• ‘Hrvatska stranka prava’ na parlamentarne izbore izlazi u koaliciji sa ‘Neovisni za Hrvatsku’ te ‘Generacijom obnove’


    Poštovane pravašice i pravaši, poštovane Hrvatice i Hrvati, poštovani građani republike Hrvatske, nakon višetjednih pregovora s potencijalnim koalicijskim partnerima, Glavni stan Hrvatske stranke prava velikom je većinom glasova donio odluku o načinu izlaska na predstojeće parlamentarne izbore, te je zaključeno kako će ‘Hrvatska stranka prava’ na naredne parlamentarne izbore izići u koaliciji s nama programski i ideološki bliskim strankama ‘Neovisni za Hrvatsku’, te ‘Generacijom obnove’.

    Kao predsjednik ‘Hrvatske stranka prava’ dužan sam Vas izvijestiti o tijeku pregovora sa političkim strankama, koalicijama ili pokretima s kojima smo razgovarali, prije svega sa ‘Domovinskim pokretom Miroslava Škore’, sa kojima smo više puta razgovarali, no na žalost bez ikakvog uspjeha. Način i poruke koje su tom prilikom prema nama odaslane, više su nego porazne.

    Prvi krug pregovora predstavnika ‘Hrvatske stranke prava’ i predstavnika ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ bio je dana 13. svibnja 2020. godine. Na žalost, višesatni razgovori, zbog krajnje podcjenjivačkih i posve neprihvatljivih prijedloga, nisu urodili nikakvim plodom. Naime, tijekom pregovora predstavnik ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ za ‘Hrvatsku stranku prava’ predložio je četvrto mjesto u IX. izbornoj jedinici, i ništa više. Naravno da je takav prijedlog s prijezirom odbijen, no smatrali smo i nadali smo se kako će naredni razgovori ipak nešto bitno promijeniti, sve s ciljem stvaranja jedne snažne i priželjkivane političke platforme, koja bi mogla na narednim parlamentarnim izborima upisati značajan uspjeh.

    Umjesto, kako je dogovoreno, nakon nekoliko dana, predstavnici ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ novi krug pregovora zakazali su tek nakon više od dva tjedna. Pokazalo se, na žalost, kako niti drugi krug pregovora, odnosno drugi prijedlog od strane ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ prema ‘Hrvatskoj stranci prava’ nije bio ništa bolji od prvotnog, naime ovoga puta za ‘Hrvatsku stranku prava’ predvidjeli su tek tri mjesta na izbornim listama, no svako od tih mjesta nalazio se na donjem dijelu izborne liste, ispod petog mjesta. Zanimljivo je pripomenuti kako je ovaj drugi prijedlog bio toliko drzak da su nam uvjetovali čak imena članova naše stranke koja bi, po njihovom mišljenju, bila podobna za izborne liste. Ovakvo neviđeno bahaćenje, do sada nepoznato u modernoj političkoj komunikaciji, bio nam je jasan signal kako ništa neće biti od pregovora, kako nikako nije moguće postići bilo kakav sporazum o zajedničkom izlasku na parlamentarne izbore.

    Posebno naglašavamo kako je jedini, naglašavamo jedini, zahtjev ili uvjet ‘Hrvatske stranke prava’ bio samo jedno prolazno mjesto u bilo kojoj izbornoj jedinici, sve s ciljem povratka ‘Hrvatske stranke prava’ u hrvatski državni Sabor.

    Unatoč očiglednom i otvorenom šikaniranju naše stranke od strane ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ nekolicina članova ‘Hrvatske stranke prava’, prije konačne odluke ‘Glavnog stana’ o načinu izlaska na izbore, zatražila je dodatni, dakle treći, krug pregovora, ovoga puta osobno s Miroslavom Škorom, a sve ciljem postizanja kakvog – takvog dogovora. O prijedlogu se većina članova ‘Glavnog stana’ izjasnila pozitivno. Na žalost, i treći krug pregovora ništa bitno nije promijenio, osim što se gosp. Miroslav Škoro, unatoč obećanju, nije pojavio na pregovorima, ispričao se na nedolasku te je na pregovore poslao svoga izaslanika.

    Poštovane pravašice i pravaši, vjerojatno će te se pitati zbog čega smo toliko puta pregovarali, odnosno zbog čega smo dozvolili da s nama postupaju krajnje neprihvatljivo, i posve nekorektno?

    Upravo zbog činjenice kako smatramo iznimno važnim, praktički ultimativnim, hrvatskog političko jedinstvo, smatrali smo, i još uvijek smatramo, kako bi sve hrvatske domoljubne stranke trebale biti dio jedne velike državotvorne koalicije, sve ciljem svrgavanja aktualne nenarodne vladajuće garniture temeljene na duopolu HDZ – SDP, plus Milorad Pupovac.

    Stoga nam i nije jasno kako je moguće da ‘Domovinski pokret Miroslava Škore’ visoko mjesto na izbornoj listi nudi izvjesnom Lazaru Grujiću, osobi vrlo živopisne političke prošlosti, ili nekakvoj ‘Zelenoj listi’, dakle nekakvoj politički posve nepoznatoj i neprepoznatljivoj stranci, a takvih mjesta za najstariju hrvatsku političku stranku, dakle ‘Hrvatsku stranku prava’, ipak nema. Naglašavamo kako ‘Domovinski pokret Miroslava Škore’ na takve, ili bilo koje druge, odluke imaju autonomno pravo, mi ih poštujemo, no smatramo kako takav izbor koalicijskih partnera razobličuje stvarni politički karakter ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’. Na biračima je prosudba jesmo li u pravu, ili nismo.

    Osim opisanog ponašanja predstavnika ili vodstva ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’ napominjemo kako je upravo od strane tog pokreta vršena permanentna agresija na članstvo ‘Hrvatske stranke prava’ od strane određenih dušebrižnika, nama poznatih, ‘Domovinskog pokreta Miroslava Škore’, s ciljem prelaska pojedinih visokih dužnosnika ‘Hrvatske stranke prava’ u njihove redove. Od samoga početka znali smo za te radnje, nismo im pridavali osobitu važnost jer smo vjerovali kako baš nikako nije moguće, na bilo koji način, ‘kupiti’ ili vrbovati ili na bilo koji način pridobiti bilo kojeg našeg člana. Na žalost, kada je u pitanju jedan naš viđeniji član, prevarili smo se. Želimo mu, kao našem tridesetogodišnjem članu, svu osobnu i političku sreću.

    Na koncu, slijedom svega navedenoga, ‘Glavni stan’ ‘Hrvatske stranke prava’ na svojoj sjednici održanoj u četvrtak, 4. lipnja 2020. godine donio je jedinu moguću logičnu odluku o načinu izlaska na predstojeće parlamentarne izbore, te je zaključeno kako će ‘Hrvatska stranka prava’ na naredne parlamentarne izbore izići u koaliciji s nama programski i ideološki bliskim strankama ‘Neovisni za Hrvatsku’, te ‘Generacija obnove’. Odluka je donesena uz samo jedan glas za samostalni izlazak na izbore, dok su svi drugi glasovali za navedenu koaliciju.

    ‘Hrvatska stranka prava’ zajedno će sa svojim koalicijskim partnerima uskoro hrvatskoj javnosti predstaviti izborni program, kao i kandidate u svih jedanaest izbornih jedinica.

    U Zagrebu, 5. lipnja 2020. godine

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik

  • Torcida i pravaši darovali sliku don Josipu Delašu, župniku na splitskoj Sirobuji!


    Don Josip Delaš župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića na splitskoj Sirobuji postao je prepoznatljivi simbol upornog čovjeka i svećenika koji ni u najtežim vremenima pandemije korona virusa nije htio zatvoriti crkvena vrata i ne održavati svete mise za narod.

    U tom vremenima teških iskušenja Don Josip Delaš se suprotivu nelogičnim uputama nacionalnog pandemijskog stožera odvažio i stao na branik vjere i prava katolika da svoju vjeru ispovijedaju, sudjeluju na misama i mole se u svojim crkvama. U obranu don Josipa tada su stali navijači iz skupine Torcida i hrvatski ratnici, braneći pravo na vjeru, misu i molitvu.

    Unatoč žestokim napadima jugokomunističkih novinara, različitih podvala, medijskih i represivnih pritiska i nerazumijevanja, don Delaš je sve izdržao i ostao i postao simbol nepokolebljivog i beskompromisnog pastira, kao što je bio i sveti Leopold Bogdan Mandić čije ime nosi župa u kojoj don Josip pastoralno djeluje.

    U znak trajne zahvale danas su nakon svete mise pravaši, HOS-ovci i Torcida  zajednički zahvalili Don Josipu uručenjem slike Sv.Marka evanđeliste, zaštitnika crkve koja simbolično prikazuje i don Josipa koji je ostao vjeran svojoj crkvi i vjeri u onim nedavnim događajima

    Hrvatska mladost iz Udrugu Torcida Sirobuja,  nije napustila svoga duhovnog pastira nego je zajedno sa autorom slikarom Damirom Kukavicom na ovaj način trajno obilježila svoju odanost Crkvi i svećeniku koji je cijeli svoj život ostao dosljedan.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP demantira povratak Ante Đapića



    Poštovane pravašice i pravaši
    .

    Posljednjih smo dana svjedoci pojave nekih napisa u kojima se izrijekom navodi: „Bomba na desnici – Anto Đapić se vraća u HSP!“ i slično.

    Ovime demantiramo ovakve nebulozne napise, budući da gosp. Anto Đapić niti nije zatražio pristupanje HSP-u, a da je to i napravio, o tome odlučujete vi, pravašice i pravaši, konkretno članstvo podružnice HSP u Osijeku.
    Dakle, gosp. Anto Đapić nije član Hrvatske stranke prava niti je itko o tome razgovarao ili eventualno razmatrao takvu situaciju pa nam je degutantno o tome i razgovarati.

    Pozivamo autore ovakvih izjava i pamfleta da HSP ostave na miru kako bi se mogli pripremiti za predstojeće izbore i napominjemo da HSP nije sluganska nego državotvorna stranka i sluša isključivo bilo svojeg, hrvatskog naroda.
    Svjesni smo da nekima smeta što je HSP ponovno stao na noge i ozbiljnim radom polako vraća narušeni ugled, ali to nam samo pokazuje da smo na pravom putu.

    Karlo Starčević
    Predsjednik HSP
    Nikica Augustinović
    Predsjednik Glavnog stana HSP

  • Demantij na tekst portala Dnevno!


    Danas, 26. svibnja 2020 godine, portal Dnevno.hr objavio je članak sljedećeg naslova “OPET PREOKRET NA DESNICI! Karlo Starčević opovrgava Čirka: ‘Moguće je da se dogovorimo sa Škorom’!”,

    U naslovu i tekstu izneseno je nekoliko stvari koje ne odgovaraju istini..

    Kao prvo, HSP i dalje stoji čvrsto na platformi koju je dogovorio s Neovisnim za Hrvatsku i Generacijom obnove i nije bilo nikakvog opovrgavanja bilo čijih izjava, pogotovo izjava gospodina Frane Čirka.

    Kao drugo, HSP je zajedno s svojim partnerima i dalje spreman razgovarati o zajedničkom izlasku na izbore, sa svima kojima je boljitak Hrvatske na prvom mjestu iznad svih osobnih i stranačkih interesa.

    Dovoljno smo ozbiljni i odgovorni ljudi koji znaju prepoznati što je u ovom trenutku najbolje za Hrvatsku i hrvatski narod i ne trebaju nam sufliranja s bilo koje strane.

