• Predane liste u Šibeniku i Šibensko-kninskoj županiji


    Kandidat za župana Hrvatske stranke prava za Šibensko-kninsku županiju prof. Paul Cota zajedno sa svojim zamjenicima Stipom Peranom i prof. Krešimirom Boršićem predao je kandidaturu za Župana Šibensko-kninske županije, a ujedno i kandidacijsku listu za županijsku skupštinu Šibensko-kninske županije.

    sibenska_kandidati

    Kandidat za gradonačelnika Hrvatske stranke prava za Grad Šibenik dipl. oec. Jurica Burazer sa svojim zamjenicima prof. Tatjana Gulin i prof. Luka Slamić, prvi su predali kandidaturu za Gradonačelnika Grada Šibenika, kao i listu za Gradsko vijeće Grada Šibenika čiji je nositelj dipl. oec. Jurica Burazer.

    sibenik_kandidati

  • Zbor podružnice HSP-a Kijevo


    Zbor HSP-a Kijevo

    U Kijevu je danas održan izborni zbor općinske podružnice HSP-a Kijevo. Zboru su bili nazočni mr. sc. Goran Grguričin, predsjednik gradske podružnice HSP-a grada Šibenika te kandidat za gradonačelnika grada Šibenika, Milorad Mišković, član predsjedništva Županijskog vijeća HSP-a Šibensko-Kninske županije i dopredsjednik podružnice HSP-a Šibenik, Milan Maloča, dopredsjednik županijskog vijeća HSP-a Šibensko-kninske županije i predsjednik gradske podružnice HSP-a grada Knina, ujedno i kandidat HSP-a za gradonačelnika Grada Knina. Zboru je nazočio i Paul Cota, načelnik Općine Promina, ujedno i kandidat HSP-a za župana Šibensko-kninske županije .

    Za predsjednika općinske podružnice HSP-a Kijevo izabran je Marko Teskera, za dopredsjednike Božo Ćato i Ivan Gojević, tajnicu Ana Ercegovac, a za rizničara Ivan Brajković. U Nadzorni odbor izabrani su Božo Gojević, Ante Radić i Stipe Samardžić.

    Zbor HSP-a KijevoZboru Podružnice, na kojem su uz članove HSP-a nazočili i mnogi simpatizeri HSP-a, prigodno se obratio izabrani predsjednik, Marko Teskera, koji je ukazao na sve dosadašnje loše politike koje su se vodile prema Kijevu i njegovim stanovništvima, što je dovelo do ekonomske i demografske devastacije Općine Kijevo, do toga da je samo jedan učenik u osnovnoj školi, i do svekolikog drugog nazadovanja Općine. Istaknuo je da HSP ima viziju i misiju kao otvoriti perspektivu za Općinu Kijevo, a da bi to ostvarili, očekuju potporu svih građana općine u nadolazećim izborima, gdje HSP ima svog kandidata za načelnika Općine Kijevo i istaknuti će listu HSP za vijećnike u Općinskom vijeću.

    Ovom prigodom je pozvao i sve nazočne na skupu da daju povjerenje kandidatima i listi HSP, jer samo kroz ovu jedinu nacionalnu i domoljubnu opciju, mogu očekivati boljitak za razvoj općine i gospodarski napredak, a isto tako, pozvao je da podrže kandidata HSP za župana Šibensko-kninske županije Paula Cotu, jer je on kroz svoj dosadašnji rad pokazao da vodi brigu za građane i da je spreman razvijati i podržavati projekte koji su od općeg interesa i za razvoj gospodarstva na ovim prostorima.

    U raspravi koja je uslijedila, prisutni građani iskazali su zadovoljstvo i radost što im se kroz aktivnosti HSP otvara perspektiva, jer iz dosadašnjih opcija koje su sve ove godine obnašale vlast na ovim prostorima, nisu dočekali ništa dobro, samo nazadak i devastaciju na svim područjima života.

  • Paul Cota: Odgovornost je na Ministarstvu gospodartva, odjelu za rudarstvo, koje izdaje dozvole i koncesije


    Još se ne zna tko je odgovoran za veliko urušavanje zemlje na prostoru bivšeg rudnika kod Drniša.

