• Dečki iz “Momačke stranke” su spremni na sve, pa i na laži; Demantij članka u Zadarskom listu.


    DEMANTIJ NA PISANJE ZADARSKOG LISTA

    Na djelu je dobro poznat rukopis koji koriste dečki iz “Momačke stranke”, a za cilj ima unijeti nemir i dezinformirati javnost, kako opću tako i stranačku. Na njihovu nesreću nije im prošlo, a neće ni ubuduće. Hrvatska stranka prava u Zadarskoj županiji je stabilna i svakodnevno raste i ustrojava nove podružnice.

    robert gregorić
    U tiskanom izdanju Zadarskog lista od 10. travnja 2016. godine  pod autorstvom  novinarke Marine Vlakić objavljena je gomila nebuloza, netočnosti i insinuacija. U njemu je dobro poznat rukopis  koji koriste dečki iz “Momačke stranke”, a za cilj ima  unijeti nemir i   dezinformirati  javnost, kako  opću tako i stranačku. Na njihovu nesreću nije im prošlo, a neće ni  ubuduće. Hrvatska stranka prava  u Zadarskoj županiji je stabilna i svakodnevno raste i ustrojava nove podružnice.
    Demantij predsjednika  ŽV HSP-a gospodina  Roberta Gregorića donosimo u cijelosti. Isti bi sutra trebao biti objavljen u tiskanom izdanju Zadarskog lista.

    Poštovani uredniče Zadarskog lista, gospodine Luka Perić ,

    U vašem Zadarskom listu koji je izašao 10. travnja 2016. godine na strani broj 5 pod naslovom “POLITIČKI TRANSFER”, Vaša novinarka Marina Vlakić napisala je netočne podatke u svezi mene i mog navodnog prelaska u HSP Ante Starčević iz Zadra, te u svezi toga DEMANTIRAM svaki iskaz što ga je dotična novinarka napisala o mom prelasku u tu stranku .
    Sa vodstvom HSP Ante Starčević iz Zadra nikada se nisam sastao niti sam sa bilo kim razgovarao o mome prelasku u tu stranku. Ostajem u HSP-a i do daljnjeg sam predsjednik županijskog vijeća za Zadarsku županiju, sve dok drukčije ne odluči predsjedništvo HSP-a , te sam predsjednik HSP-a gospodin Daniel Srb .

    Hrvatska stranka prava u Zadarskoj županiji je stabilna i djelotvorna stranka, takva će i ostati sve dok je pod mojim vodstvom. Što se tiče koalicija sa drugim strankama, to ne dolazi u obzir.
    Hrvatska stranka prava u Zadarskoj županiji na sveopćim lokalnim izborima koji se imaju održati slijedeće godine izlazi sa samostalno.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    ŽV HSP-a Zadarske županije
    Robert Gregoric , predsjednik

  • TOMISLAV ČOLAK PREDSJEDIKU VLADE I MINISTRIMA: Ostavite vetaransku bolnicu u Kninu pod državnom skrbi


    tomislav-colak-knin

    Tomislav Čolak u ime koordinacije braniteljskih udruga uputio je otvoreno pismo predsjedniku Vlade RH i ministrima zdravlja i hrvatskih branitelja u Vladi RH, koje prenosimo u cijelosti:

    Vlada RH na današnjoj sjednici je donijela odluku o obustavi postupka sanacije za određen broj bolnica, među kojima je i Opća i veteranska bolnica ‘Hrvatski ponos’ Knin.

    Koordinacija braniteljskih udruga hrvatskog kraljevskog grada Knina smatra da to nije dobra odluka što se tiče Opće i veteranske bolnice ‘Hrvatski ponos’ iz razloga što je bolnica već više od jedne godine i veteranska bolnica tj. bolnica za liječenje hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji s područja čitave južne Hrvatske. Svakog dana očekujemo da će se i veteranski odjel u bolnici staviti u funkciju, što će znatno poboljšati zdravstvenu skrb hrvatskih branitelja.

    Podsjećamo vas da je prema zajedničkoj rang-listi svih bolnica u RH od prije dvije godine kninska bolnica bila na začelju liste uspješnosti, a radi se i o bolnici četvrte kategorije.

    Teško je očekivati da će šibensko-kninska županija, koja je jedna od manjih županija u RH, moći financirati dvije bolnice u županiji, šibensku i kninsku.

    Područje na kojem se nalazi kninska bolnica je područje posebne državne skrbi, pa je i to još jedan razlog da se Opća i veteranska bolnica ‘Hrvatski ponos’ ostavi pod skrbi države.

    Od vas, gospodo, tražimo da još jednom analizirate odluku o obustavi postupka sanacije Opće i veteranske bolnice ‘Hrvatski ponos’ te da pod svaku cijenu bolnicu ostavite pod skrbi središnje države, odnosno Ministarstva zdravlja.

    U kninsku bolnicu je potrebno još mnogo ulagati kako bi ona postala respektabilna zdravstvena ustanova, jer se u kninsku bolnicu zadnjih dvadeset godina malo ulagalo, a ista je nakon VRO Oluje ostala bez velikog dijela raznih dijagnostičkih aparata, koji u tom trenutku nisu bili potrebni bolnici.

    Opću i veteransku bolnicu ‘Hrvatski ponos’ treba ostaviti pod ingerencijom Ministarstva zdravlja, koje treba posebnu pažnju posvetiti kninskoj bolnici, kako u dijagnostičkoj opremljenosti, tako i u kadrovskoj, te stvoriti preduvjete da to bude respektabilna zdravstvena ustanova kako i priliči njenom nazivu Hrvatski ponos.

    U rješavanje statusa kninske bolnice pozivamo da se uključi i Ministarstvo hrvatskih branitelja , jer je to bolnica namijenjena i liječenju hrvatskih branitelja s područja južne Hrvatske, te je potrebno dodatno proširiti kapacitete bolnice, a za to postoje izvrsni infrastrukturni uvjeti.

    Potrebno je, gospodo, samo malo dobre volje, i senzibiliteta prema područjima koja su najviše stradala u hrvatskom domovinskom ratu, a naročito prema hrvatskim braniteljima koji očekuju da bolnica koja je namijenjena njima bude i pokazatelj odnosa Vlade RH prema hrvatskim braniteljima i njihovim zdravstvenim problemima, najčešće uzrokovanim njihovim sudjelovanjem u obrani Domovine.

    Predsjedavajući radnog predsjedništva koordinacije,

    Tomislav Čolak

  • HSP: Predsjednice uklonite Vašu zastavu s plakata za Zagreb auto show .


    zg auto show

    Članak 24. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske kaže da se Zastava predsjednika Republike Hrvatske ističe:

    a) na zgradi u kojoj su službene prostorije i stan predsjednika kada on tamo boravi:
    b) na prometnom sredstvu u kojem se nalazi predsjednik:
    c) u drugim svečanim prilikama.

    Na svim reklamnim panoima koji promoviraju Zagreb auto show nalazi se Zastava predsjednika/ce Republike Hrvatske. Zašto je zastava tamo?? Zna li predsjednica Republike Grabar Kitarović za to?
    Uvjereni smo da ni najodanije apologote predsjednice ne mogu ovu situaciju podvesti pod treći stavak 24. Članka spomenutog Zakona – jer zasigurno se ne radi o „drugim svečanim prilikama“.

    Stava smo da se državno znakovlje ne može „iznajmljivati“ po potrebi čak ako se predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pojavljuje kao pokrovitelj događaja u bilo kojem obliku.

    Ne može se kao znak prestiža ili promidžbe nekog događaja državno znakovlje, u ovom slučaju Zastava predsjednika/ce Republike Hrvatske, koristiti za dizanje rejtinga nekog događaja.

    Pozivamo predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović da intervenira kod organizatora ovog događaja i naloži uklanjanje Zastave s promidžbenih letaka i plakata za Zagreb auto show.

    Nedopustivo je korištenje državnih simbola u komercijalne svrhe.

    Zakon je Zakon i mora se poštovati dok god je na snazi. Pogotovo od dužnosnika kojima je to temeljna zadaća.

    Daniel Srb, predsjednik

  • Zvonko Mlakić: Upozoravali smo vas! Nakon puštanja Šešelja došli ste na “naše grane”.


    Sve ove godine HSP upozorava na veličanje četništva, paljenje zastava, razbijanja spomenika hrvatskih branitelja, uvođenja ćirilice, četnike koji rade u policiji, četnike koji obnašaju funkcije u općinama, gradovima i županijama

    mlakić zvonko

    Ova presuda u Haagu je sramotna. HSP je upozoravao i prikupljao peticiju “NE HAAGU” jer je to politički sud. Žalosno je to da narod to nije vjerovao. Sve ove godine HSP upozorava na veličanje četništva, paljenje zastava, razbijanja spomenika hrvatskih branitelja, uvođenja ćirilice, četnike koji rade u policiji, četnike koji obnašaju funkcije u općinama, gradovima i županijama.

    Nažalost svi su nas ismijavali. Danas je cjelokupni hrvatski narod ponižen ovom odlukom o Šešelju, a Velika Srbija i četnički pokret je Europa priznala. Hrvatska mora ukinuti aboliciju četnicima u RH, izdati tjeralice za sve zločince koji su izvršili agresiju na RH i suditi im na našim sudovima,.

    Moramo prekinuti sve odnose sa Srbijom, tražiti nadoknadu ratne štete, prekinuti suradnju sa Haškim sudom, osloboditi sve naše branitelje (Veljka Marića, 6 bosansko-hercegovačkih hrvata i  dr) i započeti postupak izlaska Hrvatske iz Europske unije. Vrijeme je da se svi probude i da se ovim mutnim političkim trgovinama stane na kraj.
    Konačno je vrijeme da kažemo dosta.

    Bog i Hrvati !

    Hrvatska stranka prava
    Zvonko Mlakić, član predsjedništva

  • HSP: Tražimo trenutno puštanje svih branitelje iz hrvatskih zatvora.


    “Kako hrvatske vlasti funkcioniraju, još bi nam Šešelj ove godine mogao ljetovati na Jadranskom moru“ – u sarkastičnom tonu je poentirao Srb

    Beograd, Srbija, 050815. Ispred hrvatske ambasade u Beogradu Vojislav Seselj s clanovima Srpske Radiklane Stranke prosvjedovao je zbog obiljezavanja 20. obljetnice Oluje. Na fotografiji: Vojislav Seseljdrzi zapaljenu hrvatsku zastavu. Foto: Pedja Milosavljevic / CROPIX
    Na današnjoj izvanrednoj konferenciji za medije predsjednik HSP-a Daniel Srb žestoko se obrušio na oslobađajuću presudu ratnom zločincu i četničkom vojvodi Vojislavu Šešeelju

    „Oslobađajućom presudom ratnom zločincu Vojislavu Šešelju umro je Haški sud. Osloboditi četničkog vojvodu koji je svojim javno huškačkim nastupima kriv za nebrojene žrtve u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu je još jedan salto mortale haškog sudišta“ – rekao je u uvodu Srb i pozvao suce u ovom predmetu da tu odluku priopće našim Vukovarcima, Voćinjanima, Hrtkovčanima, Prijedorčanima, Srebreničanima… gledajući ih u oči. „Beli Orlovi“ pod Šešeljevim zapovjedništvom u svim tim i mnogim nenabrojanim mjestima radili su strahovite masakre, mučenja i protjerivanja svih nesrba.

    Jednom riječju Haško sudište donijelo je još jednu sramotnu odluku.

    Hrvatska stranka prava zahtijeva od predsjednice Republike, Premijera, hrvatskog pravosuđa da poduzmu sve pravne korake kako zločini Voje Šešelja ne bi prošli nekažnjeno. Ako ne postoje kaznene prijave HSP će ih podići idućih dana i tražiti da se za njim raspiše međunarodna tjeralica.
    “Kako hrvatske vlasti funkcioniraju, još bi nam Šešelj ove godine mogao ljetovati na Jadranskom moru“ – u sarkastičnom tonu je poentirao Srb

    Srb je zatražio od Vlade Republike Hrvatske da poduzme sve korake u cilju jačanja borbene spremnosti Oružanih snaga, i i tom kontekstu istaknuo problem s MIG-ovima što smatra veleizdajom.
    “Tim činom je netko namjerno htio umanjiti borbenu spremnost Hrvatske vojske i njenog ratnog zrakoplovstva“ – zaključio je Srb.

