• PRESKUPA ĆIRILIČNA PROVOKACIJA U REŽIJI MILORADA PUPOVCA. Hoće li šareni plakati pomoći srpskom življu da prezime zimu?


    U četvrtak su u Zagrebu osvanuli jumbo plakati, pisani ćiriličnim pismom, na kojima se nalaze izborni slogani troje predsjedničkih kandidata, Kolinde Grabar Kitarović, Zorana Milanovića i Miroslava Škore. U potpisu navedenih plakata nalazi se naziv Srpskog narodnog vijeća (SNV).

    Doznajemo kako se SNV nije ogradio od spornih plakata, čak dapače najavljuju kako će iste postaviti i u drugim hrvatskim gradovima, prije svega u Rijeci i Splitu.

    Preskupa je to provokacija glavnog režisera Milorada Pupovca. Još je jednom, po tko zna koji put, demonstrirao svoje nesvakidašnje političko bahaćenje, no ovoga puta demonstrirao je i nevjerojatno omalovažavanje hrvatske države, napose njezinih poreznih obveznika.

    Naime, nepotrebno trošenje proračunskih sredstava, koja se iz državnog proračuna obilato izdvajaju za srpsku nacionalnu manjinu, poprimilo je ovoga puta posve bizarne okvire.

    Možemo razumjeti da gospodin Pupovac hrvatska proračunska sredstva troši onda kada se natječe u izbornoj kampanji, pa čak i na krajnje provokativan, na momente i neumjesan, način kao na posljednjim europskim izborima, no uplitati se ovako skupo i nepotrebno u predsjedničku kampanju gdje SNV nema, niti je primjereno da ima, svoga predsjedničkog kandidata, svakako je politička poruka.

    Kome ovo treba i kakvu nam političku poruku šalju SNV i gospodin Milorad Pupovac vjerojatno ćemo doznati nešto kasnije, no ono što je sasvim sigurno jest činjenica kako ovaj politički igrokaz nije trebao pripadnicima srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, još manje će im koristiti bilo u političkom bilo u ekonomskom smislu.

    Poznato je kako oglasni prostori na kojima se nalaze jumbo plakati na frekventnijim zagrebačkim pozicijama koštaju i po nekoliko desetina tisuća kuna, a zakupljenih plakata nije mali broj. U konačnici, jasno je kako se radi i o stotinama tisuća kuna koje će neka agencija uprihoditi od strane ove manjinske organizacije. Stoga se nameće logično pitanje s kojim pravom i do kada će gospodin Milorad Pupovac, skupa sa manjinskim društvom iz SNV-a, razbacivati naš proračunski novac?

    Na području Republike Hrvatske, posebice u njezinim ruralnim dijelovima, naseljeni su pripadnici srpske nacionalne manjine. Na tim područjima živi se teško, praktički na rubu gole egzistencije i opstanka. Ne bi li bilo logičnije da je gospodin Pupovac bačena sredstva na nekakve reklamne plakate po gradu Zagrebu transferirao baš u ta područja, posebice u ove zimske dane kada se vanjska temperatura spušta i dvadeset stupnjeva ispod ništice.

    Manjak empatije prema svome narodu Milorad Pupovac je demonstrirao već više puta, no nikada ovako bahato, ovako bezobrazno i drsko. I sve, na žalost, uz blagoslov svoga lojalnoga koalicijskoga partnera Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).

    Svjedoci smo kako je Vlada Republike Hrvatske prije nekoliko dana okončala štrajk prosvjetnih djelatnika na posve sramotan način izbacivanjem nenastavnoga osoblja iz postignutog dogovora. Tu sramotnu odluku Premijer je obrazložio nedostatkom sredstava u državnom proračunu. Stoga se postavlja logično pitanje kako je moguće da ‘prosvjetarima’ dodijeljena sredstva Premijer važe filigranskom vagom, a pripadnicima srpske nacionalne manjine sredstva dijeli i šakom i kapom. I to sve kako bi gospodin Pupovac mogao izvoditi svoje besmislene političke akrobacije i igrokaze.

    Da nije žalosno, bilo bi smješno. No to je hrvatska politička zbilja skrojena po naputcima dvije tzv. najveće hrvatske političke stranke, HDZ-u i SDP-u.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

     

  • HSP Split: Gradonačelniče, gdje je novac od legalizacije???


    “Dana 24. listopada 2019.g. Hrvatska stranka prava Split uputila je Gradonačelniku Grada Splita gospodinu Andri Krstuloviću Opari upit vezano uz ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada u kojem je dan zakonski rok za povratnu informaciju.

    Naime, kako je veliki broj naših sugrađana vezan ovom tematikom željeli smo od prvog čovjeka Grada dobiti informaciju o uprihođenim sredstvima Grada Splita temeljem naplate naknade za zadržavanje nezakonito izgrađenih zgrada (poznatije kao kazna) kao i temeljem naplate komunalnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih objekata.

    U obrazloženjima Rješenja o komunalnom doprinosu koje je donio Grad Split navedeno je u što se sredstva komunalnog doprinosa trebaju koristiti, a odnosi se na izgradnju objekata i uređaja komunalne infrastrukture u određenoj kalendarskoj godini.

    Također se navodi ukoliko Grad Split u navedenom roku ne izgradi, odnosno djelomično izgradi objekte da se obvezniku vraća razmjerni dio uplaćenog komunalnog doprinosa. Uvidom u određena Rješenja o komunalnom doprinosu koja je donio Grad Split evidentno je da veliki broj zadanih objekata i uređaja komunalne infrastrukture nije izgrađen odnosno nije u potpunosti izgrađen. S obzirom na navedeno nameće se zaključak da mnogi naši sugrađani imaju pravo tražiti povrat sredstava za uplaćeni komunalni doprinos. Očito u Gradu Splitu na kvalitetan način nitko ne vodi računa o ovoj tematici već se Rješenja o komunalnom doprinosu „štancaju“ kao na traci ne vodeći računa o posljedicama istoga.

    Gradonačelniče AKO ne želite građane Splita izvijestiti o tome gdje odnosno u što je utrošen njihov novac onda nemate niti moralno pravo predstavljati te iste građane. Gospodin Gradonačelnik dao nam je preko službenika za informiranje iz Ureda grada nekakav odgovor koji je dostavljen nakon roka propisanog za dostavu službene informacije ali je ipak dostavljen. Suština odgovora je da se podaci mogu pronaći na službenoj web stranici Grada Splita međutim iste je nemoguće pronaći.

    Nažalost, odgovor je činovnički, suhoparan i napravljen po već dobro uhodanoj špranci te u njemu nismo dobili detaljniju specifikaciju rashoda odnosno da li su sredstva uprihođena u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada namjenski utrošena. Navodi se iznos od 110 milijuna kuna kojega je Grad Split uprihodio u postupku legalizacije objekata.

    Iako smo tražili nažalost nismo dobili specifikaciju troškova kako bismo znali je li taj novac utrošen namjenski odnosno sukladno zakonskim propisima. Prethodni gradonačelnik Željko Kerum namjenska sredstva predviđena za sanaciju odnosno rješavanje odlagališta otpada Karepovac svojevoljno je preusmjerio u izgradnju Zapadne obale za što još uvijek nije sankcioniran, a za podsjetnik radi se o svoti od oko 80 milijuna kuna. Ovakvo ponašanje aktualnog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare ne razlikuje se od ponašanja njegova prethodnika stoga i ne čudi da zajedno preko tzv. koalicije vode grad Split, nažalost u propast.

    Ukoliko Gradonačelnik ne opravda namjenski utrošena sredstva u visini od 110 milijuna kuna zatražit ćemo njegovu odgovornost pred nadležnim tijelima.

    Pitamo se hoće li nadležne institucije napokon početi raditi svoj posao?

    Predsjedništvo HSP Split

    Prilozi: 

  • HDZ-ovi kosturi iz ormara; Zbog duga MUP-u za vatrogasno vozilo, Starčević će prijaviti bivšu HDZ-ovu vlast u Gospiću


    Grad Gospić deset godina ne plaća MUP-u rate za nabavu navalnoga vatrogasnog vozila, a gradonačelnik Karlo Starčević (HSP) tvrdi kako te obveze nema ni u starim ni u novijim gradskim proračunima, što smatra namjernim skrivanjem, te je u srijedu najavio kaznenu prijavu protiv bivše HDZ-ove vlasti.

    Vozilo vrijedno gotovo 1,7 milijuna kuna, Grad je 2009. godine preuzeo na temelju ugovora o davanju vatrogasnog vozila na korištenje, koji su potpisali tadašnji gradonačelnik Milan Kolić i ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko.

    Grad posjeduje opomenu MUP-a koja je došla prije izbora 2017., zbog čega se ne može pozvati na zastaru, ali u gradskoj evidenciji, kako je za Hinu rekao Starčević, nisu našli “nijedan dokument koji bi upućivao na tu obvezu”.

    “Obveza je vjerojatno izdvojena i sklonjena, nemamo nijedan papir te ću podnijeti kaznenu prijavu protiv onih koji su uskratili tu informaciju, a to su Petar Radošević, koji je bio i jest predsjednik Gradskog vijeća, protiv bivšega gradonačelnika Petra Krmpotića i njegovih zamjenika Ivana Biljana i Marte Grgurić, s tim da je Biljan bio zadužen za komunalne djelatnosti”, rekao je Starčević.

    Da je riječ o mutnim poslovima, zloporabi položaja i ovlasti, ustvrdio je Starčević, govori i to što u obveze nije uvršten dug, a to vatrogasno vozilo čak se ne vodi ni knjigovodstveno na Grad, što se mora razriješiti.

    Prema MUP-ovoj dokumentaciji, prije ugovora ugovoru o davanju na korištenje vozila potpisan je kupoprodajni ugovor 5. studenoga 2008. na 1,7 milijuna kuna, no od tada nema nijedne uplate sa svrhom otplate vozila, ističe se u današnjemu gradonačelnikovom priopćenju.

    Štoviše, gradonačelnik tvrdi da prilikom primopredaje te dužnosti od prošlog gradonačelnika u primopredajnom zapisniku nema obveze plaćanja vozila, ono nije iskazano ni u knjigovodstvenoj evidenciji, ali postoji dokumentacija da su Državna revizija, Ministarstvo financija i Županijsko državno odvjetništvo Ministarstvu unutarnjih poslova dali preporuku da se kroz deset beskamatnih mjesečnih rata poštuje ugovor.

    Starčević smatra da su bivši dužnosnici “godinama svjesno prikrivali obveze Grada, a predsjednik Gradskog vijeća Petar Radošević, koji je bio upoznat sa svim, ipak je na sjednicama Gradskog vijeća “usvajao odluke o proračunu u kojemu su prikazani lažni podatci”.

    “Na taj način je Krmpotić sve građane doveo u zabludu koja će rezultirati još većom štetom za Grad Gospić. U Gradskom vijeću sjede osobe ili njihovi nalogodavci koji su u proteklih 10 godina prouzročili velike štete i financijske gubitke proračunu Grada Gospića, koje i danas saniramo. Čitava garnitura negdašnjih visokih dužnosnika prikrivala je obveze i netransparentno upravljala gradskim proračunom – što će se konačnici doći na naplatu svima nama poreznim obveznicima Grada Gospića”, stoji u priopćenju.

    Dopis sličnog sadržaja poslan je i MUP-u sa zahtjevom gradonačelnika za sastanak s ministrom Davorom Božinovićem kako bi se razriješila i uskladila dokumentacija.

  • HSP neće podržati niti jednog kandidata u prvom krugu predsjedničkih izbora


    Na sjednici Glavnog stana održanoj u subotu 23.11.2019. donesene su neke važne odluke.
    Tako je, na prijedlog Predsjednika HSP Karla Starčevića, velikom većinom glasova u Predsjedništvo HSP kooptiran doc. dr. Ivica Granić.
    Za javnost je sigurno najinteresantnija odluka o načinu sudjelovanja HSP na predsjedničkim izborima, a koju je Glavni stan HSP izglasovao sa 17 glasova za, te po jednim glasom protiv i jednim suzdržanim.
    Odluka glasi:
    „HSP u prvom krugu predsjedničkih izbora neće podržati niti jednog kandidata, budući da niti jedan predstavljeni program nijednog kandidata nije podudaran niti s Programskim smjernicama HSP iz veljače 2018, niti s Programskom deklaracijom o hrvatskom zajedništvu koju smo objavili u kolovozu 2019.
    HSP poziva sve svoje članove i simpatizere da izađu na predsjedničke izbore i podrže kandidata za kojeg smatraju da će najbolje predstavljati hrvatsku državu i najbolje zastupati i štititi hrvatski narod.“

    Predsjednik HSP Karlo Starčević je potom objavio odluku o sazivanju Izvanrednog izbornog sabora HSP za 29.2.2020, a Glavni stan HSP je donio nekoliko odluka vezanih uz pripremu za provođenje Sabora.

