• HSP: Tražimo uklanjanje svih komunističkih simbola iz javnog prostora i ukidanja “Dana antifašističke borbe”.


    Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom je osudio i izjednačio komunističke i nacističke zločine kao i zločine svih ostalih režima.

    U njoj se između ostaloga podsjeća kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”, a također i poziva “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”.

    Europski parlament u Rezoluciji izražava i zabrinutost jer “u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi što otvara put iskrivljavanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava”.
    .
    Hrvatska stranka prava (HSP) do sada je u više navrata tražila da se simboli komunističkog režima stave izvan zakona i uklone iz javnog prostora, te kazneno procesuiraju zločinci iz komunističkog režima, bez obzira na dob.
    Podsjećali smo javnost, da je, 25. siječnja 2006. godine Vijeće Europe donijelo Deklaraciju o osudi komunističkih zločina te da je istu Deklaraciju 30. lipnja 2006. godine prihvatio i potvrdio Hrvatski sabor. Budući je Deklaracija o osudi zločinačkog komunističkog režima donijeta u Hrvatskom saboru, Vladi RH i svim građanima RH postavljamo pitanje zašto simboli tog režima još uvijek egzistiraju u javnom prostoru.

    Donose li se u Hrvatskoj Deklaracije samo kako bi se zadovoljili kratkotrajni politički interesi trenutnih sudionika političke i svake druge vlasti, ili ih stvarno treba oživotvoriti i provesti u praksi. Stoga, uz stavljanje komunističkih simbola izvan zakona, njihovo uklanjanje iz javnog prostora te kazneno procesuiranje zločinaca iz komunističkog režima, bez obzira na dob, tražimo provedbu lustracije “nad onima koji su se za komunističkog režima ogriješili o Hrvatsku i hrvatski narod, te da se napiše “nova vjerodostojna povijest za razdoblje 1945.-1990. godine, utemeljena na činjenicama”.

    I ova najnovija Rezolucija Europskog parlamenta naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost” koja je proslijeđena svim državama EU, Rusiji i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva još jedna je šansa Hrvatskoj da se konačno počiste “kosturi iz ormara prošlosti”, zločini i zločinački komunistički režim stavi u okvire koji mu pripadaju, kako bi Hrvatska konačno krenula naprijed.

    Nadalje, u kontekstu ove Rezolucije držimo neodrživim prijedlog Vlade RH o Praznicima, blagdanima i spomendanima. Dan “antifašističke borbe” koji se u Hrvatskoj, nažalost obilježava 22.06., prihvaćanjem ove Rezolucije postao je neprihvatljiv svima, što je pravašima oduvijek bio. Ukoliko vladajući žele baštiniti vrijednosti Europske Unije onda moraju i uvesti standarde koji vrijede u EU i poštovati Deklaracije koje donosi parlament EU.
    Dakle, tzv “dan antifašizma” koji je u Hrvatskoj komunističko naslijeđe mora se tretirati sukladno Rezoluciji parlamenta EU, a imati će i pozitivne učinke na gospodarstvo RH, ako znamo da jedan radni dan vrijedi preko milijardu kuna.

    Također, sukladno Rezoluciji parlamenta Europske unije, decidirano tražimo micanje iz javnih prostora svih naziva ulica, trgova, spomenika, kao i manifestacija (Srb, Kumrovec,…) koji imaju svoje ishodište u totalitarnoj Jugoslavenskoj prošlosti !

    Još jedna šansa je pred nama, iskoristimo je.

    Nikica Augustinović,
    predsjednik GS HSP-a

  • Predsjednik HSP-a Starčević o migrantskoj krizi: Dok Hrvatska vojska ne intervenira nema rješenja!



    Migrantski valovi koji iza sebe ostavljaju opljačkane kuće, vikendice, ukradene automobile i uplašene ljude, već dugo su svakodnevnica Like, govori nam Karlo Starčević, gradonačelnik Gospića i predsjednik HSP-a.

    Strah se uvukao među stanovništvo zbog čega se život više ne odvija kao prije, a brojna svjedočanstva to i potvrđuju. Upravo zato smo i razgovarali s gradončalnikom grada čija se županija pretvorila u migrantsku rutu kojom lutaju horde. Za Dnevno je poručio da je situacija u Lici i Gorskom Kotaru alarmantna te da su stanovnici očajni. Upozorava cjelokupno društvo i centralnu vlast da progledaju i vide kako žive stanovnici ovih područja.

    Iako Vlada Republike Hrvatske, a posebno ministar unutrašnjih poslova, znaju koliki je priljev migranta na prostoru RH , ministarstvo unutrašnjih poslova nema sredstava niti mogućnosti izvršiti svoju misiju! Oni naprosto nemaju dovoljan broj ljudi i ograničeni su u svom djelokrugu rada. To konkretno znači da se oni više ne mogu oduprijeti migrantskoj mašineriji koja je krenula u Europu preko Hrvatske i gdje, to mogu odgovorno reći , Vlada BiH intenzivno sudjeluje u transferu iz Crne Gore, iz Grčke do RH , a onda oni zajedno sa jednim dijelom onih koji njima pomažu , tj švercera idu preko granica RH i nadalje do Slovenije gdje su na slobodnom schengenskom prostoru.

    Međutim, meni je zanimljivo da mi imamo u Ustavu da ukoliko je država ugrožena , građani imaju mogućnost zahtjevati intervenciju vojske prema granici RH, tj prema zaštiti vanjskih granica. Dok Hrvatska vojska ne intervenira nema rješenja! Vojska ima sredstva, ima mogućnosti, ima volju, ima želju , ali ne dobiva nalog od Vlade RH . Sudjeluje li Vlada u transferu migranta iz Turske, preko Grčke, BiH pa u zapadnu Europu. Ili je ova Vlada ucjenjena pa ne može ništa učiniti?

    Lika je puna migranata , dakako i Kordun , ovaj dio oko Slunja, Rakovice, Plitivica, sve je prepuno migranata. Samo Ličko senjska županija ima 90 i nešto kilometara granice s BiH i to je ne moguće čuvati. Ja imam svakodnevni kontakt sa ljudima iz policije. To su toliki napori i toliko radno vrijeme da je to više postalo nenormalno. Neshvatljivo mi je da je Vlada ostala gluha, da nitko o tome ne govori, da to stanje koje je alarmantno svi ignoriraju!

    Gotovo skroz negdje od Ušća Une u Savu, pa negdje do Dubrovnika je područje koje predstavlja kritičan problem i to neće dobro završiti. Na drugoj strani mi namjerno tjeramo hrvatske ljude iz ovih ruralnih prostora , da nam što prije napuste državu. Kome je to u interesu? To je u interesu onih koji nisu htjeli hrvatsku državu niti su danas pomireni sa stvaranjem neovisne hrvatske države.

    Ako je itko apelirao na cijelu situaciju apelirao sam ja koji sam držao i govor u Delnicama i na nekoliko desetaka mjesta ali bez ikakva rezultata. Svi su gluhi, svi šute, i ja smatram da netko na toj razini čini veleizdaju prema državi, prema hrvatskom suverenitetu, i prema hrvatskom narodu. Ali ovo je neodrživo stanje i mislim da neće dobro završiti. Ljudi govore o samorganizaciji, ljudi govore o samoobrani, i kad god narod govori o samoorganizaciji i samoobrani onda to postaje više nego opasno.

    Od ušća Une, pa do Šibenskog mosta, pa do Skradina, naseljenost uz rubna područja BiH je manja od 4 stanovnika po kvadratnom kilometru. Negdje otprilike 3.7 stanovnika. To je pustinja u Europi i ne moguće je hrvatskoj policiji braniti takvu granicu bez vojske.

    Meni je nepojmljivo, pošto je svima jasno da hrvatska policija više ne može učinkovito braniti hrvatske granice iako čine nadljudske napore , da se hrvatskoj vojsci nije zapovijedilo da pomognu policiji i zaštite stanovništvo. I nepojmljivo mi je da smo prepustili upravo na tim rubnim prostorima hrvatski narod na milost i nemilost migranata koji nisu migranti nego vojno, čak elitno obrazovani ljudi. Islam će pokoriti Europu, a europska masonerija i iluminati su ubili kršćanstvno u Europi. Ubojstvom, nestankom kršćanstva u Europi , europa je izložena Islamu i samo je pitanje vremena kada će buknuti revolucija, i kada će nastati rat između slama i onoga što je ostalo od kršćanstva.

    Ljudi se samoorganiziraju i to postaje suviše opasno. Čim se ljudi samoorganiziraju, to je jedna kratka nit do proljevanja krvi. Ne znam dali je toga svjesna vlada RH , ali to je kratka nit, isto kao i 90-e godine kad smo se počeli organizirati dolaskom balvana i uspostavljanjem balvana na prometnice RH. Potpuno je identična situacija i sada. Ako mi nemamo vojsku i policiju, ili vladu koja će nas zaštiti , onda je po mome trebamo rušiti, pa izabrati drugu Vladu koja će dati nalog vojsci da pomogne hrvatskoj policiji i narodu.

    Tu ima oko 96 kilometara granice uz BiH prema Ličko senjskoj županiji. To je nemoguće čuvati. Badava je što dolazi ispomoć iz Zagreba i badava je što dolazi ispomoć iz drugih županija. Konfiguracija terena je takva da je nemoguće osigurati granicu prema BiH. Stvarnost je da su se ljudi naoružali i ljudi spavaju s oružjem u kući. Jer im ovi provaljuju u kuće, u automobile. Ja sam bio svjedok tome kakvu su štetu napravili u Gorskom Kotaru. Provaljivali su , ali na nekim mjestima čak nisu ukrali ništa niti su išta porazbijali, ali križ i crkvene relikvije su uzeli i sve razbili. Gdje god je bio križ, gdje god je bila slika svetaca, to su uzeli i satrali.

    Mi to nismo htjeli ni objaviti javnosti, nego šutimo. A ono što je tragično jest da Večernji list ništa ne objavljuje o tome iako su mnogi ljudi dolazili i slušali naše govore, recimo u Delnicama prije tri mjeseca, ali objavili nisu ni slova. Ljudi se ne boje pričati, priča se javno , ali hrvatski mediji ništa ne žele prenijeti. A ono što nije izneseno pred javnost, to normalno, nije ni bilo. To je neodogovornost medija. Ne znam što reći osim da ih se treba bojkotirati uključujući i HRT, Večernji i Jutarnji jer nisu zaslužili da ih itko u Hrvatskoj kupuje.

    Izvor: Dnevno

  • HSP: Lažima o dječjem prihvatilištu u Sisku, na istoj strani našli se hrvatski jugoslaveni i srbijanski četnici!


    Nema nikakve dvojbe kako su razne medijske, političke i druge aktivnosti vezane za plasiranje opasne teze o tome kako je na području Nezavisne države Hrvatske (NDH) egzistirao nekakav ‘ustaški logor za djecu’, a koje su kulminirale posljednjom emisijom ‘Nedjeljom u dva’ autora i voditelja Aleksandra Stankovića, zapravo specijalni rat vođen protiv Republike Hrvatske. Ovoga puta, dakle, pokušava se plasirati monstruozna i posve neutemeljena teze kako je NDH bila zapravo jedina državna zajednica na tlu tadašnje okupirane Europe koja je imala jasno organiziran i ustrojen državni ‘logor za decu’.

    Teza o postojanju tzv. ustaškog logora za djecu potiho je plasirana još na izložbi o logoru Jasenovac, koju je u siječnju prošle godine Republika Srbija organizirala u sjedištu UN-a u New Yorku. Tom su prilikom izložene fotografije s popratnim natpisima ‘Logori za decu u NDH’, uglavnom sugerirajući kako se na fotografijama nalaze ‘deca umorena glađu u dečjem logoru Sisak’. Vrlo brzo falsifikat je otkriven, bilo je jasno kako se radi o još jednoj beskrupuloznoj propagandnoj podvali protiv Republike Hrvatske.