    “Tražimo trenutačnu obustavu svih postupaka protiv hrvatskih branitelja na hrvatskim sudovima za postupke vezane na Domovinski rat. Tražimo trenutačno puštanje na slobodu svih presuđenih hrvatskih branitelja osuđenih za djelovanje u Domovinskom ratu“ – zatražio je Srb i dodao da nakon oslobađajuće presude Šešelju sve to nema nikakvog smisla.

    “Hrvatska država ni po koju cijenu ne smije dati suglasnost za otvaranje poglavlja 23., a kamoli dati suglasnost za ulazak Srbije u EU Sa Šešeljom na slobodi Srbija nema šta tražiti u Europskoj Uniji. Svaki takav čin HSP će smatrati veleizdajom hrvatskih nacionalnih interesa” – zaključio je Srb.

    hsp

    Pročitajte i na: dnevno.hr,

  • HSP Vukovar: Vole oni hrvatsku zastavu, samo ih treba podsjetiti.


    Hrvatska stranka prava, Podružnica Vukovar prije dva dana je reagirala priopćenjem u kojem je podsjetila javnost da već dugo na spomenutoj školi nema hrvatske zastave.
    zastava mirkovci 1

    “Vole oni hrvatsku zastavu, samo ih treba podsjetiti” – komentar su jednog Vinkovčanina nakon što je je na jednom vinkovačkom portalu pročitao da na Osnovnoj školi “Nikola Tesla” u Mirkovcima već duže vrijeme nema hrvatske zastave.

    Hrvatska stranka prava, Podružnica Vukovar prije dva dana je reagirala priopćenjem u kojem je podsjetila javnost da već dugo na spomenutoj školi nema hrvatske zastave. Budući se radi o državnoj instituciji ona mora biti istaknuta na vidljivom i za to predviđenom mjestu.
    zastava mirkovci

    Spomenuli smo da se radi o mjestu u kojem bar po zadnjem popisu većinu čine pripadnici srpske nacionalne manjine (iako vjerujemo da je stvarno stanje bitno drugačije) iz čega crpe određena prava iz Zakona o prvaima nacionalnim manjinama, te da je samo mjesto tijekom Domovinskog rata bilo pod okupacijom.

    Nakon reakcije HSP-a hrvatska zastava je promptno vraćena i danas se ponosno vijori na pročelju Osnovne škole “Nikola Tesla”.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Povjerenstvo za medije
    Drago Marković

  • VUKOVAR HOS-U SKINUO KAPU: Stiže medalja za junaštvo u ratu!


    Kada je nas 58 HOS-ovaca stiglo u Vukovar, Dedaković nas je odmah poslao na ‘vrata Vukovara’ – Sajmište. Kao u pijesku, povukli smo crtu i odlučili da preko nje neće prekoračiti srpska vojska.

    markuš kvesić hos vukovarMedaljom kojom će Grad Vukovar odlikovati vukovarsku postrojbu HOS-a s te će se časne postrojbe skinuti i zadnji obris stigme “ustaške paravojske”, jedne od rijetkih koja se ne tereti za ratni zločin.

    Jesu li na pomolu neka nova vremena u kojima će se jasno znati tko je i u kolikoj mjeri doprinio obrani suvereniteta i samostalnosti hrvatske države? Mnogi su to činili, svatko na svoj način…

    Pojedini su to činili diplomacijom, neki su pomagali financijski, a hrvatski branitelji su domovinu obranili fizički, žrtvujući pritom svoje živote.

    Jedni od njih su pripadnici postrojbe HOS-a koji bitku za svoj identitet biju od rata pa do danas. Medaljom kojom će Grad Vukovar odlikovati vukovarsku postrojbu HOS-a s te će se časne postrojbe skinuti i zadnji obris stigme “ustaške paravojske”, jedne od rijetkih koja se ne tereti za ratni zločin.

    Pripadnicima HOS-a predodređene su bitke u ratu, ali i u miru. Unatoč čudima koja su činili u ratu i bezrezervnom žrtvovanju, pri čemu su ginuli kao pokošeni, ovi su vojnici i u poraću prošli, a prolaze ju još uvijek, golgotu dokazivanja. Samo u Vukovaru, u koji su stigli 27. rujna 1991., život je izgubilo gotovo polovica postrojbe. Jesu li konačno dočekali da im se “skine kapa”?

    Kroz kukuruz u opkoljeni grad

    Vukovarski vodiči su dočekali 39 pripadnika HOS-a i u potpuno blokiran grad doveli ih jedinim mogućim putem – kukuruznim. Do kraja mjeseca u Vukovaru ih je bilo 58. Zadatak HOS-ovaca bila je obrana Sajmišta – najtežeg gradskog bojišta na kojem su do zauzeća grada vodile ne samo ulične borbe, nego borbe prsa u prsa, za svaku kuću.hos vukovar

    U spomen i sjećanje na junake koji su se iz cijele Hrvatske slili u ovu postrojbu, popričali smo s njenim zapovjednikom Zvonimirom Ćurkovićem.

    “Kada je nas 58 HOS-ovaca stiglo u Vukovar, Dedaković nas je odmah poslao na ‘vrata Vukovara’ – Sajmište. Kao u pijesku, povukli smo crtu i odlučili da preko nje neće prekoračiti srpska vojska. Međutim, ne znam može li shvatiti onaj koji to nije doživio, tamo su se vodile doslovce ulične borbe… Tukli smo se za svaku kuću, svaki pedalj hrvatskog tla… Zato nije ni čudo da smo završili s gotovo 50 posto gubitaka… 25 poginulih i samo dvojicom koji nisu ranjeni” – ističe Ćurković, koji je i sam tri puta ranjen – jednom iz škorpiona, dva puta dum-dum mecima.

    “Da, to svjedoči o bliskim borbama. Svi moji dečki ranjeni su od metaka ili od ručne bombe. Ali njihovi vojnici su spavali s druge strane ulice, tako da… Broj poginulih samo čudom nije veći, mogli smo svi izginuti. Trebali smo svaku pomoć, naravno, ali nama nitko nije htio doći. Tako da, kada je pukla linija koju je držao HOS, pao je i Vukovar” – prisjeća se ratnih dana Zvone, kako zapovjednika zovu njegovi suborci.

    Zvone Ćurković, izuzetno ugodan i elokventan sugovornik, slaže se da se HOS nepošteno lijepi etiketa “ustaše”.

    ‘Nikad nismo povrijedili ratnu etiku’

    “Da, postrojba HOS-a bila je izrazito borbena i srčana. Pa tjednima smo držali tu neobranjivu liniju. Ali – po ne znam koji put naglašavam – bili smo moralno čisti. Ja sam pazio na ratni kodeks i u najtežim trenucima. Jer, da nisam, možda je moglo biti i drukčije. Vojnici HOS-a su, zbog izrazito teškog terena, bili pod velikim pritiskom. Ne zaboravite, svaki pedalj Vukovara mirisao je na smrt i znalo se dogoditi da i u našim redovima dođe do ‘pucanja’. Jedan moj vojnik je u rastrojstvu, a toga se sjećam i danas, rekao: ‘Sada ću zaklati barem srpsku kokoš’. Primio sam ga za ramena, protresao i podsjetio zašto smo tu. Rastrojstvo je normalna stvar u ratu, ali mi smo to imali pod kontrolom bolje od mnogih. Što se tiče usporedbi s ustašama, smatram da je ustaštvo očajnički čin naših predaka željnih pravde i slobode koji su prekoračili nužnu obranu. Moja postrojba nikada nije povrijedila ratnu etiku” – tvrdi Zvone, koji je i danas moralna i duhovna vertikala branitelja HOS-a i koji kaže kako nikada “nije brijao” na fašizam.

    “Čisti smo domoljubi i puno bolje kotiramo na duhovnom planu. Fašizam, komunizam… To je tlaka za naš narod kojim se namjerno kvari životna mjera”, smireno zaključuje zapovjednik Ćurković.

    Humorom protiv smrti

    Svaki onaj koji je HOS-ovu postrojbu proglasio fašističkom i ustaškom, koji je dizao hajku na dizanje spomenika njihovim poginulim junacima i koji ove vojnike ne priznaje treba samo jednom otići na stranicu njihove udruge i pročitati barem ulomak proživljenog užasa na Sajmištu. Kako u ratu, tako i u miru, vojnici ove postrojbe koju čini šaroliko društvo stranaca, maloljetnika, žena te pripadnika raznih vjeroispovijesti vrlo su povezani. Osim lude hrabrosti, odlika HOS-ovaca za koju tvrde da im je u ratu “hladila glavu” je – humor. O tome doznajemo iz pera Tomislava Šulja: “Najviše nas je održala dobra zezancija. Svašta je bilo. Oblačili smo se u ženske, pa smo takvi išli po onim ruševinama. Pa smo našli zemljopisnu kartu i zamišljali da putujemo Nilom u Afriku. Ili trebaš pretrčati cestu, ovi pucaju po nama, a ti prijatelja cimneš iza ugla kao da ćeš ga gurnuti naprijed, i tako stalno. ‘Ma, čim se netko pridružio vojno ili dragovoljno i počeo ‘bacati depru’, odmah smo ga ‘torpedirali’ van’,” riječi su Igora Širokog.2021._bogdanovci _crvenkapa

    Na humorističan način HOS-ovci prepričavaju i teške trenutke psihičkih rastrojstava koja su se zbog višemjesečne borbe prsa u prsa, gladi i umora, događala na obje strane. Jednu anegdotu o rastojenom sinu pukovnika niških specijalaca prepričao je i Ćurković, zapovjednik: „Draganče je mrtav pijan zalutao pred cijev i doveli su ga kod nas u Stožer. Toliko je bio pijan da je mislio da je sa svojima, pa je pričao koliko granata dnevno šalje na ustaše. Bili smo unutra Branko Borković, Anđelić i ja i, čovječe, umirali smo od smijeha! Ujutro je došao k sebi i shvatio gdje se nalazi, pa smo ga malo izveli van da vidi kako Sajmište izgleda nakon njegovih granata. Poslije smo mu dali telefon da nazove svog oca u Niš. Kako je završio? Pa, kad je sve padalo, jednostavno smo ga pustili van i, što je najsmješnije, završio je u koloni izbjeglica. To je onaj mali, žuti, ‘kuruzni’, što prolazi kad snimaju kamere”, otkrio je Ćurković nevjerojatnu i na trenutke smiješnu stranu rata, koje je njegova postrojba bila svjesna u svakom trenutku.

    IZVOR:  dnevno.hr

  • ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN USKRS!


    sretan uskrs hspNa današnji dan kada se spominjemo kalvarije Isusa Krista, spominjemo se i svih pravaša i pravašica, koji su za Hrvatsku prošli svoje osobne kalvarije, sve od Oca domovine dr. Ante Starčevića i Domovinskog rata, pa do danas.

    Hrvatska danas proživljava kalvariju zbog činjenja i nečinjenja svih proteklih vlada. U Hrvatskoj je na djelu zatiranje nacionalne misli, a hrvatski narod ponovo proživljava ekonomski i politički egzodus.

    Pozivam sve pravaše u Domovini i svijetu, koji su u proteklih 25 godina HSP-a dali svoj obol stvaranju i izgradnji hrvatske države da se vrate u Hrvatsku stranku prava, te da u duhu uskrsnuća ponovo stanemo pod isti barjak koji nam je u zalog ostavio otac Domovine.
    Samo zajedno, ne razjedinjeni, prijetnja smo svima koji rasprodaju Hrvatsku i ne rade u interesu hrvatskog naroda.
    Razjedinjeni hrvatski pravaški korpus interes je onih koji znaju snagu pravaštva.
    Vrata Hrvatske stranke prava otvorena su svima koji su spremni u ovom vremenu raditi na uskrsu hrvatske nacionalne misli i Domovine.
    Svim pravašima želim čestit i blagoslovljen Uskrs, te jačanje pravaške misli, ideje i djela.