    Potom je, a nakon predstavljanja prijedloga, donesena jednoglasna odluka o osnivanju Političke akademije HSP „Eugen Kvaternik“, za čijeg je voditelja jednoglasno izabran doc. dr. Ivica Granić. Na sljedećoj sjednici Glavnog stana voditelj će predstaviti detaljan Program rada akademije.

    Ured za odnose s javnošću HSP

  • HSP traži uklanjanje svih simbola totalitarnog komunističkog režima.


    Hrvatska stranka prava (HSP) u utorak je pozvala predstavnike vlasti da žurno donesu Zakon o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima – i nacističkih i komunističkih – u hrvatskom javnom prostoru, a u svjetlu rezolucije Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe.

    Ocijenivši kako vladajući prešućuju donošenje rezolucije, kao i državni mediji, iz HSP-a su najavili kako će svim relevantnim državnim institucijama dostaviti pismeni prijedlog u kojem traže zabranu isticanja totalitarnih simbola. U suprotnom, najavili su, obratit će se EP-u, tijelu koje je i donijelo rezoluciju.

    Europski parlament je 19. rujna usvojio rezoluciju osudivši i izjednačivši nacističke i komunističke zločine, kao i zločine ostalih režima. Rezolucija je u Hrvatskoj dočekana s oprečnim reakcijama, podržavanjem ili osporavanjem zbog, kako se navodi, izjednačavanja nacizma i komunizma.

    Konferenciju je otvorio Ivica Granić te je napomenuo kako je Europski parlament 18. rujna 2019. donio rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe.

    Naglasio je i kako dokument nije ishitren, kako je europski parlament na njemu radio tri godine (povjesničari i političari).

    Za razliku od istanbulske rezolucije i marakeškog sporazuma, koji su bili dominantna tema u javnom prostoru, ova rezolucija je prošla nezapaženo.

    “Ovom rezolucijom europski parlament traži da se one zemlje koje to još nisu odrede prema svim totalitarizmima, bez obzira radilo se o komunizmu, nacizmu ili fašizmu. Nurnberški proces definirao je nacizam i fašizam kao zločinačke ideologije te ih i pravosudnog kaznio. Problem je što komunizam nije imao svoj nurnberški proces i zločini tog totalitarnog sustava su ostali nekažnjeni, on se doživljava kao manje zlo. Republika Hrvatska, kao odgovorna članica Europske unije, mora odmah započeti proces dekomunizacije društva, a prvi potez u tom smjeru mora biti donošenja Zakona o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima u javnom prostoru. Tijekom egzistiranje jugoslovenske državne zajednice vršila su se masovna ubojstva deportacije likvidacije političkih protivnika, što je dovelo do nezapamćenih gubitaka života i slobode u do tada neviđenim razmjerima na ovim prostorima”, rekao je Granić.

    Starčević: ‘Poluge moći u Republici Hrvatskoj drže sinovi komunističke buržoazije’

    Na konferenciji se obratio i predsjednik HSP-a Karlo Starčević. Zapitao se kako je moguće da Republika Hrvatska još uvijek nema snage započeti taj proces.

    “Mislim da je odgovor jasan, nažalost i sad poluge moći u Republici Hrvatskoj drže sinovi komunističke buržoazije, koji su ujedno i popljačkali zemlju. Lustraciju treba hitno provesti, makar i na bolesnoj razini, jer se ova pljačka narodnog bogatstva mora zaustaviti. Lustraciju ne smatram samo političkim pitanjem nego i gospodarskim. Nažalost ova vladajuća garnitura kao i sve do sada su nas toliko zadužile da će i naši unuci otplaćivati te kredite”, rekao je Starčević.

    Starčević je napomenuo i da su neke europske zemlje zabranile isticanje nacističkih i komunističkih simbola pa je pozvao i hrvatske vlasti da učine isto jer su “među ostalim, nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću”.

    Starčević smatra da simboli kojima se veliča “totalitarni jugoslavenski komunistički režim prikriveno i propagiraju taj zločinački sustav”.

    Za kraj, čelnici HSP-a na kraju su zaključili da će, u slučaju nečinjenja i nepostupanja po naputcima rezolucije, biti prisiljeni obratiti se Vijeću Europe i ostalim mjerodavnim europskim institucijama.


    U nastavku donosimo tekst zahtjeva  kojeg će HSP dostaviti svim relevantnim adresama u Hrvatskoj.


    U Zagrebu, 19. studenoga 2019. godine

    • Vlada Republike Hrvatske n/p mr.sc. Andrej Plenković Predsjednik vlade RH

      Sabor Republike Hrvatske n/p Gordan Jandroković Predsjednik Sabora RH

      Ministarstvo pravosuđa n/p Dražen Bošnjaković Ministar pravosuđa

      Hrvatski Sabor – Odbor za pravosuđe n/p Orsat Miljenić Predsjednik odora

      Zastupnici u Saboru Republike Hrvatske  -svima-

     

    PREDMET: Zakon o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima u javnom prostoru, -traži se;

    Poštovani Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani Predsjedniče Sabora Republike Hrvatske, poštovani Ministre pravosuđa Republike Hrvatske, poštovani predsjedniče Odbora za pravosuđe, poštovani zastupnici u Saboru Republike Hrvatske, kao što vam je poznato, na prijedlog kluba zastupnika PPE-a, kluba zastupnika S&D-a, kluba Renew kao i kluba zastupnika ECR-a, Europski parlament donio je dana 18.09.2019. godine zajednički prijedlog Rezolicije o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe 2019/2819/RSP/ (Resolution on the importance of European remembrance for the future of Europe).

    Uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Europske unije, kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima, te također uzimajući u obzir izjavu koju su 22. kolovoza 2019. uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi podpredsjednik Timmermans i povjerenica Jourová, kao i Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojenu 10. prosinca 1948. godine, te na koncu posebno uzimajući u obzir poziv svim državama članicama EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički i nacistički režimi, Hrvatska stranka prava (HSP) traži žurno donošenje

    Zakona o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima u javnom prostoru

    Napominjemo kako je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola.

    Obrazloženje zahtjeva:

    U javnom prostoru Republike Hrvatske, parkovima, institucijama, trgovima, ulicama itd. i dalje egzistira nazivlje, simboli i spomenici kojima se veliča totalitarni jugoslavenski komunistički režim, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i poraća, te prikrivenom propagiranju tog zločinačkog političkog sustava.

    Sjećanje na žrtve totalitarnih režima, priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom naslijeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature, od ključne su važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda, kao i za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje ili direktne ugroze.

    Nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke su europske zemlje mogle provesti obnovu i započeti proces suočavanja i pomirenja, dok su druge europske zemlje, poput nedemokratske i totalitarne tzv. SFR Jugoslavije, uključujući i njezinu socijalističku hrvatsku sastavnicu, ostale pod komunističkom diktaturom još pola stoljeća, te su im sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno – gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni.

    Zločini nacističkog režima ocijenjeni su i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, no još uvijek postoji žurna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina drugih diktatura, prije svega komunističke.

    Prema članku 2. EU-a Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te bi vrijednosti trebale biti zajedničke svim državama članicama.

    Jugoslavenski totalitarni komunistički režim, na čijem se čelu sve do svoje smrti bio komunistički diktator, Josip Broz zvani Tito, provodio je masovna ubojstva, deportacije, likvidacije političkih neistomišljenika, doveo je do nezapamćenih gubitaka života i slobode u dotad neviđenim razmjerima na ovim prostorima.

    Republika Hrvatska, kao odgovorna članica EU, morala je najoštrije osuditi te zločine, no to se iz raznih razloga ipak nije dogodilo, osim možda ponegdje, i to na posve deklarativnoj razini.

    Europska komisija, izražavajući svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu totalitarnih režima, pozvala je europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teška kršenja ljudskih prava. Također, Europska komisija je pozvala države članice da pred sudove iznesu takve slučajeve, kako se zločini više nikada ne bi ponovili.

    Hrvatska stranka prava, bez iznimke i odgode, traži provođenje upravo takve politike, jer bez sjećanja i sankcioniranja zločina ne može biti pomirenja, bez obzira o kojem se obliku totalitarne vlasti radilo, komunističkom ili nekom drugom, dakle bez obzira na njegov ideološki predznak.
    Nakon što Republika Hrvatska donese Zakon o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima u javnom prostoru, također tražimo, sukladno naputku Europske komisije, da se u Republici Hrvatskoj 23. kolovoza obilježava kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, kako bi se i na taj način razvijala svijest mlađih generacija o tim temama.

    Republika Hrvatska se mora zalagati za zajedničku kulturu sjećanja, koja će odbacivati zločine komunističkih, fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokratizaciji društva, naročito među mlađim naraštajima.

    U svjetlu pristupanja EU-u i NATO-u, Republika Hrvatska se vratila u europsku obitelj slobodnih demokratskih zemalja, te se na taj način mora i ponašati.
    Sukladno tome, Hrvatska stranka prava također traži najoštriju sankcioniranje ekstremnih filo jugoslavenskih, javnih ili tajnih, političkih snaga u javnome prostoru, koje sve više posežu za iskrivljivanjem povijesnih činjenica te koriste simboliku i retoriku u kojoj se čuju odjeci nekih aspekata totalitarne komunističke propagande.

    Dakle, tražimo da se Republika Hrvatska, kao odgovorna članice EU, pridržava odredbi Okvirne odluke Vijeća, da se suprotstavi prikrivenim filo jugoslavenskim organizacijama ili pojedincima koji iskrivljuju povijesne činjenice, šire govor mržnje i nasilja u javnim prostoru i na internetu.

    Tragična prošlost našega naroda trebala bi služiti kao moralna i politička inspiracija za suočavanje s izazovima današnjice, uključujući borbu za pravednije sutra, stvarajući tako otvoreno i tolerantno društvo i zajednicu koja prihvaća etničke, vjerske i druge demokratske vrijednosti, primjenjujući ih na sve. Zbog toga, kao i svega gore navedenoga, tražimo žurno donošenje Zakona o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima u javnom prostoru.

    U suprotnome, dakle u slučaju nečinjena i ignoriranja Rezolucije o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe 2019/2819/RSP/, (Resolution on the importance of European remembrance for the future of Europe), biti ćemo primorani obratiti se Europskom parlamentu, kao krovnom tijelu Europske unije i tijelu koje je donijelo predmetnu Rezoluciju.

    PREDSJEDNIK
    Karlo Starčević

    Izvor: Direktno / HSP
    Glas IstrePriznajemt portalnacionalnoKamenjarero teleivanec,

  • HSP se poklonio žrtvi Vukovara i Škabrnje


    Hrvatska stranka prava je danas obilježila dan kada su dva hrvatska mjesta pala pod najezdom barbara s istoka, dva mjesta koja su još uvijek bolna rana na tkivu hrvatskog naroda VUKOVAR I ŠKABRNJA.

    Predsjednik HSP-a Karlo Starčević s izaslanstvom je odao počast i poštovanje svim žtvama Vukovara. Najprije se s izaslanstvom poklonio kod spomenika francuskom dragovoljcu i pripadniku HOS-a Jean Michaelu Nicolieru kod istoimenog mosta na rijeci Vuki. Potom je sudjelovao u koloni sjećanja do memorijalnog groblja u Vukovaru gdje je s izaslanstvom položio cvijeće i zapalio svijeće u čast svih koji su pali u obrani Vukovara i svakog pedlja hrvatske zemlje.

    Predsjednik Glavnog stana Nikica Augustinović s izaslanstvom sudjelovao je na komemoraciji u Škabrnji gdje smo zajedno s ostalim poštovateljima škabrnjskih žrtava zapalili svijeće i položili vijence u čast nedužnih žrtava Škabrnje.

    I u Vukovaru i u Škabrnji sudjelovao je veliki broj članova HSP-a iz svih dijelova Hrvatske. Od Dubrovnika do Iloka, pa ovaj put nećemo nabrajti sva mjesta, da ne bi nekoga preskočili ili izostavili.

    Posebno nas raduje činjenica da pravaši izražavaju stav da nikad i nitko nema pravo dovoditi u pitanje kolone sjećanja ni u Škabrnji, ni u Vukovaru, čak šta više isto i na isti način treba obilježiti sva stratišta hrvatskog naroda na cijelom teritoriju Hrvatske.

    hsp

    Više fotografija OVDJE

  • HSP DELNICE: ILEGALNI MIGRANTI ZAPALILI JOŠ JEDNU KUĆU! VOJSKU NA GRANICE!


    Zašto govorimo  o tomu da vojska mora stati na hrvatsku granicu? Upravo ove slike su jedan od mnogih razloga koji odgovaraju na ovo pitanje. Na slici možete vidjeti izgorjelu šumarsku kuću na Platku koja je ovako završila nakon posjete ilegalnih migranata.

