjenice, te s njima razgovarati. Dakle, ako su hrvatski istraživači i povjesničari odavno utvrdili stvarne činjenice, a jesu, onda je pravo pitanje zašto političke elite s njima ne razgovaraju, zašto su umjesto njihove strane odabrali stranu političkih analfabeta i voluntarista, koji su nebrojeno puta do sada dokazali kakve su njihove prave namjere kada je u pitanju Republika Hrvatska.

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik

  • Tomislav Bubalo ponovo predvodi metkovske pravaše


    U subotu 21. rujna 2019. godine održan je izborni ZBOR HSP-a Metković na kojem je delegiralo najjače izaslanstvo Hrvatske stranke prava predvođeno predsjednikom Karlom Starčevićem, dopredsjednikom Ivicom Žuljevićem, predsjednikom GS Nikicom Augustinovićem, članom predsjedništva Hrvojem Marušićem, Glavnim tajnikom Zvonkom Čapkom, povjerenikom HSP-a za SDŽ Željanom Jurlinom, Ivicom Granićem…

    Rezultati samog Zbora ukazuju na kontinuitet povjerenja i kompaktnost pravaša, te je jednoglasno izabrano predsjedništvo podružnice: predsjednik Tomislav Bubalo, dopredsjednici: Svjetlana Bošković Ivanović i Ivan Rajič, te tajnik Mario Galov. Također je ustanovljen izvršni odbor, koji čine: Janja Obrvan Đurđević i Mirko Pavlović. Na mjesto rizničara imenovan je Mate Bulum a nadzorni odbor sačinjavanju Stjepo Boro, Mijo Ćosić i Kain Rodin.

    Izborni Zbor otpočeo je intoniranjem nacionalne himne nakon čega je predsjednik Karlo Starčević pozvao sve prisutne da minutom šutnje odaju dužno poštovanje svim žrtvama koje su pred oltar Domovine položili svoje živote na putu njenog stvaranja, te posebno, na današnji dan, kada se s tugom u srcu prisjećamo dvadeset i osme godišnjice brutalnog smaknuća Ante Paradžika, pokojnog dopredsjednika HSP-a i ratnog Načelnika HOS-a, koji je na osobito podmukao i bestijalan način ubijen upravo na 21.rujan 1991. godine odaju počast pravaškom pravedniku.

    Sam Zbor, koji je otvorio glavni tajnik prof.dr.sc Zvonko Čapko, protekao je u pravaškom, transparentnom demokratskom i konstruktivnom duhu u kojem su se svi izabrani obvezali na beskompromisnu borbu za bolji i pravedniji Metković i lijepu našu Hrvatsku. Jamstvo za to obećanje je izrazito domoljubna povijest svih izabranih, ponovno okupljenih pod jedan barjak te angažman većeg broja mladih ljudi, koji se svakodnevno uključuju u rad stranke, a sve u smislu ideje HSP – DOM SVIH PRAVAŠA!

    Nakon kraćeg predstavljanja i obraćanja visokih dužnosnika, službeni dio protokola zatvoren je intoniranjem himne HSP-a, te nastavili u neformalnom druženju uz prigodni domjenak. Poslije događaja, delegacija pravaša uputila se prema rodnom mjestu pravaškog diva – Ljubuškom, gdje su se još jednom, uz cvijeće i svijeće, poklonili žrtvi Ante Paradžika i uz koju prigodnu rijeć pomolili za njegovu dušu.

    HSP Metković – Mario Galov

  • U Sesvetama i Ljubuškom HSP obilježio obljetnicu brutalnog smaknuća Ante Paradžika.


    Ljubuški, Zagreb i Sesvete su tri mjesta koje se najviše vežu uz ime pokojnog dopredsjednika HSP-a i ratnog Načelnika HOS-a Antu Paradžika.
    U Ljubuškom je rođen, u Zagrebu je proveo dobar dio svoga života, u kojem je politički stasao i djelovao, a u Sesvetama je na podmukao i bestijalan način ubijen 21.  rujna 1991. godine
    Žalosna je činjenica da se do danas, 28 godina poslije ne zna tko je odgovoran za ubojstvo, ili istinitije rečeno brutalno smaknuće Ante Paradžika.

    U spomen na ovog pravaškog diva, dopredsjednika HSP-a i Načelnika stožera HOS-a, svijećama, cvijećem i molitvom prisjetili smo se njegove žrtve za hrvatsku Hrvatsku.

    Simboličnom hodnjom u koloni od spomenika hrvatskih branitelje do mjesta smaknuća Ante Paradžika u Sesvetama članovi HSP Sesvete, kao organizatori, zajedno s članovima HSP-a iz Dugog Sela, Velika Gorice, Trešnjevke, Vrboveca, Ivanske, te uz predstavnike HSP-a iz izvandomovinstva i udruga “Ujedinjenje”, zapalili su svijeće, pomolili se za pokoj njegove duše i održali prigodnu riječ.

    Istaknuto je da HSP-ovci nisu i  nikada neće odustati od utvrđivanja potpune istine o ovom brutalnom smaknuću i inzistiranju da se svi odgovorni primjereno kazne.
    Nadalje, istaknut je zahtjev da se ovo mjesto, mjesto na kojem su Hrvati pucali na Hrvate, na hrvatsku Hrvatsku, dostojno obilježi kao spomen na pokojnog Antu Paradžika, kako se nikada i nigdje više ne bi ponovio ovakav scenarij. Ukoliko to ne napravi lokalna zajednica  i “država” to će  napraviti HSP Sesvete!

