• Dr Janjiček: Daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot


    „U Kanadi tri grada, od kojih je svaki veći od Osijeka, imaju samo jednu zajedničku gradsku upravu. Jer, smatraju da nemaju dovoljno novca za tri gradske uprave. A kod je svako malo veće selo – grad. To je besmisleno“, smatra Janjiček.

    dr janjiček 800_440
    Član predsjedništva HSP-a, ekonomist i profesor na Humber College u Torontu, Tihomir Janjiček u ponedjeljak je na konferenciji za novinare u Osijeku ocijenio kako nema šanse da sadašnja vladajuća koalicija u zemlji opstane te je upozorio da daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot.

    “To i nije koalicija, nego politički ortakluk. Njihov razlaz bit će doista rastava braka na ciganski način”, predviđa Janjiček.

    Govoreći o prijedlogu državnoga proračuna, istaknuo je kako je on iznuđen samo da bi se ispunio zahtjev EU-a da Hrvatska ne bi bila pod specijalnim programom za prekomjerni deficit.

    „Bivši premijer Zoran Milanović trošio je nemilice, kao pijan u kavani. Ostavio je golemi deficit i Hrvatskoj će trebati desetak godina da bi se popravilo stanje koje je on ostavio. A i novi premijer Tihomir Orešković se izgleda ugledao na Milanovića. Od listopada do sada je napravio već tri milijarde dolara deficita“, kazao je Janjiček.

    Upozorio je kako daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj te kaže da se cijelo vrijeme nadao kako će, kako je rekao, “nesposobni guverner Boris Vujčić biti smijenjen, jer nas svojom monetarnom politikom vodi u bankrot“.

    Pojasnio je kako Hrvatska svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB-a, pa se HNB, sukladno svojoj monetarnoj politici zasnovanoj na principu tečajne valutne klauzule kune prema euru, za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu. A kako je već prezadužena, kamatna stopa prema kojoj se HNB-u odobrava kredit u inozemstvu mnogo je viša od tržišne kamatne stope.

    Prema njegovim riječima, u novom proračunu rezana su sredstva na potpuno krivim stvarima.

    „Smiješno je da dopredsjednik Vlade Božo Petrov ne zna gdje se rezalo, pa sad kaže da će tražiti izmjene. Jer, ako je sudjelovao u kreiranju prijedloga proračuna, od koga će onda tražiti izmjene? Sam od sebe? Jako je zaboravan. Izgleda da je zamijenio aspirin apaurinom“, tvrdi Janjiček.

    U proračunu su ukinuta sredstva za prijevoz školaraca, dok primjerice nitko nije ni pomislio taknuti naknade ministrima i saborskim zastupnicima za odvojeni život.

    „Onaj tko se prihvatio ministarske ili saborske dužnosti, svjestan je da će biti odvojen od obitelji. Mi sad imamo lakrdiju od toga da pojedine saborske zastupnice imaju 55 godina i dobivaju naknadu za odvojen život od roditelja. To je smijurija. Očito nemaju ni digniteta, ni obraza, pa koriste takve stvari“, kaže Janjiček dodajući i kako je potpuno nelogično da država troši novac za plaćanje stanova saborskim zastupnicima, dok istovremeno u svom vlasništvu ima na tisuće stanova.

    Premijer Orešković, kaže Janjiček, trebao bi razmisliti i o smanjenju administracije spajanjem općina i gradova.

    „U Kanadi tri grada, od kojih je svaki veći od Osijeka, imaju samo jednu zajedničku gradsku upravu. Jer, smatraju da nemaju dovoljno novca za tri gradske uprave. A kod je svako malo veće selo – grad. To je besmisleno“, smatra Janjiček.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb osvrnuo se na odustanak Milijana Brkića od kandidature za mjesto ministra branitelja, ocjenivši kako je nedopustivo da se tog čovjeka, u cijelom ovom procesu, toliko ponizilo i to i iz redova njegove stranke i iz redova vladajuće koalicije.

    „Taj čovjek je doživio cijeli niz neugodnosti, toliko da mu je jedini izlaz iz cijele ove situacije bio povlačenje iz kandidature za mjesto ministra. On je častan čovjek i to je častan potez“, rekao je Srb zaključivši kako je nedopustivo da se državni proračun donosi bez ministra branitelja te da to jasno ukazuje kako su branitelji i ovaj puta izigrani.

    Izvor: Nacional, Glas Istre, Direktno, t portal, Index,  Večernji list, energypress, Osijek-online,  Najvijesti,

  • DANIEL SRB: Onog trenutka kada Srbi u Hrvatskoj na nogometnoj utakmici Hrvatske i Srbije budu navijali za Hrvatsku, sve rezerve će nestati.


    PARALELNI INTERVJU  PREDSJEDNIKA HSP-a DANIELA SRBA I  SABORSKOG ZASTUPNIKA SDSS-a MILE HORVATA.

    daniel srb mile h.Vi ste u Osijeku stvarno posebni: kod vas se HSP-ovac preziva Srb, a Srbin iz SDSS-a se zove Horvat, nije se mogao načuditi tadašnji predsjednik Stjepan Mesić, kada je jednom prigodom došao po nekom protokolarnom poslu u posjet Osječko-baranjskoj županiji.

    – Zavisi kako čovjek reagira na te stvari. Meni to nikad nije smetalo i to sam uvijek pokušao svesti na ležernu komunikaciju. U početku su šale na račun mog prezimena među kolegama bile dosta česte, sad je toga dosta manje – kaže nam Mile Horvat, Srbin iz Baranje koji zastupa svoju nacionalnu manjinu u Saboru i koji, stjecajem okolnosti, nosi tipično hrvatsko prezime. Daniel Srb objašnjava pak kako njegovo prezime zapravo nema nikakve veze sa Srbima.

    – Moj je pradjed bio Čeh, tehnolog koji je na početku XX. stoljeća došao raditi u osječku šećeranu. U Pragu su tri stranice telefonskog imenika pune prezimena Srb, u Beču dvije. U Hrvatskoj mog prezimena ima samo u Osijeku i Zagrebu – kaže predsjednik HSP-a.

    Srb i Horvat u vrijeme Mesićeve anegdote bili su kolege dožupani. Unatoč svim političkim razlikama – jedan je ipak pravaš, a drugi SDSS-ovac – njih su dvojica solidno surađivali. Zajedno su otvarali ured Osječko-baranjske županije u Bruxellesu. Kada je zatrebalo, pravaši u upravi Županije dali su zeleno svjetlo za uređenje prilaza groblju u Tenji, mjestu kraj Osijeka naseljenom srpskim stanovništvom.

    Ni tada, kao ni danas, kada su pristali dati zajednički intervju za Spektar, ni za milimetar ne odstupaju od svojih političkih gledišta. Neka od njih su potpuno različita, neka izravno suprotstavljena. I prilično dobro oslikavaju jaz koji, danas možda više nego ikada prije, postoji između hrvatske desnice i predstavnika hrvatskih Srba.

    Ovih dana je objavljen bilten Srpskog narodnog vijeća, u kojemu jasno stoji ocjena da je “nacionalistička i antimanjinska atmnosfera u Hrvatskoj u velikom porastu“. Odakle takav zaključak?

    HORVAT: U zadnje je vrijeme došlo do porasta loših tendencija u društvu i do porasta tolerancije na svim nivoima, kao i do pokušaja revizionizma povijesnih činjenica. Najveći dio govora neprimjerenog sadržaja upereni su protiv pripadnika srpske zajednice. Ne volim pričati napamet, zato ovdje imam popis preko pedeset takvih poruka, loših poruka upućenih prema pripadnicima srpske zajednice u 2015.

    Glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić tvrdi da Srbi u Hrvatskoj nisu ugroženi, i da, ako jesu, trebaju otići?

    SRB: Srbi u Hrvatskoj sigurno nisu ugroženi. Glavno pitanje u odnosima između hrvatske politike i stranaka koje predstavljaju Srbe u Hrvatskoj je gdje završava područje manjinskih prava, a gdje počinje iredenta. To je razlog zbog kojega Hrvati imaju rezerve uvijek kad se postave srpska manjinska pitanja. To je temelj svih nerazumjevanja i svih problema.

    Zastupate li vi iredentu, gospodine Horvat?