    Sigurnost građana RH je ugrožena, imovinu konstantno uništavaju ljudi koji nemaju identitet i čija se prisutnost zataškava ili negira. Tko će platiti štetu nakon što vam ilegalni migranti devastiraju imovinu, zapale ju i unište ono što ste godinama stvarali? Mislim da svi znamo odgovor na to, a odgovor je da ćete platiti upravo vi, vlasnici imovine koji niste ni krivi ni dužni. Vlado RH, radite li za svoj narod ili ponovo dokazujete da su bitniji privatni interesi i interesi Bruxellesa od sigurnosti vašeg naroda?

    Je li Hrvatska sigurna zemlja?

    Nije. Kako zemlja može biti sigurna ako vas je strah napustiti svoj dom na sat vremena jer ne znate što će vas dočekati kada se vratite? Predsjednice RH, na Vama je, kao vrhovnoj zapovjednici Hrvatske vojske, da zaštite svoj narod.
    Uspješno izbjegavate ovu temu. Je li to radi Schengenskog sporazuma? Kako bilo kakav sporazum može biti bitniji od sigurnosti naših sugrađana?

    Ministar unutarnjih poslova kaže kako se preprekama neće ništa riješiti. Zašto onda Mađarska više nema tolikih problema s ilegalnim migrantima nakon što su podigli fizičku prepreku? Također moram pohvaliti susjednu nam Sloveniju, koja je dignula fizičku prepreku te Slovence što su se organizirali u obrani od devastacija ilegalnih migranata.

    Hrvatski narode, dijelite ovakve objave, neka se zna istina o stvarnim razmjerima štete koju rade ilegalni migranti jer naši mediji ne prenose ništa u vezi toga.

    Sigurnost naših sugrađana je ugrožena, vojsku na granicu!

    HSP Delnice
    Ivan Piškor, predsjednik

  • DORH odbacio HSP – ovu kaznenu prijavu protiv episkopa Porfirija zbog veličanja četništva.


    Hrvatskoj javnosti poznato je da je Hrvatska stranka prava 19. siječnja 2019. godine podnijela kaznenu prijavu DORH-u protiv Porfirija Prvoslava Perića, episkopa Srpske pravoslavne crkve i mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, te druge nepoznate osobe zbog promoviranja četničke ideologije na način da pjevaju i potiču na pjevanje četničkih pjesama, poznatih zločinaca kako iz 2. svjetskog rata, tako i iz Domovinskog rata. Prijavu smo poslali i Pravobraniteljici za djecu jer su sudionici tog veličanja četničkih zlotvora i djeca.

    DORH je prijavu HSP-a otklonio navodeći da se ovdje ne radi o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti, dajući za pravo “javno dostupnim izjavama Porfirija Prvoslava Perića da je on na snimkama na kojima se slavi i veliča četnički koljač Momčilo Đujić, samo otvarao usta”, kako je u svojim izjavama ranije objašnjavao Porfirije, a uz to “događaji su nastali izvan teritorija Republike Hrvatske.”

    Iz obrazloženja DORH-a proizilazi da svatko može veličati zločinački četnički režim ako to radi izvan Hrvatske i uz to poslije biti “ugledni” građanin u Hrvatskoj i biti priman od najviših državnih dužnosnika. DORH ide čak i dalje pa svoje obrazloženje temelji na javnim izjavama episkopa Porfirija ne nalazeći za shodno pozvati ga u DORH i ispitati.

    Paradoks nad paradoksima.

    Ako bi povukli paralelu, pitamo DORH što bi se dogodilo da je Porfirije ili bilo ko drugi imao antisemitske nastupe, odnosno da je bilo koji dužnosnik hrvatske provinijencije izvan granica Hrvatske pjevao “Juru i Bobana”.

    Pitamo odgovorne u DORH-u jesu li svjesni činjenice da rade presedane i ne ometano dopuštaju veličanje četničkog pokreta u Hrvatskoj? Jesu li preuzeli srbijanske zakone koji su četništvo amnestirali?

    I na ovom slučaju, kao i na slučajevima nedavnog odbacivanja kaznenih prijava protiv zastupnika srpske nacionalne manjine Milorada Pupovca DORH pokazuje da je odvjetništvo, ali da nije hrvatsko.

    Zbog nečinjenja na procesuiranju srpskih ratnih zločinaca i pripadnika domaćih četničkih bandi, DORH mora doživjeti resetiranje, a čelni ljudi koji se imenuju po naslijednom redu moraju otići.

    O rokovima za rješavanje kaznene prijave HSP-a gdje im je trebalo 10 mjeseci nećemo ni govoriti, a kamoli o rješavanju ratnih partizansko-četničkih zločina iz 1991. godine, gdje su svi rokovi prošli veće odavno.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

    Prilog: Rješenje DORH-a

  • Sjednica Predsjedništva HSP – najave i odluke!


    Subotnja sjednica Predsjedništva HSP protekla je u izuzetno radnom i pozitivnom ozračju. Napravljene su neke analize, iznesene određene informacije, najavljeni neki događaji i donijete neke odluke i prijedlozi odluka.

    Tako je Predsjednik HSP Karlo Starčević najavio da će na sljedećoj sjednici Glavnog stana za kooptiranje u Predsjedništvo HSP predložiti doc. dr. Ivicu Granića i potom ga ukratko predstavio članovima Predsjedništva – profesor na dva fakulteta, stručnjak za PR i politički marketing, povjerenik HSP za Dubrovačko-neretvansku županiju, suinicijator osnivanja Pravaške akademije i voditelj Ureda za odnose s javnošću za Grad Zagreb.

    Potom je upravo kolega Granić članovima Predsjedništva predstavio tekst poziva vlastodršcima u Hrvatskoj da hitno počnu provoditi odredbe Deklaracije EU kojom se, ukratko, izjednačavaju zločinački režimi 20. stoljeća – komunistički, fašistički i nacistički, te da se odmah krene s uklanjanjem svih simbola komunističkog režima. Uskoro će se u Središnjici HSP održati tiskovna konferencija kojom će se ova inicijativa predstaviti hrvatskoj javnosti.

    Predsjedništvo je, potom, raspravljalo o Izvanrednom saboru HSP te pripremilo odluke koje će se usvajati na skorašnjoj sjednici Glavnog stana. Tako je najavljeno da će se Izvanredni sabor HSP održati u subotu 29.2.2020., a da će se na njemu donositi novi Statut HSP, a prethodno će se izabrati novi članovi središnjih tijela Stranke, dakle članovi Predsjedništva, Središnjeg nadzornog odbora i Središnjeg časnog suda HSP. Jedino se neće ići u izbor novog Predsjednika, već će to i dalje ostati Karlo Starčević.
    Sljedeća točka bila je vezana uz predsjedničke izbore, a donesena je jednoglasna odluka koja će kroz dva tjedna biti dana Glavnom stanu na usvajanje, a potom predstavljena javnosti.

    Predsjedništvo je donijelo odluku o raspuštanju podružnice Končanica, a zbog nestatutarnog djelovanja njezinog dotadašnjeg predsjednika Miloša Kočija, a koji je nanio veliku štetu ugledu HSP.
    Nakon završetka sjednice Predsjedništva, dio je – na čelu s Predsjednikom HSP Karlom Starčevićem otišao u Veliku Goricu na druženje s Hrvatima iz izvandomovinstva, a drugi dio – na čelu s Predsjednikom Glavnog stana Nikicom Augustinovićem – ostao u prostorijama Stranke, radeći na tekstu novog Statuta HSP.

    Ured za odnose s javnošću HSP

  • Karlo Starčević za Lika Club o migrantima: Vojska mora na granicu!


    Aktualna politička tema na području Ličko-senjske i Karlovačke županije, ali i području Grada Bihaća, trenutno je novi val migranata. Tom prigodom zatražili smo komentare političkih čelnika, pogledajte što su nam rekli.

    Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća, na konferenciji za medije prije nekoliko dana odlučio je prekinuti šutnju o ozbiljnosti migrantske krize na području susjedne Bosne i Hercegovine i zavapio upomoć prema nadležnim institucijama Unsko-sanskog kantona i Europskoj uniji. Tvrdi da je stanje u Bihaću neizdrživo i da u ponedjeljak zaustavlja pomoć kampu „Vučjak“ u kojem se trenutno nalazi oko 1500 migranata, samo pet kilometara od granice s Hrvatskom.

    Slijedom njegovih izjava, kontaktirali smo nadležne u Bihaću i razgovarali s Elmedinom Mehadžićem, osobom zaduženom za odnose s javnošću Grada Bihaća i odlično upućenim u problem s migrantima. Objasnio nam je da se na području Unsko-sanskog kantona nalazi nekoliko centara s migrantima koje financijski podupiru UNHCR, EU IOM (Međunarodna organizacija za migrante), humanitarne organizacije i donatori, među kojima nije „Vučjak“ jer je preblizu granici s Hrvatskom dok se ostali kampovi nazale barem 20-ak kilometara od granice.

    Radi se, objašnjava Mehadžić, o privremenom centru bivše tvornice „Bira“ gdje boravi oko 1500 migranata, hotelu „Sedra“ kod Cazina gdje boravi oko 400 obitelji, a isto toliko smješteno ih je u centru grada u đačkom domu. Kamp „Vučjak“ podupire isključivo Grad Bihać koji je od svibnja, kada je kamp otvoren, samo na pitku vodu i čišćenje sanitarnih čvorova iz proračuna izdvojio 50 tisuća eura. U njemu je smješteno između 1000 i 1500 migranata.

    Mehadžić naglašava da je od početka migrantske krize kroz područje Unsko-sanskog kantona i grada Bihaća prošlo oko 40 tisuća migranata kojima nitko ne zna ni ime ni prezime, nemaju dokumenata, kruži teorija kako ih poštom šalju svojim kontaktima u zemlje odredišta u EU, a kada ih upisuju naslušaju se svakakvih imena od kojih su zasigurno najpopularniji Rocky Balboa i Rambo.

    – Bihać i Županije Unsko sanska ostavljeni su da se sami bave s problemom. Čekamo da se odredi lider koji će riješiti ovaj problem. U Srbiji ima 18 migrantskih centara koji savršeno funkcioniraju. Gradonačelnik je održao pressicu kako bi ukazao na problem jer osim ljubaznih sastanaka odgovore i rješenja od nadležnih nemamo. Nismo dobili ni marke ni eura pomoći.

    S hrvatskim vlastima nismo u nikakvom kontaktu iako je gradonačelnik slao više dopisa na adresu Ministarstva unutarnjih poslova i ministra Božinovića. U zadnje dvije godine bilježimo veliki porast kriminala, većinom krađi i provala, a dogodilo se i ubojstvo u kojem su sudjelovali migranti, jedno utapanje u rijeci Uni i smrt u požaru, objašnjava. Za kraj šalje poruku kako očekuju „sistemsko rješavanje ovoga problema jer se sve lomi na Bihaću. Priopćenja se redaju, a rješenja nema, ne može Bihać sam“.

    Migranti šetaju po dvorištima kuća – tvrdi autor pisma Vladi

    Stanovnici hrvatskih općina uz granicu s BiH, oni u Karlovačkoj i Ličko-senjskoj županiji, svakodnevno se susreću s migrantima. Provaljuju u nenaseljene kuće, kradu automobile, u gluho doba noći šeću po dvorištima. Većih problema za sada nije bilo, no ljudima se uvukao strah u kosti, kazao nam je Vlado Marković, vatrogasac i stanovnik Korenice, koji je prije nekoliko dana pisao Vladi RH na njihovoj Facebook stranici i nije dobio nikakav odgovor. Razgovarali smo ponovno s njim, i samom su mu kaže, šetali po dvorištu usred noći. Obavljaju nuždu na izvorima pitke vode gdje se i peru i ostavljaju prljavu odjeću. Kaže kako je jedina reakcija koju je dobio bila ta da je policija odmah izašla na teren i obavila očevid što se dogodilo i nedavno kada se po drugi puta otkrila ista stvar.

    – Mi smo ti koji živimo tamo. Nije normalno da se grupe muškaraca našetavaju dvorištima, provaljuju, kradu. Policija na dnevnoj bazi ima po tisuću pokušaja prelaska granice, fizički to više ne mogu pokrivati. Granica nam je sir i oni to znaju. Nije tome kriva policija, o njima sve najbolje, rade odličan posao, znam kako im je. Vojsku treba staviti na granicu, pokazati im da neće tu prelaziti, neka traže drugi izlaz. Nadam se da neće do toga doći, ali znam da će biti gore od ovoga jer se ništa ne poduzima. Vlada RH ili ne shvaća ozbiljnost situacije ili misle da situacija nije ozbiljna. Poslao sam im pismo jer sam frustriran, ne znam više kome se obratiti, poručuje Marković.

    Slijedom svih ovih informacija kontaktirali smo MUP, točnije Policijsku upravu Ličko-senjske i Karlovačke policije, čiji odgovor na nekoliko osnovnih podataka o situaciji s prelascima migranata čekamo od srijede. Razgovarali smo i s mnogim načelnicima i gradonačelnicima dviju županija koji su u većini pitanja složni – policija radi odličan posao no na izmaku su snaga. Jedni smatraju da treba pomoć vojske dok drugi govore da je to odluka Vlade RH.

