• In Memoriam Velimir Kvesić


    Velimir Kvesić
    (Kočerin, Široki Brijeg, 12.10.1958. – Zagreb, 13.3.2006.)

    Taj soko siv
    svog doma plam,
    i sad je živ
    i vođa nam”
    (A. G. Matoš)

    Velimir Kvesić rođen je 1958. u Kočerinu, Široki Brijeg, kao 3. od 15-ero djece Stanka i Andre. Zbog svog političkog djelovanja za prava hrvatskog naroda bio je proganjan i osuđivan od jugoslavenskog komunističkog režima, pa se od početka demokratskih promjena aktivno uključio u stvaranje hrvatske države.

    U samo praskozorje Domovinskog rata učlanio se u jedinice Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i pripremao se za rat u Kočevskom rogu, Slovenija. Kao dragovoljac HOS-a sudjelovao je u obrani Vukovara od prvog do posljednjeg dana; bio je jedan od samo nekolicine preživjelih dragovoljaca HOS-a, koji su branili taj grad. Nakon pada Vukovara nastavio je braniti Domovinu u postrojbama Hrvatske vojske (HV), gdje je stekao čin satnika.

    Nakon Domovinskog rata aktivno se uključio u politiku, obnašajući u Hrvatskoj stranci prava (HSP) sve dužnosti od predsjednika podružnice u Kutini do predsjednika Glavnog stana HSP-a; na tu dužnost je izabran tri puta, te ju je obnašao sve do zadnjeg dana. Bio je i predsjednik Saveza udruga dragovoljaca HOS-a (SUDHOS).

    Na demokratskim izborima u Hrvatskoj tri puta je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru (1997., 2000. i 2003.). U Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje je i živio (Kutina), obnašao je dužnost zamjenika župana.

    Bio je jedan od najvećih pravaša, neizmjerno odan ideji hrvatskog državnog prava.

    U spomen na obljetnicu smrti dana 13. ožujka 2020. godine u 18,00 sati biti će služena sveta misa u Župnoj crkvi Marije Snježne u Kutini. Prije svete mise, za HOS-ovca, pravaša, prijatelja Velimira Kvesića, izaslanstvo HSP-a položiti će vijence na njegov grob na Gradskom groblju u Kutini.

    hsp

  • HSP: Zaštitite Hrvate u Vojvodini!


    Svjedoci smo dramatičnog apela hrvatske obitelji Rakarić, koja živi u naselju Rakovac u Srijemu, svega desetak kilometara udaljenog od Novog Sada. Odavno je poznato kako su Hrvati u Vojvodini zapravo građani ne drugog, nego desetog, reda ali da situacija može eskalirati do ovih razmjera, to nitko nije mogao zamisliti.

    Naime, obitelj vojvođanskog Hrvata Zvonka Rakarića, inače doktora tehničkih znanosti i izvanrednog profesora na Fakultetu tehničkih znanosti u Novom Sadu, prolazi pravu kalvariju i strahovito šikaniranje od strane pročetničkih ekstremističko – velikosrpskih elemenata, koji ne prezaju ni pred čime ne bi li ovu hrvatsku obitelj zastrašili do te mjere da napuste svoj dom i zauvijek isele.

    Govoreći o zastrašivanju, progonu i eskstremnim pritiscima na svoju obitelj, gospodin Rakarić navodi kako su u ovome srijemskom selu na obroncima Fruške Gore kuću kupili 2004. godine. Nakon određenog vremena život im se pretvorio u noćnu moru, navodi dalje gospodin Rakarić, i to kada su u Rakovcu nekretnine kupili dvojica bliskih suradnika nekadašnje gradonačelnice Novog Sada, Maje Gojković, danas predsjednice Skupštine Srbije.
    Nakon dolaska tih ljudi prijetnje, vrijeđanja, problemi, prozivanja, ismijavanja, provokacije i tako dalje, strahovito su eskalirali, te rezultirali i fizičkim nasrtajima. Jedan od te dvojice ekstremista čak je Rakarićima obećao kako će dovesti ljude da mu sve sprže i spale, te kako će staviti natpis na ulaz u ulicu na kojemu će pisati “Zabranjeno za pse i Hrvate”.

    Osim toga, u više navrata automobilom je Rakarićima blokiran i prilazni put do kuće, a supruga Ivana, inače diplomirana arhitektica, dobila je ekspresan otkaz na poslu, te je na njeno radno mjesto zaposlena druga osoba. Navodno je gospodinu Rakariću upitan i produžetak ugovor na fakultetu, koji je jedini izvor prihoda za njihovu obitelj.
    Razočarani u sustav Republike Srbije, ali i nadležne instutucije Republike Hrvatske, obitelj Rakarić ozbiljno razmišlja da sve što su stekli prodaju i odsele, jer žele živjeti normalno i omogućiti svojoj djeci normalno odrastanje.
    Ono što najviše boli je mlaka ili nikakva reakcija državnih inastitucija.

    Naime, poznato je kako u Srbiji vlada klima apsolutne netolerancije prema Hrvatima, zadnja istraživanja javnog mišljenja pokazala su kako većina u Srbiji svojim najvećim neprijateljem smatra Hrvate, čak većim i od “tradicionalno najvećih” neprijatelja Albanaca. U takvom ozračju, u čemu nesumnjivo na vrlo perfidan i vrlo lukav način sudjeluju i državne institucije, teško je očekivati reakciju srbijanskih vlasti, ali nikome nije jasno zbog čega nije došlo do oštrije i konkretnije reakcije nadležnih hrvatskih institucija, koje bi trebale nešto učiniti i reagirati, a ne čine ništa. Tako da je dojam kako su i hrvatske institucije stale na drugu stranu. Zadnja reakcija bila je nekakav odgovor hrvatskog veleposlanstva, u kome se navodi kako bi bilo dobro da Rakarići ipak ostanu živjeti u svome selu i u svojoj kući.
    U međudržavnim i međunarodnim odnosima, kada su prava nacionalnih manjina u pitanju, postoji pravilo reciprociteta. Dakle, ona prava koja u matičnoj državi pripadaju određenoj manjini, ista prava u njihovim matičnim državama trebaju tražiti za pripadnike svoga naroda.

    Pojednostavljeno, ona prava koja pripadnici srpske nacionalne manjine ostvaruju u Republici Hrvatskoj, ista prava trebaju imati pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji. Ne treba posebno naglašavati je li to tako!

    Dok u Republici Hrvatskoj, u skoro svim vladama, jednu od glavnih riječi vodi etnobiznismen Milorad Pupovac, u Srbiji, kako vidimo, osim što Hrvati iseljavaju, uskoro će biti izvješene i obavijesti kako je psima i Hrvatima prilaz zabranjen.
    Podsjećamo da su Hrvati u Srbiji, a većina živi u Vojvodini, autohtoni narod, koji na svojim ognjištima živi već stoljećima. Pritisci, progoni i odnarođivanje vojvođanskih Hrvata započelo je u vrijeme obje Jugoslavije, da bi posljednjih desetljeća postalo gotovo nemoguće biti Hrvatom u Srbiji. Dugoročno je najopsaniji scenarij u kojem su doslovce izmišljenje dvije nove nacije, Bunjevci i Šokci, kao svojevrsna zamjena za hrvatsku nacionalnu pripadnost, te su vlasti raznim pritiscima primorale znatan broj Hrvata da se upravo tako izjasne. Jer je jedino na taj način bio moguć opstanak, i kakvo takvo radno mjesto.

    Stoga Hrvatska stranka prava Vladi Republike Hrvatske postavlja nekoliko pitanja:
    Kad ćete, gospodo, početi brinuti za Hrvate u Srbiji? Kad ćete početi inzistirati na načelu reciprociteta i ultimativno zahtijevati od svojih kolega u Srbiji da ulože u zaštitu hrvatske nacionalne manjine barem polovicu od truda i napora koji Vi ulažete u zaštitu srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj? Kad ćete zatražiti da Hrvati, poštujući pravilo reciprociteta, u srbijanskom parlamentu, od sadašnjih nula, imaju tri zastupnika, koliko ih imaju predstavnici srpske nacionalne manjine u hrvatskom Saboru?

    Obzirom kako su u tijeku pretpristupni pregovori koje Republika Srbija vodi sa Europskom komisijom, to je prigoda da, kao ravnopravni članovi EU, predstavnike dotične države pritisnete i priupitate kada će vratiti ukradeno umjetničko blago, kada će otkriti sva mjesta gdje leže kosti hrvatskih branitelja i civilnih žrtava, što ćemo sa ratnom odštetom?

    Ukoliko Republika Hrvatska Hrvate izvan domovine nije voljna i ne bude znala zaštititi, oni će praktički nestati. Je li to nečiji skriveni cilj? Vrijeme je da se svi skupa trgnemo iz svoje učmalosti, te da po ovom i drugim pitanjima učinimo maksimalno. Dok je još, koliko toliko, na vrijeme! Inače nam buduće generacije neće oprostiti.

    Predsjednik Glavnog stana HSP-a Nikica Augustinović

  • Starčević sa sabora HSP-a poslao jake poruke!



    PROGRAM obnove i razvoja Hrvatske

    „Tko nije svoj taj je tuđi, tko je tuđi taj je svačiji i ničiji“ A.S. a ja kažem da su pravaši uvijek i po cijenu života bili svoji – K.S.
    Poštovane Pravašice i Pravaši, drage Gospićanke i Gospićani, dragi gosti i uzvanici, i predrage Hrvatice i Hrvati, pozdravljam vas od srca i želim vam ugodan boravak u Gospiću. Danas je cjelokupno čelništvo HSP-a u Lici, u Gospiću, rodnom gradu našega utemeljitelja oca Domovine Ante Starčevića i to me kao predsjednika stranke čini ponosnim. Današnji dan je povijesni trenutak za Hrvatsku pa bih htio predstaviti jedan novi smjer tj. putokaz kojim želimo dovesti HSP na put uspjeha i na put saveza i zajedništva sa hrvatskim narodom.
    Da bi imali stvarnu polaznu točku, moramo imati i pregled stvarnog stanje nacije u državi i društvu. Ma kakvo to stanje bilo, mora biti realno i istinito. Samo nas istina može osloboditi i izvesti nas na put prosperiteta. Draga gospodo, samo istinom spašavamo Hrvatsku.

    Stanje nacije, države i društva

    Dakle, krenimo redom: Hrvatski narod je golemim žrtvama skupo platio svoju vjekovnu težnju – ponovno stvaranje suverene hrvatske države. U 100 godina zablude izgubili smo više od polovice pučanstva i daleko više od polovice teritorija.

    Na žalost, danas, gotovo 30 godina poslije ponovne uspostave suvereniteta, tj. obnove Hrvatske državnosti, nije postignut temeljni smisao postojanja suverene hrvatske države – oživotvorenje najboljeg mogućeg razvoja suverene države i društva. Stanje nacije – ako ona danas u suvremenom smislu uopće i postoji – danas je frustrirajuće i potpuno depresivno, te predstavlja opasnost za opstojnost naroda i države.

    Glavni uzročnici katastrofalnog stanja u državi i naciji su: na starom jednoumlju novooblikovana politička oligarhija, partitokracija (vlast stranaka) koje su postale „države“ u državi. Umjesto isključive brige za javno dobro, uzurpiranjem vlasti, stranke ostvaruju svoje osobne i stranačke/partijske interese/koristi uz veleizdajničko svjesno služenje tuđim interesima. Zahvaljujući svojim političkim vođama (partijama na vlasti) hrvatska država se nalazi u vrlo lošem stanju. Želimo li kao narod promijeniti takvo stanje i imamo li snage, volje i pameti za to?

    U takvo smo pogubno stanje dovedeni zbog sljedećih razloga:

    1) Čvrst otpor starih struktura nužnim promjenama: komunistički sustav, koji više desetljeća na ovim prostorima mijenja ime, donekle se modificira ali u biti ostaje nepromijenjen. Partitokracija, jednoumlje, idolopoklonstvo, centralizam, povlaštena klasa, nova politička oligarhija – samo su dijelovi naslijeđenog SUSTAVA koji razaraju hrvatsko nacionalno biće. Do sada vladajuće stranke i koalicije, uz sve razlike, nikada nisu pokazivale spremnost za korjenite promjene, posebno u izbornom zakonu i vođenju države. Postojeći izborni zakon jamči periodičku smjenu vlasti trenutno najjačim strankama i njihovim koalicijama – satelitima, a na štetu je hrvatskoj državi i naciji. U tome su gotovo sve stranke suglasne, osim Hrvatske Stranke Prava koja se nije ogriješila o moralna i druga načela, te pravne norme. (jer njima je najvažniji stranački partikularni interes osvajanja određenog broja mandata). Gotovo nijedna stranka nema osim HSP-a viziju cjelovite preobrazbe i brige za narod i državu u cjelini. (zato i govore o reformama)

    2) Izumiranje, iseljavanje i zapostavljanje ljudskog potencijala tj. čimbenika u domovini, a posebice u izvandomovinstvu. Sve nas je manje u domovini, ali i u susjednim državama nastanjenim Hrvatima (BiH, Crna Gora i Vojvodina). Izvandomovinstvo je sve udaljenije od matice države. Hrvati na svojim etničkim prostorima u susjednim državama kao da i ne postoje za matičnu državu. Kao narod sve smo stariji i sve manje stvaralački i natjecateljski sposobni. Je li to depresivno stanje hrvatskog naroda naša budućnost? Mislim da nije. Do kada ćemo neodgovorno gledati propast skupo plaćene hrvatske države i nestanak hrvatskog naroda?

    3) Sustav vrijednosti i vrjednota hrvatskog naroda ubrzano nestaje i brutalno je devastiran. „Grijeh struktura“ je pravilo vladajućih, moralno dno je rezultat SUSTAVA, stanje društva rezultat je sustavnog razaranja hrvatskog naroda i države, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Mito, korupcija, opstrukcija, prijevara, sustavne laži, kult nerada, pljačka narodne imovine, veleizdaja nacionalnih interesa… postali su temeljne odrednice i stil života i vladanja vladajućih oligarhija u hrvatskoj državi.

    4) Narušen odnos prema znanosti i stvaralaštvu (poduzetništvo na povlasticama, gospodarenje na zaduženju, gubitak/otuđenje novčarskog suvereniteta (HNB u službi tuđih interesa), dužničko ropstvo, sustavna pljačka proračuna od strane vladajućih) ca. 15 – 20 mrd. godišnje – to je naša pogibeljna stvarnost.

    5) Zanemarivanje školstva i odgoja mladih naraštaja za pozitivne osobne društvene vrijednosti vodi u odnarođivanje mladih, nedovoljno iskorištavanje njihove kreativnosti, gubljenje intelektualne snage nacije, preuzimanje stranih i neprirodnih svjetonazora te postupno pretvaranje našeg naroda u služinčad stranim vlasnicima i gospodarima naših dobara.( tu su nas dovele sve reforme školstva i znanosti od Šuvara do danas)

    6) Nedjelotvorne javne službe i državna uprava: vrlo skupa i selektivno represivna javna i državna uprava, niska razina znanja te pomanjkanje iskustva u organiziranju i vođenju suverene države, nepotizam, kriminal i zlouporaba preuzete odgovornosti potpomognuti partitokracijom uzročnici su sloma gospodarstva i bježanja mladih iz Hrvatske.

    7) Zloporaba medijskog prostora od strane vladajuće oligarhije: neovisno o svjetonazoru, brutalno se zloupotrebljava medijski prostor, informacije i komunikacije su u službi povlaštenih, privatnih, pa i stranih probitaka, krivotvorenje povijesnih činjenica, razaranje povjerenja i zajedništva nacionalnog korpusa, manipulacija istinom i dovođenje naroda u zabludu. Laž caruje u hrvatskom medijskom prostoru.

    8) Sudstvo i policija, koji bi trebali biti čuvari poretka i pravde, postali su temeljni izvor i generator kriminala u državi. Zajedno s državnom i javnom upravom u službi su povlaštene kaste i oligarhije. Ove strukture vlasti ruše temelje civiliziranog društva i države i dovele su narod u bezizglednu poziciju, beznađe i depresiju. Pravda i pravo nisu danas za sve jednaki u Hrvatskoj.

    9) Nesređeni odnosi s okružjem, nečisti računi sa susjedima, granični sporovi, lažna pomirba, štetni mirovni dogovori, lažni savezi i lažni oprosti, opasnosti su od gubitka teritorija a dolaze nam neprestano na naplatu s visokim kamatama.

    10) Hrvatska vojska sve je slabije organizirana, naoružana i sposobna obraniti zemlju od vanjske opasnosti koja prijeti usprkos našem članstvu u NATO-u zbog neosjetljivosti međunarodne zajednice na jačanje velikosrpske ideologije i rehabilitaciju četništva te pretenzija susjeda na hrvatski teritorij. Tome treba dodati i porazan odnos vlasti prema braniteljima u raznim vidovima nerazumnog rješavanja njihova životnog statusa. Podnijeli smo velike žrtve da bi danas dali državu na upravljanje onima koji su bili protiv nje. Dokle tako moj hrvatski narode.