    U rodnom mjestu Ante Paradžika, Ljubuškom najjače izaslanstvo Hrvatske stranke prava predvođeno predsjednikom Karlom Starčevićem, dopredsjednikom Ivicom Žuljevićem, predsjednikom GS Nikicom Augustinovićem, članom predsjedništva Hrvojem Marušićem, Glavnim tajnikom Zvonkom Čapkom, povjerenikom HSP-a za SDŽ Željanom Jurlinom, Ivicom Granićem,.. na obljetnicu ubojstva ovog pravaškog diva, dopredsjednika HSP-a i Načelnika stožera HOS-a, svijećama, cvijećem i molitvom kod spomenika podignutom njemu u čast prisjetili smo se njegove žrtve za hrvatsku Hrvatsku.

    Ante neka ti je laka hrvatska gruda!

    S nama si!

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP: „hrvatsko“ pravosuđe je uzrok većine problema u Hrvatskoj!


    Posljednjih smo dana ponovno svjedoci nekih događaja koji iznova bacaju sumnju u to da je Hrvatska uistinu hrvatska.
    Riječ je o dva policijsko/pravosudna slučaja koji su uzburkali hrvatsku javnost, a bolna je činjenica da je u oba slučaja izgubila hrvatska Hrvatska.

    Prvi je slučaj u kojem se u najnapaćenijem i najherojskijem hrvatskom gradu posljednjih stoljeća – Vukovaru – sudi čovjeku kojem su srbočetnici u Domovinskom ratu ubili dva sina. Za jednim još traga. Ubojice njegova sina pjevali su četničke pjesme, nosili kokarde (ili zvijezde petokrake – svejedno) i u veselju nakon pokolja svojima u otadžbinu pisali pisma na ćirilici.

    Na onom istom pismu kojim su ispisane određene riječi na određenoj ploči u Gradu heroju. Tu ploču su vlastodršci stavili na zgradu Policijske uprave pod okriljem noći, da li od straha ili od sramote. Nije pismo krivo za grijehe onih koji ga koriste između dva klanja ili paleža, ali je od strane vladajuće odnarođene vrhuške bilo itekako nekorektno i zlobno da koristeći kojekakve rupe u zakonu ili rupe od zakona, uopće i postavljaju tako nešto iritantno među ljude koji se još nisu oporavili od zla koja su im nanijele ubojice sa ćirilična četiri ocila na šubari. A onda se, ta ista vlast, kao zvijer baca na istinsku žrtvu – Marijana Živkovića – koji takvu provokaciju više nije mogao podnositi.

    Već sama „inkriminacija“ zbog kojeg sudski progone ovog hrvatskog branitelja i stradalnika je dvojbena i u potpunosti pogrešna. Stoga Hrvatska stranka prava od nadležnih pravosudnih tijela Republike Hrvatske traži da zaustave sudski progon Marijana Živkovića, a od hrvatskih vlasti da preispita i promjeni pravne okvire kojima se dopušta postavljanje ćirilićnih ploča u Vukovaru i ostalim osjetljivim područjima Republike Hrvatske.

    Drugi je slučaj svježiji, a strasti je uzburkao „novinar“ portala Index.hr. Poznato je da je ovaj portal već od samog početka svojeg rada bio iznimno antihrvatski orijentiran. Stoga nas i ne čudi da na njemu svoje „tekstove“ objavljuju i „novinari“ koji ni sami ne znaju gdje žive. Od adrese stanovanja pa do države prebivališta.
    Tako si je dotični „novinar“ Gordan Duhaček dopustio slobodu „satirične obrade domoljubne pjesme“. Riječ je o „Vili Velebita“, jednoj od najdražih i najvažnijih domoljubnih pjesama koju su iznjedrili Hrvati. U svojoj nadahnutosti ovaj je „novinar“ pretvorio nešto predivno u – govno. Doslovce. Istina – nije važno samo što se kaže nego i tko kaže, ali što je previše je previše.

    Međutim, ovom „novinaru“ upitnog uljudbenog, moralnog, kulturološkog i svakog drugog dosega, niti to nije bilo dovoljno, nego je nastavio iritirati hrvatsku javnost svojim „mislima“, pa si je dopustio na svom twiteru objaviti da je sretan i ponosan što svojim „djelovanjem“ doprinosi razmontiranju Hrvatske.

    O nakaradnosti načina na koji ovog „novinara“ brane njegovi „kolege“ i kojekakve uhljebničke udruge koje skrbe o pravima manjina i drugih superzaštićenih skupina, da ne govorimo. Njegov degutantan čin nazivaju novinarskom slobodom i čude se kako je moguće da ga se netko uopće usudio privesti. Prestrašno.

    Ono što svakog domoljuba boli, a posebice članove HSP-a, jest što je policija ovog tipa privela zbog banalnog razloga – neodazivanja na sudski poziv. Umjesto da ga je DORH po službenoj dužnosti kazneno gonio zbog vrijeđanja hrvatske države i javno objavljenog pokušaja rušenja hrvatske države. Već smo više puta zaključili da Hrvatska svakim danom sve više postaje Apsurdistan.