    Hrvatska Hrvatom – Bog i Hrvati!

    Daniel Srb

  • Predsjednik HSP-a odnosima prema EU u emisiji Teme dana STV-a.


    daniel srb teme dana

    O odnosima Hrvatske  prema  EU  u svjetlu  otvaranja pregovaračkih  poglavlja Srbije. O  utjecajima pojedinih država na procese ulaska Srbije u cilju slabljenja Njemačkog utjecaja na jugoistoku Europe.

    Sve to može te pogledati u Emisiji TEME DANA  Televizije Slavonije i Baranje u kojoj je gost bio Daniel Srb, Predsjednik Hrvatske stranke prava..

    Foto i video: STV

  • Srb: Hrvatska mora blokirati Srbiju zbog nepoštivanja haškog suda pa čak i po cijenu izlaska iz EU


    srb marković presicaHRVATSKA stranka prava traži od najviših državnih dužnosnika da budu nepopustljivi kada je u pitanju srbijanska suradnja s Haaškim sudom i reforma pravosuđa kao uvjet za pristupanje Srbije pregovorima s Europskom unijom, rekao je u ponedjeljak u Osijeku predsjednik HSP-a Daniel Srb.

    HSP traži od ministra vanjskih poslova Mire Kovača, premijera Tihomira Oreškovića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da inzistiraju na politici osude ratnih zločinaca, posebice Vojislava Šešelja, rekao je Srb na konferenciji za novinare u Osijeku.

    Šešelj, rekao je Srb, mora biti osuđen i mora završiti u zatvoru, Srbija ga mora uhititi i ako bude očekivana osuđujuća presuda, on mora odmah na izdržavanje kazne. Sve drugo, upozorava, bilo bi izbjegavanje pravde, nesuradnja s Haaškim sudom i toleriranje ratnih zločina i ratnih zločinaca.

    Pritom Hrvatska ne treba obraćati pozornost na izjave srbijanskog premijera Aleksandra Vučića, je upravo je on u ratno vrijeme bio član Šešeljeve stranke i Šešelj mu je bio politički šef, uzor, lider, kazao je Srb.

    „Hrvatski državni dužnosnici moraju tražiti od Europskog parlamenta potporu politike osudi ratnih zločinaca. Europa je sada na kušnji. Ona mora pokazati da nema popuštanja kada su u pitanju ratni zločini i ratni zločinci. I to trebaju jasno pokazati. U suprotnom, Hrvatska mora izaći iz zajednice koja tolerira zločine. To mora biti jasna poruka“, naglasio je Srb.

    Uz to Srbija mora provesti i reformu pravosuđa te ukinuti zakon o univerzalnoj odgovornosti, koji je apsolutno nedopustiv. „Nedopustivo je da si Srbija uzima za pravo odlučivati o stvarima koje su se događale na teritoriju Hrvatske, Slovenije ili BiH“, rekao je.

    „Ovo je izuzetno važan politički trenutak. Odluka o blokadi pristupnih pregovora politička je odluka ogromnog značaja. U subotu je ona bila glavna vijest, a onda niti riječi, pa se pitamo je li Hrvatska doista donijela tu odluku, o čemu su izjave u subotu davali najviši državni dužnosnici, ili je iz EU stigla jedna ‘ćuška’ pa su se hrvatski dužnosnici zavukli u mišju rupu“, rekao je Srb.

    Vojislavu Šešelju, optuženom za ratne zločine u hrvatskoj BiH i prema vojvođanskim Hrvatima, Haški je sud odobrio da ne bude nazočan na izricanju presude 22. ožujka, a Šešelj je odbio i ponudu da izricanje prati posredstvom video veze. Hrvatski premijer Tihomir Orešković komentirao je u petak tu situaciju rekavši kako je uvjeren da će Srbija donijeti pravilnu odluku s obzirom na to da hoće pokrenuti pregovore kako bi postala najnovija članica.

    Izvor: Hina, Index, N1, Fena.co.ba, Tanjug, Radio Osijek, Direktno, Tražim.com, Najvijesti,

  • Damir Markuš za Glas Koncila: HOS-ovci su uvijek za dom spremni umirati!


    damir markuš_glas koncilaNedavno je istaknuti SDP-ov bivši ministar s gotovo nevjerojatnom količinom podcjenjivanja, koja je na trenutke graničila s mržnjom, govorio o hrvatskim braniteljima pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a). HOS-ovci su također »dežurni« predmet izrugivanja i povod za svakojako optuživanje samostalne hrvatske države i hrvatskoga naroda u »Novostima«, tjedniku Srpskoga nacionalnoga vijeća Srba u Hrvatskoj. Oni se redovito spominju i u kontekstu krunskih dokaza o tobožnjoj fašizaciji Hrvatske o kojoj govore ljevičari svih boja od nekadašnjih partizana, subnorovaca i kvaziantifašista do njihovih istomišljenika.

    HOS-ovci su, nažalost, još i danas krajnje nepravedno i potpuno neutemeljeno u dijelu hrvatske javnosti i vlasti nepoželjni. Jedan od onih koji uporno i razložno nastoje razbiti tu iskrivljenu sliku o neustrašivim hrvatskim rodoljubnim i domoljubnim borcima, koji su u Domovinskom ratu uvijek bili tamo gdje je bilo najteže i nisu žalili vlastite živote položiti u obranu hrvatske samostalnosti, hrvatski je dragovoljac Damir Markuš iz Kutine, zbog čega ga svi i oslovljavaju nadimkom »Kutina«. Njegova je postrojba »Samostalna satnija HOS Vukovar«, postrojba s vjerojatno najvećim gubitcima u ratu.

    Prošle je godine objavio knjigu: »’58’ – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca«, u kojoj je argumentirano i kronološki obradio i povezao vlastite životne isječke od pristupa hrvatskoj policiji i prelaska u HOS do konačnoga proboja iz opkoljenoga Vukovara i povratka u rodnu Kutinu, ali je i dao objektivnu sliku o Hrvatskim obrambenim snagama i njezinim pripadnicima. »Svaki narod će opstati ako ima ljude koji će dati život za njega. To su svakako dragovoljci HOS-a« – napisao je kratko i jasno odmah u uvodu knjige naslovljenom »Njima u spomen«.

    U nastavku svoje je suborce opisao kao »heroje koji su jedan za drugim odlazili… dali ono najvrjednije, svoja tijela i živote, kako bi se time stvorio temelj hrvatskoj slobodi, slobodne Hrvatske, kakvu smo sanjali i htjeli«. »Našu Hrvatsku. U svakoj prilici ponavljamo: da nije bilo njih, ne bi bilo ni Hrvatske!«

    Rođen je u Kutini g. 1968. od roditelja koji su u grad podno Moslavačke gore došli iz Zagorja. Osnovnu i srednju školu, metalski smjer, završio je u rodnom gradu i zaposlio se u kutinskoj »Petrokemiji«. Oženjen je, otac dvoje djece, drži predavanja diljem Hrvatske i inozemstva, nastupa na mnogim okruglim stolovima, govori učenicima koji organizirano posjećuju Vukovar o istini o Domovinskom ratu, ukratko – izgara za istinu o HOS-u i njegovoj ulozi u tragičnim, ali slavnim događanjima novije hrvatske povijesti.

    Predosjećao sam da će doći do sukoba

    G. Markuš, možete li nam reći kada ste pristupili HOS-u i koji su Vas motivi vodili u toj odluci?

    MARKUŠ: Prvo sam 12. ožujka 1991. dao otkaz u kutinskoj »Petrokemiji« i pristupio MUP-u u Kutini. Naime, u to su se vrijeme tražili hrvatski dragovoljci, a, iskreno, moja je želja bila da budem naoružan jer mjesecima prije, od tzv. balvan revolucije pa nadalje, predosjećao sam da će doći do sukoba. U to doba mi Hrvati bili smo uglavnom bez oružja. Isto tako, kao veliki navijač zagrebačkoga NK Dinama, vidio sam u više navrata, a najviše 13. svibnja 1990. na neodigranoj utakmici Dinamo – Zvezda, kako srpski navijači nose kokarde, šajkače i ostalo znakovlje, poput majica velike Srbije. Meni je to također bio jasan pokazatelj njihovih pretenzija na hrvatska područja, što se ubrzo, nažalost, pokazalo točnim.

    Dakle, prvo pristupam MUP-u i nakon nekoliko dana te liječničkoga pregleda u Zagrebu osnovana je jedinica za posebne namjene, kasnije se to zvala specijalna policija, koju sam s nestrpljenjem jedva dočekao. Zatim, nas 15 odlazimo iz jedinice u Rakitje u Zagreb, gdje se osnivaju »Tigrovi«. U srpnju, nakon susreta s mojim kumom Zdravkom Bezukom, koji je već bio pripadnik HOS-a, prelazim u tu postrojbu.

    Odlazak na vukovarsko Sajmište i u Bogdanovce

    Kada ste otišli na vukovarsko bojište?

    MARKUŠ: U nekoliko skupina nas 58 otišlo je krajem rujna 1991. na vukovarsku bojišnicu. Bili smo sastavljeni od dragovoljaca iz cijele Hrvatske, BiH te Francuske, točnije, s nama je bio glasoviti heroj i ponos HOS-a Jean Michel Nicolier. Dio skupine, 14 bojovnika, otišao je po zapovijedi u Bogdanovce, a nas 44 ostalo je u dijelu Vukovara na Sajmištu. U borbama na Sajmištu i Bogdanovcima poginula je gotovo polovica pripadnika HOS-a, a gotovo svaki od preživjelih bio je ranjen, neki i po nekoliko puta. Znam da nije uobičajeno u razgovoru za novine nabrajati imena poginulih, ali pokušajte me shvatiti, ja jednostavno ne mogu govoriti o tim danima i događajima a da ih ne spomenem, tj. ne pročitam njihova imena i prezimena, s dubokim poštovanjem i pijetetom, jer su svi oni dio mene kojega ljudski gledajući više nema, ali s vjerničkoga i rodoljubnoga motrišta bit će dio mene dokle god budem živ. Stoga, neka mi ne zamjere vaši čitatelji, zaslužni što ću umrijeti sretan i na svome, sljedeći su poginuli i nestali HOS-ovci, moji suborci, vukovarski heroji: Anđelko Sakač, Željko Delić – Švico, Ivan Brdar, Zdravko Špalj – Papundek, Nikola Bogojević, Mladen Amstrong – Grof, Dubravko Rusek, Zdravko Bezuk, Željko Manjkas – Crvenkapa, Ante Šarić, Zoran Antunović, Robert Šilić – Robi, Dragan Peša – Šiljo, Vid Ivanić, Ivan Krajinović – Ićo, Rudolf Vuković – Senzen, Ohran Merić, Dragan Granić, Duško Smek – Bosanac, Jadranko Anić Antić – Šnicla, Pavao Spudić – Dado, Željko Herceg – Đero, Tihomir Tomašić – Tihica, Jean Michel Nikolier – Francuz i Tomislav Lesić – Dok. Od posljedica rata kasnije su umrli Tihomir Iveta – Piđo, Željko Špiljar – Žac i Velimir Kvesić – Velja. Spomenuo bih i našu heroinu, koja nikada nije ni korak zaostajala za nama muškarcima, Vijoletu Antolić – Viky, poginulu u prometnoj nesreći g. 2014.

    Bili ste, zbilja, u samom središtu ratnoga grotla.