    Karlo Starčević predsjednik HSP-a i gradonačelnik Gospića: To su militantni migranti.

    U razgovorima s trojicom gradonačelnika, Slunja, Otočca i Gospića, najozbiljnijom situaciju vidi gospićki gradonačelnik Karlo Starčević.

    – Doći će do eskalacije širih razmjera i o tome ne misli Vlada RH i pozvao bi ih da pozovu vojsku da štiti granicu. To je 96 kilometara koridora i tu je policija bespomoćna i prva na udaru. Govori se o šest do 30 tisuća izbjeglica, točnije militantnim migrantima i o tome treba govoriti. Onaj koji na sebi ima zlata, skupe mobitele, taj ne bježi zbog gospodarske krize. Ako ne shvatimo to na vrijeme, da nam je potrebna vojska, sami smo krivi za svoju sudbinu i budućnost jer će kasnije biti kasno. Pozivam još jednom Vladu RH da zaštiti hrvatsku granicu, kazao nam je Starčević.

    LikaClub/HSP

  • HSP: Tražimo uklanjanje svih komunističkih simbola iz javnog prostora i ukidanja “Dana antifašističke borbe”.


    Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom je osudio i izjednačio komunističke i nacističke zločine kao i zločine svih ostalih režima.

    U njoj se između ostaloga podsjeća kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”, a također i poziva “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”.

    Europski parlament u Rezoluciji izražava i zabrinutost jer “u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi što otvara put iskrivljavanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava”.
    .
    Hrvatska stranka prava (HSP) do sada je u više navrata tražila da se simboli komunističkog režima stave izvan zakona i uklone iz javnog prostora, te kazneno procesuiraju zločinci iz komunističkog režima, bez obzira na dob.
    Podsjećali smo javnost, da je, 25. siječnja 2006. godine Vijeće Europe donijelo Deklaraciju o osudi komunističkih zločina te da je istu Deklaraciju 30. lipnja 2006. godine prihvatio i potvrdio Hrvatski sabor. Budući je Deklaracija o osudi zločinačkog komunističkog režima donijeta u Hrvatskom saboru, Vladi RH i svim građanima RH postavljamo pitanje zašto simboli tog režima još uvijek egzistiraju u javnom prostoru.

    Donose li se u Hrvatskoj Deklaracije samo kako bi se zadovoljili kratkotrajni politički interesi trenutnih sudionika političke i svake druge vlasti, ili ih stvarno treba oživotvoriti i provesti u praksi. Stoga, uz stavljanje komunističkih simbola izvan zakona, njihovo uklanjanje iz javnog prostora te kazneno procesuiranje zločinaca iz komunističkog režima, bez obzira na dob, tražimo provedbu lustracije “nad onima koji su se za komunističkog režima ogriješili o Hrvatsku i hrvatski narod, te da se napiše “nova vjerodostojna povijest za razdoblje 1945.-1990. godine, utemeljena na činjenicama”.

    I ova najnovija Rezolucija Europskog parlamenta naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost” koja je proslijeđena svim državama EU, Rusiji i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva još jedna je šansa Hrvatskoj da se konačno počiste “kosturi iz ormara prošlosti”, zločini i zločinački komunistički režim stavi u okvire koji mu pripadaju, kako bi Hrvatska konačno krenula naprijed.

    Nadalje, u kontekstu ove Rezolucije držimo neodrživim prijedlog Vlade RH o Praznicima, blagdanima i spomendanima. Dan “antifašističke borbe” koji se u Hrvatskoj, nažalost obilježava 22.06., prihvaćanjem ove Rezolucije postao je neprihvatljiv svima, što je pravašima oduvijek bio. Ukoliko vladajući žele baštiniti vrijednosti Europske Unije onda moraju i uvesti standarde koji vrijede u EU i poštovati Deklaracije koje donosi parlament EU.
    Dakle, tzv “dan antifašizma” koji je u Hrvatskoj komunističko naslijeđe mora se tretirati sukladno Rezoluciji parlamenta EU, a imati će i pozitivne učinke na gospodarstvo RH, ako znamo da jedan radni dan vrijedi preko milijardu kuna.

    Također, sukladno Rezoluciji parlamenta Europske unije, decidirano tražimo micanje iz javnih prostora svih naziva ulica, trgova, spomenika, kao i manifestacija (Srb, Kumrovec,…) koji imaju svoje ishodište u totalitarnoj Jugoslavenskoj prošlosti !

    Još jedna šansa je pred nama, iskoristimo je.

    Nikica Augustinović,
    predsjednik GS HSP-a

  • Predsjednik HSP-a Starčević o migrantskoj krizi: Dok Hrvatska vojska ne intervenira nema rješenja!



    Migrantski valovi koji iza sebe ostavljaju opljačkane kuće, vikendice, ukradene automobile i uplašene ljude, već dugo su svakodnevnica Like, govori nam Karlo Starčević, gradonačelnik Gospića i predsjednik HSP-a.

    Strah se uvukao među stanovništvo zbog čega se život više ne odvija kao prije, a brojna svjedočanstva to i potvrđuju. Upravo zato smo i razgovarali s gradončalnikom grada čija se županija pretvorila u migrantsku rutu kojom lutaju horde. Za Dnevno je poručio da je situacija u Lici i Gorskom Kotaru alarmantna te da su stanovnici očajni. Upozorava cjelokupno društvo i centralnu vlast da progledaju i vide kako žive stanovnici ovih područja.

    Iako Vlada Republike Hrvatske, a posebno ministar unutrašnjih poslova, znaju koliki je priljev migranta na prostoru RH , ministarstvo unutrašnjih poslova nema sredstava niti mogućnosti izvršiti svoju misiju! Oni naprosto nemaju dovoljan broj ljudi i ograničeni su u svom djelokrugu rada. To konkretno znači da se oni više ne mogu oduprijeti migrantskoj mašineriji koja je krenula u Europu preko Hrvatske i gdje, to mogu odgovorno reći , Vlada BiH intenzivno sudjeluje u transferu iz Crne Gore, iz Grčke do RH , a onda oni zajedno sa jednim dijelom onih koji njima pomažu , tj švercera idu preko granica RH i nadalje do Slovenije gdje su na slobodnom schengenskom prostoru.

    Međutim, meni je zanimljivo da mi imamo u Ustavu da ukoliko je država ugrožena , građani imaju mogućnost zahtjevati intervenciju vojske prema granici RH, tj prema zaštiti vanjskih granica. Dok Hrvatska vojska ne intervenira nema rješenja! Vojska ima sredstva, ima mogućnosti, ima volju, ima želju , ali ne dobiva nalog od Vlade RH . Sudjeluje li Vlada u transferu migranta iz Turske, preko Grčke, BiH pa u zapadnu Europu. Ili je ova Vlada ucjenjena pa ne može ništa učiniti?

    Lika je puna migranata , dakako i Kordun , ovaj dio oko Slunja, Rakovice, Plitivica, sve je prepuno migranata. Samo Ličko senjska županija ima 90 i nešto kilometara granice s BiH i to je ne moguće čuvati. Ja imam svakodnevni kontakt sa ljudima iz policije. To su toliki napori i toliko radno vrijeme da je to više postalo nenormalno. Neshvatljivo mi je da je Vlada ostala gluha, da nitko o tome ne govori, da to stanje koje je alarmantno svi ignoriraju!

    Gotovo skroz negdje od Ušća Une u Savu, pa negdje do Dubrovnika je područje koje predstavlja kritičan problem i to neće dobro završiti. Na drugoj strani mi namjerno tjeramo hrvatske ljude iz ovih ruralnih prostora , da nam što prije napuste državu. Kome je to u interesu? To je u interesu onih koji nisu htjeli hrvatsku državu niti su danas pomireni sa stvaranjem neovisne hrvatske države.

    Ako je itko apelirao na cijelu situaciju apelirao sam ja koji sam držao i govor u Delnicama i na nekoliko desetaka mjesta ali bez ikakva rezultata. Svi su gluhi, svi šute, i ja smatram da netko na toj razini čini veleizdaju prema državi, prema hrvatskom suverenitetu, i prema hrvatskom narodu. Ali ovo je neodrživo stanje i mislim da neće dobro završiti. Ljudi govore o samorganizaciji, ljudi govore o samoobrani, i kad god narod govori o samoorganizaciji i samoobrani onda to postaje više nego opasno.

    Od ušća Une, pa do Šibenskog mosta, pa do Skradina, naseljenost uz rubna područja BiH je manja od 4 stanovnika po kvadratnom kilometru. Negdje otprilike 3.7 stanovnika. To je pustinja u Europi i ne moguće je hrvatskoj policiji braniti takvu granicu bez vojske.

    Meni je nepojmljivo, pošto je svima jasno da hrvatska policija više ne može učinkovito braniti hrvatske granice iako čine nadljudske napore , da se hrvatskoj vojsci nije zapovijedilo da pomognu policiji i zaštite stanovništvo. I nepojmljivo mi je da smo prepustili upravo na tim rubnim prostorima hrvatski narod na milost i nemilost migranata koji nisu migranti nego vojno, čak elitno obrazovani ljudi. Islam će pokoriti Europu, a europska masonerija i iluminati su ubili kršćanstvno u Europi. Ubojstvom, nestankom kršćanstva u Europi , europa je izložena Islamu i samo je pitanje vremena kada će buknuti revolucija, i kada će nastati rat između slama i onoga što je ostalo od kršćanstva.

    Ljudi se samoorganiziraju i to postaje suviše opasno. Čim se ljudi samoorganiziraju, to je jedna kratka nit do proljevanja krvi. Ne znam dali je toga svjesna vlada RH , ali to je kratka nit, isto kao i 90-e godine kad smo se počeli organizirati dolaskom balvana i uspostavljanjem balvana na prometnice RH. Potpuno je identična situacija i sada. Ako mi nemamo vojsku i policiju, ili vladu koja će nas zaštiti , onda je po mome trebamo rušiti, pa izabrati drugu Vladu koja će dati nalog vojsci da pomogne hrvatskoj policiji i narodu.

    Tu ima oko 96 kilometara granice uz BiH prema Ličko senjskoj županiji. To je nemoguće čuvati. Badava je što dolazi ispomoć iz Zagreba i badava je što dolazi ispomoć iz drugih županija. Konfiguracija terena je takva da je nemoguće osigurati granicu prema BiH. Stvarnost je da su se ljudi naoružali i ljudi spavaju s oružjem u kući. Jer im ovi provaljuju u kuće, u automobile. Ja sam bio svjedok tome kakvu su štetu napravili u Gorskom Kotaru. Provaljivali su , ali na nekim mjestima čak nisu ukrali ništa niti su išta porazbijali, ali križ i crkvene relikvije su uzeli i sve razbili. Gdje god je bio križ, gdje god je bila slika svetaca, to su uzeli i satrali.

    Mi to nismo htjeli ni objaviti javnosti, nego šutimo. A ono što je tragično jest da Večernji list ništa ne objavljuje o tome iako su mnogi ljudi dolazili i slušali naše govore, recimo u Delnicama prije tri mjeseca, ali objavili nisu ni slova. Ljudi se ne boje pričati, priča se javno , ali hrvatski mediji ništa ne žele prenijeti. A ono što nije izneseno pred javnost, to normalno, nije ni bilo. To je neodogovornost medija. Ne znam što reći osim da ih se treba bojkotirati uključujući i HRT, Večernji i Jutarnji jer nisu zaslužili da ih itko u Hrvatskoj kupuje.

    Izvor: Dnevno

  • HSP: Lažima o dječjem prihvatilištu u Sisku, na istoj strani našli se hrvatski jugoslaveni i srbijanski četnici!


    Nema nikakve dvojbe kako su razne medijske, političke i druge aktivnosti vezane za plasiranje opasne teze o tome kako je na području Nezavisne države Hrvatske (NDH) egzistirao nekakav ‘ustaški logor za djecu’, a koje su kulminirale posljednjom emisijom ‘Nedjeljom u dva’ autora i voditelja Aleksandra Stankovića, zapravo specijalni rat vođen protiv Republike Hrvatske. Ovoga puta, dakle, pokušava se plasirati monstruozna i posve neutemeljena teze kako je NDH bila zapravo jedina državna zajednica na tlu tadašnje okupirane Europe koja je imala jasno organiziran i ustrojen državni ‘logor za decu’.

    Teza o postojanju tzv. ustaškog logora za djecu potiho je plasirana još na izložbi o logoru Jasenovac, koju je u siječnju prošle godine Republika Srbija organizirala u sjedištu UN-a u New Yorku. Tom su prilikom izložene fotografije s popratnim natpisima ‘Logori za decu u NDH’, uglavnom sugerirajući kako se na fotografijama nalaze ‘deca umorena glađu u dečjem logoru Sisak’. Vrlo brzo falsifikat je otkriven, bilo je jasno kako se radi o još jednoj beskrupuloznoj propagandnoj podvali protiv Republike Hrvatske.