    O konačnom načinu izlaska na parlamentarne izbore zajedno će odlučiti Pravaši, Neovisni za Hrvatsku i Generacija obnove

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • Diljem Hrvatske HSP obilježio obljetnicu rođenja dr Ante Starčevića i poručio: SAMO JE JEDAN HSP, SAMO JE JEDAN OTAC DOMOVINE!


    ŠESTINE. Na 197. godišnjicu rođenja Oca Domovine, dr Ante Starčevića, njegovo posljednje počivalište u zagrebačkim Šestinama posjetilo je izaslanstvo HSP na čelu s predsjednikom i prezimenjakom Karlom Starčevićem i odalo mu dužno počast. U svijeće, cvijeće i molitvu poklonili smo se Ocu Domovine, odajući time svevremensku zahvalnost za sve dobro što je činio za Hrvatsku.

    OSIJEK,Članovi Hrvatske stranke prava danas su na središnjem osječkom trgu, Trgu Ante Starčevića, obilježili 197. obljetnicu rođenja Oca Domovine. Bila je to prigoda prisjetiti se Starčevićeve političke ostavštine te ispred njegova spomenika zapaliti svijeće i položiti cvijeće.
    Županijski tajnik HSP-a Tihomir Borbaš naglasio je kako je dr. Ante Starčević danas aktualan možda više nego ikada prije.
    – On je putokaz, pogotovo u ovim teškim vremenima, kada se naša država, pa dobrim dijelom i naš narod, ponaša kao da nigdje na vidiku nema svjetla, ni izlaza iz ovakvog stanja…

    Podsjetio je na riječi Oca Domovine: “Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se ne mari čuditi, ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačiji, jer od njega ne stoji čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke od ruke – što menja gospodare” – citirao je Borbaš Oca Domovine.

    VIROVITICA,Članovi  Hrvatske stranke prava Virovitičko podravske  položili su bukete cvijeća i zapalile svijeće na spomen-poprsje dr Anti Starčeviću na trgu koji nosi njegovo ime.

    ZADAR, Članovi HSP-a Zadarske županije su povodom 196. godišnjice rođenja dr. Ante Starčevića, zajedničkom molitvom, cvijećem i paljenjem svijeća obilježili spomendan na ideologa moderne hrvatske nacije i tvorca najstarijeg hrvatskog političkog svjetonazora, pravaške ideologije ustanovljene na načelu prava i pravednosti.

    HSP

  • HSP na komemoraciji za žrtve Bleiburške tragedije i Križnih puteva na Kevinoj jami


    Zbog nemogućnosti odlaska na Bleiburg predsjednik HSP-a Karlo Starčević, danas je s brojnim članovima HSP-a nazočio svetoj misi za sve žrtve Bleiburške tragedije i Križnih puteva na Kevinoj jami, mjestu na kojem su nedužni Hrvati ubijani i bacani u nju. Misu je predvodio mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup.

    Nakon svete mise položili su vijence, zapalili svijeće, za pokoj njihovih duša.

    Kevina jama je kraška jama blizu sela Radošić u općini Lećevica u Zagori, na oko 30 km udaljenosti od Splita. Mjesto zločina za vrijeme Jugoslavije nije smjelo biti obilježeno niti se smjelo o njemu govoriti. Često su u blizini ophodile ili čekale sakrivene zloglasne komunističke ophodnje u civilu ili uniformi da bi spriječili ili uhitili ljude koji bi došli zapaliti svijeću za pokojnike ili pomoliti se za njihove duše, a takva situacija je bila sve do 1990. godine i pada komunizma.

    Kevina jama je mjesto ogromnog masovnog zločina koji je trajao godinama o kojemu se moralo – šutjeti. Cijena govora o Kevinoj jami bila je Goli Otok, a ponekad i glava na ramenima.

    Sada je mjesto obilježeno malim spomen obilježjem na jednom kamenu, a već se dugo razmatra da se na ovom stratištu izgradi zavjetna kapela blaženog Alojzija Stepinca, hrvatskog velikana i mučenika komunizma.

    Kevina jama – kako su zločinački partizani lividirali ugledne Hrvate u Dalmaciji?

    Mate, diži se!“.

    To je bilo sve što je zločinci iz redova kaštelanskih partizana rekli Mati Čipčiću Bragadinu, kad su se u noći s 24. na 25. rujna 1943. pojavili na vratima njegove kuće u Kaštel Novome. Ruke su mu vezali žicom i odveli ga u zatvor u Lukšić gdje je komitet Komunističke partije sastavljen od primitivnih ideološko zaluđenih ljudi nadahnutih zločinačkim pobudama odlučivao o životu i smrti uglednih Hrvata Kaštela i Dalmacije.

    Mate Čipčić Bragadin rodio se 1874. u obiteljskoj kući koju su pripadnici njegove obitelji prije više od dvjesto godina podigli u Kaštel Novom. Karijeru mu je označila sudačka služba, medu ostalim, bio je i sudski savjetnik na kotarskom sudu u Splitu. Uz to, isticao se u društvenom životu Kaštel Novoga, a s arheologom don Franom Bulićem i ostalima osnovao je društvo “Bijači”, gdje je bio izabran u Upravni odbor, koje je čuvalo spomen na slavnu hrvatsku povijest.

    Bio je i povjerenik Matice hrvatske u Donjim Kaštelima.

    „Bio je gospodin čovjek, svi su o njemu govorili sve najbolje“, rekao je o njemu Franjo Rivaroli. „Odveli su ga i likvidirali samo zato što nije bio za komunizam“, posvjedočio je gospodin Franjo i dodao kako mu je detalje o događaju posvjedočila Zorka Vidović koja je bila na službi u Mate Čipčića.

    Od tada je Franjo postao sudionikom nepravdi i progona koje su se nad obitelji Mate Čipčića počele provoditi još od onog kobnog 25. rujna 1943. kad je Mate kao jedan od najuglednijih Hrvata Kaštela u ono vrijeme životom platio svoju vjernost Bogu i Hrvatskoj.

    Jedina krivnja Mate Čipčića bila je što je bio ugledan, pošten i obrazovan domoljub i obiteljski čovjek, a takve su komunisti najviše mrzili u svojoj zaluđenosti.

    „Bez suda je osuđen na smrt“, priča Franjo. Proglasili su ga narodnim neprijateljem. Tog jutra, Mate i pun kamion domaćih Hrvata, ne zna im se broja, odvezeni su u Radošić do Kevine jame.

    Tu su strijeljani i bačeni u jamu.

    Bili su tek prvi od stotina i tisuća nevinih ljudi koji su u godinama koje su slijedile završili u Kevinoj jami. Njihova jedina krivnja je što su bili Hrvati i što su stigmatizirani kao ljudi koji ne podržavaju komunizam. Njihov život, kao i svih slobodnomislećih Hrvata, bio je za partizanske zločince samo broj i zapreka u ostvarenju svog dijaboličnog nauma stvaranja ideološke totalitarne tvorevine za koju su se borili po uzoru na Moskvu. Tamo je, naime, bila centrala koja je davala naputke Titu i komunističkom vodstvu da se na isti način kao i oni bez milosti obračuna sa „klasnim neprijateljima“, a zločinac Tito se trudio i uspio nadmašiti svog moskovskog uzora i imenjaka.

    Svim je žrtvama Kevine jame bila je jedina krivica što nisu bili simpatizeri i podržavatelji Komunističke partije. U ono vrijeme to je bilo gotovo 90 posto stanovništva, osobito seljaka koje su komunisti silno mrzili uz pripadnike intelektualne elite. Dovoljno je bilo da ste imućni, da ste obrazovani, da ste pismeni ili da ste jednostavno svećenik. Dovoljno je bilo da ste običan seljak, da imate obitelj, da idete u crkvu i molite se Bogu.

    Da ste jednostavno čovjek u kojeg je netko „pravovjeran“ pokazao prstom.

    Sve te kategorije su bile moguće žrtve komunističke krvave represije koja je (po)trajala, a posebno po završetku drugog svjetskog rata. Sve su to za komuniste bili potencijalni neprijatelji i potencijalne mete.

    Kevina jama nije iznimka već pravilo. Naša domovina Hrvatska je puna Kevinih jama i puna tisuća tragičnih priča sličnih životnoj priči Mate Čipčića.

    Pokoj vječni daruj im Gospodine.

    S NAMA SU!

    HSP

  • Bleiburg: HSP obilježio 75. obljetnicu zločinačkog partizanskog masakra na Bleiburgu.


    I ove godine unatoč svim otegotnim okolnostima HSP je polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom kod spomenika na Bleiburškom polju odao počast svim žrtvama Blajburške tragedije i Križnih puteva.

    Vijenac su u ime HSP-a položili Franjo Raštigorac, Kata Raštigorac i Slavica Soldo, naši predstavnici u Austriji.

    Polaganju vijenaca pridružili su se i članovi austrijske Koruške Domovinske Službe, dopredsjednik Franz Jordan i član Fritz Westering, koji su odali počast svim stradalim Austrijancima u krvavom partizanskom pohodu. Nakon toga je održana zajednička molitva za sve žrtve Bleiburške tragedije.

    HSP od početka devedesetih godina organizira odlaske na komemoraciju, na kojoj se na dostojanstven način molitvom, paljenjem svijeća i polaganjem vijenac, te svojim prisustvom na njoj bori se za istinu, istinu koja se je zadesila pripadnike hrvatske vojske i hrvatskog naroda, koji su poubijani bez suđenja i na brutalan način. Istina je jedna, da su to počinili pripadnici tkz “antifašističkog pokreta“, lažni osloboditelji koji su okrutno i na zvjerki način pobili na stotine tisuća Hrvata, te iz Hrvatske u iseljeništvo protjerali na tisuće hrvatskih obitelji. Imena tih zlikovaca koji su počinili te zločine i danas krase naše trgove, ulice, škole i javne ustanove, a njihova zločinačka zvijezda petokraka se javno nosi i veliča.

    HSP zahtjeva kao i od prijašnjih vlasti ,tako i od današnjih vlasti da jednom zauvijek osudi zločine nastale od strane tkz“antifašista“, te se jasno ogradi od komunističke ideologije koja je prouzročila svu patnju i križni put hrvatskog naroda tijekom proteklih 75.godina.

    Tražimo da se sa naših trgova,ulica, škola i javnih ustanova uklone imena zločinaca,da se zabrani veličanje i nošenje zvijezde petokrake, da se zabrani okupljanje u Kumrovcu i drugim mjestima na kojima se veliča i slavi ideologija pod kojom je počinjen zločin i na kojem se veliča jedan od najvećih zločinaca na ovom prostorima zločinac- Josip Broz Tito.
    Hrvatsku obvezuje Rezolucije 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima) koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine, a Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. izglasao deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj u razdoblju od 1945-1990.godine.

    Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. godine rezoluciju pod nazivom „Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe“ kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj stoji kako su „nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20.stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti“ te se također poziva „sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim“.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • Ivan Piškor: O zločinima komunista vlada zavjet šutnje. Moramo to razriješiti kako bi mogli naprijed.


    Ovih dana prisjećamo se Bleiburške tragedije i Križnog puta, najveće tragedije Hrvata u Hrvatskoj povijesti. Prije 75 godina naš narod stradao je od strane partizana koji su ubijali razoružanu vojsku i civile te ih bacali po raznim jamama diljem Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine.