    MARKUŠ: Točno, bilo je, doista, vatreno i, blago rečeno – jako zanimljivo, ali, nažalost, riječ je o okrutnoj i krvavoj zbilji. Od nas 44 na Sajmištu, ostalo nas je osam, koji smo, uglavnom izranjavani, krenuli u proboj 17. studenoga i uspjeli doći do slobode, do Vinkovaca. Sam Bog nas je vodio, jer ni do danas mi nije jasno kako smo to uspjeli. A treba reći da je, uz pušku, svakoga HOS-ovca krasila i krunica, kao i sve hrvatske branitelje.

    Od nas šestero iz Kutine danas smo još trojica živi: Petar Gelo, Željko Soldo i ja. Od teškoga ranjavanja 10. studenoga umro mi je kum Zdravko Bezuk u vukovarskoj bolnici, Ivan Krajinović Ićo kao ranjenik odveden je iz vukovarske bolnice i pogubljen na Ovčari, a Velimir Kvesić umro je nakon Domovinskoga rata. I ja sam tri puta ranjavan te sam imao operaciju glave i vađenje gelera te saniranje rana. Potom sam došao u Rakitje u Vukovarsku 204. brigadu, a 1. prosinca 1992. godine prešao sam u novoustrojenu 5. gardijsku brigadu »Sokolovi« u Vinkovce. Umirovljen sam 2001. godine.

    Svagdje na prvim crtama bojišnice

    Opišite nam ukratko nastanak HOS-a i barem približno ukupan broj njegovih pripadnika.

    MARKUŠ: Dana 25. lipnja 1991. u sklopu Hrvatske stranke prava osnovan je HOS, Hrvatske obrambene snage. To je bio odgovor na srpsko-četničku agresiju, koja je bila sve brutalnija pa je bilo nužno osnivanje hrvatskih dragovoljačkih postrojba. Istina, treba podsjetiti da je osim HOS-a bilo i drugih dragovoljačkih postrojba. S vremenom je stasala i Hrvatska vojska, a kasnije smo integrirani u nju. HOS je sveukupno imao između 4000 i 5000 pripadnika.

    Bila je to, dakle, stranačka vojska?

    MARKUŠ: To je samo djelomice točno jer je, istina, Hrvatska stranka prava otpočela, kao što sam rekao, u lipnju 1991. ustroj Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a), ali u njihov sastav ulazili su ljudi bez obzira na stranačku, nacionalnu ili vjersku pripadnost. U tom smislu već sam spomenuo poginule Ohrana Merića i Nikolu Bogojevića, a dodao bih i Srbina Gorana Kitića – Kitaru, kao i nekolicinu dragovoljaca iz Sandžaka i inozemstva, čak i iz Engleske.

    Na kojim su se sve bojištima tijekom Domovinskoga rata borili HOS-ovci, koliko je njih položilo živote za neovisnu Hrvatsku i slobodu hrvatskoga naroda, koliko je bilo ranjenih?

    MARKUŠ: Od Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Jasenovca, Gospića i Škabrnje do Dubrovnika, kao i u BiH tisuće dragovoljaca HOS-a bilo je na prvim crtama bojišnice. Danas vojni teoretičari, stratezi i povjesničari znaju da se ne može odvojeno promatrati rat u Hrvatskoj od ratnih zbivanja u BiH. Bio je to jedan rat pa smo mi dragovoljci HOS-a bili i u BiH. Nemamo nažalost točan podatak o poginulima, spominje se u našim krugovima brojka od 500 poginulih i na stotine ranjenih, a nažalost još uvijek imamo i nestalih. Upravo zato namjera mi je krenuti u skupljanje građe o svim HOS-ovim postrojbama i zajednički s drugim pripadnicima napraviti pozamašnu knjigu o HOS-u općenito u Domovinskom ratu. Tu bi bili podatci prikupljeni na terenu izravno od sudionika i zapovjednika.

    Tko stvara mračnu sliku o HOS-ovcima?

    Možete li naslutiti koje su to političko-medijske skupine u Hrvatskoj sustavno godinama stvarale nekakvu mračnu sliku o HOS-ovcima, kao krvoločnim, razuzdanim, gotovo divljim paravojnim skupinama?

    MARKUŠ: Da, viču i galame o fašistima, ustašama i slično. Ne znam gdje ih vide? Njima, zapravo, smeta Hrvatska kao Hrvatska, jer nema im više voljene Jugoslavije. Takvi su u strukturama vlasti, od politike i medija do svih ostalih važnih čimbenika u društvu. Zamislite da predsjednik vlade bilo koje države kaže javno kako je on u »slučajnoj državi«. Pa gdje toga ima? Pogledajte što i kako pišu mediji, koji su bar 80 % ljevičarski ili komunistički nastrojeni, o Domovinskom ratu, braniteljima, a o HOS-ovcima da i ne govorimo. To je strašno! Ne pišu puno o masovnim zločinima te o više od 150 masovnih grobnica nastalih u Domovinskom ratu u kojima su žrtve srpskih četničkih postrojba. Zato napadaju i izmišljaju neprijatelje u vidu fašista ili ustaša i tako prikrivaju prave probleme. Koliko je ratnih zločinaca osuđeno za pokolje u Domovinskom ratu? Vrlo malo, a golem broj, iako se zna sve, »nije dostupan«. Veljko Marić protupravno je kao hrvatski branitelj osuđen, bio je dugo u srbijanskom zatvoru, a stotine srpskih ratnih zločinaca mirno šeću Hrvatskom. Sustav vrijednosti je kod nas koma. Te strukture stalno pokušavaju izjednačiti nas branitelje i agresora, kao da smo isti, a to je apsurd i najveća krivotvorina. Riječ je o sljedbenicima i nasljednicima te potomcima totalitarne komunističke ideologije, koji ne dopuštaju pravedan i istinit odmak od prošlosti. Pa nitko od partizana nije osuđen za ratni zločin, a tisuće i tisuće ljudi ubijene su bez suda, presude i pravde. Ponavljam – baš nitko! Sve zemlje u Europi raščistile su s komunističkim aparatom i sustavom, samo još u nas čvrsto i netaknuto stoji prava utvrda komunizma. Žalosno, ali istinito!

    Protiv kokarde i crvene petokrake

    Dežurni lovci na »ustaše« i »fašiste« u Hrvatskoj prilično su lukavo i, usudio bih se reći, uspješno nametnuli tezu o ideološkoj indoktriniranosti dragovoljaca HOS-a, povezujući je uz NDH. Recite u tom smislu – koji je bio vaš »ideološki okvir« dok ste odlazili na bojište?

    MARKUŠ: Više sam puta javno govorio na promocijama da je nama HOS-ovcima temelj Domovinski rat. Nismo duhovi prošlosti, iako u našoj krvi teče krv naših djedova, koji su uglavnom bili ustaše ili domobrani, ali ono što je najbitnije, mi smo čista i časna postrojba. Protiv kokarde i crvene petokrake smatrao sam da ne mogu staviti oznaku cvijeća na rukav ili ne znam što. Stavili smo svoju oznaku »Za dom spremni« i na to smo ponosni. Bili smo spremni mrijeti, a mnogi i jesu umrli za dom i domovinu, i to je jedino važno. Isto tako, dovoljno je pitati narod tamo gdje je ratovao HOS, kao i našu braću po oružju, ostale hrvatske branitelje, kakvi smo bili. Jedino nam je važno bilo obraniti se, biti slobodni, i ništa drugo. To smo i uspjeli i zbog toga sada mnogima smetamo.

    Svjedoci smo da se i danas, ne samo istim, nego i još žešćim manipulacijama, zlorabi vaše znakovlje kao npr. u slučaju ministra dr. Zlatka Hasanbegovića, pa nam opišite odoru i znakovlje HOS-ovaca.

    MARKUŠ: Da, njima smeta to što je ministar dirnuo u osinjak, financiranje kojekakvih udruga i portala koji, jednostavnim rječnikom, ne vole Hrvatsku. Ta glasna manjina plaćena je našim novcem iz proračuna, iz kojega je dobila golema sredstva od svojih istomišljenika na vlasti. Uvjeren sam da će ministar uspjeti u svom naumu. Ministarstvo kulture je primjerice otkupljivalo knjige kojekakvih udruga, ali naše s temama iz Domovinskoga rata nije. Pametnom dovoljno. Poruka našemu ministru od nas HOS-ovaca je: samo naprijed i hrabro protiv onih koji ne vole Hrvatsku, ali vole hrvatsku kunu.

    HOS-ovac se mogao prepoznati po crnoj beretki s malom metalnom oznakom, povijesnim hrvatskim grbom koji počinje s bijelim poljem, s kojom se na glavi slikao i ministar Hasanbegović. Odora je uglavnom bila šarena, maskirna, ali, recimo, legendarna 9. bojna HOS-a imala je i crne odore. Ponavljam, to su nebitne razlike, a bitno je da smo časno branili i stvarali domovinu, i ponosni smo na oznaku koje se ne ćemo nikada odreći.

    Više sloge i zajedništva kao nekada ’91.

    Vratimo se nakratko u slavne devedesete te nam opišite događaj koji Vam se iz tih vremena posebno urezao u sjećanje ili trenutke koje ne možete zaboraviti.

    MARKUŠ: Bilo ih je više. Najteže mi je bilo 9. studenoga 1991. kada je petero od nas šestero u grupi ranjeno od iste granate, a moj kum Zdravko Bezuk, kojega stalno spominjem, najteže. Umro je drugo jutro od posljedica teških rana. Također, kada smo odlazili u proboj, ono malo nas koji smo ostali, a naši ranjeni suborci ostali su u vukovarskoj bolnici. Teško mi je opisati taj rastanak. Bilo je još događaja, teških. Danas živim govoreći o njima. Napisao sam knjigu, a snimljen je i televizijski serijal »Heroji Vukovara« zahvaljujući legendi, pokojnom Marku Babiću, te redatelju Eduardu Galiću i producentu Dominiku Galiću. Bogu hvala, pripremaju i ratni film »Vukovarska jesen« u kojem ću imati čast biti njegov maleni dio.

    Za kraj, Vaša poruka hrvatskoj javnosti, našim čitateljima i suborcima.

    MARKUŠ: Znam da nije ni ugodno ni poželjno čuti, ali, nažalost, po mojem uvjerenju, rat još nije gotov, samo se vodi na drugom području. Nije svejedno komu ćemo i kakvu ostaviti zemlju za koju smo bili spremni dati život. Dužni smo ne samo našim pokojnim suborcima, nego i našoj djeci urediti domovinu po mjeri dostojnoga življenja, a ne da nam mladi odlaze iz Hrvatske. Više sloge, zajedništva, vjere, kao nekad, kao ’91. godine. Pozivam sve hrvatske branitelje da pišu svoja sjećanja na Domovinski rat, da nam ga ne bi pisali neki drugi, nego mi koji smo stvarali domovinu. Da se nikad ne zaboravi. Bog i Hrvati!

    Prozivaju nas crveni i jugo-srpski fašisti

    Nemali broj političara, povjesničara i novinara ponavlja da je poklič »Za dom spremni!«, koji ste nosili na vojnim odorama, bio u uporabi u ustaškoj NDH.

    MARKUŠ: Njihova je tvrdnja točna i mi to znamo, ali zašto bismo se zbog te povijesne činjenice mi njega trebali odreći? Pa nitko se od nas nije borio za ponovnu uspostavu bivše NDH, nego za pravo hrvatskoga naroda na suverenu, slobodnu i demokratsku hrvatsku državu, a onima kojima je u tom krvavom i mukotrpnom razdoblju njezina rađanja smetao »Za dom spremni«, smetao je, podsjećam, i naš povijesni grb, i kuna, i sva druga hrvatska nazivlja i sve što je vezano uz hrvatski identitet. Ponosan sam na naš poklič »Za dom spremni!« jer se za njega kao ni za nas HOS-ovce u Domovinskom ratu ne veže ni jedan zločin! Čisti smo kao suza i zato danas s ponosom nosim i odoru i oznaku HOS-a na kojoj je taj stari hrvatski poklič. Uostalom, on je bio pozdrav hrvatske vojske stoljećima, koristili su se njime hrvatski vojnici u junačkim obranama od Osmanlija, kao i postrojbe bana Josipa Jelačića u 19. st., a isto tako bio je i slogan Hrvatske seljačke stranke: »Za dom, za hrvatski seljački dom spremni!« Upravo su oni fašisti, bilo crveni bilo jugo-srpski, koji nas stalno sve do danas prozivaju i optužuju da smo ustaše, fašisti i zločinci.