    HORVAT: Ovdje se ne radi o ugroženosti samo srpske nacionalne zajednice. Svi pripadnici manjina osjećaju već dulje vrijeme da se klima radikalnije promijenila u odnosu na prije. Zato i jesmo u Puli prošle godine, kao zastupnici nacionalnih manjina, donijeli Deklaraciju o nesnošljivosti i upozorili na devijantne pojave. One su do danas još više eskalirale. Oliver Frljić nije pripadnik srpske zajednice, ali je jednako ugrožen. Na scenu je stupila politika koja ima interes da stvari radikalizira, a mediji od svake huliganske tuče naprave nacionalni problem.

    Nisu mediji prebili mladog Hrvata u Vukovaru, niti mladog Srbina u Okučanima…

    HORVAT: Apsolutno osuđujem takvu vrstu ponašanja. Pripadnik moje zajednice u Vukovaru sramoti me na način da se hohštaplerski ponaša, vadi pištolj, nekoga tuče…Igrom slučaja to je bio Hrvat, mogao je biti i netko drugi. Otac sam dvojici sinova. Kada bi se oni tako ponašali, to bi prije svega bio moj problem, pa tek onda problem zajednice i društva.

    Ova primjedba gospodina Srba o iredenti? Gledaju li Srbi u Hrvatskoj više prema Beogradu, nego prema Zagrebu?

    HORVAT: Mislim da to nije korektno pitanje. Hoćete li Hrvate u BiH pitati gledaju li više prema Zagrebu ili Sarajevu? Ili Hrvate Bunjevce i Šokce u Subotici pitati gledaju li prema Beogradu ili Zagrebu? Pripadnici srpske zajednice stoljećima su ovdje. Granice su se mijenjale, oni su ostali. Osobno mi je drago pogledati beogradski Dnevnik, ali su moj fokus zbivanja u Republici Hrvatskoj. Tu živimo ja i moja obitelj. Tu je naš habitus. Ostali smo ovdje i ne želimo nigdje otići.

    SRB: Onog trenutka kada Srbi u Hrvatskoj počnu doživljavati Hrvatsku kao svoju istinsku domovinu, tog trenutka će prestati sve rezerve.

    Mislite, dakle, da to sada nije slučaj?

    SRB: Apsolutno. U Austriji gradišćanski Hrvati nemaju nikakvih problema sa svojim manjinskim pravima, no kada utakmicu igraju Austrija i Hrvatska, oni navijaju za Austriju. Onog trenutka kada Srbi u Hrvatskoj budu za vrijeme nogometne utakmice Hrvatske i Srbije budu navijali za Hrvatsku, sve rezerve će nestati.

    Hrvatima u Gradišću je za to trebalo par stotina godina…

    SRB: Svjestan sam da je to, u konačnici, proces. Za mene je pravi pokazatelj bilo pitanje međunarodnog priznanja Kosova. Tada je Milorad Pupovac blokirao Hrvatsku da priznaje Kosovo kao državu. Tu on nije vodio politiku Srba u Hrvatskoj, nego provodio interese Republike Srbije.

    HORVAT: Replika.

    Izvolite.

    HORVAT: Kosovo je bolna činjenica za Srbe na svim kontinentima. Jednako kao što bi za svakog hrvatskog domoljuba bilo bolno da međunarodna zajednica odredi da će od sutra Dalmacija biti samostalna država. No, ono, kolega, što niste rekli jest da kada je Hrvatska trebala ući u EU, i kada je postavljeno pitanje zatvaranja poglavlja 23. o Pravosuđu i ljudskim pravima, iz Bruxellesa se pitalo određene ljude iz srpske zajednice i oni su rekli da Hrvatska ima visoke standarde zaštite manjinskih prava i da je spremna za ulazak u EU. Iako smo tada radili na svoju štetu, jer Hrvatska realno nije bila spremna, ali nismo htjeli zaustavljati taj proces.

    Navijate li vi za Hrvatsku?

    HORVAT: Osobno volim pogledati hrvatsku reprezentaciju, i drago mi je kad pobjeđuje, jer je to moja zemlja. Vjerujem da su mnogi Srbi u Splitu navijači Hajduka, kao što su mnogi iz mojeg mjesta u Baranji članovi NK Osijek. No uzeti to kao neko mjerilo je krivo. Pripadnici srpske zajednice su jedni od urednijih platiša poreza u RH, a mnogi koji se busaju u svoj patriotizam izbjegavaju porez i time varaju državu.

    SRB: Spomenuli ste Olivera Frljića. Uvjeren sam da je on u velikoj mjeri pridonio porazu ljevice na ovim izborima. Jednako kao i “Novosti”, koje izdaje SNV, koje su se izrugivale hrvatskoj himni, a prije toga, nakon nesreće dva hrvatska MIG-a, objavile naslovnicu s “Oba su pala”.

    Da ne bude zabune: Ivica Đikić, glavni urednik “Novosti”, je Hrvat. Njemu teško da se može prigovoriti da polazi od nekih velikorpskih stajališta…

    SRB: Stvar je u nečem drugom. Političko glasilo srpskog naroda u Hrvatskoj ima za potrebu izrugivati se hrvatskoj himni. To je udarac u srce. Ne vidim što će to dobro donijeti Srbima u Hrvatskoj. Bez obzira što je urednik Hrvat, netko na političkoj razini to je trebao zaustaviti. To je bilo provociranje, a ono je dovelo do događaja koje danas bilježe u SNV-u. Pa se postavlja i pitanje je li to bio i politički cilj: jesu li provokacije namjerno puštene da bi se izazvali incidenti, pa onda u izvještaju rekle “evo, Srbi su ugroženi”.

    HORVAT: “Novosti” su list koji čita liberalna građanska klasa u Hrvatskoj, koji okuplja kvalitetne novinare slobodnog duha, koji je dobro primljen od hrvatskih intelektualnih krugova, ima ozbiljnu analitiku društvenih zbivanja, i koji veoma kritički govori i o aktualnoj vlasti u Republici Srbiji, i u Republici Srpskoj. Nema nikakve skrivene namjere, niti neke teorije urote, kako bi se tobože ovdje isprovocirali sukobi. “Novosti” su takve prema svima.

    Oko ovoga se očito ne možete složiti. Da vidimo hoće li bolje proći slijedeće pitanje. Što je za vas “Oluja”?

    SRB: “Oluja” je sjajna oslobodilačka akcija Hrvatske vojske, trenutak kada je Hrvatska definitivno oslobođena, velika prekretnica i zaključenje Domovinskog rata.

    HORVAT: Sa stanovišta hrvatske državotvornosti, to je svakako prekretnica u ratnim zbivanjima i osnova za stvaranje hrvatske države. Sa stanovišta srpskog naroda, to je jedna velika tragedija, gdje se dogodio egzodus golemog broja ljudi i gdje je bilo puno žrtava. Kada bi se odala jednaka počast i srpskim žrtvama u “Oluji”, kao i onim hrvatskim, onda bi percepcija srpske zajednice o “Oluji” bila drukčija.

    Ivo Baldasar je pokušao odati počast svima, pa se i danas nalazi na stupu srama i u svojem gradu, i u javnosti, i u vlastitoj stranci…

    HORVAT: Njegovi postupci dovoljno govore kako se odnosi prema povijesnim činjenicama, i prema svojoj gradonačelničkoj dužnosti.

    SRB: Kada je u pitanju poštivanje žrtava, tu nema nikakve dileme. To je jedna civilizacijska vrednota. No, ovdje je problem što se čitava priča oko žrtava svodi na politiku i političke poruke. Glavni je problem što za zločine nakon Drugog svjetskog rata nitko nije odgovarao.

    HORVAT: Dolazim iz obrtničke baranjske obitelji, i nikada niti ja niti moji nismo bili članovi Saveza komunista. Slažem se da se od 1945. do 1950. nije smjelo dogoditi to što se dogodilo. To kao kršćanin osuđujem. Taj je režim pao na ispitu ubijajući mnoge nevine ljude. No, to nam ne daje za pravo da kompariramo režime od ’45. do ’89, s onim od ’41. do ’45. Ovaj potonji u svojim je temeljima bio fašistički i rasistički, i efikasno je provodio politiku istrebljenja drugih naroda.