    Partizani su tih dana ubijali Hrvatski narod ne mareći za godine i spol. Vojni je sud komande zagrebačkog područja u razdoblju od 12.svibnja 1945. do 22. veljače 1946. osudio 11 Gorana na strijeljanje od kojih je najstariji imao 49, a najmlađi 24. godine (6 iz Delnica, 2 iz Vrbovskog, 1 iz Skrada, 1 iz Ravne gore, 1 iz Severina na kupi). Zločini partizana u Gorskom kotaru vješto su zataškavani te ih se godinama nije smjelo spominjati.

    Župnik Ladislav Šporer ubijen je na Badnjak 1941.godine, a njegov ubojica Milan Rustanbeg čak ima ulicu u riječkom naselju Škurinje. Partizani su 30.01.1945. ubili 27- godišnjeg kapelana Stjepana Horžića iza vojarne u Delnicama, a presuda je glasila: „Smrt streljanjem, kao neprijatelju naroda i bratstva i jedinstva“. Strijeljan je zajedno s ostalim Hrvatima koje su smatrali neprijateljima tadašnjeg režima. U Liču 8. listopada 1943. nakon strašnog mučenja ubijen je župnik Josip Pretner zajedno sa svojim bratom i sestrom te su bačeni u jamu. 29-godišnji župnik iz Podstene Zvonimir Ante Milinović bio je dobar propovjednik- stoga su mu komunisti živom odrezali jezik te ga ubili potkraj 1943.godine. Uz župnike stradali su i brojni građani Gorskog kotara koji su nestajali pod okriljem noći, a njihovim ubojicama su izgrađeni spomenici.
    O mnogim zločinima još se šuti ali radit ćemo na tome da istina izađe na vidjelo jer svaka žrtva zaslužuje istinu. Vrijednost žrtve i sa jedne i sa druge strane mora biti jednaka, a ne da se jedna uzdiže, a o drugoj se šuti.

    Prema procjenama- partizani su po završetku rata ubili više od 200 000 ljudi. Josip Broz Tito koji je smješten na 10 mjesto najvećih svjetskih zločinaca čiji je režim odgovoran za smrt milijun ljudi 27. svibnja 1945. godine u Ljubljani u svom obraćanju je rekao:

    „Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je već ogromnu većinu, a samo manji dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja van naše zemlje. Ova manjina nikada više neće da gleda ove naše divne planine, naša cvatuća polja. Ako bi se to dogodilo, onda će to biti vrlo kratkog vijeka.“. Komunistički diktator time je dao do znanja što partizani rade kako bi učvrstili svoju vlast, a to je ubijanje svega što je Hrvatsko i svih što razmišljaju Hrvatski.
    Nažalost, ove žrtve danas rijetko tko spominje, kao da njihov život nije vrijedan. Bi li ih se spominjalo da su se našli na strani partizana? Nisu li svi ljudski životi jednaki?

    Republika Hrvatska članica je vijeća Europe i europske unije te su za nju obvezujuća stajališta iznesena u svim citiranim rezolucijama te postoji obveza da snažno, jasno i nedvosmisleno osudi sve zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava počinjenih od totalitarnih režima u koje se ne ubraja samo nacizam i fašizam, već u jednakoj mjeri i s istim značajkama, i komunizam. Europski parlament je u toj rezoluciji istaknuo da je za neke nacije kraj Drugog svjetskog rata značio obnovljenu tiraniju, koju je obilježila patnja, nepravda i dugotrajna socijalna, politička i ekonomska degradacija koju su trpjeli zarobljeni narodi.

    Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. godine rezoluciju pod nazivom „Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe“ kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj stoji kako su „nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20.stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti“ te se također poziva „sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim“.

    Nedavno smo slušali priopćenje jednog goranskog načelnika koji je istaknuo da se Hrvatska stvarala od 1945. do 1995. te je tom izjavom izjednačio Hrvatske branitelje sa zločincima koji su ubijali naš narod. Hrvatski branitelji borili su se protiv crvene petokrake i četničke kokarde te je nedopustivo ih uspoređivati sa režimom koji je u svom postojanju ubijao, protjerivao i maltretirao naš narod.

    Hrvati su stoljećima težili za svojom državom, a sada kada ju imamo moramo stvarati bolje sutra za sve nas.

    Svaka nevina žrtva zaslužuje poštovanje, zajedno moramo raditi na budućnosti ali naš narod mora znati istinu. Radit ćemo na otkrivanju istine, a stvarnim svjedočanstvima i dokazima konačno ćemo ispričati i drugu stranu priče koja je zataškavana godinama.

    Ivan Piškor
    Predsjednik podružnice  HSP Delnice
    Član predsjedništva  HSP-a

  • Zbog čega Republika Hrvatska nije potpisala Izjavu o svršetku II. svjetskog rata koju je zajednički s državnim tajništvom SAD-a potpisalo devet članica Europske unije



    Dana 8. svibnja 1945. godine i kraj II. svjetskog rata za mnoge europske narode zaista je značio slobodu padom nacionalsocijalizma, ali za brojne narode koji su pali pod novi teror i diktaturu totalitarne ideologije komunizma značio je novo ropstvo. Sukus je to zajedničke ‘Izjave o 75. godina od kraja II. svjetskog rata’, koju su potpisale sljedeće države članice EU: Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka. Izjava je potpisana zajednički s Državnim tajništvom SAD-a.

    Među potpisnicima nema Slovenije i Hrvatske.

    Zbog čega političke elite slobodne i suvremene Hrvatske države, počev od prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana do danas, prešućuju strašnu narav komunizma, dakle zbog čega pristaju na krajnje nemoralan i nehuman čin kad i sami znaju kako strahote komunizma umnogome nadilaze strahote i nacionalsocijalizma. Čak dapače, izvan ratnih događanja od 1939. do 1945. godine djelovanje komunizma u mirnodopsko vrijeme bilo je čak patogenije i brutalnije od djelovanja nacionalsocijalizma. Uostalom, komunizam je prva totalitarna ideologija koja je zavladala velikim dijelom svijeta, još prije nacionalsocijalizma.

    Zbog čega, dakle, hrvatski narod, za razliku od naroda zapadne Europe, nema razlog slaviti ‘Dan Europe’, kojim se obilježava potpisivanje ‘Schumanove deklaracije’ odnosno svršetak II. svjetskog rata, kada su udareni temelji suvremene Europe. Hrvatima je svršetak II. svjetskog rata donio novi totalitarizam, koji je zamijenio stari, Hitlerov nacional – socijalizam zamijenjen je jugoslavenskim radikalnim boljševizmom. Hrvatski narod te je mračne 1945. godine pretrpio vlastiti holokaust, masovne likvidacije, progone, deportacije, nevini su osuđivani na dugotrajne robije, mnogi su iselili i nikada se nisu vratili. Također, Hrvati su te godine pretrpjeli biološku katastrofu tolikih razmjera da se do dana današnjega nismo oporavili, pitanje je hoćemo li se ikada i oporaviti. Hrvatska građanska klasa praktički je potpuno izbrisana, posljedice osjećamo do danas. Novi osvajač, umjesto života, donio je smrt, umjesto slobode donio je ropstvo.

    Vladajuće političko – medijske elite, mizerne ili posve nikakve povijesne naobrazbe, izvijestili su nas ovih dana kako je 1945. godine poražen ‘nacizam i fašizam’, što je teški povijesni falsifikat. Fašizam je, kao takav, poražen dvije godine ranije, kapitulacijom fašističke Italije. S napomenom kako fašizam, bez obzira na opetovane imperijalne pretenzije njihovih političkih slijednika na hrvatsku obalu, nikada i nije predstavljao ozbiljan, globalni problem, niti po metodama, a niti po intenzitetu, također bio je ograničen praktički samo na Mediteran.

    Pravo je pitanje zbog čega hrvatske političko – medijske elite izvješćuju kako je 8. svibnja 1945. godine ‘konačno poražen fašizam i nacizam’? A ne, kako se to svugdje u civiliziranom svijetu ispravno kvalificira, ‘poražen je njemački nacional – socijalizam’.

    Leži li možda odgovor u političkom ishodištu ideologije nacional – socijalizma, odnosno Hitlerove ‘Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke’ (njem. Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, skraćeno NSDAP)? A ishodište je upravo radikalna politička ljevica, njemački radnički socijalizam, koji baštini najgore tradicije lijeve političke misli, pod Hitlerom utjelovljene u konceptu nacionalnog socijalizma, koji svoj smisao, između ostalog, pronalazi u ‘lebensraum’ konceptu, dakle konceptu neophodnog ‘životnog prostora’. Znamo kako je sve skupa svršilo.

    Svršetkom II. svjetskog rata poražen je, dakle, njemački nacional – socijalizam, a ne ‘nacizam’, što najvjerojatnije nije drago čuti hrvatskim vladajućim političkim oligarhijama, čiji pojedini istaknuti članovi, baš poput pripadnika njemačkog radničkog nacional – socijalizma, svoje mentalno ishodište pronalaze u lijevoj političkoj misli. Stoga tradicionalno pribjegavajući kojekakvim doskočicama, igrokazima, koristeći razne akronime oni nastoje po staroj isprobanoj špranci sve što se povijesno pokazalo dobrim pripisati lijevoj, a sve povijesno loše pripisati desnoj političkoj ideji ili pokretu, te nastoje u potpunosti istisnuti izraz ‘nacional – socijalist’ koristeći izraz ‘fašist’ baš za sve i svašta, često za pokrete ili ideologije koje ishodišno s fašizmom nemaju nikakve veze, kao na primjer s ‘ustaškim pokretom’. Na taj način, dakle, eliminacijom izraza ‘nacional – socijalizam’ pokušava se eliminirati i neželjeno povezivanje sa njihovim ‘internacionalnim socijalizmom’, ili ‘jugoslavenskim Titovim socijalizmom’, ili ‘socijalizmom sa ljudskim likom’, kako su mu znali tepati.

    Svršetkom II. svjetskog rata nije kažnjena ‘Nezavisna država Hrvatska’, koja je raskomadana i uništena kao jedina država na strani poraženih sila nakon završetka II. svjetskog rata, nego je strahovito kažnjen cjelokupan hrvatski narod. Na stratištima ‘Križnog puta’ likvidirano je preko 200 tisuća ljudi, u razdoblju trajanja te komunističke diktature iselilo je preko milijun Hrvata, u zatvorima je tijekom pola stoljeća trajanja te tvorevine završilo preko pola milijuna ljudi, ubijena su 602. katolička svećenika, sravnjena sa zemljom mjesta kao Boričevac, Udbina, Zrin, u koja se preživjeli Hrvati nikada nisu smjeli vratiti, a njihova imovina darovana je slugama novog režima.

    Zbog svega navedenoga hrvatski narod ne može slaviti nikakvu pobjedu na ‘Dan Europe’. Istinska pobjeda i konačan slom jugoslavenskog ‘nacional – socijalizma’ dogodio se tek petog kolovoza 1995. godine, pedeset godina nakon potpisivanja ‘Schumanove deklaracije’ slomom jugoslavenske državne zajednice, i to je datum koji hrvatski narod istinski može slaviti kao svoj dan pobjede.

    Zato je ‘Dan Europe’ moguće čestitati narodima zapadne Europe i pozvati ih da se vrate temeljnim izvorištima ‘Schumanove deklaracije’, a Republika Hrvatska ‘Dan Europe’ mora obilježiti isključivo komemorativno, s dubokim poštovanjem prema svim žrtvama. Dok tako ne bude, dok nam politiku i noviju nacionalnu povijest budu tumačili razni Pupovci, Habulini, Josipovići, Mesići, Milanovići, ne možemo se smatrati slobodnim narodom.