    Naime, na izloženim fotografijama doista se nalaze izgladnjela djeca dovedena s područja planine Kozara, ali ne radi se o nikakvoj ‘deci iz logora Sisak’ nego su u pitanju djeca fotografirana u mjestu Mataruška Banja pored Kraljeva u Srbiji, koja su u taj gradić smještena temeljem dogovora Vlade NDH i tadašnje Nedićeve Vlade u Srbiji. S originalnih fotografija vrlo su vješto uklonjeni originalni pečati, koji dokazuju kako su fotografije nastale u Srbiji, zatim je starim pisaćim strojem naknadno dopisano kako je riječ o ‘dečjem logoru u NDH’.

    Nakon navedenog, ipak propalog, pokušaja falsificiranja novije hrvatske povijesti, u igru se uključio i čelni čovjek Srba u Republici Hrvatskoj, saborski zastupnik Milorad Pupovac. Naime, Milorad Pupovac je, nazočivši u listopadu prošle godine na tzv. komemoraciji dječjim žrtvama ustaškoga logora za djecu u Sisku, u svome govoru otprilike naglasio kako je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo čak sedam tisuća djece, a svako treće ili četvrto dijete u tom je logoru umrlo i ondje pokopano, a otprilike dvije tisuće pobijeno. Istaknuto je zatim kako su došli odati počast ondašnjim aktivistima Crvenoga križa, prije svega gospođi Dijani Budisavljević, ‘humanitarki’ i valjda svojevrsnoj hrvatskoj verziji Oskara Schindlera, koja je ‘spašavala djecu logoraše od sigurne smrti’.

    Naravno kako je i u prvom i u drugom pokušaju riječ o običnom povijesnom falsifikatu i podmetanju na račun hrvatskoga naroda. Naime, ne postoje niti jedan jedini dokaz o tome da je državno ‘Prihvatilište za djecu Sisak’ bilo nekakav ‘Logor za decu Sisak’ o kakvome Pupovac i družina u Srbiji danas govore. Prava je istina, vrlo detaljno dokazana i utemeljena, kako su u državno ‘Prihvatilište za djecu Sisak’, nakon poznate bitke na Kozari u kojoj su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz, napuštena, bolesna i izgladnjela djeca, neljudski ostavljena po šumama i selima planine Kozara, zapravo spašavana, i to nakon izravnog naloga hrvatskih državnih vlasti NDH, da se sve raspoložive zdravstvene i humanitarne snage imaju angažirati po tom pitanju.
    Na koncu je uslijedilo i ovotjedno gostovanje izvjesne Dane Budisavljević u emisiji ‘Nedjeljom u dva’, kao autorice filma ‘Dnevnik Diane Budisavljević’.

    Spomenutim, metodološki i činjenično, posve promašenim filmskim uratkom financiranim novcem hrvatskih poreznih obveznika i Republike Srbije, na vrlo se mudar i krajnje tendenciozan način ponovo pokušava nametnuti ista teza. U filmu se, recimo, uopće ne spominje činjenica kako je gospođa Diana Budisavljević redovito kontaktirala s jugoslavenskom monarhističkom Vladom u Londonu, u kojoj je ministar bio brat njezinog supruga i deklarirani četnik, Srđan Budisavljević. Gospođa Diana Budisavljević, aktivistica tadašnjeg hrvatskog Crvenog križa, cijelo je vrijeme rata surađivala s njime na smještaju djece u udomiteljske obitelji u Srbiji, Vlada NDH sve je znala, bez ikakvih je problema odobravala i dopuštala te aktivnosti. Poznato je bilo i kako se putem švedskog ‘Crvenog križa’ šalju poruke za London i kako se natrag prima novac u svrhu zbrinjavanja djece. Naravno kako to nitko od dužnosnika tadašnjih državnih vlasti nije sprječavao.

    Dakle, djelatnica hrvatskog ‘Crvenog križa’, gospođa Dijana Budisavljević, aktivno je surađivala s vlastima NDH, bez spomenute suradnje nikakav humanitarni rad ne bi bio moguć i ne bi mogla apsolutno ništa učiniti po pitanju zbrinjavanja i udomljavanju kozaračke djece, osim u Srbiji, mahom u zagrebačke i samoborske udomiteljske obitelji. Zbog svega navedenoga dobila je za svoj rad i zahvalnicu od tadašnje hrvatske države. No, isto tako valja naglasiti kako je uloga gospođe Dijane Budisavljević u procesu zbrinjavanja i udomljavanja kozaračke djece zapravo poprilično predimenzionirana, radilo se, prije svega, ipak o aktivnostima ondašnjeg hrvatskog Crvenog križa i isključivo pod njegovim nadleštvom.

    Postavlja se pitanje što bi bilo da kojim slučajem ondašnje vlasti NDH nisu organizirale spašavanje i zbrinjavanje kozaračke djece, dakle da su djecu ostavljena po pustopoljinama i bespućima bosanskih šuma. Bez ikakve sumnje, obzirom na iznimno eskalirane ratne sukobe na tom području, velika većina bi pomrla, te bi nastala neviđena i do tada nezapamćena humanitarna katastrofa. Možda u tom slučaju nitko danas ne bi NDH prozivao niti okrivljavao za stradavanje ‘dece u dečjem logoru Sisak’. No, takva slika NDH ipak nije ono što uporno, sedamdesetak godina, podvaljuju jugoslavenska historiografija, potpomognuta raznim javnim ili tajnim grupacija s područja Republike Hrvatske.

    Nepobitna je činjenica kako su upravo vlasti NDH spasile i udomile preko sedam tisuća ili dvije trećine kozaračke djece, otprilike jedna trećina je, uslijed bolesti ili pothranjenosti, na žalost ipak umrla. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi i naporima da se što više djece spasi, a ne postoji niti jedan jedini dokaz da je makar jedno dijete ubijeno.

    Jasno nam je kako u očima određenih javnih ili zakulisnih grupacija nema ‘olakotnih okolnosti’, njih činjenice nikada i nisu osobito zanimale, za njih će to uvijek biti ‘ustaški logor za decu’ jer je to zapravo njihova životna misija, ili zadatak. Uostalom, čemu se više i možemo čuditi nakon Goldsteinovih ‘jasenovačkih lomilica kostiju’ ili pak Pupovčevih fantomskih izjava o lojalnosti, koje su tobože hrvatski Srbi, devedesetih godina prošlog stoljeća, na gradskim trgovima morali potpisivati. Baš poput ‘ustaškog logora za decu Sisak’ niti te fantomske izjave nikada nitko nije vidio, baš kao niti dokumentaciju o prekrštavanju čak jedanaest tisuća ‘pravoslavne nejači’ na katoličanstvo.

    Nepotrebno je i nemoguće takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u svojoj političkoj mitomaniji ili možda angažiran na provedbi projekta ‘Memoranduma SANU 2’. Ono što doista zaprepašćuje jest činjenica kako je hrvatska vlast mlitavo ili nikako reagirala na navedene pokušaje prekrajanje novije nacionalne povijesti, čak dapače, na SDP-ovom političko – estradnom derneku otkrivanja tzv. Spomen parka Dijane Budisavljević u Sisku nazočilo je izaslanstvo hrvatske Vlade, ondašnja ministrica gospođa Nada Murganić, a u ime predsjednika Hrvatskoga sabora, Gordana Jandrokovića, nazočan je bio potpredsjednik Sabora, Furio Radin.

    Zaključno, posve je jasno kako se, kada je riječ o navedenim pokušajima prekrajanja i falsificiranja novije hrvatske povijesti, ne radi o elementarnom nepoznavanju povijesne znanosti. Problem je dublji, kompleksniji, slojevitiji i opasniji. Uostalom, kada bi to čak i bilo točno, političke elite moraju znati tko zna te činjenice, te s njima razgovarati. Dakle, ako su hrvatski istraživači i povjesničari odavno utvrdili stvarne činjenice, a jesu, onda je pravo pitanje zašto političke elite s njima ne razgovaraju, zašto su umjesto njihove strane odabrali stranu političkih analfabeta i voluntarista, koji su nebrojeno puta do sada dokazali kakve su njihove prave namjere kada je u pitanju Republika Hrvatska.

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik

  • U Sesvetama i Ljubuškom HSP obilježio obljetnicu brutalnog smaknuća Ante Paradžika.


    Ljubuški, Zagreb i Sesvete su tri mjesta koje se najviše vežu uz ime pokojnog dopredsjednika HSP-a i ratnog Načelnika HOS-a Antu Paradžika.
    U Ljubuškom je rođen, u Zagrebu je proveo dobar dio svoga života, u kojem je politički stasao i djelovao, a u Sesvetama je na podmukao i bestijalan način ubijen 21.  rujna 1991. godine
    Žalosna je činjenica da se do danas, 28 godina poslije ne zna tko je odgovoran za ubojstvo, ili istinitije rečeno brutalno smaknuće Ante Paradžika.

    U spomen na ovog pravaškog diva, dopredsjednika HSP-a i Načelnika stožera HOS-a, svijećama, cvijećem i molitvom prisjetili smo se njegove žrtve za hrvatsku Hrvatsku.

    Simboličnom hodnjom u koloni od spomenika hrvatskih branitelje do mjesta smaknuća Ante Paradžika u Sesvetama članovi HSP Sesvete, kao organizatori, zajedno s članovima HSP-a iz Dugog Sela, Velika Gorice, Trešnjevke, Vrboveca, Ivanske, te uz predstavnike HSP-a iz izvandomovinstva i udruga “Ujedinjenje”, zapalili su svijeće, pomolili se za pokoj njegove duše i održali prigodnu riječ.

    Istaknuto je da HSP-ovci nisu i  nikada neće odustati od utvrđivanja potpune istine o ovom brutalnom smaknuću i inzistiranju da se svi odgovorni primjereno kazne.
    Nadalje, istaknut je zahtjev da se ovo mjesto, mjesto na kojem su Hrvati pucali na Hrvate, na hrvatsku Hrvatsku, dostojno obilježi kao spomen na pokojnog Antu Paradžika, kako se nikada i nigdje više ne bi ponovio ovakav scenarij. Ukoliko to ne napravi lokalna zajednica  i “država” to će  napraviti HSP Sesvete!

    U rodnom mjestu Ante Paradžika, Ljubuškom najjače izaslanstvo Hrvatske stranke prava predvođeno predsjednikom Karlom Starčevićem, dopredsjednikom Ivicom Žuljevićem, predsjednikom GS Nikicom Augustinovićem, članom predsjedništva Hrvojem Marušićem, Glavnim tajnikom Zvonkom Čapkom, povjerenikom HSP-a za SDŽ Željanom Jurlinom, Ivicom Granićem,.. na obljetnicu ubojstva ovog pravaškog diva, dopredsjednika HSP-a i Načelnika stožera HOS-a, svijećama, cvijećem i molitvom kod spomenika podignutom njemu u čast prisjetili smo se njegove žrtve za hrvatsku Hrvatsku.

    Ante neka ti je laka hrvatska gruda!

    S nama si!

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP: „hrvatsko“ pravosuđe je uzrok većine problema u Hrvatskoj!


    Posljednjih smo dana ponovno svjedoci nekih događaja koji iznova bacaju sumnju u to da je Hrvatska uistinu hrvatska.
    Riječ je o dva policijsko/pravosudna slučaja koji su uzburkali hrvatsku javnost, a bolna je činjenica da je u oba slučaja izgubila hrvatska Hrvatska.

    Prvi je slučaj u kojem se u najnapaćenijem i najherojskijem hrvatskom gradu posljednjih stoljeća – Vukovaru – sudi čovjeku kojem su srbočetnici u Domovinskom ratu ubili dva sina. Za jednim još traga. Ubojice njegova sina pjevali su četničke pjesme, nosili kokarde (ili zvijezde petokrake – svejedno) i u veselju nakon pokolja svojima u otadžbinu pisali pisma na ćirilici.