    Bivši predsjednik Josipović jesvojedobno odveo udruge partizanskih boraca da se poklone žrtvama Teznog. Dakle, ljudima koje su njihovi drugovi 1945. likvidirali i bacili u jame…

    SRB: To je jedan korak u tom smjeru. No, još uvijek ostaje činjenica da nitko nije za te zločine odgovarao. Dijelom i zbog toga što u Hrvatskoj na vrijeme nije provedena lustracija, pa nam nju sada mora provoditi njemačko pravosuđe. Apsolutno je neprihvatljivo da osoba koja je bila ravnatelj televizije u totalitarnom režimu, plus član Centralnog komiteta SKJ, dakle profesionalni totalitarist, u demokratskom društvu uopće bude kandidat za ravnatelja tako važne institucije.

    HORVAT: O lustraciji se danas u Hrvatskoj vodi salonska rasprava. Iznenadili biste se tko bi sve trebao biti lustriran kada bi se lustracija provela. Mnogi bi bili “očešani”.

    Garant mislite na Karamarka i njegovu doušničku epizodu s tajnom službom bivše države…

    HORVAT: Neću o imenima. No, lustracija se trebala provesti u roku od pet godina od donošelja rezolucije Vijeća Europe. Smatralo se da je pet godina sasvim dovoljno da se društvo demokratski osnaži da mu pojedinci iz prošlog režima ne mogu naštetiti. Zato danas zagovarati lustraciju nije ništa drugo nego loviti vještice, i zazivati kazneni progon bez suda.

    SRB: Tu se dobrim dijelom s vama slažem. Ipak, kada ste govorili o vremenu tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, neke ste stvari namjerno prešutjeli. Komunistički totalitaristički sustav je u Jugoslaviji donosio i rasne zakone. Kao primjerice onaj usvojen 23. 10. 1944. u Beogradu na AVNOJ-u, kojega je potpisao dr. Ivan Ribar. Na temelju njega svi Nijemci su poslije rata zatvoreni u logore, a sva imovina im je konfiscirana. Znate što je bila osnova za taj genocid? Popis stanovništva iz 1931. Ako to nije rasizam, ne znam što je. Nedopustivo je ljude na temelju krvnih zrnaca zatvarati u logore. U čemu je razlika između toga i onoga što je provođeno između ’41 i ’45?

    Odgovorit ću protupitanjem: što je za Vas Jasenovac?

    SRB: Jasenovac je bio koncentracijski logor, u njemu je bilo zatvoreno i stradalo je mnogo nedužnih ljudi, ali su u Jasenovcu završili i brojni četnički zločinci koji su poklali, doslovno poklali, velik broj ljudi.

    Na korak ste od velike zamke: da time opravdate postojanje Jasenovca…

    SRB: Nipošto ne želim opravdati zločine, nego ih želim osuditi. U Jasenovcu su, nema dvojbe, stradali brojni nevini ljudi. Poštivam nedužne žrtve, no kako se moglo dogoditi da su svi poginuli u savezničkom bombardiranju Kaštela tijekom nedjeljne mise evidentirani kao žrtve ustaškog logora Jasenovac? Te manipulacije su nekorektne prema stvarnim žrtvama Jasenovca.

    HORVAT: Tu se razlikujemo u stavu.

    SRB: Pazite, ja apsolutno poštujem žrtve, ali sam protiv manipulacija.

    HORVAT: Protiv manipulacija smo svi. Zlo koje se događalo od’41. do ’45 je za svaku osudu. Pokušati taj koncept relativizirati s pojedinim slučajevima koji su se dogodili, a dogodili su se, jer u ratu uvijek stradaju nevini, i ideološkim stranputicama koje su se dogodile nakon ’45, nije pošteno. Osim toga, zaboravljate da su najveći ceh u onom što se događalo u ratu i nakon rata platili Srbi.

    S tim se sigurno neće složiti gospodin Srb.

    SRB: To je apsolutno netočno. Najveći ceh su platili Hrvati.

    HORVAT: U tom komunističkom režimu na Golom otoku je bilo najviše srpskih i crnogorskih žrtava, Srbija je najviše teritorijalno rasparčana na pokrajine, projektom koji se danas završava, prvi Titov Udbaš osvećivao se prvo ne u Hrvatskoj, nego je skidao glave neistomišljenicima u kraju u središnjoj Srbiji, u kojemu se sam rodio…

    SRB: To s Golim otokom priznajem, ali da su Srbi najveće žrtve Drugog svjetskog rata na ovim prostorima ne. Na kraju rata je bilo ubijeno toliko Hrvata da se, gdje god se na sjeverozapadu zemlje otvore neki građevinski radovi, naiđe na kosti. Želim reći da ja, a to bi se moglo protumačiti iz riječi kolege Horvata, što me je posebno zasmetalo, ni na koji način ne branim fašizam.

    Vi ste, dakle, antifašist?

    SRB: Apsolutno osuđujem bilo kakvo donošenje zakona koje je utemeljeno na rasnoj ili nacionalnoj pripadnosti. No, oni koji se u Hrvatskoj nazivaju antifašistima, zapravo pokrivaju politiku koja je bila fašistička, i koju su provodili Titovi komunisti. Oni nisu nikakvi antifašisti. Oni su zločinci.

    Tekst i foto: Slobodna Dalmacija,

  • Izaslanstvo HSP-a obilježilo obljetnicu smrti viteza Velimira Kvesića.


    velimir kvesić 10. obljetnica 1

    Danas je izaslanstvo HSP-a na čelu s članicom predsjedništva HSP-a u 10.30 sati, povodom desete obljetnice smrti pok. Velimira Kvesića, položilo vijence i zapalilo svijeće na njegov grobu na Gradskom groblju u Kutini.

    Uz suprugu, sina, braću pokojnog Velimira Kvesića liku i djelu poklonili su se i članovi HSP-a iz Sisačko moslavačke županije, te izaslanstvo HSP Knina koje su činili I.Pranjić i T. Ćuk.

    Odmah nakon polaganja vijenca i paljenja svijeća služena je Sveta misa zadušnica u Župnoj crkvi Marije Snježne u Kutini.

    velimir kvesić 10. obljetnicavelimir kvesić 10. obljetnica 2

    hsp

  • HSP: “Vi meni proračun, ja vama ministra branitelja”!


    Svakodnevno iskaču novi kandidati koje predlažu i nominiraju različite udruge i političke grupacije, pa bi brojka kandidata mogla rapidno rasti i dostići čak broj branitelja u registru.

    daniel srb

    Ne imenovanje ministra hrvatskih branitelja 45 dana od odlaska ministra Crnoje i odgađanje unedogled izbora čelnog čovjeka prelazi sve granice pristojnih rokova. Dočekali smo i donošenje državnog proračuna bez ministra branitelja, tako da ne znamo tko je stvarno „branio boje“ u ime branitelja kada se na Vladi odlučivalo o novcima za ovu namjenu.

    Svakodnevno iskaču novi kandidati koje predlažu i nominiraju različite udruge i političke grupacije, pa bi brojka kandidata mogla rapidno rasti i dostići čak broj branitelja u registru.

    Po svemu sudeći odluka o novom ministru koja se svakodnevno najavljuje neće biti donešena tko brzo i vrlo vjerojatno neće je biti prije izglasavanja proračuna. I to pa načelu dogovora između premijera i saborske većine „Vi meni proračun, ja Vama ministra branitelja“. Čin je to kojim premijer Orešković gradi i jača svoju poziciju i neovisnost o volji jednog ili drugog koalicijskog partnera.

    Ovakvim odnosom pokazuje se i stav i odnos vladajuće koalicije prema braniteljima na kojima su dobrim dijelom gradili svoju predizbornu političku priču. Šteta je braniteljima već učinjena, braniteljski problemi čekaju i ne rješavaju se. A cijela priča je još jedna velika sramota koja se nanosi braniteljima.

    Najgora činjenica je da će novi ministar branitelja morati funkcionirati temeljem proračuna koji je donio netko drugi.

    Upravo zbog toga zaključemo: namjerno se ne bira ministar branitelja kako bi se usvojio Proračun bez ministra branitelja!

    Ovakvo poniženje branitelji još nisu doživjeli!

    Hrvatska stranka prava traži da se ova nemoguća situacija hitno prekine, imenuje stručni i čestiti ministar branitelja koji će se uhvatiti u koštac s nagomilanim problemima i to prije usvajanja Proračuna RH!