    Paul Cota - kandidat HSP-a za župana Šibensko-kninske županije

    U rudarskom kraju tvrde kako voda ne bi mogla biti uzrok da je netko ispunio obvezu i sanirao rudarske kopove. U ministarstvu gospodarstva ne znaju tko je koncesionar rudnika boksita, a samim time i tko je odgovoran za urušavanja.

    “Dok se vadilo i prodavalo Amerikancima, Rusima i cijelom svijetu znalo se tko je vlasnik. Danas kad treba sanirati i izbjeći katastrofu ne zna se čije je”, kaže Paul Cota, načelnik općine Promina. Zemlja se urušava jer rudnici nisu sanirani. Tko bi ih trebao sanirati, pitali smo opet u ministarstvu.

    Tko je odgovoran?

    “Ministarstvo je pri izradi novog zakona o rudarstvu posebnu pažnju stavilo na provedbu sanacije rudarskim radovima devastiranih prostora’, priopćili su iz ministarstva. Ali nitko nakon zadnje prodaje nije koncesionar rudnika. Tko bi onda trebao biti odgovoran za prijeteća urušavanja zemlje koje za sobom pokreću tone ogromnih stijena.

    “Znamo tko je odgovoran. To je ministarstvo gospodarstva, odjel za rudarstvo koje izdaje dozvole i koncesije”, jasan je Paul Cota. U ministarstvu su rekli kako ne znaju tko je koncesionar. Također nitko ne može znati hoće li se u nekadašnji rudnik opet urušiti ogromna površina zemlje.

    Izvor: Dnevnik.hr

  • Paul Cota: Država mora izvršiti geodetski snimak potkopa u prominskom kraju


    Paul Cota i Goran Grguričin

    Načelnik Općine Promina i HSP-ov kandidat za šibensko-kninskog župana Paul Cota od Ministarstva gospodarstva zatražio je da izađu na teren i izvrše geodetski snimak svih površinskih iskopa i potkopa na tom području. Povod njegova zahtjeva je nedavno urušavanje zemlje kod Trbounja nedaleko od Drniša kada se, uslijed obilnih kiša, ‘otvorila’ zemlja i napravila rupu duboku više od 100 metara. Cota, naime, drži kako napušteni rudnici boksita koji su se na prominskom području eksploatirali od 1987. godine nisu adekvatno ograđeni i osigurani zbog čega postoji opasnost za ljude i životinje.

    ŽELIM ZNATI ŠTO JE ISPOD MOG VINOGRADA

    FOTO: Radio Drniš“Ako imam vinograd, želim znati što se nalazi ispod tog vinograda i na kolikoj dubini tako da odlučim hoću li orati ili ne tu zemlju”, kazao je HSP-ovac dodajući kako je na taj problem još 2008. godine upozoravao župana Gorana Pauka koji se na njegova upozorenja oglušio.

    Medije je izvijestio kako je kao prominski načelnik 2010. godine pokrenuo tužbu protiv pravnog nasljednika Dalmatinskih rudnika boksita, talijanske tvrtke Fasa d.d.

    “Ministarstvo me tada izvijestilo kako spomenuta tvrtka, kao pravni nasljednik, ima dozvolu za eksploataciju iz 1987. godine koja vrijedi do 2033. godine. Neprihvatljivo je, međutim, da nisu dužni plaćati naknadu za zauzeće površine pa čak niti ako su je ostavili nezaštićenu. Ne može netko nešto svojatati, a ništa ne plaćati”, smatra Cota.  HSP-ovac drži kako se ne može od lokanih uprava očekivati da riješe problem, kao što je to napravio drniški gradonačelnik u slučaju ‘otvaranja’ zemlje kod Trbounja pa je krater ogradio bodljikavom žicom.