    Nepojmljivo je da u Hrvatskoj ne bude procesuiran tip koji vrijeđa sve hrvatsko i priznaje da podriva ustavni poredak dok se hrvatske domoljube progoni zbog zastave s prvim bijelim poljem (kakva je bila prvih mjeseci uspostave Republike Hrvatske) ili zbog poziva na obranu SVOJEG doma – Za dom spremni.
    Stoga Hrvatska stranka prava, u ovom slučaju, od DORH-a zahtjeva pokretanje kaznenog postupka po službenoj dužnosti protiv Gordana Duhačeka zbog opetovanog vrijeđanja hrvatske države, hrvatskih građana i njihovih osjećaja te zbog pokušaja rušenja hrvatske države.
    Ukoliko DORH to ne učini, to će i u ovom slučaju napraviti Hrvatska stranka prava, ali u oči nam pada i gromoglasna tišina predsjedničkih kandidata oko ova dva slučaja. Očigledno nitko od njih nema hrabrosti podržati hrvatsku Hrvatsku, a u strahu da ne uznemire povlaštene manjinske skupine raznih provinijencija.

    Prof. dr. Zvonko Čapko, glavni tajnik HSP

  • HSP SDŽ na sv. misi zadušnici za žrtve jugokomunističkog režima, na Husinoj jami.


    U organizaciji Franjevačkog samostana Čudotvorne Gospe Sinjske, u subotu je u blizini prijelaza Vaganj u Kamešnici, uz staru cestu koja vodi iz Livna prema Sinju, služena sv. misa zadušnica za civilne žrtve koje su partizani, bez suda i presude, na najokrutniji način likvidirali i bacili u zloglasnu Husinu jamu. Prema dosadašnjim spoznajama u tu jamu je od listopada 1944. do završetka Drugog svjetskog rata bačeno između 1500 i 2000 osoba.

    Od završetka rata pa sve do 1999.g. bilo je naime zabranjeno posjećivanje i zadržavanje pokraj same jame uz natpis “Zabranjeno posjećivanje i slikanje”, a za istu su se najčešće brinuli sami zločinci.

    Da bi se sami zločin prikrio ali i onemogućilo svaki pokušaj vađenja posmrtnih ostataka jama se neprestano zatrpavala smećem i raznim građevinskim otpadom sve do početka DR-a.

    Tako da je po svjedočenju speološkog društva Jamar iz Hana čiji je član Stipe Petričević prvi put sišao 1978.g. njezina dubina od 160 m, deset godina kasnije kada su su drugi put u nju spustili bila svega 50 m.

    Danas je planu izrada i postavljanje svjetleće kupole nad grotlom same jame. Na sjećanje i vječni mir svim žrtvama ovog stravičnog zločina.


    Misu je  predvodio gospićki biskup u miru  Mile Bogović  koji je između ostalog kazao: – Mi smo se danas našli kod jedne od brojnih jama u kojima su bačena mrtva tijela, a kadkada i živa, naše braće. Uznemiruje nas što do danas nismo uspjeli pokopati ove žrtve nasilja kao ljude, a gorka je istina da su oni i danas još uvijek pod smećem. Uvijek je na svijetu bilo grijeha, ratova među ljudima, već je Kain ubio Abela, ali u zadnjim stoljećima stvorene su neke nauke, ideologije, koje čovjeka stavljaju previsoko, izad Boga, na mjesto Boga, a drugi put bacaju ga u smeće. Nisu li te ideologije stvorile nacionalizme i fašizme i komunizme koji su nametali svoju ideologiju i gazili prava neistomišljenika i protivnika, kazao je biskup Bogović zauzimajući se da se Husina jama istraži, iz nje iznesu kosti žrtava, identificirane sahrane u obiteljske grobnice, a onih drugih u zajedničku grobnicu, po njemu najbolje uz Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini.

    Nakon svete mise nad Husinom jamom uslijedila je molitva odriješenja te polaganje vijenaca i paljenje svijeća,

    Na obljetnicu sjećanja misi zadušnici nazočili su  članovi HSP-a na čelu s Ivicom Vladavom članom predsjedništva  HSP-a i Glavnog stana, Željanom Jurlinom  Povjerenikom za SDŽ, te izaslanstvima HSP-a Grada  Splita, Kaštela, Sinja, Dugopolja, Otoka, Imotskog… Dragovoljačko braniteljske udruge “Stina pradidova” Kaštela, te mnogobrojnim članovima.,

    Žrtvama zločina vječni mir,a zločinu i zločincima trajna kazna.

    Više fotografija OVDJE

    Ured za odnose s javnošću HSP SDŽ

  • Predsjednik Starčević na obilježavanju 87. obljetnice Velebitskog ustanka!


    GOSPIĆ- 7.rujna 1932.godine u Brušanima je minirana žandarska kasarna. Taj događaj smatra se prvim organiziranim otporom hrvatskog naroda protiv vojno-policijskog terora Kraljevine Jugoslavije. 87 godina kasnije prisjećamo se tog događaja hrabrih ljudi.

    Položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomenika na mjestu ustanka, u Brušanima, zatim kod groba Stjepana Devčić koji je život izgubio 7 dana kasnije, te kod spomen križa na ulazu u Jadovno. Vijenac je sa svojim suradnicima položio gradonačelnik  Gospića i predsjednik HSP-a Karlo Starčević.