    Devet država koje su potpisale Izjavu o kraju II. svjetskog rata ‘Dan Europe’ ne smatraju oslobođenjem, već zamjenom jednog totalitarizma s drugim. Dokument , na žalost, nije potpisala Republika Hrvatska. Obzirom kako znamo da su hrvatskom narodu bila potpuno zatrta sva ljudska prava i slobode, nad njim provođen klasičan državni teror, obzirom da su Hrvati i drugi hrvatski građani osim masovnih likvidacija deportirani u koncentracijske logore ili slične političke zatvore, obzirom i na mnoge vođene političke procese i na masovan nadzor stanovništva, zabranu slobode govora i slobodu medija, obzirom kako nije bilo slobodnih izbora a niti vjerskih sloboda u klasičnom smislu, dakle obzirom da je hrvatski narod svu brutalnost jugoslavenskog nacional socijalizma osjetio na najbrutalniji način, ‘Hrvatska stranka prava’ će uputiti javni upit Hrvatskoj Vladi i Predsjedniku Republike Hrvatske, zbog čega Republika Hrvatska, koja je bila pod brutalnom komunističkom diktaturom pola stoljeća i koja je 1991. bila čak napadnuta od strane komunističke JNA, zbog čega nije potpisala ‘Izjavu o 75. godišnjici kraja II. svjetskog rata’, koju su potpisale bivše komunističke države danas članice EU: Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka.

    Doc.dr.sc. Ivica Granić
    Član predsjedništva HSP
    Član GS HSP
    Predsjednik HSP grada Zagreba

  • ‘Hrvatska stranka prava’ najavljuje regionalnu panel diskusiju na temu: ‘Razvoj poljoprivrede nakon pandemije COVID – 19.: Novi pogled na razvoj ekološke proizvodnje’


    Brojne su države, uključujući i svjetske velesile, zbog pandemije izazvane virusom COVID 19., ali i drugih kriza i izazova, prisiljene preispitati svoje politike vezane uz samoodrživost nacije. Pored energije i vode, tu svakako ubrajamo i hranu.

    U Republici Hrvatskoj, prema istraživanjima instituta Oikon, nalazi se preko 400 tisuća hektara neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta. Budući da više od polovine prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj dolazi iz uvoza, ‘Hrvatska stranka prava’ smatra kako trebamo upregnuti svoje znanje i kapacitete za hitno pokretanje hrvatske poljoprivrede.

    Kako bi svojim građanima to osigurale neke su države već poduzele mjere kojima će ograničiti izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda.

    U Republici Hrvatskoj, gdje uvoz potrebnih prehrambenih proizvoda iznosi više od 50 posto, ovo postaje goruća tema u svjetlu očekivanih problema u nadolazećim ekonomskim krizama.

    To su teme na kojima hrvatsko društvo mora raditi odmah i bez odlaganja, kako ne bismo imali nestašicu hrane ili kako bismo se hranili stranim nutritivno krajnje upitnim proizvodima.

    Nadalje, osim konvencionalne poljoprivrede, koja je polja pretvorila u određeni oblik industrijske proizvodnje, s ciljem postizanja što većih prinosa, silno se zalažemo za pokretanje ekološke proizvodnje.

    Konvencionalni pristup zasniva se na neracionalnoj upotrebi energije i kemikalija, što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora, zbog čega su nestale mnoge biljne i životinjske vrste i njihova staništa.

    Današnja poljoprivredna proizvodnja se uz industriju i promet, smatra velikim onečišćivačem okoliša, zraka i pitke vode.

    Zbog toga je povećanje površina u ekološkoj proizvodnji postalo nužnost i moralna obveza, ako želimo sačuvati zemlju za buduće naraštaje.

    Osim izravnog onečišćenja okoliša, konvencionalna poljoprivreda uzrok je i drugih ekoloških degradacija, smanjenja biološke raznolikosti, erozije tla i gubitka humusa, salinizacije tla, eutrofikacije voda i drugo.

    ‘Hrvatska stranka prava’ svjesna je sve veće važnosti ekološke proizvodnje, iz razloga što je u klasičnoj konvencionalnoj poljoprivredi evidentno prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa, te primjena različitih mjera koje ostavljaju trajne štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i prirodne procese, narušavajući tako ravnotežu u prirodi.

    Smatramo kako se uvažavanjem svih načela ekološke proizvodnje uz kontinuirano razumijevanje prirodnih procesa čuva priroda, posebice od kemijskih pripravaka, teških metala i genetički modificiranih organizama i prema drugim načelima opisanim u zakonima i pravilnicima, sve radi boljeg očuvanja prirodnih resursa i cjelokupne prirodne ravnoteže.

    Kao najvažnija svrha ekološke proizvodnje prije svega se ističe zaštita zdravlja i života ljudi uz zaštitu cjelokupne prirode i okoliša.

    Brojnim istraživanjima dokazano je da mnoge bolesti imaju izravnu uzročnu vezu s kvalitetom hrane koju jedemo, velikim dijelom zbog rezidua koji ostaju u biljkama.

    Stoga je bitno osvijestiti hrvatsku javnost da nužna suradnja s prirodom, umjesto njezina sustavnog uništavanja ima trajniji učinak i bolje rezultate za čovječanstvo.

    Zbog toga se ekološka poljoprivreda najčešće svrstava u koncept održivog razvoja, jer cijelim nizom mjera, koje obuhvaćaju ukupno gospodarenje, usmjeravaju prema ekonomski isplativoj, socijalno pravednoj i etički prihvatljivoj ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji.

    ‘Hrvatska stranka prava’ silno se zalaže za potpuniji pristup ekologiji, kao i ekološkoj proizvodnji hrane. Smatramo kako u ekološku proizvodnju treba uključiti sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, uz agrotehničke zahvate i sustave u kojima se najpovoljnije iskorištava plodnost tla i raspoloživa voda.

    Osim toga, u ekološkoj proizvodnji se prednost daje prirodnim svojstvima biljaka, životinja i krajobraza, povećanju prinosa i otpornosti biljaka uz pomoć prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu eko gnojiva, ekoloških sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno međunarodno usvojenim normama i načelima.

    Smatramo kako ekološka proizvodnja ima dvostruku ulogu, s jedne strane opskrbljuje tržište prema zahtjevima potrošača za ekološkim proizvodima, a s druge doprinosi zaštiti okoliša i dobrobiti životinja te ruralnom razvoju.

    Cjeloviti pristup ekološkoj proizvodnji, kakav zagovaramo, zahtijeva uzgoj stoke povezan sa zemljištem, gdje se ekološki proizvedeno gnojivo upotrebljava za gnojidbu usjeva u ekološkoj proizvodnji.

    Zalažemo se da ekološki proizvodi moraju u svakom trenutku biti jasno prepoznatljivi, zbog čega se od proizvodnje, prerade pa do skladištenja vode evidencije te drže odvojeno od drugih proizvoda koji nisu iz ekološke proizvodnje.

    Zalažemo se za potpunu zabranu GMO-a u ekološkoj proizvodnji.

    Republika Hrvatska mora poticati male i srednje proizvođače koji sudjeluju u ekološkoj proizvodnji, koji ulažu velike napore u razvoj ekološkog sjemena i vegetativnog biljnog materijala, sve kako bi se dobio široki izbor sorata biljnih vrsta, za koje je dostupno ekološko sjeme i vegetativni reprodukcijski materijal.

    Također inzistiramo na očuvanju rijetkih i autohtonih vrsta, te ćemo na sve moguće načine doprinositi razvoju i boljoj ponudi biljnog genetskog materijala prilagođenog posebnim potrebama i ciljevima ekološke proizvodnje.

    Ekološka proizvodnja također omogućuje preorijentacije postojećih malih gospodarstava u ekološkom i profitabilnom pogledu, posebno pogodnom za specijalizirana mala obiteljska gospodarstva za ekološki proizvedene proizvode posebne kakvoće, opskrbljivanje domaćeg tržišta tim proizvodima, ali i povećano zapošljavanje u poljoprivredi za preradu i prodaju, te bolje iskorištavanje poljoprivrednih površina, revitalizaciju sela, poboljšanje kvalitete života na selu i smanjenje migracije.

    Uz održivo gospodarenje prirodnim resursima, smanjenjem primjene pesticida, mineralnih gnojiva i drugih agrokemikalija, te ekološkim zbrinjavanjem otpada iz poljoprivrede, kao i povoljnijim ekonomskim uvjetima proizvodnje, većim i ravnomjernijim zapošljavanjem radne snage, povećava se samostalnost gospodarstva kao cjeline, uz mogućnost oplemenjivanja rada na samom gospodarstvu kroz preradu, prodaju i turizam.

    Poznato je da prelazak na ekološku proizvodnju zahtijeva puno rada i truda, jer smisao ekološke poljoprivrede nije u negiranju pozitivnih dostignuća konvencionalne poljoprivrede, nego od proizvođača zahtijeva promjenu stila života i načina proizvodnje, te pronalaženje ekološki prihvatljivijih rješenja.

    Za takve proizvođače potrebno je odrediti prijelazno razdoblje s konvencionalne na ekološku proizvodnju, u kojemu se moraju ispunjavati svi definirani uvjeti. Poljoprivredni proizvođač koji želi dobiti status ekološkog proizvođača, mora provesti od jedne do tri godine u tzv. prijelaznom razdoblju.

    Iako su posljednjih godina u Republici Hrvatskoj značajno povećane površine pod ekološkim uzgojem u Hrvatskoj, važan cilj u daljnjoj održivosti ekološke proizvodnje bi trebao biti prelazak malih proizvođača (koji za to imaju uvjete) na ekološku proizvodnju, uz punu podršku institucija, javnosti i potrošača, uz značajno povećanje i poboljšanje ponude ekoloških proizvoda na hrvatskom tržištu.

    Zaključno, ‘Hrvatska stranka prava’ smatra kako moramo osigurati samodostatnost poljoprivrede, moramo razvijati ekološku proizvodnju, ne smijemo ovisiti o uvozu. Isto tako važno je napraviti balans da naša roba dođe na lokalno tržište i da za to nema prepreka. Poljoprivreda mora biti u centru jer ćemo tako smanjiti nezaposlenost. Osim toga, potrebno je dodatno promovirati i agroturizam, jer će nakon ove krize građani htjeti više boravati u ruralnim objektima u prirodi. Za sve navedeno Republika Hrvatska ima iznimno značajne resurse.

    Zbog aktualnosti i važnosti svega navedenog ‘Hrvatska stranka prava’ priređuje veliku regionalnu panel diskusiju, koja će biti održana u dvorani GASTRO GLOBUS na Zagrebačkom velesajmu.
    Tema panela je ‘Razvoj poljoprivrede nakon pandemije COVID 19.: Novi pogled na razvoj ekološke proizvodnje’. Domaćin foruma biti će ‘Hrvatska stranka prava’.
    Izlaganja na navedenu temu održat će ugledni stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva, a ovisno o procesu ukidanja mjera vezanih uz pandemiju korona virusa, moći ćemo javnost upoznati sa svim detaljima, posebice samim terminom održavanja, kao i s popisom gostiju i uzvanika.
    U sklopu forumu održat će se i okrugli stol na navedenu temu, a o svojim iskustvima govorit će i vlasnici OPG-ova iz svih krajeva RH.

    Organizatori:
    Politička akademija ‘Eugen Kvaternik’
    Povjerenstvo za poljoprivredu HSP

  • HSP oštro osudio besramnu izjavu Zorana Milanovića na komemoraciji u Jasenovcu


    Opet se neka „nevidljiva sila“ u svojstvu jednog besćutnog predsjednika, potrudila, događaj, na kojem bi jasno i nedvosmisleno trebalo osuditi zločin, a svim žrtvama, njegujući kulturu sjećanja, iskazati duboki pijetet, i od mjesta i događaja na kojem bi kontinuirano trebalo raditi na razumijevanju i toleranciji, učinila prvorazredan politički skandal.

    Kada Predsjednik Republike kaže kako ‘onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod pokličom „Za dom spremni“ borio za Hrvatsku, mora znati da se borio i za NDH, onda je posve bespredmetno objašnjavati kako su pripadnici HOS-a jako dobro znali za kakve su se i koje ideale borili, a boreći se pod tim geslom borili su se za Republiku Hrvatsku, u kojoj danas mi slobodno živimo a Vi ste u toj državi postali nesretni predsjednik. Odstupite!

    Kao što je posve bespredmetno podsjećati gdje su se pripadnici HOS-a borili, kao da nije poznata uloga HOS-a u obrani Vukovara, Osijeka, Karlovca, Zadra, Šibenika, Dubrovnika, Gospića, Bosne, Hercegovine….

    Posve bespredmetno je navoditi i činjenicu kako smo prije nekoliko mjeseci sahranili Žarka Manjkasa Crvenkapu, junaka domovinskog rata koji je pod pokličem „Za dom spremni“ položio život na oltar Domovine. I to one Domovine čiji Predsjednik javno kaže kako ploču, njemu u čast, treba „baciti negdje“. Sramota predsjedniče!

    Također je posve bespredmetno tražiti objašnjenje od premijera Plenkovića, koji nije reagirao na skandalozne izjave Predsjednika Države, jer znamo kako je upravo premijer Plenković čak četiri puta bio u Jasenovcu, jedan put u Yad Vashemu i jedan put u Auschwitzu, ali baš nikada nije bio nazočan na komemoraciji u Bleiburgu gdje su predsjednikovi preci i uši okrvavili o nevinu hrvatsku krv. Obzirom kako birači HDZ-a tu i takvu politiku godinama honoriraju, onda je posve bespredmetno tražiti i kod njih odgovore.

    Potpuno je bespredmetno i uzaludno reagirati na provokacije Predsjednika Države, koji u maniri „opakog“ kvartovskog štemera jeftino provocira izjavom kako „ploče HOS-a treba baciti negdje“, no tu svoju „opaku“ narav nije demonstrirao onda kada je trebalo, nego je, upravo suprotno, dokazao kako je 91. u stanju do zadnje kapi krvi braniti i obraniti baš sve podrume u Tkalčićevoj u Zagrebu.

    Ali ono što ima smisla i ono što mu poručujemo mi, članovi „Hrvatske stranke prava“, prije svega kao članovi političke stranke koja je dala veliki obol u obrani Republike Hrvatske i osnovala „Hrvatske obrambene snage“, kada drugih nije bilo na vidiku, je slijedeće: Predsjedniče Države, ako već smatrate da HOS-ovu ploču treba uzeti i „baciti negdje“, onda, ako ste „junačina“, dođite osobno pa ploču uzmite i „bacite negdje“.

    Sada ćemo postaviti pitanje cjelokupnom Hrvatsko nacionalnom korpusu: Je li „ovaj“ i vaš predsjednik kojega su birali neodgovorni Hrvati i hoćete li ikada nešto naučiti iz vaših pogrešaka.

    I na kraju, „Hrvatska stranka prava“, kao politička stranka koja je osnovala i koja trajno skrbi i zalaže se za promicanje istine o HOS-u, ovom prilikom najavljuje, na mjestima stradavanja junaka HOS-a, postavljanje novih spomen ploča njima u čast.

    Karlo Starćević, predsjednik

  • HSP: Dok se ne promijeni način izbora glavnog državnog odvjetnika pravosuđe će ostati rak – rana Hrvatske.


    Republika Hrvatska u posljednjih je 18. godina na čelu DORH-a imala tek tri osobe, koje su se međusobno rotirale na funkciji glavnog državnog odvjetnika, te njegovog zamjenika.
    Uzimajući u obzir činjenicu kako je Dražen Jelenić morao otići zbog neprofesionalnosti te zbog članstva u tajnoj masonskoj loži, naročito uzimajući u obzir činjenicu kako je zamjenik glavnog državnog odvjetnika postao za vrijeme mandata Mladena Bajića, postavlja se pitanja totalne kontaminiranosti pravosudnog sustava.
    Dražen Jelenić je morao otići zbog članstva u tajnoj masonskoj loži, no pozicije Mladena Bajića i Dinka Cvitana nisu dovedene u pitanje čak niti nakon javne objave kako su u pitanju bivši članovi komunističke partije. Prema javno objavljenim dokumentima može se isčitati da je Dinko Cvitan primljen u savez komunista 1983., a Mladen Bajić 1972. godine.

    Nejasno je kako članstvo u masonskoj loži može biti prepreka za obnašanje funkcije glavnog državnog odvjetnika, a članstvo u komunističkoj partiji nije nikakva prepreka za obnašanje te funkcije. Poznato je i kako su Mladen Bajić i Dinko Cvitan aktivno pokušavali zaštiti sada već osuđenog Josipa Perkovića od izručenja njemačkom sudu, u čemu je posebno prednjačio Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, gdje je dužnost zamjenice županijskog državnog odvjetnika obnašala Ines Horvat Jelenić, supruga Dražena Jelenića.

    Županijski sud u Velikoj Gorici 2014. godine čak se nije niti žalio na odluku o neizručenju čelnika jugoslavenske tajne službe, sada već osuđenog Zdravka Mustača, koje je donijelo izvanraspravno sudsko vijeće.

    Mladen Bajić je funkciji glavnog državnog odvjetnika obnašao čak u tri mandata, biran je 2002., 2006. i 2010. godine, dakle dužnost je obnašao i za vrijeme vladavine SDP-a i HDZ-a. Za njegova tri mandata na čelu DORH-a promijenila su se dva predsjednika Republike, četiri premijera i šest ministara unutarnjih poslova, no nitko se nije usudio postaviti pitanje najdugovječnijeg državnog odvjetnika u regiji.

    Za njegova mandatornog djelovanja uhićen je general Ante Gotovina, a osuđen je general Mirko Norac. To što je sudjelovao u uhićenju generala Gotovine donijelo mu je naklonost Carle Del Ponte, a mnogi kažu, i drugi mandat na mjestu državnog odvjetnika.

    Dinko Cvitan stupio je na dužnost u travnju 2014., zamijenivši upravo Mladena Bajića, koji je postao zamjenik svom dojučerašnjem zamjeniku Dinku Cvitanu, koji je prije toga osam godina vodio USKOK. Mandat Dinka Cvitana ostat će upamćen po kontradiktornim postupanjima vezanim uz istrage pokrenute u BiH protiv časnika HV-a. General Pavao Miljavac upozorio je još 18. travnja 2015. godine kako Sarajevo podiže optužnice protiv časnika Hrvatske vojske. Državni odvjetnik Dinko Cvitan u svom prvom razgovoru otkako je postao glavni državni odvjetnik, 22. travnja 2015. za RTL televiziju, zanijekao je pak da su bilo kakve istrage pokrenute u BIH protiv časnika hrvatske vojske. Međutim, naknadno smo doznali kako su istražitelji iz BiH počeli su još 2005. dolaziti u Hrvatski državni arhiv (HDA), gdje su nekontrolirano proučavali, ali i fotokopirali dio građe vezane uz HVO i Domovinski rat.

    Unutar sustava državnog odvjetništva postoji strogi institut subordinacije, što ukupnu situaciji čini još ozbiljnijom. Jer, za razliku od sudstva, gdje suci imaju koliku toliku samostalnost, unutar državnog odvjetništva odlučuje se strogo hijerarhijski.

    Političke rotacije tri iste povezane osobe, koje već skoro 20. godina obnašaju najviše dužnosti u sustavu državnog odvjetništva, nije demokratska praksa nigdje u civiliziranom svijetu, sijedom čega su nam rezultati u borbi protiv korupcije očekivani, praktički posve su zanemarivi. Dosadašnji komplot HDZ-a i SDP-a oko načina izbora i imenovanja glavnog državnog odvjetnika pokazuje da su promjene koje će zajamčiti neovisnost državnog odvjetnika od politike zapravo neophodne, te se nadamo kako će ovoga puta ipak struka biti iznad usko stranačkih interesa.

    Hrvatska stranka prava uskoro će pokrenuti inicijativu kojom ćemo tražiti izmjenu Zakona o državnom odvjetništvu, kako bi ukinuli pogubnu i nigdje u demokratskom svijetu zabilježenu praksu biranja glavnog državnog odvjetnika u parlamentu. Sve dok politika bude birala glavnog državnog odvjetnika rezultati borbe protiv lopovluka, kriminala i korupcije biti će, kao i dosada, posve zanemarivi.

    Karlo Starčević, predsjednik

  • Dr Ivica Granić: Ostojićev ispad školski je primjer mentaliteta napuštene mosorske pojate


    Bilo je samo pitanje vremena kada će progovoriti mentalitet sljedbe ‘napuštene pojate na Mosoru’, a u kojoj je nastao boljševički bilten Slobodna Dalmacija, koji se u pravilu javlja uvijek kada dođe do demonstracije bilo kakvog oblika hrvatskog zajedništva, makar i na simboličnoj razini. Skandalozni ispad bivšeg omladinca Ostojića školski je primjer demonstracije upravo tog mentaliteta, koji ne propušta čak niti krajnje dramatičnu situaciju u kojoj se našla Republika Hrvatska da pokaže svoje pravo lice.

    Kad je omladinac Ranko Ostojić u pitanju, uvijek može i niže i jadnije. I sramotnije! Na primjer, mislili smo kako ne može niže od ‘poljudske svastike’, no ovih dana svjedočimo političkom igrokazu oko donacije mostarskoj bolnici, odnosno krajnje jeftinom političkom igrokazu u režiji ovog SDP-ovca.

    Ranko Ostojić se zapitao ‘tko je kriv’ za donaciju mostarskoj bolnici? Naglasak je, naravno, na krivnji, na nekakvoj imaginarnoj, iracionalnoj krivnji, jer se normalan čovjek pita o kakvoj krivnji može biti riječ ako Republika Hrvatska, izvršavajući vlastiti ustav, plaća 43. mil kuna dospjelih obveza za lijekove i sanitetski materijal Sveučilišnoj bolnici u Mostaru. Značajan dio tih sredstava ionako će biti ‘vraćen’ u Republiku Hrvatsku, obzirom kako mostarska bolnica većinu medicinskog materijala kupuje kod hrvatskih vele drogerija, kao što se i inače značajan broj ukupno doniranih sredstava ‘recikliran’ vrati u RH.
    Stanovništvo s jedne ili druge strane hrvatske državne granice se podjednako teško bori s epidemijom COVID 19. Ovim potezom, između ostalog, Vlada RH je, obzirom na veliku fluktuaciju hrvatskih državljana iz BiH u RH, povukla izvrstan potez prevenirajući tako eventualno pojačani intenzitet dolaska svojih državljana prema RH, koji bi se, u slučaju nemogućnosti liječenja u Mostaru, liječili u hrvatskim bolnicama, te time epidemiološku situaciju u RH učili još i gorom. To su nepobitne činjenice, nema ih potrebe elaborirati niti dodatno obrazlagati.

    Na žalost, sljedbu napuštene pastirske pojate sa Mosora činjenice nikada nisu osobito interesirale. Najnoviji ispad jednog od najupornijih, Ranka Ostojića, oko tzv. krivnje vezane za plaćanje lijekova i sanitetskog materijala bolnici u Mostaru, pojačano upozorava na opasnost neporaženog mentalnog boljševizma, koji je posljedično čak i SDP uspio pretvoriti u svojevrsnu mentalnu ekspozituru notorne ‘Radničke fronte’.

    Sve činjenice, kada je riječ o odnosu Republike Hrvatske prema hrvatskim državljanima koji žive izvan Domovine, zasigurno su poznate Ranku Ostojiću. Radi se o zakonima, mjerama i drugim regulativama koje su praktički identične u bilo kojoj zemlji koja ima razrađenu politiku prema vlastitim državljanima koji žive izvan njenog teritorija, dakle praktički svakoj državi na svijetu.
    Sinergija domovinske i iseljene Hrvatske trebala bi biti ‘condicio sine qua non’, politička platforma iznad svih stranačkih dresova i iznad bilo koje stranačke politike.
    Podmetanje od strane SDP-a, kada je riječ o Hrvatima koji žive izvan Domovine, staro je gotovo koliko i hrvatska neovisnost. Hrvatski državljani koji žive izvan granica RH veliki su gospodarski i politički potencijal, no to izgleda određenim, javnim ili zakulisnim, grupacijama očigledno ne ide u prilog.
    Prilikom razdruživanja sa bivšom propalom socijalističkom tvorevinom, kao i tijekom procesa osamostaljenja, Hrvati izvan Domovine odigrali su ključnu ulogu. Plaćali su nezamislivo velike iznose u fond za pomoć Domovini, kupovali su oružje, organizirali na tisuće oblika razne pomoći, financirali iznimno skupa lobiranja za promicanje hrvatskih interesa, sudjelovali u bezbrojnim kampanjama i prosvjedima promičući nacionalne interese, na tisuće Hrvata koji su rođeni ili su otišli prije rata u inozemstvo, vratili su se boriti onda kada je bilo najteže.

    Ta fantastična sinergija, unatoč kontinuiranom i programiranom poticanju nesnošljivosti, poput najnovijeg ispada u režiji mosorske sljedbe, traje do danas. Bezbrojni su primjeri izvrsne suradnje domovinske i izvan domovinske Hrvatske. Jedna od rijetkih, ako ne i jedina, država na svijetu s kojom RH ima pozitivnu vanjsko – trgovinsku bilanci je BiH, koja je najveći hrvatski vanjskotrgovinski partner.

    Ne treba naglašavati zbog čega je to tako, znamo tko uvozi i u kojim se područjima BiH prodaju hrvatski proizvodi, tek valja pripomenuti kako Hrvatska u BiH godišnje izveze robe vrijednosti 11,1 milijardu kuna, a uveze 5,2 milijardi. Suficit je, dakle, oko šest milijardi kuna na strani Republike Hrvatske. Takvih izvrsnih oblika suradnje ima na pretek, poznat je i primjer ‘HE Buško Blato’ u Livnu, koja desetljećima po bitno nižim cijenama opskrbljuje električnom energijom Dalmaciju, ili enormne godišnje direktne uplate dijaspore, koje pristižu doslovce sa svih kontinenata, a mjere se u stotinama milijuna kuna.

    Najveća snaga hrvatskog zajedništva je u onom što se često nepravedno naziva u običnom, malom čovjeku. Nedavno je, na primjer, Diego Miletić, jedan od najvećih hrvatskih tunolovaca sa Pacifika, inače rođen u Grabovici kod Mostara u Hercegovini, uplatio 500 tisuća kuna za splitsku bolnicu, a Hercegovačko – neretvanska županija je, nakon potresa u Zagrebu, uplatila 400 tisuća kuna za pomoć pri zbrinjavanju stanovništva nakon potresa u Zagrebu.
    Mali obični ljudi to rade potiho, neprimjetno, bez ikakve pompe, ne želeći nikakve političke ili druge poene za sebe. Za razliku od mentalne sljedbe ‘mosorskih pojatara’, koji su u stanju i najveće nacionalne svetinje, sebično i krajnje štetno, okrenuti i transferirati na polje prljave politike. Ne shvaćajući pritom kako će im se upravo takva politika vratiti kao bumerang.

    Doc. dr. sc. Ivica Granić

  • Uskrsna čestitka predsjednika HSP-a Karla Starčevića



    Predsjednik Hrvatske stranke prava  Karlo Starčević  se povodom Uskrsnih blagdana obratio  svim pravašicama i pravašima, svim hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, katoličkom svećenstvu, i napose cjelokupnom hrvatskom narodu u domovini i izvandomovinstvu, prenosimo je  u cijelosti.

    U susret Uskrsu, najvećem katoličkom blagdanu, kada proslavljamo radost Kristova uskrsnuća prisjećamo se svih naših pravaša i pravašica, koji su podnijeli žrtvu za Hrvatsku od Oca domovine dr. Ante Starčevića, Eugena Kvaternika i Domovinskog rata, pa do današnjih dana. Prisjećamo se i svih hrvatskih branitelja koji su kroz stoljeća podnosili žrtvu za uskrsnuće hrvatske države.

    Upućujem iskrene čestitke svim pravašicama i pravašima, svim hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, katoličkom svećenstvu, i napose cjelokupnom hrvatskom narodu u domovini i izvandomovinstvu gdje god slavio blagdan Kristova uskrsnuća

    U ovim teškim vremenima sve većih strahova, neizvjesnosti i očaja, Kristovo uskrsnuće daje nam nadu i vjeru da Bog pronalazi rješenja za sva iskušenja koja pred nas stavi.

    Svaka ljudska kriza uz vjeru u Boga puno je lakša i daje nam smisao. Ne klonimo zato duhom, već hrabriji i razboritiji odolijevajmo izazovima i kako nas je učio Isus Krist, vjerujmo da će ovim trenutnim patnjama doći kraj.

    Neka vam radost Kristova uskrsnuća podari mir, ojača duh i vjeru, a Božji blagoslov neka ispuni vaša srca i unese ljubav i slogu u vaše domove!

    Hrvatska Hrvatom – Bog i Hrvati!
    Karlo Starčević, predsjednik

  • VOLEJ U MOZAK RATKA ČAČIĆA, građani mogu birati između novih poreza ili novih nameta


    Dužnosnik Čačić obavijestio je zadnjih dana publiku kako je zgrožen činjenicom da institucije ne pronalaze model kojim bi Zagreb obnovili nakon potresne štete. Fascinira ga taj podatak. ‘To treba u-ve-sti!’ Zatim je profesor baltazarovski obznanio kako je ‘pronašao model’ kojim će ljude Baltazar – grada bez po muke transferirati u nove, mnogo komfornije, stanove te ih približiti modernim svjetskim trendovima.

    Nakon što mu se otvorio onaj zadnji šareni kišobran i nakon što je kapljica konačno kapnula, shvatio je kako se može prikupiti, a da to nitko ne osjeti, milijarde kuna. I to u državi koja grca u dugovima, a budućnost joj je izvjesna koliko bi bila i potpisniku ovih redaka u ogledu s Mike Tysonom, u njegovoj najboljoj fazi. Na stranu što nas sami Bog treba čuvati modela gospodina Čačića, no ovaj najnoviji zasigurno bi mogao konkurirati i za zlato u antologijskom feralovom ‘Shit of the year’ izboru.

    Bilo kako bilo, dok traju prepucavanja na relaciji grad Zagreb – Vlada o tome kako će izgledati novi zakon o obnovi glavnog grada, bivši ministar graditeljstva i varaždinski župan, Radimir Čačić Rale, kaže kako već imamo puno jednostavniji i učinkovitiji model obnove od bilo kojeg predloženog. Kao ministar obnove, prema vlastitome priznanju, izgradio je 400 škola, obnovio preko 150 tisuća privatnih objekata te, skromno kako zna, ‘napravio autocestu prema Splitu’.Stoga za njega tajni nema. Kao šlag na koncu podvlači da će veliki dio novca uplatiti i turisti.

    Čak i ako zanemarimo činjenicu kako su se na modelu autocesta dečki zaigrali i cijena kilometra porasla dvostruko, a broj zaposlenih trostruko, po gospodinu Čačiću jedini izbor koji imamo je ili skuplje gorivo ili neki drugi porez.
    Sit gladnom ne vjeruje

    U državi u kojoj je financijska pismenost na niskoj razini nije čudno da je za većinu ljudi sustav financiranja državne potrošnje nešto nedokučivo. Međutim, kad osoba koja je svojedobno kao ministar raspolagao s više od trećine proračunskih prihoda, pokaže elementarni bezobrazluk prema vlastitim građanima sugerirajući rješenje uvođenjem novih nameta, i to u vrijeme gotovo izgledne recesije, to bi svakako trebalo zabrinuti.

    Trend udaranja građanstva po džepu star je gotovo koliko i hrvatska samostalnost, i savršeno je razumljiv u kontekstu socijalnog formiranja gospodina Čačića i slični ‘sit gladnom ne vjeruje’ psiho – profila.

    Ako novca fali, onda se brojka mora odnekud namiriti! A budući da nikada ništa, osim temeljite i rijeko gdje zabilježene otimačine, ozbiljno u životu nisu zaokružili, novi nameti se nameću kao jedino spasonosno rješenje. Namiruj se preko građana koji su zbog sretne okolnost da žive u Republici Hrvatskoj prinuđeni plaćati junačke feudalno – socijaldemokratske namete.

    Pitanje o kojem gospodin Čačić vjerojatno nije razmišljao je od kuda građanstvu četrdesetak kuna više po spremniku? Ili, što će biti kada cijena goriva skoči, odnosno vrati se, na dojučerašnjih jedanaest – dvanaest kuna po litri? Nadalje, postoji li možda neki drugi model prikupljanja dragocjenih brojki, možda od nekih novih proračunskih prihoda, stranih investicija, ili na primjer namaknuti od nekakvih nevladinih udruga kojih kod nas ima kao gljiva poslije kiše i koje se permanentno pokazuju kao bezobrazni gutači proračunskog novca, počesto na štetu vlastite Domovine. Možda uzeti Hribarovom HAVC-u koji sve što je snimio vrijedi koliko i obična rola wc-paprira, i to ne u korona nego u inače vremenima.

    To bi morilo gospodina Župana, ali možda bi se moglo kirurški precizno zaroniti od državnog ureda do ureda, od uprave do uprave, od ministarstva do ministarstva, gdje se zasigurno troše proračunski milijuni, bez ikakvoga smisla i kontrole.

    Svojedobno je jedan državni dužnosnik ostao frapiran podatkom kako na osobnu reprezentaciju troši dvjesto – tristo tisuća kuna godišnje, što je dotični prokomentirao izjavom da se stvar mora provjeriti jer je u kompjuterima vjerojatno došlo do nekakve greške. Poznato je da su kompjuteri izdajnički izum, no naknadno se uspostavilo kako su društvene potrebe dotičnog, evidentirane samo preko njegove službene kreditne kartice, koštale čak nekoliko puta više od prve procijenjene brojke. Barem je bio u pravu kako je kompjutor pogriješio.

    Gospodinu Čačiču, kao i spomenutom dužnosniku, je jasno da bi se građani, kako bi potrebe podmirili, morali financijski izjednačiti s građanima ako ne Švicarske ono barem Mađarske, zloglasnoga Orbana. Koja je ovih dana, bez ikakve EU intervencije, osigurala paket od čak 27. milijardi eura za sanaciju šteta izazvane korona virusom. Naravno kako bi se građani morali izjednačiti isključivo u smislu davanja, mogućnost zarađivanja je druga priča, no to Raleta osobito ne smeta.

    Čačić i HDZ u tandemu

    Netko će možda s čuđenjem zaključiti da gospodin Čačić autora ovog osvrta zanima nešto više od aktualne HDZ-ove političke nomenklature, i bit će pritom u pravu. HDZ je već stari i prepoznatljivi produkt hrvatskoga folklora, ništa se tu značajno ne mijenja, a Čačić je zanimljiv kao opipljiva hrvatska svakidašnjica, koja neprekidno nestaje i javlja se, zaroni i nanovo izroni, koja se s tim folklorom nalazi u neobičnoj duhovnoj vezi. Kako vrijeme krize bude odmicalo ne treba sumnjati kako će se pojaviti ‘razni Čačići’ koji će puku hrvatskome razgaliti dušu parolama ‘bit će posla’, ‘bit će projekata’, ‘rast će doplatci’, ‘rast će božićnice’, ‘siromašni će dobiti kraljevstvo nebesko, a na izborima će glasovati i šesnaestogodišnjaci.’ Toliko zasad o toj specifičnoj komparativnoj sociotematici.

    Bez obzira na činjenicu kako je virus općinstvo prikovao za fotelje, život ide dalje. U konačnici, izborna je godina. Setom gospodarskih mjera Plenković se nada podići rejting, doduše izostaje standardno grljenje sa sportašima i pjevačima, no i bez toga već sada najavljuje apsolutno sigurnu pobjedu na izborima, a gospodin Bačić je poručio kako će se ‘boriti za svaki glas’. Kontradikcija je ovdje evidentna. Ako HDZ sigurno pobjeđuje, ako je to aksiom, ogorčena ‘borba za svaki glas’ nije mu nužna, na izbore može izići ležerno. Problem je, međutim, u tome što HDZ u ovom trenutku ipak pada, ankete mu doduše daju nešto sitno prednosti nasuprot SDP-u, no analitičari zaključuju kako se hrvatski varirajući desni centar u velikoj mjeri prebacuje na stranu Miroslava Škore i nekoliko drugih državotvornih opcija, što je nesumnjivo proizvod spoznaje da se ta stranka definitivno počela udaljavati od, kako se voli kazati, svoga ishodišta. Što god to značilo. Šalu na stranu, gledajući s pozicije tradicionalnog HDZ-ovog birača, može se kazati kako je ta stranka počela zauzimati jako dvosmisleni stav prema određenim hrvatskim društvenim problemima, trendovima ili vrijednostima u koja su se do jučer kleli.

    Demokratski populizam

    Na koncu vratimo se gospodinu Čačiću. Na modelu cesta danas stjecati poene, to djeluje prilično arhaično, pogotovo s tako nedefiniranim i nezaokruženim prijedlogom u nikada gore vrijeme. Taj prijedlog i u vremenima kada je bio, bio je isključivo model specijalnih ideološko – političkih odluka. Danas će ga, kao polugu nekakvog razvoja ili obnove odbaciti svatko normalan, bez obzira na političke predznake. Čačić se time ne može posebno dičiti. Uostalom, netko bi ga mogao uhvatiti i na toj temi, ljudi nisu zaboravili dvostruku cijenu tih cesta, pituravanje zraka, naplaćivanje izgradnje nepostojećih tunela, namještanja natječaja, umjetnoga napuhavanja troškova, tone i tone papira koje su transferirane u Državno odvjetništvo, tako da gospodin Čačić ne bi mogao imati drugih odgovora osim besadržajnih poruka o političkoj zlobi i uroti njega.

    Potpisnik ovih redaka to priželjkuje, vrhunac travestije bila bi izborna simbioza HDZ-a i gospodina Čačića. Zasigurno bi populistički kulturno – umjetnički program gospodina Čačića izborno pomogao toj stranci jer, kada je riječ o izbornim rezultatima, gospodinu Plenkoviću, osim populističke agresivnosti stečene na setu anti korona mjera, neće ostati mnogo drugih aduta u kartama koje drži. Osim toga, možda mu je jasno da će HDZ teže od SDP-a podnijeti eventualni gubitak izbora, jer lojalnost svojih članova u znatno većoj mjeri od SDP-a zasniva na interesnoj utilitarnosti. I u tom kontekstu, posebice osvrćući se i na svoj novi ‘pobjednički tim’, jedini lijek za dušu ostat će mu – galama.

    Doc. dr. sc. Ivica Granić

  • HSP Otočac: Priopćenje za javnost


    Na nekolicini lokalnih portala u Lici danas je objavljen tekst predsjednika Gradskog odbora HDZ-a Grada Otočca gospodina Branislava Šutića kojim on od gradonačelnika Grada Otočca gospodina Stjepana Kostelca zahtjeva da se donese program i načine kako pomoći građanima i poduzetnicima Otočca.

    Ovo graniči s rubrikom “vjerovali ili ne”? Oni isti koji su zaustavili razvoj grada Otočca i kapitalne projekte i blokirali proračun zbog jeftinog politikanstva, sad ti isti iz istih namjera, traže od grada mjere za pomoć poduzetnicima i građanima iz tog istog proračuna kojeg su sabotirali zbog sebičnih i političkih prizemnih ciljeva. Koliko znamo proračun je van snage, ide hladni pogon za plaće i ostale tekuće troškove.

    Gospodin Šutić sve nas toliko ponižava da to prelazi granicu dobrog ukusa. Gospodin Šutić je sa svojom političkom ekipom glavni krivac što je Grad Otočac jedini grad u Hrvatskoj koji niti danas nema izglasan proračun. Za ovakve neozbiljne postupke razloge treba tražiti samo u političkom inatu jer je predloženi proračun srušen zbog navodnih nepravilnosti oko dogradnje i obnove Dječjeg vrtića „Ciciban“. Te nepravilnosti nikada nisu stručno dokazane.

    Stručnjaci okupljeni oko gospodina Šutića su tada, rušeći proračun, licemjerno izjavljivali da će HDZ izgraditi novi vrtić, a pri tome isticali da Otočcu treba bazen!

    Danas taj isti gospodin Šutić pokazuje minimum poznavanja Zakona o lokalnoj samoupravi, iako se počesto hvali kako je on stručnjak upravo na tom polju. Zato ga u ime gradskog HSP-a javno pitam na koji će se način pomoći građanima i poduzetnicima našega grada, kada su upravo HDZ i njegovi koalicijski partneri u Gradskom vijeću Grada Otočca učinili sve da gradski proračun za 2020. godinu ne bude izglasan!

    Netko ovu situaciju koristi kao što je navedeno u ovom priopćenju iz čistog politikanstva, tj. ostvarenju nekih svojih sebičnih i plitkih političkih ciljeva i interesa.
    Možda bi čak na kraju kao zaključak prikladnije bilo reći da ovo spada u rubriku “Na rubu pameti.” Obraćati se javnosti sa neutemeljenim zahtjevima u najboljem je slučaju smiješno, a zapravo jadno, licemjerno i nepotrebno.

    S poštovanjem

    Predsjednik GP HSP a Grada Otočca
    Berislav Kostelac dipl.teol.

    Otočac, 07. travnja 2020. godine

  • HSP POZIVA SVOJE ČLANOVE I SIMPATIZERE: PROZIVAJTE LOKALNE ŠERIFE, PIŠITE MEDIJIMA, OBJAVLJUJTE NJIHOVA IMENA


    Od početka pandemije izazvane virusom korona mnoge institucije su donijele različite mjere pomoći i olakšice poduzetnicima u obrtništvu i gospodarstvu kako bi preživjeli ovu krizu, sačuvali radna mjesta i radnike i nakon što ona prođe nastavili funkcionirati, proizvoditi ili pružati usluge ovisno o tomu čime se bave. Mjere su različite i o njima se može raspravljati samo na način jesu li dobre ili loše, odnosno da li se moglo više i bolje.

    HSP je mišljenja da je vlada svojim dosadašnjim mjerama izašla u korist radnicima olakšavši im zadržavanje radnih mjesta. Poduzetnicima te mjere ne znače gotovo ništa. Naime, vlada će s 3.250,00 kn za ožujak te 4.000,00 kn za travanj i svibanj pomoći u isplati NETTO plaća radnika. Međutim, postavlja se pitanje tko će platiti namete na plaću i iz plaće, kada nakon 90 dana i oni dođu na naplatu. Iz objavljenih mjera vidi se da Vlada očekuje da poduzetnici sami, nakon 90 dana TIJEKOM KOJIH NE RADE odjednom nađu tisuće kuna za plaćanje odgođenih nameta za svoje radnike koji tijekom tog razdoblja NISU RADILI NITI ZARADILI TE PLAĆE, već je država samo osigurala sredstva koja smanjuju rizik njihovog otkaza. HSP od Vlade očekuje da se, tijekom trajanja ovih mjera, ODREKNE NAMETA NA PLAĆU I IZ PLAĆE ZA SVE RADNIKE ZA KOJE SU OSIGURALI SREDSTVA ZA NETTO PLAĆE – onih 3.250,00 odnosno 4.000,00 kn. Sve drugo je smrt za poduzetnike. Da ne bude zabune, HSP podupire mjeru kojom se podupire zadržavanje zaposlenika na radnom mjestu, ali traži da u trećem paketu konačno donese i neke mjere za POMOĆ PODUZETNICIMA, jer se inače zaposleni nakon 90 dana NEĆE IMATI GDJE VRATITI NA POSAO.

    Što se mjera lokalne uprave i samouprave tiče, oni razumni čelnici JLS koji vode računa o poduzetnicima poduzeli su mjere koje im pomažu preživjeti ovo krizno razdoblje, da se barem ne moraju zaduživati kako bi platili najmove i namete. Oni koji ne znaju kako se to radi, neka se ugledaju na mjere koje je uveo Grad Gospić, na čijem je čelu Predsjednik HSP i Gradonačelnik Gospića gospodin Karlo Starčević (link: OVDJE)

    Iz novoosnovane udruge ‘Glas poduzetnika’ priopćeno je kako 43 posto poduzetnika s terena izvještava da njihove lokalne samouprave nisu ni ukinule, ni smanjile ni odgodile obvezu plaćanja najmova i komunalne naknade poduzetnicima koji ne mogu poslovati zbog epidemije. Zar u tim gradovima i općinama stvarno misle da bi se poduzetnici u uvjetima u kojima im nije moguće raditi trebali zaduživati da lokalnoj samoupravi plate najmove i namete?

    Oslobađanje od plaćanja komunalne naknade koja bi obuhvaćala sve pravne osobe i obrtnike koji su obveznici komunalne naknade za poslovni prostor, oslobađanju od plaćanja zakupa poslovnih prostora u vlasništvu jedinica lokalne uprave i samouprave, oslobađanju od plaćanja zakupa javnih površina, oslobađanju od plaćanja zakupa terasa, oslobađanju od plaćanja spomeničke rente, pomoći svakom obrtniku u određenom mjesečnom iznosu (jer za poslovanje odgovaraju vlastitom imovinom kao fizičke osobe), oslobađanju naplate vrtića od dana kada su zatvoreni pa do ponovnog početka rada; sve realne troškove vrtićima treba podmiriti jedinice lokalne uprave i samouprave, ukidanju plaćanja koncesijskih odobrenja, ukidanju plaćanja paušala privatnim iznajmljivačima za drugi kvartal i oslobađanju od plaćanja usluge javnog prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada, najmanje je što jedinice lokalne uprave i samouprave moraju učiniti kako bi poduzetništvo i obrtništvo preživjelo i spremno dočekalo postpandemijsko vrijeme.

    Za one JLS koje nisu sposobne i spremne nabrojano učiniti temeljno pitanje je trebaju li uopće postojati. Nije njihova svrha da hrane trbušine lokalnih šerifa i njihove rodbine, njihova uloga je da osiguraju i osiguravaju uvjete za život svima. Nelogičnost postojanja velikog broja općina vidjela se i tijekom izdavanja dozvola za kretanje koje imaju svoju svrhu, ali stvaraju velike probleme ljudima koji trebaju otići u susjedno selo (općinu) u trgovinu, poštu, liječniku ili u njivu koja se nalazi na prostoru druge općine. Stoga će jedna od mnogih mjera koje će HSP predlagati tijekom predstojeće kampanje za parlamentarne izbore ići upravo u smjeru smanjenja broja gradova i općina te racionalizacije javne uprave – kako na državnom tako i na lokalnom nivou. Uz racionalizaciju poslovanja državnih i komunalnih poduzeća, naravno.
    Pripremimo se i za dane nakon ove pandemije.
    Dan dolazi!

    Povjerenstvo za gospodarstvo HSP

  • Starčević: Plenkoviću sada je prilika!


    Svaka kriza prilika za katarzu. Poznato je kako svaka kriza, ako se njome upravlja na ispravan način, može biti i šansa.  Aktualna kriza je jedna od prvih, ako ne i prva, u novijoj povijesti u kojoj je došlo do poremećaja u ponudi i potražnji, te u tom smislu apeliramo na premijera Plenkovića neka ovu situaciju iskoristi za korjenite promjene i racionalizaciju rashodovne strane proračuna. Sada nije trenutak za razmišljati o interesnim skupinama i njihovim apetitima, jer opstanak i budućnost države važniji su od bilo čega, pa i od ishoda parlamentarnih izbora.

    Karlo Starčević

  • HSP: Prijedlozi i zahtjevi hrvatskoj Vladi



    Hrvatska stranka prava intenzivno prati aktualnu situaciju vezanu za epidemiju COVID -19, ali također i gospodarsku krizu izazvanu pandemijom tog virusa. Pratimo i analiziramo gospodarske poteze hrvatske Vlade, te učinak krize na hrvatski realni i poduzetnički sektor.

    Podržavamo poteze Vlade Republike Hrvatske, kao i Hrvatske narodne Banke, u borbi za likvidnost kune. Naime, držimo iznimno važnim osigurati normalni protok unutar tzv. krvotoka gospodarstva, ali i suzbiti opasnost od izgledne devalvacije, koja bi zasigurno smanjila vrijednost novca, platežnu moć te osiromašila štednju građana.
    Međutim, sa žaljenjem konstatitramo kako predložene 63. mjere za spas hrvatskog gospodarstva niti približno nisu dovoljne.

    U tom smislu, a držeći premijera Plenkovića za riječ, posebice glede najave promjena i modificiranja predloženih mjera, iznosimo određene prijedloge.
    Poznato je kako svaka kriza, ako se njome upravlja na ispravan način, može biti i šansa. Aktualna kriza je jedna od prvih, ako ne i prva, u novijoj povijesti u kojoj je došlo do poremećaja u ponudi i potražnji, te u tom smislu apeliramo na premijera Plenkovića neka ovu situaciju iskoristi za korijenite promjene i racionalizaciju rashodovne strane proračuna. Sada nije trenutak za razmišljati o interesnim skupinama i njihovim apetitima, jer opstanak i budućnost države važniji su od bilo čega, pa i od ishoda parlamentarnih izbora.
    Razumijevajući društveni ugovor prema kojem Država preuzima funkciju zaštite pojedinca, zaštite prirodnih potencijala i nužne infrastrukture, te kako državu ne možemo ostaviti bez ikakvih financija za tu svrhu, zahtijevamo racionalizaciju rashoda proračuna upravo kako pod teretom recesije funkcioniranje temeljnih državnih funkcija ne bi došlo u pitanje.
    Od javnog sektora zahtijevamo solidarnost sa onima koji svaku recesiju iznesu na svojim leđima – privatnim sektorom. Predlažemo neka prvi korak bude racionalizacija troškova rada javne uprave. To bi bila vrlo dobra poruka, poruka koja bi dodatno potaknula hrvatsko zajedništvo, koje nam je sada, baš kao u vrijeme Domovinskog rata, najpotrebnije.
    Na tome ne treba stati, te zbog toga, od Vlade RH, umjesto odreknuća dijela poreznih obveza i daljnjeg zaduživanja realnog sektora, Hrvatska stranka prava zahtijeva ove hitne mjere:

    – Ukidanje financiranja svih nepotrebnih UDRUGA koje ne služe javnom dobru: Dokumenta, GONG, B.a.B.e., Iskorak, Kontra, Centar za ženske studije, Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP), Glas Razuma, Inicijativa Nisam vjernik, Udruga Protagora, Udruga “Centar za građansku hrabrost”, Udruga “David”, Ženska mreža Hrvatske, Udruga “Antares”, i mnoge druge .…… kojima se isplaćuju milijarde kuna poreznih obveznika prikupljenih u realnom sektoru.

    – Odricanje od svih parafiskalnih nameta, uredbu o ukidanju naplata komorskih članarina te naplatu PDV-a nakon naplaćenih, a ne izdanih računa.
    – Hitnu izmjenu sustava doprinosa i otvaranje rasprave o reformi sustava zdravstvenog osiguranja koji grca u dugovima i korupciji. Bez toga, u nekoj budućoj krizi, riskiramo ostati i bez onoga što nam je u ovoj krizi toliko dragocjeno – sustava javnog zdravstva.
    – Umanjenje naplate (dvije trećine) HRT pristojbe, ukidanje naknade ZAMP-u pošto već jedan dio dobivaju od HRT-a.
    – Hitno povlačenje financijskih sredstava iz raspoloživih izvora u EU institucijama, a za potrebe sanacije gospodarstva i oporavak društva u Hrvatskoj
    – Hitnu javnu raspravu – referendum, o politici zaduživanja budućih naraštaja, osim u svrhu refinanciranja kredita radi smanjenja kamata.
    – Hitna izgradnja strateških tvornica (moguće i kroz javno-privatno partnerstvo) za sve vrste namjenske i strateške proizvodnje: hrana, medicinske potrepštine, proizvodnja lijekova, građevinski materijal, drvodjelstvo – drvna industrija, solarne elektrane, napredne tehnologije – PLC sklopovi, hitno aktiviranje Imunološkog zavoda i stavljanje u funkciju, te mnogi drugi projekti koji mogu proizaći i iz inovacija i patenata hrvatskih izumitelja – a kroz osnivanje Fonda za financiranje hrvatskih inovacija pri HGK

    “Kao stranka hrvatskog Webera, dr. Eugena Kvaternika, naše je naslijeđe boriti se za one koji žive od svoga rada. Hrvatski glavničar nas uči kako je vrlo važno hrvatskom čovjeku omogućiti živjeti od vlastitoga rada, u tom smislu, on treba zaštitu, a ne dadiljanje države. Država kao takva MORA biti okvir napretka i opstanka, a ne represivni mač prema svojim građanima.”

    Karlo Starčević, predsjednik HSP-a.

  • HSP: Pogled na hrvatsko sutra



    Hrvatsku stranku prava još i danas mnoge Hrvatice i Hrvati doživljavaju kao neku mračnjačku, kukuruzarsku i opasnu stranku što i ne mora čuditi kad se uzmu u obzir sve one stvari koje su se događale u i oko HSP-a još od obnove rada u veljači 1990.

    Oni koji malo pozornije prate rad HSP-a posljednjih godinu ili dvije, primijetiti će da se neke stvari ipak mijenjaju. Tako je i Predsjednik HSP Karlo Starčević na nedavno održanom saboru Stranke jasno rekao da HSP stvara novi put. Ne odričući se temeljnih načela, a posebice Domovinskog rata kao temelja moderne hrvatske države, te inzistirajući na lustraciji, ukidanju zakona o aboliciji te inzistiranju za potraživanje i naplatu ratne štete, HSP svoj daljnji rad namjerava temeljiti na programskih smjernicama koje počivaju na gospodarskim, socijalnim, demografskim projektima te aktivnostima usmjerenima na promjenu izbornog sustava, racionalizaciju javne uprave te na puno veću uključenost Hrvata izvan Domovine.

    Upravo na tom tragu je i ovaj tekst, kojem je glavni cilj ukazati na mogućnosti koje su pred Hrvatskom već danas, kad su već predviđanja vrlo crna.
    Prvo nekoliko kratkih osvrta na ono što odgovorni čine posljednjih tjedana.

    Krizni stožer RH radi, uglavnom, jako dobar posao i zaslužuje pohvale za svoj rad. Problem čine oni ljudi koji se propisanih mjera ne pridržavaju i svojim neodgovornim ponašanjem ugrožavaju živote i zdravlje onih oko sebe. Očigledno je da se trebalo već u početku prema takvim osobama puno strože reagirati i strogo ih kazniti, pa bi se broj takvih incidenata značajno smanjio, a time i ugroza koju takve osobe čine.

    Vlada RH je, s druge strane, težište svojih mjera usmjerila na gospodarstvo i socijalu, što je potpuno opravdano. Drugo je pitanje da li su te mjere dovoljne i da li su uopće „pogođene“. Stječe se dojam da su neke druge države daleko konkretnije reagirale na krizu i očekivani gospodarski kolaps. Guverner HNB je izjavio da postoje dovoljne pričuve kojima se može intervenirati u slučaju potrebe i to je ohrabrujuće. Vjerujemo da se moglo puno hrabrije odlučiti i vezano za namete koje gospodarstvenici plaćaju državi, pa ih ne odgoditi, nego – ukinuti – na 3 do 6 mjeseci.

    No, ono što upada u oči jest činjenica da se nigdje nije moglo čuti da Hrvatska očekuje financijsku pomoć i iz fondova EU, primjerice iz Fonda solidarnosti. Radi se o milijardama Eura koji su na raspolaganju članicama u uvjetima katastrofa, a ova pandemija virusa korona to i jest. Gospodo vladajući, zatražite ta sredstva, trebaju nam.
    S druge strane, ova je katastrofa ujedno i šansa da se izradi i usvoji nešto što Hrvatska nema, a izuzetno treba – dugoročna strategija gospodarskog i društvenog razvoja. Veće oslanjanje na vlastite snage je jedna od ključnih pretpostavki te strategije.

    Tu je prije svega riječ o što jačem razvoju poljoprivrede i ribarstva te obnovi prehrambene industrije, kao i o poticanju izgradnje high-tech industrije. Oslanjanje na turizam, a čega smo svjedoci posljednjih godina, potpuni je promašaj. Turizam je kao zec, čim se začuje šuštanje, utekne. Nema ga, kao što možemo vidjeti.

    HSP je spremna dati svoj doprinos u kreiranju hrvatske budućnosti, ali na osmišljenim, održivim i ostvarivim temeljima. Mi vjerujemo da Hrvatska zna, može i hoće, te da to nisu samo populističke floskule. Do sad smo bili svjedoci promašenih politika, koje za posljedicu imaju demografski, gospodarski i moralni pad hrvatskog društva.

    Mi u HSP-u smo svjesni da se mudrim, poštenim, stručnim i osmišljenim pristupom problemima, iste može i riješiti. Pitanje je samo da li su oni koji danas vladaju Hrvatskom i našim sudbinama toga i svjesni. Rješenja su tu, samo treba posegnuti za njima, a za to treba hrabrosti, mudrosti i snage. A HSP sve to ima. Imaju li i oni koji danas vode Hrvatsku pokazat će naredni tjedni i mjeseci.

    Prof. dr. Zvonko Čapko, Ekonomski fakultet u Rijeci
    Glavni tajnik HSP