    UTVRDITI MOŽE LI SE ZEMLJA PONOVNO ‘OTVORITI’

    “Mislim da je to neprimjereno. Bodljikava žica vraća nas u neka druga vremena. Država mora mapirati to područje i utvrditi koliko se još takvih situacija može dogoditi, a ako nečim treba ograditi onda bi to trebao biti suhozid”, mišljenja je Cota. Naglasio je kako je kod Trbounja, na sreću,  izbjegnuta veća tragedija budući da se samo stotinjak metara od kratera nalazi turistima atraktivan lokalitet Crkvina koji je ljeti izuzetno posjećen.

    Izvor: Šibenski tjednik

  • Paul Cota za Šibensko-kninskog župana, a Goran Grguričin za gradonačelnika Šibenika


    HSP je danas predstavio svoje kandidate na predstojećim izborima, Paula Cotu za Šibensko-kninskog župana, a Gorana Grguričina za gradonačelnika Šibenika.

    fra Ivan Vidović, Paul Cota, Ivica Zorica, Daniel Srb i Goran Grguričin

    Kandidati HSP-a su predstavljeni u novim stranačkim prostorijama na Putu Gimnazije, gdje je prije bio Studentski centar, a prostorije je uz prigodnu pravašku propovijed blagoslovio i svetom vodom poškropio fra Ivan Vidović iz župe Gospe vanka grada.

    Daniel Srb i Paul CotaPaul Cota, inače načelnik Promine, rekao je da će se zalagati za povezivanje obale i Zagore županije brzom cestom Šibenik – Knin, nikad ispunjenim obećanjem gotovo svake vlasti. Radit će na navodnjavanju jer niti jedan takav projekt još nije zaživio u Šibensko-kninskoj županiji, a zauzimat će se i za korištenje solarne energije, posebno na farmama, školama i sličnim objektima, kako se to radi u Istri koja je i zato, kaže Cota, najrazvijenija u Hrvatskoj.

    Goran Grguričin je kazao da je HSP na tajnoj lokaciji upravo zakopao jednu vremensku kapsulu jer, sad je to moderno, a zakopali su je kako bi je jednom netko iskopao i mogao usporediti s nedavno zakopanom sličnom vremenskom kapuslom gradonačelnika Ante Županovića.

    “Tako će se sutra netko moći usporediti jednu i drugu, kako ne bi ostale samo ranije zakopane krivotvorine stvarnosti, nego će se moći vidjeti i naša stvarnost, a ne prividi i opsjene današnjih zbivanja iz njihove perspektive”, kazao je HSP-ov kandidat za gradonačelnika, aktualni predsjednik šibenskog Gradskog vijeća Grguričin.

    Daniel Srb i Mirko ČondićPredsjednik šibenskog Gradskog vijeća također je danas rekao kako HSP pokreće savez pod nazivom “Šibenska snaga” kroz koji će biti spremni na suradnju s građanima, drugim političkim strankama, prvenstveno pravaškim opcijama. Na pitanje koje su to stranke, odgovaraju HČSP, ali i stranka Stipe Petrine.

    “Nikada nismo bili kalkulanti pa ću sada otvoreno reći kako prijašnja nezavisna lista, a danas stranka Stipe Petrine namjerava podržati Gorana Grguričina kao svog kandidata za šibenskog gradonačelnika. Nismo ništa potpisali, već se ponašamo na riječ, a priključit će nam se i pojedini šibenski uglednici”, poručio je predsjednik Šibensko-kninskog HSP-a, Ivica Zorica, koji smatra da kada je riječ o utrci za Grad Šibenik, HSP-u bi jedini problem mogle biti “preostale crne torbe HDZ-a i one koje trenutno stvara SDP”, no teoretski, smatra Zorica, Goran Grguričin protukandidata nema.

    Daniel SrbPredsjednik HSP-a, Daniel Srb, rekao je kako gotovo svakodnevno jedna podružnica HSP-a Ante Starčević prilazi njima, jer nakon odlaska Ante Đapića iz stranke nemaju razloga biti u toj stranci koju je osnovao HDZ. U Šibeniku i županiji očekuje, kako kaže, fantastičan rezultat i osvrnuvši se na aktualnu situaciju u zemlji podsjetio je kako zemlja i dalje propada zahvaljujući ekonomskom modelu uspostavljenom 1994. godine u interesu banaka i uvozničkog lobija, što je rezultiralo stalnim povećanjem nezaposlenih, padom BDP-a i općim siromaštvom. Ako ne promijenimo taj ekonomski model, Hrvatska će biti još siromašnija, a ulaskom u EU nećemo dobiti ništa osim što ćemo platiti dvije milijarde eure članarine, novca koji Hrvatska nema, pa aktualna vlast uvodi nove poreze, rekao je Daniel Srb danas u Šibeniku.