    Starčević je  naglasio da se prije 87 godina počela stvarati hrvatska država. “Danas, 30 godina poslije stvaranja hrvatske države, nažalost opet smo na početku. Žrtva ovih ljudi koji su ugradili svoje živote u temelj hrvatske države je naš zavjet da se i dalje borimo za Hrvatsku, da je izgradimo onakvom kakvom je mi želimo i kakvom je želimo ostvariti onima koji iza nas dolaze. Moramo se odreći ega i nepotrebne osobnosti koja mahom završava u kapricu. Toga se moramo odreži da bi Hrvatska živjela. Ako se uskoro ne promijenimo uzalud sve žrtve u zadnjih 100 godina“ ….. rekao je Starčević.

     

     IZVOR: Lika Express,

    Video: Lika Voice

  • Novi “vitar” u HSP Splitsko dalmatinske županije.


    Predsjednik ŽV HSP SDŽ Ivica Vladava  je iz osobnih razloga podnio ostavku, te  je  sukladno novonastaloj situaciji predsjednik HSP-a povjerenikom za SDŽ   imenovao Željana Jurlina

    Nakon što je u četvrtak 29.8.2019. dosadašnji predsjednik Županijskog vijeća HSP Splitsko-dalmatinske županije, Ivica Vladava Đovani, uputio predsjedniku Stranke dopis u kojem je podnio neopozivu ostavku na navedenu dužnost budući da, citiram: “zbog osobnih (obiteljskih i svakodnevnih) kao i životnih okolnosti spriječen sam istu na jednako kvalitetan i funkcionalan način obnašati i dalje.” Tome je dodao i povećane poslovne obveze, te izrazio zadovoljstvo što danas u Stranci “ima jako puno kvalitetnih, školovanih i nadasve mladih ljudi” koji će dobiti prigodu daljeg rada i jačanja Stranke u SDŽ.

    Cijeneći ogroman doprinos koji je Ivica Vladava dao u radu Stranke u svojoj županiji, ali i šire, te mu se zahvaljujući na svemu dosad urađenom, čelništvo Stranke očekuje njegov daljnji angažman u Predsjedništvu i Glavnom stanu HSP, kao i pomoć u radu svojoj županijskoj organizaciji.

    Za povjerenika HSP u SDŽ predsjednik HSP Karlo Starčević imenovao je Željana Jurlina, istaknutog pravaša i predsjednika Povjerenstva za ekologiju HSP koji, sukladno Statutu HSP, ima na raspolaganju 6 mjeseci da obavi sve potrebne radnje za sazivanje i održavanje Izbornog zbora ŽV HSP SDŽ.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP zahtijeva ukidanje ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96)



    Još od najave, a potom i od donošenja spornog ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96) Hrvatska stranka prava ima nepromjenjen stav – riječ je o nepotrebnom i krajnje štetnom zakonu za Republiku Hrvatsku.

    Najnoviji događaji teroriziranja većinskog naroda od strane određenih pripadnika spske nacionalne manjine, prije svega provokacije u selu Uzdolju kraj Knina zatim i u Rijeci, govore kako smo od samoga početka, ukazujući na svu pogubnost donesenog Zakona i podzakonskih akata, bili u pravu.
    Jasno je kako nije riječ o izoliranim slučajevima.

    U pitanju je dobro osmišljena i dobro kordinirana teroristička aktivnost, s krajnjim ciljem međunarodne kompromitacije Republike Hrvatske, čime bi, u konačnici, bili potkopani i sami temelji ustavnosti i pravnog poretka hrvatske države.

    Na žalost, istovremeno smo svjedoci i sprege tih grupacija sa pojedinim pravosudnim čimbenicima, zatim i određenim novinarima i urednicima ponekad čak i vodećih hrvatskih medijskih kuća. Nema nikakve dvojbe kako je plan provedbe aktualnog ‘Memoranduma SANU II’ u punom zamahu, nanovo se na krajnje vulgaran i krajnje opasan način demonizira hrvatski narod, te se istovremeno pokušava stvoriti novi naraštaj ‘jadne i ugrožene srpske nejači’.

    Pokušaj provedbe prvog, Isaković, Kanazir, Markovićevog i dr. ‘Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti’ rezultirao je brutalnom agresijom na Republiku Hrvatsku, zatim i na Bosniu i Hercegovinu. Četničke velikosrpske paravojne horde, udružene sa komunističkom tzv. Jugoslavenskom narodnom armijom, masakrirale su i pobile na desetine tisuća nevinih ljudi, opustošili cijela područja, sravnile sa zemljom i sela i gradove, dakle, praktički pokušali su s lica zemlje izbrisati sve što je stajalo na putu projekta ‘svi Srbi u jednoj državi, odnosno projektu stvaranja Velike Srbije. Sve, naravno, pod krinkom zaštite i spašavanja ‘ugrožene srpske nejači’.

    Ne samo aktualni događaji u Uzdolju kraj Knina ili u Rijeci, svjedoci smo višegodišnjih provokacija dijela srpske nacionalne manjine prema većinskom hrvatskom narodu, napose na područjima bivših UNPA zona sjever, zapad i istok. Posebno je zabrinjavajuća činjenica kako su najčešći akteri tih i takvih provokacija redom bivši pripadnici zloglasnih srpskih paravojnih okupacijskih snaga, koji su temeljem štetnog i nepotrebnog ‘Zakona o općem oprostu’ postali legalni i legitimni građani Republike Hrvatske, sa svim pravima i obvezama koja crpe iz hrvatskog državljanstva.