    Sestra saborskoga zastupnika SDSS-a o pravima HOS-ovca

    Kakav je danas status pripadnika HOS-a i imaju li ista prava kao i svi ostali dragovoljci Domovinskoga rata? S kojim se konkretnim problemima još uvijek susreću?

    MARKUŠ: Priznati smo Zakonom o pravima hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, legalno su nam udruge registrirane u državnoj upravi pa naniže. No žalosno je što se još uvijek treba ponavljati da su HOS-ovci dio hrvatske pobjedničke vojske, dakle, sastavni dio Oružanih snaga Republike Hrvatske! E sad, kako se primjenjuje zakon, to je drugo pitanje. Dakako, imaju naši pripadnici problema kao i svi ostali pripadnici hrvatske vojske. Jedan u nizu problema je nepriznavanje statusa, pa ću za ilustraciju navesti samo jedan primjer. Našem dragovoljcu, zatočeniku srpskih logora i ranjeniku, unatoč pučki rečeno – »čistim« papirima, još uvijek nije priznat status hrvatskoga ratnoga vojnoga invalida. Otvoreno ću reći da mu je to odbila sestra saborskoga zastupnika SDSS-a, o čemu, ako treba, mogu iznijeti i konkretnije podatke, pa neka svatko zaključi.

    Tekst i foto:  Glas Koncila,

  • HSP Vukovar: Zar ćemo dopustiti da nam mrtve ponovno ubijaju??!


    Ovo je samo početak jer se nije na vrijeme reagiralo na sve upozorbe koje su dolazile od svih koji gledaju dalje od sutra, a pamte dalje od jučer.

    velimir đerek sokol

    Pod okriljem noći, neki pomračeni um koji ne može vidjeti ni uspomenu na stvaratelje hrvatske države razbio je spomen ploču  dragovoljcu HOS-a, Imoćaninu,  pokojnom Velimiru Đereku – Sokolu u vukovarskom naselju Sajmište.

    Pod okriljem noći jer takvi mrzitelji ni ne znaju drugačije.

    Zašto je to učinjeno ne treba puno pogađati!? Koja se poruka šalje?? Ovim činom šalje se poruka „ni mrtvima Vam ne damo mira“. Uništiti ćemo svaku uspomenu na ljude koji su branili Vukovar.  Ovo je samo početak jer se nije na vrijeme reagiralo na sve upozorbe koje su dolazile od svih koji gledaju dalje od sutra, a pamte dalje od jučer.
    Velimir đerek_sokol

    Nije li u Vukovaru izglasovan „ćirilični statut“ za mrvicu vlasti, nije li donesen neprovedivi Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji je spustio kvotu s 50% na 33,3 % udjela manjinskog stanovništva za primjenu dvojezičnosti. U Vukovaru to znači uvođenje ćirilice,  pisma kojim su agresori – osvajači 1991. godine obilježavali osvojeno.

    Dobili smo ćirilične ploče na javne ustanove u gradu. Našu mladost napadaju i premlaćuju razbojnici koji glume „ugroženost“, hrvatske škole hoće pretvoriti u srpske.

    Sve hrvatske vlasti vrlo rado eksperimentiraju na Vukovaru i Vukovarcima, svi se vole doći „uslikati“, a probleme nitko ne rješava. Svi nam kroje pravila i uzuse i govore kako bi se trebali ponašati, samo za razliku od nas Vukovaraca oni ne žive u Vukovaru.

    HSP Vukovar očekuje od policije brzu reakciju i pronalazak počinitelja ovog gnjusnog djela, primjereno sankcioniranje kako nikome i nikada više u Vukovaru nešto ovako ne bi palo napamet.
    Pronađite ga, jer ako ga mi budemo tražili…

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Podružnica Vukovar
    Vinko Jozić, predsjednik

  • Hrvatska stranka prava – HSP:Kandidatu za predsjednika SKH-a, gospodinu Zlatku Komadini.


    hsp zastavaPoštovani,

    U naslovnoj rečenici ne radi se o pogrješci, napisana je namjerno, a u daljnjem tekstu ćemo objasniti i zašto.

    Naime, u svojoj izjavi za Jutarnji list (on –line izdanje od 14. ožujka 2016. godine) u tekstu RAZBIJENA PLOČA S IMENOM JOSIPA BROZA TITA U RIJECI Komadina: ‘Mislim da je zadnji čas da se vrate u bocu ovi duhovi iz HSP-a koji su pušteni’, a referirajući se na neke istupe iz jedne stranke i izjave s njihovog skupa izjavili ste

    “Mislim da je zadnji čas da odgovorni, pogotovo koji obnašaju vlast, u ovom slučaju Hrvatska demokratska zajednica, vrate u bocu ove duhove iz HSP-a koje su pustili”.

    Prosječni čitatelj Jutarnjeg lista bi na temelju Vaše izjave i opreme teksta mogao steći zaključak da se ovdje radi o Hrvatskoj stranci prava – HSP, a ne o nekoj drugoj stranci (namjerno je ne spominjemo)  o kojoj ste se referirali.

    Prosječni čitatelj bi iz Vašeg poziva mogao shvatiti da se radi o stranci ili frakciji koja je pod kontrolom HDZ-a, što Hrvatska stranka prava – HSP, sigurno nije. Za one na koje se odnosila Vaša izjava nismo sigurni.

    Stoga, pozivamo Vas da ukoliko komentirate neke pojave na političkoj sceni stvari zovete njihovim punim imenom i prezimenom, čak i ako je to ime lažno i nezakonito, u suprotnosti sa Zakonom o političkim strankama.

    Vjerujemo da Vam je iz ovoga dijela obraćanja jasno zašto je uvodni tekst naslovljen s “Kandidatu za predsjednika SKH-a”.  Takve pogrješke nama su neprihvatljive.

    Također pozivamo i Jutarnji List, da sukladno Zakonu o medijima tijekom opremanja tekstova i puštanja izjava u javni prostor u tiskanim i internetskim izdanjima stvari i pojave zove pravim imenom, čak ako subjekti imaju lažna i nezakonita imena, što ime i prezime stranke na koju se referirao Zlatko Komadina svakako je.

    S poštovanjem

    Hrvatska stranka prava
    Povjerenstvo za medije
    D. Marković

  • HSP Vukovar: ZAŠTO CRNOGORAC ŽELI SRPSKE ŠKOLE U PODUNAVLJU??


    vinko jozić vukovar
    Osnovna škola u Bršadinu je jedna od hrvatskih škola u kojima se nastava izvodi paralelno na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu i na jeziku srpske nacionalne manjine i njihovom pismu.
    Ovakav status OŠ “Bršadin” koji je određen Statutom škole očigledno smeta Zajedničkom vijeću općina, neformalnom udruženju općina na istoku Hrvatske u kojima većinu čini srpska nacionalna manjina, što se vidi i iz zadnjeg izdanja njihova biltena Izvor.

    Njima i njihovu predsjedniku Draganu Crnogorcu, potpredsjedniku SDSS-a želja je i htijenje promijeniti Statut škole i od nje napraviti još jednu školu u kojoj bi se učilo isključivo na njihovom jeziku i njihovom pismu (ćirilici).

    Sadašnje odredbe Statuta škole kaže da se „Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, a za pripadnike srpske nacionalne manjine po modelu A – cjelokupna nastava se izvodi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu“, što Crnogorac i njegova ekipa svojski žele promijeniti.

    Pri tome ne vodeći računa da u tim mjestima i školama postoje i djeca većinskog hrvatskog naroda koja bi u “srpskim” školama, za koje se zalaže Crnogorac, bila na određeni način manjina, pa bi opet imali SLUČAJ JAGODNJAK iz Osječko baranjske županije kada se nešto slično pokušalo napraviti u toj baranjskoj općini.

    Hrvatska stranka prava osuđuje inicijativu Dragana Crnogorca i Zajedničkog vijeće općina za registriranje srpskih škola i poziva Ministarstvo znanosti da se dobro ispita situacija po pitanju statuta i registriranja srpskih škola.

    Pozivamo sve relevantne institucije preventivno spriječe moguće štetne događaje i posljedice koje nose sa sobom. Nadalje, ne smije se ponoviti „slučaj Jagodnjak“ gdje su djeca Hrvati u svojoj državi morali jedno vrijeme  učiti na pismu i jeziku koji nije njihov. To nije dopustivo.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Podružnica Vukovar
    Vinko Jozić, predsjednik

  • HSP: Zašto sve dosadašnje vlasti kažnjavaju Bjelovar?!


    Sve dosadašnje vlasti i svi saborski zastupnici sa područja naše Bjelovarsko-bilogorske županije godinama su davali lažna obećanja da bi dobili glasove na izborima.

    hsp bjelovar
    Vijest sa sastanka koji je organizirao ministar zdravlja Dario Nakić prošli petak sa svim županima i njihovim pročelnicima za zdravstvo na kojem je bio prisutan i župan Bjelovarsko-bilogorske županije Damir Bajs nas u Hrvatskoj stranci prava (HSP) je razočarala.
    Naime, ministar zdravlja Dario Nakić stopirao je projekt izgradnje bolnica na nivou cijele Hrvatske pa tako i nove bjelovarske bolnice. Žalosno je to što projekt nove bolnice u Bjelovaru ima pripremljenu svu dokumentaciju, građevinsku dozvolu, studiju izvodivosti i riješen je natječaj, a samim time i mogućnost da se odmah povuku sredstva iz EU ( 85 milijuna bi se vratilo kroz EU fondove).

    Sve dosadašnje vlasti i svi saborski zastupnici sa područja naše Bjelovarsko-bilogorske županije godinama su davali lažna obećanja da bi dobili glasove na izborima. Zadnjih dvadeset godina Bjelovaru se obećava izgradnja brze pruge, brze ceste, nove bolnice Bjelovar. Kada se podvuče crta ništa od toga nije realizirano.

    Jedino su pojedini saborski zastupnici imali “odskočnu dasku“ da se presele u Zagreb i promjene prebivalište, naravno preko glasova Bjelovarčana koji su ih naivno izabrali.
    Puno toga u našem gradu i županiji nije dobro, ali isto tako stječe se dojam da neko stalno kažnjava Bjelovar i Bjelovarsko-bilogorsku županiju.

    Odustajanjem od izgradnje nove bolnice u Bjelovaru, niz se nastavlja. HSP Bjelovarsko-bilogorske županije zahtjeva od nove vlade i ministarstva zdravstva da preispitaju svoju odluku. Gospodo vladajući nemojte i Vi kažnjavati Bjelovar i Bjelovarčane !

    Hrvatska stranka prava
    Bjelovarsko-bilogorska županija
    Zvonko Mlakić,predsjednik

  • Dr Janjiček: Daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot


    „U Kanadi tri grada, od kojih je svaki veći od Osijeka, imaju samo jednu zajedničku gradsku upravu. Jer, smatraju da nemaju dovoljno novca za tri gradske uprave. A kod je svako malo veće selo – grad. To je besmisleno“, smatra Janjiček.

    dr janjiček 800_440
    Član predsjedništva HSP-a, ekonomist i profesor na Humber College u Torontu, Tihomir Janjiček u ponedjeljak je na konferenciji za novinare u Osijeku ocijenio kako nema šanse da sadašnja vladajuća koalicija u zemlji opstane te je upozorio da daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot.

    “To i nije koalicija, nego politički ortakluk. Njihov razlaz bit će doista rastava braka na ciganski način”, predviđa Janjiček.

    Govoreći o prijedlogu državnoga proračuna, istaknuo je kako je on iznuđen samo da bi se ispunio zahtjev EU-a da Hrvatska ne bi bila pod specijalnim programom za prekomjerni deficit.