    Izvor: Šibenik INŠibenski Tjednik

  • Načelnik Općine Promina, Paul Cota, se vratio u Hrvatsku stranku prava


    Milorad Mišković, Paul Cota i Goran Grguričin

    Nakon odlaska Ante Đapića iz HSP-a, odluku o povratku u stožernu pravašku stranku donio je i načelnik Općine Promina, Paul Cota.

    Paul Cota“Nakon odlaska Ivice Ledenka te nedavno Ante Đapića iz HSP-a, zbog kojih sam morao formalno napustiti Stranku, odlučio sam se vratitit u svoju matičnu stranku, a to je HSP”, rekao je Cota te naglasio da “u smislu istinskog pripadanja pravaštvu i HSP-u, Stranku nisam ni napustio, a nakon odlaska navedenog dvojca nestali su razlozi mog odlaska iz HSP-a te sa puno emocija i radosti izjavljujem da sam od 13.2.2013. ponovno član Hrvatske stranke prava!”

    “Ovom prilikom pozivam sve simpatizere Stranke, a i bivše članove HSP-a, da se priključe ‘radu najstarije stranke u Hrvata'”, zaključio je Cota.

  • Pravaši u Šibensko-kninskoj županiji izlaze samostalno na izbore


    Planiramo izaći samostalno na izbore, no na županijskim je organizacijama mogućnost odabira. S HČSP-om smo već potpisali neke sporazume“Hrvatska stranka prava na lokalne izbore izaći će samostalno”, poručio je danas u Šibeniku šef HSP-a Daniel Srb uoči Konvencije Stranke za IX. i X. izbornu jedinicu.

    “Planiramo izaći samostalno na izbore, no na županijskim je organizacijama mogućnost odabira. S HČSP-om smo već potpisali neke sporazume, s HDZ-om dosada razgovarali nismo, da li će doći do razgovora u nekim sredinama pokazat će vrijeme, ali zasad smo se orijentirali na pravaške opcije” – kazao je Srb. Dodao je kako će svi kandidati HSP-a za lokalne izbore biti poznati do 1. prosinca.

    KANDIDATI SE VEĆ ZNAJU

    Na prošlim lokalnim izborima osvojili smo nešto više od šest tisuća glasova na županijskoj razini dok je naš kandidat za župana Gordan Baraka osvojio devet tisuća glasova. Očekujemo da se barem taj rezultat ponovi, a optimisti smo i vjerujemo da ćemo ostvariti i bolji rezultat", naglasio je ZoricaTko će biti kandidat HSP-a za gradonačelnika Šibenika i šibensko-kninskog župana u stranci se već zna, međutim, u javnost s imenima zasada ne žele izlaziti. Predsjednik šibensko-kninskog HSP-a Ivica Zorica kazao je kako će pravaši u Šibensko-kninskoj županiji imati 18 lista, na izbore neće izaći u Biskupiji, Erveniku i Civljane općinama s većinskim srpskim stanovništvom te će na svim listama imati svoje kandidate za načelnike, gradonačelnike i župana.

    “Na prošlim lokalnim izborima osvojili smo nešto više od šest tisuća glasova na županijskoj razini dok je naš kandidat za župana Gordan Baraka osvojio devet tisuća glasova. Očekujemo da se barem taj rezultat ponovi, a optimisti smo i vjerujemo da ćemo ostvariti i bolji rezultat”, naglasio je Zorica.

    O POREZU NA NEKRETNINE

    Na današnjoj konferenciji za novinare HSP-ovci su se obrušili na prijedlog zakona ministra financija Slavka Linića poreza na nekretnine. Nazvali su ga “kamenom oko vrata” te su zaključili kako će isti pogodovati strancima budući da će Hrvati biti prisiljeni prodavati svoju djedovinu te će postati “podstanari u vlastitoj zemlji”.