    Ukidanje ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96)

    Republika Hrvatska je prije tridesetak godina prošla proces osamostaljenja i stvaranja slobodne, samostalne države. Neka pitanja, koja su u određenom vremenskom kontekstu nekima izgledala možda čak i rješiva sama po sebi, na dramatičan su način nanovo otvorena.

    Tu prije svega mislimo na donošenje i egzistiranje nepotrebnog i krajnje štetnog ‘Zakona o općem oprostu’ kojega je Hrvatski državni Sabor donio 1996. godine. Hrvatska stranka prava na našim je prostorima oduvijek prednjačila u borbi za neovisnu i samostalnu hrvatsku državu, oduvijek smo bili nositelji pozitivnih promjena, najstarija smo politička stranka hrvatskog naroda i, kao takvi, kvalificirani smo i mjerodavni, to smatramo svojom obvezom, sudjelovti u donošenju ključnih političkih odluka. Nikada nismo bili najekstremniji, nikada nismo prisvajali tuđe zasluge, ali smo uvijek bili najuporniji, najdosljedniji u projektu stvaranja i očuvanja hrvatske države. Čak i onda kada smo bili najmalobrojniji, čak smo i tada bili simbol nove, demokratske, domoljubne, suverene Republike Hrvatske, ni tada se nismo mirili sa preovladavajućim štetnim trendovima, jasno smo ukazivali na opasne pojave koje su prijetile, a danas vidimo koliko su opasne i koliko smo u pravu bili. To činimo i danas!

    Slijedom svega navedenoga, Hrvatska stranka prava odlučila je podnijeti zahtjev Hrvatskom saboru kojim ćemo zatražiti ukidanje ‘Zakona o oprostu’ (N.N.80/96)

    Mišljenja smo kako ovaj zakon niti danas, kao niti u momentu donošenja, ne pridonosi uspostavi povjerenja i suživota između većinskog hrvatskog naroda i srpske nacionalne manjine, posebice i jer je štetan za ukupne hrvatske nacionalne interese, te je kao takav neodrživ.

    ‘Zakon o oprostu’ ostavlja otvorene ruke aboliranim četnicima i drugim više ili manje prikrivenim neprijateljima hrvatske državnosti i hrvatskog naroda, da i dalje, sada u službi ‘Memoranduma SANU II’, proizvode kaos, ruše ustavno pravni poredak, na žalost počesto i u suradnji sa jednim dijelom članstva vladajuće saborske koalicije.

    Stoga pitamo pripadnike hrvatske društvene elite, napose aktualne obnašatelje političke i zakonodavne vlasti, postoji li iti jedna država na svijetu u kojoj oružani rušitelji, ponavljamo oružani, svoje matične države nisu procesuirani, strogo kažnjeni zatim i lustrirani, te slijedom svega maknuti na potpunu društvenu marginu. To postoji jedino u Republici Hrvatskoj!

    Dakle, ne samo da nisu procesuirani, kažnjeni i marginalizirani, ovdje im se dozvoljava da i dalje neometano rade potpuno istu rabotu, možda u malo izmjenjenim ulogama, ali svakako rabotu na štetu hrvatskog čovjeka i hrvatske države.

    Pametni ljudi uvijek uče na svojim pogreškama. Ako nije tako, onda su osuđeni na njihovo ponavljanje. Stoga se nadamo kako će zastupnici hrvatskog sabora imati dovoljno mudrosti, ali i nacionalne osviještenosti te da će poduprijeti ovaj naš zahtjev i zaustaviti scenarij rušenja samih temelja hrvatske države.

    Zastupnici u hrvatskom saboru moraju svoj politički put zasnivati na vrlo jasnim nacionalnim temeljima i načelima, a nikada na dnevnoj politici ili kratkoročnim probicima. Ukoliko to ne učine, ukoliko ne prepoznaju značaj ove odluke budući im naraštaji neće oprostiti.

    Karlo Starčević, predsjednik HSP
    Nikica Augustinović, predsjednik Glavnog stana HSP

  • HSP predstavio “Programsku deklaraciju hrvatskog zajedništva”


     Danas je na  konferenciji za medije u središnjici HSP-a u Zagrebu  javnosti i medijima predstavljena “Programska deklaracija hrvatskog zajedništva” koju  i ovdje stavljamo na uvid svima i tražimo potporu svih koji  Hrvatsku žive da nas podrže kako bi zajedno ostvarili Hrvatsku HRVATSKU.



    Hrvatski narode!