    Ovo je samo kratak opis najopasnijeg stanja u državi koji nam prijeti urušavanjem društvenopolitičkog sustava i stvaranje kaosa koji netko pomno programira. Ništa nije slučajno na ovim prostorima. Popucali smo po svim šavovima i samo nam treba još jedan građanski rat da bi nestali. Zato pozivam svekoliki hrvatski nacionalni korpus na razboritost i zajedništvo, na uvažavanje i toleranciju jer nam to nudi minimum snage koja će jamčiti opstanak naroda i države na ovim prostorima.Misija i vizija HSP-a

    Hrvatska Stranka Prava (HSP) je svehrvatska politička državotvorna stranka koja osmišljava i potiče politiku zajedništva domovine i izvandomovinstva. Naša misija, tj. smisao postojanja HSP-a, je: spašavanje, održivi razvoj i unapređenje hrvatske države i društva.

    Vizija HSP-a je: stvaranje jasne predodžbe o današnjem pogubnom stanju nacije i države te čvrste odluke o tome kakvu Hrvatsku hoćemo. A hoćemo suverenu državu održivog razvoja, istinske demokracije, slobode misli, stvaralaštva, čistih računa, dostojanstva i blagostanja. To je temeljni preduvjet povratka mladih koji su nas napustili zbog programiranog kaosa u državi.

    Svrha postojanja HSP-a je izvršavanje MISIJE i djelotvorno ostvarivanje VIZIJE putem zajedničkog promišljanja, provedbe i ostvarenja ideala hrvatskog naroda na svim razinama hrvatske države i društva.

    – od neoliberalnog – životno razarajućeg potrošačkog i raslojenog društva na super bogate i super siromašne – prema održivom razvoju i ekotržišnom gospodarstvu i blagostanju za sve.
    od partitokracije i zlouporabe političkog položaja, građanskih i demokratskih prava – prema istinskoj demokraciji – odlučivanju samoodgovornih građana kao stvarnih suverena.
    – od laži, prijevara, krađa, zaduživanja – prema poštenju, istini, stvaranju, čistim računima, prema iskonskom pravu.
    od gaženja dostojanstva, dužničkog ropstva, urušavanja sustava, nezaposlenosti, iseljavanja – prema dostojanstvenom životu u svrhovitom radu.
    – od povlastica povlaštenoj klasi i vladajućoj oligarhiji te nepotizma – prema društvu ravnopravnosti, socijalne osjetljivosti, solidarnosti i pravde.
    – od podjela, manipulacija i krivotvorina – prema suživotu u zajedništvu različitosti i raznovrsnosti – rasne, vjerske, ideološke, kulturne.

    Dakle da ponovim: HSP ne pripada niti tzv. ljevici niti tzv. desnici već je ISHODIŠTE hrvatskog državotvorstva koji stoji na 4 stabilne noge a to su: RADNIŠTVO, PODUZETNIŠTVO, INTELIGENCIJA I HOS kao temelj Domovinskog rata i ishodište stvaranja hrvatske države.

    Okvirni program HSP-a za izlazak iz sadašnjeg stanja

    U svrhu što djelotvornijeg osmišljavanja VIZIJE, a na temelju znanstveno razrađene okvirne koncepcije CJELOVITE PREOBRAZBE kao ostvarivog puta do cilja, HSP nudi sveobuhvatan program korjenitih promjena u svim područjima i procesima djelovanja Hrvatske kao suverene države i društva.

    Katastrofalna gospodarska situacija u Hrvatskoj nije primarno uzrok lošeg života i standarda, nego je posljedica nefunkcioniranja svih ostalih razina društva. Gospodarstvo se ne može razvijati ako nema tko raditi (demografija) i ako se ne zna raditi (obrazovanje, znanosti) i ako se ne želi raditi (kult nerada, nakaradni zakoni, njihovo neprovođenje u praksi, nebriga vladajućih za opći interes naroda…). Zato je promjene potrebno provesti na svim razinama sljedećim konkretnim mjerama:

    NAGLAŠAVAM, U HRVATSKOJ NAKON TIH PROMJENA NE SMIJE VLADATI NITKO OD ONIH KOJI SU U POSLJEDNJIH 30 GODINA HRVATSKU PLJAČKALI; UPROPAŠTAVALI I UNIŠTAVALI NEGO POSVE NOVI LJUDI KOJI ĆE BITI SPREMNI ODMAH SIĆI S VLASTI KADA TO OD NJIH ZATRAŽI VEĆINA BIRAČKOG TIJELA – (moramo uspostaviti mehanizam opoziva)

    Hoćemo promjenu zakonodavstva, posebice: nužne ustavne i zakonodavne promjene (izborni zakon, zakon o strankama, zakon o referendumu koji omogućava direktnu i bezuvjetnu demokraciju, zakon o nezastarijevanju zločina i dakako lustraciji) – kao pretpostavke za sve ostale korijenite promijene).

    Program ljudskog razvoja: umjesto sadašnjeg beznađa, izumiranja naroda i zapostavljanja čovjeka – poticanje zdravog obiteljskog života te povratak velikog dijela Hrvata iz izvandomovinstva. Stvoriti uvjete za ponovni prirast stanovništva i poboljšati demografsku strukturu. Oplemeniti svekoliki život prirode i sela i provesti duhovnu preobrazbu promjenama obrazovnog sustava. Omogućiti vrhunski odgoj i obrazovanje svima kako bi se podigla stvaralačka sposobnost nacije. Potrebni su nam hitno i neodgodivo inženjeri tehničkih znanosti a ne doktori plagijati.

    Oblikovanje, uvođenje i ostvarivanje novog sustava vrijednosti i vrednota: ustavnih, zakonskih, pravosudnih i posebno moralno – etičkih, te socijalni sustav solidarnosti, odgovornosti i samoodgovornosti…..

    Program gospodarskog razvoja Hrvatske temelji se na našim prirodnim i stvaralačkim potencijalima, usklađenima s budućim trendovima razvoja naprednih tehnologija, odnosno održivom razvoju na eko-socijalnom tržišnom modelu, a za što Hrvatska ima izvrsne preduvjete. Hrvatska treba, može i mora, za relativno kratko vrijeme, postići solidan životni standard, a onda i blagostanje za 5.000.000 stanovnika i 3.000.000 održivih radnih mjesta. Da bi to postigli potrebna nam je proizvodnja sa visokom dodatnom vrijednošću koju u ovom trenutku opstruira Europa i njima lojalne domaće sluge. Dakako pritom se podrazumijeva i obvezatan povrat opljačkanog blaga koji se dogodio od početka 1988 godine pa sve do Agrokora.

    Program razvoja, organizacije i vođenja suvremene države mora se temeljiti na novom ustroju države i društva i treba počivati na načelu subsidijarnosti i samoodgovornosti te može imati SAMO DVIJE razine upravljanja:

    a) Okrug kao temeljnu jedinicu područne samouprave s 50–60 okruga na cjelokupnom prostoru RH koji su ujedno i izborne jedinice (ili kao alternativu 20 županija ali samo kao administrativne jedinice sa po 3 zastupnika) u kojima se biraju i smjenjuju (s imenom i prezimenom nama poznati) zastupnici u Hrvatski Sabor. Ovdje želim napomenuti da i hrvatsko izvandomovinstvo mora sudjelovati u Saboru sa najmanje ¼ zastupnika. (Devizne doznake) Mehanizam opoziva izabranih zastupnika mora biti ugrađen u izborni zakon.

    b) Središnja državna uprava: Vlada RH, ministarstva, državna uprava i druge ustanove od državnog značenja imaju isključivo ulogu vođenja državnih – unutarnjih i vanjskih poslova, obrane suverenosti i očuvanja reda, vođenja središnje monetarne politike i usklađivanja zajedničkih probitaka svih lokalnih okružnih samouprava. Trebamo visoki stupanj decentralizacije ali ne i regionalizacije. Samo 4 državna ministarstva mogu biti u Zagrebu. Sva ostala ministarstva se moraju decentralizirati a ne smije ih biti više od deset.
    Svaka regionalizacija Hrvatske je zlonamjernost ili zabluda koja je kroz povijest dovodila do nepovratnog gubitka državnog – etničkog teritorija.

    c) Program odnosa s okružjem mora se graditi na načelima uzajamnosti i čistih računa. Naročito u ključnim pitanjima međunarodnih odnosa uvijek mora vrijediti pravilo uzajamnosti na najvišoj mogućoj razini, ali uz obvezujuću zaštitu hrvatskih nacionalnih probitaka pred tuđim željama.

    Dakle HSP želi poslati poruku hrvatskom narodu i svim državljanima RH da želi Hrvatsku SAMO I ISKLJUČIVO po njihovoj mjeri a ne po mjeri svjetskih hohštaplera i njihovih domaćih pomagača. Sada su svi mehanizmi promjena u ruci i olovci hrvatskog čovjeka. Hoćemo promjene po našoj mjeri i u našem interesu.

    Hrvatski narode, izbori su na vratima a sudbina Hrvatske je u vašim rukama. HSP vam nudi promjene i put boljeg života i opstanka na hrvatskim povijesnim prostorima. Već smo to više puta kroz prošla vremena i dokazali da se bez ostatka predajemo za dobrobit hrvatskog čovjeka i hrvatske države.

    Uviđajući iznimno teško gospodarsko – socijalno stanje u Hrvatskoj, a kao državotvorna stranka, ozbiljno smo zabrinuti za njezinu budućnost i opstojnost, ukoliko se vođenje države nastavi na isti ili sličan način kao i do sada, HSP će pozvati sve građane Hrvatske u domovini i izvandomovinstvu te sve Hrvatice, Hrvate i prijatelje Hrvatske diljem svijeta na suradnju u osmišljavanju, ostvarivanju i provođenju korjenitih promjena te opći građanski neposluh. Samo s novim pravilima i novim ljudima moguće je izvesti promjene, jer oni koji su nas u ovo bezizlazno stanje doveli, promjene ili ne znaju ili ne žele provesti.

    Stoga pozivamo na suradnju sve vas koji prihvaćate program HSP-a i posjedujete sljedeće vrijednosti:

    – čestitost – moralne i socijalne vrline, neporočnost u dosadašnjem javnom i poslovnom djelovanju posebice glede veleizdaje nacionalnih interesa, represije prema hrvatskom narodu i građanima Hrvatske, pljačke javnog blaga, krivotvorenja povijesnih činjenica

    – državotvornost – domoljublje – predanost i zauzetost u radu za dobrobit hrvatske države i društva, iskazane vrijednosti i uvažavanje u osobnom radnom i životnom djelokrugu.

    – osobnu odgovornost i djelotvornost – samoodgovornost i pouzdanost u kreiranju i obavljanju preuzetih zadataka.
    – stručnu izvrsnost – dokazano primjenjivo znanje u struci i preuzetim poslovima

    Posebno ovom prigodom pozivamo sve pravaške stranke i sve državotvorne opcije od udruga pa do političkih stranaka da se pridruže HSP-u ili da pristupe ujedinjenju bez kalkulacija i osobnih interesa. Stojimo pred zidom i povijest nam neće oprostiti neodgovornost i nečinjenje. Dužni smo onima koji dolaze iza nas ostaviti u najmanju ruku onoliko koliko smo naslijedili od naših časnih predaka.

    Hrvatski narode, imamo bogomdanu i bogatu zemlju, izvaran i zaveden narod i mali postotak izdajnika koji su opet prijevarom došli na vlast. Udružimo se i srušimo ovu oligarhiju, te osigurajmo našim potomcima makar jednu generaciju života u miru, da napokon naše majke, supruge i sestre skinu crninu žalosti sa sebe i da im se konačno pojavi radost i osmijeh na izmučenom hrvatskom licu.

    Karlo Starčević

  • Pravaši se oprostili od Žarka Manjkasa Crvenkape.


    Jučer je  Brodskom Stupnik sahranjen heroj HOS-a i Domovinskog rata, Žarko Manjkas Crvenkapa.  U ime Hrvatske stranke prava i predsjednika Karla Starčevića,  te u ime svih pravaša i HOS-ovaca  koji jučer iz objektivnih razloga nisu mogli nazočiti  (jer  je bio Sabor HSP-a u Gospiću, koji je ranije zakazan, a na Saboru HSP minuta tišine  bila je posvećena i Crvenkapi) vijenac je  nosio Damir Markuš Kutina, ratni prijatelj i  Crvenkapin suborac iz  Vukovara.

    Žarko Manjkas Crvenkapa ostat će upisan zlatnim slovima u temeljima  Hrvatske kao jedan od najhrabrijih sinova i kćeri koji su dali najviše za Domovinu što su mogli, a to je život.

    Sahrani je nazočilo mnoštvo mladih u majicama HOS-a, znak je da neće biti zaboravljen, ni on ni  ijedna drugi HOS-ovac.
    Počivao u miru Božjem Crvenkapa.
    Satnija HOS-a koja je branila Vukovar i Bogdanovce, traži još troje suboraca, Jadranka Anića Antića, Duška Smeka i Jeana Michela Nicoliera.

    Ured za odnose s javnošću HSP/Damir Markuš

  • Veličanstveni Izvanredni sabor HSP u Gospiću


    U subotu 29. veljače 2020. Hrvatska stranka prava održala je u Gospiću svoj Izvanredni sabor.  Moderator Sabora Milan Mataija, predsjednik ŽV HSP Ličko-senjske županije, je nakon intoniranja hrvatske himne pozvao sve nazočne da minutom šutnje odaju počast Ocu Domovine dr. Anti Starčeviću, heroju Domovinskog rata – pripadniku HOS-a – Žarku Manjkasu Crvenkapi i svim drugim hrvatskim domoljubima koji su položili svoje živote na Oltar Domovine.

    Potom je pozdravio sve nazočne izaslanike i goste iz redova HSP-a kao i uzvanike koji su uveličali ovaj skup: Brunu Esih, Krešimira Kartela i Davorina Karačića iz NHR-a, Antu Žonija Maksana iz HSP AS, Stjepana Brajdića iz HNV-a, Arhiepiskopa HPC Aleksandra, čelnike udruga HUPO, Benedikt i Stina Pradidova, prof. dr. Antuna Kljenaka, Branimir Čilića, dr. sc. Dražena Horvata, Petra Ujevića, Nikolu Starčevića i Deana Golubića. Nazočnima su se prigodnim riječima obratili Bruna Esih, Krešimir Kartelo, Ante Žoni Maksan i Stjepan Brajdić.


    Potom je predsjednik Glavnog stana HSP gosp. Nikica Augustinović, sukladno Statutu HSP otvorio Izvanredni sabor i predložio radna tijela. Tako su u Radno predsjedništvo izabrani:
    Prof. dr. Zvonko Čapko – predsjednik, te doc. dr. Ivica Granić i Drago Marković – članovi. Za zapisničarku je izabrana Marina Logarušić, a za ovjerovitelje zapisnika: Karlo Starčević i Ivica Žuljević.

    U radnom dijelu Izvanrednog sabora, prvo su raspuštena središnja tijela HSP-a: Predsjedništvo HSP (osim predsjednika HSP), Središnji časni sud i Središnji nadzorni odbor. Potom je izabrano Izborno povjerenstvo u sastavu: Dragan Starčević – predsjednik, Kristina Ćorić i Tihomir Borbaš – članovi.

    Slijedilo je predstavljanje kandidata za članove Središnjeg nadzornog odbora i Središnjeg časnog suda.
    Tako su predloženi, a potom jednoglasno izabrani:
    Središnji nadzorni odbor:
    1. Marijo Popović (kasnije na konstituirajućoj sjednici izabran za predsjednika SNO)
    2. Marija Čačić
    3. Tomislav Vukadin
    Središnji časni sud:
    1. Anto Žilić (kasnije na konstituirajućoj sjednici izabran za predsjednika SČS)
    2. Ranko Topić
    3. Dalibor Jukić
    4. Dražen Jelovičar
    5. Predrag Kokić

    Potom su se kandidati za članove Predsjedništva HSP predstavili skupu, nakon čega je uslijedila pauza za glasovanje. Nakon pauze predstavljen je novi Statut HSP uz navođenje izmjena i dopuna u odnosu na aktualni, a
    izaslanici su ga jednoglasno usvojili.

    Nakon usvajanja novog Statuta HSP, skupu se obratio Predsjednik HSP gosp. Karlo Starčević koji je u nadahnutom i optimističnom govoru najavio glavne odrednice daljnjeg rada HSP s naglaskom na predstojeće parlamentarne izbore, a više o samom govoru moguće je pročitati na mnogim portalima koji su prenijeli dijelove Predsjednikovog govora. Izborno povjerenstvo je, pri kraju Sabora izvijestilo o rezultatima glasovanja kojim su članovi Predsjedništva HSP postali (abecednim redom):

    1. Željko Belanek
    2. Mato Bubaš
    3. Petar Crnjac
    4. Dalibor Damičević
    5. Zoran Đošić
    6. Ivica Granić
    7. Drago Marković
    8. Damir Markuš
    9. Hrvoje Marušić
    10. Josip Mišković
    11. Ivan Piškor
    12. Ivanka Špralja
    13. Ivica Žuljević

    Izvanredni sabor HSP zatvoren je nakon intoniranja pravaške himne koju su s velikim ponosom i zadovoljstvom otpjevali svi nazočni u prepunoj dvorani.

    Više fotografija : OVDJE

    Ured za odnose s javnošću

  • Koliko je u Osijeku stvarno poskupila voda i je li uopće trebala??



    Kada god se dogodi neko poskupljenje komunalnih usluga objašnjenje se uvijek “zapakira u celofan” kao nešto što se moralo dogoditi i što je nužno kako bi sustav nastavio funkcionirati, jer eto ako ne poskupe sve se dovodi u pitanje. Tako je bilo i s najavom i odlukom o poskupljenju vode u Gradu Osijeku. Najprije je Vodovod u studenom 2019. godine donio nekakvu odluku o poskupljenju pa su je povukli uz obrazloženje da nije bila usuglašena s nadzornim odborom.