    Naime, na izloženim fotografijama doista se nalaze izgladnjela djeca dovedena s područja planine Kozara, ali ne radi se o nikakvoj ‘deci iz logora Sisak’ nego su u pitanju djeca fotografirana u mjestu Mataruška Banja pored Kraljeva u Srbiji, koja su u taj gradić smještena temeljem dogovora Vlade NDH i tadašnje Nedićeve Vlade u Srbiji. S originalnih fotografija vrlo su vješto uklonjeni originalni pečati, koji dokazuju kako su fotografije nastale u Srbiji, zatim je starim pisaćim strojem naknadno dopisano kako je riječ o ‘dečjem logoru u NDH’.

    Nakon navedenog, ipak propalog, pokušaja falsificiranja novije hrvatske povijesti, u igru se uključio i čelni čovjek Srba u Republici Hrvatskoj, saborski zastupnik Milorad Pupovac. Naime, Milorad Pupovac je, nazočivši u listopadu prošle godine na tzv. komemoraciji dječjim žrtvama ustaškoga logora za djecu u Sisku, u svome govoru otprilike naglasio kako je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo čak sedam tisuća djece, a svako treće ili četvrto dijete u tom je logoru umrlo i ondje pokopano, a otprilike dvije tisuće pobijeno. Istaknuto je zatim kako su došli odati počast ondašnjim aktivistima Crvenoga križa, prije svega gospođi Dijani Budisavljević, ‘humanitarki’ i valjda svojevrsnoj hrvatskoj verziji Oskara Schindlera, koja je ‘spašavala djecu logoraše od sigurne smrti’.

    Naravno kako je i u prvom i u drugom pokušaju riječ o običnom povijesnom falsifikatu i podmetanju na račun hrvatskoga naroda. Naime, ne postoje niti jedan jedini dokaz o tome da je državno ‘Prihvatilište za djecu Sisak’ bilo nekakav ‘Logor za decu Sisak’ o kakvome Pupovac i družina u Srbiji danas govore. Prava je istina, vrlo detaljno dokazana i utemeljena, kako su u državno ‘Prihvatilište za djecu Sisak’, nakon poznate bitke na Kozari u kojoj su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz, napuštena, bolesna i izgladnjela djeca, neljudski ostavljena po šumama i selima planine Kozara, zapravo spašavana, i to nakon izravnog naloga hrvatskih državnih vlasti NDH, da se sve raspoložive zdravstvene i humanitarne snage imaju angažirati po tom pitanju.
    Na koncu je uslijedilo i ovotjedno gostovanje izvjesne Dane Budisavljević u emisiji ‘Nedjeljom u dva’, kao autorice filma ‘Dnevnik Diane Budisavljević’.

    Spomenutim, metodološki i činjenično, posve promašenim filmskim uratkom financiranim novcem hrvatskih poreznih obveznika i Republike Srbije, na vrlo se mudar i krajnje tendenciozan način ponovo pokušava nametnuti ista teza. U filmu se, recimo, uopće ne spominje činjenica kako je gospođa Diana Budisavljević redovito kontaktirala s jugoslavenskom monarhističkom Vladom u Londonu, u kojoj je ministar bio brat njezinog supruga i deklarirani četnik, Srđan Budisavljević. Gospođa Diana Budisavljević, aktivistica tadašnjeg hrvatskog Crvenog križa, cijelo je vrijeme rata surađivala s njime na smještaju djece u udomiteljske obitelji u Srbiji, Vlada NDH sve je znala, bez ikakvih je problema odobravala i dopuštala te aktivnosti. Poznato je bilo i kako se putem švedskog ‘Crvenog križa’ šalju poruke za London i kako se natrag prima novac u svrhu zbrinjavanja djece. Naravno kako to nitko od dužnosnika tadašnjih državnih vlasti nije sprječavao.

    Dakle, djelatnica hrvatskog ‘Crvenog križa’, gospođa Dijana Budisavljević, aktivno je surađivala s vlastima NDH, bez spomenute suradnje nikakav humanitarni rad ne bi bio moguć i ne bi mogla apsolutno ništa učiniti po pitanju zbrinjavanja i udomljavanju kozaračke djece, osim u Srbiji, mahom u zagrebačke i samoborske udomiteljske obitelji. Zbog svega navedenoga dobila je za svoj rad i zahvalnicu od tadašnje hrvatske države. No, isto tako valja naglasiti kako je uloga gospođe Dijane Budisavljević u procesu zbrinjavanja i udomljavanja kozaračke djece zapravo poprilično predimenzionirana, radilo se, prije svega, ipak o aktivnostima ondašnjeg hrvatskog Crvenog križa i isključivo pod njegovim nadleštvom.

    Postavlja se pitanje što bi bilo da kojim slučajem ondašnje vlasti NDH nisu organizirale spašavanje i zbrinjavanje kozaračke djece, dakle da su djecu ostavljena po pustopoljinama i bespućima bosanskih šuma. Bez ikakve sumnje, obzirom na iznimno eskalirane ratne sukobe na tom području, velika većina bi pomrla, te bi nastala neviđena i do tada nezapamćena humanitarna katastrofa. Možda u tom slučaju nitko danas ne bi NDH prozivao niti okrivljavao za stradavanje ‘dece u dečjem logoru Sisak’. No, takva slika NDH ipak nije ono što uporno, sedamdesetak godina, podvaljuju jugoslavenska historiografija, potpomognuta raznim javnim ili tajnim grupacija s područja Republike Hrvatske.

    Nepobitna je činjenica kako su upravo vlasti NDH spasile i udomile preko sedam tisuća ili dvije trećine kozaračke djece, otprilike jedna trećina je, uslijed bolesti ili pothranjenosti, na žalost ipak umrla. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi i naporima da se što više djece spasi, a ne postoji niti jedan jedini dokaz da je makar jedno dijete ubijeno.

    Jasno nam je kako u očima određenih javnih ili zakulisnih grupacija nema ‘olakotnih okolnosti’, njih činjenice nikada i nisu osobito zanimale, za njih će to uvijek biti ‘ustaški logor za decu’ jer je to zapravo njihova životna misija, ili zadatak. Uostalom, čemu se više i možemo čuditi nakon Goldsteinovih ‘jasenovačkih lomilica kostiju’ ili pak Pupovčevih fantomskih izjava o lojalnosti, koje su tobože hrvatski Srbi, devedesetih godina prošlog stoljeća, na gradskim trgovima morali potpisivati. Baš poput ‘ustaškog logora za decu Sisak’ niti te fantomske izjave nikada nitko nije vidio, baš kao niti dokumentaciju o prekrštavanju čak jedanaest tisuća ‘pravoslavne nejači’ na katoličanstvo.

    Nepotrebno je i nemoguće takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u svojoj političkoj mitomaniji ili možda angažiran na provedbi projekta ‘Memoranduma SANU 2’. Ono što doista zaprepašćuje jest činjenica kako je hrvatska vlast mlitavo ili nikako reagirala na navedene pokušaje prekrajanje novije nacionalne povijesti, čak dapače, na SDP-ovom političko – estradnom derneku otkrivanja tzv. Spomen parka Dijane Budisavljević u Sisku nazočilo je izaslanstvo hrvatske Vlade, ondašnja ministrica gospođa Nada Murganić, a u ime predsjednika Hrvatskoga sabora, Gordana Jandrokovića, nazočan je bio potpredsjednik Sabora, Furio Radin.

    Zaključno, posve je jasno kako se, kada je riječ o navedenim pokušajima prekrajanja i falsificiranja novije hrvatske povijesti, ne radi o elementarnom nepoznavanju povijesne znanosti. Problem je dublji, kompleksniji, slojevitiji i opasniji. Uostalom, kada bi to čak i bilo točno, političke elite moraju znati tko zna te činjenice, te s njima razgovarati. Dakle, ako su hrvatski istraživači i povjesničari odavno utvrdili stvarne činjenice, a jesu, onda je pravo pitanje zašto političke elite s njima ne razgovaraju, zašto su umjesto njihove strane odabrali stranu političkih analfabeta i voluntarista, koji su nebrojeno puta do sada dokazali kakve su njihove prave namjere kada je u pitanju Republika Hrvatska.

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik

  • U Sesvetama i Ljubuškom HSP obilježio obljetnicu brutalnog smaknuća Ante Paradžika.


    Ljubuški, Zagreb i Sesvete su tri mjesta koje se najviše vežu uz ime pokojnog dopredsjednika HSP-a i ratnog Načelnika HOS-a Antu Paradžika.
    U Ljubuškom je rođen, u Zagrebu je proveo dobar dio svoga života, u kojem je politički stasao i djelovao, a u Sesvetama je na podmukao i bestijalan način ubijen 21.  rujna 1991. godine
    Žalosna je činjenica da se do danas, 28 godina poslije ne zna tko je odgovoran za ubojstvo, ili istinitije rečeno brutalno smaknuće Ante Paradžika.

    U spomen na ovog pravaškog diva, dopredsjednika HSP-a i Načelnika stožera HOS-a, svijećama, cvijećem i molitvom prisjetili smo se njegove žrtve za hrvatsku Hrvatsku.

    Simboličnom hodnjom u koloni od spomenika hrvatskih branitelje do mjesta smaknuća Ante Paradžika u Sesvetama članovi HSP Sesvete, kao organizatori, zajedno s članovima HSP-a iz Dugog Sela, Velika Gorice, Trešnjevke, Vrboveca, Ivanske, te uz predstavnike HSP-a iz izvandomovinstva i udruga “Ujedinjenje”, zapalili su svijeće, pomolili se za pokoj njegove duše i održali prigodnu riječ.

    Istaknuto je da HSP-ovci nisu i  nikada neće odustati od utvrđivanja potpune istine o ovom brutalnom smaknuću i inzistiranju da se svi odgovorni primjereno kazne.
    Nadalje, istaknut je zahtjev da se ovo mjesto, mjesto na kojem su Hrvati pucali na Hrvate, na hrvatsku Hrvatsku, dostojno obilježi kao spomen na pokojnog Antu Paradžika, kako se nikada i nigdje više ne bi ponovio ovakav scenarij. Ukoliko to ne napravi lokalna zajednica  i “država” to će  napraviti HSP Sesvete!

    U rodnom mjestu Ante Paradžika, Ljubuškom najjače izaslanstvo Hrvatske stranke prava predvođeno predsjednikom Karlom Starčevićem, dopredsjednikom Ivicom Žuljevićem, predsjednikom GS Nikicom Augustinovićem, članom predsjedništva Hrvojem Marušićem, Glavnim tajnikom Zvonkom Čapkom, povjerenikom HSP-a za SDŽ Željanom Jurlinom, Ivicom Granićem,.. na obljetnicu ubojstva ovog pravaškog diva, dopredsjednika HSP-a i Načelnika stožera HOS-a, svijećama, cvijećem i molitvom kod spomenika podignutom njemu u čast prisjetili smo se njegove žrtve za hrvatsku Hrvatsku.

    Ante neka ti je laka hrvatska gruda!

    S nama si!

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP: „hrvatsko“ pravosuđe je uzrok većine problema u Hrvatskoj!


    Posljednjih smo dana ponovno svjedoci nekih događaja koji iznova bacaju sumnju u to da je Hrvatska uistinu hrvatska.
    Riječ je o dva policijsko/pravosudna slučaja koji su uzburkali hrvatsku javnost, a bolna je činjenica da je u oba slučaja izgubila hrvatska Hrvatska.

    Prvi je slučaj u kojem se u najnapaćenijem i najherojskijem hrvatskom gradu posljednjih stoljeća – Vukovaru – sudi čovjeku kojem su srbočetnici u Domovinskom ratu ubili dva sina. Za jednim još traga. Ubojice njegova sina pjevali su četničke pjesme, nosili kokarde (ili zvijezde petokrake – svejedno) i u veselju nakon pokolja svojima u otadžbinu pisali pisma na ćirilici.

    Na onom istom pismu kojim su ispisane određene riječi na određenoj ploči u Gradu heroju. Tu ploču su vlastodršci stavili na zgradu Policijske uprave pod okriljem noći, da li od straha ili od sramote. Nije pismo krivo za grijehe onih koji ga koriste između dva klanja ili paleža, ali je od strane vladajuće odnarođene vrhuške bilo itekako nekorektno i zlobno da koristeći kojekakve rupe u zakonu ili rupe od zakona, uopće i postavljaju tako nešto iritantno među ljude koji se još nisu oporavili od zla koja su im nanijele ubojice sa ćirilična četiri ocila na šubari. A onda se, ta ista vlast, kao zvijer baca na istinsku žrtvu – Marijana Živkovića – koji takvu provokaciju više nije mogao podnositi.