    Daniel Srb, predsjednik

  • INTERVJU TJEDNA; TIHOMIR JANJIČEK za GLAS SLAVONIJE: Dok Hrvatska srlja u stečaj, HDZ se zabavlja uvođenjem eura!


    PROFESOR NA HUMBER COLLEGEU U TORONTU, O EKONOMSKOJ SITUACIJI U HRVATSKOJ, PREZADUŽENOSTI I GOLEMOM VANJSKOM DUGU, UVOĐENJU EURA
    Ugledni znanstvenik, ekonomist i financijski stručnjak, član Predsjedništva HSP-a i autor gospodarskog programa HSP-a dr. Tihomir Janjiček, redoviti je profesor na Humber College u Torontu. Njegovi tjedni osvrti i komentari koje prenose mnogi hrvatski portali, izazvali su veliko zanimanje javnosti.

    dr tihomir janjiček glas slavonije

    S profesorom Janjičekom razgovarali smo o potezima nove vlade, monetarno-kreditnoj politici, uvođenju eura i drugim važnim temama.

    Za početak uvijek aktualno pitanje – bruto inozemni dug Hrvatske prešao je razinu BDP i to je pritisak na normalno funkcioniranje države koji vjerojatno neće tako lako skinuti ili bar ublažiti ni vlada Tihomira Oreškovića. Kako to komentirate?

    – To doista predstavlja ozbiljan problem, no malo tko toj činjenici pridaje veće značenje u Hrvatskoj. Daleko je to ozbiljniji problem nego adresa stanovanja bivšeg ministra Crnoje, ili insinuacija s mutne fotografije kape gospodina Hasanbegovića od prije 25 godina. Naime, daljnji rast vanjskog duga hrvatske države upućuje jasno na zaključak da Hrvatskoj sve brže i sve više prijeti stečaj ili bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj.

    Zašto se to događa i kako je to uopće moguće, odnosno zašto neprestano raste vanjski dug RH?

    – Razlozi zbog kojih raste vanjski dug Hrvatske trojake su naravi. Prvo, država nije riješila pitanje proračunskog manjka, a zbog Mostovog beskonačno rastezanja pregovora s kime bi sklopili politički “ortakluk”, državni proračun je kasnio s donošenjem i on je tek u četvrtak prvi put predstavljen u Vladi. No, budući da država mora funkcionirati, kao i sve njezine institucije, tako se i “proračunski” novac za financiranje državnih institucija nekontrolirano rasipao. Kažem “proračunski” pod navodnicima, a ne proračunski bez navodnika, jer je to novac koji mora biti uključen u proračunske rashode u novom proračunu, čiji je, vidimo, ukupi deficit 2,7 posto.

    Drugo, hrvatska država svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB-a, pa se HNB, sukladno svojoj monetarnoj politici zasnovanoj na principu tečajne valutne klauzule kune prema euru, jednostavno za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu.
    Treće, kako je Hrvatska već prezadužena, kamatna stopa prema kojoj se HNB-u odobrava kredit u inozemstvu mnogo je viša od tržišne kamatne stope.

    Kakvo je stanje s bankama, njihovim zaduživanjem?

    – U svezi s tim treba pogledati još jednu stranu, a to je bankovni komercijalni sektor u Hrvatskoj, kojem pada vanjska zduženost. Naime, taj sektor odobrava sve manje i manje kredita koji su valutnom klauzulom vezani uz euro, odnosno odobravaju se najvećim dijelom samo kunski krediti. Zato vanjska zaduženost poslovnih banaka u RH opada.
    Nameću su glede toga još dva pitanja. Prvo – kako je to odjednom bankama postala nebitna valutna klauzula, a koliko do jučer bili su na sudovima zbog valutne klauzule prema franku i sada im iznenada valutna klauzula kune prema euru više ništa ne znači? Drugo – neovisno o zaduživanju banaka u inozemstvu, utječe li rast odobrenih kunskih kredita na rast vanjske zaduženosti Hrvatske, odnosno HNB-a?

    – Odgovor na prvo pitanje treba tražiti u činjenici što su poslovne komercijalne banke u Hrvatskoj osjetile rast nepovjerenja kod kupaca kredita za one vezane valutnom klauzulom. Stoga su odlučili ponuditi kredite koji su “striktno” kunski. Time će banke održati svoj obujam poslovanja kakav su imali i prije, a možda čak i uvećati. Odgovor na drugo pitanje daleko je zanimljiviji. Naime, poslovne banke u Hrvatskoj više se ne zadužuju kod inozemnih banka kupujući eure kao pokriće za odobrene kunske kredite. Jer nitko niti ne želi kupiti kredit vezan valutnom klauzulom prema tečaju bilo koje valute, pa ni prema euru, zbog trakavice s frankom. Međutim, vođenje monetarno-kreditne politike i dalje je za hrvatsku državu vezano međunarodnim ugovorima o tečajnoj valutnoj klauzuli prema euru. Stoga poslovne banke u Hrvatskoj svoj povećani kunski profit, nastao kao rast potražnje za kunskim kreditima, iznose na hrvatsko valutno tržište i odmah mijenjaju u eure.

    Kako je pritom s tečajem kune prema euru i obratno?

    – To znači da tečaj kune mora ugovorom o valutnoj klauzuli ostati stabilan prema euru jednako kao i prije – 1 euro > 7,5 kuna, ili 1 kuna > 0,13 eura. Stoga se HNB opet mora zaduživati za eure, kako bi održala taj klauzalni tečaj i time uvećavati ponudu eura na hrvatskoj valutnoj burzi. Dakle, unatoč tomu što raste potražnja za kunskim kreditima na hrvatskom novčarskom tržištu, upravo taj rast potražnje za kunskim kreditima u zadnjim mjesecima najviše djeluje na još brži rast vanjske zaduženosti Hrvatske. Pojednostavljeno kazano, uvećanje kunskih profita banaka nije nastalo kroz promjenu tečaja kao prije, već kroz rast mase odobrenih kredita. Istodobno gospodarske nefinancijske institucije i dalje se zadužuju kreditima vezanim uz tečajnu klauzulu prema euru, pa stoga njihova vanjska zaduženost nastavlja rasti.

    Ako sve to rezimiramo, zaključak se nameće sam po sebi – Hrvatska nastavlja juriti u financijski stečaj kao država! Zato svatko može biti siguran da nitko iz EU neće ni poželjeti vidjeti euro kao valutu u Hrvatskoj. Jer bi uvođenje eura u Hrvatskoj bilo na teret EU-a i ECB-a. Euro može postati službenom valutom RH, ali tek nakon stečaja hrvatske države, a tada će to biti na teret Hrvatske i svih njezinih državljana. Jednako kako je to bilo i u Grčkoj.

    No, kad se radi o uvođenje eura u gospodarski sustav Hrvatske, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje eura. Naravno, ni ja ni dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Je li onda u pitanju sračunata manipulacija, mazanje očiju javnosti i kad je euro u pitanju. Znamo da neke zemlje, članice EU-a, nisu u eurozoni…

    – Mnogi su se sad okupili oko novog “čudotvornog napitka” za eventualno opijanje narodnih masa – uvođenje eura. Gospoda Šonje, Šuker, sadašnji ministar Marić i guverner Vujčić, doduše znaju da smo od eura udaljeni kao Bog i šeširdžija, ali ih to ne priječi da “argumentirano” javnost zabavljaju najavama da euro samo što nije zvecnuo na blagajnama samoposluga, i to još za “naše dobro”. Svima je njima jasno da je i EU i euro “Titanik”! Britanci nisu ni pomišljali uvesti euro, zadržali su svoju funtu, a i jedva da su još na tom “Titaniku” zvanom Europska unija. Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i, eto, zato im euro nije niti trebao.
    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima samo 20 % prihoda od izvoza nafte u odnosu na stanje prije nekoliko godina, jer se cijena nafte survala sa 150 dolara za barel na svega 30 dolara po barelu, i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU. Dakako, još manje da imaju euro kao valutu. Niti Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila i Hrvatska. Tko to onda želi taj euro? Bugari! Oni su željeli euro, ali nisu onako jadni uspjeli unatoč tome što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska još ne ispunjava. Dakle, gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i nadalje žele izigrati. Za čiji račun, zapitajmo se svi?