    Na onom istom pismu kojim su ispisane određene riječi na određenoj ploči u Gradu heroju. Tu ploču su vlastodršci stavili na zgradu Policijske uprave pod okriljem noći, da li od straha ili od sramote. Nije pismo krivo za grijehe onih koji ga koriste između dva klanja ili paleža, ali je od strane vladajuće odnarođene vrhuške bilo itekako nekorektno i zlobno da koristeći kojekakve rupe u zakonu ili rupe od zakona, uopće i postavljaju tako nešto iritantno među ljude koji se još nisu oporavili od zla koja su im nanijele ubojice sa ćirilična četiri ocila na šubari. A onda se, ta ista vlast, kao zvijer baca na istinsku žrtvu – Marijana Živkovića – koji takvu provokaciju više nije mogao podnositi.

    Već sama „inkriminacija“ zbog kojeg sudski progone ovog hrvatskog branitelja i stradalnika je dvojbena i u potpunosti pogrešna. Stoga Hrvatska stranka prava od nadležnih pravosudnih tijela Republike Hrvatske traži da zaustave sudski progon Marijana Živkovića, a od hrvatskih vlasti da preispita i promjeni pravne okvire kojima se dopušta postavljanje ćirilićnih ploča u Vukovaru i ostalim osjetljivim područjima Republike Hrvatske.

    Drugi je slučaj svježiji, a strasti je uzburkao „novinar“ portala Index.hr. Poznato je da je ovaj portal već od samog početka svojeg rada bio iznimno antihrvatski orijentiran. Stoga nas i ne čudi da na njemu svoje „tekstove“ objavljuju i „novinari“ koji ni sami ne znaju gdje žive. Od adrese stanovanja pa do države prebivališta.
    Tako si je dotični „novinar“ Gordan Duhaček dopustio slobodu „satirične obrade domoljubne pjesme“. Riječ je o „Vili Velebita“, jednoj od najdražih i najvažnijih domoljubnih pjesama koju su iznjedrili Hrvati. U svojoj nadahnutosti ovaj je „novinar“ pretvorio nešto predivno u – govno. Doslovce. Istina – nije važno samo što se kaže nego i tko kaže, ali što je previše je previše.

    Međutim, ovom „novinaru“ upitnog uljudbenog, moralnog, kulturološkog i svakog drugog dosega, niti to nije bilo dovoljno, nego je nastavio iritirati hrvatsku javnost svojim „mislima“, pa si je dopustio na svom twiteru objaviti da je sretan i ponosan što svojim „djelovanjem“ doprinosi razmontiranju Hrvatske.

    O nakaradnosti načina na koji ovog „novinara“ brane njegovi „kolege“ i kojekakve uhljebničke udruge koje skrbe o pravima manjina i drugih superzaštićenih skupina, da ne govorimo. Njegov degutantan čin nazivaju novinarskom slobodom i čude se kako je moguće da ga se netko uopće usudio privesti. Prestrašno.

    Ono što svakog domoljuba boli, a posebice članove HSP-a, jest što je policija ovog tipa privela zbog banalnog razloga – neodazivanja na sudski poziv. Umjesto da ga je DORH po službenoj dužnosti kazneno gonio zbog vrijeđanja hrvatske države i javno objavljenog pokušaja rušenja hrvatske države. Već smo više puta zaključili da Hrvatska svakim danom sve više postaje Apsurdistan.

    Nepojmljivo je da u Hrvatskoj ne bude procesuiran tip koji vrijeđa sve hrvatsko i priznaje da podriva ustavni poredak dok se hrvatske domoljube progoni zbog zastave s prvim bijelim poljem (kakva je bila prvih mjeseci uspostave Republike Hrvatske) ili zbog poziva na obranu SVOJEG doma – Za dom spremni.
    Stoga Hrvatska stranka prava, u ovom slučaju, od DORH-a zahtjeva pokretanje kaznenog postupka po službenoj dužnosti protiv Gordana Duhačeka zbog opetovanog vrijeđanja hrvatske države, hrvatskih građana i njihovih osjećaja te zbog pokušaja rušenja hrvatske države.
    Ukoliko DORH to ne učini, to će i u ovom slučaju napraviti Hrvatska stranka prava, ali u oči nam pada i gromoglasna tišina predsjedničkih kandidata oko ova dva slučaja. Očigledno nitko od njih nema hrabrosti podržati hrvatsku Hrvatsku, a u strahu da ne uznemire povlaštene manjinske skupine raznih provinijencija.

    Prof. dr. Zvonko Čapko, glavni tajnik HSP

  • HSP zahtijeva ukidanje ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96)



    Još od najave, a potom i od donošenja spornog ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96) Hrvatska stranka prava ima nepromjenjen stav – riječ je o nepotrebnom i krajnje štetnom zakonu za Republiku Hrvatsku.

    Najnoviji događaji teroriziranja većinskog naroda od strane određenih pripadnika spske nacionalne manjine, prije svega provokacije u selu Uzdolju kraj Knina zatim i u Rijeci, govore kako smo od samoga početka, ukazujući na svu pogubnost donesenog Zakona i podzakonskih akata, bili u pravu.
    Jasno je kako nije riječ o izoliranim slučajevima.

    U pitanju je dobro osmišljena i dobro kordinirana teroristička aktivnost, s krajnjim ciljem međunarodne kompromitacije Republike Hrvatske, čime bi, u konačnici, bili potkopani i sami temelji ustavnosti i pravnog poretka hrvatske države.

    Na žalost, istovremeno smo svjedoci i sprege tih grupacija sa pojedinim pravosudnim čimbenicima, zatim i određenim novinarima i urednicima ponekad čak i vodećih hrvatskih medijskih kuća. Nema nikakve dvojbe kako je plan provedbe aktualnog ‘Memoranduma SANU II’ u punom zamahu, nanovo se na krajnje vulgaran i krajnje opasan način demonizira hrvatski narod, te se istovremeno pokušava stvoriti novi naraštaj ‘jadne i ugrožene srpske nejači’.

    Pokušaj provedbe prvog, Isaković, Kanazir, Markovićevog i dr. ‘Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti’ rezultirao je brutalnom agresijom na Republiku Hrvatsku, zatim i na Bosniu i Hercegovinu. Četničke velikosrpske paravojne horde, udružene sa komunističkom tzv. Jugoslavenskom narodnom armijom, masakrirale su i pobile na desetine tisuća nevinih ljudi, opustošili cijela područja, sravnile sa zemljom i sela i gradove, dakle, praktički pokušali su s lica zemlje izbrisati sve što je stajalo na putu projekta ‘svi Srbi u jednoj državi, odnosno projektu stvaranja Velike Srbije. Sve, naravno, pod krinkom zaštite i spašavanja ‘ugrožene srpske nejači’.

    Ne samo aktualni događaji u Uzdolju kraj Knina ili u Rijeci, svjedoci smo višegodišnjih provokacija dijela srpske nacionalne manjine prema većinskom hrvatskom narodu, napose na područjima bivših UNPA zona sjever, zapad i istok. Posebno je zabrinjavajuća činjenica kako su najčešći akteri tih i takvih provokacija redom bivši pripadnici zloglasnih srpskih paravojnih okupacijskih snaga, koji su temeljem štetnog i nepotrebnog ‘Zakona o općem oprostu’ postali legalni i legitimni građani Republike Hrvatske, sa svim pravima i obvezama koja crpe iz hrvatskog državljanstva.

    Ukidanje ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96)

    Republika Hrvatska je prije tridesetak godina prošla proces osamostaljenja i stvaranja slobodne, samostalne države. Neka pitanja, koja su u određenom vremenskom kontekstu nekima izgledala možda čak i rješiva sama po sebi, na dramatičan su način nanovo otvorena.

    Tu prije svega mislimo na donošenje i egzistiranje nepotrebnog i krajnje štetnog ‘Zakona o općem oprostu’ kojega je Hrvatski državni Sabor donio 1996. godine. Hrvatska stranka prava na našim je prostorima oduvijek prednjačila u borbi za neovisnu i samostalnu hrvatsku državu, oduvijek smo bili nositelji pozitivnih promjena, najstarija smo politička stranka hrvatskog naroda i, kao takvi, kvalificirani smo i mjerodavni, to smatramo svojom obvezom, sudjelovti u donošenju ključnih političkih odluka. Nikada nismo bili najekstremniji, nikada nismo prisvajali tuđe zasluge, ali smo uvijek bili najuporniji, najdosljedniji u projektu stvaranja i očuvanja hrvatske države. Čak i onda kada smo bili najmalobrojniji, čak smo i tada bili simbol nove, demokratske, domoljubne, suverene Republike Hrvatske, ni tada se nismo mirili sa preovladavajućim štetnim trendovima, jasno smo ukazivali na opasne pojave koje su prijetile, a danas vidimo koliko su opasne i koliko smo u pravu bili. To činimo i danas!

    Slijedom svega navedenoga, Hrvatska stranka prava odlučila je podnijeti zahtjev Hrvatskom saboru kojim ćemo zatražiti ukidanje ‘Zakona o oprostu’ (N.N.80/96)

    Mišljenja smo kako ovaj zakon niti danas, kao niti u momentu donošenja, ne pridonosi uspostavi povjerenja i suživota između većinskog hrvatskog naroda i srpske nacionalne manjine, posebice i jer je štetan za ukupne hrvatske nacionalne interese, te je kao takav neodrživ.

    ‘Zakon o oprostu’ ostavlja otvorene ruke aboliranim četnicima i drugim više ili manje prikrivenim neprijateljima hrvatske državnosti i hrvatskog naroda, da i dalje, sada u službi ‘Memoranduma SANU II’, proizvode kaos, ruše ustavno pravni poredak, na žalost počesto i u suradnji sa jednim dijelom članstva vladajuće saborske koalicije.

    Stoga pitamo pripadnike hrvatske društvene elite, napose aktualne obnašatelje političke i zakonodavne vlasti, postoji li iti jedna država na svijetu u kojoj oružani rušitelji, ponavljamo oružani, svoje matične države nisu procesuirani, strogo kažnjeni zatim i lustrirani, te slijedom svega maknuti na potpunu društvenu marginu. To postoji jedino u Republici Hrvatskoj!

    Dakle, ne samo da nisu procesuirani, kažnjeni i marginalizirani, ovdje im se dozvoljava da i dalje neometano rade potpuno istu rabotu, možda u malo izmjenjenim ulogama, ali svakako rabotu na štetu hrvatskog čovjeka i hrvatske države.

    Pametni ljudi uvijek uče na svojim pogreškama. Ako nije tako, onda su osuđeni na njihovo ponavljanje. Stoga se nadamo kako će zastupnici hrvatskog sabora imati dovoljno mudrosti, ali i nacionalne osviještenosti te da će poduprijeti ovaj naš zahtjev i zaustaviti scenarij rušenja samih temelja hrvatske države.

    Zastupnici u hrvatskom saboru moraju svoj politički put zasnivati na vrlo jasnim nacionalnim temeljima i načelima, a nikada na dnevnoj politici ili kratkoročnim probicima. Ukoliko to ne učine, ukoliko ne prepoznaju značaj ove odluke budući im naraštaji neće oprostiti.

    Karlo Starčević, predsjednik HSP
    Nikica Augustinović, predsjednik Glavnog stana HSP

  • HSP predstavio “Programsku deklaraciju hrvatskog zajedništva”


     Danas je na  konferenciji za medije u središnjici HSP-a u Zagrebu  javnosti i medijima predstavljena “Programska deklaracija hrvatskog zajedništva” koju  i ovdje stavljamo na uvid svima i tražimo potporu svih koji  Hrvatsku žive da nas podrže kako bi zajedno ostvarili Hrvatsku HRVATSKU.



    Hrvatski narode!