    Već sama „inkriminacija“ zbog kojeg sudski progone ovog hrvatskog branitelja i stradalnika je dvojbena i u potpunosti pogrešna. Stoga Hrvatska stranka prava od nadležnih pravosudnih tijela Republike Hrvatske traži da zaustave sudski progon Marijana Živkovića, a od hrvatskih vlasti da preispita i promjeni pravne okvire kojima se dopušta postavljanje ćirilićnih ploča u Vukovaru i ostalim osjetljivim područjima Republike Hrvatske.

    Drugi je slučaj svježiji, a strasti je uzburkao „novinar“ portala Index.hr. Poznato je da je ovaj portal već od samog početka svojeg rada bio iznimno antihrvatski orijentiran. Stoga nas i ne čudi da na njemu svoje „tekstove“ objavljuju i „novinari“ koji ni sami ne znaju gdje žive. Od adrese stanovanja pa do države prebivališta.
    Tako si je dotični „novinar“ Gordan Duhaček dopustio slobodu „satirične obrade domoljubne pjesme“. Riječ je o „Vili Velebita“, jednoj od najdražih i najvažnijih domoljubnih pjesama koju su iznjedrili Hrvati. U svojoj nadahnutosti ovaj je „novinar“ pretvorio nešto predivno u – govno. Doslovce. Istina – nije važno samo što se kaže nego i tko kaže, ali što je previše je previše.

    Međutim, ovom „novinaru“ upitnog uljudbenog, moralnog, kulturološkog i svakog drugog dosega, niti to nije bilo dovoljno, nego je nastavio iritirati hrvatsku javnost svojim „mislima“, pa si je dopustio na svom twiteru objaviti da je sretan i ponosan što svojim „djelovanjem“ doprinosi razmontiranju Hrvatske.

    O nakaradnosti načina na koji ovog „novinara“ brane njegovi „kolege“ i kojekakve uhljebničke udruge koje skrbe o pravima manjina i drugih superzaštićenih skupina, da ne govorimo. Njegov degutantan čin nazivaju novinarskom slobodom i čude se kako je moguće da ga se netko uopće usudio privesti. Prestrašno.

    Ono što svakog domoljuba boli, a posebice članove HSP-a, jest što je policija ovog tipa privela zbog banalnog razloga – neodazivanja na sudski poziv. Umjesto da ga je DORH po službenoj dužnosti kazneno gonio zbog vrijeđanja hrvatske države i javno objavljenog pokušaja rušenja hrvatske države. Već smo više puta zaključili da Hrvatska svakim danom sve više postaje Apsurdistan.

    Nepojmljivo je da u Hrvatskoj ne bude procesuiran tip koji vrijeđa sve hrvatsko i priznaje da podriva ustavni poredak dok se hrvatske domoljube progoni zbog zastave s prvim bijelim poljem (kakva je bila prvih mjeseci uspostave Republike Hrvatske) ili zbog poziva na obranu SVOJEG doma – Za dom spremni.
    Stoga Hrvatska stranka prava, u ovom slučaju, od DORH-a zahtjeva pokretanje kaznenog postupka po službenoj dužnosti protiv Gordana Duhačeka zbog opetovanog vrijeđanja hrvatske države, hrvatskih građana i njihovih osjećaja te zbog pokušaja rušenja hrvatske države.
    Ukoliko DORH to ne učini, to će i u ovom slučaju napraviti Hrvatska stranka prava, ali u oči nam pada i gromoglasna tišina predsjedničkih kandidata oko ova dva slučaja. Očigledno nitko od njih nema hrabrosti podržati hrvatsku Hrvatsku, a u strahu da ne uznemire povlaštene manjinske skupine raznih provinijencija.

    Prof. dr. Zvonko Čapko, glavni tajnik HSP

  • HSP zahtijeva ukidanje ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96)



    Još od najave, a potom i od donošenja spornog ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96) Hrvatska stranka prava ima nepromjenjen stav – riječ je o nepotrebnom i krajnje štetnom zakonu za Republiku Hrvatsku.

    Najnoviji događaji teroriziranja većinskog naroda od strane određenih pripadnika spske nacionalne manjine, prije svega provokacije u selu Uzdolju kraj Knina zatim i u Rijeci, govore kako smo od samoga početka, ukazujući na svu pogubnost donesenog Zakona i podzakonskih akata, bili u pravu.
    Jasno je kako nije riječ o izoliranim slučajevima.

    U pitanju je dobro osmišljena i dobro kordinirana teroristička aktivnost, s krajnjim ciljem međunarodne kompromitacije Republike Hrvatske, čime bi, u konačnici, bili potkopani i sami temelji ustavnosti i pravnog poretka hrvatske države.

    Na žalost, istovremeno smo svjedoci i sprege tih grupacija sa pojedinim pravosudnim čimbenicima, zatim i određenim novinarima i urednicima ponekad čak i vodećih hrvatskih medijskih kuća. Nema nikakve dvojbe kako je plan provedbe aktualnog ‘Memoranduma SANU II’ u punom zamahu, nanovo se na krajnje vulgaran i krajnje opasan način demonizira hrvatski narod, te se istovremeno pokušava stvoriti novi naraštaj ‘jadne i ugrožene srpske nejači’.

    Pokušaj provedbe prvog, Isaković, Kanazir, Markovićevog i dr. ‘Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti’ rezultirao je brutalnom agresijom na Republiku Hrvatsku, zatim i na Bosniu i Hercegovinu. Četničke velikosrpske paravojne horde, udružene sa komunističkom tzv. Jugoslavenskom narodnom armijom, masakrirale su i pobile na desetine tisuća nevinih ljudi, opustošili cijela područja, sravnile sa zemljom i sela i gradove, dakle, praktički pokušali su s lica zemlje izbrisati sve što je stajalo na putu projekta ‘svi Srbi u jednoj državi, odnosno projektu stvaranja Velike Srbije. Sve, naravno, pod krinkom zaštite i spašavanja ‘ugrožene srpske nejači’.

    Ne samo aktualni događaji u Uzdolju kraj Knina ili u Rijeci, svjedoci smo višegodišnjih provokacija dijela srpske nacionalne manjine prema većinskom hrvatskom narodu, napose na područjima bivših UNPA zona sjever, zapad i istok. Posebno je zabrinjavajuća činjenica kako su najčešći akteri tih i takvih provokacija redom bivši pripadnici zloglasnih srpskih paravojnih okupacijskih snaga, koji su temeljem štetnog i nepotrebnog ‘Zakona o općem oprostu’ postali legalni i legitimni građani Republike Hrvatske, sa svim pravima i obvezama koja crpe iz hrvatskog državljanstva.

    Ukidanje ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96)

    Republika Hrvatska je prije tridesetak godina prošla proces osamostaljenja i stvaranja slobodne, samostalne države. Neka pitanja, koja su u određenom vremenskom kontekstu nekima izgledala možda čak i rješiva sama po sebi, na dramatičan su način nanovo otvorena.

    Tu prije svega mislimo na donošenje i egzistiranje nepotrebnog i krajnje štetnog ‘Zakona o općem oprostu’ kojega je Hrvatski državni Sabor donio 1996. godine. Hrvatska stranka prava na našim je prostorima oduvijek prednjačila u borbi za neovisnu i samostalnu hrvatsku državu, oduvijek smo bili nositelji pozitivnih promjena, najstarija smo politička stranka hrvatskog naroda i, kao takvi, kvalificirani smo i mjerodavni, to smatramo svojom obvezom, sudjelovti u donošenju ključnih političkih odluka. Nikada nismo bili najekstremniji, nikada nismo prisvajali tuđe zasluge, ali smo uvijek bili najuporniji, najdosljedniji u projektu stvaranja i očuvanja hrvatske države. Čak i onda kada smo bili najmalobrojniji, čak smo i tada bili simbol nove, demokratske, domoljubne, suverene Republike Hrvatske, ni tada se nismo mirili sa preovladavajućim štetnim trendovima, jasno smo ukazivali na opasne pojave koje su prijetile, a danas vidimo koliko su opasne i koliko smo u pravu bili. To činimo i danas!

    Slijedom svega navedenoga, Hrvatska stranka prava odlučila je podnijeti zahtjev Hrvatskom saboru kojim ćemo zatražiti ukidanje ‘Zakona o oprostu’ (N.N.80/96)

    Mišljenja smo kako ovaj zakon niti danas, kao niti u momentu donošenja, ne pridonosi uspostavi povjerenja i suživota između većinskog hrvatskog naroda i srpske nacionalne manjine, posebice i jer je štetan za ukupne hrvatske nacionalne interese, te je kao takav neodrživ.

    ‘Zakon o oprostu’ ostavlja otvorene ruke aboliranim četnicima i drugim više ili manje prikrivenim neprijateljima hrvatske državnosti i hrvatskog naroda, da i dalje, sada u službi ‘Memoranduma SANU II’, proizvode kaos, ruše ustavno pravni poredak, na žalost počesto i u suradnji sa jednim dijelom članstva vladajuće saborske koalicije.

    Stoga pitamo pripadnike hrvatske društvene elite, napose aktualne obnašatelje političke i zakonodavne vlasti, postoji li iti jedna država na svijetu u kojoj oružani rušitelji, ponavljamo oružani, svoje matične države nisu procesuirani, strogo kažnjeni zatim i lustrirani, te slijedom svega maknuti na potpunu društvenu marginu. To postoji jedino u Republici Hrvatskoj!

    Dakle, ne samo da nisu procesuirani, kažnjeni i marginalizirani, ovdje im se dozvoljava da i dalje neometano rade potpuno istu rabotu, možda u malo izmjenjenim ulogama, ali svakako rabotu na štetu hrvatskog čovjeka i hrvatske države.

    Pametni ljudi uvijek uče na svojim pogreškama. Ako nije tako, onda su osuđeni na njihovo ponavljanje. Stoga se nadamo kako će zastupnici hrvatskog sabora imati dovoljno mudrosti, ali i nacionalne osviještenosti te da će poduprijeti ovaj naš zahtjev i zaustaviti scenarij rušenja samih temelja hrvatske države.

    Zastupnici u hrvatskom saboru moraju svoj politički put zasnivati na vrlo jasnim nacionalnim temeljima i načelima, a nikada na dnevnoj politici ili kratkoročnim probicima. Ukoliko to ne učine, ukoliko ne prepoznaju značaj ove odluke budući im naraštaji neće oprostiti.

    Karlo Starčević, predsjednik HSP
    Nikica Augustinović, predsjednik Glavnog stana HSP

  • HSP predstavio “Programsku deklaraciju hrvatskog zajedništva”


     Danas je na  konferenciji za medije u središnjici HSP-a u Zagrebu  javnosti i medijima predstavljena “Programska deklaracija hrvatskog zajedništva” koju  i ovdje stavljamo na uvid svima i tražimo potporu svih koji  Hrvatsku žive da nas podrže kako bi zajedno ostvarili Hrvatsku HRVATSKU.



    Hrvatski narode!

    Svekoliko moralno potonuće hrvatskih političkih stranaka, čije se djelovanje uglavnom svodi na očuvanje stečenih pozicija kao i obnašanje vlasti pod svaku cijenu, zatim opće privredno rasulo popraćeno uništavanjem ukupnog gospodarstva, posebice ruralnih prostora, duhovna apatija i urušavanje nacionalnog identiteta, obezvrjeđivanje temeljnih vrednota Domovinskog rata, crna demografska slika i brojne druge, nadasve loše, prognoze vrlo su opasni trendovi protiv kojih Hrvatska stranka prava mora podići svoj glas. Ti i takvi trendovi suštinski razaraju hrvatsko nacionalno tkivo, a Republiku Hrvatsku čine krajnje nestabilnom državom. Pravaši su na ovim prostorima oduvijek prednjačili u borbi za neovisnu i samostalnu hrvatsku državu. Bili smo nositelji pozitivnih promjena, najstarija smo politička stranka hrvatskog naroda i, kao takvi, kvalificirani smo i mjerodavni aktivno sudjelovati u političkom životu naše države, iz čega i proizilazi naša obveza ne samo ukazivati na navedene pogubne trendove nego i predlagati rješenja.

    Jedinstvo politički i svjetonazorski srodnih državotvornih stranaka, na žalost, u ovom trenutku je nerealan politički projekt, no zajedništvo utemeljeno na programu i općeprihvaćenoj suverenističkoj platformi je ‘condicio sine qua non’, dakle nužan preduvjet za sve buduće uvjete i sve procese kako političkog tako i moralnog ozdravljenja hrvatskog naroda. To bi bio preduvjet konačnom stvaranju zdrave nacije političkih Hrvata.

    Stoga se, temeljem već usvojenih odluka, usuđujemo predložiti i javno predstaviti ovu Deklaraciju svim našim političkim ili potencijalnim koalicijskim partnerima te udrugama i dokazanim pojedincima državotvornog i nacionalnog opredjeljenja, kao naš osobni, ali i stranački doprinos nacionalnom ozdravljenju i općehrvatskom zajedništvu.