    Je li prošla Milanovićeva vlada zakasnila s mjerama glede zaštite hrvatskih štediša koji su imali kredite u francima?

    – Podsjetit ću kako sam javno pozvao sve hrvatske štediše na tečajnu konverziju svojih ušteđevina s eura na američki dolar još u ožujku 2015., kako im se ne bi “istopila” ušteđevina. Također sam javno pozvao Milanovićevu vladu, u siječnju 2015., na trenutačnu konverziju svih kredita vezanih uz tečaj franka na tečaj eura, kako bi se izbjegao masovni bankrot kreditnih dužnika. Nažalost, veliki broj dužnika je bankrotirao, a bilo je i tragičnih posljedica. Milanović se ipak odlučio na moju preporuku, ali tek u listopadu prošle godine.

    Ovaj put javno ću pozvati i vladu novog hrvatskog premijera Tihomira Oreškovića da ozbiljno uzme u razmatranje dokinuće valutne klauzule kune prema tečaju eura, jer svaki daljnji nastavak ovim smjerom nužno Hrvatsku vodi u potpuni bankrot.

    Kad smo kod premijera, budući da Orešković dolazi iz dijaspore, iz Kanade, kako na to gledate, odnosno kako gledate na odnos dijaspore prema Republici Hrvatskoj danas?

    – Kao Hrvat iz dijaspore, baš kao i moj imenjak, mogu reći da općenito nismo dobrodošli u domovini. Nekako prema nama dominiraju zavist i prijezir. U Hrvatskoj je uvriježeno razmišljanje kako su dijaspora “oni naši tamo”, koji samo pričaju o ljubavi prema domovini i ne vraćaju se u Hrvatsku, osim za ljetovanje na Jadranu. Drugim riječima, većina Hrvata u dijaspori, posebice oni preko Atlantika, uglavnom su lažni, ili blaže rečeno deklarativni domoljubi, kad je riječ o financijskim ulaganjima u Hrvatskoj.

    No, gospodin Orešković se, eto, vratio u domovinu Hrvatsku. Naravno, zlobnici će reći – nakon što se već osigurao s novem za čitav život. I sad se prihvatio izazovne dužnosti biti premijer problemima opterećene RH. Privatio je dužnost koja će mu prije svega donijeti glavobolju i nemiran san, stres i traume svake vrste. Svoj ugled stručnog i sposobnog ravnatelja financija farmakologije, koji je teškom mukom stekao, stavio je na kocku, uz to još za plaću koja je sigurno 50 puta manja od one koju je imao u inozemnom manadžementu. Sretno mu bilo!

    PREMALO IZBORA
    Pomoć MMF-a i rezanje rashoda
    Što će moći učiniti premijer Orešković, s obzirom na vanjski dug RH i hrpu drugih problema?

    – Premijerska dužnost je politička dužnost, nije čak ni ekonomska, a još manje financijska. I premda većina analitičara smatra kako će Orešković svojim ugledom u financijskom svijetu iznjedriti povoljne kredite za Hrvatsku, tako nešto neće se dogoditi. Ne zbog Oreškovića, nego jednostavno “zapad” ne funkcionira preko takvih veza. Imaju na “zapadu” svoje veze, ali one nisu utemeljene na stručnosti, nego na korumpiranosti, kao i u nas.

    Razlika je ta što je “zapadna” korumpiranost daleko ubojitija, iako “profinjenija” nego naša. I ne koristi se baš za sve i svašta kao u RH. Orešković ima malo izbora – morat će zatražiti pomoć MMF-a i drastično srezati proračunske rashode, što proračunom predstavljenim u četvrtak nije učinjeno, ali će se morati napraviti rebalansom u što skorije vrijeme. Tek nakon toga može se Hrvatska nadati “povoljnim” kreditima. Sve u svemu, slijedi “zatezanje remena” u trajanju od tri godine, a tek u zadnjoj godini ove vlade možda bude nekog poboljšanja. Hoće li Vlada dotle opstati, i ako opstane, hoće li biti stvarnog poboljšanja umjesto umjetnog Milanovićevog, ostaje za vidjeti.

    Razgovarao: Darko JERKOVIĆ

    Izvor:  Glas Slavonije

  • Održana konstituirajuća sjednica novog predsjedništva HSP-a


    predsjeništvo hspa

    Jučer je u središnjici stranke održana prva, ujedno i konstituirajuća sjednica predsjedništva Hrvatske stranke prava u novom sazivu. Sjednici je vodio predsjednik Hrvatske stranke prava Daniel Srb.

    Po utvrđenom dnevnom redu raspravljalo se o budućim smjernicama djelovanja i novoj politici Hrvatske stranke prava. Kao podloga nove politike razgovaralo se o svim dobrim idejama koje su iznešene od strane članova predsjedništva prilikom predstavljanja svojih programa na Saboru HSP-a održanom 28. veljače 2016. godine.

    Odlučeno je da se ima ustrojiti Hrvatska pravaška mladež na svim razinama, čime se nakon projekta „HSP DOM SVIH PRAVAŠA“ otvara i projekt „HSP DOM PRAVAŠKE MLADEŽI MLADI VUKOVI“.  Za smjernice, Pravilnik o ustroju i političkom djelovanju zadužen je član predsjedništva Zvonko Mlakić.

    Odlučeno je da se imaju ustrojiti Povjerenstva po svim segmentima političkog djelovanja. Izdvajamo prijedlog o formiranju zasebnog Povjerenstva za HOS i HOS-ovce.

    Naloženo je svim Županijskim vijećima HSP-a i podružnicama HSP-a pojačani politički angažman, javno djelovanje u djelokrugu svojih ovlasti. Za ovo područje djelovanja zadužen je član predsjedništva Drago Marković. O sustavu funkcioniranja i djelovanja, mogućim temama predsjednici ŽV HSP-a i statutarni povjerenici biti će pravodobno obaviješteni od tajništva HSP-a.

    Naloženo je svim Predsjednicima ŽV HSP-a i statutarnim povjerenicima da pripreme i podnesu izvješće o stanju u djelokrugu njihova rada. O načinu izvješćivanja i treminima biti će pravodobno obaviješteni od strane tajništva HSP-a.

    Raspravljalo se i o drugim temama iz djelokruga rada i ovlasti Predsjedništva HSP-a.

    hsp

  • Dr Janjiček upozorava Vladu Republike Hrvatske: OVAKVA MONETARNO-KREDITNA POLITIKA HRVATSKU VODI U BANKROT!


    dr janjiček
    Bruto inozemni dug Hrvatske prešao je razinu BDP, a to doista predstavlja ozbiljan problem za Hrvatsku. Na žalost malo tko toj činjenici daje značenje u Hrvatskoj. Daleko je to ozbiljniji problem nego adresa stanovanja bivšeg ministra Crnoje, ili insinuacija s mutne fotografije kape gospodina Hasanbegovića od prije 25 godina! Naime, daljnji rast vanjskog duga hrvatske države upućuje jasno na zaključak da Hrvatskoj  sve brže i sve više prijeti stečaj ili bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj! Istodobno hrvatski financijski sektor smanjuje vanjski dug. Normalno je postaviti pitanje zašto se to događa i kako je to uopće moguće?

    Razlozi zbog kojih raste vanjski dug države Hrvatske jeste trojake naravi. Prvo, država nije riješila pitanje proračunskog manjka, a zbog „Mostovog“ beskonačno rastezanja pregovora s kime bi sklopili politički „ortakluk“, državni proračun još nije na dnevnom redu. Država mora funkcionirati, kao i sve njezine institucije, tako se „proračunski novac“ za financiranje državnih institucija ne kontrolirano rasipa. Kažem „proračunski“, a ne proračunski, jer je to novac koji će u suštini morati biti uključen u proračunske rashode za proračun koji će tek biti donešen!