    Svekoliko moralno potonuće hrvatskih političkih stranaka, čije se djelovanje uglavnom svodi na očuvanje stečenih pozicija kao i obnašanje vlasti pod svaku cijenu, zatim opće privredno rasulo popraćeno uništavanjem ukupnog gospodarstva, posebice ruralnih prostora, duhovna apatija i urušavanje nacionalnog identiteta, obezvrjeđivanje temeljnih vrednota Domovinskog rata, crna demografska slika i brojne druge, nadasve loše, prognoze vrlo su opasni trendovi protiv kojih Hrvatska stranka prava mora podići svoj glas. Ti i takvi trendovi suštinski razaraju hrvatsko nacionalno tkivo, a Republiku Hrvatsku čine krajnje nestabilnom državom. Pravaši su na ovim prostorima oduvijek prednjačili u borbi za neovisnu i samostalnu hrvatsku državu. Bili smo nositelji pozitivnih promjena, najstarija smo politička stranka hrvatskog naroda i, kao takvi, kvalificirani smo i mjerodavni aktivno sudjelovati u političkom životu naše države, iz čega i proizilazi naša obveza ne samo ukazivati na navedene pogubne trendove nego i predlagati rješenja.

    Jedinstvo politički i svjetonazorski srodnih državotvornih stranaka, na žalost, u ovom trenutku je nerealan politički projekt, no zajedništvo utemeljeno na programu i općeprihvaćenoj suverenističkoj platformi je ‘condicio sine qua non’, dakle nužan preduvjet za sve buduće uvjete i sve procese kako političkog tako i moralnog ozdravljenja hrvatskog naroda. To bi bio preduvjet konačnom stvaranju zdrave nacije političkih Hrvata.

    Stoga se, temeljem već usvojenih odluka, usuđujemo predložiti i javno predstaviti ovu Deklaraciju svim našim političkim ili potencijalnim koalicijskim partnerima te udrugama i dokazanim pojedincima državotvornog i nacionalnog opredjeljenja, kao naš osobni, ali i stranački doprinos nacionalnom ozdravljenju i općehrvatskom zajedništvu.

    Kako smo ranije naveli, u Republici Hrvatskoj događaju se epohalno velike promjene koje suštinski razaraju hrvatsko nacionalno tkivo. Takve promjene iziskuju iznimne napore i vještine kako bi država, kao takva, uspjela na svom putu rasta, stabilnosti i demokratizacije, kako bi u konačnici postala prihvatljivo mjesto življenja hrvatskom narodu, ali i svim njezinim građanima.

    Velike promjene u pravilu iziskuju i velike prilagodbe, korekcije, dopune kako stranačkih programa tako i ukupnih politika. Mi, kao najstarija hrvatska politička stranka, koja je oduvijek prednjačila u stvaranju slobodne i samostalne Republike Hrvatske, smatramo kako je nužno učiniti potrebne promjene i korekcije stranačkih politika u cilju ujedinjenja i stvaranja istinski demokratske i prosperitetne država, koju bi pripadnici hrvatskog naroda zaista osjećali kao svoju Domovinu, što bi trebao biti osnovni cilj i motiv svih hrvatskih političkih stranaka.

    Spremni smo, u tom smislu, preuzeti odgovornost vođenja tog procesa, te odgovornost i lidersku poziciju svih budućih političkih platformi ili koalicija. Za to imamo znanje, volju, snagu i ljude.
    Otac Domovine dr. Ante Starčević je davno ustvrdio da se na dobru temelju može napraviti i dobra i loša zgrada, a na lošu temelju isključivo loša: ‘To je glavna nesreća Hervatah, da se derže ljudih, a ne načelah, a ne programa. S toga je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačie izpadaju, nego li je on očekivao. Tko sam za se ne mari, čemu da se nada od drugih? Koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne. Gončin će vas tim većma prezirati, čime mu se većma podate. Nas će jedan za drugim u zemlju, a program, kako i narod, ima živieti.“

    Deklaracija hrvatskog zajedništva

    1. LUSTRACIJA Politička higijena kao osnovni preduvjet zdravlja i budućnosti hrvatskog naroda. Implementacija ‘Rezolucije Vijeća Europe 1481.’ u sve državne institucije kao i u zakonodavstvo RH, te prava i obveze koje iz toga proizlaze.

    2. VODA KAO USTAVNA KATEGORIJA Pravo na vodu temeljna je potreba ljudske egzistencije. To pravo je, naročito obzirom na društvene, političke i gospodarske okolnosti u RH, potrebno žurno zaštititi Ustavom RH, uključivši i sve preduvjete ostvarivanja tog prava, kao temeljnog ljudskog prava.

    3. NOVI IZBORNI ZAKON Novi izborni zakon i pravedniji, ako je već pravedni nemoguć, izborni sustav u RH koji uključuju izbornu kontrolu i E-glasovanje kao i povećanje zastupnika iz izvandomovinstva. Potrebno riješiti višak (ca. 850.000) i manjak (ca. 650.000) birača, odnosno napraviti reviziju podataka o broju birača po županijama, gradovima, općinama i izvandomovinstvu. Ispraviti nepostojanje kontrole kod APIS-a (računalni centar), gdje čak nije dostupna arhitektura softwarea (državna tajna), riješiti nepostojanje uredne registracije birača na biračkim mjestima prilikom glasovanja, jer nitko ne može dokazati da je pristupio izborima, te onemogućiti da glasovi ispod izbornog praga idu na stranu političkih protivnika (dokinuti D’Hondtovu metodu). Naime, prilikom preuzimanja glasačkih listića glasač ne potpisuje primitak glasačkog listića nego se samo zaokružuje osoba koja je pristupila glasanju, a naknadno se mogu zaokruživati osobe koje nisu pristupile glasanju. Prostor za manipulaciju je otvoren.

    4. USTAVNI ZAKON O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA Promjena ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji se danas može različito tumačiti. Naime, u Ustavnom zakonu donešenom 2002. g. o pravima nacionalnih manjina umjesto sadašnjih 33,3% treba ugraditi cenzus za uvođenje dvojezičnosti od 50% kao što je to praksa u EU. Osim činjenice da EU ne poznaje kategoriju nacionalne manjine, mi isto tako danas možemo svjedočiti privilegiji u kršenju Ustava i zakona RH o pravima nacionalnih manjina i to recimo u članku 40. Naime, ustavno-pravno nije dopušteno unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi, kao što to stoji u odluci Ustavnog suda od 29. srpnja 2011.g. Iz svega toga je vidljivo da je Hrvatskoj danas nužan jedan jasan i nedvosmislen građanski sveujediniteljski politički središnji identitet. Potrebno je, dakle, zakonski promijeniti cenzus sukladno zemljama članicama EU te urediti i zajamčiti novu ustavnu kategoriju jednakosti hrvatskog i republikanskog građanstva. Ustavno pravna podloga po kojoj bi svi državljani RH imali ista prava i obveze bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost, a manjinska prava rješavati bilateralnim sporazumima prema načelu reciprociteta. Ustavom zajamčiti opoziv zastupnika u Saboru temeljem referenduma u njegovoj (njihovim) izbornim jedinicama.

    5. OBEŠTEĆENJE I POVRAT Zakon o odgovornosti odnosno obeštećenju i povratu izgubljenih materijalnih i nematerijalnih sredstava na svim razinama vlasti (zakonodavne, izvršne, sudske), uključujući državnu upravu i sve državne tvrtke, koji uključuje i Zakon o restituciji (povrat oduzete imovine), te povrat opljačkanog u pretvorbi i privatizaciji. Naime, tvorac koruptivnih zakona o pretvorbi i privatizaciji Jakša Barbić je priznao da niti jedan zakon u RH, uključujući Zakon o pretvorbi, nije u skladu s Ustavom RH, te službeno izvješće državne revizorice Šime Krasić u kojem se potvrđuje kako je manje od 2% državnih poduzeća legalno privatizirano. Podsjećamo da se privatizacijsko-pretvorbena pljačka smatra ratnim zločinom (ratno profiterstvo) i time ne zastarijeva.

    6. DEMOGRAFSKA OBNOVA Novi program nacionalne demografske obnove i prostornog uređenja kao i održivog razvoja RH, te reforma lokalne i javne uprave kao i novi teritorijalni ustroj. Potrebno je uvesti i novi regionalni ustroj Hrvatske, gdje bi se u postojećim Županijama koje bi prerasle u administrativne izborne jedinice biralo po tri zastupnika ili podijelilo državu u 60 izborih jedinica u kojima bi se birao po jedan zastupnik iz izborne jedinice biračima poznat po imenu i prezimenu. Dakako, Ustavom zajamčiti opoziv zastupnika u Saboru temeljem referenduma u njegovoj (njihovim) izbornim jedinicama.

    7. HRVATSKA INVESTICIJSKA BANKA Osnivanje Hrvatske investicijske banke (za poljoprivredu, industriju te malo i srednje poduzetništvo). Kontrola protoka novca od HNB-a preko državnih institucija i zaštita kune kao nacionalne valute. Jasna i argumentirana protimba uvođenju EURO-a u ovom trenutku.

    8. REVIZIJA ŠTETNIH ZAKONA Revizija štetnih zakona, odnosno ukidanje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dohodak donesenog 2012.g od strane SDP-a, a koji u članku 14. kaže: U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005.g. ili prevedeno na obični jezik sva imovina koju su bankari, tajkuni i kriminalci stekli na bilo koji način do 1. siječnja 2005. g. ostaje u njihovom trajnom vlasništvu i država neće ispitivati način stjecanja te imovine”. Ukidanje Zakona o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine, ukinuto 1990. g. Dakle, ponovno uvođenje Zakona o porijeklu imovine kao i Zakona o ugrožavanja državne neovisnosti ukinutog 2013.g.

    9. REFORMA PRAVOSUĐA Reforma pravosuđa koja uključuje ne pravedniji već pravedan izbor sudaca, (mandat), primjenu lustracije te uvođenje kaznene odgovornosti za suce.

    10. ALTERNATIVNI IZVORI ENERGIJE Poticanje alternativnih izvora energije i proglašenje poljoprivrede strateškom gospodarskom djelatnošću. Kroz uvođenje poljoprivrednog zadrugarstva i navodnjavanje subvencionirati tj. naglasak stavljati na razvoj ekološke proizvodnje, a koja uključuje industrijsku i medicinsku konoplju. Poljoprivredne poticaje isplaćivati ISKLJUČIVO po jedinici mjere – kilogram, litra ili komad.

    11. ISKLJUČIVI GOSPODARSKI PROSTOR Proglašenje Isključivog gospodarskog prostora (IGP) uz sve pripadajuće mjere za zaštitu hrvatskog djela Jadranskog mora, te uvođenje zabrane bušenja Jadrana.

    12. ZAKON O REFERENDUMU Zakon o Referendumu (dulji vremenski rok, manji broj prikupljanih potpisa te E-potpis). Uvođenje referendumskog dana, smanjenje broja potpisa koje je nužno prikupiti za pokretanje referenduma na max 5% uz produženje roka za prikupljanje potpisa na 30 dana. Također urediti oblik referenduma za opoziv političara, saborskih zastupnika pa do lokalnih vijećnika.

    13. RATNA ŠTETA Zakon o ratnoj šteti. Ovim bi se zakonom obvezala hrvatska vlada na poduzimanje svih pravih radnji nužnih za pokretanje i realizaciju zahtjeva za isplatu ratne štete od strane agresora – Srbije i Crne Gore. Prethodno utvrditi točan iznos i vrstu ratne štete koju će se potraživati od agresora.

    14. KURIKULARNA REFORMA Zaustavljanje neprincipijelne i odnarođene kurikularne reforme (nacionalni konsenzus) te donošenje moderne, ali i hrvatski orijentiranje kurikularne reforme. Naglasak na pripremi za budući život, a ne učenju činjenica napamet, ali i uz uvažavanje činjenica iz hrvatske povijesti koju sva djeca u Hrvatskoj moraju znati.

