• HRVATSKU MI MOJU OBJESIŠE, SLAVONIJU PONAJVIŠE!


    hsp_grb-197x300

     

    Klub žena HSP-a izražava duboko nezadovoljstvo i zabrinutost zbog očigledne besperspektivnosti u cjelokupnom hrvatskom društvu kao i potpune nesposobnosti svih ministara ove vlade da građane ove države i samu državu izvuku iz gospodarske katastrofe.

    Najavljivan nam je investicijski cunami, a mi smo dobili cunami novih nameta, poskupljenja, manje plaće, ukidanje radnih mjesta, gospodarsku katastrofu i još bjednije mirovine. Svojim postupanjem uništavaju naše živote, mjenjaju našu svakodnevnicu, ugrožavaju nam egzistenciju i vrijeđaju inteligenciju. Ako svi njihovi savjetnici, svi odbori i agencije koje ova država skupo plaća nisu u stanju iznaći način izlaska iz krize ja im toplo preporučam da uzmu za primjer jedan prosječan bračni par koji raspolažući s otprilike 4-5 tisuća kuna, preživi cijeli mjesec, uspije plaćati kako-tako svoje režije, kredite, školovati djecu i ne umrijeti od gladi, a tu i tamo se, čak počaste ponekim odlaskom u kino.

    Donoseći zakone o stečaju, predstečajnim nagodbama i ostalim financijskim zavrzlamama, pred Saborskom su se govornicom izredali saborski zastupnici: HDZ-a, SDP-a, HNS-a, Laburista. Svi do jednog kukaju nad sudbinom jadnih, prezaduženih građana kojima su blokirani računi. Ti isti ljudi su proteklih 20-tak godina u tom istom Saboru dizali ruke i donosili neke zakone kojima su rasprodali imovinu RH – dakle našu imovinu, suglasili se sa zaduživanjem kako bi se saniralo sve i svašta, a onda to jeftino prodalo. Da bi vratili te dugove sada nas financijski teroriziraju. Zbog njihovih pogrešnih odluka i toleriranja nesposobnih ministara i Vlada u Hrvatskoj se živi loše, samo nezaposlenost raste, sve ostalo je u strmoglavom padu od BDP-a do životnog standarda građana. Što je najgore nitko razuman, osim onih koji su na vlasti i hvale sami sebe, ne iskazuje ni trunku nade o boljoj perspektivi.

    Zato jer smo dopustili da nas vode prosječni, čak, štoviše netalentirani ljudi ne zna se je li gore stanje u gospodarstvu od onoga u školstvu, od onoga u zdravstvu, od onoga u poljoprivredi, od onoga u industriji, jednom rječju naši resori pretječu jedan drugoga u katastrofalnom vođenju politike u onim područjima za koje su naivnošću ovoga naroda izabrani, jer se vjerovalo onom 21 obećanju. Ova brojka je međutim jedino paralelna s ministarskim plaćama i naknadama jer ne vjerujem da ijedan SDP-ov ili HNS-ov ministar ima mjesečna primanja manja od 21 000 kn.

    A sa saborske nam govornice poručuju kako im je žao ljudi.

    Ma ne treba nama sažaljenje saborskih zastupnika, nego pametni i sposobni ljudi u Vladi koji će hrvatskim obiteljima i građanima omogućiti normalan i dostojanstven život.

    Da su bili mudriji, manje se razbacivali našim novcem, a više ulagali u obrazovanje danas bi već imali stasalu generaciju koja bi ovu zemlju mogla voditi u tom pravcu.

    A gdje smo sada? Izgubili se, ne kao guske u magli, nego kao ovce za šišanje i klanje.

    Samodopadni politkanti, ulizice i karijeristi rasprodali su: 97 posto banaka, 90 posto telekomunikacija, 50 posto trgovinske mreže, 55 posto medija, 51 posto INE i 60 posto svega ostaloga strancima, te zadužili prosječnoga stanovnika (u inozemstvu, ne računajući zaduženost u zemlji) za 10.000 eura.

    Kaže nam, u svoj svojoj mudrosti, ministar gospodarstva ” Država je loš gospodar..!” Ma ne gospodari država, gospodare ministarstva i ona rade loše. Da nisu dolaskom na vlast najprije privatizirali demokraciju, to bi morali i priznati, ovako će, najavljuje nam samodopadni ministar, otvoriti sezonu rasprodaje za ostatke ostataka hrvatske imovine – dakle naše imovine, a da nas ni ovoga puta nitko ništa neće pitati, baš kao što ni prije nisu, a zbog čega su članovi sadašnje Vlade vrlo glasno kritizirali neke prijašnje Vlade i djelili im lekcije o nesposobnosti.