    Drugo, hrvatska država svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB, pa HNB sukladno svojoj monetarnoj politici na principu tečajne valutne klauzule Kune prema Euru, jednostavno se za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu.
    Treće, kako je hrvatska država u suštini već prezadužena, kamatna stopa po kojoj se HNB-u odobrava kredit puno je viša od tržišne kamatne stope. Dakle odgovori za ova tri pitanja potpuno su jasni.
    Sada treba pogledati i još jednu stranu, a to je bankovni komercijalni sektor u Hrvatskoj kojem pada vanjska zduženost! Naime, taj sektor odobrava sve manje i manje kredita koji su valutnom klauzulom vezani za Euro, ili kako se to popularno zove, odobravaju se najvećim dijelom samo kunski krediti! Zato vanjska zaduženost „hrvatskih“ poslovnih banaka opada.
    Dva pitanja se nameću sama po sebi. Prvo pitanje koje se nameće samo po sebi, kako je to odjednom bankama postala ne bitna valutna klauzula, a koliko do jučer su bili na sudovima zbog valutne klauzule prema Franku i sada im naprasno valutna klauzula Kune prema Euru više ništa ne znači? Drugo pitanje, ne ovisno o tomu što se bankovni sektor ne zadužuje u inozemstvu, ali utječe li ipak rast odobrenih kunskih kredita na rast vanjske zaduženosti Hrvatske, odnosno HNB-a?

    Odgovor na prvo pitanje treba tražiti u činjenici što poslovne komercijalne banke u Hrvatskoj, vrlo su jasno osjetile rast ne povjerenja kod kupaca kredita za one vezane valutnom kaluzulom. Stoga su odlučili ponuditi kredite koji su „striktno“ Kunski. Time će banke održati svoj obujam poslovanja kakav su imali i prije, a možda čak i uvećati.
    Odgovor na drugo pitanje, daleko je interesantnije! Naime, poslovne banke u Hrvatskoj više se ne zadužuju kod inozemnih banka kupujući Eure kao pokriće za odobrene kunske kredite. Naime, nitko ni ne želi kupiti kredit vezan valutnom klauzulom prema tečaju bilo koje valute, pa ni Euro zbog trakavice sa Frankom. Međutim, hrvatska država je preko HNB i dalje odgovorna međunarodnim ugovorima održavati stabilan valutni tečaj Kune kroz valutnu klauzulu!
    Drugim riječima, vođenje monetarno kreditne politike i dalje je za hrvatsku državu vezano međunarodnim ugovorima o tečajnoj valutnoj klauzuli prema Euru. Stoga poslovne banke u Hrvatskoj svoj povećani kunski profit, nastao kao rast potražnje za kunskim kreditima, iznose na hrvatsko valutno tržište i odmah mijenjaju u Eure!

    Tečaj Kune mora ugovorom o valutnoj klauzuli ostati stabilan prema Euru jednako kao i prije €1=7,5Kn ili 1Kn=€0,13! Stoga se HNB jednostavno opet MORA zaduživati za Eure, kako bi održala taj klauzalni tečaj od €1=7,5Kn ili 1Kn=€0,13 i uvećavati ponudu Eura na hrvatskoj valutnoj burzi!

    Dakle, unatoč tomu što raste potražnja za kunskim kreditima na hrvatskom novčarskom tržištu, ali upravo taj rast potražnje za kunskim kreditima u zadnjim mjesecima, najviše djeluje na još brži rast vanjske zaduženost Hrvatske! Razlog je jednostavan,  jer vlasnici „hrvatskih“ poslovnih banaka i dalje ne smetano iznose uvećane kunske priljeve profita na hrvatsko valutno tržište mijenjaju odmah u Euro. Uvećanje kunskih profita nije nastalo kroz promjenu tečaja kao prije, već kroz rast mase odobrenih kredita. Istodobno gospodarske nefinancijske institucije i dalje se zadužuju kreditima vezanim za tečajnu klauzulu prema Euru, pa stoga njihova vanjska zaduženost nastavlja rasti.

    Rezimirano rečeno, Hrvatska nastavlja juriti u financijski stečaj kao država! Svatko može biti siguran da NITKO iz EU neće ni poželjeti vidjeti Euro kao valutu u Hrvatskoj! Zbog toga što bi uvođenje sadašnje Eura u Hrvatskoj bilo na teret EU i ECB! Euro može postati službenom valutom RH, ali tek nakon stečaja hrvatske države i tada će to biti na teret Hrvatske i svih njezinih ržavljana! Jednako kako je to bilo i u Grčkoj.
    Kada se dakle sada ima na umu daljnji gospodarski pad u zemljama EU. Kada zbog toga pada negativna kamatna stopa postaje sve više realnost u EU. Kada se ima na umu i deflaciju u članicama EU, koja govori o padu agregatne potražnje. Kada se imaju na umu i rastući proračunski deficiti država članica EU, a nastale masovnim primitkom tzv. „izbjeglica“! Konačno kada se ima na umu posljedično svemu spomenutom i daljnji pad tečaja Eura, onda se jasno može reći da Euro još dugo neće biti hrvatskom valutom!

    Podsjetit ću hrvatsku javnost da sam sve ove probleme EU predvidio. Što više javno sam pozvao sve hrvatske štediše na tečajnu konverziju svojih ušteđevina sa Eura na američki Dolar još 17. ožujka 2015. godine, kako im se ne bi „istopila“ ušteđevina!!! Javno sam pozvao Milanovićevu vladu još 15. siječnja 2015 godine na momentalnu konverziju svih kredita vezanih za tečaj Franka na tečaj Eura, kako bi se izbjegao masovni bankrot kreditnih dužnika! Na žalost veliki broj dužnika jeste bankrotirao, a bilo je i tragičnih posljedica. Milanović se ipak odlučio na moju preporuku, ali tek u listopadu prošle godine!
    Ovoga ću puta javno pozvati Hrvatsku Vladu i Hrvatskog Premijera gospodina Oreškovića, ozbiljno uzmite u razmatranje dokinuće valutne klauzule Kune prema tečaju Eura, jer svaki daljnji nastavak ovim smjerom neminovno Hrvatsku vodi u potpuni bankrot!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP pozdravlja smjenu Gorana Radmana. Je li ovo početak lustracije u Hrvatskoj?


    Smjenom Gorana Radmana vjerujemo da je (namjerno ili ne) otpočeo proces lustracije u Hrvatskoj. Vjerujemo da nakon ovoga nema povratka i da se u Hrvatskoj više neće moći dogoditi da na odgovorne javne dužnosti dođu komitetski činovnici komunističke Jugoslavije

    daniel srb sabor hsp-a
    Hrvatska stranka prava pozdravlja odluku Sabora Republike Hrvatske o smjeni ravnatelja Hrvatske radio televizije Gorana Radmana i imenovanje Siniše Kovačića za v.d. ravnatelja Hrvatske radio televizije.

    Hrvatska stranka prava i predsjednik Daniel Srb proteklih su godina od imenovanja Gorana Radmana upozoravali na činjenicu da je nedopustivo i neprihvatljivo da netko tko je bio istaknuti dužnosnik u komunističkom sustavu može biti na poziciji ravnatelja HRT-a, institucije koja treba biti javna, objektivna, profesionalna, dostupna svima, neovisna o političkim utjecajima i gospodarskim lobijima.

    U vrijeme Gorana Radmana Hrvatska radio televizija najmanje je bila hrvatska, još manje neovisna, a o političkim i lobističkim utjecajima na uređivačku politiku moglo bi se unedogled nabrajati.
    Informativni i dokumentarni program stavljen je u službu jedne jedne ideologije i jedne partije.
    Umjesto prema „zapadu“ , program HRT-a je bi usmjeren prema „regionu“. Umjesto uspostave suradnje s TV kućama iz Austrije, Njemačke ili Češke potpisivala se suradnja s TV Srbije.

    Umjesto da štiti hrvatski nacionalni interes, hrvatski identitet i kulturu i bude brana prema stranim nasrtajima HRT se bio stavio u službu svih kojima je hrvatski nacionalni interes na zadnjem mjestu, a kulturu i hrvatski identitet su podredili rušiteljima hrvatskih vrijednosti i identiteta.
    Sjeća li se tko da je HRT bar sufinancirao ijedan filmski projekt s domoljubnom tematikom??

    Školski i obrazovni program su devastirani i na kraju potpuno ukinuti. To se u budućnosti mora promijeniti.

    Vjerujemo i da će novi v.d. ravnatelj Kovačić stvari i odnose promijeniti i da će HRT uistinu postati Hrvatska radio televizija kako joj i ime govori. Da će biti neovisna od svih političkih utjecaja, da će biti u službi zaštite nacionalnih interesa na svim područjima osobito u promicanju hrvatske kulture i identiteta.

    Smjenom Gorana Radmana vjerujemo da je (namjerno ili ne) otpočeo proces lustracije u Hrvatskoj. Vjerujemo da nakon ovoga nema povratka i da se u Hrvatskoj više neće moći dogoditi da na odgovorne javne dužnosti dođu komitetski činovnici komunističke Jugoslavije za koje se u javnom prostoru spominjao i suradnički odnos s neprijateljskim tajnim službama.

    Daniel Srb, predsjednik

  • Zašto se razdjelnici toplinske energije isplate i zašto vlasnici stanova imaju veće račune?


    Iako se tome dosta govorilo, nitko nije rekao u čemu je suština problema i zašto sustav ne funkcionira! Istina je da malo ljudi to zna, ali je problem u tome što šute oni koji znaju.
    razdjelnik topline

    Posljednjih dana u hrvatskoj javnosti je živa rasprava o isplativosti ugradnje razdjelnika toplinske energije. Rasprava je izazvana prispjelim računima za potrošenu toplinsku energiju, koji su često izazvali opravdano ogorčenje vlasnika stanova.

    Međutim, iako se tome dosta govorilo, nitko nije rekao u čemu je suština problema i zašto sustav ne funkcionira! Istina je da malo ljudi to zna, ali je problem u tome što šute oni koji znaju.

    Kako to ne bi tako bilo, odlučio sam progovoriti.

    U cijelom razvijenom svijetu, kojem i mi težimo, potrošnja toplinske energije plaća se prema potrošnji, a ne paušalno, što je bio model tipičan za socijalizam. U takvom modelu se štošta plaćalo paušalno, a upravo je to bilo izvor brojnih neracionalnosti, koje smo u konačnici plaćali svi. I to skuplje! Mnogi ne znaju da se nekad (možda I danas) u SSSR-u i potrošena električna energija plaćala paušalno. Oni nisu imali brojila potrošnje električne energije. Koliko se električne energije pri tome neracionalno trošilo možemo samo zamisliti.

    Upravo je zbog toga i opravdano uvođenje mjerenja potrošnje toplinske energije. Svatko treba platiti onoliko koliko potroši!

    Razdjelnici su kao oprema opravdani, jer se mora pravedno raspodijeliti utrošena energija. I oni to čine.

    Problem je u cijeni toplinske energije!

    Ona za korisnike koji nemaju ugrađene razdjelnike toplinske energije npr. u Osijeku iznosi 0,288 kn/kWh, odnosno s PDV-om 0,36 kn/kWh.

    U susjednoj zgradi ugrađeni su razdjelnici toplinske energije I vlasnik sličnog stana plaća toplinsku energiju 0,405 kn/kWh, odnosno s PDV-om 0,506 kn/kWh ili 40,5% skuplje (podaci se odnose na troškove za 2015. godinu).

    U tom konkretnom slučaju, vlasnik stana u zgradi koja je ugradila razdjelnike potrošnje toplinske energije mora uštedjeti više od 40 % da ne bi imao veće račune za utrošenu toplinsku energiju.

    Dakle problem je u različitim cijenama toplinske energije!

    Ovdje se mora uključiti HERA koja mora ograničiti cijenu toplinske energije u takvim sustavima na, moj je prijedlog, 15 % nižoj cijeni toplinske energije kod kogeneracijskih sustava od prodajne cijene energije prirodnog plina.

    Ne smijemo zaboraviti da u nas još uvijek imamo kao isporučitelje električne energije, toplinske energije i plina HEP, koji ne konkurira sam sebi, nego pokušava osigurati što veće prihode od prodaje svih oblika energije, pa određuje I cijene kojima pokriva vlastite potrebe!

    Daniel Srb, predsjednik

  • Predsjednik Daniel Srb “bez rukavica” u “Glagoljici” Slavonske televizije.


    daniel srb glagoljicaSinoć je u večernjem terminu s početkom u 21,00 sati predsjednik HSP-a Daniel Srb gostovao u emisiji “Glagoljica” Slavonske televizije, voditelja Bojana Uranjeka. Bilo je riječi o izborima U HSP-eu, lažnim HDZ-eovim pravašima i njihovim aferama, napadima na pravaštvo, stanju na političkoj sceni u Hrvatskoj, odnosima između ključnih čimbenika na hrvatskoj političkoj sceni, imenovanjima ministra branitelja, trakavici oko smjene ravnatelja SOE-e, incidentima u Vukovaru, stanju u osječkim poduzećima, te zašto smo podržali HOS-ovca za ministra branitelja.

    hsp
    Foto:STV

  • Pročitajte kako je izgledao HSP-ov prijedlog zakona o lustraciji iz 1998. godine


    Prijedlog Zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima (popularno Zakon o lustraciji) su u proceduru 1998. i 1999. poslali zastupnici HSP-a, no oba puta je odbijen većinom glasova.

    lustracija prijedlog zakona“Doba komunističke strahovlade do prvih demokratskih izbora u 1990. godini, bilo je vrijeme sustavnog kršenja ljudskih prava. Za uništavanje slobodarskih demokratskih stremljenja bile su zlorabljene skoro sve državne institucije, a uz sve to bio je temeljito manipuliran i pravosudni aparat”, istaknuli su predlagatelji dodavši: “Takav zlikovački ustroj je organizirao i provodio vrh komunističke partije, uslijed čega je i ukupna partijska nomenklatura predstavljala temelj tako stvorenog totalitarnog režima”.

    Cijeli prijedlog Zakona pričitajte ovdje: LUSTRACIJA – PRIJEDLOG ZAKONA HSP

  • HSP Rovišće: Tražimo od mjerodavnih da riješe aktualne probleme u ambulanti Doma zdravlja Rovišće


    mlakic zvonkoPrestankom rada jednog tima ( doktora obiteljske medicine) u ambulanti Doma zdravlja Rovišće, odnosno raskidom koncesije od Nove godine mještani Općine Rovišće našli su se u velikim problemima te su razočarani funkcioniranjem primarne zdravstvene skrbi na području Općine Rovišće.

    Općina smo sa najvećim brojem stanovnika u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i samim time imamo i najveći broj pacijenata. Brojka je tolika da bi u Općini trebala raditi tri tima doktora obiteljske medicine. Svjesni smo problema koji su nastali, a i znamo da Općina nije nadležna za rješavanje nastale problematike u domu zdravlja Rovišće.

    Zvonko Mlakić, općinski vijećnik HSP nazočio je 15.01.2016. godine sastanku u općinskoj vijećnici na kojem su uz predstavnike općinskog vijeća, načelnika Općine prisustvovali predstavnici umirovljeničkih udruga sa područja Općine,a s duge stane bili su  mjerodavni za rješavanje ove problematike,  predstavnik Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu zaštitu i umirovljenike Bjelovarsko-bilogorske županije, te v.d ravnateljica doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije.

    HSP podružnica Rovišće nije zadovoljan ishodom sastanka, jer smatramo da se puno prije znalo o određenim problemima u ambulanti , ali se nije na vrijeme interveniralo. Vatrogasna mjera da se privremeno dva dana u tjednu u ambulantu šalje doktor iz susjednih Općina je samo privremeno rješenje koje nije dostatno potrebama pacijenata u Općini.

    Stoga tražimo od mjerodavnih da riješe aktualne probleme u ambulanti Doma zdravlja Rovišće i time osiguraju pacijentima sa područja Općine Rovišće ista prava kao i pacijentima iz drugih dijelova RH. Isto tako tražimo od načelnika Općine Rovišće da o problemima izvijesti Ministarstvo zdravstva, te da se i tamo pokuša tražiti rješenje problema za koji nisu krivi pacijenti, nego je to posao mjerodavnih institucija.

    Hrvatska stranka prava
    Podružnica Rovišće

  • Projekt HSP Dom svih pravaša se nastavlja!


    hsp je dom pravaša 600 300Radi osnaživanja Stranke na lokalnim razinama te zbog priprema za nadolazeće lokalne izbore – imenovani su povjerenici:
    Za Županiju Šibensko-kninsku i grad Knin g. Tomislav Čolak, te povjerenici g. Ante Gaćina (Šibenik), g. Siniša Mikin (Tisno), g Joso Verović (Skradin),  g. Ivica Anđelić (Drniš) i g. Rajko Žulj (Promina).
    U Splitskoj-dalmatinskoj županiji imenovani su g. Anto Komljen (Kaštela), Ivica Radošević (Dugopolje) i Ranko Topić (Imotski).