    Do poskupljenja je ipak došlo i od 01. veljače imamo nove, veće cijene i vode i odvodnje.

    Poskupljenje se može predstaviti na mnogo različitih načina.

    Ako ćemo rasčlaniti po stavkama računa koji plaćamo, voda za kućanstvo je poskupila oko 20 posto, dok je odvodnja poskupila skoro 35 posto i to je onaj dio novaca koji kod plaćenja računa ostaje Vodovodu. Naknade koje plaćamo u cijeni vode nisu se mijenjala.

    Ako ovo poskupljenje “provučemo” kroz ukupni račun koji plaćaju kućanstva onda uz sve ostale naknade i PDV ovo poskupljenje iznosi oko 13 posto, što puno ljepše zvuči i prihvatljivije je ušima potrošača. Sve u svemu ovoga puta je Vodovod puno kvalitetnije iskomunicirao poskupljenje i to predstavio kao benignu stvar, skoro kao da je voda pojeftinila.

    Držimo da do ovog poskupljenja nije ni smjelo ni trebalo doći, jer ne mogu i ne trebaju građani grada Osijeka i svih okolnih mjesta, koje vodom opskrbljuje osječki Vodovod, biti odgovorni za grijehe upravljačkih struktura iz sadašnje i prijašnjih vlasti grada Osijeka.

    Problemi i cijene vode i odvodnje koje nas u budućnosti čekaju su ono što nas u HSP-u zabrinjava puno više, pa pozivamo i gradsku upravu i Upravu Vodovoda da kažu osječkoj javnosti kada će biti gotov i stavljen u funkciju pročišćivač otpadnih voda?

    Pozivamo ih također da obavijeste zainteresiranu javnost koliko će nakon stavljanja u funkciju pročišćivača otpadnih voda poskupiti “vodna usluga” kako to piše na računima Vodovoda koje svaki mjesec uredno dobivamo??

    I za kraj da obavijestimo osječku javnost da “Vodovod Osijek” svake godine donira cca 400 000 kuna različitim udrugama u gradu Osijeku. Ima tu svega, od korisnih i vrijednih udruga bez kojih bi Osječani bili zakinuti, do nepotrebnog bacanja novaca. Na Osječanima i ostalima je da prosude gospodari li se njihovim novcima na najbolji mogući način.

    HSP Osječko baranjske županije
    Drago Marković

  • HSP proučuje Obersnelu: Dosta!


    Kad se prvi put pojavila mračna ideja instalacije simbola zločinačkog režima na vrh riječkog nebodera, HSP je prvi reagirao. Međutim, budući da vodeća riječka maškara nastavlja s provokacijama osjećamo se pozvanima ponovno reagirati.

    U posljednjim istupima g. Obersnel, gradonačelnik Rijeke – dakle SVIH Riječanki i Riječana – dopustio si je izjaviti: „Rijeka nije komunistička, ali je crvena. Zvijezda je simbol borbe za slobodu“, a potom i: “ Europi šaljemo poruku o Rijeci kao modernom i otvorenom gradu“.

    U svega nekoliko rečenica izrekao je puno toga gadljivoga i lažljivog.
    Rečenica prva: „Rijeka nije komunistička, ali je crvena“ ….. Rijeka je crvena. Crvena od srama zbog onoga što CRVENI KMERI, na čelu s g. Obersnelom učiniše Rijeci. Danas je Rijeka najnapušteniji grad u Hrvatskoj. Iz Rijeke je glavom bez obzira put zapadne Europe otišlo desetke tisuća mladih i školovanih ljudi i to upravo zbog korumpirane, bahate i nesposobne gradske vlasti. Najtužnije je što glavni vinovnik tih zlodjela maže oči narodu evocirajući sjećanje na propali režim. Zločinački režim koji je hrvatskoj državi i hrvatskom narodu počinio najveća zla u cjelokupnoj povijesti. Zločinački režim koji je osuđen i rezolucijom Vijeća Europe. One iste Europe na koju se g. Obersnel tako rado poziva kad je hvali što je upravo Rijeka odabrana za Europsku prijestolnicu kulture.

    Rečenica druga: „Zvijezda je simbol borbe za slobodu“. Ne ulazeći u događaje s kraja Drugog svjetskog rata, kada su u operacijama oko Rijeke i u Rijeci srpski zapovjednici poslali upravo mlade partizane – Dalmatince, Hrvate, da izginu u napadima na njemačke bunkere. Međutim, ta ista zvijezda je nekoliko dana kasnije bez suđenja poslala na stratišta od Bleiburga do Makedonije stotine tisuća hrvatskih civila i razoružanih vojnika.

    Ukoliko niti to nije dovoljno da se shvati zašto petokraka ne smije biti postavljena na tako počasno mjesto, podsjećamo na zvijezde petokrake na kapama i kacigama jugokomunističke vojske – JNA – koja je imala glavnu ulogu u gaženju i uništavanju mlade Hrvatske države i novom pogromu hrvatskog naroda 1991. godine. Treba li nekoga podsjetiti koji je simbol na kapi imao ratni zločinac Ratko Mladić dok je zapovijedao svojim ubilačkim postrojbama? A simboli na kacigama JNA vojnika koji su na tenkovima ulazili u Vukovar ….. ? Nije li i to bila ZVIJEZDA PETOKRAKA?

    Rečenica treća: „Europi šaljemo poruku o Rijeci kao modernom i otvorenom gradu“. Ova je rečenica vrhunac iskvarene lažljivosti – licemjerja g. Obersnela. On govori o modernom i otvorenom gradu, a naglasak „kulturnih“ događaja u Rijeci je na događajima iz 1945. godine. Da nije tužno i pokvareno, bilo bi smiješno.
    Očigledno je da je g. Obersnel, izgubio kompas i odlučio nametati svoju zločinačku i propalu ideologiju svima. Pa tako i onima kojima je upravo ta ideologija poubijala najbliže, a posebice tu mislimo na stradalnike Domovinskog rata.

    Nama u Hrvatskoj stranci prava je dosta gledanja i slušanja ovakvog verbalnog i inog nasilja. Stoga izričito zahtijevamo od g. Obersnela, ali i Gradskog vijeća Grada Rijeke, da hitno prestane s najavljenim provokacijama. Inzistiramo da g. Obersnel javno objavi da se prekida s onim „kulturnim“ događajima i „instalacijama“ koje vrijeđaju veliki broj građanki i građana Rijeke:

    – Program Jugo Joga, predviđen 18.4.2020.
    – Podjela Zajedničkog Manifesta komunističke partije ujedinjenog građanstva Rijeke – predviđena za 1.5.2020. te
    – Postavljanje petokrake kao „Spomenik crvenoj Rijeci“ – predviđen za 3.5.2020.

    Ukoliko g. Obersnel do 15.2.2020.  NE povuče iz programa EPK 2020 ove tri provokacije, HSP će organizirati javni prosvjed, a poduzet ćemo i sve ostale pravno dopuštene akcije da spriječimo provedbu istih.

    G. Obersnel, vi kao manjina, predugo se iživljavate po većini u Gradu Rijeci – hrvatskim domoljubima. Pozivamo vas da, u duhu otvorenosti i suživota koji stalno zagovarate, ovaj put zaštite one koji su na svojim leđima iznijeli obranu Republike Hrvatske, pa tako i Rijeke u Domovinskom ratu. Prestanite provocirati i vrijeđati.
    HSP vam neće dopustiti da nas vraćate u 1945. Mi sanjamo Hrvatsku i hrvatsku Rijeku godine 2045, a ne 1945. Dosta nam je sustavnog recikliranja vaše verzije zločinačke povijesti. Mi smatramo da se trebamo okrenuti budućnosti. Dakle, 2045, a ne 1945. A Vi?

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik HSP

  • Kako je i obećao, HSP podnio kaznenu prijavu protiv Krešimira Beljaka!


    Kako je i navela u svom službenom priopćenju od 15. siječnja 2020. godine, Hrvatska stranka prava (HSP) je po svom opunomoćenom odvjetniku iz Splita Bepu Marušiću podnijela kaznenu prijavu protiv predsjednika Hrvatske seljačke stranke (HSS) Krešimira Beljaka zbog objave na twitteru “Preko 100?? Očigledno nedovoljno. Vidjeli smo tko je radio sranja i tko je uzrokovao ratove od ’91. do ’99. Fašisti u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama koji su nažalost pobjegli UDBA-i”.

    Radi se o objavi koja je unijela nemir u javni prostor, objavi koja je skandalozna, ničim utemeljena, povijesno netočna, diskriminirajuća i opasna, preko koje HSP sigurno neće prijeći, jer nedopustivo je da osoba koja nešto ovako izjavi, odnosno napiše može biti zastupnik u hrvatskom saboru i gradonačelnik jednog grada.

    Pozivamo ponovno DORH da po ovom pitanju ubrza sve radnje i pod hitno uputi u Sabor Republike Hrvatske zahtjev za ukidanje zastupničkog imuniteta Krešimiru Beljaku kako bi se mogle provesti sve zakonima predviđene radnje.

    Zanimljivo će biti vidjeti kada do toga dođe kako će se po ovom pitanju očitovati koalicijski partneri Krešimira Beljaka i hoće li braniti neobranjivo. Zanimljivo će biti vidjeti i tko će nazočiti u sabornici kada se bude glasovalo o ukidanju imuniteta Krešimiru Beljaku.

    Hrvatska stranka prava poziva i sve medije u Republici Hrvatskoj da ovog širitelja mržnje bojkotiraju i ne daju mu medijski prostor, jer u javnom prostoru nema mjesta za one koji šire neistine, siju mržnju i iznose neistine kojima se služio srbijanski diktator Milošević.
    Nedopustivo je relativiziranje zločina UDBE i svih ostalih tajnih policija bivše tvorevine Jugoslavije, kao što je i nedopustivo relativiziranje uzroka i posljedica Domovinskog rata.

    Ured za odnose s javnošću HSP

  • MORA ODSTUPITI SA SVIH DRŽAVNIH I STRANAČKIH FUNKCIJA! Zbog skandalozne objave HSP traži kaznenu i političku odgovornost Kreše Beljaka


    Predsjednik Hrvatske seljačke stranke, Krešo Beljak, je dana 11. siječnja 2020. godine u 22.57 sati na svome privatnom twitter profilu objavio kako je zloglasna jugoslavenska ‘Uprava državne bezbednosti’, kolokvijalno UDB-a, likvidirala premali odnosno nedovoljan broj hrvatskih političkih emigranata, navodeći također kako je upravo ta činjenica, između ostaloga, presudna za izbijanje ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Podredno je hrvatsku političku emigraciju okarakterizirao kao ‘fašiste koji su nažalost pobjegli UDB-i’.

    Nema nikakve dvojbe kako, nakon navedene twitter objave, predsjednik Hrvatske seljačke stranke mora odmah i neodgodivo podnijeti ostavku na sve dužnosti u matičnoj stranci, također i na sve dužnosti u hrvatskom parlamentu i drugim državnim institucijama, kao i na mjesto gradonačelnika grada Samobora.

    Očekujemo također i reagiranje političkih, odnosno koalicijskih partnera Hrvatske seljačke stranke, dakle vrlo jasno i nedvosmisleno očitovanje SDP-a, HSU-a i GLAS-a glede ove krajnje degutantne, ali i izdajničke objave predsjednika HSS-a. Hrvatska javnost mora znati stav političkih partnera HSS-a, moramo znati podupiru li navedenu objavu i hoće li nastaviti političku suradnju sa tim čovjekom.

    Obzirom kako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) postupa i poduzima radnje temeljem kaznene prijave, ali i ako na drugi način utvrdi postojanje relevantne sumnje u počinjenje kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, čl.205.st.6. kao i čl.206.st.4. ZKP-a, očekujemo žurno postupanje DORH-a obzirom da je razvidno postojanje ozbiljnog kaznenog djela.

    Nema nikakve dvojbe kako Krešo Beljak, da je Republika Hrvatska kojim slučajem uređena pravna država, više ne bi bio čelnik jedne parlamentarne političke stranke, bio bi osoba protiv koje organi gonjenja provode izvidne radnje. Možemo samo zamisliti što bi se nekom političaru, na primjer u Njemačkoj, dogodilo da slučajno objavi kako je istočno-njemačka tajna policija STASI likvidirala premali broj političkih neistomišljenika. Takav političar više niti minute ne bi egzistirao u njemačkoj politici.

    Jugoslavenska tajna policija UDB-a likvidirala je sedamdeset i tri hrvatska politička emigranta, petorica su nestala, dvadeset i četiri su preživjeli egzekucije, petorica su oteta i prebačeni u Jugoslaviju dok su dvojica pobjegli otmičarima. Likvidirane su i cijele obitelji, skupa sa malom djecom. Nema nikakve dvojbe kako su Kreši Beljaku, kao uostalom i većini hrvatskih građana, te činjenice jako dobro poznate. I što onda u tom kontekstu uopće znači njegova krajnje neiskrena, degutantna i krajnje nemušta takozvana isprika? Kako se uostalom za izrečene umobolne strahote netko može ispričati? Je li Krešo Beljak, dok je pisao navedenu objavu, razmišljao kako će ista djelovati na žrtve zločinačkog Titovog komunističkog režima, na njihove obitelji, rodbinu, prijatelje?

    Izjave poput ove zastrašujuće su, zabrinjavajuće i nedopustive u normalnom demokratskom društvu. Kada se ima u vidu i nedavna, jednako skandalozna, izjava saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića kako koncem drugog svjetskog rata nije likvidiran dovoljan broj Hrvata, onda se može zaključiti kako je u političkom prostoru Republike Hrvatske došlo do značajnog porasta lijevog filo komunističkog ekstremizma. Ako netko napiše ono što je napisao Krešo Beljak mi smo uvjereni kako ta osoba tako i misli. Nas u ‘Hrvatskoj stranci prava’ nikakve lažne isprike ne mogu zavarati niti navesti na krivi zaključak, jasno nam je s kime imamo posla, jasno nam je na koji bi se način mentalni sljedbenici Titovog jugoslavenskog boljševizma obračunavali sa svojim političkim neistomišljenicima.

    Čak i pored činjenice kako je u pitanju fingirana, neiskrena i krajnje nemušta isprika, ostaje nejasno zbog čega se Krešo Beljak konkretno ispričao? Zbog izjave kako je UDB-a likvidirala premalo Hrvata ili zbog tvrdnje kako su ratovi na području bivše države rezultat i hrvatskog fašizma. Izjava o jednakoj krivnji ‘hrvatskog i srpskog fašizma’ posebno je opasna. Ista je na tragu veliko-srpske propagande kako su za sve ratove na prostoru bivše Jugoslavije ‘podjednako svi krivi’, dakle podjednako su krivi nekakvi imaginarni fašizmi, koje upravo Beljak spominje, a ne velikosrpska hegemonistička politika Slobodana Miloševića.

    Nakon svega, ostaje nam zapitati se hoće li itko normalan više za takvog čovjeka i takvu stranku glasovati?

    Ono što je nas u HSP-u posebno razočaralo jest činjenica kako osim gradonačelnika grada Čazme, gospodina Dinka Piraka, baš nitko, niti jedan općinski, gradski ili županijski ogranak HSS-a, nije reagirao na spomenutu izjavu. Reakcije su posve izostale. Mogli bismo biti zločesti pa kazati kako je većina članstva nekada časnog HSS-a suglasna sa izrečenim, jer ako nešto u politici ne demantirate onda to postaje istina, fakat, postaje nepobitna činjenica. Ako pak misle kako se ne trebaju očitovati, neka tako bude, to ostavljamo njihovoj savjesti.

    Obzirom kako je Krešo Beljak zastupnik u Saboru RH otvara se pitanje i Etičkog kodeksa saborskog zastupnika. Sukladno važećem kodeksu tražimo postupanje Predsjednika hrvatskog Sabora, gospodina Gordana Jandrokovića, glede ovog slučaja. Uvjereni smo kako se izrečeno ne može okarakterizirati kao elementarna neodgojenost, nepristojnost ili agresivnost, razvidno je kako je u pitanju puno opasnija rabota, naravno na štetu hrvatskog čovjeka.

    Sukladno svemu navedenome, obzirom kako se radi o postojanju ozbiljnog kaznenog djela, Hrvatska stranka prava je nadležnom Državnom odvjetništvu podnijela kaznenu prijavu protiv Predsjednika Hrvatske seljačke stranke Kreše Beljaka.

    U Zagrebu, 15. siječnja 2020. godine

    Predsjednik Hrvatske stranke prava
    Karlo Starčević

  • Doc. dr. sc. Ivica Granić, član predsjedništva HSP-a: Zbog čega “NOVI PUT – HSP”?! Moramo se “mijenjati kako bi ostali isti”


    Zbog čega ‘NOVI PUT – HSP’
    ‘Mijenjati se kako bi ostali isti’

    Negdje u ovo vrijeme dvijetisućite godine započeo je, dolaskom Račanove ‘šestorke’, drugi ‘križni put’ hrvatskog naroda. Na žalost ‘lutanje kroz pustinju’ i dalje traje, ‘šestorka’ je 2004. godine zamjenjena HDZ-om koji politiku zacrtane ‘dekroatizacije Hrvatske’ nastavlja još učinkovitije, žešče, konkretnije. Ta i takva politika, sa većim ili manjim intenzitetom, traje do danas.

    Narodu trebaju državotvorni i odlučni ljudi kako bi Hrvatsku izveli na pravi put. Samo državotvornost i politika NOVOG PUTA jamac su boljeg sutra.

    Te dvijetisućite godine, u općoj euforiji medija, ‘šestorka’ je pokušala uništiti i dijelove pozitivne bivše vlasti, posebno one koji se tiču atributa hrvatske državnosti i pobjede u Domovinskom ratu. Naziv tog procesa nazvan je pogrešnim imenom ‘detuđmanizacija’. Radilo se o procesu ‘dekroatizacije Hrvatske’ koji je imao teške posljedice po hrvatsko društvo posljednjih 19. godina.

    Niže je pobrojano 12. stožernih točaka (Narod.hr) procesa ‘dekroatizacije’ kojima se pokušala uništiti svaka simbolička i stvarna oznaka identiteta hrvatske državnosti, Domovinskog rata.

    1. Diskreditiranje Oluje

    Odmah nakon izbora dolazi do gomilanja negativnosti, lažnih optužbi i kleveta od strane vladajućih stranaka i medija prema vojno-redarstvenoj akciji Oluja. Bio je to sinkronizirani udar na briljantnu akciju oslobođenja okupirane Hrvatske, a u kojem su sudjelovale političke stranke na vlasti, mediji na čelu s HRT-om, predsjednik Mesić i krug političara oko njega, te brojne utjecajne domaće nevladine udruge, kao i međunarodni čimbenici koji su do rata i za vrijeme rata otvoreno podržavali postojanje Jugoslavije i bili protivnici hrvatske samostalnosti (prvenstveno Velika Britanija i Francuska).

    Pojedinačni zločini se pokušavaju nametnuti kao dokaz genocidnosti hrvatskog naroda i kao kolektivna krivnja, a zločini koje su Srbi počinili u ratu vješto se skrivaju i ne dobivaju mjesta u medijima: brojna silovanja žena i muškaraca, strašni zločini u Veleprometu, masovne egzekucije u Tordincima, Baćinu, Škabrnji, Saborskom, Dalju i drugdje koje tek kasnije osobnim svjedočanstvima svjedoka poput Vilima Karlovića, Marijana Gubine dobivaju obrise patološke fašističko-komunističke srbijanske genocidne politike.

    2. Balkanski summit u Zagrebu

    Iste 2000. godine na inicijativu predsjednika Stipe Mesića u Zagrebu se održava tzv. Balkanski summit koji uz Mesića organizira Srbima naklonjeni francuski predsjednik Chirac (njegov prethodnik Mitterand je bio gotovo otvoreni podržavatelj srbijanske genocidne politike).

    Bio je to otvoreni i nasilni pokušaj guranja Hrvatske u krug zemalja tzv. Zapadnog Balkana s krajnjim ciljem poništavanja rezultata Domovinskog rata i stvaranja nove zajednice naroda na području bivše Jugoslavije, pod vodstvom i dominacijom Srbije kao i u svakom povijesnom okupljanju tih zemalja u bilo kakve oblike zajednica.

    Ovim summitom je Srbija počela biti amnestirana kao agresor i zločinac u ratovima na području Jugoslavije, što je nastavljeno u godinama koje su slijedile, a osobito djelovanjem Haškog suda.

    3. Brisanje državnih praznika i nacionalnih simbola

    Prvi na udaru, nimalo slučajno, bio je Dan državnosti 30. svibnja, državotvorni blagdan koji je najviše zaživio u hrvatskom narodu, a upravo ga je zbog toga SDP dolaskom na vlast i ukinuo, uz brojne druge državotvorne simbole kao: Oltar domovine na Medvedgradu, počasna hrvatska garda pred Saborom, preimenovanja Hrvatskog državnog sabora u Hrvatski sabor, ukidanje dvodomnog Sabora radi apsolutizacije vlasti i dr.

    Time je došlo do početka bitnog narušavanja proslave obilježavanja hrvatske državotvornosti i Domovinskog rata koje se vraća tek posljednjih godina, blagdanima koje je narod „iznjedrio iz sebe”. To je proslava Oluje koju je sam narod inicirao okupljanjima u Čavoglavama i komemoracija u Vukovaru gdje su Hrvati počeli spontano dolaziti pokloniti se žrtvama Vukovara na dan pada grada 18. studenoga. Obilježavanje ta dva blagdana nemaju inicijalno nikakve veze s nijednom strankom i državnom politikom prema važnim povijesnim događanjima, jer su ih Hrvati iznjedrili iz svojh srca i želje da se ne zaboravi žrtva i pobjeda u Domovinskom ratu.

    4 . Degradacija branitelja i Domovinskog rata

    Iz Pantovčaka i Banskih dvora vođena je, uz pomoć medija, sustavna hajka degradacije i blaćenja branitelja i samog Domovinskog rata, tako da je Sabor bio prisiljen pod pritiscima ‘ostataka državotvorne ideje’ donijeti Deklaraciju o Domovinskom ratu, koju su otvoreno negirali neki vođe šestorke i stranke poput HNS-a, IDS-a i dr. Današnji koalicijski partner u Vladi HDZ-a, HNS, se osobito isticao u blaćenju svega što ima veze s Domovinskim ratom, kao i ismijavanju i izrugivanju velikih pokolja počinjenih nakon II. svjetskog rata nad civilima i zarobljenicima. Sjećamo se bešćutnih i ciničnih izjava njihove tadašnje predsjednice o pobijenim ljudima nakon završetka ratnih operacija, naglašavajući da u jamama ima i onih ljudi ‘koji su krivi za zločine’. Ne zaboravimo ta ruganja HNS-a naknadnim današnjim umivanjima. Većina današnjih ljudi na čelu HNS-a su to podržavali.

    5. Izrugivanje žrtava iz Domovinskog rata

    I ovdje je prednjačio današnji koalicijski partner HDZ-a, HNS, a osobito ponovno njegova bivša predsjednica Vesna Pusić i potpredsjednik te stranke Stipe Mesić. Dok se Mesić otvoreno rugao i nadvikivao s majkama poginulih junaka Domovinskog rata iz legendarne 4. brigade, za to vrijeme je Vesna Pusić provocirala u medijima žene silovane u Domovinskom ratu, danas okupljene u Udrugu Sunčica, pozivajući ih da se pridruže homoseksualnoj paradi u Zagrebu.

    Tih godina, niti DORH niti političari, nisu marili za žrtve Domovinskog rata: silovane žene, logoraše, ubijene i nestale, a takva politika nastavljena je i u vrijeme HDZ-a i Ive Sanadera, kao i kasnije.

    6. Zaštita partizanskih i Udbinih zločinaca

    Nakon što su otkrivena imena potencijalnih zločinaca koji su sudjelovali u masovnim zločinima nad civilima, svećenicima i zarobljenim vojnicima nakon II. svjetskog rata. Stipe Mesić i drugi političari počinju otvorenu medijsku hajku da se ‘antifašisti ne smiju progoniti’. Ovdje navodimo samo dva slučaja: Stjepana Hršaka koji je ubio 21 svećenika u Macelju i Josipa Boljkovca optuženog za zločine nad razoružanim zarobljenicima i civilima u Karlovcu.

    Premda je u to vrijeme još dosta partizanskih megazločinaca bilo živo, baš kao i u Sloveniji u slučaju Mitje Ribičiča, ispremreženo postkomunističko sudstvo s političarima na vlasti koji se redom dolazili iz redova bivše Komunističke partije (i u HDZ-u i u SDP-u) sprječava pravedne procese i osude zločina. Ili ništa ne čini po tom pitanju.

    Također se brojne smrti hrvatskih boraca za slobodu likvidiranih od Udbe u inozemstvu i Hrvatskoj namjerno guraju pod tepih, kao smrti Mira Barešića, Ante Paradžika, Blaža Kraljevića i brojnih drugih domoljuba.

    7. Dilanje transkripata – izdaja Hrvatske

    Stjepan Mesić počinio je nešto zbog čega ga veliki broj građana Hrvatske smatra izdajnikom: bez kriterija otvarao je arhive i stranim novinarima i haškim istražiteljima i tko zna kome još.

    Danas se Mesić pokušava opravdati da je to morao učiniti. Mesić, naravno, ne govori istinu. Točno je da je 1996. godine Hrvatski Državni Sabor donio Ustavni zakon o suradnji s haškim sudom, ali je isto tako točno da je Mesić svojim dilanjem dokumenata bez ikakvih kriterija prekršio taj zakon. Jer njegovo dilanje dokumenata nije bilo u skladu s tim zakonom, niti zakonom zaštiti arhivske građe. Osobito nije bilo su skladu sa interesima Republike Hrvatske i hrvatskog naroda, te najviših hrvatskih ratnih i političkih zapovjednika.

    O tome treba posljednju riječ reći DORH i istražni organi, ali hrvatsku se javnost radije zabavlja kriminalizacijom pjesme Čavoglave ili nekakvim tučnjavama nekakvih Splićana u stranoj zemlji. Suradnja bivšeg predsjednika države, kao i utjecajnih političara u Hrvatskoj, sa komunističkim tajnim službama, postaje od prvorazrenog skandala u medijima deseta ili jedanaesta tema.

    Nezakonito dilanje transkripata, nestanci arhiva bivšeg predsjednika države ili bivšeg predsjednika Sabora Šeksa o njihovoj suradnji sa zloglasnom tajnom službom očito medijima, političarima i pravosuđu – nisu toliko važni i zanimljivi.

    8. Stvaranje tipskih slučajeva da bi se Hrvate proglasilo ‘ustašama’ a uz naziv ustaša obavezno se dodaje prefiks ‘fašist’

    Mediji i političari tih godina, po staroj recepturi KOS-a, stvaraju tipske slučajeve od izoliranih pojedinačnih slučajeva koji su se događali za vrijeme i nakon Domovinskog rata. Time se pokušava hrvatskom narodu dati hipoteka fašista, stigmatizirati ga kolektivno, proglasiti genocidnim i držati u šaci od onih istih struktura koje su to isto činile u Jugoslaviji.

    Kao primjere možemo uzeti slučajeve obitelji Zec i Lora. Ta dva slučaja dignuta su u medijima na takvu razinu koja je trebala stigmatizirati cijeli Domovinski rat, branitelje i hrvatski narod.

    Premda je ubojstvo obitelji Zec gnjusan zločin za svaku osudu, on se po ničemu ne razlikuje od sličnih ili još brutalnijih zločina koje su počinili Srbi kao: obitelj Erstić gdje je u Medviđi ubijeno 10 članova te obitelji, obitelj Čengić s dvoje djece iz Ervenika , obitelj Jurić iz Kostića sa ubijeno dvoje djece od 2 i 4 godine, obitelj Šiftar i troje ubijene braće u Joševici, obitelj Nikšić iz Široke Kule, peteročlana obitelj Rakić iz Široke Kule (srpska obitelj koju su ubili Srbi), obitelj Dvorneković iz Gornjih Jama, obitelj Fabac iz Gornjih Jama i brojne druge nepoznate ubijene obitelji u Domovinskom ratu.

    Namjernim isticanjem samo i isključivo jednog zločina, a prešućivanjem drugih htjelo se učiniti jedan nacionalni kolektiv zločinačkim na tragu iste politike vođene u vrijeme Jugoslavije, a svi oni daleko brojniji zločini koje su počinili Srbi – zaboraviti i izbrisati kao da ih nije bilo.

    Slično je bilo i sa medijski eksponiranim slučajem Lora i zarobljenika u tom zatvoru. Premda bilo kakvo mučenje zarobljenika nije prihvatljivo, Lora je odnosu na srbijanske logore i bestijalna mučenja ljudi u Veleprometu, Bučju, Kninu, Dalju i logorima u Srbiji bila mjesto neusporedivo manjeg zločina. Ipak, tih godina u režiji KOS-a i medija, Lora je odabrana da bude novo Jadovno ili Jasenovac, mjesto koje trebalo biti simbol zločinačkog karaktera Hrvata i njihove fašistoidne genocidnosti. Kada su Marijan Gubina, koji je kao 10-godišnje dijete bio zatočen u logoru u Dalju, i Vilim Karlović koji je bio zatočenik Veleprometa, uspjeli svojim knjigama probiti medijsku blokadu i iznijeti svu bestijalnost srbijanskih logora, javnost je bila zatečena i ogorčena prešućivanjem ovih velikih zločina Srba.

    I obitelj Zec, uz dužan pijetet pokojnicima, i Lora, i Grubori, i Pakračka Poljana, mjesta neprijepornih zločina, odabrani su i izdvojeni iz mnoštva zločina da postanu mjesta-simboli kolektivnog nametanja krivnje Hrvatima. A ciljevi su bili: izvrtanje istine o karakteru rata u Hrvatskoj, stigmatiziranje hrvatskog naroda, držanje branitelja na uzdi i politička manipulacija za slučajeve svakodnevne potrebe. A ponajviše: ponovno hrvatski narod upregnuti u jarama krivnje da bi se ostvarili interesi postkomunističkih elitističkih skupina koje su preuzele nadzor u većini segmenata društva, kao i pogodovanje Srbiji za promjenu ratnih rezultata s dugotrajnim ciljem postavljanja Srbije kao lidera u tzv. regiji.

    Takve sramne aktivnosti poigravanja s ubijenim ljudima, bilo prenaglašvanjem bilo izmišljanjem bilo prešućivanjem, konstanta su jedne te iste politike koja je na djelu već gotovo 75 godina

    9. Mediji – ključ obmane javnosti

    Medijska hajka tih godina bila je nevjerojatna. Svi vodeći mediji natjecali su se u ocrnjivanju ključnih osoba koje su bile na čelu Hrvatske u ratu: predsjednika Tuđmana, ministra Šuška, načelnika Stožera Bobetka i drugih najvažnijih imena oslobodilačkog rata. Zatvore pune redom isključivo zapovjednici Hrvatske vojske koji su branili Hrvatsku u najtežim vremenima: Brodarac, Glavaš, Merčep i dr., a Gotovina i Markač moraju biti osuđeni u Haagu. Tako se stječe javni dojam da su samo Hrvati radili zločine. Još itekako živi svjedoci srbijanske bestijalnosti u ratu ne mogu vjerovati što se događa – inverzija događanja pred očima cijelog naroda koji je trebao biti uništen. Hajka na branitelje bila je iznimno velika, izmišljane su ideje da je „Gojko Šušak ispalio prve zolje na Borovo Selo i počeo rat“, da je Vice Vukojević silovao žene po logorima, da je Tuđman izdao što god je mogao, da je Bobetko ratni zločinac i dr.

    Osobita meta medija, često dirigiranih nevidljivom palicom, tih i prethodnih godina bio je predsjednik Tuđman kojemu te iste skupine imaju zahvaliti što nije izvršio lustraciju i potaknuo procese osude brojnih zločina počinjenih u vrijeme komunizma. Tuđmanu se pripisivalo i izmišljalo sve: da je s Miloševićem dijelio BiH, da je prodao prvo Knin, pa Vukovar, da je napravio popis 200 obitelji koje se trebaju obogatiti, da je švercao kamione oružja, da je obogatio svoju obitelj, da je ubijao na Bleiburgu, da je prodao Hrvatsku, da je surađivao sa Srbima protiv Bošnjaka i dr.

    Danas se vidi da je većina te medijske hajke bila vođena spomenutom nevidljivom rukom, koju poznati politički analitičari danas pripisuju ostacima KOS-a, jedne od najjačih i najkorumpiranijih konatraobavještajnih službi u Europi.

    10. Laž da je Hrvatska agresor na BiH

    Hrvatska je agresor na BiH – bila je teza i svakodnevna tvrdnja i brojnih medija i političara. Kao i drugdje, prednjačio je HNS, ali i veliki broj SDP-ovih zastupnika podržavao je ovu bezočnu laž. Pasivnost ljudi iz Sanaderovog HDZ-a samo je davala vjetar u leđa tim lažima, a sam HDZ se ograđivao od ostavštine predsjednika Tuđmana.

    Ovakve teze izgovarane su i u Saboru, i na press konferencijama, i na Pantovčaku, tako da je šteta bila nepopravljiva, a posljedice se vide danas i tek će se vidjeti u budućnosti.

    11. Umirovljenje ratnih generala i uništavanje pobjedničke Hrvatske vojske

    Dvanaestorica zaslužnih hrvatskih generala uputila su javnosti otvoreno pismo u kojem pozivaju institucije države da zaštite Domovinski rat i ratne zapovjednike od medijskih, političkih i pravosudnih progona. Pozvali su čelne ljude, kao i medije, da se odupru negativističkom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata. Tadašnji predsjednik države Stipe Mesić ih je nakon toga sramno – umirovio.

    „Odlučili su se za politiku. Svi koji su mislili da se država može rušiti pamfletima, zaigrali su na krivu kartu. Od danas, oni više nisu pripadnici Hrvatske vojske! Vojska mora biti depolitizirana, onaj tko se želi baviti politikom ima pravo na to, ne sugeriramo mu u koju će stranku ući, ima široku lepezu pred sobom. Ali, dok je u vojsci, neće pisati pamflete“, kazao je tada Mesić.

    Tako je Mesić načeo pobjedničku Hrvatsku vojsku, a sama Hrvatska vojska je podjelom među braniteljima, umirovljenjima, ukidanjem vojnog roka i sustavnim blaćenjem bila toliko već načeta da je stanje postalo gotovo nepodnošljivo.

    Slabljenje HV-a i diskreditacija Domovinskog rata bila je sinkronizirana akcija više čimbenika s istim unaprijednim ciljem rušenja Hrvatske.

    12. Konačna rasprodaja Hrvatske i zaduživanje

    Proces koji je već počeo HDZ, osobito u vrijeme bolesti predsjednika Tuđmana, intenziviran je novom vlašću.

    Prodaja se banaka osjetno povećala upravo dok je Tuđman bio sve bolesniji. U kratko vrijeme Matešina vlada 33 posto banaka prepušta strancima, koji će, kad Račan dođe u Banske dvore, imati oko 40 posto banaka. Za godinu dana (za samo godinu dana!) lijeva koalicijska vlast prodat će strancima 44 posto banaka, a do kraja 2003. godine, to jest do kraja Račanove vladavine, 91 posto hrvatskih banaka držat će inozemni vlasnici. Račanova vlada prodala je i kontrolni paket dionica Plive, većinski dio Hrvatskoga telekoma, 25 posto Ine i MOL-u predala većinu upravljačkih prava u toj strateškoj tvrtki. Spomenimo i prodaju hotela “Excelsior”, koji je Goran Štrok kupio za samo milijun maraka premda je jedna ugledna tvrtka nudila 30 puta više.

    Osim toga Hrvatska se 2000. počela toliko prekomjerno zaduživati da je dug od 9 milijardi dolara (od kojih je 5 milijardi bilo naslijeđeno iz jugoslavije) u samo 4 godine povećan na čak 24 milijarde dolara! Proces zaduživanja je pokrenut, prekomjerno zaduživanje i trošenje opteretilo je hrvatskog čovjeka i privredu, a Hrvatska je počela tonuti u beznađe i dugove.

    Samo novi put i domoljubna i odlučna generacija, bez komunističke osobne i obiteljske hipoteke, jamac su boljeg sutra.

    Stoga ‘NOVI PUT – HSP’

    ‘Mijenjati se kako bi ostali isti’

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    doc. dr. sc. Ivica Granić, član predsjedništva

  • TRAŽIMO ŽURNU REAKCIJU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE POVODOM PODIZANJA OPTUŽNICA PROTIV GENERALA HVO-a!



    Ne prođe ni jedan katolički blagdan, a da službe represivnog aparata BiH ne “čestitaju” taj blagdan uhićenjima ili podizanjem optužnica protiv istaknutih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Božićne i Novogodišnje blagdane “čestitali” su ovaj puta podizanjem optužnice protiv heroja obrane hrvatskih prostora općine Brčko tijekom velikosrpske agresije, generala Martina Frančeševića i Ive Anđelovića zbog navodne zapovjedne odgovornosti.

    Hrvatska stranka prava najoštrije osuđuje ovakav čin jer ne postoji ni jedan valjan argument i dokaz za postojanje bilo koje razine odgovornosti spomenutih bojovnika HVO-a, budući je iz svih dosadašnjih istražnih radnji jasno kako Tužiteljstvo nema dovoljno pouzdanih elemenata za podizanje optužnice, a pravi dokaz je zapravo imao i dostavio general Frančešević iz kojega se posve razvidno stoji da on i Anđelović nisu zapovjedali nikakvim postrojbama niti su bili odgovorni po zapovjednoj dužnosti za područje borbenih djelovanja za koje su Frančešević i Anđelović optuženi

    Optužnicu državnog Tužiteljstva BiH, koja podsjeća na sustav i način funkcioniranja pravosuđa koje se primjenjivao na Hrvate u prošlom sustavu i državi, držimo činom zastrašivanja i izjednačavanja agresora i žrtve. Žele se amnestirati agresori i izjednačiti osvajači s braniteljima koji su u datom vremenu samo branili goli život i opstanak Hrvata na svojim stoljetnim ognjištima na području općine Brčko kojima je jedini interes i cilj bio očuvanje teritorija na kojem su živjeli oni, njihove obitelji i hrvatski narod Bosanske Posavine.

    Podizanje optužnice protiv Generala Frančeševića zapovjednika 108. brigade HVO-a, jednog od najzaslužnijih za obranu prostora Brčkog pod smiješno fabriciranim optužbama još je jedan u nizu napada na Hrvate Bosanske Posavine s ciljem unošenja nemira u hrvatski narod ovog kraja, izazivanje opće nesigurnosti i njegovim konačnim raseljavanjem s njihovih stoljetnih ognjišta.
    Nedopustivo je najčistiju obranu hrvatskih prostora u obrambenom ratu nazivati zločinom i omalovažavati čelne ljude obrane koji su u najtežim vremenima dali sve za obranu općine Brčkog. Optuženi zapovjednici niti jednog trenutka nisu izdali ni jednu zapovijed koja bi ugrožavala pripadnike drugih naroda, pa se bilo kakva zapovjedna odgovornost ne može primijeniti na njih. Dokaz tomu je i činjenica očuvanja korektnih odnosa i veza s Bošnjacima koji su živjeli na ovom području, s kojima je HVO pod vodstvom optuženih zapovjednika branio područje općina Brčko, ne napadajući druga područja u Bosanskoj Posavini.

    Od Vlade Republike Hrvatske tražimo da ovaj puta umjesto verbalne potpore pruži svu moguću pomoć optuženim časnicima, od pravne, diplomatske do materijalne pomoći. Podsjećamo da se radi o ljudima koji su Hrvati i državljani i Republike Hrvatske. Tražimo da otkloni špekulacije koje se javljaju u javnom prostoru da je podizanje optužnica „druga prodaja Posavine“, te da se pošalje jasna poruka da Hrvatska stoji iza Hrvata u Bosni i Hercegovini.
    Pozivamo i novo izabranog predsjednika Republike Hrvatske  Milanovića,  koji je u kampanji zastupao stajališta zaštite hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini da pokaže “karakter” i neka mu slučaj Frančešević/Anđelović bude prvi predsjednički potez kada stupi na dužnost.

    Hrvatska stranka prava
    Drago Marković, član predsjedništva

  • HSP: Pozivamo sve da u nedjelju iziđu na izbore!



    Poštovani članovi stranke, stranački simpatizeri i prijatelji,

    sukladno odluci Glavnog stana, Hrvatska stranka prava u prvom izbornom krugu nije imala svoga predsjedničkog kandidata, pa prema tome nije podržala niti jednoga od kandidata za mjesto Predsjednika Republike Hrvatske.

    U drugi izborni krug plasirali su se kandidatkinja ‘Hrvatske demokratske zajednice’, zatim stranke ‘Bandić Milan 365’, ‘Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević’ te ‘Hrvatske demokršćanske stranke’ gospođa Kolinda Grabar Kitarović, kao i kandidat ‘Socijaldemokratske partije Hrvatske’, zatim ‘Hrvatske seljačke stranke’, ‘Istarskog demokratskog sabora’, ‘Hrvatske stranke umirovljenika’, ‘Narodne stranke – reformisti’, ‘Građansko liberalnog saveza’, ‘Primorsko goranskog saveza’, ‘SNAGA – stranka narodnog i građanskog aktivizma’, ‘Hrvatskih laburista’, ‘Stranke umirovljenika’, ‘Međimurskog demokratskog saveza’, te stranke ‘Zeleni savez’, gospodin Zoran Milanović.

    Sukladno ukupnom političkom djelovanju navedenih predsjedničkih kandidata, posebice valorizirajući ulogu gospodina Zorana Milanovića kao premijera Republike Hrvatske, zatim valorizirajući predsjednički mandat aktualne predsjednice i aktualne predsjedničke kandidatkinje gospođe Kolinde Grabar Kitarović, zatim analizirajući iznesene programe i poruke tijekom aktualne izborne kampanje, Glavni stan je donio jednoglasnu odluku kako Hrvatska stranka prava niti u drugom izbornom krugu ne može dati potporu niti jednom od kandidata za mjesto Predsjednika Republike Hrvatske.

    Poštovani članovi stranke, poštovani simpatizeri i prijatelji,

    razumije se kako smo svjesni delikatnosti drugog izbornog kruga, posebice sagledavajući situaciju u kontekstu raslojenosti državotvornog glasačkog tijela, što bi u konačnici moglo rezultirati situacijom koja nikome ne odgovara.

    Ne želeći nikome biti tutor, Hrvatska stranka prava, kao najstarija hrvatska politička stranka, poziva sve Hrvate kao i sve građane Republike Hrvatske da iziđu na nedjeljne izbore te glasuju po vlastitoj savjesti i vlastitim političkim uvjerenjima i u interesu države Hrvatske. Dakle, ne zagovaramo neizlazak na izbore ili izlazak samo kako bi poništili glasački listić, upravo suprotno, zagovaramo odgovorno ponašanje prema društvu i Domovini.

    Glasači su mirnodopski branitelji, u ratu se država brani oružjem u miru glasovanjem. Nitko nema pravo ne boriti se za svoju Domovinu. Politika ‘nema smisla glasovati’ nikuda nas neće odvesti, pogotovo nas neće nikuda odvesti politika nečinjenja, dakle kada se neizlazak na izbore kvalificira kao oblik političke borbe.

    Baš kao što mi Vas, naše članstvo, simpatizere i prijatelje, molimo da shvatite naš stav o nepodržavanju niti jednoga predsjedničkog kandidata, tako i vodstvo Hrvatske stranke prava navodi kako razumijemo čak i takve stavove, dakle stavove o neizlasku na izbore, oni su produkt depresije uzrokovane višegodišnjim političkim prevarama, izigravanjem povjerenja, teškom i mučnom zlouporabom institucija, ponekad i klasičnom izdajom temeljnih nacionalnih interesa i vrijednosti, a posebice spoznajom kako ni tri desetljeća od uspostave višestranačja nemamo funkcionalnu državu koju bi hrvatski narod mogao nazvati svojom Domovinom.

    Isto tako jasno nam je kako pojedini građani sudjelovanje na izborima doživljavaju kao nepotrebno statiranje i gubljenje vremena, a svoj stav kao bačeni glas koji na ništa ne može utjecati, niti bilo što promijeniti a korist od izbora imaju samo poneki, privilegirani, članovi raznih partitokratskih institucija. Još je od svega najgori stav kako je odabir predsjednika Republike već negdje obavljen, a na izborima to još samo trebamo formalizirati.

    Ta i takva parapolitička djelovanja kompromitiraju izbore, ali i nas kao narod. Uvijek ima i mora biti prostora za nove opcije, uvijek se može za nekoga glasovati. Pasivnost hrabri upravo takav, naopak sustav.

    Stoga Hrvatska stranka prava smatra kako kao odgovorni ljudi moramo nadvladati razdore i izići na nedjeljno glasovanje, jer ćemo jedino na taj način razbiti unaprijed dogovorenu politiku ‘podjeli pa vladaj’. Ne biti protiv, nego – biti za!

    Neka nam naši branitelji, naši HOS-ovci, budu uzor, nitko nema pravo reći ja ne idem, jer oni su išli i onda kad nije bilo lako. Ova nedjelja nije niti smije biti naš problem, ona jest i mora biti naša prilika!

    U Zagrebu, 3. siječnja 2020. godine

    Predsjednik Hrvatske stranke prava
    Karlo Starčević

  • Predsjednik HSP-a Karlo Starčević, čestitao Božić i Novu Godinu!



    Drage pravašice i pravaši, Hrvatice i Hrvati diljem svijeta, dragi prijatelji!

    Čestitam Vam Božić, blagdan mira i ljubavi, blagdan koji nudi nadu, radost, nacionalno i obiteljsko zajedništvo u ovim teškim vremenima u kojima se nalaze naša Hrvatska i naše obitelji.

    Božić je blagdan radosti koji uvijek probudi u nama neugasivu nadu, blagdan koji nas potiče na pomoć bližnjima i potrebitima, blagdan koji budi solidarnost i davanje, koje nas obogaćuje i koji umornima daje snagu i optimizam.

    Želim vam, drage pravašice i pravaši, da u božićnom duhu, zajedno, hrabro i s vjerom u vlastite mogućnosti kreiramo zajedničku budućnost. Želim svima nama da s još više energije, hrabrosti, zajedništva, razboritosti, međusobnog razumijevanja, tolerancije i samopoštovanja radimo za dobrobit Hrvatske stranke prava i jedine nam države Hrvatske.

    Želim vam, također, obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, radosti, mira i sreće u Novoj, 2020. godini i neka Gospodin širom otvori naša srca za novu ljubav prema Domovini Hrvatskoj.

    Karlo Starčević, predsjednik

  • dr. sc. I. Granić za portal Hrvatskog kulturnog vijeća: Do oporavka pravaške scene doći će brže nego se pretpostavlja!



    Što nam možete reći o načinu političke komunikacije istaknutih kandidata tijekom dosadašnje kampanje za predsjedničke izbore?

    Kada govorimo o istaknutim predsjedničkim kandidatima, smatram kako možemo govoriti o eventualno četvoro kandidata koji po anketama imaju šanse ući u drugi izborni krug, dakle aktualna predsjednica, Miroslav Škoro, Zoran Milanović i Mislav Kolakušić.

    Najlakše je, za sada, odgovoriti na vaše pitanje u kontekstu kampanje Zorana Milanovića, ako se to uopće i može nazvati kampanjom. On, govoreći s pozicije političke komunikacije ili političkog marketinga, niti ima kampanju niti ima program. Nije mi jasno kako je, ipak kao kandidat lijeve opcije, ovako nepripremljeno ušao u kampanju. Dojam je kako se unaprijed oprostio od pobjede, ali eto, istrčati će utrku do cilja jer se to od njega očekuje. Tu se dakle nema što osobito komentirati. Poštujem i činjenicu da je onemogućena sadržajnost poruka, jer su ovlasti predsjednika skromne, no uvijek možete nešto poručiti biračima. Ako nije tako, zbog čega bi onda netko uopće glasovao za vas, na osnovu čega, temeljem čega? Sreća je njegova da lijeva opcija nema drugoga, ozbiljnijeg kandidata, tek poneka suspektna osoba ‘maoističke provenijencije’ poput gospodične iz Radničke fronte ili notorne Dalije Orešković. Smatram i kako će do kraja kampanje zabiti još poneki autogol, jer Zoran Milanović je jednostavno rečeno – Zoran Milanović. Moj savjet njegovom timu – uzmite mu mikrofon, a pristup medijima ograničite samo na najnužnije. Zaključno, uopće se ne bih iznenadio rezultatom prvoga kruga, kada bi u drugi izborni ciklus ušli Grabar Kitarović i Miroslav Škoro.

    Miroslavu Škori je jasno kako srž njegove kampanje mora bit nadmetanje i političko ‘nadmudrivanje’ s aktualnom predsjednicom, i to on za sada radi i komunicira izvrsno. Njegovi javni nastupi, u kombinaciji s megakoncertima, najbolja su moguća kampanja za kandidata kakav je Miroslav Škoro. Jasno mu je kako on i aktualna predsjednica imaju iste glasačke, dakle iste ciljne skupine, te točno takvu kampanju vodi. Potencira teme za koje smatra da će mu donijeti određene političke probitke, to su u pravilu za HDZ i Grabar Kitarović ‘prebolne teme’, a kampanju estradizira točno onoliko koliko je dozvoljeno da se razlikuju Miroslava Škoru kao domoljuba i pjevača i dr.sc. Miroslava Škoru kao ozbiljnoga predsjedničkog kandidata. Kao osoba koja je živjela u Americi shvaća i nužnost estradizacije kampanje, shvaća kako je to globalna i lukrativna pojava, koristi to, shvaća moć medija, moć društvenih mreža, njegove poruke su jasne, pogađaju samu srž njegove politike i on svoje birače ne ostavlja u nedoumici. Po meni, komunikološki gledano, ima dobro razrađenu kampanju, također i terminološki pogođenu, smatram kako će tek u zadnjih nekoliko dana iznijeti na vidjelo svu svoju ‘tešku artiljeriju’.

    Mislav Kolakušić igra, uglavnom, na poruke koje komunikolozi i sociolozi nazivaju populizmom. Njemu je to lako jer on je ipak igrač ‘izvan sistema’. Populisti, kako to inače biva, igraju na kartu onih poruka koje birači vole čuti, gospodin Kolakušić to izvrsno radi. Naravno kako je i njemu jasno da devedeset posto njegovoga programa, ili poruka koje komunicira, nije moguće provesti u djelo, niti je to u domeni Predsjednika Republike. Valjda mu je to netko i kazao pa gospodin Kolakušić zadnjih dana govori kako će, u slučaju izbora za predsjednika republike, tražiti proširenje predsjedničkih ovlasti. On je i kandidat takozvanih protestnih glasova, njegova publika su oni koje je politika osiromašila, dovela u težak životni položaj, oni će za njega glasovati bez obzira na sve. Teško je predvidjeti broj i intenzitet protestnih glasova, taj fenomen zna strahovito rasti kako se približava datum izbora, vidjeli smo to u slučaju MOST-a za koji se predviđalo pet do šest mandata, na kraju su osvojili devetnaest. Kolakušićeva je ‘sreća’ što u Hrvatskoj živi dovoljan broj osiromašenih tako da i on ima šansu ući u drugi krug. Glavni problem s kojim će se suočiti biti će manjak medijskoga prostora, jer on je ipak izvansistemac, nema jake sponzore.

    Na koncu, Kolinda Grabar Kitarović, kod nje zbilja nema iznenađenja. Njezina kampanja je apsolutno očekivana, u skladu je s njezinom politikom i retorikom u zadnje četiri godine. U tom pogledu je politički posve korektna. Dakle, voli biti aktivna, među narodom, smijati se i pjevati, biti bliska s ljudima, obilazi Hrvatsku od Dunava do Prevlake, zatim BiH od Neuma do Orašja. Njezina kampanja je estradizirana maksimalno, kampanja ‘ja sam vaša predsjednica’, ‘ja sam jedna od vas’, dakle kombinacija populizma i visoke politike. Obzirom da se odlučila na takav vid kampanje, kao i u slučaju Miroslava Škore, smatram kako ćemo tek vidjeti, u zadnjem tjednu kampanje, svu raskoš tema i programa s kojima će obasuti hrvatske birače. Dakle, smatram kako će na koncu podići intenzitet kampanje, za sada je blijeda, mora se bojati da će se naći u ‘situaciji slobodnoga pada’ ako ovako nastavi. Za ovakav vid kampanje doista morate imati dobar stožer, imati sve razrađeno do u najsitnije detalje, dobro koordiniranu situaciju na terenu, a hoće li aktualnoj predsjednici, simbolično kazano, ponestati daha onda kada joj bude najpotrebnije, vidjet ćemo.

    Kako procjenjujete izglede četiri najveća kandidata?

    Naravno da su Kolinda Grabar Kitarović i Zoran Milanović favoriti. Ali samo zbog toga jer su kandidati takozvanih velikih stranaka i niti zbog čega drugoga. Oni imaju dvadeset posto već prije izbora, dok svi drugi kreću od nule. Baš u slučaju Miroslava Škore i Mislava Kolakušića vidjet će se može li kod nas, i koliko, izborna kampanja utjecati na stav birača. Naravno, pod uvjetom da bude profesionalno i kvalitetno vođena. Ako, dakle, konačan rezultat izbora bude istovjetan anketama na današnji dan, dakle anketnim prognozama prije izbora, onda to znači kako izborna kampanja nije bila dobra, nije imala smisla, nije pogodila svoj cilj.

    Sljedeće godine očekuju nas i parlamentarni izbori. Mogu li u RH suverenističke opcije, kao u nizu europskih država, postati respektabilnom snagom?

    Mogu, i vjerojatno hoće, no teško je reći u kolikoj mjeri. Teško da će Hrvatska ostati pusti otok u moru narastajućeg zdravoga europskog suverenizma. No, to je apsolutno ključno pitanje kada govorimo o budućnosti Europe. Toga su svjesni i krupni globalistički igrači, poput Macrona, koji je prilikom svečanosti u Parizu povodom obilježavanja stote obljetnice završetka Prvog svjetskog rata, rastući takozvani nacionalizam nazvao ‘izdajom patriotizma’. To je bio prvi put da su javno pokazali strah i nezadovoljstvo. Strah ih je drugog tabora koji se okuplja oko mađarskog premijera Orbana, bivšega potpredsjednika talijanske vlade Salvinija, austrijskog kancelara Kurza, Poljaka, Čeha, Slovaka i drugih čelnika, kako oni vole kazati, populističkih stranka.

    Hrvatska, jednostavno govoreći, mora ići u tom smjeru, to su nama bliske kulture, s njima dijelimo zajedničku povijest i navike, inače ćemo se utopiti u bezličnoj masi takozvane globalizirane Europe, a upravo to, bojim se, zagovaraju aktualne hrvatske političke elite. Mi, kao narod, moramo imati svoju viziju i svoj san, svoj put, ne osvrtati se na pogrdne etikete tipa rasist, ksenofob ili neofašist i neonacist. Vidite kako se vrlo mudro izbjegava korištenje termina domoljublje, u svim njegovim pojavnim oblicima prikazuju ga kao negativnu pojavu, kao nešto zastarjelo i nepotrebno. Naravno da ima i određenih ‘skretanja’, poput podignute desnice i sličnih budalaština, ali domoljublje, ili suverenizam, svesti pod (pro)fašistički nazivnik je netočno, radi se o manipulaciji i zastrašivanju, dakle o etiketiranju u čemu su bivši komunisti svjetski prvaci, i to od samih početaka.

    Sjetite se marksističkog slogana Roze Luxemburg koja je govorila ‘socijalizam ili barbarstvo’, zatim stara izreka marksista ‘ako Zapad ne prijeđe iz kapitalizma u socijalizam, njegova je sudbina pad u barbarstvo’. Danas je termin socijalizam ili komunizam zamijenjen terminom globalizam, ništa se više suštinski nije promijenilo. Kod nas su problem i mediji, zatim nevladine udruge, dio takozvane kulturne scene, dakle u globalu radi se o takozvanoj ‘kulturnoj hegemoniji’ koja je do te mjere premrežila Hrvatsku da nas čeka doista težak posao želimo li postati doista suveren i samostalan narod.

    S tim u vezi, nedavno ste postali član predsjedništva HSP-a. Može li doći do oporavka pravaške scene?

    Naravno da može! I doći će brže nego se pretpostavlja. Kad ste me maloprije pitali o suverenizmu i suverenističkim opcijama, namjerno nisam htio govoriti o Hrvatskoj stranci prava, kako kao član Predsjedništva i Glavnog stana, ne bih bio krivo shvaćen. No, ako je neka stranka, politička filozofija ili platforma, ili brend, ili paradigma kako je danas to moderno kazati, doista suverenistička i domoljubna, onda je to Hrvatska stranka prava, bez imalo dvojbe. No, također valja istaknuti i kako su određeni ljudi, i to u samom vrhu pravaške politike, tu stranku gurnuli u nekakav ekstremizam, dakle na marginalnu političku poziciju koja HSP-u objektivno ne pripada, niti je ikada pripadala. Na nama, dakle sadašnjem vodstvu stranke, je da tu anomaliju ispravimo, i to, vjerujte, vrlo ustrajno radimo. Naš cilj je postaviti HSP u sami centar domoljubne, dakle suverenističke političke scene, i to će se dogoditi puno brže nego neki misle.

    Pravaštvo je u samoj svojoj srži, između ostaloga, i suverenizam, mi vrlo jasno znamo istaknuti naš kulturni i nacionalni identitet a trudit ćemo se da HSP bude instrument u rukama naroda, kako naš narod ne bi upravo pod sloganom ‘nužne globalizacije’ nestao pod kopitom tih bjelosvjetskih hohštaplera i ‘jahača apokalipse’. Mi, kada govorimo o ovoj temi, doista želimo biti dio europske obitelji, na to nas uostalom obvezuje i narodni referendum, ali svakako kao narod ‘ujedinjen u različitosti’, a ne kao bezlična masa potrošačkog krda unutar kojeg nestaju sve razlike. Protiv toga ćemo biti svim silama.

    Da se vratimo na predsjedničke izbore. Postoje li izgledi da Milanović postane predsjednik?

    Postoji, naravno. No, svakim danom sve manje, a i kada je ta mogućnost bila realnija, to s Milanovićem nije imalo osobitih dodirnih točaka. Naime, na samom početku izborne kampanje uočljiv je bio krajnji antagonizam jednog, značajnijeg, dijela birača Miroslava Škore prema Kolindi Grabar Kitarović. Mahom se radilo o nekadašnjim glasačima Grabar Kitarović, koji su njezine određene političke poteze okarakterizirali kao klasičnu prijevaru, da ne kažem izdaju. Ako znamo kako je aktualna predsjednica prije četiri godine pobijedila Ivu Josipovića sa razlikom svega 1,74 posto, u slučaju prolaska u drugi izborni krug Grabar Kitarović i gospodina Milanovića, a pod uvjetom da onaj ‘kritični’ dio Škorinih birača doista uskrati glasove aktualnoj predsjednici, samo dva – tri posto glasova, u tom bi slučaju kandidat ljevice Zoran Milanović mogao proći bez ikakvih problema. No, kažem, taj antagonizam je značajno eliminiran, a nije nemoguć ulazak u drugi izborni krug Grabar Kitarović i Miroslava Škore.

    Iseljavanje iz Hrvatske jedna je od glavnih tema posljednjih godina. Gdje vidite ključne razloge iseljavanja?

    Nedavno je jedan institut radio istraživanje baš o ovoj temi. Ja bih se u potpunosti suglasio s rezultatima istraživanja. Razlozi su šaroliki, kao veliki mozaik koji čini jednu veliku cjelinu, koja nije nimalo lijepa. Hrvatsku svake godine napusti grad veličine Osijeka. Podaci Eurostata pokazuju kako se dosad iz Lijepe Naše iselilo čak 348.000 ljudi. Nastavi li se taj trend, našu zemlju bi u idućih pet godina moglo napustiti još rekordnih pola milijuna ljudi. Kada vidimo brojke onda je jasno kako već sad u inozemstvu živi 7,7 posto Hrvatica i 11,4 posto Hrvata. To je bomba. Bomba! Užas. O odlasku najčešće razmišljaju ljudi od 36 do 45 godina, takvih je dvije trećine, a slijede ljudi u dobi od 26 do 35 godina.

    Po tom istraživanju među ispitanicima koji razmišljaju o iseljavanju iz Hrvatske većina od 68,9 posto želi to učiniti s obitelji, a trećina, odnosno 31,1 posto ispitanika, Hrvatsku žele napustiti sami. Radno aktivno stanovništvo u najvećem postotku odlazi iz Hrvatske, a oni koji bi htjeli raditi i pritom aktivno traže posao, ne mogu ga pronaći, onda naravno najčešće razmišljaju o emigraciji u inozemstvo. Ono što me posebno ljuti jest činjenica kako je najveći broj iseljenih iz Slavonije, koja je već godinama na glasu kao ‘regija koja polako, ali sigurno odumire’. Obzirom kako znam da je Slavonija u povijesti dva – tri puta doslovce prehranila Hrvate, zbog te činjenice sam doista očajan. Puno više dugujemo našim Šokcima i Slavoncima nego ima dajemo. Razloga je mali milijun, korupcija, niske plaće, nepovjerenje u razvoj države, nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nefunkcioniranje institucija, opći osjećaj beznađa i pesimizam, uvjerenje da će za djecu biti bolje negdje drugdje, loši radni uvjeti i neisplaćivanje plaća, nezaposlenost i tako dalje. Ali, tješi me spoznaja da je Slavoncima zemlja u krvi, ne prodaju oni baš tako lako svoja imanja, vratit će se kad bude barem malo bolje, siguran sam.

    Dakle, moramo se zapitati kakvu smo to državu stvorili, zbog čega su ginuli ljudi. Imalo li mi uopće državu, jer ja državu shvaćam puno više i puno šire od određenog teritorija koji je omeđen nekom granicom, koji ima himnu i barjak. Možda imamo takvu državu, ali imalo li Domovinu? Stoga sam u prethodnom odgovoru i naglasio kako pravašku političku platformu i vidim kao političku snagu koja je sposobna ovaj trend dokinuti i stvari pokrenuti u obrnutom smjeru.

    Čini se da je o problemima Hrvatske i hrvatskog društva i njihovim uzrocima već sve rečeno i napisano, no do nikakvih ključnih promjena ne dolazi. Je li razlog tome činjenica da je oko 60 posto ljudi u Hrvatskoj na ovaj ili onaj način vezano uz proračun?

    Mislim da je to samo jedan od razloga, ali nije čak niti presudan. Smatram kako je problem u činjenici da, kao političko društvo, nismo preboljeli određene ‘dječje bolesti’. Jednostavno govoreći, toliko smo razvodnjeni, podijeljeni, toliko smo pogubljeni u političkom smislu da tek danas shvaćamo i, uvjeren sam, plaćamo račune promašenih politika devedesetih godina, za što ogromnu, presudnu, odgovornost snose pokojni predsjednik Tuđman i HDZ. Pomirba je, duboko sam uvjeren, najoriginalniji recept UDBA-e koji je izbačen iz tih njihovih laboratorija zla. Onda, kao direktna posljedica te podvale, dolazi užasna pljačka narodne imovine koja se zove pretvorba, zatim i privatizacija. Pogledajte što povezuje devedeset posto tih takozvanih tajkuna. Zlatna nit koja ih povezuje zove se – Jugoslavija! Bilo da je riječ o bivšim suradnicima tajnih službi ili represivnog aparata, bio da je riječ o bivšim socijalističkim političarima, direktorima ili njihovim sinovima ili kćerima. Smatram kako je vrijeme za svojevrsnu reviziju ‘lika i djela Franje Tuđmana’ kao i njegove političke ostavštine, šuvarovski kazano ‘bobu reći bob, a popu pop’.

    Zatim, moramo otvoreno razgovarati o osnovnim vrijednostima hrvatskog društva. Zar nije i više nego bjelodano da su vrijednosti koje danas baštinimo naslijeđene vrijednosti iz bivšeg jugoslavenskog sustava, poput lopovluka, sektaštva, klijentelizma, politike ‘snađi se druže’. Otvoreno ću to kazati, bez obzira na posljedice, na moralnoj smo razini bivše jugoslavenske komunističke državne zajednice, možda čak i niže. Što nam je s političkim elitama? Zar nam političke elite nisu bivši šoferi, bivši UDBA-ši, komunisti najgorih karakteristika, bivši kriminalci, milicajci, boksači, čak i poneki UDBA-in killer. I onda, kao takvi, kako mislimo proći katarzu, zatim krenuti naprijed? Kako do katarze kada je u hrvatskom društvu, na primjer, općeprihvatljiva činjenica kako je biti bivši pripadnik SKJ, KOS-a ili suradnik UDBA-e posve normalno.

    A pogledajte situaciju u drugim državama bivšeg soc-bloka. Češka na primjer, koju je 91. preuzeo najveći humanist na svijetu i nobelovac Vaclav Havel. Prvi, doslovce prvi politički potez bio mu je – lustracija. U Poljskoj također, u Mađarskoj slično, Rumunji su to riješili radikalno i nedemokratski. I zašto se onda čudimo zbog čega su te ekonomije danas najrazvijenije ekonomije Europe. Varaju se svi oni koji misle kako je lustracija političko pitanje, ona je prije svega gospodarsko pitanje. Da je predsjednik Tuđman proveo lustraciju 91. godine danas bi i gospodarska i politička slika Hrvatske bila znatno drugačija. Naravno da mi je jasno kako nije mogao lustrirati devedeset posto svojih najbližih suradnika. Zaključno, vrijeme je da se vratimo izvornim hrvatskim vrijednostima koje baštini pravaški nauk dr. Starčevića, inače ćemo vrlo brzo postati jeftina europska destinacija za odmor, polivalentna, amorfna masa nečega što se nekada zvalo ‘antemuralis cristianitatis’. Dakle, treba nam vizija, san, moramo mijenjati način života, navike, vrijednosti.

    HSP se nedavno ponovno založio za lustraciju. Koliko je to u Hrvatskoj izvediva opcija?

    Biti će izvediva točno onoliko koliko se sami za to izborimo. Mi u HSP-u, usuđujem se kazati, jedini na tome ustrajno inzistiramo jer smo svjesni pogubnosti naslijeđenog bivšeg komunističkog mentaliteta i navika. Također je jasno da je u kontekstu omjera današnjih političkih snaga lustracija neizvediva, to je kao da lopova pitate je li ukrao, i želi li dragovoljno snositi posljedice. Dakle, lustracija, kao i revizija dijela privatizacije, mora biti provediva, inače kakvu to političku poruku kao društvo šaljemo, da možete krasti i ubijati i ništa vam se neće dogoditi. Znači, nema predaje, moramo biti legalisti, kao što vam je poznato Europski parlament je donio zajednički prijedlog ‘Rezolicije o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe 2019/2819/RSP/’, kojom je vrlo jasno i nedvosmisleno definirano dva najveća zla dvadesetoga stoljeća, komunizam i nacizam, stavio ih u istu ravan te naložio članicama provođenje zaključaka iste.

    Kako je moguće da se praktički o svim drugim deklaracijama u Hrvatskoj bruji na sva zvona, od Istanbulske do Marakeškog sporazuma, a o ovoj niti jedne jedine riječi. Dva najveća medijska servisa, HTV i HINA, niti slova o ovome. Mi, kao HSP, smo Vladi i Saboru, zatim ministru pravosuđa i saborskom odboru za pravosuđe, podnijeli zahtjev, temeljen baš na ovoj Rezoluciji, da se žurno pokrene procedura donošenja ‘Zakona o zabrani i isticanju simbola totalitarnih sustava’ kao početna točka suočavanja sa užasnim komunističkim nasljeđem. Odgovor još uvijek čekamo, čekat ćemo još neko vrijeme, u slučaju ogluhe planiramo cijeli niz političkih akcija kako bi prijedlog došao na dnevni red politike.

    Kako gledate na (geo)političku situaciju u BiH?

    To pitanje, zbog svoje iznimne važnosti za Republiku Hrvatsku, zahtjeva posebnu opservaciju. ‘Ako ste zabrinut zbog regije, prvo pitanje nije Makedonija niti Albanija. To je Bosna i Hercegovina. Tempirana bomba, koja otkucava pokraj Hrvatske. Država je to koja se suočava s problemom džihadista koji se vraćaju’, izjavio je to 21. listopada u svom uredu u Elizejskoj palači francuski predsjednik Emanuel Macron, u razgovoru s novinarima The Economista. Naravno kako je ‘ćaršija’ žurno pokrenula kontra ofenzivu, kabinet predsjedavajućeg na razgovor je pozvao francuskog veleposlanika Roussona ne bi li pojasnio o čemu se radi.

    Dakle, službeno se i neslužbeno Sarajevo čudom čudi nečemu o čemu i ptice pjevaju, u isto vrijeme Hrvati koji žive u vrletima vilajeta, barem oni koji su u stanju pogledati dalje od vlastitoga nosa, odavno su shvatili kako je dogorjelo, kako je situacija značajno lošija od Macronove posve načelne opservacije. Bosna nije tempirana bomba od prekjučer niti je Bosnu ‘takvom kakva jest’ učinio rat, ona je takva od začeća, u njenom nukleusu, sadržajno i suštinski, utkano je i zrnce njene propasti. Povratak ‘džihadista’ nakon sloma kalifata, kao i druge krajnje složene međunarodne situacije, možda su tek dodatno usložile i zakomplicirale stanje stvari, no jasno je kako službena politika niti milimetra nije pomaknula od proklamirane predratne politike, dakle projekta stvaranja (pro)islamske države na tlu Europe.

    Gledajući s pozicije hrvatskih nacionalnih i državnih interesa, pravo je pitanje što će se dogoditi s Hrvatima koji žive na tlu BiH, kakva je, dakle, njihova daljnja sudbina?

    Narodi koji nisu u stanju učiti iz vlastitih pogrešaka osuđeni su na njihovo ponavljanje. U tom bi se kontekstu moglo analitički osvrnuti na dosadašnje, manje ili više, neuspješne politike službenoga Zagreba prema ‘drugoj hrvatskoj Domovini’, bez obzira na stranački predznak vladajućih.

    Recep Tayyip Erdoğan kao skrbnik BiH

    Sredinom listopada 2017. godine, sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti svoga oca, Bakir Izetbegović je javno i bez ikakvih ograda izjavio kako je ‘Babo’ prije smrti aktualnom predsjedniku Turske, Recepu Tayyipu Erdoğanu, povjerio ulogu svojevrsnoga skrbnika nad Bosnom. Erdoğan je, podsjetimo, bio posljednja osoba s kojom je pokojni Izetbegović razgovarao.

    ‘Moj je otac u njemu prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu ‘u amanet’ brigu za BiH. Ja mislim da Erdoğan itekako dobro nosi taj ‘amanet’. Niti Bakira, a niti Aliju, prilikom ‘predaje Bosne u amanet’ nimalo nije smetala činjenica kako u Bosni žive još dva, i to kršćanska, naroda u čije ime Babo nikada nije imao mandat govoriti.

    Čak dapače, obzirom kako se radi o tvorcu ‘islamske deklaracije’, Hrvati su ga, i posebno Srbi, prihvaćali sa snažnom dozom rezerve. Mlađi Izetbegović je praktički u permanentnom kontaktu s Erdoğanom, jedan drugoga redovito oslovljavaju s ‘brate’, Turska se država posredstvom svoga veleposlanstva svake godine izravno uključi u obilježavanje godišnjice smrti Alije Izetbegovića. Prije nekoliko godina turska je nacionalna televizija bosanskoj publici čak poklonila dokumentarac ‘Alija, posljednji bedem islama’, u filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkoga lidera, no čak je i njegovu sinu, koji je nazočio projekciji, zasmetao naslov koji je ocijenio ‘ipak malo pretencioznim i jednodimenzionalnim’.

    Kontinuitet SDA politike

    Bosna i Hercegovina je miljama daleko od unutarnjeg dogovora, njen opstanak jednako je upitan danas kao i ‘91. godine. Bez međunarodnog tutorstva ne može (pre)živjeti niti nekoliko mjeseci, no i tome će jednom doći kraj, prije svega zbog različitog, krajnje podcjenjivačkog i neravnopravnog odnosa međunarodne zajednice i visokog predstavnika prema hrvatskom narodu u odnosu na Bošnjake.

    Uz to, treba napomenuti kako Hrvate treći put ‘predstavlja’ oktroirani Željko Komšić, čijim izborom su Bošnjaci, valjda prema vlastitom shvaćanju, dobili autorska prava nad Hrvatima. Kad se sve zbroji jasno je kako Bosna teško krvari, trajati će točno onoliko koliko bude u interesu i na tome bude inzistirala međunarodna zajednica.

    Možda nam je sve trebalo biti jasnije 91. godine. To je bila, odnosno trebala je biti, prekretnica u hrvatsko-bošnjačkim odnosima, na žalost nije to tako shvaćeno s hrvatske strane. Naime, tada je, početkom listopada ’91. došlo do brutalnoga napada JNA na Ravno, malo hrvatsko mjesto na jugu Hercegovine, kao djela akcije napada JNA i četnika na Dubrovnik, Slano i Ston. I dok su Hrvate Ravnog granatama iz haubica zasipali pripadnici zloglasnog titogradskog korpusa, Alija Izetbegović je mrtav hladan izjavio kako ‘ovo nije naš rat! Neka ga vode oni koji žele da ga vode. Mi ne želimo taj rat’. Sve nakon toga je kontinuirani nastavak politike službenoga Sarajeva prema Hrvatima BiH, barem je danas jasno kakva je politika u pitanju.

    Naš problem je u tome što nismo razumjeli, ne govorim o sebi, meni je to bilo jasno već prije 25 godina, dakle što nismo shvatili na vrijeme da su Muslimani, danas Bošnjaci, tijekom pedesetogodišnje komunističke vladavine otkrili ‘novu političku platformu’ te stubokom promijenili svoje nacionalne prioritete. Dio Bošnjaka, naravno, i dalje ‘diše prohrvatski’ ali oni praktički ne predstavljaju apsolutno ništa značajno u sarajevskom političkom kolopletu. Dio hrvatskog političkog vodstva kao da je prespavao zadnjih pedeset godina prošlog stoljeća, nisu razumjeli što znači preuzimanje praktički svih poluga moći od strane proislamskog ‘klana Izetbegović’. Da je kojim slučajem na čelno mjesto zasjedo bilo tko drugi, vjerojatno bi budućnost krenula drugim smjerom a odnosi Hrvata i Bošnjaka također. Recimo, Fikret Adbić Babo, političar koji je na prvim predsjedničkim izborima dobio značajno više glasova od Alije Izetbegovića, no nakon toga je svojevoljno abdicirao i pod nerazjašnjenim okolnostima čelno mjesto prepustio Izetbegoviću.

    Danas je u Sarajevu pojam ‘ustaša’ postao sinonimom za biti Hrvat, s time što je pojam ‘ustaša’ transferiran u nešto krajnje degutantno, neprihvatljivo i nepoželjno, unatoč činjenici da su im očevi ili djedovi činili preko četrdeset posto pripadnika domobranstva ili ustaške vojnice na teritoriju današnje BiH. U naseljima gdje su Hrvati bili manjina devedesetih je započela i do danas ne prestaje majorizacija i represija, vrši se klasičan etnocid, kulturocid i eksplicitno etničko čišćenje. Uzalud se Hrvatima pozivati na ‘konstitutivnost’ kada Bošnjaci konstitutivnost tumače na svoj način, oni Hrvate uopće ne žele u Federaciji BiH. Osim možda u zapadnoj Hercegovini koja im nije interesantna jer znaju kako tamo nemaju što tražiti. Bosna je toliko konfuzna, nepredvidljiva, toliko neriješena, izobličena i kontradiktorna da to jednostavno ne možete vjerovati, to je čisti srednji vijek, čisti politički nadrealizam. Recimo, politiku nekadašnje ‘dodrinaške desnice’, osim dijela bosanskih franjevaca, nastavljaju Stipe Mesić, Ivo Josipović, Stjepan Kljujić i otkroirani Željko Komšić, koji, pazite sad dobro, u svome uredu, pored Titove, na vidnom mjestu drži sliku generala HOS-a Blaža Kraljevića, mučki likvidiranog od strane lopova, divljaka i kriminalaca iz takozvane ‘Kažnjeničke bojne’ HVO-a. Taj strašni zločin nikada nije procesuiran iako je poznat identitet i nalogodavaca i izvršitelja. Dakle, Blaža Kraljevića koji je naša pravaška svetinja, recimo to tako. U toj mučkoj likvidaciji poginuo mi je rođak koji se zove kao i ja, Ivan Granić, a likvidiran mi je i možda najbolji prijatelj Mario Medić, jedan od najboljih i najpoštenijih ljudi koje sam sreo u životu. Kakav je Hrvat bio ne treba govoriti.

    Zaključno, Hrvati Bosne i Hercegovine su zahvaljujući simultanom zaplotnjaštvu službenoga Sarajeva, zatim nesposobnosti, nesnalaženju, sektaštvu političkih analfabeta i kriminalaca u HDZ-a BiH, kao i promašajima Banskih Dvora, posve majorizirani, posljednji su narod u Europi koji nije slobodan. U politici nema prijateljstva, tu caruju interesi, tako je još od vremena staroga Rima. ‘Dvokorak’ bošnjačke državne politike, koja nudi ruku i vojni savez Hrvatima istovremeno pregovarajući i dogovarajući se sa Srbima, paradigma je današnje BiH. To na žalost, osim časnih i mudrih iznimaka, nitko od strane službenog i neslužbenog Zagreba nije shvaćao. Paradoksalno, upravo su silne političke promašaje Zagreba najskuplje platili njihovi najveći podupiratelji u BiH. Bosna i Hercegovina ima jedan nevjerojatan peh, o njoj su uvijek govorili i odlučivali upravo oni koji su o njoj najmanje znali.

    Izvor: Davor Dijanović/HKV.hr

  • PRESKUPA ĆIRILIČNA PROVOKACIJA U REŽIJI MILORADA PUPOVCA. Hoće li šareni plakati pomoći srpskom življu da prezime zimu?


    U četvrtak su u Zagrebu osvanuli jumbo plakati, pisani ćiriličnim pismom, na kojima se nalaze izborni slogani troje predsjedničkih kandidata, Kolinde Grabar Kitarović, Zorana Milanovića i Miroslava Škore. U potpisu navedenih plakata nalazi se naziv Srpskog narodnog vijeća (SNV).

    Doznajemo kako se SNV nije ogradio od spornih plakata, čak dapače najavljuju kako će iste postaviti i u drugim hrvatskim gradovima, prije svega u Rijeci i Splitu.

    Preskupa je to provokacija glavnog režisera Milorada Pupovca. Još je jednom, po tko zna koji put, demonstrirao svoje nesvakidašnje političko bahaćenje, no ovoga puta demonstrirao je i nevjerojatno omalovažavanje hrvatske države, napose njezinih poreznih obveznika.

    Naime, nepotrebno trošenje proračunskih sredstava, koja se iz državnog proračuna obilato izdvajaju za srpsku nacionalnu manjinu, poprimilo je ovoga puta posve bizarne okvire.

    Možemo razumjeti da gospodin Pupovac hrvatska proračunska sredstva troši onda kada se natječe u izbornoj kampanji, pa čak i na krajnje provokativan, na momente i neumjesan, način kao na posljednjim europskim izborima, no uplitati se ovako skupo i nepotrebno u predsjedničku kampanju gdje SNV nema, niti je primjereno da ima, svoga predsjedničkog kandidata, svakako je politička poruka.

    Kome ovo treba i kakvu nam političku poruku šalju SNV i gospodin Milorad Pupovac vjerojatno ćemo doznati nešto kasnije, no ono što je sasvim sigurno jest činjenica kako ovaj politički igrokaz nije trebao pripadnicima srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, još manje će im koristiti bilo u političkom bilo u ekonomskom smislu.

    Poznato je kako oglasni prostori na kojima se nalaze jumbo plakati na frekventnijim zagrebačkim pozicijama koštaju i po nekoliko desetina tisuća kuna, a zakupljenih plakata nije mali broj. U konačnici, jasno je kako se radi i o stotinama tisuća kuna koje će neka agencija uprihoditi od strane ove manjinske organizacije. Stoga se nameće logično pitanje s kojim pravom i do kada će gospodin Milorad Pupovac, skupa sa manjinskim društvom iz SNV-a, razbacivati naš proračunski novac?

    Na području Republike Hrvatske, posebice u njezinim ruralnim dijelovima, naseljeni su pripadnici srpske nacionalne manjine. Na tim područjima živi se teško, praktički na rubu gole egzistencije i opstanka. Ne bi li bilo logičnije da je gospodin Pupovac bačena sredstva na nekakve reklamne plakate po gradu Zagrebu transferirao baš u ta područja, posebice u ove zimske dane kada se vanjska temperatura spušta i dvadeset stupnjeva ispod ništice.

    Manjak empatije prema svome narodu Milorad Pupovac je demonstrirao već više puta, no nikada ovako bahato, ovako bezobrazno i drsko. I sve, na žalost, uz blagoslov svoga lojalnoga koalicijskoga partnera Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).

    Svjedoci smo kako je Vlada Republike Hrvatske prije nekoliko dana okončala štrajk prosvjetnih djelatnika na posve sramotan način izbacivanjem nenastavnoga osoblja iz postignutog dogovora. Tu sramotnu odluku Premijer je obrazložio nedostatkom sredstava u državnom proračunu. Stoga se postavlja logično pitanje kako je moguće da ‘prosvjetarima’ dodijeljena sredstva Premijer važe filigranskom vagom, a pripadnicima srpske nacionalne manjine sredstva dijeli i šakom i kapom. I to sve kako bi gospodin Pupovac mogao izvoditi svoje besmislene političke akrobacije i igrokaze.

    Da nije žalosno, bilo bi smješno. No to je hrvatska politička zbilja skrojena po naputcima dvije tzv. najveće hrvatske političke stranke, HDZ-u i SDP-u.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

     

  • HSP Split: Gradonačelniče, gdje je novac od legalizacije???


    “Dana 24. listopada 2019.g. Hrvatska stranka prava Split uputila je Gradonačelniku Grada Splita gospodinu Andri Krstuloviću Opari upit vezano uz ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada u kojem je dan zakonski rok za povratnu informaciju.

    Naime, kako je veliki broj naših sugrađana vezan ovom tematikom željeli smo od prvog čovjeka Grada dobiti informaciju o uprihođenim sredstvima Grada Splita temeljem naplate naknade za zadržavanje nezakonito izgrađenih zgrada (poznatije kao kazna) kao i temeljem naplate komunalnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih objekata.

    U obrazloženjima Rješenja o komunalnom doprinosu koje je donio Grad Split navedeno je u što se sredstva komunalnog doprinosa trebaju koristiti, a odnosi se na izgradnju objekata i uređaja komunalne infrastrukture u određenoj kalendarskoj godini.

    Također se navodi ukoliko Grad Split u navedenom roku ne izgradi, odnosno djelomično izgradi objekte da se obvezniku vraća razmjerni dio uplaćenog komunalnog doprinosa. Uvidom u određena Rješenja o komunalnom doprinosu koja je donio Grad Split evidentno je da veliki broj zadanih objekata i uređaja komunalne infrastrukture nije izgrađen odnosno nije u potpunosti izgrađen. S obzirom na navedeno nameće se zaključak da mnogi naši sugrađani imaju pravo tražiti povrat sredstava za uplaćeni komunalni doprinos. Očito u Gradu Splitu na kvalitetan način nitko ne vodi računa o ovoj tematici već se Rješenja o komunalnom doprinosu „štancaju“ kao na traci ne vodeći računa o posljedicama istoga.

    Gradonačelniče AKO ne želite građane Splita izvijestiti o tome gdje odnosno u što je utrošen njihov novac onda nemate niti moralno pravo predstavljati te iste građane. Gospodin Gradonačelnik dao nam je preko službenika za informiranje iz Ureda grada nekakav odgovor koji je dostavljen nakon roka propisanog za dostavu službene informacije ali je ipak dostavljen. Suština odgovora je da se podaci mogu pronaći na službenoj web stranici Grada Splita međutim iste je nemoguće pronaći.

    Nažalost, odgovor je činovnički, suhoparan i napravljen po već dobro uhodanoj špranci te u njemu nismo dobili detaljniju specifikaciju rashoda odnosno da li su sredstva uprihođena u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada namjenski utrošena. Navodi se iznos od 110 milijuna kuna kojega je Grad Split uprihodio u postupku legalizacije objekata.

    Iako smo tražili nažalost nismo dobili specifikaciju troškova kako bismo znali je li taj novac utrošen namjenski odnosno sukladno zakonskim propisima. Prethodni gradonačelnik Željko Kerum namjenska sredstva predviđena za sanaciju odnosno rješavanje odlagališta otpada Karepovac svojevoljno je preusmjerio u izgradnju Zapadne obale za što još uvijek nije sankcioniran, a za podsjetnik radi se o svoti od oko 80 milijuna kuna. Ovakvo ponašanje aktualnog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare ne razlikuje se od ponašanja njegova prethodnika stoga i ne čudi da zajedno preko tzv. koalicije vode grad Split, nažalost u propast.

    Ukoliko Gradonačelnik ne opravda namjenski utrošena sredstva u visini od 110 milijuna kuna zatražit ćemo njegovu odgovornost pred nadležnim tijelima.

    Pitamo se hoće li nadležne institucije napokon početi raditi svoj posao?

    Predsjedništvo HSP Split

    Prilozi: 

  • HDZ-ovi kosturi iz ormara; Zbog duga MUP-u za vatrogasno vozilo, Starčević će prijaviti bivšu HDZ-ovu vlast u Gospiću


    Grad Gospić deset godina ne plaća MUP-u rate za nabavu navalnoga vatrogasnog vozila, a gradonačelnik Karlo Starčević (HSP) tvrdi kako te obveze nema ni u starim ni u novijim gradskim proračunima, što smatra namjernim skrivanjem, te je u srijedu najavio kaznenu prijavu protiv bivše HDZ-ove vlasti.

    Vozilo vrijedno gotovo 1,7 milijuna kuna, Grad je 2009. godine preuzeo na temelju ugovora o davanju vatrogasnog vozila na korištenje, koji su potpisali tadašnji gradonačelnik Milan Kolić i ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko.

    Grad posjeduje opomenu MUP-a koja je došla prije izbora 2017., zbog čega se ne može pozvati na zastaru, ali u gradskoj evidenciji, kako je za Hinu rekao Starčević, nisu našli “nijedan dokument koji bi upućivao na tu obvezu”.

    “Obveza je vjerojatno izdvojena i sklonjena, nemamo nijedan papir te ću podnijeti kaznenu prijavu protiv onih koji su uskratili tu informaciju, a to su Petar Radošević, koji je bio i jest predsjednik Gradskog vijeća, protiv bivšega gradonačelnika Petra Krmpotića i njegovih zamjenika Ivana Biljana i Marte Grgurić, s tim da je Biljan bio zadužen za komunalne djelatnosti”, rekao je Starčević.

    Da je riječ o mutnim poslovima, zloporabi položaja i ovlasti, ustvrdio je Starčević, govori i to što u obveze nije uvršten dug, a to vatrogasno vozilo čak se ne vodi ni knjigovodstveno na Grad, što se mora razriješiti.

    Prema MUP-ovoj dokumentaciji, prije ugovora ugovoru o davanju na korištenje vozila potpisan je kupoprodajni ugovor 5. studenoga 2008. na 1,7 milijuna kuna, no od tada nema nijedne uplate sa svrhom otplate vozila, ističe se u današnjemu gradonačelnikovom priopćenju.

    Štoviše, gradonačelnik tvrdi da prilikom primopredaje te dužnosti od prošlog gradonačelnika u primopredajnom zapisniku nema obveze plaćanja vozila, ono nije iskazano ni u knjigovodstvenoj evidenciji, ali postoji dokumentacija da su Državna revizija, Ministarstvo financija i Županijsko državno odvjetništvo Ministarstvu unutarnjih poslova dali preporuku da se kroz deset beskamatnih mjesečnih rata poštuje ugovor.

    Starčević smatra da su bivši dužnosnici “godinama svjesno prikrivali obveze Grada, a predsjednik Gradskog vijeća Petar Radošević, koji je bio upoznat sa svim, ipak je na sjednicama Gradskog vijeća “usvajao odluke o proračunu u kojemu su prikazani lažni podatci”.

    “Na taj način je Krmpotić sve građane doveo u zabludu koja će rezultirati još većom štetom za Grad Gospić. U Gradskom vijeću sjede osobe ili njihovi nalogodavci koji su u proteklih 10 godina prouzročili velike štete i financijske gubitke proračunu Grada Gospića, koje i danas saniramo. Čitava garnitura negdašnjih visokih dužnosnika prikrivala je obveze i netransparentno upravljala gradskim proračunom – što će se konačnici doći na naplatu svima nama poreznim obveznicima Grada Gospića”, stoji u priopćenju.

    Dopis sličnog sadržaja poslan je i MUP-u sa zahtjevom gradonačelnika za sastanak s ministrom Davorom Božinovićem kako bi se razriješila i uskladila dokumentacija.

  • HSP neće podržati niti jednog kandidata u prvom krugu predsjedničkih izbora


    Na sjednici Glavnog stana održanoj u subotu 23.11.2019. donesene su neke važne odluke.
    Tako je, na prijedlog Predsjednika HSP Karla Starčevića, velikom većinom glasova u Predsjedništvo HSP kooptiran doc. dr. Ivica Granić.
    Za javnost je sigurno najinteresantnija odluka o načinu sudjelovanja HSP na predsjedničkim izborima, a koju je Glavni stan HSP izglasovao sa 17 glasova za, te po jednim glasom protiv i jednim suzdržanim.
    Odluka glasi:
    „HSP u prvom krugu predsjedničkih izbora neće podržati niti jednog kandidata, budući da niti jedan predstavljeni program nijednog kandidata nije podudaran niti s Programskim smjernicama HSP iz veljače 2018, niti s Programskom deklaracijom o hrvatskom zajedništvu koju smo objavili u kolovozu 2019.
    HSP poziva sve svoje članove i simpatizere da izađu na predsjedničke izbore i podrže kandidata za kojeg smatraju da će najbolje predstavljati hrvatsku državu i najbolje zastupati i štititi hrvatski narod.“

    Predsjednik HSP Karlo Starčević je potom objavio odluku o sazivanju Izvanrednog izbornog sabora HSP za 29.2.2020, a Glavni stan HSP je donio nekoliko odluka vezanih uz pripremu za provođenje Sabora.

    Potom je, a nakon predstavljanja prijedloga, donesena jednoglasna odluka o osnivanju Političke akademije HSP „Eugen Kvaternik“, za čijeg je voditelja jednoglasno izabran doc. dr. Ivica Granić. Na sljedećoj sjednici Glavnog stana voditelj će predstaviti detaljan Program rada akademije.

    Ured za odnose s javnošću HSP

  • HSP traži uklanjanje svih simbola totalitarnog komunističkog režima.


    Hrvatska stranka prava (HSP) u utorak je pozvala predstavnike vlasti da žurno donesu Zakon o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima – i nacističkih i komunističkih – u hrvatskom javnom prostoru, a u svjetlu rezolucije Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe.

    Ocijenivši kako vladajući prešućuju donošenje rezolucije, kao i državni mediji, iz HSP-a su najavili kako će svim relevantnim državnim institucijama dostaviti pismeni prijedlog u kojem traže zabranu isticanja totalitarnih simbola. U suprotnom, najavili su, obratit će se EP-u, tijelu koje je i donijelo rezoluciju.

    Europski parlament je 19. rujna usvojio rezoluciju osudivši i izjednačivši nacističke i komunističke zločine, kao i zločine ostalih režima. Rezolucija je u Hrvatskoj dočekana s oprečnim reakcijama, podržavanjem ili osporavanjem zbog, kako se navodi, izjednačavanja nacizma i komunizma.

    Konferenciju je otvorio Ivica Granić te je napomenuo kako je Europski parlament 18. rujna 2019. donio rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe.

    Naglasio je i kako dokument nije ishitren, kako je europski parlament na njemu radio tri godine (povjesničari i političari).

    Za razliku od istanbulske rezolucije i marakeškog sporazuma, koji su bili dominantna tema u javnom prostoru, ova rezolucija je prošla nezapaženo.

    “Ovom rezolucijom europski parlament traži da se one zemlje koje to još nisu odrede prema svim totalitarizmima, bez obzira radilo se o komunizmu, nacizmu ili fašizmu. Nurnberški proces definirao je nacizam i fašizam kao zločinačke ideologije te ih i pravosudnog kaznio. Problem je što komunizam nije imao svoj nurnberški proces i zločini tog totalitarnog sustava su ostali nekažnjeni, on se doživljava kao manje zlo. Republika Hrvatska, kao odgovorna članica Europske unije, mora odmah započeti proces dekomunizacije društva, a prvi potez u tom smjeru mora biti donošenja Zakona o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima u javnom prostoru. Tijekom egzistiranje jugoslovenske državne zajednice vršila su se masovna ubojstva deportacije likvidacije političkih protivnika, što je dovelo do nezapamćenih gubitaka života i slobode u do tada neviđenim razmjerima na ovim prostorima”, rekao je Granić.

    Starčević: ‘Poluge moći u Republici Hrvatskoj drže sinovi komunističke buržoazije’

    Na konferenciji se obratio i predsjednik HSP-a Karlo Starčević. Zapitao se kako je moguće da Republika Hrvatska još uvijek nema snage započeti taj proces.

    “Mislim da je odgovor jasan, nažalost i sad poluge moći u Republici Hrvatskoj drže sinovi komunističke buržoazije, koji su ujedno i popljačkali zemlju. Lustraciju treba hitno provesti, makar i na bolesnoj razini, jer se ova pljačka narodnog bogatstva mora zaustaviti. Lustraciju ne smatram samo političkim pitanjem nego i gospodarskim. Nažalost ova vladajuća garnitura kao i sve do sada su nas toliko zadužile da će i naši unuci otplaćivati te kredite”, rekao je Starčević.

    Starčević je napomenuo i da su neke europske zemlje zabranile isticanje nacističkih i komunističkih simbola pa je pozvao i hrvatske vlasti da učine isto jer su “među ostalim, nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću”.

    Starčević smatra da simboli kojima se veliča “totalitarni jugoslavenski komunistički režim prikriveno i propagiraju taj zločinački sustav”.

    Za kraj, čelnici HSP-a na kraju su zaključili da će, u slučaju nečinjenja i nepostupanja po naputcima rezolucije, biti prisiljeni obratiti se Vijeću Europe i ostalim mjerodavnim europskim institucijama.


    U nastavku donosimo tekst zahtjeva  kojeg će HSP dostaviti svim relevantnim adresama u Hrvatskoj.


    U Zagrebu, 19. studenoga 2019. godine

    • Vlada Republike Hrvatske n/p mr.sc. Andrej Plenković Predsjednik vlade RH

      Sabor Republike Hrvatske n/p Gordan Jandroković Predsjednik Sabora RH

      Ministarstvo pravosuđa n/p Dražen Bošnjaković Ministar pravosuđa

      Hrvatski Sabor – Odbor za pravosuđe n/p Orsat Miljenić Predsjednik odora

      Zastupnici u Saboru Republike Hrvatske  -svima-

     

    PREDMET: Zakon o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima u javnom prostoru, -traži se;

    Poštovani Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani Predsjedniče Sabora Republike Hrvatske, poštovani Ministre pravosuđa Republike Hrvatske, poštovani predsjedniče Odbora za pravosuđe, poštovani zastupnici u Saboru Republike Hrvatske, kao što vam je poznato, na prijedlog kluba zastupnika PPE-a, kluba zastupnika S&D-a, kluba Renew kao i kluba zastupnika ECR-a, Europski parlament donio je dana 18.09.2019. godine zajednički prijedlog Rezolicije o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe 2019/2819/RSP/ (Resolution on the importance of European remembrance for the future of Europe).

    Uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Europske unije, kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima, te također uzimajući u obzir izjavu koju su 22. kolovoza 2019. uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi podpredsjednik Timmermans i povjerenica Jourová, kao i Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojenu 10. prosinca 1948. godine, te na koncu posebno uzimajući u obzir poziv svim državama članicama EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički i nacistički režimi, Hrvatska stranka prava (HSP) traži žurno donošenje

    Zakona o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima u javnom prostoru

    Napominjemo kako je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola.

    Obrazloženje zahtjeva:

    U javnom prostoru Republike Hrvatske, parkovima, institucijama, trgovima, ulicama itd. i dalje egzistira nazivlje, simboli i spomenici kojima se veliča totalitarni jugoslavenski komunistički režim, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i poraća, te prikrivenom propagiranju tog zločinačkog političkog sustava.

    Sjećanje na žrtve totalitarnih režima, priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom naslijeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature, od ključne su važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda, kao i za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje ili direktne ugroze.

    Nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke su europske zemlje mogle provesti obnovu i započeti proces suočavanja i pomirenja, dok su druge europske zemlje, poput nedemokratske i totalitarne tzv. SFR Jugoslavije, uključujući i njezinu socijalističku hrvatsku sastavnicu, ostale pod komunističkom diktaturom još pola stoljeća, te su im sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno – gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni.

    Zločini nacističkog režima ocijenjeni su i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, no još uvijek postoji žurna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina drugih diktatura, prije svega komunističke.

    Prema članku 2. EU-a Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te bi vrijednosti trebale biti zajedničke svim državama članicama.

    Jugoslavenski totalitarni komunistički režim, na čijem se čelu sve do svoje smrti bio komunistički diktator, Josip Broz zvani Tito, provodio je masovna ubojstva, deportacije, likvidacije političkih neistomišljenika, doveo je do nezapamćenih gubitaka života i slobode u dotad neviđenim razmjerima na ovim prostorima.

    Republika Hrvatska, kao odgovorna članica EU, morala je najoštrije osuditi te zločine, no to se iz raznih razloga ipak nije dogodilo, osim možda ponegdje, i to na posve deklarativnoj razini.

    Europska komisija, izražavajući svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu totalitarnih režima, pozvala je europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teška kršenja ljudskih prava. Također, Europska komisija je pozvala države članice da pred sudove iznesu takve slučajeve, kako se zločini više nikada ne bi ponovili.

    Hrvatska stranka prava, bez iznimke i odgode, traži provođenje upravo takve politike, jer bez sjećanja i sankcioniranja zločina ne može biti pomirenja, bez obzira o kojem se obliku totalitarne vlasti radilo, komunističkom ili nekom drugom, dakle bez obzira na njegov ideološki predznak.
    Nakon što Republika Hrvatska donese Zakon o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima u javnom prostoru, također tražimo, sukladno naputku Europske komisije, da se u Republici Hrvatskoj 23. kolovoza obilježava kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, kako bi se i na taj način razvijala svijest mlađih generacija o tim temama.

    Republika Hrvatska se mora zalagati za zajedničku kulturu sjećanja, koja će odbacivati zločine komunističkih, fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokratizaciji društva, naročito među mlađim naraštajima.

    U svjetlu pristupanja EU-u i NATO-u, Republika Hrvatska se vratila u europsku obitelj slobodnih demokratskih zemalja, te se na taj način mora i ponašati.
    Sukladno tome, Hrvatska stranka prava također traži najoštriju sankcioniranje ekstremnih filo jugoslavenskih, javnih ili tajnih, političkih snaga u javnome prostoru, koje sve više posežu za iskrivljivanjem povijesnih činjenica te koriste simboliku i retoriku u kojoj se čuju odjeci nekih aspekata totalitarne komunističke propagande.

    Dakle, tražimo da se Republika Hrvatska, kao odgovorna članice EU, pridržava odredbi Okvirne odluke Vijeća, da se suprotstavi prikrivenim filo jugoslavenskim organizacijama ili pojedincima koji iskrivljuju povijesne činjenice, šire govor mržnje i nasilja u javnim prostoru i na internetu.

    Tragična prošlost našega naroda trebala bi služiti kao moralna i politička inspiracija za suočavanje s izazovima današnjice, uključujući borbu za pravednije sutra, stvarajući tako otvoreno i tolerantno društvo i zajednicu koja prihvaća etničke, vjerske i druge demokratske vrijednosti, primjenjujući ih na sve. Zbog toga, kao i svega gore navedenoga, tražimo žurno donošenje Zakona o zabrani i isticanju simbola totalitarnih režima u javnom prostoru.

    U suprotnome, dakle u slučaju nečinjena i ignoriranja Rezolucije o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe 2019/2819/RSP/, (Resolution on the importance of European remembrance for the future of Europe), biti ćemo primorani obratiti se Europskom parlamentu, kao krovnom tijelu Europske unije i tijelu koje je donijelo predmetnu Rezoluciju.

    PREDSJEDNIK
    Karlo Starčević

    Izvor: Direktno / HSP
    Glas IstrePriznajemt portalnacionalnoKamenjarero teleivanec,

  • HSP se poklonio žrtvi Vukovara i Škabrnje


    Hrvatska stranka prava je danas obilježila dan kada su dva hrvatska mjesta pala pod najezdom barbara s istoka, dva mjesta koja su još uvijek bolna rana na tkivu hrvatskog naroda VUKOVAR I ŠKABRNJA.

    Predsjednik HSP-a Karlo Starčević s izaslanstvom je odao počast i poštovanje svim žtvama Vukovara. Najprije se s izaslanstvom poklonio kod spomenika francuskom dragovoljcu i pripadniku HOS-a Jean Michaelu Nicolieru kod istoimenog mosta na rijeci Vuki. Potom je sudjelovao u koloni sjećanja do memorijalnog groblja u Vukovaru gdje je s izaslanstvom položio cvijeće i zapalio svijeće u čast svih koji su pali u obrani Vukovara i svakog pedlja hrvatske zemlje.

    Predsjednik Glavnog stana Nikica Augustinović s izaslanstvom sudjelovao je na komemoraciji u Škabrnji gdje smo zajedno s ostalim poštovateljima škabrnjskih žrtava zapalili svijeće i položili vijence u čast nedužnih žrtava Škabrnje.

    I u Vukovaru i u Škabrnji sudjelovao je veliki broj članova HSP-a iz svih dijelova Hrvatske. Od Dubrovnika do Iloka, pa ovaj put nećemo nabrajti sva mjesta, da ne bi nekoga preskočili ili izostavili.

    Posebno nas raduje činjenica da pravaši izražavaju stav da nikad i nitko nema pravo dovoditi u pitanje kolone sjećanja ni u Škabrnji, ni u Vukovaru, čak šta više isto i na isti način treba obilježiti sva stratišta hrvatskog naroda na cijelom teritoriju Hrvatske.

    hsp

    Više fotografija OVDJE