    Izvor: Šibenski Portal

  • HSP Šibensko-kninske županije: Čestitamo Vam Dan neovisnosti Republike Hrvatske


    Svim građanima Šibensko-kninske županije i Republike Hrvatske čestitamo Dan neovisnosti Republike Hrvatske.

    To je blagdan kojim se obilježava 8. listopada 1991. godine, kada je Hrvatski sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.

    Branitelji Grada Šibenika i šireg prostora današnje Šibensko-kninske županije, su u velikom rujanskom podvigu, svojom veličanstvenom obranom ovih prostora Šibensko-kninske županije, posebice i samog županijskog sjedišta, Grada Šibenika, u nezaboravnom „Šibenskom rujanskim ratu 1991.“ ugradili svoju kockicu u mozaik neovisnosti i slobode Republike Hrvatske. U taj mozaik ugradili su svoje živote svi ranjeni i poginuli branitelji.

    Obilježavajući Dan neovisnosti, u mislima nam uvijek ostaju sjećanja i sjeta na te slavne rujanske dane, koji su nam i danas poticaj u izgradnji bolje Domovine, Domovine koja će biti što bliže nedosanjanom snu i idealima koje smo tada sanjali.

                                                                          

    Županijsko vijeće HSP Šibensko-kninske županije

  • Obilježena 21. obljetnica rujanskog rata i obrane grada Šibenika


    Danas je izaslanstvo Županijskog vijeća HSP-a Šibensko-kninske županije, Gradske podružnice HSP-a Grada Šibenika i Gradske podružnice HSP-a Grada Vodica, evociralo spomen na početak napada na Grad Šibenik, 16. rujna 1991. godine i Rujanski rat, a povodom 21. obljetnice obrane Grada Šibenika i šireg područja današnje Šibensko-kninske županije.

    Tom prilikom položen je vijenac i zapaljena svijeća u spomen siječanja na sve poginule hrvatske branitelje na Spomen križ na gradskom groblju Kvanj u Šibeniku. Potom je vijenac položen i zapaljena svijeća na mjesto stradavanja pok. Marinka Karduma na spomen kapelicu na Šibenskom mostu, kao i na grob pok Marinka Karduma na gradskom groblju u Vodicama, koji je poginuo 17. 09. 1991. u obrani Šibenika, kao pripadnik Posebne jedinice policije PU Šibenske.

    Obrana Grada Šibenika jedna je od najznačajnijih obrana u Domovinskom ratu koje su stvorile pretpostavke za kasniji razvoj obrane i stvaranja Republike Hrvatske. Da bi se ukazalo na značaj obrane tog prostora, potrebno je naglasiti da je na tom prostoru puzajuća agresija srbočetničkih snaga i politike, počela mnogo ranije, a intenzivno odmah nakon 17. kolovoza 1990. godine, pošto su na širem području oko Knina pobunjeni Srbi stavili prepreke na prometnice od balvana i raznih građevinskih materijala, strojeva i drugo, a sve kao kulminacija neprihvaćanja uspostave nove demokratske vlasti u Republici Hrvatskoj i otpora toj vlasti, policijske snage u Republici Hrvatskoj ostale su jedina naoružana i organizirana ustrojstvena cjelina koja je mogla osigurati kontinuitet uspostave demokratske vlasti. Međutim, osim općenito mnogih poteškoća i nepoznanica koje su se u to vrijeme manifestirale u mnogim segmentima i prema svim građanima, policijske snage su se našle u okruženju barem još četiri specifične okolnosti.

    Prvo, kako su policijske snage bile u kontingentu ustroja milicije Jugoslavije, to je u građanstvu bilo evidentno nepovjerenje prema policiji i sumnja u kom pravcu će se policija aktivirati.

    Drugo, unutar policijskog sustava došlo je do raslojavanja po nacionalnoj i drugim osnovama, tako da se u pojedinim trenucima nije moglo sa sigurnošću znati na koje i kolike snage se može računati i da li će se izvršiti svaka postavljena zadaća.