    Projekt HSP-Dom svih pravaša se nastavlja!

    hsp

  • Pogled iz Kanade: dr Janjiček o najavi osnivanja državnog holdinga.


    U takav „mentalno-ideološki sklop“ uklopio se i gospodin Njavro. Naime, on je rekao kako je potrebno državna poduzeća voditi u svrhu „javnog interesa i po najvišim standardima“!? Što je doista taj „javni interes“ i što je to „visoki“ ili „niski“ standard upravljanja!?

    janjiček
    U Hrvatskoj javnosti povela se rasprava o utemeljenju određenog „holdinga“ u koji bi ušla poduzeća u državnom vlasništvu. Tim povodom organizirana je u emisiji “Otvoreno” na HRT-u izmjena mišljenja u svezi te ideje u smislu mogućih posljedica osnutka takvog holdinga. Najinteresantnije je bilo to što baš nitko od nazočnih u studiju nije rekao što je u biti „holding“ poduzeće i što mu je svrha. Stoga ću upravo poći od te činjenice.

    Holding je dioničko društvo koje u svom vlasništvu posjeduje većinske pakete dionica manjih tvrtki. Samim time takvo holding poduzeće pozitivno utječe na poslovanje tvrtki kojima je većinski vlasnik. Svrha ovakvog oblika dioničkog poduzeća je povećanje stope dobiti u tim manjim tvrtkama, jer se kroz njihovu vlasničku povezanost nastoje smanjiti rashodi i troškovi poslovanja tih manjih poduzeća.

    Isto tako ojačava se njihov financijski položaj na tržištu kapitala, odnosno tržištu dionica. Tako što bi se na burzi kotirale dionice „holdinga“, a ne više dionice tih malih poduzeća. Dakle, osnutak holdinga ima izravnu nakanu jačanja manjih poduzeća na dioničkom tržištu, tako što se više ne bi pojavljivali individualno, već kroz holding. Osim toga, takav holding imao bi povoljnije uvijete kreditiranja od komercijalnih banaka, jer raspolaže većim kapitalom i uživa veće povjerenje kod banaka. Time bi ta mala i srednja poduzeća u sklopu holdinga imala brži razvitak.

    U Austriji je model holdinga bio napravljen upravo iz tog razloga, kako bi se austrijska poduzeća u državnom vlasništvu kroz „holding“ poslovanje financijski ojačala, razvila, te lakše i bolje privatizirala. Od 1967 godine kada je holding u Austriji osnovan, veliki broj poduzeća iz holdinga je privatiziran. Taj dio doslovce nitko u studiju HRT nije želio reći!? Je li u pitanju pomanjkanje informacija ili je neki drugi razlog, teško je reći, ali to baš nitko nije spomenuo u studiju HRT-a.
    Upravo zato, što se nije sagledavao razlog osnutka holding poduzeća sa državnim vlasništvom u Austriji, mogli su se čuti razni komentari i primjeri osnivanja holdinga u Hrvatskoj koji su doslovce pokazali zbog čega se Hrvatska ne miče s mjesta.

    Predstavnik sindikata kroz svoj komentar o modelu holdinga dokazao je kako je još uvijek „mentalni komunist“! Gospodin Sever je rekao kako su poduzeća u državnom vlasništvu u stvari „narodno vlasništvo“! Nije srećom rekao „društveno vlasništvo“, ali je očito na to i mislio. Koristio je istina termin po kojem se nekad komunistička diktatura nazivala „narodna demokracija“!

    Isto tako zalaže se da poduzeća od „nacionalnog interesa“ budu uvijek i jedino u državnom vlasništvu! Naravno pitanje koje se nameće samo od sebe, a što je kriterij za neko poduzeće imati „nacionalni interes“! Zvučalo je to isto kao nekad kada se tumačilo da se odluka o otvaranju obične prodavaonice u kapitalizmu donosila temeljem profitnog interesa, dok se u socijalizmu takva ista odluka donosila „svjesno“!?

    U takav „mentalno-ideološki sklop“ uklopio se i gospodin Njavro. Naime, on je rekao kako je potrebno državna poduzeća voditi u svrhu „javnog interesa i po najvišim standardima“!? Što je doista taj „javni interes“ i što je to „visoki“ ili „niski“ standard upravljanja!? Kako se to može definirati? Jasno, odgovor je nedvojeban, tako nešto ne postoji! Bilo javno ili privatno poduzeće može se voditi samo u profitnom interesu! To ne znači da je interes profita u sukobu sa interesom kupaca, već naprotiv!

    Neizbježno je došlo i pitanje ogromnih gubitaka Hrvatskih Autocesta. Upravo zbog korupcije tijekom gradnje, ali i korupcije za njihovo održavanje Hrvatske Autoceste su u gubitcima. Privatne autoceste u Istri posluju sa profitom i bez gubitaka, jer nema korupcije niti u njihovoj izgradnji, niti u njihovom održavanju. Nitko nije bojio tunele s troškom na jedan kilometar višim nego troškom gradnje po jednom kilometru u Istri, kao što je bio slučaj sa Hrvatskim Autocestama.

    Isto tako spomenut je i je broj zaposlenih u Hrvatskim autocestama, a on je razmjerno 3,5 po jednom kilometru, dok je u Istri 0,8 zaposlenih po jednom kilometru! Dakle, broj zaposlenih u Hrvatskim Autocestama po jednom kilometru autoceste je čak četiri puta viši, nego na privatnim autocestama u Istri. Jasno je da su troškovi plaća zaposlenih po jednom kilometru autoceste previsoki za Hrvatske Autoceste.

    Spomenut je i primjer hrvatskih željeznica, te se gospodin Njavro zauzeo za privatizaciju HŽ-a, ali bez privatizacije tračnica!? Problem je upravo u tomu što su hrvatske željezničke tračnice zastarjele, te niti najmoderniji vlakovi ne mogu pružiti brzi i udobni prijevoz putnika i robe! Nitko neće ući u posao kupnje suvremenih vlakova za putovanje po Hrvatskoj po tračnicama iz doba Marije Terezije!

    HEP je također bio razmatran kao poduzeće koje se nikako ne smije privatizirati, pa je u tu svrhu spomenut primjer Kalifornije. Međutim, upravo to je pokazalo i ne poznavanje stvari. Kalifornija kao država je imala višestruki rast potrošnje električne energije zbog raznih svjetski poznatih korporacija iz svijeta telekomunikacije i računalne tehnologije koje su postojale i razvijale se u Kaliforniji. Osim toga u Kaliforniji je locirana i poznata „silicijska dolina“!

    Dakle, poduzeća koja su po svojoj naravi poslovanja ogromni potrošači električne energije. Gospodin Sever je okrivio privatno vlasništvo za pomanjkanje električne energije u Kaliforniji. Međutim, glavni problem je bio taj što je potražnja za električnom energijom rasla vrlo brzo, a država je ograničila cijenu po 1KW električne energije! Zbog preniske cijene, privatni investitori nisu bili zainteresirani za investiciju izgradnje elektrana. Naime, cijena po 1KW nije mogla jamčiti povrat na ulog izgradnje elektrana. Dakle, nije privatno vlasništvo bilo „krivo“ za pomanjkanje električne energije u Kaliforniji, već uplitanje države koja je maksimizirala cijenu električne energije unatoč rastu potražnje za njom.

    No treba spomenuti i poduzeće koje je također od „nacionalnog interesa, a to su Hrvatske Vode. Poduzeće koje se pokazalo krajnje ne učinkovito u obrani od poplava, a koje uzdržava čitava nacija praktično za ništa! Svakog proljeća i jeseni, kiše sve poplave u Hrvatskoj, a Hrvatske Vode ne čine ništa. Posve normalno pitanje koje se nameće svakom hrvatskom državljaninu, treba li Hrvatske Vode ostaviti ovakve u državnom vlasništvu ili privatizirati? Očito je voda došla do grla od prevažnog „nacionalnog interesa“!

    Dr. Tihomir Janjiček