    „Bivši premijer Zoran Milanović trošio je nemilice, kao pijan u kavani. Ostavio je golemi deficit i Hrvatskoj će trebati desetak godina da bi se popravilo stanje koje je on ostavio. A i novi premijer Tihomir Orešković se izgleda ugledao na Milanovića. Od listopada do sada je napravio već tri milijarde dolara deficita“, kazao je Janjiček.

    Upozorio je kako daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj te kaže da se cijelo vrijeme nadao kako će, kako je rekao, “nesposobni guverner Boris Vujčić biti smijenjen, jer nas svojom monetarnom politikom vodi u bankrot“.

    Pojasnio je kako Hrvatska svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB-a, pa se HNB, sukladno svojoj monetarnoj politici zasnovanoj na principu tečajne valutne klauzule kune prema euru, za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu. A kako je već prezadužena, kamatna stopa prema kojoj se HNB-u odobrava kredit u inozemstvu mnogo je viša od tržišne kamatne stope.

    Prema njegovim riječima, u novom proračunu rezana su sredstva na potpuno krivim stvarima.

    „Smiješno je da dopredsjednik Vlade Božo Petrov ne zna gdje se rezalo, pa sad kaže da će tražiti izmjene. Jer, ako je sudjelovao u kreiranju prijedloga proračuna, od koga će onda tražiti izmjene? Sam od sebe? Jako je zaboravan. Izgleda da je zamijenio aspirin apaurinom“, tvrdi Janjiček.

    U proračunu su ukinuta sredstva za prijevoz školaraca, dok primjerice nitko nije ni pomislio taknuti naknade ministrima i saborskim zastupnicima za odvojeni život.

    „Onaj tko se prihvatio ministarske ili saborske dužnosti, svjestan je da će biti odvojen od obitelji. Mi sad imamo lakrdiju od toga da pojedine saborske zastupnice imaju 55 godina i dobivaju naknadu za odvojen život od roditelja. To je smijurija. Očito nemaju ni digniteta, ni obraza, pa koriste takve stvari“, kaže Janjiček dodajući i kako je potpuno nelogično da država troši novac za plaćanje stanova saborskim zastupnicima, dok istovremeno u svom vlasništvu ima na tisuće stanova.

    Premijer Orešković, kaže Janjiček, trebao bi razmisliti i o smanjenju administracije spajanjem općina i gradova.

    „U Kanadi tri grada, od kojih je svaki veći od Osijeka, imaju samo jednu zajedničku gradsku upravu. Jer, smatraju da nemaju dovoljno novca za tri gradske uprave. A kod je svako malo veće selo – grad. To je besmisleno“, smatra Janjiček.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb osvrnuo se na odustanak Milijana Brkića od kandidature za mjesto ministra branitelja, ocjenivši kako je nedopustivo da se tog čovjeka, u cijelom ovom procesu, toliko ponizilo i to i iz redova njegove stranke i iz redova vladajuće koalicije.

    „Taj čovjek je doživio cijeli niz neugodnosti, toliko da mu je jedini izlaz iz cijele ove situacije bio povlačenje iz kandidature za mjesto ministra. On je častan čovjek i to je častan potez“, rekao je Srb zaključivši kako je nedopustivo da se državni proračun donosi bez ministra branitelja te da to jasno ukazuje kako su branitelji i ovaj puta izigrani.

    Izvor: Nacional, Glas Istre, Direktno, t portal, Index,  Večernji list, energypress, Osijek-online,  Najvijesti,

  • DANIEL SRB: Onog trenutka kada Srbi u Hrvatskoj na nogometnoj utakmici Hrvatske i Srbije budu navijali za Hrvatsku, sve rezerve će nestati.


    PARALELNI INTERVJU  PREDSJEDNIKA HSP-a DANIELA SRBA I  SABORSKOG ZASTUPNIKA SDSS-a MILE HORVATA.

    daniel srb mile h.Vi ste u Osijeku stvarno posebni: kod vas se HSP-ovac preziva Srb, a Srbin iz SDSS-a se zove Horvat, nije se mogao načuditi tadašnji predsjednik Stjepan Mesić, kada je jednom prigodom došao po nekom protokolarnom poslu u posjet Osječko-baranjskoj županiji.

    – Zavisi kako čovjek reagira na te stvari. Meni to nikad nije smetalo i to sam uvijek pokušao svesti na ležernu komunikaciju. U početku su šale na račun mog prezimena među kolegama bile dosta česte, sad je toga dosta manje – kaže nam Mile Horvat, Srbin iz Baranje koji zastupa svoju nacionalnu manjinu u Saboru i koji, stjecajem okolnosti, nosi tipično hrvatsko prezime. Daniel Srb objašnjava pak kako njegovo prezime zapravo nema nikakve veze sa Srbima.

    – Moj je pradjed bio Čeh, tehnolog koji je na početku XX. stoljeća došao raditi u osječku šećeranu. U Pragu su tri stranice telefonskog imenika pune prezimena Srb, u Beču dvije. U Hrvatskoj mog prezimena ima samo u Osijeku i Zagrebu – kaže predsjednik HSP-a.

    Srb i Horvat u vrijeme Mesićeve anegdote bili su kolege dožupani. Unatoč svim političkim razlikama – jedan je ipak pravaš, a drugi SDSS-ovac – njih su dvojica solidno surađivali. Zajedno su otvarali ured Osječko-baranjske županije u Bruxellesu. Kada je zatrebalo, pravaši u upravi Županije dali su zeleno svjetlo za uređenje prilaza groblju u Tenji, mjestu kraj Osijeka naseljenom srpskim stanovništvom.

    Ni tada, kao ni danas, kada su pristali dati zajednički intervju za Spektar, ni za milimetar ne odstupaju od svojih političkih gledišta. Neka od njih su potpuno različita, neka izravno suprotstavljena. I prilično dobro oslikavaju jaz koji, danas možda više nego ikada prije, postoji između hrvatske desnice i predstavnika hrvatskih Srba.

    Ovih dana je objavljen bilten Srpskog narodnog vijeća, u kojemu jasno stoji ocjena da je “nacionalistička i antimanjinska atmnosfera u Hrvatskoj u velikom porastu“. Odakle takav zaključak?

    HORVAT: U zadnje je vrijeme došlo do porasta loših tendencija u društvu i do porasta tolerancije na svim nivoima, kao i do pokušaja revizionizma povijesnih činjenica. Najveći dio govora neprimjerenog sadržaja upereni su protiv pripadnika srpske zajednice. Ne volim pričati napamet, zato ovdje imam popis preko pedeset takvih poruka, loših poruka upućenih prema pripadnicima srpske zajednice u 2015.

    Glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić tvrdi da Srbi u Hrvatskoj nisu ugroženi, i da, ako jesu, trebaju otići?

    SRB: Srbi u Hrvatskoj sigurno nisu ugroženi. Glavno pitanje u odnosima između hrvatske politike i stranaka koje predstavljaju Srbe u Hrvatskoj je gdje završava područje manjinskih prava, a gdje počinje iredenta. To je razlog zbog kojega Hrvati imaju rezerve uvijek kad se postave srpska manjinska pitanja. To je temelj svih nerazumjevanja i svih problema.

    Zastupate li vi iredentu, gospodine Horvat?

    HORVAT: Ovdje se ne radi o ugroženosti samo srpske nacionalne zajednice. Svi pripadnici manjina osjećaju već dulje vrijeme da se klima radikalnije promijenila u odnosu na prije. Zato i jesmo u Puli prošle godine, kao zastupnici nacionalnih manjina, donijeli Deklaraciju o nesnošljivosti i upozorili na devijantne pojave. One su do danas još više eskalirale. Oliver Frljić nije pripadnik srpske zajednice, ali je jednako ugrožen. Na scenu je stupila politika koja ima interes da stvari radikalizira, a mediji od svake huliganske tuče naprave nacionalni problem.

    Nisu mediji prebili mladog Hrvata u Vukovaru, niti mladog Srbina u Okučanima…

    HORVAT: Apsolutno osuđujem takvu vrstu ponašanja. Pripadnik moje zajednice u Vukovaru sramoti me na način da se hohštaplerski ponaša, vadi pištolj, nekoga tuče…Igrom slučaja to je bio Hrvat, mogao je biti i netko drugi. Otac sam dvojici sinova. Kada bi se oni tako ponašali, to bi prije svega bio moj problem, pa tek onda problem zajednice i društva.

    Ova primjedba gospodina Srba o iredenti? Gledaju li Srbi u Hrvatskoj više prema Beogradu, nego prema Zagrebu?

    HORVAT: Mislim da to nije korektno pitanje. Hoćete li Hrvate u BiH pitati gledaju li više prema Zagrebu ili Sarajevu? Ili Hrvate Bunjevce i Šokce u Subotici pitati gledaju li prema Beogradu ili Zagrebu? Pripadnici srpske zajednice stoljećima su ovdje. Granice su se mijenjale, oni su ostali. Osobno mi je drago pogledati beogradski Dnevnik, ali su moj fokus zbivanja u Republici Hrvatskoj. Tu živimo ja i moja obitelj. Tu je naš habitus. Ostali smo ovdje i ne želimo nigdje otići.

    SRB: Onog trenutka kada Srbi u Hrvatskoj počnu doživljavati Hrvatsku kao svoju istinsku domovinu, tog trenutka će prestati sve rezerve.

    Mislite, dakle, da to sada nije slučaj?

    SRB: Apsolutno. U Austriji gradišćanski Hrvati nemaju nikakvih problema sa svojim manjinskim pravima, no kada utakmicu igraju Austrija i Hrvatska, oni navijaju za Austriju. Onog trenutka kada Srbi u Hrvatskoj budu za vrijeme nogometne utakmice Hrvatske i Srbije budu navijali za Hrvatsku, sve rezerve će nestati.

    Hrvatima u Gradišću je za to trebalo par stotina godina…

    SRB: Svjestan sam da je to, u konačnici, proces. Za mene je pravi pokazatelj bilo pitanje međunarodnog priznanja Kosova. Tada je Milorad Pupovac blokirao Hrvatsku da priznaje Kosovo kao državu. Tu on nije vodio politiku Srba u Hrvatskoj, nego provodio interese Republike Srbije.

    HORVAT: Replika.

    Izvolite.

    HORVAT: Kosovo je bolna činjenica za Srbe na svim kontinentima. Jednako kao što bi za svakog hrvatskog domoljuba bilo bolno da međunarodna zajednica odredi da će od sutra Dalmacija biti samostalna država. No, ono, kolega, što niste rekli jest da kada je Hrvatska trebala ući u EU, i kada je postavljeno pitanje zatvaranja poglavlja 23. o Pravosuđu i ljudskim pravima, iz Bruxellesa se pitalo određene ljude iz srpske zajednice i oni su rekli da Hrvatska ima visoke standarde zaštite manjinskih prava i da je spremna za ulazak u EU. Iako smo tada radili na svoju štetu, jer Hrvatska realno nije bila spremna, ali nismo htjeli zaustavljati taj proces.

    Navijate li vi za Hrvatsku?

    HORVAT: Osobno volim pogledati hrvatsku reprezentaciju, i drago mi je kad pobjeđuje, jer je to moja zemlja. Vjerujem da su mnogi Srbi u Splitu navijači Hajduka, kao što su mnogi iz mojeg mjesta u Baranji članovi NK Osijek. No uzeti to kao neko mjerilo je krivo. Pripadnici srpske zajednice su jedni od urednijih platiša poreza u RH, a mnogi koji se busaju u svoj patriotizam izbjegavaju porez i time varaju državu.

    SRB: Spomenuli ste Olivera Frljića. Uvjeren sam da je on u velikoj mjeri pridonio porazu ljevice na ovim izborima. Jednako kao i “Novosti”, koje izdaje SNV, koje su se izrugivale hrvatskoj himni, a prije toga, nakon nesreće dva hrvatska MIG-a, objavile naslovnicu s “Oba su pala”.