     Osvrnimo se malo i na Slavoniju. Što se to dogodilo? Kako je od perspektivne, razvijene i plodne regije došla do “najsiromašnijeg dijela Hrvatske”? Kako su u dvadesetak godina iz tih krajeva nestale ili se značajno smanjile mnogobrojne prehrambene, drvne, metalne, tekstilne, kožarske i papirne industrije. Zašto je cijela jedna generacija mladih ljudi, naše djece, koja je rođena desetak godina prije rata, pa i nešto kasnije, postala žrtva bahate i arogantne gospodarske i socijalne politike zbog koje gube najbolje godine svoga života bezuspješno tražeći posao ili spas i rješenje nezaposlenosti traže odlazeći što dalje od ovog kraja i ove države.

    Kako se moglo dogoditi da u našoj plodnoj ravnici, najplodnijoj ravnici Europe kažu neće biti dovoljno hrane? Kako se može dogoditi da našu plodnu ravnicu, koja leži na tri rijeke, od kojih je jedna najveća u Europi nas “ubi suša” ili zbog neizgrađenih nasipa sve češće uništava poplava.

    Svaka ozbiljno organizirana zemlja iskoristila bi ono najbolje što ima. Zašto mi nismo?

    Je li nečiji cilj upropastiti Hrvatsku, poniziti, rasprodati, manipulirati Hrvatima? Hrvati su uvijek bili izdržljiv narod, puno smo i dugo znali trpjeti, ali znamo i što bude kad odlučimo da više nećemo!

     Bez obzira koliko nam govorili da je domoljublje čisti primitivizam ono nas je uvijek u teškim vremenima spašavalo. Bez obzira koliko ispaćeni, apatični, osiromašeni, hrvatski narod je tu s ljubavlju prema svojoj domovini i kad za nju trpi i kad za nju umire.

    Da imaju domoljublja, nacionalnog ponosa i poštovanja prema svojoj domovini i svome narodu ne bi se ministri ove vlade bahatili i omalovažavali nas upućujući nam arogantne poruke, nazivali nas slučajnom državom, paradoksalnom nacijom itd.

    Uže oko vrata nam je postavljeno, treba ga prerezati; ili na način da ova pionirska Vlada (po pameti i godinama) odstupi i ne baulja više političkom scenom ove zemlje, gurajući nas u još dublji ponor, ili da hrvatski narod to uže presječe sam!

     

    Klub Žena HSP-a

     

  • Politički i pravosudni zločin nad civilnim žrtvama Domovinskog rata


    Klub žena HSP-a Osijek izražava svoje duboko nezadovoljstvo i zgražanje potpunim izostankom reakcije na izricanje nepravomoćne presude ratnim zločincima i brutalnim silovateljima vukovarskih žena kao i nedostatkom šire društvene podrške ovim u najmanju ruku izmučenim, poniženim i obespravljenim ženama.   

    Ove su Vukovarke prije 20 godina proživjele brutalno fizičko i psihičko iživljavanje, a bojim se da ga i danas proživljavaju jer ovim za sva vremena potrganim dušama ne pomaže nitko. 20 godina se o ovom zločinima šutjelo. U međuvremenu su se dizale neke optužnice, pokretali i zaustavljali neki procesi, ulagale se žalbe, Vrhovni sud ih vraćao na početak i tako više od desetljeća.

    Postoji podatak Državnog odvjetništva da se trenutačno vodi 19 postupaka zbog silovanja žena u Domovinskom ratu. Koji su to? Zašto o njima ne znamo ništa? Zašto nas mediji o tome ne izvještavaju, a trude se da nam ne promaknu podaci o suđenju npr. Merčepu, Bošnjaku i Milankoviću, Krajini, Miši Hrastovu…  Znamo da ja u Osijeku 15 žrtava dalo iskaz -optužnica nema!

    Iz ovih brutalnih zločina nad ženama rođeno je 240- ero djece, procesuirana su samo dva silovatelja. Uočavate li ovaj nesrazmjer? Nešto tu ne valja! Reći ću vam što. Šutimo!

    Šutimo, a većina bi nas urlala u tom muku. Riječi nam hrđaju u grlu! Šutimo jer niko nikome ne vjeruje, jer smo toliko puta iznevjereni u traženju i iščekivanju pravde! Jer nema čestitosti, ljudskosti, suosjećajnosti, milosrđa i što je najvažnije nema poštovanja među ljudima!

    Istina više nema vrijednosti! Sustav vrijednosti je poremećen u svim društvenim aspektima!

    Zašto se o ovoj temi nije govorilo 20 godina? Kome odgovara da se ovi zločini zataškaju? U ime čijih interesa? I kako to da ovi ratni zločinci, barem oni koji su bili dostupni hrvatskom pravosuđu, nakon podizanja optužnice nisu pritvoreni?

    U osnovnom krivičnom zakonu RH iz doba rata – ratni zločini protiv civila (čl. 120, st.1): Tko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba… Naredi nečovječno ponašanje prema civilnom stanovništvu… Izvrši prinuđivanje na prostituciju ili silovanje… Kaznit će se kaznom zatvora najmanje 5 godina ili kaznom zatvora 20 godina.

     

    Klub žena HSP-a Osijek
    Tanja Katušić, predsjednica