    Kako smo ranije naveli, u Republici Hrvatskoj događaju se epohalno velike promjene koje suštinski razaraju hrvatsko nacionalno tkivo. Takve promjene iziskuju iznimne napore i vještine kako bi država, kao takva, uspjela na svom putu rasta, stabilnosti i demokratizacije, kako bi u konačnici postala prihvatljivo mjesto življenja hrvatskom narodu, ali i svim njezinim građanima.

    Velike promjene u pravilu iziskuju i velike prilagodbe, korekcije, dopune kako stranačkih programa tako i ukupnih politika. Mi, kao najstarija hrvatska politička stranka, koja je oduvijek prednjačila u stvaranju slobodne i samostalne Republike Hrvatske, smatramo kako je nužno učiniti potrebne promjene i korekcije stranačkih politika u cilju ujedinjenja i stvaranja istinski demokratske i prosperitetne država, koju bi pripadnici hrvatskog naroda zaista osjećali kao svoju Domovinu, što bi trebao biti osnovni cilj i motiv svih hrvatskih političkih stranaka.

    Spremni smo, u tom smislu, preuzeti odgovornost vođenja tog procesa, te odgovornost i lidersku poziciju svih budućih političkih platformi ili koalicija. Za to imamo znanje, volju, snagu i ljude.
    Otac Domovine dr. Ante Starčević je davno ustvrdio da se na dobru temelju može napraviti i dobra i loša zgrada, a na lošu temelju isključivo loša: ‘To je glavna nesreća Hervatah, da se derže ljudih, a ne načelah, a ne programa. S toga je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačie izpadaju, nego li je on očekivao. Tko sam za se ne mari, čemu da se nada od drugih? Koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne. Gončin će vas tim većma prezirati, čime mu se većma podate. Nas će jedan za drugim u zemlju, a program, kako i narod, ima živieti.“

    Deklaracija hrvatskog zajedništva

    1. LUSTRACIJA Politička higijena kao osnovni preduvjet zdravlja i budućnosti hrvatskog naroda. Implementacija ‘Rezolucije Vijeća Europe 1481.’ u sve državne institucije kao i u zakonodavstvo RH, te prava i obveze koje iz toga proizlaze.

    2. VODA KAO USTAVNA KATEGORIJA Pravo na vodu temeljna je potreba ljudske egzistencije. To pravo je, naročito obzirom na društvene, političke i gospodarske okolnosti u RH, potrebno žurno zaštititi Ustavom RH, uključivši i sve preduvjete ostvarivanja tog prava, kao temeljnog ljudskog prava.

    3. NOVI IZBORNI ZAKON Novi izborni zakon i pravedniji, ako je već pravedni nemoguć, izborni sustav u RH koji uključuju izbornu kontrolu i E-glasovanje kao i povećanje zastupnika iz izvandomovinstva. Potrebno riješiti višak (ca. 850.000) i manjak (ca. 650.000) birača, odnosno napraviti reviziju podataka o broju birača po županijama, gradovima, općinama i izvandomovinstvu. Ispraviti nepostojanje kontrole kod APIS-a (računalni centar), gdje čak nije dostupna arhitektura softwarea (državna tajna), riješiti nepostojanje uredne registracije birača na biračkim mjestima prilikom glasovanja, jer nitko ne može dokazati da je pristupio izborima, te onemogućiti da glasovi ispod izbornog praga idu na stranu političkih protivnika (dokinuti D’Hondtovu metodu). Naime, prilikom preuzimanja glasačkih listića glasač ne potpisuje primitak glasačkog listića nego se samo zaokružuje osoba koja je pristupila glasanju, a naknadno se mogu zaokruživati osobe koje nisu pristupile glasanju. Prostor za manipulaciju je otvoren.

    4. USTAVNI ZAKON O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA Promjena ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji se danas može različito tumačiti. Naime, u Ustavnom zakonu donešenom 2002. g. o pravima nacionalnih manjina umjesto sadašnjih 33,3% treba ugraditi cenzus za uvođenje dvojezičnosti od 50% kao što je to praksa u EU. Osim činjenice da EU ne poznaje kategoriju nacionalne manjine, mi isto tako danas možemo svjedočiti privilegiji u kršenju Ustava i zakona RH o pravima nacionalnih manjina i to recimo u članku 40. Naime, ustavno-pravno nije dopušteno unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi, kao što to stoji u odluci Ustavnog suda od 29. srpnja 2011.g. Iz svega toga je vidljivo da je Hrvatskoj danas nužan jedan jasan i nedvosmislen građanski sveujediniteljski politički središnji identitet. Potrebno je, dakle, zakonski promijeniti cenzus sukladno zemljama članicama EU te urediti i zajamčiti novu ustavnu kategoriju jednakosti hrvatskog i republikanskog građanstva. Ustavno pravna podloga po kojoj bi svi državljani RH imali ista prava i obveze bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost, a manjinska prava rješavati bilateralnim sporazumima prema načelu reciprociteta. Ustavom zajamčiti opoziv zastupnika u Saboru temeljem referenduma u njegovoj (njihovim) izbornim jedinicama.

    5. OBEŠTEĆENJE I POVRAT Zakon o odgovornosti odnosno obeštećenju i povratu izgubljenih materijalnih i nematerijalnih sredstava na svim razinama vlasti (zakonodavne, izvršne, sudske), uključujući državnu upravu i sve državne tvrtke, koji uključuje i Zakon o restituciji (povrat oduzete imovine), te povrat opljačkanog u pretvorbi i privatizaciji. Naime, tvorac koruptivnih zakona o pretvorbi i privatizaciji Jakša Barbić je priznao da niti jedan zakon u RH, uključujući Zakon o pretvorbi, nije u skladu s Ustavom RH, te službeno izvješće državne revizorice Šime Krasić u kojem se potvrđuje kako je manje od 2% državnih poduzeća legalno privatizirano. Podsjećamo da se privatizacijsko-pretvorbena pljačka smatra ratnim zločinom (ratno profiterstvo) i time ne zastarijeva.

    6. DEMOGRAFSKA OBNOVA Novi program nacionalne demografske obnove i prostornog uređenja kao i održivog razvoja RH, te reforma lokalne i javne uprave kao i novi teritorijalni ustroj. Potrebno je uvesti i novi regionalni ustroj Hrvatske, gdje bi se u postojećim Županijama koje bi prerasle u administrativne izborne jedinice biralo po tri zastupnika ili podijelilo državu u 60 izborih jedinica u kojima bi se birao po jedan zastupnik iz izborne jedinice biračima poznat po imenu i prezimenu. Dakako, Ustavom zajamčiti opoziv zastupnika u Saboru temeljem referenduma u njegovoj (njihovim) izbornim jedinicama.

    7. HRVATSKA INVESTICIJSKA BANKA Osnivanje Hrvatske investicijske banke (za poljoprivredu, industriju te malo i srednje poduzetništvo). Kontrola protoka novca od HNB-a preko državnih institucija i zaštita kune kao nacionalne valute. Jasna i argumentirana protimba uvođenju EURO-a u ovom trenutku.

    8. REVIZIJA ŠTETNIH ZAKONA Revizija štetnih zakona, odnosno ukidanje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dohodak donesenog 2012.g od strane SDP-a, a koji u članku 14. kaže: U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005.g. ili prevedeno na obični jezik sva imovina koju su bankari, tajkuni i kriminalci stekli na bilo koji način do 1. siječnja 2005. g. ostaje u njihovom trajnom vlasništvu i država neće ispitivati način stjecanja te imovine”. Ukidanje Zakona o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine, ukinuto 1990. g. Dakle, ponovno uvođenje Zakona o porijeklu imovine kao i Zakona o ugrožavanja državne neovisnosti ukinutog 2013.g.

    9. REFORMA PRAVOSUĐA Reforma pravosuđa koja uključuje ne pravedniji već pravedan izbor sudaca, (mandat), primjenu lustracije te uvođenje kaznene odgovornosti za suce.

    10. ALTERNATIVNI IZVORI ENERGIJE Poticanje alternativnih izvora energije i proglašenje poljoprivrede strateškom gospodarskom djelatnošću. Kroz uvođenje poljoprivrednog zadrugarstva i navodnjavanje subvencionirati tj. naglasak stavljati na razvoj ekološke proizvodnje, a koja uključuje industrijsku i medicinsku konoplju. Poljoprivredne poticaje isplaćivati ISKLJUČIVO po jedinici mjere – kilogram, litra ili komad.

    11. ISKLJUČIVI GOSPODARSKI PROSTOR Proglašenje Isključivog gospodarskog prostora (IGP) uz sve pripadajuće mjere za zaštitu hrvatskog djela Jadranskog mora, te uvođenje zabrane bušenja Jadrana.

    12. ZAKON O REFERENDUMU Zakon o Referendumu (dulji vremenski rok, manji broj prikupljanih potpisa te E-potpis). Uvođenje referendumskog dana, smanjenje broja potpisa koje je nužno prikupiti za pokretanje referenduma na max 5% uz produženje roka za prikupljanje potpisa na 30 dana. Također urediti oblik referenduma za opoziv političara, saborskih zastupnika pa do lokalnih vijećnika.

    13. RATNA ŠTETA Zakon o ratnoj šteti. Ovim bi se zakonom obvezala hrvatska vlada na poduzimanje svih pravih radnji nužnih za pokretanje i realizaciju zahtjeva za isplatu ratne štete od strane agresora – Srbije i Crne Gore. Prethodno utvrditi točan iznos i vrstu ratne štete koju će se potraživati od agresora.

    14. KURIKULARNA REFORMA Zaustavljanje neprincipijelne i odnarođene kurikularne reforme (nacionalni konsenzus) te donošenje moderne, ali i hrvatski orijentiranje kurikularne reforme. Naglasak na pripremi za budući život, a ne učenju činjenica napamet, ali i uz uvažavanje činjenica iz hrvatske povijesti koju sva djeca u Hrvatskoj moraju znati.

    15. HRVATI U BiH I IZVANDOMOVINSTVU. Definiranje čvrstog i jasnog stava prema pravima Hrvata u BiH, Srbiji i Crnoj Gori i općenito prema politici u BiH kao susjednoj državi. Također je bitno definirati i jasan stav prema svim ostalim Hrvatima izvan Hrvatske, te izraditi strategiju njihovog povratka u Hrvatsku te strategiju uključenja izvandomovinske Hrvatske u investicijske projekte u Hrvatskoj.

    16. ILEGALNA MIGRACIJA Definiranje jasnog stava prema migrantima, legalnim i ilegalnim, te izrada strategije kojom se Hrvatsku brani od tihe okupacije koja se upravo takovim migracijama provodi – za sada u nekim članicama EU, ali uskoro i u Hrvatskoj.

    Uvaženim dužnosnicima, kao i svim političkim čimbenicima i štovanim članovima HSP-a poručujemo kako ovu političku platformu vidimo, ne samo kao temelj provođenja državotvorne ideje i političkog oporavka RH, već i kao predizborni alat čije su mogućnosti izuzetno velike i otvorene. Vjerujemo kako je važno voditi pisani trag i imati čvrste argumente, pa čak i za one koji ovu Deklaraciju moguće odbiju ili je ne prihvate. U tu svrhu za praćenje i analizu predlažemo međustranačko tijelo za provedbu i usuglašavanje navedenih točaka sa svim potencijalnim partnerima i to po načelu aktualnosti i prioriteta. Također, bilo bi poželjno da se na sva tijela koja u ovom sudjeluju na svojim razinama provede unutarstranačka lustracija kako zbog kredibiliteta tako i da se spriječi ulazak destruktivnih faktora.

    Deklaracija se upućuje svim državotvornim i svjetonazorski srodnim strankama, udrugama i pojedincima koji na zajedničkoj platformi hrvatskog zajedništva u dobroj vjeri vide temelj za sve buduće razgovore o svekolikom oporavku te političkom, ekonomskom, gospodarskom i moralnom izlasku hrvatske države iz krize.

    Hrvatska se treba ostaviti politike lidera i velikih i malih vođa. Dapače, moramo se vratiti politici programa i načela, onoga što je svojedobno poručivao i naš Otac domovine: ‘Najstrašnije su vam rieči, da ćete mene ‘sliediti’. Toga ne bude. Ako trebate gončina, tražite si ga drugdie. Ja niti koga vodim, niti gonim. To je glavna nesreća Hervatah, da se derže ljudih, a ne načelah, a ne programa. S toga je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačie izpadaju, nego li je on očekivao. Tko sam za se ne mari, čemu da se nada od drugih? Koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne. Gončin će vas tim većma prezirati, čime mu se većma podate. Nas će jedan za drugim u zemlju, a program, kako i narod, ima živieti. Ja ne deržim ni izdaleka do mojih nazorah koliko vi, nego razmišljavam kako mogu, pa kažem izkreno kako mogu. Tako treba da svi radimo. Kad se mnienja pokrešu i izbistre: ‘Deržimo se onoga, koje ih je najbolje i najpogodnije po sav narod. Tako ću biti ja s vami kako i vi sa mnom: svi ćemo biti jedinac za dobro Domovine’. Dr. Ante Starčević

    Zaključno, mi, članovi Hrvatske stranke prava, obzirom da smo oduvijek jasno i nepokolebljivo zastupali nacionalne interese, imamo povijesno pravo i obvezu predlagati rješenja i definirati viziju budućnosti naše zemlje i našega naroda, to smo činili u vremenima kada je to bilo ne samo nepopularno nego i jako rizično.