    Da ne bude zabune: Ivica Đikić, glavni urednik “Novosti”, je Hrvat. Njemu teško da se može prigovoriti da polazi od nekih velikorpskih stajališta…

    SRB: Stvar je u nečem drugom. Političko glasilo srpskog naroda u Hrvatskoj ima za potrebu izrugivati se hrvatskoj himni. To je udarac u srce. Ne vidim što će to dobro donijeti Srbima u Hrvatskoj. Bez obzira što je urednik Hrvat, netko na političkoj razini to je trebao zaustaviti. To je bilo provociranje, a ono je dovelo do događaja koje danas bilježe u SNV-u. Pa se postavlja i pitanje je li to bio i politički cilj: jesu li provokacije namjerno puštene da bi se izazvali incidenti, pa onda u izvještaju rekle “evo, Srbi su ugroženi”.

    HORVAT: “Novosti” su list koji čita liberalna građanska klasa u Hrvatskoj, koji okuplja kvalitetne novinare slobodnog duha, koji je dobro primljen od hrvatskih intelektualnih krugova, ima ozbiljnu analitiku društvenih zbivanja, i koji veoma kritički govori i o aktualnoj vlasti u Republici Srbiji, i u Republici Srpskoj. Nema nikakve skrivene namjere, niti neke teorije urote, kako bi se tobože ovdje isprovocirali sukobi. “Novosti” su takve prema svima.

    Oko ovoga se očito ne možete složiti. Da vidimo hoće li bolje proći slijedeće pitanje. Što je za vas “Oluja”?

    SRB: “Oluja” je sjajna oslobodilačka akcija Hrvatske vojske, trenutak kada je Hrvatska definitivno oslobođena, velika prekretnica i zaključenje Domovinskog rata.

    HORVAT: Sa stanovišta hrvatske državotvornosti, to je svakako prekretnica u ratnim zbivanjima i osnova za stvaranje hrvatske države. Sa stanovišta srpskog naroda, to je jedna velika tragedija, gdje se dogodio egzodus golemog broja ljudi i gdje je bilo puno žrtava. Kada bi se odala jednaka počast i srpskim žrtvama u “Oluji”, kao i onim hrvatskim, onda bi percepcija srpske zajednice o “Oluji” bila drukčija.

    Ivo Baldasar je pokušao odati počast svima, pa se i danas nalazi na stupu srama i u svojem gradu, i u javnosti, i u vlastitoj stranci…

    HORVAT: Njegovi postupci dovoljno govore kako se odnosi prema povijesnim činjenicama, i prema svojoj gradonačelničkoj dužnosti.

    SRB: Kada je u pitanju poštivanje žrtava, tu nema nikakve dileme. To je jedna civilizacijska vrednota. No, ovdje je problem što se čitava priča oko žrtava svodi na politiku i političke poruke. Glavni je problem što za zločine nakon Drugog svjetskog rata nitko nije odgovarao.

    HORVAT: Dolazim iz obrtničke baranjske obitelji, i nikada niti ja niti moji nismo bili članovi Saveza komunista. Slažem se da se od 1945. do 1950. nije smjelo dogoditi to što se dogodilo. To kao kršćanin osuđujem. Taj je režim pao na ispitu ubijajući mnoge nevine ljude. No, to nam ne daje za pravo da kompariramo režime od ’45. do ’89, s onim od ’41. do ’45. Ovaj potonji u svojim je temeljima bio fašistički i rasistički, i efikasno je provodio politiku istrebljenja drugih naroda.

    Bivši predsjednik Josipović jesvojedobno odveo udruge partizanskih boraca da se poklone žrtvama Teznog. Dakle, ljudima koje su njihovi drugovi 1945. likvidirali i bacili u jame…

    SRB: To je jedan korak u tom smjeru. No, još uvijek ostaje činjenica da nitko nije za te zločine odgovarao. Dijelom i zbog toga što u Hrvatskoj na vrijeme nije provedena lustracija, pa nam nju sada mora provoditi njemačko pravosuđe. Apsolutno je neprihvatljivo da osoba koja je bila ravnatelj televizije u totalitarnom režimu, plus član Centralnog komiteta SKJ, dakle profesionalni totalitarist, u demokratskom društvu uopće bude kandidat za ravnatelja tako važne institucije.

    HORVAT: O lustraciji se danas u Hrvatskoj vodi salonska rasprava. Iznenadili biste se tko bi sve trebao biti lustriran kada bi se lustracija provela. Mnogi bi bili “očešani”.

    Garant mislite na Karamarka i njegovu doušničku epizodu s tajnom službom bivše države…

    HORVAT: Neću o imenima. No, lustracija se trebala provesti u roku od pet godina od donošelja rezolucije Vijeća Europe. Smatralo se da je pet godina sasvim dovoljno da se društvo demokratski osnaži da mu pojedinci iz prošlog režima ne mogu naštetiti. Zato danas zagovarati lustraciju nije ništa drugo nego loviti vještice, i zazivati kazneni progon bez suda.

    SRB: Tu se dobrim dijelom s vama slažem. Ipak, kada ste govorili o vremenu tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, neke ste stvari namjerno prešutjeli. Komunistički totalitaristički sustav je u Jugoslaviji donosio i rasne zakone. Kao primjerice onaj usvojen 23. 10. 1944. u Beogradu na AVNOJ-u, kojega je potpisao dr. Ivan Ribar. Na temelju njega svi Nijemci su poslije rata zatvoreni u logore, a sva imovina im je konfiscirana. Znate što je bila osnova za taj genocid? Popis stanovništva iz 1931. Ako to nije rasizam, ne znam što je. Nedopustivo je ljude na temelju krvnih zrnaca zatvarati u logore. U čemu je razlika između toga i onoga što je provođeno između ’41 i ’45?

    Odgovorit ću protupitanjem: što je za Vas Jasenovac?

    SRB: Jasenovac je bio koncentracijski logor, u njemu je bilo zatvoreno i stradalo je mnogo nedužnih ljudi, ali su u Jasenovcu završili i brojni četnički zločinci koji su poklali, doslovno poklali, velik broj ljudi.

    Na korak ste od velike zamke: da time opravdate postojanje Jasenovca…

    SRB: Nipošto ne želim opravdati zločine, nego ih želim osuditi. U Jasenovcu su, nema dvojbe, stradali brojni nevini ljudi. Poštivam nedužne žrtve, no kako se moglo dogoditi da su svi poginuli u savezničkom bombardiranju Kaštela tijekom nedjeljne mise evidentirani kao žrtve ustaškog logora Jasenovac? Te manipulacije su nekorektne prema stvarnim žrtvama Jasenovca.

    HORVAT: Tu se razlikujemo u stavu.

    SRB: Pazite, ja apsolutno poštujem žrtve, ali sam protiv manipulacija.

    HORVAT: Protiv manipulacija smo svi. Zlo koje se događalo od’41. do ’45 je za svaku osudu. Pokušati taj koncept relativizirati s pojedinim slučajevima koji su se dogodili, a dogodili su se, jer u ratu uvijek stradaju nevini, i ideološkim stranputicama koje su se dogodile nakon ’45, nije pošteno. Osim toga, zaboravljate da su najveći ceh u onom što se događalo u ratu i nakon rata platili Srbi.

    S tim se sigurno neće složiti gospodin Srb.

    SRB: To je apsolutno netočno. Najveći ceh su platili Hrvati.

    HORVAT: U tom komunističkom režimu na Golom otoku je bilo najviše srpskih i crnogorskih žrtava, Srbija je najviše teritorijalno rasparčana na pokrajine, projektom koji se danas završava, prvi Titov Udbaš osvećivao se prvo ne u Hrvatskoj, nego je skidao glave neistomišljenicima u kraju u središnjoj Srbiji, u kojemu se sam rodio…

    SRB: To s Golim otokom priznajem, ali da su Srbi najveće žrtve Drugog svjetskog rata na ovim prostorima ne. Na kraju rata je bilo ubijeno toliko Hrvata da se, gdje god se na sjeverozapadu zemlje otvore neki građevinski radovi, naiđe na kosti. Želim reći da ja, a to bi se moglo protumačiti iz riječi kolege Horvata, što me je posebno zasmetalo, ni na koji način ne branim fašizam.

    Vi ste, dakle, antifašist?

    SRB: Apsolutno osuđujem bilo kakvo donošenje zakona koje je utemeljeno na rasnoj ili nacionalnoj pripadnosti. No, oni koji se u Hrvatskoj nazivaju antifašistima, zapravo pokrivaju politiku koja je bila fašistička, i koju su provodili Titovi komunisti. Oni nisu nikakvi antifašisti. Oni su zločinci.

    Tekst i foto: Slobodna Dalmacija,

  • Izaslanstvo HSP-a obilježilo obljetnicu smrti viteza Velimira Kvesića.


    velimir kvesić 10. obljetnica 1

    Danas je izaslanstvo HSP-a na čelu s članicom predsjedništva HSP-a u 10.30 sati, povodom desete obljetnice smrti pok. Velimira Kvesića, položilo vijence i zapalilo svijeće na njegov grobu na Gradskom groblju u Kutini.

    Uz suprugu, sina, braću pokojnog Velimira Kvesića liku i djelu poklonili su se i članovi HSP-a iz Sisačko moslavačke županije, te izaslanstvo HSP Knina koje su činili I.Pranjić i T. Ćuk.

    Odmah nakon polaganja vijenca i paljenja svijeća služena je Sveta misa zadušnica u Župnoj crkvi Marije Snježne u Kutini.

    velimir kvesić 10. obljetnicavelimir kvesić 10. obljetnica 2

    hsp

  • HSP: “Vi meni proračun, ja vama ministra branitelja”!


    Svakodnevno iskaču novi kandidati koje predlažu i nominiraju različite udruge i političke grupacije, pa bi brojka kandidata mogla rapidno rasti i dostići čak broj branitelja u registru.

    daniel srb

    Ne imenovanje ministra hrvatskih branitelja 45 dana od odlaska ministra Crnoje i odgađanje unedogled izbora čelnog čovjeka prelazi sve granice pristojnih rokova. Dočekali smo i donošenje državnog proračuna bez ministra branitelja, tako da ne znamo tko je stvarno „branio boje“ u ime branitelja kada se na Vladi odlučivalo o novcima za ovu namjenu.

    Svakodnevno iskaču novi kandidati koje predlažu i nominiraju različite udruge i političke grupacije, pa bi brojka kandidata mogla rapidno rasti i dostići čak broj branitelja u registru.

    Po svemu sudeći odluka o novom ministru koja se svakodnevno najavljuje neće biti donešena tko brzo i vrlo vjerojatno neće je biti prije izglasavanja proračuna. I to pa načelu dogovora između premijera i saborske većine „Vi meni proračun, ja Vama ministra branitelja“. Čin je to kojim premijer Orešković gradi i jača svoju poziciju i neovisnost o volji jednog ili drugog koalicijskog partnera.

    Ovakvim odnosom pokazuje se i stav i odnos vladajuće koalicije prema braniteljima na kojima su dobrim dijelom gradili svoju predizbornu političku priču. Šteta je braniteljima već učinjena, braniteljski problemi čekaju i ne rješavaju se. A cijela priča je još jedna velika sramota koja se nanosi braniteljima.

    Najgora činjenica je da će novi ministar branitelja morati funkcionirati temeljem proračuna koji je donio netko drugi.

    Upravo zbog toga zaključemo: namjerno se ne bira ministar branitelja kako bi se usvojio Proračun bez ministra branitelja!

    Ovakvo poniženje branitelji još nisu doživjeli!

    Hrvatska stranka prava traži da se ova nemoguća situacija hitno prekine, imenuje stručni i čestiti ministar branitelja koji će se uhvatiti u koštac s nagomilanim problemima i to prije usvajanja Proračuna RH!

    Daniel Srb, predsjednik

  • INTERVJU TJEDNA; TIHOMIR JANJIČEK za GLAS SLAVONIJE: Dok Hrvatska srlja u stečaj, HDZ se zabavlja uvođenjem eura!