    15. HRVATI U BiH I IZVANDOMOVINSTVU. Definiranje čvrstog i jasnog stava prema pravima Hrvata u BiH, Srbiji i Crnoj Gori i općenito prema politici u BiH kao susjednoj državi. Također je bitno definirati i jasan stav prema svim ostalim Hrvatima izvan Hrvatske, te izraditi strategiju njihovog povratka u Hrvatsku te strategiju uključenja izvandomovinske Hrvatske u investicijske projekte u Hrvatskoj.

    16. ILEGALNA MIGRACIJA Definiranje jasnog stava prema migrantima, legalnim i ilegalnim, te izrada strategije kojom se Hrvatsku brani od tihe okupacije koja se upravo takovim migracijama provodi – za sada u nekim članicama EU, ali uskoro i u Hrvatskoj.

    Uvaženim dužnosnicima, kao i svim političkim čimbenicima i štovanim članovima HSP-a poručujemo kako ovu političku platformu vidimo, ne samo kao temelj provođenja državotvorne ideje i političkog oporavka RH, već i kao predizborni alat čije su mogućnosti izuzetno velike i otvorene. Vjerujemo kako je važno voditi pisani trag i imati čvrste argumente, pa čak i za one koji ovu Deklaraciju moguće odbiju ili je ne prihvate. U tu svrhu za praćenje i analizu predlažemo međustranačko tijelo za provedbu i usuglašavanje navedenih točaka sa svim potencijalnim partnerima i to po načelu aktualnosti i prioriteta. Također, bilo bi poželjno da se na sva tijela koja u ovom sudjeluju na svojim razinama provede unutarstranačka lustracija kako zbog kredibiliteta tako i da se spriječi ulazak destruktivnih faktora.

    Deklaracija se upućuje svim državotvornim i svjetonazorski srodnim strankama, udrugama i pojedincima koji na zajedničkoj platformi hrvatskog zajedništva u dobroj vjeri vide temelj za sve buduće razgovore o svekolikom oporavku te političkom, ekonomskom, gospodarskom i moralnom izlasku hrvatske države iz krize.

    Hrvatska se treba ostaviti politike lidera i velikih i malih vođa. Dapače, moramo se vratiti politici programa i načela, onoga što je svojedobno poručivao i naš Otac domovine: ‘Najstrašnije su vam rieči, da ćete mene ‘sliediti’. Toga ne bude. Ako trebate gončina, tražite si ga drugdie. Ja niti koga vodim, niti gonim. To je glavna nesreća Hervatah, da se derže ljudih, a ne načelah, a ne programa. S toga je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačie izpadaju, nego li je on očekivao. Tko sam za se ne mari, čemu da se nada od drugih? Koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne. Gončin će vas tim većma prezirati, čime mu se većma podate. Nas će jedan za drugim u zemlju, a program, kako i narod, ima živieti. Ja ne deržim ni izdaleka do mojih nazorah koliko vi, nego razmišljavam kako mogu, pa kažem izkreno kako mogu. Tako treba da svi radimo. Kad se mnienja pokrešu i izbistre: ‘Deržimo se onoga, koje ih je najbolje i najpogodnije po sav narod. Tako ću biti ja s vami kako i vi sa mnom: svi ćemo biti jedinac za dobro Domovine’. Dr. Ante Starčević

    Zaključno, mi, članovi Hrvatske stranke prava, obzirom da smo oduvijek jasno i nepokolebljivo zastupali nacionalne interese, imamo povijesno pravo i obvezu predlagati rješenja i definirati viziju budućnosti naše zemlje i našega naroda, to smo činili u vremenima kada je to bilo ne samo nepopularno nego i jako rizično.

    Sebe i ovoga puta vidimo kao pokretača neophodnih promjena, kao nastavak i završetak demokratskih procesa koji su naprasno prekinuti tijekom procesa stvaranja neovisne Republike Hrvatske. Jer, hrvatski narod ima svoju budućnost samo ako svoju državu gradi na čvrstim nacionalnim, suverenističkim temeljima, na našim najboljim nacionalnim osobinama i tradiciji. Stoga se usuđujemo ovu deklaraciju predložiti i javno predstaviti.

    U Zagrebu 20.8.2019.

    Karlo Starčević, Predsjednik HSP

    Pročitajte i na :DirektnoT portalTotal infoPixellMAXPORTALYou tube

  • HSP: Dosta je srbovanja po Hrvatskoj!


    Nakon što nije uspjela provokacija na Banovini zahvaljujući javnim reakcijama našeg Ivice Pandže Orkana najpoznatijeg lovca na ratne zločince, četnička parada ide dalje i pokušava izazvati programirane međunacionalne probleme i netrepeljivost u Vukovaru između Hrvata i srpske nacionalne manjine koja živi u ovom gradu heroju.

    Naime, plakati otisnuti na ćirilici pojavili su se zadnjih dana u Vukovaru na kojima Zavičajni klub Kordunaša i Banijaca “Miloš Vojnović” (??!!) 30. kolovoza ove godine u Vukovaru organizira “zavičajno veče”, a kojem će nastupiti izvjesni Momo Stanić. Radi se Momčilu Staniću (Momi) koji je u Domovinskom ratu predvodio službeni Vojni orkestar 39. banijskog korpusa srpske paravojske.

    U svojim pjesmama širio je mržnju, prijetio Hrvatima da se nikad neće vratiti na Baniju, a prijetio je i ubijanjem Hrvata. Dakle, notorni četnik došao u Hrvatsku po “ustaške kune”, koje mu izgleda nisu mrske.
    Momo Stanić, poznat kao „pevač“ koji je svojim djelovanjem itekako potpirivao velikosrpsku agresiju i poticao pobunu srpskog stanovništva protiv Republike Hrvatske, nije dobrodošao u Hrvatsku. Istančani ukus vodstva hrvatskih Srba da izaberu vrijeme i mjesto je i ovaj put pokazao što misle o Hrvatskoj, braniteljima i hrvatskom narodu.

    Potkrijepljeni i ohrabreni sluganskom politikom Plenkovićeve vlade, stranke i partnera četnici sa radnom dozvolom u Hrvatskoj, odnosno Srpsko narodno vijeće i “Udruženje” koje predvodi abolirani četnik Boro Rkman, nakon medijski pretjerano aksploatiranih slučajeva iz crne kronike iz okolice Knina i Rijeke nastavljaju svoju programiranu akciju i u Vukovaru, što bi bila kruna njihove akcije, naravno sve to uvezano s političkim reakcijama iz Srbije od notornih Vučića, Dačića, Vulina i bratije.

    Ovakva manifestacija srbovanja je prevršila svaku mjeru i itekako je sporna i HSP-u neprihvatljiva, kao što bi morala i trebala biti neprihvatljiva svakom Hrvatu.

    Do kada će u Hrvatskoj, državi apsurda, njenim braniteljima biti zabranjeno pjevati (Marko Perković Thompson) ali je zato “pevačima” iz Srbije poznatima po glorificiranju ratnih zločinaca i zločinačke vojske koji su po DRŽAVI HRVATSKOJ imali svoj KRVAVI PIR dozvoljeno.

    Strašna je je to i porazna činjenica.

    Tko je dopustio i izdao dozvolu za rad u Hrvatskoj osobi koja je bila dio sustava koji je rušio Hrvatsku i slavio četničke koljače?? Do kada ćemo dopuštati ovu sramotu i javno sramoćenje ratnika i branitelja u HRVATSKOJ?? Ima li ovome kraja? Nije ovo prvi puta da spomenuti Momo nastupa u Hrvatskoj.

    Hrvatski narode vrijeme je da kažemo dosta ovom ponižavanju Hrvatske, hrvatskih branitelja, njihove žrtve i djela!

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Drago Marković, član predsjedništva HSP-a

  • Otvoreno pismo gradonačelniku Vukovara g. Ivanu Penavi.



    Poštovani g. gradonačelniče,

    obzirom da je za 30.kolovoz 2019.g. u Vukovaru, u restoranu Mornar, najavljen “velikosrpski dernek” pod takozvanim nazivom “Zavičajno veče” u organizaciji Zavičajnog kluba Kordunaša i Banijaca “Miloš Vojnović”, zahtijevamo od Vas kao gradonačelnika Vukovara i direktnog nositelja lokalne vlasti da isti BEZUVJETNO ZABRANITE.

    Smatramo da ovoj i ovakvim provokativnim manifestacijama u gradu heroju ni pod kojim uvjetima nema mjesta te iste treba zabraniti bez odgode. Sam naziv tog tzv. zavičajnog kluba nosi naziv “Miloš Vojnović” i svakako je provokacija za sve Hrvate i domoljube i sve časne ljude Vukovara.

    Pok. Miloš Vojnović je za vrijeme Domovinskog rata obnašao dužnost predsjednika Vrhovnog suda u tzv. Krajini. Inače, zbog pobune protiv Republike Hrvatske Vojnović je osuđen na 12 godina zatvora na Županijskom sudu u Osijeku, no aboliran je prema Zakonu o oprostu. I sam predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Vladimir Gredelj osudio je njegovu kandidaturu za suca vukovarskog Županijskog suda 2002. g.

    Nadalje, glavni zabavljač na imenovanom “derneku” je Momčilo Stanić – Moma koji je za vrijeme Domovinskog rata predvodio službeni Vojni orkestar 39. banijskog korpusa srpske vojske krajine, a u svojim pjesmama širio je ekstremnu mržnju prema Hrvatima.
    S posebnim prijezirom, Stanić je sa svojim bendom pjevao o prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu.
    Važno je napomenuti da su ove godine u kolovozu Staniću HKUD “Jabukovac” u Jabukovcu kod Petrinje zabranio nastup na sličnom skupu!

    U nadi da će te postupiti sukladno svojoj savjesti i ovlastima, unaprijed Vam se zahvaljujemo!

    HSP Vukovar

  • HSP: MEMORANDUM 3 SANU je na djelu! Hrvatski narode budi spreman na odgovor!


    Sezona „kiselih krastavaca“ je u punom jeku. Kolovoške vrućine tjeraju ljude da misle na more, osvježenje, odmor i uživanje. Upravo je takvo vrijeme najbolje za odvlačenje pozornosti te na forsiranje događaja temeljnih na obrnutim vrijednostima.

    Tako smo posljednjih dana svjedoci nekoliko naizgled nepovezanih događaja, ali njihovo medijsko (ne) praćenje pokazuje da su i te kako povezani.

    Prvo je bila prekršajna dogodovština vezana za poklič „Za dom spremni“ o čemu smo se nedavno očitovali.

    Nekoliko dana nakon toga dogodilo se nešto „novo“. Skupina lokalnih Srba, predvođena vlasnikom “kafane” ujedno i tipom koji se slikao sa Kapetanom Draganom (u njegovom lokalu je prije godinu dana pijani četnik u majici s likom četnika Draže Mihajlovića, napao i ozlijedio hrvatskog branitelja i dužnosnika HVIDRA-e …. da podsjetio zaboravne .. i nikom ništa),  zdušno je navijala za „svoj“ klub. Dodajemo i da je „nedužna žrtva antisrpskog divljanja“ zapravo i Boris Petko, onaj s početka ovog odlomka, koji je prema iskazima svjedoka „do krvi mlatio zarobljene Hrvate u Kninu 1991.“.

    Je li to „nedužna žrtva“? Ne. To je samo NEKAŽNJENI ABOLIRANI ČETNIK. Ne osuđeni ratni zločinac. Tko ne vjeruje neka se raspita kod onih koje je premlaćivao.

    U normalnom je slučaju normalno da ljudi navijaju za klub koji žele. U ovom slučaju situacija je ipak drugačija. Zašto?  Zašto ljudi ne bi navijali i bodrili klub koji vole?

    Odgovor je jasan: zato jer klub o kojem je ovdje riječ nije SAMO sportski kolektiv, nego i simbol zla koje je sijalo smrt, teror i razaranje diljem Hrvatske, a posebice u kninskom kraju. Dakle, riječ je o Crvenoj zvezdi. Ona ne bi bila problem sama po sebi, ali činjenice su neupitne. „Navijačka“ skupina koja prati taj klub zovu se Delije, a njihov vođa je prije 30-tak godina bio ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan. Poznato?