    Treće, prema policijskim snagama obavještajno i destruktivno djelovale su sve strukture obavještajne zajednice bivše države, tako da su se sve aktivnosti u svezi održavanja povoljnog reda i mira i uspostave nove demokratske vlasti odvijale pod teretom neizvjesnosti i kontradiktornosti obavijesti.

    I četvrto, iako ne i posljednje, zakonski propisi savezne države i neki republički propisi koji su de jure bili još aktualni, ignorirali su se, a nova demokratska vlast nije donijela nove kojima bi se otklonilo takvo stanje „bezakonja“. I pored toga i takvog okruženja, policijske snage na području tadašnje Policijske uprave Šibenik kvalitetno su se organizirale i popunile pričuvnim sastavom, te su se već pred kraj 1990. godine ustrojile u postrojbe po modelu vojnih formacija, tada četa, vodova i odjeljenja, kasnije satnija, vodova i desetina, tako da su policijske postaje u ustroju i obvezama  prema vani nastupale kako je to de jure ustrojeno, no de fakto, operativno na terenu, angažirane su kao vojne postrojbe. 

    Stoga, kada bi se u nekoliko glavnih naznaka pokušalo istaknuti momente koji su bili dominantno značajni za obranu prostora današnje Šibensko-kninske županije i osvajanja vojnih objekata na tim prostorima istaknuli bi makar slijedeće momente:

    –   dugotrajna priprema policijskih snaga, još kroz 1990. godinu, a posebice i cijelu 1991. godinu, preustroj policije u desetine vodove i satnije, i priprema za obavljanje i ratnih zadaća pored policijskih,

    –   odluka o formiranju Zajedničkog štaba za područje Policijske uprave Šibenik, već od 07. 12. 1990. godine, a da komandant bude načelnik Policijske uprave Šibenik Nikola Vukošić,

    –  formiranje 113. brigade ZNG-e, većinom od pripadnika pričuvnog sastava policijskih snaga koji su već prošli kroz policijski ustroj krajem 1990. i u prvoj polovini 1991. godine,

    –  koordinacija i skladna uvezanost djelovanja Stožera, i to Stožera  policijskih snaga kao najbolje opremljenog i čvrsto ustrojenog sustava postrojbi sa Stožerom slavne 113. brigade ZNG-a, kasnije HV-a, formirane u lipnju 1991. godine, te Zajedničkog (kriznog) štaba (tadašnje) Općine Šibenik. Dakle, vojna, policijska i civilna komponenta obrane čvrsto uvezane i koordinirane. U Civilnoj komponenti nužno je ukazati na sve građane koji su u svim javnim službama i drugim poslovima ostali na radnim mjestima i držali vitalne funkcije grada u životu, struju, vodu, telefone, opskrbu i prehranu, svi su i na svom radnom mjestu vodili bitku za obranu Šibenika,

    –  zaposjedanje i stavljanje u funkciju obalne topničke bitnice Žirje, kao jedine topničke podrške prvog i drugog dana napada neprijatelja i prihvata neprijatelja u obrani grada,

    –  zarobljavanje svih brodova flote Jugoslavenske ratne mornarice u Šibenskoj luci i remontnom brodogradilištu, oko 34 plovila s posadama, koja plovila su postali osnova za opremanje policijskih snaga plovilima na moru, a veći dio je preuzet za ustrojavanje Hrvatske ratne mornarice.