    PROFESOR NA HUMBER COLLEGEU U TORONTU, O EKONOMSKOJ SITUACIJI U HRVATSKOJ, PREZADUŽENOSTI I GOLEMOM VANJSKOM DUGU, UVOĐENJU EURA
    Ugledni znanstvenik, ekonomist i financijski stručnjak, član Predsjedništva HSP-a i autor gospodarskog programa HSP-a dr. Tihomir Janjiček, redoviti je profesor na Humber College u Torontu. Njegovi tjedni osvrti i komentari koje prenose mnogi hrvatski portali, izazvali su veliko zanimanje javnosti.

    dr tihomir janjiček glas slavonije

    S profesorom Janjičekom razgovarali smo o potezima nove vlade, monetarno-kreditnoj politici, uvođenju eura i drugim važnim temama.

    Za početak uvijek aktualno pitanje – bruto inozemni dug Hrvatske prešao je razinu BDP i to je pritisak na normalno funkcioniranje države koji vjerojatno neće tako lako skinuti ili bar ublažiti ni vlada Tihomira Oreškovića. Kako to komentirate?

    – To doista predstavlja ozbiljan problem, no malo tko toj činjenici pridaje veće značenje u Hrvatskoj. Daleko je to ozbiljniji problem nego adresa stanovanja bivšeg ministra Crnoje, ili insinuacija s mutne fotografije kape gospodina Hasanbegovića od prije 25 godina. Naime, daljnji rast vanjskog duga hrvatske države upućuje jasno na zaključak da Hrvatskoj sve brže i sve više prijeti stečaj ili bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj.

    Zašto se to događa i kako je to uopće moguće, odnosno zašto neprestano raste vanjski dug RH?

    – Razlozi zbog kojih raste vanjski dug Hrvatske trojake su naravi. Prvo, država nije riješila pitanje proračunskog manjka, a zbog Mostovog beskonačno rastezanja pregovora s kime bi sklopili politički “ortakluk”, državni proračun je kasnio s donošenjem i on je tek u četvrtak prvi put predstavljen u Vladi. No, budući da država mora funkcionirati, kao i sve njezine institucije, tako se i “proračunski” novac za financiranje državnih institucija nekontrolirano rasipao. Kažem “proračunski” pod navodnicima, a ne proračunski bez navodnika, jer je to novac koji mora biti uključen u proračunske rashode u novom proračunu, čiji je, vidimo, ukupi deficit 2,7 posto.

    Drugo, hrvatska država svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB-a, pa se HNB, sukladno svojoj monetarnoj politici zasnovanoj na principu tečajne valutne klauzule kune prema euru, jednostavno za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu.
    Treće, kako je Hrvatska već prezadužena, kamatna stopa prema kojoj se HNB-u odobrava kredit u inozemstvu mnogo je viša od tržišne kamatne stope.

    Kakvo je stanje s bankama, njihovim zaduživanjem?

    – U svezi s tim treba pogledati još jednu stranu, a to je bankovni komercijalni sektor u Hrvatskoj, kojem pada vanjska zduženost. Naime, taj sektor odobrava sve manje i manje kredita koji su valutnom klauzulom vezani uz euro, odnosno odobravaju se najvećim dijelom samo kunski krediti. Zato vanjska zaduženost poslovnih banaka u RH opada.
    Nameću su glede toga još dva pitanja. Prvo – kako je to odjednom bankama postala nebitna valutna klauzula, a koliko do jučer bili su na sudovima zbog valutne klauzule prema franku i sada im iznenada valutna klauzula kune prema euru više ništa ne znači? Drugo – neovisno o zaduživanju banaka u inozemstvu, utječe li rast odobrenih kunskih kredita na rast vanjske zaduženosti Hrvatske, odnosno HNB-a?

    – Odgovor na prvo pitanje treba tražiti u činjenici što su poslovne komercijalne banke u Hrvatskoj osjetile rast nepovjerenja kod kupaca kredita za one vezane valutnom klauzulom. Stoga su odlučili ponuditi kredite koji su “striktno” kunski. Time će banke održati svoj obujam poslovanja kakav su imali i prije, a možda čak i uvećati. Odgovor na drugo pitanje daleko je zanimljiviji. Naime, poslovne banke u Hrvatskoj više se ne zadužuju kod inozemnih banka kupujući eure kao pokriće za odobrene kunske kredite. Jer nitko niti ne želi kupiti kredit vezan valutnom klauzulom prema tečaju bilo koje valute, pa ni prema euru, zbog trakavice s frankom. Međutim, vođenje monetarno-kreditne politike i dalje je za hrvatsku državu vezano međunarodnim ugovorima o tečajnoj valutnoj klauzuli prema euru. Stoga poslovne banke u Hrvatskoj svoj povećani kunski profit, nastao kao rast potražnje za kunskim kreditima, iznose na hrvatsko valutno tržište i odmah mijenjaju u eure.

    Kako je pritom s tečajem kune prema euru i obratno?

    – To znači da tečaj kune mora ugovorom o valutnoj klauzuli ostati stabilan prema euru jednako kao i prije – 1 euro > 7,5 kuna, ili 1 kuna > 0,13 eura. Stoga se HNB opet mora zaduživati za eure, kako bi održala taj klauzalni tečaj i time uvećavati ponudu eura na hrvatskoj valutnoj burzi. Dakle, unatoč tomu što raste potražnja za kunskim kreditima na hrvatskom novčarskom tržištu, upravo taj rast potražnje za kunskim kreditima u zadnjim mjesecima najviše djeluje na još brži rast vanjske zaduženosti Hrvatske. Pojednostavljeno kazano, uvećanje kunskih profita banaka nije nastalo kroz promjenu tečaja kao prije, već kroz rast mase odobrenih kredita. Istodobno gospodarske nefinancijske institucije i dalje se zadužuju kreditima vezanim uz tečajnu klauzulu prema euru, pa stoga njihova vanjska zaduženost nastavlja rasti.

    Ako sve to rezimiramo, zaključak se nameće sam po sebi – Hrvatska nastavlja juriti u financijski stečaj kao država! Zato svatko može biti siguran da nitko iz EU neće ni poželjeti vidjeti euro kao valutu u Hrvatskoj. Jer bi uvođenje eura u Hrvatskoj bilo na teret EU-a i ECB-a. Euro može postati službenom valutom RH, ali tek nakon stečaja hrvatske države, a tada će to biti na teret Hrvatske i svih njezinih državljana. Jednako kako je to bilo i u Grčkoj.

    No, kad se radi o uvođenje eura u gospodarski sustav Hrvatske, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje eura. Naravno, ni ja ni dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Je li onda u pitanju sračunata manipulacija, mazanje očiju javnosti i kad je euro u pitanju. Znamo da neke zemlje, članice EU-a, nisu u eurozoni…

    – Mnogi su se sad okupili oko novog “čudotvornog napitka” za eventualno opijanje narodnih masa – uvođenje eura. Gospoda Šonje, Šuker, sadašnji ministar Marić i guverner Vujčić, doduše znaju da smo od eura udaljeni kao Bog i šeširdžija, ali ih to ne priječi da “argumentirano” javnost zabavljaju najavama da euro samo što nije zvecnuo na blagajnama samoposluga, i to još za “naše dobro”. Svima je njima jasno da je i EU i euro “Titanik”! Britanci nisu ni pomišljali uvesti euro, zadržali su svoju funtu, a i jedva da su još na tom “Titaniku” zvanom Europska unija. Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i, eto, zato im euro nije niti trebao.
    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima samo 20 % prihoda od izvoza nafte u odnosu na stanje prije nekoliko godina, jer se cijena nafte survala sa 150 dolara za barel na svega 30 dolara po barelu, i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU. Dakako, još manje da imaju euro kao valutu. Niti Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila i Hrvatska. Tko to onda želi taj euro? Bugari! Oni su željeli euro, ali nisu onako jadni uspjeli unatoč tome što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska još ne ispunjava. Dakle, gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i nadalje žele izigrati. Za čiji račun, zapitajmo se svi?

    Je li prošla Milanovićeva vlada zakasnila s mjerama glede zaštite hrvatskih štediša koji su imali kredite u francima?

    – Podsjetit ću kako sam javno pozvao sve hrvatske štediše na tečajnu konverziju svojih ušteđevina s eura na američki dolar još u ožujku 2015., kako im se ne bi “istopila” ušteđevina. Također sam javno pozvao Milanovićevu vladu, u siječnju 2015., na trenutačnu konverziju svih kredita vezanih uz tečaj franka na tečaj eura, kako bi se izbjegao masovni bankrot kreditnih dužnika. Nažalost, veliki broj dužnika je bankrotirao, a bilo je i tragičnih posljedica. Milanović se ipak odlučio na moju preporuku, ali tek u listopadu prošle godine.

    Ovaj put javno ću pozvati i vladu novog hrvatskog premijera Tihomira Oreškovića da ozbiljno uzme u razmatranje dokinuće valutne klauzule kune prema tečaju eura, jer svaki daljnji nastavak ovim smjerom nužno Hrvatsku vodi u potpuni bankrot.

    Kad smo kod premijera, budući da Orešković dolazi iz dijaspore, iz Kanade, kako na to gledate, odnosno kako gledate na odnos dijaspore prema Republici Hrvatskoj danas?

    – Kao Hrvat iz dijaspore, baš kao i moj imenjak, mogu reći da općenito nismo dobrodošli u domovini. Nekako prema nama dominiraju zavist i prijezir. U Hrvatskoj je uvriježeno razmišljanje kako su dijaspora “oni naši tamo”, koji samo pričaju o ljubavi prema domovini i ne vraćaju se u Hrvatsku, osim za ljetovanje na Jadranu. Drugim riječima, većina Hrvata u dijaspori, posebice oni preko Atlantika, uglavnom su lažni, ili blaže rečeno deklarativni domoljubi, kad je riječ o financijskim ulaganjima u Hrvatskoj.

    No, gospodin Orešković se, eto, vratio u domovinu Hrvatsku. Naravno, zlobnici će reći – nakon što se već osigurao s novem za čitav život. I sad se prihvatio izazovne dužnosti biti premijer problemima opterećene RH. Privatio je dužnost koja će mu prije svega donijeti glavobolju i nemiran san, stres i traume svake vrste. Svoj ugled stručnog i sposobnog ravnatelja financija farmakologije, koji je teškom mukom stekao, stavio je na kocku, uz to još za plaću koja je sigurno 50 puta manja od one koju je imao u inozemnom manadžementu. Sretno mu bilo!

    PREMALO IZBORA
    Pomoć MMF-a i rezanje rashoda
    Što će moći učiniti premijer Orešković, s obzirom na vanjski dug RH i hrpu drugih problema?

    – Premijerska dužnost je politička dužnost, nije čak ni ekonomska, a još manje financijska. I premda većina analitičara smatra kako će Orešković svojim ugledom u financijskom svijetu iznjedriti povoljne kredite za Hrvatsku, tako nešto neće se dogoditi. Ne zbog Oreškovića, nego jednostavno “zapad” ne funkcionira preko takvih veza. Imaju na “zapadu” svoje veze, ali one nisu utemeljene na stručnosti, nego na korumpiranosti, kao i u nas.

    Razlika je ta što je “zapadna” korumpiranost daleko ubojitija, iako “profinjenija” nego naša. I ne koristi se baš za sve i svašta kao u RH. Orešković ima malo izbora – morat će zatražiti pomoć MMF-a i drastično srezati proračunske rashode, što proračunom predstavljenim u četvrtak nije učinjeno, ali će se morati napraviti rebalansom u što skorije vrijeme. Tek nakon toga može se Hrvatska nadati “povoljnim” kreditima. Sve u svemu, slijedi “zatezanje remena” u trajanju od tri godine, a tek u zadnjoj godini ove vlade možda bude nekog poboljšanja. Hoće li Vlada dotle opstati, i ako opstane, hoće li biti stvarnog poboljšanja umjesto umjetnog Milanovićevog, ostaje za vidjeti.

    Razgovarao: Darko JERKOVIĆ

    Izvor:  Glas Slavonije