    Sebe i ovoga puta vidimo kao pokretača neophodnih promjena, kao nastavak i završetak demokratskih procesa koji su naprasno prekinuti tijekom procesa stvaranja neovisne Republike Hrvatske. Jer, hrvatski narod ima svoju budućnost samo ako svoju državu gradi na čvrstim nacionalnim, suverenističkim temeljima, na našim najboljim nacionalnim osobinama i tradiciji. Stoga se usuđujemo ovu deklaraciju predložiti i javno predstaviti.

    U Zagrebu 20.8.2019.

    Karlo Starčević, Predsjednik HSP

    Pročitajte i na :DirektnoT portalTotal infoPixellMAXPORTALYou tube

  • HSP: Dosta je srbovanja po Hrvatskoj!


    Nakon što nije uspjela provokacija na Banovini zahvaljujući javnim reakcijama našeg Ivice Pandže Orkana najpoznatijeg lovca na ratne zločince, četnička parada ide dalje i pokušava izazvati programirane međunacionalne probleme i netrepeljivost u Vukovaru između Hrvata i srpske nacionalne manjine koja živi u ovom gradu heroju.

    Naime, plakati otisnuti na ćirilici pojavili su se zadnjih dana u Vukovaru na kojima Zavičajni klub Kordunaša i Banijaca “Miloš Vojnović” (??!!) 30. kolovoza ove godine u Vukovaru organizira “zavičajno veče”, a kojem će nastupiti izvjesni Momo Stanić. Radi se Momčilu Staniću (Momi) koji je u Domovinskom ratu predvodio službeni Vojni orkestar 39. banijskog korpusa srpske paravojske.

    U svojim pjesmama širio je mržnju, prijetio Hrvatima da se nikad neće vratiti na Baniju, a prijetio je i ubijanjem Hrvata. Dakle, notorni četnik došao u Hrvatsku po “ustaške kune”, koje mu izgleda nisu mrske.
    Momo Stanić, poznat kao „pevač“ koji je svojim djelovanjem itekako potpirivao velikosrpsku agresiju i poticao pobunu srpskog stanovništva protiv Republike Hrvatske, nije dobrodošao u Hrvatsku. Istančani ukus vodstva hrvatskih Srba da izaberu vrijeme i mjesto je i ovaj put pokazao što misle o Hrvatskoj, braniteljima i hrvatskom narodu.

    Potkrijepljeni i ohrabreni sluganskom politikom Plenkovićeve vlade, stranke i partnera četnici sa radnom dozvolom u Hrvatskoj, odnosno Srpsko narodno vijeće i “Udruženje” koje predvodi abolirani četnik Boro Rkman, nakon medijski pretjerano aksploatiranih slučajeva iz crne kronike iz okolice Knina i Rijeke nastavljaju svoju programiranu akciju i u Vukovaru, što bi bila kruna njihove akcije, naravno sve to uvezano s političkim reakcijama iz Srbije od notornih Vučića, Dačića, Vulina i bratije.

    Ovakva manifestacija srbovanja je prevršila svaku mjeru i itekako je sporna i HSP-u neprihvatljiva, kao što bi morala i trebala biti neprihvatljiva svakom Hrvatu.

    Do kada će u Hrvatskoj, državi apsurda, njenim braniteljima biti zabranjeno pjevati (Marko Perković Thompson) ali je zato “pevačima” iz Srbije poznatima po glorificiranju ratnih zločinaca i zločinačke vojske koji su po DRŽAVI HRVATSKOJ imali svoj KRVAVI PIR dozvoljeno.

    Strašna je je to i porazna činjenica.

    Tko je dopustio i izdao dozvolu za rad u Hrvatskoj osobi koja je bila dio sustava koji je rušio Hrvatsku i slavio četničke koljače?? Do kada ćemo dopuštati ovu sramotu i javno sramoćenje ratnika i branitelja u HRVATSKOJ?? Ima li ovome kraja? Nije ovo prvi puta da spomenuti Momo nastupa u Hrvatskoj.

    Hrvatski narode vrijeme je da kažemo dosta ovom ponižavanju Hrvatske, hrvatskih branitelja, njihove žrtve i djela!

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Drago Marković, član predsjedništva HSP-a

  • Otvoreno pismo gradonačelniku Vukovara g. Ivanu Penavi.



    Poštovani g. gradonačelniče,

    obzirom da je za 30.kolovoz 2019.g. u Vukovaru, u restoranu Mornar, najavljen “velikosrpski dernek” pod takozvanim nazivom “Zavičajno veče” u organizaciji Zavičajnog kluba Kordunaša i Banijaca “Miloš Vojnović”, zahtijevamo od Vas kao gradonačelnika Vukovara i direktnog nositelja lokalne vlasti da isti BEZUVJETNO ZABRANITE.

    Smatramo da ovoj i ovakvim provokativnim manifestacijama u gradu heroju ni pod kojim uvjetima nema mjesta te iste treba zabraniti bez odgode. Sam naziv tog tzv. zavičajnog kluba nosi naziv “Miloš Vojnović” i svakako je provokacija za sve Hrvate i domoljube i sve časne ljude Vukovara.

    Pok. Miloš Vojnović je za vrijeme Domovinskog rata obnašao dužnost predsjednika Vrhovnog suda u tzv. Krajini. Inače, zbog pobune protiv Republike Hrvatske Vojnović je osuđen na 12 godina zatvora na Županijskom sudu u Osijeku, no aboliran je prema Zakonu o oprostu. I sam predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Vladimir Gredelj osudio je njegovu kandidaturu za suca vukovarskog Županijskog suda 2002. g.

    Nadalje, glavni zabavljač na imenovanom “derneku” je Momčilo Stanić – Moma koji je za vrijeme Domovinskog rata predvodio službeni Vojni orkestar 39. banijskog korpusa srpske vojske krajine, a u svojim pjesmama širio je ekstremnu mržnju prema Hrvatima.
    S posebnim prijezirom, Stanić je sa svojim bendom pjevao o prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu.
    Važno je napomenuti da su ove godine u kolovozu Staniću HKUD “Jabukovac” u Jabukovcu kod Petrinje zabranio nastup na sličnom skupu!

    U nadi da će te postupiti sukladno svojoj savjesti i ovlastima, unaprijed Vam se zahvaljujemo!

    HSP Vukovar

  • HSP: MEMORANDUM 3 SANU je na djelu! Hrvatski narode budi spreman na odgovor!


    Sezona „kiselih krastavaca“ je u punom jeku. Kolovoške vrućine tjeraju ljude da misle na more, osvježenje, odmor i uživanje. Upravo je takvo vrijeme najbolje za odvlačenje pozornosti te na forsiranje događaja temeljnih na obrnutim vrijednostima.

    Tako smo posljednjih dana svjedoci nekoliko naizgled nepovezanih događaja, ali njihovo medijsko (ne) praćenje pokazuje da su i te kako povezani.

    Prvo je bila prekršajna dogodovština vezana za poklič „Za dom spremni“ o čemu smo se nedavno očitovali.

    Nekoliko dana nakon toga dogodilo se nešto „novo“. Skupina lokalnih Srba, predvođena vlasnikom “kafane” ujedno i tipom koji se slikao sa Kapetanom Draganom (u njegovom lokalu je prije godinu dana pijani četnik u majici s likom četnika Draže Mihajlovića, napao i ozlijedio hrvatskog branitelja i dužnosnika HVIDRA-e …. da podsjetio zaboravne .. i nikom ništa),  zdušno je navijala za „svoj“ klub. Dodajemo i da je „nedužna žrtva antisrpskog divljanja“ zapravo i Boris Petko, onaj s početka ovog odlomka, koji je prema iskazima svjedoka „do krvi mlatio zarobljene Hrvate u Kninu 1991.“.

    Je li to „nedužna žrtva“? Ne. To je samo NEKAŽNJENI ABOLIRANI ČETNIK. Ne osuđeni ratni zločinac. Tko ne vjeruje neka se raspita kod onih koje je premlaćivao.

    U normalnom je slučaju normalno da ljudi navijaju za klub koji žele. U ovom slučaju situacija je ipak drugačija. Zašto?  Zašto ljudi ne bi navijali i bodrili klub koji vole?

    Odgovor je jasan: zato jer klub o kojem je ovdje riječ nije SAMO sportski kolektiv, nego i simbol zla koje je sijalo smrt, teror i razaranje diljem Hrvatske, a posebice u kninskom kraju. Dakle, riječ je o Crvenoj zvezdi. Ona ne bi bila problem sama po sebi, ali činjenice su neupitne. „Navijačka“ skupina koja prati taj klub zovu se Delije, a njihov vođa je prije 30-tak godina bio ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan. Poznato?

    Svojim djelovanjem Arkan i njegove Delije, tijekom Domovinskog rata velikim dijelom uključene su u zvjerska djelovanja diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine kroz četničku paravojnu postrojbu koju je osnovao – Srpska dobrovoljačka garda (SDG) „Crvene beretke“.
    Dodajemo da HSP osuđuje svako nasilje, te smatramo da se počinitelje nasilja uvijek mora kazniti za počinjena nedjela, ali također inzistiramo i da se utvrde sve relevantne činjenice koje su do tog nasilja dovele. Ponavljamo da su Arkanove Delije u uniformama SDG činile strašna zvjerstva po Hrvatskoj, a Knin je epicentar zla koje je Hrvatsku snašlo početkom 90-tih godina, pa se tamošnji događaji uvijek moraju promatrati uzimajući u obzir i sve što je do njih dovelo.

    Treći događaj koji je dodatno pojačao emocije na hrvatskoj političkoj sceni jest potpuno ignoriranje državnih medija jednog tužnog događaja. Naime, 23.8.2019., na Europski dan osude totalitarnih režima, u zagrebačkim Gračanima održan je posljednji ispraćaj 294 posmrtna ostatka žrtava Titovih komunističkih koljača, koji su – bez suđenja – likvidirali nenaoružane žene, djecu i muškarce.

    Ne sjećamo se da smo zabrinute „vođe“ hrvatske države vidjeli na posljednjem ispraćaju. Oni isti koji su u trenu „osudili nasilje nad nedužnim srpskim stanovnicima u okolici Knina“, prethodno uopće ne istraživši cijelu „priču“, nisu se udostojili ispratiti 294 posmrtna ostatka na posljednje počivalište. Zašto? Vjerojatno zato jer su njihovi preci, a u svakom slučaju ideološki prethodnici, počinili ta okrutna i zločinačka masovna ubojstva.

    Postavljamo nekoliko pitanja:
    Hrvatskim „vođama“. Do kad ćete zapostavljati činjenicu da vodite HRVATSKU državu. Do kad ćete, zbog nekoliko glasova onih koji po mišljenje odlaze u Srbiju, gaziti prava hrvatskih branitelja, prešućivati istinu o Domovinskom ratu i uništavati hrvatski ponos i želju za ostankom i opstankom u Republici Hrvatskoj?

    Vrijedi li 294 ubijena Hrvata od strane komunista manje nego napad na nekoliko „nedužnih pripadnika srpske nacionalne manjine“ koji baš i nisu tako nedužni.

    I na kraju, kako ćete reagirati na posljednju Vučićevu provokaciju, kad je kao tipičan četnički vojvoda, izjavio: “ Razumljivo je da su se Srbi pobunili prije 30 godina“, opravdavajući velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, kao i divljanja četnika po Hrvatskoj?

    Miloradu Pupavcu. Odlučite se jeste li hrvatski ili srpski političar, tj. jeste li predstavnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj ili vođa srpskog naroda unutar velikosrpskog projekta? Do kad ćete potpirivati animozitet između Hrvata i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, ponašajući se kao tipičan etnobiznismen? Do kad ćete s radošću ubirati stotine tisuća „ustaških kuna“ istovremeno pljujući po temeljima hrvatske države u kojoj (predobro) živite?

    Hrvatskom narodu. Do kad ćeš, izvarani hrvatski narode, birati između dva zla, plave i crvene sljedbe komunističke partije? Do kad ćeš birati one kojima je stalo samo do vlastitog probitka i koji ne sluša tebe koji si ga izabrao, nego svoje gospodare u Briselu i drugim centrima moći?
    Na kraju, nadamo se da će vrijeme koje dolazi donijeti i promjene u svim segmentima hrvatskog društva te da će hrvatski narod prepoznati one koji žive za Hrvatsku, a ne od Hrvatske.

    Dan dolazi!

    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP