• DO KADA ĆE POLICIJA PROGONITI PRAVAŠE ZBOG ISTICANJA HRVATSKIH OBILJEŽJA???


     

    ivica vladava grgo jelavić ranko topić

    Zbog isticanje ratne zastave ratne postrojbe HOS-a na Neretvi tijekom „Maratona lađa“, policija iz Metkovića je odrezala prekršajnu kaznu predsjeniku ŽV HSP-a Splitsko dalmatinske županije i  članu predsjedništva HSP-a Ivici Vladavi uz obrazloženje da je remetio javni red i mir.  U samom rješenju  najavljen je i  prekršajni  postupak protiv tajnika ŽV  HSP-a Splitsko dalmatinske županije Grge Jelavića Mitrovića.

    U rješenju koje je dostavljeno naglašava se da su policijski službenici primijetili „JEDNU ZASTAVU sa oznakama i obilježljima kojima se poziva ili potiče na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju…..“. Konstrukcija je sama po sebi zanimljiva kao i način na koji je policijska postaja u Metkoviću vodila postupak i donijela rješenje.

    U rješenju se pritom izbjegava činjenično opisati o kakvoj se to zastavi radi, odnosno koji dio te zastave potiče na mržnju prema žutoj ili crnoj rasi, odnosno nesnošljivosti prema budistima ili hindusima, te koja se to nacionalnost vrijeđa pridjevom „Hrvatske“ (u: Hrvatske obrambene snage).

    Stoga je teško racionalno zaključiti što bi to „sporno“ trebalo biti u toj „jednoj“ zastavi, pa samim tim i argumentirano odgovoriti na milicijski nalog šuplje od švicarskog sira i lako oborivo u bilo kojem doista zakonitom postupku.

    Činjenično ne stoji da je Ivica Vladava galamio i vikao na djelatnike PP Metković. Činjenično ne stoji da su djelatnici PP Metković izdali Potvrdu o oduzimanju stvari, kako se navodi u rješenju. Također činjenično ne stoji da je Ivica Vladava ranije prekršajno kažnjavan budući je postupak koji se vodi zbog slučaja HNK Split još uvijek u tijeku.

    Zanimljivost cijelog postupka je i u činjenici da je rješenje potpisao Dragan Sršen, nedavno smijenjeni načelnik PP Metković, kojem je to bilo izgleda zadnje potpisano rješenje kojim se možda trebao dokazati za neko buduće promaknuće.

    Svjedoci smo da se u reakcijama tijekom postupanja svih nazočnih djelatnika PP Metković vidjelo da nerado i nevoljko postupaju prema našim članovima, pogotovo zato što su prisiljeni oteti ratnu zastavu HOS-a.

    Kada se sve sumira, ovakav način postupanja ne možemo nikako drugačije protumačiti osim kao politički pritisak na pripadnike HOS-a, te članove i dužnosnike Hrvatske stranke prava.

    Ovo nije prvi puta da policija šikanira naše članove zbog isticanja svete zastave Hrvatskih obrambenih snaga. Stava smo da je napad na HOS i znakovlje HOS-a ujedno i napad na Domovinski rat.
    Pod tom zastavom su ginuli i borili se najbolji koje je hrvatska država imala. Stoga nećemo odustati od isticanja te zastave bez obzira na postupanje policije, a od borbe za hrvatsku državu nećemo odustati niti ćemo se umoriti bez obzira na cijenu koju moramo platiti.

    hsp

  • HSP: Od hrvatske vlade tražimo zaštitu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini


    drago markovićSvjedoci smo da nitko u hrvatskoj politici nema snage niti hrabrosti pozabaviti se stanjem u Bosni i Hercegovini, a posebno političkim položajem Hrvata u ovoj susjednoj državi. Zadnjih mjesec dana po načelu toplo – hladno, ili još bolje dobar policajac – loš policajac, politika muslimanske komponente iz Bosne i Hercegovine jedan dan šamara Hrvatsku, a drugi dan daje umjerene izjave.

    Kao glavna tema nemetnuta je izgradnja Pelješkog mosta kojim bi se krajnji jug Hrvatske direktno povezao s ostatkom države. Most će se graditi i to je neupitno, a toga je svjestan i glavni galamdžija iz BiH-a Bakir Izetbegović (loš policajac), odnosno njegov ministar Zvizdić (dobar policajac).

    Osnovni motiv napada na ovaj projekt krije se u zauzimanju što boljih strateških pozicija za konačno rješavanje „bosanskog lonca“ u svjetlu nove američke politike. Kratkoročno, muslimanska komponenta u BiH želi osigurati povlastice u luci Ploče, a dugoročni cilj je preko Stoca i Neuma izići na jadransku obalu.

    Modalitet je već utvrđen, a taj je demografski učiniti to područje većinskim muslimanskim za što postoje potencijali u ljudskim resursima i financijskom sektoru. Već je duže vrijeme prisutno naseljavanje određenih dijelova BiH na strateškim točkama neeuropskim elementom, točnije arapskim, koji se pojavljuje kao glavni investitor i financijer kupovine zemlje i kuća u Neumu. Tako se nedavno pojavio zahtjev za ustrojavanje džemata (pandan župi) u samom Neumu, kao buduće središte iz kojeg bi se vodile sve operacije.

    Za sada još uvijek traje odmjeravanje snaga u kojemu se Hrvati u ovom dijelu Bosne i Hercegovine odupiru institucionalnim i vaninstitucionalnim pritiscima, no samo je pitanje vremena kada će taj otpor popustiti jer hrvatska populacija sve više iseljava u zemlje zapadne Europe.

    U situaciji kada se država Hrvatska treba postaviti odlučnije i poslati jasnu poruku Hrvatima Bosne i Hercegovine da nisu sami i da Republika Hrvatska stoji iza njih, što je i obvezna po Washingtonskom i Daytonskom sporazumu, ali i po Ustavu RH, takvih poruka nema. Ne čujemo ih od saborskih zastupnika koji bi u ovoj situaciji trebali „okupirati“ saborsku govornicu i vrištati iz svega glasa, pogotovo oni koji se predstavljaju nacionalnom desnicom.

    Potrebno je poduzeti konkretne mjere kojima će se poboljšati položaj Hrvata u BiH i omogućiti njihov opstanak. Prvi korak svakako je zahtjev za izmjenu izbornog zakona u BiH kako bi konačno Hrvati mogli izabrati Hrvate na državnim, federalnim i županijskim izborima početkom listopada 2018. godine. Drugi problem je provedba odluke federalnog ustavnog suda o statusu grada Mostara, gdje se čeka s primjenom odluke u nadi da će muslimanska komponenta postati domininatna.

    Hrvatska stranka prava u svim svojim dokumentima dosad je posebnu pažnju posvećivala Hrvatima Bosne i Hercegovine, a tako će nastaviti i dalje. Pozivamo sve relevante čimbenike hrvatske politike da svim raspoloživim sredstvima diplomatskim putem i gospodarskim pritiscima položaj Hrvata u BiH dovedu u institucionalni okvir koji će garantirati egzistencija Hrvata u toj državi jer svako odgađanje ide isključivo na štetu hrvatskih nacionalnih interesa.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Drago Marković, član predsjeništva

  • Pismo pravašice, majke poginulog branitelja, Miloradu…


    zastave-hrvatske-1Prenosimo jedno pismo naše članice, koja se obraća “Otvorenim pismom Miloradu…”. Tekst je prenešen u izvornom obliku.

    Ne mogu vas osloviti sa gospodine, niti poštovani jer, moje poštovanje ničim niste zaslužili. Već godinama, vaše izjave i vaša ponašanja pratim, i moram priznati, da ste vrlo drska i bezobrazna osoba koja, svojim “osebujnim” izjavama većinski hrvatski narod vrijeđa, a posebno hrvatske branitelje, koji su se protiv takvih kao što ste vi, vaša braća, i vaša četnicka družina borili, i na svu sreću POBIJEDILI.

    Navodno, srpski narod u Hrvatskoj zastupate, a taj srpski narod, kojeg vi kao zastupate i “branite”, isključivo  su četnici i vaši istomišljenici. Ničim, a kamo li ijednom riječju ne zastupate srbe koji pošteno u ovoj zemlji žive, i koji su, za razliku od vas, svoju rodnu hrvatsku grudu branili, i vama se, i onda i danas suprostavljali, niti vašu politiku, kako onda, tako ni danas ne podržavaju.

    Iz vaših izjava, isključivo govor mržnje i prezir izlazi spram svega što hrvatski diše i govori. Zar vas nije sram ??? U ovoj zemlji ste rođeni, u njoj živite, i sve, osim “ustaških” kuna mrzite. Našim novcem, po općinama i gradovma putujete, svoje ucjene i zahtjeve postavljate, i pismeno se, kad se s našim izdajnicma dogovarate, svojim sunarodnjacma obracate ( u posjedu takav dopis imam) za koga, imenom i prezimenom po općinama i gradovima moraju glasati.
    Ova Država sve vam je pružila i dala, a vi, i dalje po svima nama pljujete i beogradsku politiku zastupate i provodite. Zašto????? Zar ste vi i vaša braća koja su po Škabrnji palili, i hrvate ubijali, poseban i povlašten tretman zaslužili, kad se tako bahato ponašate ?
    Odakle vam pravo tako se ponašati ? A na štetu i hrvatskog i srpskog naroda raditi.

    U svojim Novostima, koje MI plaćamo, izrečene gadosti, satirom nazivate. Ali, kad se vama na te provokacije i uvrede odgovori, tada ste odmah “ugroženi” .
    A ne Milorade, neće ići. Niste vi ugroženi, samo ste, u ovoj zemlji bili, i ostali pobunjeni. Jer, vaš san, o velikoj Srbiji , zahvaljujući našim braniteljima, nije se ostvario, pa i dalje cvilite i tugujete, i nemire u zemlji proizvodite.
    Vaša mržnja, zloba i pohlepa nema granica, i bio bi red, da se napokon hrvatskim narodu za sve učinjeno ispričate, a ne, da i dalje sve nas vrijeđate, ucjenjujete i omalovažavate i postojanje ove Države negirate.

    Dosta je vasih provokacija, i MORATE ZNATI, da hrvatski narod nije pojedinac iz Vlade koji vašim ucjenama i zahtjevima udovoljava. Krajnje je vrijeme, da svoje neprijateljske strasti obuzdate, i krajnje je vrijeme, da hrvatske službe po pitanju vas prorade, kako bi vas, na zasluženo mjesto stavile. A hrvatski  i srpski narod, napokon, bez vaših uvreda i provokacija živio.
    I dobro zapamtite, vi niste, niti će te ikad vlasnik hrvvatskog naroda i hrvatske Države biti, a ako vama ovaj narod i ova zemlja ne pašu, samo izvolite nastaviti putovati. Četiri strane svjeta imate, pa možete birati kojim putem će te krenuti, ali, ovaj narod i ovu zemljj nećete više uništavati, jer, hrvatski narod nije pojedinac.
    Upravo snaga naroda, na put će svim izdajnicima i provokatorima ove zemlje stati, bez obzira tko on bio, kako se zvao i kojoj političkoj opciji pripadao.
    I na kraju, ljepo ću vas i pristojno pozdraviti, uz najljepši pozdrav na svijetu, a koji glasi;
    “ZA DOM SPREMNI”

    Ivanka Bušljeta

  • Ima li akademik Kusić legitimitet voditi Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, dok mu je Tito počasni član H/JAZU?


    kusić titoSudeći po medijskim izvješćima, u posljednjih desetak dana intenziviran je rad Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Zanimljivo je da je do ubacivanja u petu brzinu došlo istovremeno s uklanjanjem spomen-ploče poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu.

    Tako je već 7. rujna predsjednik spomenutog Vijeća akademik Zvonko Kusić najavio ubrzavanja rada s ciljem donošenja sveobuhvatnih preporuka Vladi usmjerene na suočavanje sa prošlosti, kao i preporuke pravnog reguliranja uporabe i isticanja obilježja, znamenja i simbola nedemokratskih režima. Štoviše, to uključuje i preporuke za politiku imenovanja ulica i trgova, te način obrazovanja djece i mladih, istaknuo je Kusić poručivši da će „prijedlozi Vijeća biti utemeljeni na znanstveno valoriziranim povijesnim činjenicama“.
    Kusićevo pozivanje na znanstveno utvrđene povijesne činjenice i pravno reguliranje „problema“, a sve to pod krinkom demokratizacije i zrelosti društva, u najmanju ruku je zabrinjavajuće. Svi članovi Vijeća nisu pravnici niti povjesničari, pa čak ni znanstvenici. Štoviše, neki među njima nemaju nikakve znanstvene kvalifikacije koje bi im omogućile razumijevanje znanstvene metodologije i zasad neodgovorenih znanstvenih pitanja koja nužno proizlaze iz dosad utvrđenih činjenica.

    Naročito velik problem predstavlja upravo onaj dio hrvatske povijesti kojim se ustvari bavi ovo Vijeće. Riječ je o razdoblju od Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata koje je kontinuirano kontaminirano komunističkom ideologijom i čija revizija iziskuje dodatne znanstvene napore kojima bi se objektivnim i metodičnim pristup ustanovile stvarne činjenice. To dakako iziskuje dugogodišnji istraživački rad koji nadmašuje rad jednog Vijeća koje se sastaje jednom ili dvaput mjesečno. Stoga je za pretpostaviti da će zaključci Vijeća velikim dijelom biti temeljni na zastarjelim podacima, odnosno komunističkim manipulacijama čime će, suprotno Kusićevom mišljenju, ustvari pridonijeti podjelama i tenzijama u hrvatskom društvu.

    Moguće da je Kusić svjestan ove činjenice pa u pokušaju umanjivanja problema i gašenja požara bezinom u jednom razgovoru za medije ističe da „prijepori, dioba nacije i nije tako velika kao što se prikazuje“. Jedan pogled na svakodnevna prepucavanja u javnom prostoru, naročito na Internetu, uspješno ga demantira.
    U maniri kakvog političkog komesara, Kusić najavljuje „preporuke koje će biti uravnotežene“ i odluke koje će biti „optimalne“ tako da „Vlada, ne samo ova, nego i neka sljedeća imaju jedan orijentir, konstantu po kojoj može postupati kako se ne bi vraćali u prošlost“.

    Ovim Kusić potvrđuje da je Vijeće doista političko tijelo, iako istovremeno u jednom drugom razgovoru za medije to pokušava negirati. Svojim pristup Kusić također razotkriva činjenicu da osnovno načelo rada ovog Vijeća nije znanstvena nepristranost i istinska želja za utvrđivanje povijesnih činjenica, nego isključivo zadovoljavanje političkih elita, makar to bilo na sveopću štetu hrvatskog naroda.

    U tom kontekstu potrebno je sagledati omiljenu mantru pojedinih interesnih skupina koje nas žele uvjeriti da nema smisla „vraćati se u prošlost“ iako ta ista prošlost nedvojbeno utječe na našu sadašnjost i budućnost. Uostalom, zbog čega onima koji se ne žele „vraćati u prošlost“ i „iznova je proživljavati“ smeta bilo koja hrvatska spomen-ploča? Zbog čega se opterećuju prošlošću koje se ne žele sjećati?

    Tko ih na to tjera? Odgovori na ova pitanja kriju se ustvari u činjenici da takvi ne žele da se hrvatski narod sjeća svoje prošlosti i obilježava bitnije događaje iz starije ili novije povijesti s osnovnim ciljom kolektivne eutanazije nacionalnog bića.

    Ukoliko je jedna od zadaća ovog Vijeća „pronaći balans i dati preporuke za kažnjavanje isticanja simbola totalitarnih režima“, nameće se pitanje na koji način će se Zvonko Kusić suočiti s prošlosti institucije kojoj je na čelu – Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

    Logički je zaključak da niti jedan simbol sam po sebi nije počinio nikakve zločine ili kršenja temeljnih ljudskih prava. No, činili su ih oni koji su pod određenim simbolima motivirali druge da u njihovo ime i ime njihove ideologije čine sve ono što u demokratskom društvu nije prihvatljivo.

    U hrvatskom slučaju, to se naročito odnosi na zvijezdu petokratku, dakle simbol pod kojim su u razdoblju Drugog svjetskog rata, poraća, ali i Domovinskog rata počinjeni nebrojeni zločini na hrvatskim građanima različitih nacionalnosti.

    Ti zločini bili su orkestrirani od strane Josipa Broza Tita i njegovih nasljednika. Pukim slučajem ili namjernim prešućivanjem, Zvonko Kusić propustio je spomenuti da duh zločinačkog „maršala“ još uvijek živi upravo u instituciji kojoj je na čelu, pa se tako njegovo ime nalazi na popisu počasnih članova HAZU.

    Upitno je čime je to Josip Broz Tito zaslužio takvu čast – bravarskim dostignućima koja se mogu usporediti sa znanstvenim postignućima Lavoslava Ružičke ili političkim čistkama, masovnim likvidacijama i sustavnim kršenjima ljudskih prava.

    Zločinački lik i djelo Josipa Broza Tita svakako je jedan od simbola tzv. antifašizma, a ustvari nedemokratskog režima koji je punih 50 godina progonio, zlostavljao o ubijao hrvatske građane. Stoga od Zvonka Kusića imamo pravo očekivati da se institucija kojoj je na čelu suoči s vlastitom prošlošću i u vlastitoj kući konačno regulira isticanje simbola jednog totalitarnog sustava.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Drago Marković, član predsjedništva

  • HSP na obilježavanju stradanja Hrvata Uzdola u općini Rama -Prozor.


    HOS HSP UZDOL 2017
    U organizaciji župe sv. Ivana Krstitelja Uzdol i Udruge Treće bojne brigade Rama i branitelja Uzdola, danas, 14. rujna na svetkovinu Uzvišenja sv. Križa, obilježena je 24. obljetnica Uzdolskih žrtava.

    Program ovogodišnje obljetnice započeo je duhovnim promišljanjem o križu, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u Memorijalnom centru te čitanjem imena ubijenih i poginulih.

    Središnji dio programa bila je sv. Misa koju je uz suslavlje dvadesetak svećenika predslavio mons. dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup.

    Riječi dobrodošlice, zahvale i obavijesti izrekao je mjesni župnik vlč. Ivo Tomić.
    U završnom dijelu euharistijskog slavlja u Memorijalnom centru biskup Sudar predmolio je Molitvu za pokojne.

    Da ne bude zaboravljeno

    Na današnji dan 1993. godine u sklopu svoje napadajne operacije “Neretva ‘93”, pripadnici Armije RBiH u ranim jutarnjim satima na podmukao način napali su mjesto Uzdol i pri tome počinili strašni ratni zločin ubivši 41 osobu katoličke vjere i hrvatske nacionalnosti (29 civilnih osoba i 12 pripadnika HVO-a).

    Od tog tužnog i žalosnog događaja, članovi obitelji nastradalih, župljani župe Uzdol kao i mnogi drugi vjernici ramskoga kraja, ali i šire, okupljaju se svakoga 14. rujna kako bi se molili i poklonili Uzdolskim žrtvama, za čije stradanje još uvijek nije nitko odgovarao.

    U ime Hrvatske stranke prava žrtvama se poklonilo izaslanstvo  na čelu s članom predsjedništva i predsjednikom HSP-a Splitsko dalmatinske županije  Ivicom Vladavom,  županijskim tajnikom Grgom Jelavić Mitrovićem, predsjednikom podružnice Imotski Rankom Topićem, predsjednikom podružnice Dugopolje Ivicom Radoševićem.

    S nama su.

    Bog i Hrvati!
    Hrvatska Hrvatom!

     

    FOTO: U GALERIJI OVDJE

     

  • Plenkoviću postupi po Čl. 11 st. 4. Zakona o grobljima i makni četničke spomenike!


    šoškočanin borovo spomenik četniku

    Da Republika Hrvatska donosi zakone koje ne provodi i ne poštuje, opće je poznata činjenica. Posebice je to izraženo kada treba učiniti neke političke ustupke određenim političkim grupacijama u turbulentnim vremenima. Tada se zakoni zanemaruju i izigravaju.

    Zadnjih dana, mjeseci, pa i godina, veliku buru u javnosti dižu natpisi na spomenicima koje su četnički agresori na nekadašnjim okupiranim hrvatskim područjima podigli, a koji su svojim natpisima, slikama ili porukama neprihvatljivi iz više razloga.
    Većina ih netočno interpretira poznate povijesne činjenice o Domovinskom ratu, pa tako često ističu da su stradali od „ustaške vojske„ ili „ustaša“ te „da stoje na srpskoj zemlji“. Radi se o netočnostima koje je potrebno ispraviti i staviti u zakonske okvire, naročito uzevši u obzir poznatu srbijansku mantru da „je Srbija tamo gdje se nalaze srpski grobovi“, a koju su koristili krajem osamdesetih i početkom devedesetih pokrenuvši tada ratove na priči o krvi i tlu.

    U Republici Hrvatskoj još je početkom 1998. izglasan Zakon o grobljima (NN 19/1998) koji u članku 11. st. 4. definira i rješava ovu problematiku, pa ga stoga samo treba ispoštivati.

    U članku 11. st. 4. navodi se sljedeće: „Natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika“, tako da ne stoje opravdanja kako nema osnove  za uklanjanje natpisa, slika ili poruka koje vrijeđaju.

    od krvnika i ustačkih gardi spomenik četniku
    Nas u Hrvatskoj stranci prava svakako vrijeđa natpis na spomeniku Šoškočaninu u Borovu selu, natpisi na spomenicima po cijeloj Banovini i brojni drugi kojima se slavi agresija na našu domovinu. Zakoni u Hrvatskoj postoje, ali ih treba primjeniti – naravno, osim ako opet ne postoji kakav J.B.Tito koji u ime partijskih interesa sudcima i političkim pregaocima može zapovijediti „da se ne drže zakonakao pijani plota“.
    Smiju li se zakoni u Hrvatskoj primjenjivati tek onda kada saborski zastupnici za njih počnu dizati tri prsta?

    hsp

  • HSP: Ima li Hrvatska Ministarstvo vanjskih poslova?!


    više hrvatska manje europeDok se Hrvati zabavaljaju manje ili više bitnim svjetonazorskim pitanjima nezapaženo i bez prave reakcije na površinu su izbile sve anomalije loše vanjske politike koju vodi Vlada Andreja Plenkovića, zbog koga su budući da dolazi iz diplomatskog miljea, svi očekivali da će to biti naša najjača karika. Posljednji događaji zvone za uzbunu i poduzimanje ozbiljnih koraka.

    Posljedice tog ne činjenja očituju se u žestokim napadima na Hrvatsku od gotovo svih susjeda. Svjedočimo ofenzivi slovenske diplomacije zbog Savudrijske vale i blokade pristupa OECD-u. Potom po istom pitanju slijedi blokada Mađarske, što je na današnjem sastanku u Budimpešti predsjednica neuspješno probala popraviti.

    Sa Srbijom su odnosi standardno napeti zbog politike koju za njihove interese provodi Pupovac, te  naslijeđa iz srbočetniče agresije na Hrvatsku. Sad je i muslimanska komponenta u BiH krenula s ofenzivom i napadom na izgradnju mosta kopno – Pelješac. Most je samo povod, ciljevi su sasvim drugi, a to su konačno i definitivno zauzimanje pozicije „glavnog naroda“ u BiH. Nepotrebno se miješamo u sukobe u ruskoj zoni utjecaja, što ima velike gospodarske implikacije.

    Pitanje koje mi postavljamo je gdje je nestala ministrica Pejčinović Burić. Je li ona uopće ministrica, budući je ne vidimo ni na bitnijim protokolarnim događanjima vezanim za njeno ministarstvo, a o nekim značajnim susretima i inicijativama da i ne govorimo.

    HSP je i prilikom imenovanja ministrice Pejčinović Burić imao ozbiljnih rezervi, a vrijeme koje je iza nas pokazalo nam je da smo bili u pravu. S pravom smo naglašavali da će se Ministarstvo vanjskih poslova vratiti u doba Vesne Pusić odnosno, postati ministarstvo regiona i više se baviti nebitnim trivijalnim stvarima.  Zahtijevamo brzu konsolidaciju ovog ministarstva, žestoku   diplomatsku ofenzivu i vidljive rezultate ili odstupanje.

    hsp

  • HSP SPLIT: Dizanjem prireza na 15% HDZ i partneri su zavukli ruku u džep Splićana!


    ivica vladava djovani

    Splitsko Gradsko vijeća izglasovalo je povećanje prireza na osobne dohotke građana Splita sa dosadašnjih 10% na maksimalno dopuštenih 15%! Štoviše, stranke koalicije HDZ –HGS-HSLS-HSS izglasovali su navedeno povećanje prireza s objašnjenjem da žele pomoći najugroženijim i siromašnim građanima?!

    Pa zar svi djelatnici koji rade na području grada Splita neće plaćat isti prirez? Ako ta sredstva čak i potroše na kupovinu školskih knjiga i povećanje rodiljnih naknada, zar knjige i naknade neće dobivat čak i oni koji nisu socijalno ugroženi, da ne kažemo “bogati”?!

    Dakle, u potpunom nedostatku gospodarske vizije razvoja grada Splita poseže se u džepove osiromašenih građana kojima je država već nametnula 25% PDV-a i kojima se sada nameće novi danak od 15% gradskog prireza.
    Gospodo vijećnici i gospodine gradonačelniče u završenom i zakonski definiranom razvojnom dokumentu GUP-u, koji vam je na stolu, na raspolaganju vam stoji 50 milijuna kuna prihoda za gradsku blagajnu i to odmah te, što je još važnije, 2250 novih radnih mjesta iz kojih se naravno opet plaća prirez gradu Splitu.

    Zašto ne stavite gotov razvojni plan na glasovanje u gradsko vijeće? Možda zato jer će on postati predmetom političke trgovine, a do tada građani Splita neka plaćaju vaša politička prepucavanja i potpunu gospodarsku i razvojnu neučinkovitost! Lakše je uzet novce kroz porezno opterećenje svim radnicima u gradu Splitu nego donijeti jedan potpuno pripremljeni razvojni dokument koji omogućava punjenje gradskog proračuna i nova tako potrebna radna mijesta …. SRAMOTA !

    Hrvatska stranka prava
    Ivica Vladava, predsjednik ŽV HSP SDŽ

  • S tribine HSP Kaštela: NE IZGRADNJI TERMOELEKTRANE NA PERUĆI!


    tribina hsp kaštela
    Nakon tribina i prosvjeda u Sinju, građanska inicijativa “Ne daj se, Cetino”, gostovala je i u Kaštelima, gdje je u organizaciji HSP-a, braniteljske udruge Stina pradidova i Kriznog eko kaštelanskog stožera – KEKS, u dvorcu Vitturi održala tribinu pod nazivom „Voda, izvor života – Ne daj se, Cetino“

    Na tribini, koju je moderirao Željan Jurlin, gostovali su prof.dr.sc. Stanko Uršić, Mislav Cvitković, mag.phys. te Ante Janković, dipl. oecc., a glavna tema bila je najavljena izgradnja termoelektrane na Cetini i jezeru Peruča.

    Kako je Jurlin kazao u najavi, na tribinu su bili pozvani i predstavnici županijske i gradske vlasti te predstavnici političkih stranaka, a odazvali su joj se tek poneki, među njima saborski zastupnik Miro Bulj, pročelnik za urbanizam Grada Kaštela, Boris Škara, predsjednik županijskog HSLS-a Branko Radačić te predsjednik županijskog HSP-a Ivica Vladava.
    tribina hsp kaštela 2

    Što bi sve donijela izgradnja termoelektrane upravo na Peruči nazočnima je izložio Stanko Uršić, naglasivši kako se radi o uništavanju 570 milijardi litara pitke vode te kako je na tom području jedino industrijsko i tehnološko postrojenje koje je moguće tu izgraditi, pogon za pakiranje pitke vode.
    Uršić je više puta tijekom večeri napomenuo kako je cijeli projekt izgradnje termoelektrane na Peruči kolonijalna pljačka, a ne boriti se protiv toga značilo bi veleizdaju.

    – Ostalo je još malo vremena do njihove odluke i mi svi moramo pokazati što mislimo o tome. Ne smijemo ugroziti suverenitet ove države, a to bi se ovim projektom dogodilo. Moramo misliti na generacije koje dolaze, da nas sutra naši unuci ne bi pitali gdje smo bili kad se ovo događalo – poručio je Uršić.

    – U hrvatskoj Vladi čule su se izjave kako nam je ova termoelektrana potrebna zbog energijske neovisnosti. To govori Vlada koja prodaje HEP?? Pa tko je tu lud – upitao se fizičar Mislav Cvitković, koji je sudionike tribine upoznao s nekoliko činjenica iz kojih je vidljivo na koji se način priprema realizacija ovog projekta. Od toga da ista tvrtka radi projekt i Studiju utjecaja na okoliš i nemogućnosti da se svi zainteresirani upoznaju sa sadržajem Studije, do toga da je Povjerenstvo koje je trebalo dati mišljenje o Studiji, raspušteno.
    Cvitković je naveo i cijeli niz posljedica na Cetinu, građane i cijeli okoliš, u slučaju da se dopusti izgradnja termoelektrane.
    Kako je kazao ekološki bi bila pogubna zbog grijanja Peruče i ispuštanja otpadnih voda u Cetinu, energetski nema smisla što se vidi iz činjenice da su u svijetu ovakve elektrane zatvaraju zbog neisplativosti, bila bi i ekonomski neisplativa jer cijena proizvodnje struje u njoj bila bi veća od vrijednosti struje na tržištu, a ujedno je i strateški opasna jer će koncesionar u koncesiju uzeti najveći bazen pitke vode u Hrvatskoj.

    – Termoelektrana bi se gradila na Peruči jer se onda može hladiti vodom iz Peručkog jezera, a jezero bi se tako grijalo, što znači smrt rijeke i gubitak jednog od najvećih izvorišta pitke vode. Termoelektrana bi ispuštala u rijeku dnevno 280 tisuća litara otpadnih voda s opasnim kemikalijama, a u zrak više od 2 milijuna kilograma ispušnih plinova u satu i to na području gdje, zbog Peručkog jezera iznad i Hrvatačkog i Sinjskog polja ispod,stalno pušu dnevni vjetrovi, koji bi bili prenositelji zagađenja na vode i tlo cijele Cetinske krajine, ali i na širu okolicu Splita.
    Ovakve elektrane se u svijetu zatvaraju jer su neisplative pa je u posljednjim godinama znatan broj zatvoren u Njemačkoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji. Doduše, U Hrvatskoj bi ona bila isplativa jer je država u svom zakonu zagarantirala proizvođačima energije puno veću otkupnu cijenu od tržišne, a tu veću otkupnu cijenu plaćamo svi mi na računima za struju.
    Ne smijemo zaboraviti ni opasnost da na ovakav način jedna od najvrjednijih strateških točaka u državi dođe u privatne ruke – dio je iz Cvitkovićevog predavanja.
    tribina hsp kaštela 1

    O značaju očuvanja Peruče i Cetine govorio je i ekonomist Ante Janković, a raspravi se pridružio i Marin Ivanišević, koji je napomenuo kako je važan segment i buka, koja bi na tom područja bila veća od dozvoljene, a zbog koje bi bila ugrožena i flora i fauna tog područja.

    Na ovoj tribini, na kojoj su sudionici postavljali konkretna pitanja predavačima, govorilo se i o poveznici centra za gospodarenje otpadom u Lećevici s borbom za pitku vodu u Cetini.
    Na kraju tribine sudionici su potpisivali peticiju protiv izgradnje termoelektrane na Peruči. Do sada je peticiju na ovakav način potpisalo više od tri tisuće građana, dok je on line peticiju potpisalo do sada 12,5 tisuća protivnika izgradnje termoelektrane na Peruči.

    Tekst i foto: Kaštela.org

  • Karlo Starčević na obljetnici Krbavske bitke na Udbini.


    karlo starčević udbina

    Jučer je misom, uz nazočnost mnogih svećenika, biskupa i naroda obilježena misom sjećanje na sve hrvatske žrtve kroz povijest hrvatskoga naroda, a napose na tragediju iz 1493. kojom je “uništeno hrvatsko plemstvo” u srazu s Turcima u Krbavskoj bitci.  Biskup Križić, biskup Gospićko-senjske biskupije, na početku misnoga slavlja podsjetio je na ovu tragediju kroz zapis popa Martinca i kroz pismo upućeno papi Aleksandru VI. od strane ninskog biskupa Jurja Divnića.

    udbina karlo starčević
    Misu je predvodio, pred deset tisuća hodočasnika, bivši župnik na Udbini, a sada šibenski biskup, Tomislav Rogić.

    Biskup je rekao da 2003. još nije bilo Crkve hrvatskih mučenika kada je na Krbavskom polju proslavljena 510. obljetnica tragične bitke za slobodu i vjeru hrvatskog naroda, ali nakon toga je sagrađena i postaje svakim danom sve više svetište svih hrvatskih stradanja i mučenika.

    Ustvrdio je da se nije odustalo od ideje da to mjesto postane “svehrvatskigrob”, sveto mjesto po molitvi i zahvalnosti svima koji su stradali na raznim stratištima u Hrvatskoj i na drugim mjestima gdje žive Hrvati.
    Misi je nazočio  predsjednik HSP-a i gradonačelnik Gospića Karlo Starčević, predsjednik Glavnog stana HSP-a Nikica  Augustinović, zajedno s  brojnim pravašima iz zemlje i inozemstva.

    Tekst i foto: Lika Plus/hsp

  • Karlo Starčević predsjednik HSP-a: Gospodine Plenkoviću, je li ovo nova Jugoslavija?


    KARLO STARČEVIĆ

    Oni koji su danas u ime HSP-a i u ime legendarnih hrvatskih junaka, poginulih mladića HOS-a, odlučili skinuti spomen ploču počinili su još jednu besramnu hrvatsku veleizdaju. Ovo je još jedno mučko ubojstvo HOS-ovih mladića koji su sa starohrvatskim državničkim pozdravom „ Za dom spremni“ umirali braneći Hrvatsku.
    Ako nekome nije bilo jasno, neki su samoprozvani predstavnici HOS-a na čelu sa Antom Đapićem ponovno odigrali prljavu igru i podvalili sjeme razdora kako Plenkoviću, tako i cjelokupnom hrvatskom narodu.
    Pitamo se da li je to sve trebalo premijeru Plenkoviću da zadrži šačicu vlasti u svojoj državi, ako to njemu Hrvatska doista i jest. Jeste li i Vi premijeru pali toliko nisko kao i jedan od Vaših prethodnika, da prodajete ono hrvatsko najsvetije – čast, dostojanstvo, ljude, živote? Domovinu?

    Tko je to u Hrvatskoj vrjedniji od života onih mladića koji su poginuli braneći i stvarajući hrvatsku državu i narod?  Trgovac Ante Đapić? Vaša – g. Plenkoviću – šačica vlasti ili možda neka ideologija kojom ste iz djetinjstva opterećeni?

    Izjavljujete g. Plenkoviću, da „ništa nije legalizirano“ pismom ili rješenjem, odnosno da se „to nije moglo, niti dogodilo“. A što bi mi to trebali legalizirati u svojoj državi i pod čijim tutorstvom? Pupovčevim? Nadalje dodajete i da je bilo “trijumfalizma u pojedinim izjavama nekih pripadnika HOS-a na presici” čime je svima dano do znanja da su njihove izjave najobičnija prodaja magle. Licemjerje.

    Predsjednik Vlade po starom „vizantijskom“ običaju ispravlja ono što su možebitno njegovi ministri u razgovorima spominjali i daje do znanja da je sve što se događalo i što će se događati oko HOS-ove spomen-ploče samo kupovanje vremena i obično podilaženje Miloradu Pupovcu zbog SDSS-ovih četničkih ruku u Saboru Republike Hrvatske.  Da li Vam je to g. Plenkoviću doista potrebno? Omogućili ste da ponovno ubojice odlučuju o spomen–pločama ubijenih. Sramota premijeru. Gdje Vam je dostojanstvo?
    Zar su poginuli pripadnici HOS-a birali na kojem će mjestu poginuti, pa su iz inata svojim ubojicama poginuli baš u Jasenovcu? Zar ćete i dalje dopuštati da oni koji su ubili te mladiće i dalje šeću Hrvatskom i,  što je još gore, odlučuju gdje smije biti ploča koja obilježava mjesto njihove pogibije? I koje obilježje smije, a koje ne smije biti na toj ploči? Da ste kojim slučajem imali koju kap krvi više tih ratnih dana, shvatili biste one koji su dali sve za Hrvatsku. Dali su svoje živote, dali su svoju krv. Nisu bili anemični kad je bilo najteže. Zar to nije dovoljno da im se svi zajedno poklonimo do zemlje, hrvatske zemlje u kojoj leže njihove kosti i koja je stoljećima natapana krvlju? Ili Vam to ne dopušta stvarni hrvatski premijer, najveći etnobiznismen u Hrvatskoj – Milorad Pupovac?

    Najžalosnije je da su pregovarači na čelu s vrhunskim licemjerom, parazitom i izdajnikom, Antom Đapićem pristali na još jednu očiglednu namještaljku od strane vladajućih, kojima su poslužili kao nedorasli statisti i pokriće za odluke koje nisu imali hrabrosti sami donijeti.

    Radi li se ovdje o kupovini i ucjeni samozvanih predstavnika HOS-a? Koje su povlastice priskrbili?
    I kome? Koja je cijena za koju su prodali Hrvatsku, HOS i ideale za koje su hrvatski mladići i djevojke ginuli 1991. godine?

    Iz svega se danas može zaključiti da je HDZ postao stranka opasnih namjera, ali ovaj puta po Hrvatsku i hrvatske nacionalne interese. Ako su bili spremni isporučiti generala Antu Gotovinu, junaka Domovinskog rata, što im je bilo skinuti ploču HOS-a u Jasenovcu?!

    Nakon događaja kojima smo svjedočili proteklih dana, tjedana i mjeseci, nemoguće je ne zapitati se što još možemo očekivati od ovakvog režima predvođenog HDZ-om. Uklanjanje spomenika kralju Tomislavu ili banu Jelačiću u Zagrebu? Likvidaciju krova crkve sv. Marka pred zgradom Sabora zbog povijesnog prvog bijelog polja u grbu? Zabranu opere Ivana Zajca „Nikola Šubić Zrinski“ u kojoj se poziva u boj za dom svoj? Uvođenje zatvorske kazne za javno izvođenje „Vile Velebita“? Izmjene u nacionalnom grbu i zastavi? Zabranu hrvatskih obilježja i uvođenje nekih novih? Jugoslavenskih možda? Totalni teror nad hrvatskim građanima i otvaranje logora?

    Za pretpostaviti je da će početak ipak biti nešto suptilniji – izmještanje spomenika na Ovčari ili možda prepravljanje hrvatske himne – jer, eto, i oni vrijeđaju Milorada Pupovca i slične njemu kojima su čak ustaške kune daleko draže od bilo kakve hrvatske države.

    Bilo bi premijeru puno korisnije da ste se pobrinuli zaustaviti mlade da ne bježe u tuđinu potaknuti Vašim pogrešnim odlukama, nego da se izdajnički dodvoravate velikosrpskim ideolozima.
    Svi su takvi završavali u ropotarnici povijesti pa i Vas kao i Vašega prethodnika čeka takva sudbina.

    KARLO STARČEVIĆ, predsjednik HSP

  • ODGOVOR ZLATKU HASANBEGOVIĆU: ZA DOM SPREMNI JEST STARI HRVATSKI POZDRAV I MI HRVATI GA SE NE ODRIČEMO


    zastav hsp
    Već punih deset mjeseci, odnosno od postavljanja spomen-ploče poginulim bojovnicima HOS-a u Jasenovcu, traju sustavni i organizirani medijski napadi i politički pritisci na pripadnike HOS-a i sve ostale Hrvate kojima je pozdrav „Za dom spremni“ sastavni dio hrvatskog nacionalnog identiteta, pa samim tim i neotuđivi dio nasljeđa naših predaka.

    U medijima se rasprava oko spomenutog pozdrava prezentira kao „dijeljenje javnosti“ zbog čega je potrebno zapitati se koju i kakvu to javnost može „dijeliti“ spremnost na žrtvu za naš hrvatski dom. Nameće se logički zaključak da naša volja da vlastiti dom branimo od bilo kojeg napadača u bilo kojem trenutku može smetati jedino onima koji taj dom ne poimaju svojim i koji bi vjerojatno preferirali da se taj dom naziva tuđim, nehrvatskim imenom.

    U posljednjih 1300 godina hrvatske povijesti protiv takvih smo ustajali više puta pa s ponosom možemo reći da su naš preci i u najtežim trenucima hrvatske povijesti obranili našu domovinu i ostavili je u nasljeđe nama koji smo je dužni čuvati za generacije koje će tek doći.

    Protiv onih koji su razarali naš dom i ubijali njegove stanovnike ustali smo i 1991. godine kada su upravo oni koji su bili za dom najspremniji branili Hrvatsku na najtežim bojištima, čime smo mnogima koji su se u to vrijeme u pozadini školovali, radili i eventualno uhljebljivali našom žrtvom omogućili daleko lagodniji život od onog u rovovima.
    Prije nekoliko dana o našem pozdravu očitovala se predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović istaknuvši da je riječ o „starom hrvatskom pozdravu, nažalost, kompromitiranim u vrijeme ustaškog režima“.

    Replicirao joj je politički tajnik jedne nove stranke na hrvatskoj političkoj sceni – Zlatko Hasanbegović, po zanimanju povjesničar, koji je ustvrdio da nije riječ o starom hrvatskom pozdravu nego o „ustaškom pozdravu“ koji „sa sobom nosi hipoteku“. Nažalost, ovo nije prvi put da se dotični negativno izjasnio o hrvatskom pozdravu.

    Prije godinu dana Hasanbegović je istaknuo da je „Za dom spremni“, citiram, „pozdrav koji je bio službeni pozdrav ustaškog pokreta“ o čemu, po Hasanbegoviću, „nema nikakvih dvojbi“. Osim toga, Hasanbegović navodi da je taj pozdrav „obilježen brojnim hipotekama“ te ne vidi „razloga da se poseže za njim u modernoj demokratskoj Hrvatskoj“, dakle onoj istoj hrvatskoj državi koju su svojom žrtvom stvorili oni koji su bili za dom spremni i time omogućili njegovo mirno školovanje.

    Nekoliko je važnih pitanja koja se nameću ovakvom retorikom. Kada i kako je „sporni“ pozdrav „kompromitiran“? U Drugom svjetskom ratu, dakle dijelu naše povijesti koju su pisali pobjednici, odnosno komunisti kojima je cilj bio hrvatskom narodu izmišljenim mitovima i navodnim zločinima nametnuti osjećaj kolektivne krivnje i onemogućiti bilo kakav pokušaj uspostave nezavisne hrvatske države?

    Ne iznenađuje toliko stav predsjednice RH koja nije povjesničarka, ali itekako iznenađuje stav Zlatka Hasanbegovića, dakle čovjeka s doktoratom povijesti koji bi trebao znati što je to znanstvena metodologija, što su to dokazi i što su to povijesni mitovi.

    Među njima je svakako i onaj jasenovački koji je sam temelj tog dijela naše „kompromitirane“ povijesti. Mit je to koji je nastao s ciljem da se hrvatska država koja je postojala u Drugom svjetskom ratu prikaže kao zločinačka i genocidna. Uostalom, nije li takva nakana postojala i nakon Domovinskog rata i ne proizlazi li iz te činjenice da je modus operandi zatiranja hrvatskog prava i hrvatske državnosti uvijek isti?
    Jasenovački mit je do ovog trenutka pao na više testova i s tisućama dokaza koji se svakodnevno prezentiraju hrvatskoj javnosti, čega bi povjesničar Hasanbegović trebao biti svjestan i zbog čega bi upravo on trebao podupirati daljnja znanstvena istraživanja te problematike. No, umjesto toga političar Hasanbegović u vrijeme svog upravljanja Ministarstvom kulture nije poduzeo niti jedan jedini korak s ciljem utvrđivanja istine o ratnom logoru Jasenovac kojim bi se konačno prekinule manipulacije „kompromitiranim“ dijelom hrvatske povijesti koje pod paskom Ministarstva kulture provodi JUSP Jasenovac i onemogućili daljnji napadi na današnje hrvatske generacije.

    Štoviše, jedino što je političar Hasanbegović uradio bilo je druženje sa takozvanim povjesničarem i intelektualcom, a ustvari slabo obrazovanim Židovom projugoslavenske orijentacije Slavkom Goldsteinom kojemu je, prema Goldsteinom riječima izrečenima u jednom intervjuu, obećao da „ideoloških promjena“ u Spomen-području Jasenovac neće biti.

    Stoga se postavlja pitanje govori li Hasanbegović o „kompromitiranom“ hrvatskom pozdravu kao politički oportunist ili povjesničar. Ukoliko progovara kao povjesničar, tada je potrebno upitati se kada i gdje je Zlatko Hasanbegović istraživao i objavljivao radove o temama o kojima progovara. Sudeći prema njegovoj znanstvenoj bibliografiji, Hasanbegovićev opus obuhvaća povijest muslimana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od druge polovice 19. stoljeća do druge polovice 20. stoljeća. Među njegovim radovima nema niti jednog rada o pozdravu „Za dom spremni“, „kompromitiranim“ temama iz novije hrvatske povijesti ili o komunističkim zločinima nad Hrvatima, uključujući i one koji se odnose na jasenovačku mitologiju.

    Na temelju kojih dokaza Hasanbegović donosi zaključke o novijoj hrvatskoj povijesti? Na temelju jugokomunističke literature? Na temelju literature njegovog mentora Ive Goldsteina i tate Goldsteina? Je li to razlog zbog kojeg je političaru – povjesničaru Hasanbegoviću stradanje hrvatskih zarobljenika u poslijeratnom logoru Jasenovac, kako je on to sam rekao u jednom javnom odgovoru jednom drugom hrvatskom povjesničaru, samo „interpretacija“? Je li stradanje svih onih koji su bili za dom spremni – interpretacija?
    S obzirom da povjesničar Hasanbegović nije napisao niti jedan rad o „spornom“ pozdravu niti je predočio bilo kakav znanstveni argument za svoje tvrdnje, potrebno ga je podsjetiti na one dokaze koji su posljednjih tjedana predočeni javnosti i dostupni cjelokupnom građanstvu, pa tako i doktoru povijesti Zlatku Hasanbegoviću. Tako se u tekstu Pavla Rittera Vitezovića „Odiljenje sigetsko“ iz 1684. u više navrata spominje: „za dom i za Boga“, „za Boga umriti i za dom slavno je“, „trudih se za kralja, za dom i za viru, za ke umrit valja“ i „ki vitešku prime smrt za dom i Boga.

    U hrvatskom časopisu Bosiljak iz 1868. navodi se sljedeća rečenica: „Veselo moramo hrliti na bojište za dom, … treba da smo spremni, žrtvovati sve“.  Godine 1876. Ivan Zajc u operi „Nikola Šubić Zrinski“ piše „za dom, u boj“, a u časopisu „Neven“ iz 1885. zabilježeno je „za dom za rod, dok nam srce bije“. U časopisu Hrvatsko jedinstvo iz 1939. jedan tekst završava rečenicom „Uz naš pozdrav: ZA DOM!“. Ovakvih primjera ima još, no ovdje ću izdvojiti onaj najvažniji. Časopis „Virovitičan“ iz srpnja 1921. objavljuje vijest o dječjoj priredbi na kojoj hrvatska djeca recitiraju „za rod i DOM SPREMNI život dati“. Jesu li hrvatska djeca bili ustaše desetak godine prije osnivanja Ustaškog pokreta?

    Svi ovi dokazi Hasanbegoviću i mnogima drugima vrijede onoliko koliko im je dom vrijedio u vrijeme kada su za njega ginuli oni koji su bili – spremni. Stoga je od takvih teško očekivati objektivno i kritičko razmišljanje kojim neće podilaziti „političkoj korektnosti“ radi zaštite vlastitih interesa i fotelja. No, ono što od takvih ipak očekujemo je to da vlastitim oportunizmom i neznanjem ne vrijeđaju naše mrtve koji su za hrvatski dom spremni bili, kao ni nas preživjele koji to još uvijek jesmo.

    Ivica Vladava, član predsjedništva

  • HSP Split: Protiv povećanja prireza, nudimo drugi način za zapošljavanje i punjenje gradskog proračuna!


    hsp split karepovac 3

    Nakon održanih lokalnih izbora od svibnja 2017.  imamo novu vlast u Splitu na čijem je čelu Andro Krstulović Opara. Od tada do danas u Gradu se nije dogodilo ništa. Uz totalnu bezidejnost ove vlasti, građanima je ovih dana priopćeno kako će prirez na osobne dohotke biti podignut s 10% na max. dozvoljenih 15 %.

    Zašto gospodine Krstulović Opara?

    Zar u HDZ-u i HGS-u,  HSS-u, HSLS-u,  strankama koje obnašaju vlast u ovom gradu ne postoji ni jedna druga ideja kako bi se namaknula sredstva u gradsku blagajnu bez najnepopularnije mjere podizanja poreza i posezanje u džepove građana?

    Zar u ovim strankama ne postoji nekakva gospodarska strategija kojom bi potakli gospodarski razvoj grada,  investicije i zapošljavanje?
    Mi ćemo Vam navesti samo jedan primjer kako možete uprihoditi sredstva bez da posežete u džepove ionako osiromašenih građana grada Splita. Imate jedan potpuno gotov dokument koji je prošao sve relevantne institucije i zakonom propisane procedure te samo čeka na potvrdu gradskog vijeća.

    Taj dokument zove se GUP (generalni urbanistički plan) grada Splita.

    Na prvoj sljedećoj sjednici Gradskog vijeća umjesto točke dnevnog reda povećanje prireza na plaće građana Splita stavite točku donošenje GUP-a grada Splita i umjesto da iz džepova građana,  tj. radnika napunite gradsku blagajnu imate priliku napuniti je na realnoj osnovi, tj. od investicija.

    Ukratko ćemo podsjetiti što znači donošenje novog GUP-a.

    Ukupno investicija od 1.6 milijardi kuna u čemu je PDV-a 315 milijuna kuna. Dakle, i ministar financija gospodin Marić bi bio vrlo zadovoljan ovakvim potezom gradske vlasti jer bi time napunio i državnu blagajnu.  Gradu Splitu u blagajnu odmah po donošenju ovog dokumenta slilo bi se 50 milijuna kuna i ono možda najvažnije za građane Splita, otvorilo bi se cca. 2250 radnih mjesta čega je više od 60% predviđen za visoko obrazovane ljude upravo one koji vjerojatno sada kupuju karte za sjevernu Irsku ili Njemačku.

    Samo usput još možemo napomenuti da se u gradu Splitu nikako ili vrlo teško može kupiti stan ili naći radno mjesto. Stoga smatramo da bi puno pametnije gospodarski i politički mudrije bilo na ovaj način uprihoditi sredstva, a ne na janjičarski način otimačinom.

    Nadamo se da će unatoč nedostatku vizije za gospodarskim razvojem grada HDZ i HGS, HSS-a i HSLS-a ipak na gore navedeni način uprihoditi sredstva za Grad, omogućiti poduzetnicima i obrtnicima novi investicijski ciklus i najvažnije otvoriti cca. 2250 stalnih radnih mjesta.

    HSP Split

    GUP split ivesticije i benefiti

     

  • HSP traži micanje ulice Maršala Tita u Općini Kneževi Vinogradi!


    drago marković osijek

    Hrvatska stranka prava je već ranije, točnije početkom travnja 2015. godine, imala kordiniranu akciju sa zahtjevom za promjenom imena svih ulica i trgova u Hrvatskoj koje nose ime jednog od deset najvećih zločinaca 20. stoljeća J. B. Tita.

    Slijedom toga HSP Osječko baranjske županije je tražila i ponovno traži traži promjenu imena jedine ulice koja nažalost još uvijek postoji u Osječko-baranjskoj županiji, a nosi ime po ovom mega zločincu. Spomenuta ulica se nalazi u općini Kneževi Vinogradi na potezu od izlaska iz mjesta Suza do centra mjesta Zmajevac. Predlažemo da se ulica nazove Ulicom hrvatskih branitelja.zmajevac-ulica-hr-branitelja-toto

    Iako smatramo da nije potrebno posebno objašnjavati razlog ovog zahtjeva, onaj mani dio građanstva koji se još uvijek ne želi odreći se zločinačkog komunističkog režima i njegova ideologa Tita podsjetit ćemo da je on od nezavisnih zapadno-europskih znanstvenika proglašen jednim od 10 najvećih mega zločinaca 20. stoljeća.

    Treba li ijedna ulica u Hrvatskoj nositi ime jednog zločinca i krvnika hrvatskog naroda? Treba li ijedna ulica nositi ime krvnika Hrvata, jednog takvog proskribiranog zločinca, odgovornog za logore, donošenje rasnih zakona i protjerivanje cijelog jednog naroda (njemačkog)? NE TREBA i  NE SMIJE!

    Podsjećamo i cjelokupnu javnost na Rezoluciju Vijeća Europe i Deklaraciju Hrvatskog sabora koje zdušno osuđuju zločine komunističkih režima i upozoravaju na njihovu nedovoljnu istraženost kao i na nedovoljno raširenu svijest o njihovim razmjerima.

    Ako znamo tko je bio apsolutni vladar, gospodar života i smrti, neokrunjeni kralj i šef komunističke Jugoslavije onda znamo tko je najodgovorniji za zločine komunističke Jugoslavije. Tito. On je odgovoran.

    Stoga pozivamo Općinsko vijeće Kneževih Vinograda u kojima se nalazi spomenuta ulica da po hitnom postupku izvrši promjenu naziva te ulice. Pogotovo pozivamo načelnika općine VEDRANA KRAMARIĆA i vijećnike HDZ-a da inzistiraju na promjeni imena ove ulice, a konstatiramo da smo razočarani činjenicom da vijećnici HDZ-a u ranijim sazivima Općinskog vijeća to nisu smatrali za shodnim učiniti iako su u više navrata imali priliku.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Drago Marković, član predsjedništva,

  • HSP: Hitno spriječiti uvoz GMO hrane u Hrvatsku


    tihomir grdinić

    Povjerenstvo Hrvatske stranke prava (HSP) za selo i poljoprivredu pomno prati rad Ministarstva poljoprivrede, a u ovom slučaju i Ministarstva zdravlja i ne možemo a da ne reagiramo na alarmantan podatak da je Hrvatska u Europi druga država po smrtnosti od karcinoma.

    Razlog tolikog broja oboljelih i brojci od 14 tisuća umrlih u godini (potvrđenoj od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a javljenoj na HRT-u) je u uvoznoj hrani koja je preplavila hrvatske trgovine. Sav taj uvoz se pravda direktivama i pravilnicima koji su stupili na snagu ulaskom Hrvatske u EU.

    Da takova GMO hrana dolazi na police naših trgovina i da je ta hrana glavni uzrok karcinoma u Hrvatskoj potvrdili su na Odboru za zdravlje i Odboru za poljoprivredu resorni ministri Kujundžić i Tolušić, Ono što još više zabrinjava su čudni pravilnici koji dopuštaju da se u Hrvatsku može vjerovali ili ne uvesti i prodavati hrana koja je prethodno bila ozračena. Naravno opravdanje za to je jedan od pravilnika usklađenim sa EU.

    Sva GMO hrana na tržištu EU prošla je procjenu zdravstvene ispravnosti od strane Europske agencije za hranu u smislu utjecaja na zdravlje ljudi, životinja i učinaka na okoliš. GMO organizmi koji su odobreni na tržištu EU prošli su dodatne procjene učinaka na ljudsko zdravlje’, objašnjenje je Ministarstvu zdravlja.

    Ali kako uvijek postoji onaj“ ali „ dugoročni učinci konzumiranja GMO hrane na zdravlje još uvijek su nepoznanica,te su u stalnoj fazi ispitivanja i to je taj “ali“ koji na Hrvatsko tržište opravdava uvoz opasne GMO hrane.
    Nečinjenjem i nerješavanjem tog problema kako Vlade RH, tako i resornih ministarstava nameće se samo jedan odgovor da se očito pogoduje nekim interesnim grupacijama ,kako uvoznom lobiju tako i EU, a sve na štetu hrvatske poljoprivrede i Republike Hrvatske.
    Dok sjedne strane gledamo kako se u Hrvatsku uvozi hranu iz svih krajeva svijeta, upitne kvalitete, naši poljoprivrednici kojih je ostao jako mali broj razmišljaju kako ugasiti proizvodnju i potražiti neki drugi način zarade. Kako stvari stoje ove godine je to po Hrvatsku najgori scenarij, a to je napuštanje svog doma i odlazak u neku od Europskih zemalja.