    Svekoliko moralno potonuće hrvatskih političkih stranaka, čije se djelovanje uglavnom svodi na očuvanje stečenih pozicija kao i obnašanje vlasti pod svaku cijenu, zatim opće privredno rasulo popraćeno uništavanjem ukupnog gospodarstva, posebice ruralnih prostora, duhovna apatija i urušavanje nacionalnog identiteta, obezvrjeđivanje temeljnih vrednota Domovinskog rata, crna demografska slika i brojne druge, nadasve loše, prognoze vrlo su opasni trendovi protiv kojih Hrvatska stranka prava mora podići svoj glas. Ti i takvi trendovi suštinski razaraju hrvatsko nacionalno tkivo, a Republiku Hrvatsku čine krajnje nestabilnom državom. Pravaši su na ovim prostorima oduvijek prednjačili u borbi za neovisnu i samostalnu hrvatsku državu. Bili smo nositelji pozitivnih promjena, najstarija smo politička stranka hrvatskog naroda i, kao takvi, kvalificirani smo i mjerodavni aktivno sudjelovati u političkom životu naše države, iz čega i proizilazi naša obveza ne samo ukazivati na navedene pogubne trendove nego i predlagati rješenja.

    Jedinstvo politički i svjetonazorski srodnih državotvornih stranaka, na žalost, u ovom trenutku je nerealan politički projekt, no zajedništvo utemeljeno na programu i općeprihvaćenoj suverenističkoj platformi je ‘condicio sine qua non’, dakle nužan preduvjet za sve buduće uvjete i sve procese kako političkog tako i moralnog ozdravljenja hrvatskog naroda. To bi bio preduvjet konačnom stvaranju zdrave nacije političkih Hrvata.

    Stoga se, temeljem već usvojenih odluka, usuđujemo predložiti i javno predstaviti ovu Deklaraciju svim našim političkim ili potencijalnim koalicijskim partnerima te udrugama i dokazanim pojedincima državotvornog i nacionalnog opredjeljenja, kao naš osobni, ali i stranački doprinos nacionalnom ozdravljenju i općehrvatskom zajedništvu.

    Kako smo ranije naveli, u Republici Hrvatskoj događaju se epohalno velike promjene koje suštinski razaraju hrvatsko nacionalno tkivo. Takve promjene iziskuju iznimne napore i vještine kako bi država, kao takva, uspjela na svom putu rasta, stabilnosti i demokratizacije, kako bi u konačnici postala prihvatljivo mjesto življenja hrvatskom narodu, ali i svim njezinim građanima.

    Velike promjene u pravilu iziskuju i velike prilagodbe, korekcije, dopune kako stranačkih programa tako i ukupnih politika. Mi, kao najstarija hrvatska politička stranka, koja je oduvijek prednjačila u stvaranju slobodne i samostalne Republike Hrvatske, smatramo kako je nužno učiniti potrebne promjene i korekcije stranačkih politika u cilju ujedinjenja i stvaranja istinski demokratske i prosperitetne država, koju bi pripadnici hrvatskog naroda zaista osjećali kao svoju Domovinu, što bi trebao biti osnovni cilj i motiv svih hrvatskih političkih stranaka.

    Spremni smo, u tom smislu, preuzeti odgovornost vođenja tog procesa, te odgovornost i lidersku poziciju svih budućih političkih platformi ili koalicija. Za to imamo znanje, volju, snagu i ljude.
    Otac Domovine dr. Ante Starčević je davno ustvrdio da se na dobru temelju može napraviti i dobra i loša zgrada, a na lošu temelju isključivo loša: ‘To je glavna nesreća Hervatah, da se derže ljudih, a ne načelah, a ne programa. S toga je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačie izpadaju, nego li je on očekivao. Tko sam za se ne mari, čemu da se nada od drugih? Koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne. Gončin će vas tim većma prezirati, čime mu se većma podate. Nas će jedan za drugim u zemlju, a program, kako i narod, ima živieti.“

    Deklaracija hrvatskog zajedništva

    1. LUSTRACIJA Politička higijena kao osnovni preduvjet zdravlja i budućnosti hrvatskog naroda. Implementacija ‘Rezolucije Vijeća Europe 1481.’ u sve državne institucije kao i u zakonodavstvo RH, te prava i obveze koje iz toga proizlaze.

    2. VODA KAO USTAVNA KATEGORIJA Pravo na vodu temeljna je potreba ljudske egzistencije. To pravo je, naročito obzirom na društvene, političke i gospodarske okolnosti u RH, potrebno žurno zaštititi Ustavom RH, uključivši i sve preduvjete ostvarivanja tog prava, kao temeljnog ljudskog prava.

    3. NOVI IZBORNI ZAKON Novi izborni zakon i pravedniji, ako je već pravedni nemoguć, izborni sustav u RH koji uključuju izbornu kontrolu i E-glasovanje kao i povećanje zastupnika iz izvandomovinstva. Potrebno riješiti višak (ca. 850.000) i manjak (ca. 650.000) birača, odnosno napraviti reviziju podataka o broju birača po županijama, gradovima, općinama i izvandomovinstvu. Ispraviti nepostojanje kontrole kod APIS-a (računalni centar), gdje čak nije dostupna arhitektura softwarea (državna tajna), riješiti nepostojanje uredne registracije birača na biračkim mjestima prilikom glasovanja, jer nitko ne može dokazati da je pristupio izborima, te onemogućiti da glasovi ispod izbornog praga idu na stranu političkih protivnika (dokinuti D’Hondtovu metodu). Naime, prilikom preuzimanja glasačkih listića glasač ne potpisuje primitak glasačkog listića nego se samo zaokružuje osoba koja je pristupila glasanju, a naknadno se mogu zaokruživati osobe koje nisu pristupile glasanju. Prostor za manipulaciju je otvoren.