    Svojim djelovanjem Arkan i njegove Delije, tijekom Domovinskog rata velikim dijelom uključene su u zvjerska djelovanja diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine kroz četničku paravojnu postrojbu koju je osnovao – Srpska dobrovoljačka garda (SDG) „Crvene beretke“.
    Dodajemo da HSP osuđuje svako nasilje, te smatramo da se počinitelje nasilja uvijek mora kazniti za počinjena nedjela, ali također inzistiramo i da se utvrde sve relevantne činjenice koje su do tog nasilja dovele. Ponavljamo da su Arkanove Delije u uniformama SDG činile strašna zvjerstva po Hrvatskoj, a Knin je epicentar zla koje je Hrvatsku snašlo početkom 90-tih godina, pa se tamošnji događaji uvijek moraju promatrati uzimajući u obzir i sve što je do njih dovelo.

    Treći događaj koji je dodatno pojačao emocije na hrvatskoj političkoj sceni jest potpuno ignoriranje državnih medija jednog tužnog događaja. Naime, 23.8.2019., na Europski dan osude totalitarnih režima, u zagrebačkim Gračanima održan je posljednji ispraćaj 294 posmrtna ostatka žrtava Titovih komunističkih koljača, koji su – bez suđenja – likvidirali nenaoružane žene, djecu i muškarce.

    Ne sjećamo se da smo zabrinute „vođe“ hrvatske države vidjeli na posljednjem ispraćaju. Oni isti koji su u trenu „osudili nasilje nad nedužnim srpskim stanovnicima u okolici Knina“, prethodno uopće ne istraživši cijelu „priču“, nisu se udostojili ispratiti 294 posmrtna ostatka na posljednje počivalište. Zašto? Vjerojatno zato jer su njihovi preci, a u svakom slučaju ideološki prethodnici, počinili ta okrutna i zločinačka masovna ubojstva.

    Postavljamo nekoliko pitanja:
    Hrvatskim „vođama“. Do kad ćete zapostavljati činjenicu da vodite HRVATSKU državu. Do kad ćete, zbog nekoliko glasova onih koji po mišljenje odlaze u Srbiju, gaziti prava hrvatskih branitelja, prešućivati istinu o Domovinskom ratu i uništavati hrvatski ponos i želju za ostankom i opstankom u Republici Hrvatskoj?

    Vrijedi li 294 ubijena Hrvata od strane komunista manje nego napad na nekoliko „nedužnih pripadnika srpske nacionalne manjine“ koji baš i nisu tako nedužni.

    I na kraju, kako ćete reagirati na posljednju Vučićevu provokaciju, kad je kao tipičan četnički vojvoda, izjavio: “ Razumljivo je da su se Srbi pobunili prije 30 godina“, opravdavajući velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, kao i divljanja četnika po Hrvatskoj?

    Miloradu Pupavcu. Odlučite se jeste li hrvatski ili srpski političar, tj. jeste li predstavnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj ili vođa srpskog naroda unutar velikosrpskog projekta? Do kad ćete potpirivati animozitet između Hrvata i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, ponašajući se kao tipičan etnobiznismen? Do kad ćete s radošću ubirati stotine tisuća „ustaških kuna“ istovremeno pljujući po temeljima hrvatske države u kojoj (predobro) živite?

    Hrvatskom narodu. Do kad ćeš, izvarani hrvatski narode, birati između dva zla, plave i crvene sljedbe komunističke partije? Do kad ćeš birati one kojima je stalo samo do vlastitog probitka i koji ne sluša tebe koji si ga izabrao, nego svoje gospodare u Briselu i drugim centrima moći?
    Na kraju, nadamo se da će vrijeme koje dolazi donijeti i promjene u svim segmentima hrvatskog društva te da će hrvatski narod prepoznati one koji žive za Hrvatsku, a ne od Hrvatske.

    Dan dolazi!

    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • Uhljebi i dezerteri: ne dirajte jedno od povijesnih nasljeđa HOS-a – pozdrav „Za dom – spremni“


    Na Programskoj konvenciji održanoj u veljači 2018. Hrvatska stranka prava donijela je Programske smjernice svojeg rada
    (https://www.hsp.hr/vijesti/na-konvenciji-u-zagrebu-hrvatska-stranka-prava-predstavila-programske-smjernice/)

    Dio programskih smjernica je usmjeren prema zaštiti povijesne baštine, a drugi – veći dio – prema stvaranju temelja za budućnost Hrvatske kakvu želimo ostaviti svojim potomcima.
    Hrvatska stranka prava se priprema za predstojeće parlamentarne izbore i ozbiljno radi na Izbornom programu koji će biti predstavljen javnosti u za to primjerenom trenutku. O načinu izlaska na parlamentarne izbore odlučiti će, sukladno Statutu HSP, Središnja tijela HSP, kao i o kandidatu kojega će HSP podržati na predstojećim predsjedničkim izborima. Nedavno smo svjedočili izjavama samoproglašenih „čuvara pravaškog ćudoređa“ koji su, loveći u mutnom, čak napisali da će HSP podržati aktualnu predsjednicu Republike – što se SIGURNO neće dogoditi.

    Među temama koje ozbiljno tište sve hrvatske građane, a koje su također obuhvaćene Programskim smjernicama HSP, primjerice: poticanje investicija, demografska obnova i sl. posljednjih dana ponovno se rasplamsava sraz dvaju svjetova oko nikad riješenog pitanja – pozdrava „Za dom – spremni!“.
    Stoga će ovaj tekst biti posvećen upravo tom pozdravu.

    Prvo činjenice.
    Pozdrav „Za dom“ javlja se u spjevu Pavla Rittera Vitezovića – „Opsada Sigeta“ objavljenog prije više od 330 godina, točnije 1684. Godine. Svega godinu dana nakon povijesne pobjede kršćanskih vojski nad Turcima kod Beča. Isti se izraz spominje i u operi „Nikola Šubić Zrinjski“ koju je Ivan Zajc objavio 1876. godine.
    Nešto prije Zajčeve opere, legendarni hrvatski ban Josip Jelačić Bužimski je, vodeći hrvatske bojovnike u bitke protiv Mađara, klicao: „Za dom“, a oni bi mu odgovarali: „Spremni umrijeti!“ ili „Spremi!“. To se događalo polovicom 19. stoljeća.
    Stotinjak godina kasnije, u Drugom svjetskom ratu, korišten je pozdrav: „Za dom i poglavnika -Spremni“. Vidimo li neke razlike u odnosu na pozdrav o kojem govorimo?
    I, na koncu, ono najvažnije. Tijekom velikosrpske agresije koju su podjednako okrutno provodili crveni (JNA) i crni (četnici) fašisti, pod okriljem Hrvatske stranke prava su osnovane Hrvatske obrambene snage (HOS). HOS-ovci su za svoj slogan uzeli: „Za dom spremni!“. Da li je to poklič Zrinjskoga, Jelačića ili Pavelića – neka lamentiraju povjesničari. Činjenica je da su tisuće mladića i djevojaka pod tim pokličem odlazile na bojišta, štiteći hrvatski narod i hrvatsko naslijeđe. Stotine ih se nije vratilo. Položili su svoje živote na Oltar Domovine. Bez uvjeta, bez pitanja, bez zahtjeva, bez ucjena. Samo iz ljubavi prema Domovini. I DOMovima naših ljudi.

    Stoga pitamo, otkud onima koji su bitke tijekom Domovinskog rata gledali iz briselskih i zagrebačkih kafića i udobnih fotelja, pravo da danas brane pravo na pozdrav uz koji su ratovali, ginuli, bili ranjavani naši najbolji sinovi i kćeri?

    Podsjećamo da su i glazbena djela koja zadrže „sporni“ pozdrav uredno registrirane u bazi ZAMP-a. Od najpoznatije – „Bojne Čavoglave“, preko Thompsonove „Bijeli golubovi“, potom „113. Šibenska brigada“ Miše Kovača, „Vukovi sa Svilaje“ i „Domovino“ Siniše Vuce, pa do „Sve do Zemuna“ Dražena Zečića, kao i mnoge druge, manje poznate, a u ZAMP-ov registar upisane. Tko ne vjeruje neka osobno provjeri.

    Također podsjećamo da je HOS rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske priznat kao legalni dio Hrvatske vojske, kao i na to da su udruge HOS-a registrirane u Ministarstvu uprave, uključujući i grb HOS-a koji u sebi sadrži i „Za dom spremni“. Tko ne vjeruje neka i ovo osobno provjeri.

    Stoga se, na kraju, moramo upitati: do kad će tzv. antifašisti – Titovi partizani i Dražini četnici koji staviše petokrake, tj. oni koji su pobijedili u Drugom svjetskom ratu, a izgubili u Domovinskom ratu, voditi Hrvatsku? Oni je ne vole, nego je samo sišu i uništavaju i pritom gaze i melju sve one koji im smetaju na tom putu uništenja Lijepe naše. A koga to? Pa one koji su u Domovinskom ratu POBIJEDILI. Hrvatske branitelje i sve druge kojima je Hrvatska u srcu, a ne u novčaniku.
    Indikativno je da tim uništavačima Hrvatske – proisteklim iz oba kraka komunističke partije, „plavom“ i „crvenom“ – smeta „Za dom spremni“, a ne smetaju im „ustaške“ kune koje nemilice trpaju u svoje džepove i slažu na svoje bankovne račune.

    Zaključno: uhljebi i dezerteri – ne dirajte hrvatske svetinje: hrvatsku himnu, povijesni hrvatski grb i zastavu, hrvatsku kunu i hrvatski pozdrav uz koji su ginuli najbolji među nama: „Za dom – spremni“! Za Hrvatsku se niste borili i nemate pravo braniti povijesno sjećanje onima koji jesu. Jasno?

    Prof. dr. Zvonko Čapko
    Glavni tajnik HSP
    Ivica Vladava
    Član Predsjedništva HSP i bivši pripadnik HOS-a

  • Starčević s izaslanstvom na 27. obljetnici ubojstva Blaža Kraljevića i HOS-ovaca ma Kruševu kod Mostara.


    Brojne Udruge HOS-a proistekle iz Domovinskog rata u BiH i Hrvatskoj, politički predstavnici, predstavnici Udruge udovica ŽZH-a, među kojima i ministar branitelja ŽZH mladen Begić, položile su vijence i upalile svijeće pred spomen obilježjem stradalim pripadnicima HOS-a na Kruševu kod Mostara. Na tom mjestu, gdje se tih ratnih godina nalazio punkt HVO-a, 9. kolovoza 1992. godine ubijeni su Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a i njegovih osam vojnika u pratnji: Osman Maksić, Šahdo Delić, Ivan Granić, Mario Medić, Vinko Primorac, Gordan Čuljak, Marko Stjepanović i Rasim Krasniqi. Nitko nije odgovarao za ovaj zločin koji se i danas naziva najvećom mrljom Domovinskog rata.


    Starčević: Vrijeme je kazniti zločince

    Predsjednik HSP-a Hrvatske i gradonačelnik Gospića ovom prilikom je kazao da su HOS-ovci prvi otrpjeli i suprotstavili se velikosrpskoj agresiji. “Tada su HOS-ovci bili dobrodošli, bili su srce i duša hrvatskog naroda. Međutim, došla je naredba iz samoga vrha u Zagrebu, samoga vrha političkog vodstva Republike Hrvatske, da HOS-ovci smetaju, da HSP smeta uspostavi hrvatske države, što je najbezočnija laž i izdaja, veleizdaja. Francuzi su to riješili na jednostavan način: svoje izdajnike poslali su na giljotinu i riješili problem. Englezi su svoje poslali sa štrikom u konobu i rekli da im je tamo mjesto. Amerikanci su svojima ‘dali’ malo struje i za vijeke vjekova riješili se svojih izdajnika. Ali hrvati “njeguju” svoje izdajnike, šalju ih u Zagreb da bi nam rušili temelj hrvatske države i hrvatskog naroda. Zato nije ni čudo da smo danas tu gdje jesmo, faktični na izumiranju ne samo u BiH nego i u Hrvatskoj, rekao je ovom prigodom predsjednik HSP-a.

    On je poručio da je “vrijeme osuditi izdajnike koji su pričinili ovaj zločin u Kruševu i narodu obznaniti tko su bili nalogodavci, a tko izvršitelji”.

    “Moramo biti hrabri i prenositi istinu koja je potrebna hrvatskom narodu. Poručujem svima da je zajedništvo hrvatskog naroda potrebnije nego ikada – nema opstanka hrvatske države bez opstanka BiH. Imamo blagodat da na ovom području imamo dvije suverene države – njegujmo ih i potpomažimo se. Ako bude jaka hrvatska država u Zagrebu i jamčila opstanak Hrvata u BiH, dakako da ćemo jamčiti i opstanak cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa. U protivnom, ako se ne prihvatimo samoodgovornosti, nestat ćemo s ovih prostora i povijest nam neće oprostiti”, zaključio je Starčević.

    Primorac: Ovo je obraz države BiH

    Njegovo mišljenje dijeli i Stanko Primorac, nekadašnji nasljednik Blaža Kraljevića, a danas predsjednik HSP BiH.

    “Ovo je obraz države Bih, tužiteljstva i istražnih organa. Ovdje je počinjen gnjusan zločin , ubijeno je 9 ljudi. Gotovo da se zna imenom i prezimenom tko je počinitelj – ništa se ne poduzima. Svake godine okupimo prijatelje, suborce, članove obitelji, podijelimo ocjećaje. Na žalost, država ništa nije učinila. Ovdje država polaže ispit, ispit polaže pravosuđe, istražni organi, ali i politika”, rekao je Primorac.

    HSP/republika info

  • Predsjednik HSP-a Karlo Stračević iz Boričevca poručio: “Potomci zločinaca moraju se ispričati i pokajati zbog učinjenog genocida nad Hrvatima…!”


    Svi mediji su jučer popratili događaj okupljanja sljedbenika jugokomunističke i četničke ideologije u hrvatskom mjestu Srb i  njihovo “slavlje prve puške”.   Slavi se početak  pogroma i genocida nad Hrvatima i muslimanima istočne Like i zapadne Bosne. Redali su se  govornici na  pozornici i kao mantru ponavljali priču koju su ih naučili krvnici nad  hrvatskim stanovništvom ovog kraja, krvnici poput Đoke Jovanića koji su i pisali povijest  jer su nakon četničke epizode imali i komunističku.

    Sve u svemu skupina  koja na mitovima živi i od mitova dobro živi na račun  hrvatskih poreznih obveznika. Generalno, sramota  za  hrvatsku državu koja dopušta  na svome teritoriju  obilježavanje dviju  zločinačkih ideologija (četničke i komunističke), uz zaštitu  velikog broja hrvatskih policajaca.  Ne čudimo  se da su nam granice  tako propusne  budući je jučer na potezu od  Knina do Korenice, Donjeg Lapca i Srba  bilo policije na svakom koraku. Jednostavnije je  i puno jeftinije opravdamo zabraniti održavanje  tog lažnog  i mitomanskog okupljanja, a novce  utrošene za osiguranje Milorada Pupovca i njegove ekipe  utrošiti za povećanje plaće policajcima.

    Samo jedan i to lokalni medij jučer je bio na  komemoraciji u Boričevcu. Komemoraciji  za mnoge žrtve  koje su s ovog prostora očistili, poklali, poubijali, pobacali u jame  oni koje su slavili Milorad Pupovac, Stipe Mesić i ostali u 20 kilometara udaljenom Srbu. Osobito se spominjemo obitelji Ivezić  kojoj  je ubijeno i u jamu na Dabinu vrhu bačeno 37 članova, od toga 12 djece mlađe od 12 godina.

    Komemoraciju sjećanja u mjesnoj crkvi vodio je  gospićko-senjski biskup u miru Mile Bogović koji je u homiliji  jasno naglasio simboliku jednog i drugog mjesta Boričevca i Srba.  Mjesta  stradanja i mjesta tzv “prve puške”!

    Nakon mise i  molitve na grobnici obitelji Ivezić  u kojoj su sahranjena 24  eshumirana člana  od 37 pobijenih,   kod spomenika stradalima brojna izaslanstva domoljubnih udruga i pojedinaca  položila su vijence i zapalila svijeće, te se obratila nazočnim  hodočasnicima.

    Nazočnima se obratio i Karlo Starčević predsjednik HSP-a i gradonačelnik Gospića koji je naglasio da su Hrvati  Boričevca, Hrvati iz obitelji Ivezić  stradali kao simbol tada uspostavljene hrvatske države i stradali su od onih kojima je  svaka hrvatska država neprihvatljiva i koju oni jednostavno ne mogu podnijeti.

    Starčević je naglasio  da je neprihvatljivo  novcem hrvatskih poreznih obveznika financirati slavlje  koje organiziraju nasljednici  i potomci  zločinaca iz Srba koji su napravili genocid nad hrvatskim narodom.

    Starčević je također poslao poruku potomcima onih koji su ubijali na  prostorima istočne Like i zapadne Bosne: “Jesu li oni svjesni da su djeca zločinaca? Imaju li karaktera  i jesu li spremni danas doći ovdje i ispričati se  Hrvatskom narodu za zlodjela  svojih predaka? Sa takvima nema suživota i mira sve dok ne shvate i priznaju da su  počinili genocid nad Hrvatima.” VIDEO OVDJE

    Odnos medija  u Hrvatskoj prema ova dva događaja jasan je pokazatelj kakva je danas Hrvatska. Umjesto da  se  oda dostojno poštovanje žrtvama  slavi se krvnik.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • BIVŠI SUIGRAČ PELEA I EUZEBIA PRISTUPIO U HSP!


    U utorak je u Splitu Ante Đonlić potpisao zamolnicu i pristupio Hrvatskoj stranci prava! Svečanom činu nazočili su član predsjedništva i predsjednik ŽV HSP Splitsko dalmatinske županije Ivica Vladava i tajnik HSP-a Splitsko dalmatinske županije Grgo Jelavić Mitrović.
    Bolji poznavatelji povijesti sporta Hrvata u izvandomovinstvu dobro znaju tko je Ante Đonlić. Radi se o čovjeku koji je kao dijete s obitelji emigrirao u Sjedinjene američke države i koji je ostvario zavidnu nogometnu karijeru, U svojoj bogatoj karijeri igrao je u Cosmosu iz New Yorka, Croatiji iz Toronta,…
    Radi se o Hrvatu , jednom od rijetkih koji se može pohvaliti da je igrao s dvojicom najvećih koji su igrali nogomet, s Peleom i Euzebiom.

    Uz to što je profesionalno igrao nogomet bavio se i privatnim biznisom u  kojem je imao značajne uspjehe.  Trenutno živi i radi u Splitu i privatni je poduzetnik.


    Poželimo mu puno uspjeha u budućem radu, na pravaškom putu. Dobro došao u “HSP DOM SVIH PRAVAŠA”!

    Bog i Hrvati!
    Interviju s Antom Đonlićem možete pročitati OVDJE

    Ured za odnose s javnošću HSP-a.

  • HSP postao “parlamentaran” u Delnicama.


    Zadovoljstvo nam je obavijestiti javnost da je Hrvatska stranka prava ponovo parlamentarna u gradskom vijeću grada Delnica.

    “Želim se zahvaliti gospodinu Igoru Manceu što je prepoznao naš rad i našu želju za stvaranjem boljeg sutra za grad Delnice te što je ćodabrao HSP za svoj novi politički dom – izjavio je danas u Delnicama predsjednik naše podružnice Ivan Piškor.

    Gospodin Mance bit će glas HSP-a u gradskome vijeću, te ne sumnjam da će časno, hrabro i nadasve pravaški predstavljati HSP.

    Ovo je još jedan veliki korak za HSP u Delnicama, nakon izborne pobjede za mjesne odbore grada Delnica gdje smo osvojili 43,5% glasova i gdje je dopredsjednik HSP-a Delnice, Damir Rajčić, postao predsjednik mjesnog odbora sa sigurnošću možemo reći da naši sugrađani konačno imaju stranku i ljude na koje se mogu osloniti te ljude koji ih se neće sjetiti samo kada su potrebni glasovi na izborima!

    Naši sugrađani dali su nam svoje povjerenje na izborima te svima poslali vrlo jasnu poruku da im je dosta nerada. Od ustroja podružnice HSP-a u Delnicama prošlo je tek 6 mjeseci, a pogledajte što smo sve ostvarili u tih 6 mjeseci.

    Prvi izbori za novo vodstvo podružnice, prva izborna pobjeda sa 43,5%, zasluženo osvojeno mjesto predsjednika MO, prijelaz gradskog vijećnika u HSP čime se HSP vratio u Gradsko vijeće.

    HSP u Delnicama radi za sve građane, a naročito za mlade koji teško pronalaze posao i nažalost odlaze u potrazi za boljim sutra. Mi smo upravo tim mladima pružili ruku nade, a ne ih nazvali slabićima, jadnicima i bespomočnicima kao što to rade neki u vrhu Delničke politike.

    HSP je pokrenuo val promjena u Delnicama. Gospodin Mance je veliko pojačanje za nas, te mu ovim putem želimo čestitati i još jednom zahvaliti što je izabrao HSP.

    Svatko tko se nije ogriješio o Hrvatski narod je dobrodošao biti dio pravaške obitelji u HSP Delnice.

    Mi smo Hrvatska stranka prava, iz naroda za narod.

    Predsjednik podružnice HSP-a Delnice
    Ivan Piškor

  • HSP: “Bugojanci” i njihove obitelji moraju dobiti svu moguću zadovoljštinu!’


    U subotu je u Zmijavcima obilježena 47. obljetnica operacije Fenix i stradanja pripadnika Bugojanske skupine, skupina hrabrih Hrvata koji su 1972. godine vratili se iz Australije s ciljem i namjerom da skinu veliko srpski i komunistički jaram sa hrvatskog naroda. Nažalost nisu uspjeli, jer su okolnosti bile takve, Jugoslavija je još bila prejaka, a hrvatski narod nespreman na još jednu veliku žrtvu nakon iskustava iz 1945.! Bili su to danas slobodno možemo reći prvi branitelji i preteče branitelja u Domovinskom ratu, vitezovi koji su posijali sjeme nade.

    Oni bi da nije nas koji poštujemo njihovu žrtvu, da nije Stipana Ivkošića bili zaboravljeni, a sljedbenici krvavog maršala bi ih proglasili teroristima, ne zato što njima tako misle, nego zato što na taj način žele održati komunističku supermaciju u Hrvatskoj, koja je činjenica što god mi mislili o tome.

    Da je to tako vidimo i iz sadašnjeg stanja u Hrvatskoj gdje i branitelje iz Domovinskog rata sile mraka hoće ocrniti, prikazati parazitima, a Domovinski rat proglasiti „građanskim ratom“, kako bi nas svojevrsne “čuvare neovisne hrvatske” maknuli iz procesa odlučivanja i lakšeg povratka u nekakve balkanske asocijacije. Nećemo im to dopustiti, jer ni u Domovinskom ratu, ni u Operaciji FENIX Hrvati, nisu ratovali za svoje osobne interese, pozicije ili sinekure već za HRVATSKU, nezavisnu, slobodnu i suverenu.

    Za hrvatsku Hrvatsku!

    Porazna činjenica po nas je da smo obranjeno u ratu prepustili kojekakvim kriptokumunistima kojima je Hrvatska samo sredstvo za osobne probitke, i lagodan život na grbači hrvatskog naroda. Od današnje hrvatsko-srpsko-klijentelističke koalicije na vlasti tražimo i zahtijevamo da se bojovnicima iz skupine Fenix oda dostojno i priznanje i poštovanje njihovoj žrtvi i spremnosti poginuti za sveti cilj. Da im se da zadovoljština, i moralna i simbolička, jer ONI SU POGINULI ZA HRVATSKU!

    Tražimo utvrđivanje istine, želimo znati kako su svi pripadnici skupine Fenix završili svoj ovozemaljski život i gdje su sahranjeni, kako bi njihova rodbina, prijatelji i poštovatelji imali mjesto na kojem će zapaliti svijeću, položiti cvijeće i pomoliti se za pokoj njihovih duša.

    U ime HSP-a nazočnima se obratio Drago Marković, član predsjedništva Hrvatske stranke prava koji je s izaslanstvom položio cvijeće i zapalio svijeće. Skup je nastavljen uz kulturno-umjetnički program lokalnih KUD-ova iz Imotske krajine i Hercegovine.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • Vodstvo HSP na čelu s predsjednikom Karlom Starčevićem u radnom posjetu Karlovačkoj županiji


    Ovu srijedu je pravaše iz Karlovačke županije posjetio predsjednik HSP Karlo Starčević s bliskim suradnicima.
    Povjerenik HSP za Karlovačku županiju Željko Belanek sazvao je koordinaciju podružnica svoje županije. Predsjednici i predstavnici većine podružnica iz Karlovačke županije nazočilo je koordinaciji (dvoje se ispričalo), a nazočio je i član Predsjedništva HSP iz Karlovačke županije Veselko Krnjić. Nazočni su iskoristili prigodu iz prve ruke saznati informacije od čelnika Stranke.

    Tako su se nazočnima obratili Predsjednik HSP Karlo Starčević, predsjednik Glavnog stana Nikica Augustinović i Glavni tajnik Zvonko Čapko.
    Pravaši Karlovačke županije upoznati su s događajima u Stranci te razlozima raspuštanja Županijskog vijeća Karlovačke županije. Upravo je Predsjednik HSP Karlo Starčević u svojem obraćanju nazočnima u potpunosti i bez uvijanja pojasnio sve događaje koji su obilježili posljednjih nekoliko mjeseci u HSP-u. Prvo je iznio stavove čelništva Stranke (prethodno je to učinio i Predsjednik Glavnog stana Nikica Augustinović) vezano za jasni i nedvosmisleni odmak HSP-a od HDZ-a te da je upravo to i bio razlog raspuštanja ŽV HSP Karlovačke županije, a nakon potpisivanja koalicijskog sporazuma u Ogulinu s prihvaćanjem sramotnog 9. mjesta na listi.

    Predsjednik je govorio i o mnogim drugim temama te pokazao da mu je itekako važno da svaki član Stranke dobije odgovor na svako pitanje koje se tiče boljitka HSP-a.
    Na koordinaciji je predstavljen i novi povjerenik HSP za Općinu Žakanje – Zlatko Moravac, a najavljeno je osnivanje još nekoliko podružnica te skorašnje sazivanje izbornog zbora Županijskog vijeća HSP Karlovačke županije.
    Nakon završetka službenog dijela sastanka, nastavilo se druženje čelnika HSP sa članovima Stranke u županiji koja bi uskoro mogla biti jedna od stožernih županijskih organizacija u HSP-u.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP: Ministar Kuščević je tipičan HDZ-ov ministar. Bahat i nedodirljiv, ali mora otići!.


    Foto: Facebook

    U državi koju mnogi zovu Apsurdistan, upravo zbog mnoštva apsurdnih zbivanja i događaja, samo jedan u nizu je novi apsurd koji je ovaj put izazvao Lovro Kuščević, ministar uprave u hrvatskoj vladi.

    Dotični si je gospodin dopustio ipak previše. U svojoj megalomanskoj bahatosti izjavljuje da nije proveo svoju zakonsku obvezu (upis nekretnine u katastar) zato jer ima toliko nekretnina pa je – zaboravio.
    Nije sramota biti bogat. Naprotiv. Ali sramota je biti bezobrazan i bahat, kao što to čini dotični apsurdni ministar. On je tipičan predstavnik faraonske sljedbe anemičnog premijera. Šefa vlade koji ponosno objavljuje dostignuća svoje vlade, pokušavajući zavarati hrvatske birače, kao da oni ne vide sve prazniju i porazniju Hrvatsku.

    Istina je da su hrvatski birači do sad pokazivali znakove velike doze naivnosti, mazohizma i političke tuposti, birajući već skoro 30 godina uvijek iste, odnosno gotovo iste. Plave i crvene sljedbenike iste majčice, Komunističke partije, koja ih je naučila svemu što znaju i omogućila im da nas „vode u bolje sutra“.

    Lovro Kuščević, ministar uprave čiji resor nadzire upravni sustav cijele Hrvatske i za koji je iznimno važno da se sve odvija po zakonu, krši  zakone gdje god  i kad stigne.

    Neprijavljivanje nekretnine je samo posljednji biser bahatog i nedodirljivog ministra.
    Prethodno je prekršio i druge zakone. Jedan od njih je Zakon o porijeklu imovine. Ponavljamo da bogatstvo nije sramota…. ali samo ako je stečeno na pošten način. Ne sjećamo se da Lovro Kuščević svoju imovinu „provukao“ kroz spomenuti zakon, jer da jest vjerojatno bi i znao što sve ima.
    Na kraju, pozivamo ministra Kuščevića da konačno počne poštivati hrvatske zakone.

    Treba li reći da u uljuđenim i demokratskim državama ministri podnose ostavke i za puno manje greške i nedjela. Znamo da je iluzorno očekivati da bi neki HDZ/SDP ministar ikad podnio ostavku, ali ipak tražimo od gosp. Kuščevića da podnese ostavku i barem malo ublaži gorčinu i nezadovoljstvo koje zrači iz njegovih riječi i njegova ponašanja.

    Sve drugo je samo dalje potonuće u Apsurdistan. Gospodo/drugovi iz HDZ/SDP hobotnice na vlasti, zar vam je zbilja svejedno što ljudi iz Hrvatske bježe „glavom bez obzira“, ne više toliko zbog boljih plaća, koliko od koruptivne, nesposobne i ljigave vlasti. Samo zbog ove  posljednje  afere ministra Kuščevića bar 500 mladih ljudi pobjeglo je iz Hrvatske.
    Nadamo se da će na predstojećim parlamentarni izborima naši ljudi konačno htjeti progledati, te prestati glasovati „za manje zlo“ te početi birati DOBRO, one koji žive za Hrvatsku, i služe hrvatskom narodu, a ne one koji žive od Hrvatske  i služe briselskom gospodaru.

    Prof. dr. Zvonko Čapko
    Glavni tajnik HSP
    Nikica Augustinović
    Predsjednik Glavnog stana HSP

  • Predsjedništvo HSP jednoglasno podržalo glavnog tajnika Zvonka Čapko nakon što je ponudio mandata na raspolaganje


    Na sjednici Predsjedništva HSP održanoj u subotu 8. 6. 2019. u Delnicama donijete su neke važne odluke, među kojima se izdvajaju:

    Potpuna i bezrezervna podrška Predsjedništva HSP glavnom tajniku, prof. dr. Zvonku Čapku, koji je ponudio svoj mandat na raspolaganje Predsjedništvu, a nakon što je s nekoliko originalnih dokumenata u potpunosti demantirao i samu mogućnost svoje tzv. „jugokomunističke“ prošlosti, dokazao je da navodi koji su se pojavljivali posljednjih mjeseci na društvenim mrežama nisu točni i da su samo dio rušilačkih pamfleta.
    Čapko je izvijestio članove Predsjedništva da je poduzeo pravne korake te da će svoju zadovoljštinu za izrečene klevete od strane D. K. zatražiti na sudu.
    Na temelju svih predočenih dokumenata te izjava Zvonka Čapka, nazočni članovi Predsjedništva su donijeli jednoglasnu odluku kojom se u potpunosti i bez rezervi daje podrška Zvonku Čapku u daljnjem obnašanju dužnosti Glavnog tajnika HSP, te da je za HSP ovo pitanje riješeno.

    Utvrđeno je da rezultati ostvareni na izborima za EU parlament nisu zadovoljavajući, analizirane su počinjene greške te aktivnosti i koordinacija s koalicijskim partnerima te zaključeno da iz grešaka uočenih tijekom ove kampanje trebamo izvući poduku i ozbiljno se pripremiti za predstojeće parlamentarne izbore.

    Svi članovi HSP dužni su do 31.8.2019. ispuniti Obrasce za reviziju članstva. Time će Stranka izvršiti reviziju članstva i stvoriti prave temelje za održavanje Izvanrednog sabora. Istovremeno će se vršiti i inventura stranačke infrastrukture. Imenovana su povjerenstva za izradu novog Statuta HSP te za izradu programske platforme za predstojeće parlamentarne izbore.

    Jednoglasno je donijeta odluka kojom će HSP pozvati sve državotvorne stranke i udruge kao i ugledne pojedince, kojima je Hrvatska važnija od Bruxellesa na bezuvjetne dogovore o suradnji na predstojećim parlamentarnim izborima.

    Karlo Starčević, predsjednik HSP

  • Osvrt na europarlamentarne izbore



    Poštovane pravašice i pravaši.

    Iza nas su izbori za EU parlament. Na njima je Hrvatska stranka prava nastupila u sklopu sporazuma s Neovisnima za Hrvatsku, a na osnovu odluke jednoglasno donijete na Glavnom stanu HSP.

    Suprotno predizbornim anketama koje našoj koaliciji nikad nisu davale preko 4%, ostvarili smo 4,37%. Znamo kako predizborne ankete utječu na formiranje javnog mijenja i odlučivanje dijela birača da ne glasuju za one liste koje „su ispod praga da se glasovi ne bace u bunar“. Osim toga, ne treba zaboraviti da nije bitno samo tko glasuje, već tko broji glasove. Dubokog smo uvjerenja da je naša koalicija trebala ostvariti barem 10% glasova, da bi nam bilo „dopušteno“ prijeći izborni prag.

    No, bez obzira na sve, koristim prigodu zahvaliti svima koji su na ovim izborima glasovali za koaliciju NHR-HSP znajući da stojimo iza svake poruke koju smo predstavili javnosti, iza svake izrečene riječi.

    Također, koristim prigodu da se zahvalim svim kandidatima na koalicijskoj listi, koji su smogli hrabrost suprotstaviti se mainstreamu hrvatske probriselske politike, odvojivši svoje vrijeme i uložili veliki trud u ovoj kampanji, a posebice gđi Bruni Esih koja je tijekom cijele predizborne kampanje bila istinski leader naše koalicije.

    Na kraju, ali ne manje važno, zahvaljujem se članicama i članovima Hrvatske stranke prava, te našim simpatizerima, koji su se u izbornom danu uvelike angažirali te poduprijeli našu listu, ne obraćavši pozornost na stranačku pripadnost kandidata, a posebice one koji su – osim Damira Markuša Kutine i mene – preferencijalno zaokružili čelnicu naše liste gđu Brunu Esih, iskreno je želeći vidjeti kao našu predstavnicu u Europarlamentu.

    U ovom trenutku ne bih analizirao izborne rezultate ostalih izbornih lista, a koristim prigodu čestitati listi Hrvatskih suverenista na postignutom rezultatu.
    Ne bih niti polemizirao o razlozima nestvaranja „velike koalicije domoljubnih stranaka“, ali moram podsjetiti da do toga nije došlo isključivo zbog pogrešnog pristupa onih koji su nas pozivali u tu „veliku koaliciju“ ne nudeći razgovor o programima i interesima Hrvatske i hrvatskog naroda, već isključivo govoreći o mjestima na listi. Nadam se da smo svi ponešto naučili iz tog iskustva.

    Predstoje nam predsjednički, a potom parlamentarni izbori, a Hrvatska stranka prava će s pripremama za njih početi već danas svjesna da je riječ o potpuno drugačijim izborima.

    Dan dolazi!
    Karlo Starčević, Predsjednik HSP