    HSP traži da se hitno riješi pitanje uvoza hrana u RH i da se spriječi uvoz GMO-a. Tražimo da se pomno provjere svi pravilnici i direktive EU te ako se utvrdi da su protiv interesa RH odmah zabrane.

    Ulaskom u EU mi smo jednostavno postali nepoželjni i nekonkurentni, te je hrvatsko selo kao i grana ribarstva dovedeni do same propasti. Ono što najviše zabrinjava je činjenica da su sve dosadašnje Vlade i nesposobni ministara poljoprivrede namjerno pomagali uvozničkom lobiju da našu državu napravi ovisnom o tuđim oranicama i farmama, dok su naše staje prazne i zapuštene, a polja obrasla u korov i stoje neobrađene. Najtužnije je to što mi i nakon ulaska u EU i dalje ne znamo što je tijekom pregovora ispregovarano i koja je budućnost hrvatskog sela uopće .

    Žalosno da jedna Slavonija propada ili se planski uništena zbog dolaska GMO-a, a nekada je bila sinonim bogatstva hrane i izobilja, da umjesto da raste ratarska proizvodnja otvaraju se nove pučke kuhinje, da imamo primjer kako naše kvalitetno mlijeko koje se otkupljuju „naše mljekare“ završava na stolovima po zemljama EU, a njihove prerađevine daleko ispod svake norme kvalitete za konzumiranje završavaju na našim stolovima, nažalost takvih primjera ima previše da bih ih sve nabrojao.

    Kako stvari stoje ispada da smo postali zemlja za uvoz hrane koju je skuplje uništiti nego što ona zaista vrijedi. Kada kupujete hranu u trgovinama zapitajte se o njenoj stvarnoj kvaliteti kao i o stvarnoj godini proizvodnje iste, a tada se sjetite hrvatske poljoprivrede koja se namjerno uništava.

    HSP predlaže svima u Hrvatskoj da prilikom kupnje kupuju isključivo hrvatske proizvode, jer nam je to jedini način na koji mi direktno možemo utjecati na rast proizvodnje hrane u RH .

    Povjerenstvo HSP za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić, član

  • IZDAJA?!!


    zatava hos
    Svaka najava i pristanak na skidanje odnosno redefiniranje spomen-ploče postavljene u spomen na 11 poginulih HOS-ovaca u Jasenovcu je izdaja hrvatskih branitelja, Domovinskog rata te u konačnici i izdaja države Hrvatske koje je oživotvorena i u krvi branitelja stvorena u Domovinskom ratu.

    Postoje situacije u kojima država pokazuje da je država i u kojima predsjednici i premijeri pokazuju da su državnici. No, postoje i one situacije u kojima država pokazuje da nije država, da je nečije najobičnije feudalno leno, a predsjednici i premijeri su vlastelini koje stavovi i sudbine njihovih kmetova ne zanimaju. Do sada su i naš premijer i predsjednica pokazali da ih ne krase odlike državnika pa stoga Republika Hrvatska ne može niti biti država u punom smislu te riječi.

    Postoje situacije kada država treba pokazati da je država bez obzira na cijenu koju treba platiti. Nepristajanjem na ucjene, ma s koje strane dolazile, trenuti vlastodržci u Hrvatskoj trebaju pokazati da promišljaju hrvatsku budućnost i poštuju našu prošlost. A najsvjetlije što je Hrvatska imala u Domovinskom ratu su pripadnici HOS-a, dakle postrojbe HV-a koja je branila državu na najtežim ratištima od Sajmišta u Vukovaru, preko Škabrnje, do Srđa iznad Dubrovnika.

    HSP čvrsto zastupa stav da spomen-ploča u Jasenovcu mora ostati i opstati u izvornom obliku te da ne smije biti odstupanja ni za milimetar od ovoga stava, bez obzira kako se drugi postavili u ovoj situaciji. Svako drugačije rješenje bit će poraz ideje samostalne i suverene države Hrvatske i početak povratka u Jugoslaviju što pravaši neće dopustiti.

    HSP

  • HSP: ZAŠTO MEDVED ŠUTI?


    veselko krnjić
    Medijska poplava vijesti protivnika i zagovornika oko postavljene ploče u Jasenovcu poginulim i nestalim pripadnicima HOSa prelazi granice zdravog razuma. Novinarsko ne znanje ili namjerno iskrivljivanje povijesnih činjenica i stavljanje pozdrava ZA DOM SPREMNI , koji se nalazi u grbu jedne od postrojbi Hrvatske vojske, u neko drugo vrijeme je uvredljivo i ponižavajuće za sve Hrvatske branitelje.

    Dužni smo podsjetiti na činjenice da je HSP osnivač i utemeljitelj HOS-a. Hrvatska stranka prava je organizirala i financirala HOS na samom početku agresije na Hrvatsku od strane Srbije uz pomoć JNA .
    Dušebrižnike i tobože branitelje starog hrvatskog pozdrava podsjećamo da ako već žele braniti pozdrav ZA DOM SPREMNI da se ostave priča oko ploče poginulim pripadnicima HOS-a i da brane postrojbu Hrvatske vojske HOS.

    Svi domoljubno osviješteni i istinski branitelji digniteta Domovinskoga rata su pozvani i dobro došli da pomognu HSP u zaštiti legalne postrojbe Hrvatske vojske, koju je osnovala HSP.

    Podsjećamo ministra Hrvatskih branitelja g. Tomu Medveda da je za vrijeme prosvjeda ispred ministarstva Hrvatskih branitelja kao predsjednik udruge Ratnih veterana 1 gardijske brigade TIGROVI zagovarao ustavni zakon o Hrvatskim braniteljima.
    Sadašnja vlada nečini ništa po pitanju Ustavnog zakona o Hrvatskim braniteljima, i očito je da je Ustavni zakon o braniteljima bila tema samo za izbore.

    Prvi koji se treba oglasiti i čija je dužnost zaštititi HOS je upravo ministar Hrvatskih branitelja.
    Zahtjevamo od ministra Medveda da zaštiti kako HOS tako i ostale postrojbe
    HV-a iz Domovinskog rata jer je to njegova dužnost.

    Veselko Krnjić, član predsjeništva

  • Vukovarac podsjeća: Groblje šajkača još uvijek stoji u centru Vukovara!


    šajkačeHrvatskoj stranci prava, obratio se Domagoj Jurčić iz Vukovara i upozorio na činjenicu da u samom centru  Vukovara  još uvijek na tkzv. “Aleji osloboditelja” stoji “groblje šajkača”

    “Naime, o čemu je riječ; nekadašnje tkz. groblje šajkača je još tu, a 18.11. dužnosnici i politikanti srpske nacionalne manjine u RH i gradu Vukovaru, tamo polažu vijence, imam i fotografije istih koje sam već slao mnogima.

    Isto se nalazi u dvorištima i vrtovima privatnih kuća, a kako iste zaklanjaju pogled, ljudi su u zaboravili da je ovdje, a političare nije briga…

    Ja, kao dragovoljac, hrvatski branitelj, HRVI, brat dvojice nestalih, profesionalni dočasnik 1. GBr Tigrovi, svjestan sam da je civilizacijska norma, osim kod partizana, da obje zaraćene strane imaju svoja groblja na mjestima velikih bitaka, no da li to mora biti nelegalno i u centru grada; NE MORA!

    Sve to potkrepljuje i činjenica da su ti grobovi već odavno prazni. Pozdravljam Vas u nadi da bi priču o ovoj skandaloznoj groteski mogli objelodaniti i ispričati cijeloj Hrvatskoj.”

    “Na toj “Aleji osloboditelja” u Vukovaru, svakog 18.11. predstavnici SDSS-a, ZVO, te zamjenik gradonačelnika grada Vukovara polažu vijence, a prota održi parastos kako to dokazuju i slike u prilogu. a aleja je podignuta na privatnim česticama bez ikakve dozvole i legalizacije. Pitam sve u u Hrvatskoj, možete li zamisliti da pripadnici Al Kaide slave u New Yorku na mjestu WTC-a?!”

    Hrvatska stranka prava podržava ovu inicijativu micanja ove sramote koju nitko u Vukovaru do sada nije imao snage početi rješavati. Problem se mora najhitnije riješiti, ovo ruglo maknuti, privatne parcele vratiti njihovim vlasnicima.

    hsp

    šajkača 2šajkača 4šajkača 3šajkača 5šajkača 1šajkača

  • HSP: Kroji li ministar pravosuđa Bošnjaković zakon protiv HOS-a??


    ivica vladavaSvake godine u kolovozu obilježavamo veći broj značajnih obljetnica kojima se prisjećamo ključnih datuma iz novije povijesti našeg naroda: proslava VRO „Oluja“, godišnjica početka oružane agresije na RH, Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i početak bitke za Vukovar. Obilježavanjem ovih događaja također odajemo počast svim hrvatskim građanima koji su u 20. stoljeću postali žrtvama totalitarnih režima – jugoslavenskog i velikosrpskog – te pridonijeli borbi za nezavisnu hrvatsku državu.

    Ove godine upravo su ove obljetnice iskorištene za pojačavanje napada na pripadnike HOS-a koji zbog postavljanja spomen-ploče poginulim suborcima u Jasenovcu traju već deset mjeseci, a od kojih je čak traženo da ploču uklone sami.

    Posljednjih nekoliko dana svjedočimo novim pritiscima od strane opskurnih političkih opcija i udruga poput Radničke fronte i Documente kojima se pridružuju brojni mediji. Ovakva situacija pokazuje da današnja Hrvatska još nije napravila ključni iskorak kojim bi se postigao napredak u praktičnoj provedbi Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine koju je 2006. godine hrvatski Sabor izglasao upravo na zahtjev Hrvatske stranke prava.

    U današnjem izdanju Večernjeg lista objavljen je razgovor novinarke Ive Puljić-Šego s ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem na temelju kojeg se može zaključiti da Hrvatsku u skorije vrijeme ne očekuju bolji dani, a u kojemu se ministar osvrnuo na pozdrav „Za dom – sporemni“ i rad Vijeća za suočavanje s prošlošću.

    Već početkom ove godine pojedini povjesničari upozoravali su na opasnost uspostave ovakvog vijeća koje bi navodno trebalo pridonijeti „zatvaranju“ otvorenih povijesnih pitanja. Povjesničari su istaknuli da su takve inicijative prihvatljive samo u nedemokratskim društvima u kojima je jednoumlje alfa i omega svakog javnog djelovanja.

    Djelovanje ovakvih, ispravnije bi bilo reći – komisija – predstavlja zatiranje slobodne misli te slobode znanstvenog istraživanja i općenito kritičkog promišljanja jer predstavljaju brzo političko rješenje pitanja koja istinski ulaze u domenu sveobuhvatnog i dugotrajnog znanstvenog istraživanja.

    Kakve zaključke uopće može donijeti nekakvo Vijeće koje je u prvih 6 mjeseci svog „rada“ objavilo tek jedno priopćenje u kojemu nije rečeno ništa? Upravo se spomenuto povjerenstvo našlo u fokusu Bošnjakovićevog intervjua. Osvrćući se na spomen-ploču HOS-a, Bošnjaković navodi da bi „Vijeće za suočavanje s prošlošću trebalo dati preporuke kako u budućnosti tretirati takve stvari, a za to ima rok do ožujka iduće godine“, te zaključuje „kada povjerenstvo da preporuke, onda ćemo mi unutar tih preporuka napraviti zakonski okvir“.

    No, u ovom razgovoru Bošnjaković također ističe da spomen-ploča u Jasenovcu vjerojatno neće biti uklonjena dok se ne donese novi zakon. Ovakva izjava implicira dvije važne činjenice:

    1. prije ili kasnije, „sporna“ spomen-ploča će biti uklonjena,  i
    2. ministar pravosuđa, dakle osoba koja obnaša dužnost u izvršnoj, a ne zakonodavnoj vlasti, unaprijed zna kakav zakon će izglasati hrvatski Sabor, dakle zakonodavno tijelo RH.

    U istinski demokratskoj zemlji bila bi riječ o skandaloznoj izjavi jednog državnog dužnosnika, no u zemlji u kojoj politički oktroirano „povjerenstvo“ od nekoliko provjerenih kadrova u maniri tajnog društva donosi zaključke, odnosno nove političke dogme o najvažnijim pitanjima suvremene hrvatske povijesti i politike, bolje se nije moglo ni očekivati.

    Bošnjakovićeva izjava opasna je teza u jednom, navodno demokratskom društvu, jer njome se implicira ne samo to da ministar unaprijed zna kakva će odluka hrvatskog Sabora biti, nego čak i to kakvi se zaključci spomenute „komisije“ mogu očekivati. U trenutku kada ministar pravosuđa koristi takvu „komisiju“ kao svoj ključni argument, pa čak i alibi, jasno je da je stvarna namjera takve „komisije“ isključivo politička i usmjerena protiv hrvatskih branitelja, a njezina kolateralna žrtva bit će hrvatska znanost i znanstvenici koji propituju nametnutu nam komunističku verziju povijesti s ciljem utvrđivanja povijesne istine.

    To je posebno naglasiti kada je riječ o Jasenovcu jer drugi Bošnjakovićev alibi krije se u tezi saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da HOS-ova spomen-ploča „može“ vrijeđati ljude koji su u Jasenovcu stradali zbog rasne i nacionalne pripadnosti.

    Ovakav pristup pokazuje da se u HDZ-ovom obračunu s mrtvim i živim hosovcima namjerno koristi komunistički mit o Jasenovcu kojim je broj jasenovačkih žrtava desetljećima manipuliran i prekrajan s ciljem nabijanja kolektivne krivnje čitavom hrvatskom narodu, pa i samog negiranja hrvatskog prava na slobodu i samostalnost. Činjenica ostaje da istina o ratnom logoru Jasenovac nije utvrđena objektivnim znanstvenim istraživanjima, broj žrtava je nepoznat, a razlozi njihovog stradanja mogu se kriti i u nekim drugim razlozima.

    No, vladajućima je sve ovo nebitno jer u pokušaju eliminiranja „nepoćudnih“ logika gubi svaki smisao. A da je logika poseban problem upućuje i uvodnik spomenute novinarke Ive Puljić-Šego koja ističe da pripadnici HOS-a „nisu smjeli provocirati postavljanjem ploče baš u Jasenovcu“.

    Iz ovakve primjedbe proizlazi da su poginuli hrvatski branitelji trebali pažljivije birati lokaciju na kojoj će biti mučeni, masakrirani i ubijani jer odabirom „neprimjerene“ lokacije na kojoj su im vađene oči uznemirili su medije, izazvali problem političkim poslušnicima iz redova vladajuće koalicije te uznemirili duhove onih koji počivaju na prostoru nekadašnjeg logora Jasenovac.

    Drugi dio problem krije se u činjenici da prostor tog logora nikada nije do kraja istražen, posmrtni ostatci tek su djelomično ekshumirani, a likvidacije hrvatskih žrtava Križnog puta i zatočenika poslijeratnog logora Jasenovac zataškane.

    Stoga bi se Puljić-Šego moglo postaviti pitanje uznemiravaju li oni koji su za dom pali 1991. posmrtne ostatke onih koji su za dom padali neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ili i jedni i drugi samim svojim postojanjem uznemiravaju i nju i saborski Odbor za Poslovnik, Ustav i politički sustav i ministra Bošnjakovića i Vladu RH s koalicijskim satelitima i kompletnu političku „elitu“ iz čijih je redova malo tko bio za dom i domovinu spreman unatoč činjenici da svi uživaju prava stečena na kostima onih koji su doista bili za dom spremni.

    Kako bi danas doista izgledala hrvatska država da je prije 20-tak godina izglasan HSP-ov nacrt zakona o lustraciji? Možda bi to bila onakva država o kakvoj je govorio Otac Domovine Ante Starčević kada je izjavio „makar u njoj bilo samo pet Hrvata, neka ih je pet al’ neka su slobodni i sretni“.

    Da je u demokratskoj hrvatskoj državi, koju su stvorili prvenstveno oni koje današnji režim uporno i sustavno progoni, nekoć provedena lustracija, Hrvati bi bili doista slobodni i sretni, a Hrvatska ne bi bila pljačkana i uništavana. U takvoj Domovini Hrvatskoj ne bi bili terorizirani ili iz nje tjerani oni koji su za za tu istu Domovinu spremni.

    Ne slažemo se s razmišljanjima pojedinaca da je za lustraciju možda kasno jer ako je tako, onda je i za uspostavu Domovine u kojoj će Hrvati biti slobodni i sretni također kasno. Takva nam je ideja neprihvatljiva, pa zato vladujućima i javnosti poručujemo da nas mogu kažnjavati, mogu nas zatvarati, mogu nas progoniti, mogu nas terorizirati, ali dostojanstvo i ideale ne mogu nam oduzeti. Ostajemo – spremni.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Ivica Vladava, član predsjeništva

  • HSP obilježio početak bitke za Vukovar!


    za vukovar 0012U znak sjećanja na početak obrane grada Vukovara Hrvatska stranka prava Osječko baranjske županije zapalila je 87 svijeća na početku Vukovarske ulice u Osijeku, i na taj način obilježila početak povijesne bitke za Vukovar 1991. godine. Bio je to dan kada su sve maske pale i kada su horde iz Srbije zajedno s domaćim izdajnicima krenule u opći napad i genocid nad Vukovarcima i urbanocid nad Vukovarom.

    Za razliku od Dana sjećanja na žrtve Vukovara koje obilježavamo u studenome, kada se sjećamo svih poginulih Vukovaraca u borbi za svoj grad, HSP upravo 25. kolovoza obilježava sjećanje na borbu Vukovara za svoj grad.

    Time želimo iskazati poštovanje prema hrabrosti i odlučnosti Vukovaraca u svojoj želji da obrane svoj grad i Republiku Hrvatsku. Samo su hrabrost i odlučnost stanovnika Vukovara stajali nasuprot golemoj vojnoj sili neprijatelja. Upravo je ta nevjerojatna volja i želja Vukovaraca da pod svaku cijenu obrane svoj grad od velikosrpske agresije i četničkih pokolja i održavala sam grad tih 87 dana,

    za vukovar 001
    HSP želi na taj način iskazati počast hrabrosti i odlučnosti Vukovaraca te da bi se tako trebali ponašati svi u obrani domovine i svakome trenutku, pa i danas, kada su u pitanju nacionalni interesi. U obrani Vukovara sudjelovalo je više stotina HOS-ovaca, a oni su se posebice istaknuli sudjelovanjem u obrani Sajmišta i Bogdanovaca.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    PODRUŽNICA OSIJEK
    Drago Marković, predsjednik