    4. USTAVNI ZAKON O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA Promjena ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji se danas može različito tumačiti. Naime, u Ustavnom zakonu donešenom 2002. g. o pravima nacionalnih manjina umjesto sadašnjih 33,3% treba ugraditi cenzus za uvođenje dvojezičnosti od 50% kao što je to praksa u EU. Osim činjenice da EU ne poznaje kategoriju nacionalne manjine, mi isto tako danas možemo svjedočiti privilegiji u kršenju Ustava i zakona RH o pravima nacionalnih manjina i to recimo u članku 40. Naime, ustavno-pravno nije dopušteno unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi, kao što to stoji u odluci Ustavnog suda od 29. srpnja 2011.g. Iz svega toga je vidljivo da je Hrvatskoj danas nužan jedan jasan i nedvosmislen građanski sveujediniteljski politički središnji identitet. Potrebno je, dakle, zakonski promijeniti cenzus sukladno zemljama članicama EU te urediti i zajamčiti novu ustavnu kategoriju jednakosti hrvatskog i republikanskog građanstva. Ustavno pravna podloga po kojoj bi svi državljani RH imali ista prava i obveze bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost, a manjinska prava rješavati bilateralnim sporazumima prema načelu reciprociteta. Ustavom zajamčiti opoziv zastupnika u Saboru temeljem referenduma u njegovoj (njihovim) izbornim jedinicama.

    5. OBEŠTEĆENJE I POVRAT Zakon o odgovornosti odnosno obeštećenju i povratu izgubljenih materijalnih i nematerijalnih sredstava na svim razinama vlasti (zakonodavne, izvršne, sudske), uključujući državnu upravu i sve državne tvrtke, koji uključuje i Zakon o restituciji (povrat oduzete imovine), te povrat opljačkanog u pretvorbi i privatizaciji. Naime, tvorac koruptivnih zakona o pretvorbi i privatizaciji Jakša Barbić je priznao da niti jedan zakon u RH, uključujući Zakon o pretvorbi, nije u skladu s Ustavom RH, te službeno izvješće državne revizorice Šime Krasić u kojem se potvrđuje kako je manje od 2% državnih poduzeća legalno privatizirano. Podsjećamo da se privatizacijsko-pretvorbena pljačka smatra ratnim zločinom (ratno profiterstvo) i time ne zastarijeva.

    6. DEMOGRAFSKA OBNOVA Novi program nacionalne demografske obnove i prostornog uređenja kao i održivog razvoja RH, te reforma lokalne i javne uprave kao i novi teritorijalni ustroj. Potrebno je uvesti i novi regionalni ustroj Hrvatske, gdje bi se u postojećim Županijama koje bi prerasle u administrativne izborne jedinice biralo po tri zastupnika ili podijelilo državu u 60 izborih jedinica u kojima bi se birao po jedan zastupnik iz izborne jedinice biračima poznat po imenu i prezimenu. Dakako, Ustavom zajamčiti opoziv zastupnika u Saboru temeljem referenduma u njegovoj (njihovim) izbornim jedinicama.

    7. HRVATSKA INVESTICIJSKA BANKA Osnivanje Hrvatske investicijske banke (za poljoprivredu, industriju te malo i srednje poduzetništvo). Kontrola protoka novca od HNB-a preko državnih institucija i zaštita kune kao nacionalne valute. Jasna i argumentirana protimba uvođenju EURO-a u ovom trenutku.

    8. REVIZIJA ŠTETNIH ZAKONA Revizija štetnih zakona, odnosno ukidanje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dohodak donesenog 2012.g od strane SDP-a, a koji u članku 14. kaže: U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005.g. ili prevedeno na obični jezik sva imovina koju su bankari, tajkuni i kriminalci stekli na bilo koji način do 1. siječnja 2005. g. ostaje u njihovom trajnom vlasništvu i država neće ispitivati način stjecanja te imovine”. Ukidanje Zakona o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine, ukinuto 1990. g. Dakle, ponovno uvođenje Zakona o porijeklu imovine kao i Zakona o ugrožavanja državne neovisnosti ukinutog 2013.g.

    9. REFORMA PRAVOSUĐA Reforma pravosuđa koja uključuje ne pravedniji već pravedan izbor sudaca, (mandat), primjenu lustracije te uvođenje kaznene odgovornosti za suce.

    10. ALTERNATIVNI IZVORI ENERGIJE Poticanje alternativnih izvora energije i proglašenje poljoprivrede strateškom gospodarskom djelatnošću. Kroz uvođenje poljoprivrednog zadrugarstva i navodnjavanje subvencionirati tj. naglasak stavljati na razvoj ekološke proizvodnje, a koja uključuje industrijsku i medicinsku konoplju. Poljoprivredne poticaje isplaćivati ISKLJUČIVO po jedinici mjere – kilogram, litra ili komad.

    11. ISKLJUČIVI GOSPODARSKI PROSTOR Proglašenje Isključivog gospodarskog prostora (IGP) uz sve pripadajuće mjere za zaštitu hrvatskog djela Jadranskog mora, te uvođenje zabrane bušenja Jadrana.

    12. ZAKON O REFERENDUMU Zakon o Referendumu (dulji vremenski rok, manji broj prikupljanih potpisa te E-potpis). Uvođenje referendumskog dana, smanjenje broja potpisa koje je nužno prikupiti za pokretanje referenduma na max 5% uz produženje roka za prikupljanje potpisa na 30 dana. Također urediti oblik referenduma za opoziv političara, saborskih zastupnika pa do lokalnih vijećnika.

    13. RATNA ŠTETA Zakon o ratnoj šteti. Ovim bi se zakonom obvezala hrvatska vlada na poduzimanje svih pravih radnji nužnih za pokretanje i realizaciju zahtjeva za isplatu ratne štete od strane agresora – Srbije i Crne Gore. Prethodno utvrditi točan iznos i vrstu ratne štete koju će se potraživati od agresora.

    14. KURIKULARNA REFORMA Zaustavljanje neprincipijelne i odnarođene kurikularne reforme (nacionalni konsenzus) te donošenje moderne, ali i hrvatski orijentiranje kurikularne reforme. Naglasak na pripremi za budući život, a ne učenju činjenica napamet, ali i uz uvažavanje činjenica iz hrvatske povijesti koju sva djeca u Hrvatskoj moraju znati.

    15. HRVATI U BiH I IZVANDOMOVINSTVU. Definiranje čvrstog i jasnog stava prema pravima Hrvata u BiH, Srbiji i Crnoj Gori i općenito prema politici u BiH kao susjednoj državi. Također je bitno definirati i jasan stav prema svim ostalim Hrvatima izvan Hrvatske, te izraditi strategiju njihovog povratka u Hrvatsku te strategiju uključenja izvandomovinske Hrvatske u investicijske projekte u Hrvatskoj.

    16. ILEGALNA MIGRACIJA Definiranje jasnog stava prema migrantima, legalnim i ilegalnim, te izrada strategije kojom se Hrvatsku brani od tihe okupacije koja se upravo takovim migracijama provodi – za sada u nekim članicama EU, ali uskoro i u Hrvatskoj.

    Uvaženim dužnosnicima, kao i svim političkim čimbenicima i štovanim članovima HSP-a poručujemo kako ovu političku platformu vidimo, ne samo kao temelj provođenja državotvorne ideje i političkog oporavka RH, već i kao predizborni alat čije su mogućnosti izuzetno velike i otvorene. Vjerujemo kako je važno voditi pisani trag i imati čvrste argumente, pa čak i za one koji ovu Deklaraciju moguće odbiju ili je ne prihvate. U tu svrhu za praćenje i analizu predlažemo međustranačko tijelo za provedbu i usuglašavanje navedenih točaka sa svim potencijalnim partnerima i to po načelu aktualnosti i prioriteta. Također, bilo bi poželjno da se na sva tijela koja u ovom sudjeluju na svojim razinama provede unutarstranačka lustracija kako zbog kredibiliteta tako i da se spriječi ulazak destruktivnih faktora.

    Deklaracija se upućuje svim državotvornim i svjetonazorski srodnim strankama, udrugama i pojedincima koji na zajedničkoj platformi hrvatskog zajedništva u dobroj vjeri vide temelj za sve buduće razgovore o svekolikom oporavku te političkom, ekonomskom, gospodarskom i moralnom izlasku hrvatske države iz krize.

    Hrvatska se treba ostaviti politike lidera i velikih i malih vođa. Dapače, moramo se vratiti politici programa i načela, onoga što je svojedobno poručivao i naš Otac domovine: ‘Najstrašnije su vam rieči, da ćete mene ‘sliediti’. Toga ne bude. Ako trebate gončina, tražite si ga drugdie. Ja niti koga vodim, niti gonim. To je glavna nesreća Hervatah, da se derže ljudih, a ne načelah, a ne programa. S toga je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačie izpadaju, nego li je on očekivao. Tko sam za se ne mari, čemu da se nada od drugih? Koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne. Gončin će vas tim većma prezirati, čime mu se većma podate. Nas će jedan za drugim u zemlju, a program, kako i narod, ima živieti. Ja ne deržim ni izdaleka do mojih nazorah koliko vi, nego razmišljavam kako mogu, pa kažem izkreno kako mogu. Tako treba da svi radimo. Kad se mnienja pokrešu i izbistre: ‘Deržimo se onoga, koje ih je najbolje i najpogodnije po sav narod. Tako ću biti ja s vami kako i vi sa mnom: svi ćemo biti jedinac za dobro Domovine’. Dr. Ante Starčević

    Zaključno, mi, članovi Hrvatske stranke prava, obzirom da smo oduvijek jasno i nepokolebljivo zastupali nacionalne interese, imamo povijesno pravo i obvezu predlagati rješenja i definirati viziju budućnosti naše zemlje i našega naroda, to smo činili u vremenima kada je to bilo ne samo nepopularno nego i jako rizično.

    Sebe i ovoga puta vidimo kao pokretača neophodnih promjena, kao nastavak i završetak demokratskih procesa koji su naprasno prekinuti tijekom procesa stvaranja neovisne Republike Hrvatske. Jer, hrvatski narod ima svoju budućnost samo ako svoju državu gradi na čvrstim nacionalnim, suverenističkim temeljima, na našim najboljim nacionalnim osobinama i tradiciji. Stoga se usuđujemo ovu deklaraciju predložiti i javno predstaviti.

    U Zagrebu 20.8.2019.

    Karlo Starčević, Predsjednik HSP

    Pročitajte i na :DirektnoT portalTotal infoPixellMAXPORTALYou tube