    Na bazi ovih dominantno značajnih momenata za obranu prostora današnje Šibensko-kninske županije i osvajanja vojnih objekata zrcali se i opći značaj obrane Grada Šibenika, odnosno prostora današnje Šibensko-kninske županije. Zrcali se u tome što je u to vrijeme, kada je bila razvidna koncepcija presijecanja Hrvatske na pravcu Virovitica – Karlobag, u rujnu 1991., u vrijeme kada je neprijatelj ovladao velikim dijelom teritorija, kada su na frontovima Gospića branitelji već malaksali, kada na području Zadra tek što neprijatelj nije ušao u Grad, Dubrovnik je u okruženju i odsječen, u vrijeme napredovanja neprijatelja s namjerom ovladavanja Šibenikom, dolaznim pravcima od 16. rujna 1991. na Šibenski most, pravcem na Vodice, pravcem na Skradin preko Rupa i Dubravica i pravcem preko Bribirskih Mostina i Vaćana, te nakon pada Drniša 18. rujna 1991., napredovanja neprijatelja 20. rujna 1991. pravcem preko Žitnića do pred Bilice i povratak na polazni položaj u Žitnić, tada je obrana Šibenika napravila prekretnicu. Potiskivanjem neprijatelja od grada, 22. rujna 1991. godine, crta koja je dosegnuta tada u obrani ostala je sve do polaska u “Oluju” 1995. godine, (osim pomaka koji su napravljeni na Nos Kaliku i Miljevačkom platou, kasnije u tijeku lipnja 1992. godine). Stvorena je osnova za kasnije napredovanje oslobodilačkih akcija. To je bio motiv i drugim sredinama da se neprijatelj može savladati. Poslije rujanskog rata u Šibeniku, i širom Hrvatske nizale su se uspješne akcije protiv neprijatelja. No da bi se sve to ostvarilo bilo je nužno napraviti preustroj policijskih snaga iz mirnodopskog u ratni ustroj, gdje su tako preustrojene postrojbe policije u ratni ustroj i postrojbe 113. brigade ZNG-e Šibenik, a kasnije i 15. domobranske pukovnije i 142. brigade drniške, bile uvezane u borbenom djelovanju i da su Stožeri policijskih postrojbi i postrojbi ZNG-e permanentno koordinirali, a sve to još i uvezano uz logističku potporu Zajedničkog (kriznog) štaba u Šibeniku, tako da su u sustav obrane bili uvezani svi raspoloživi potencijali, ljudski i materijalni, vojni i civilni. Značaj te obrane, zrcali se u činjenici, kakva je crta dodira sa neprijateljem dosegnuta na 22. rujna 1991. godine, takva je zadržana sve do akcije “Oluja-95”, 1995. godine, osim dijela crte bojišnice koji je HV pomakla na Miljevačkom platou 21. 06. 1992., nakon čega su policijske postrojbe držale crtu bojišnice na Miljevačkom platou koordinirano sa ZNG-om i domobranskim postrojbama  HV sve do Oluje.


    [1] Brzojavka MUP-a RH broj 511-01-35-34140/1-90 od 07. 12. 1990. o podizanju sigurnosnih mjera i Posebni operativni plan rada PU Šibenik broj 511-13-01-SP-256-1/90 od 07. 12. 1990. godine, nastavno na footnote 3 ovog rada

    [2] Brzojavkom broj sp. kab. 88/9-90 od 07. 12. 1990. godine potpisanoj po ministru obrane Martinu Špegelju i ministru unutarnjih poslova Josipu Boljkovcu izdana je Naredba za formiranje Zajedničkog štaba za područje Policijske uprave Šibenik, konkretno su imenovane osobe koje ulaze u sastav štaba sukladno dužnosti pa je određeno da u sastav ulaze 1. Načelnik policijske uprave, 2. Predsjednik skupštine općine, 3. Predsjednik izvršnog vijeća SO, 4. Sekretar općinskog sekretarijata za narodnu obranu, 5. Načelnik centra – šef ispostave državne sigurnosti, 6. Pomoćnik načelnika policijske uprave, 7. Načelnik za operativne poslove JS policijske uprave, 8. proizvoljno po potrebi, a točkom II. Naredbe određeno je da komandant zajedničkog štaba bude načelnik Policijske uprave Šibenik Nikola Vukošić. Također je naloženo da se formiraju i Općinski štabovi iste namjene i naznačen je sastav tih štabova.

    [3] Brzojavka MP-a RH broj 511-01-54-SP-24/1-91. od 17. 06. 1991. godine, u svezi uputa ministra MUP-a, broj 511-01-SP—60/1-91. i ministra MO, UR broj 512-01-91-1 od 10. 05. 1991. godine o primopredaji pripadnika rezervne policije u rezervni sastav Zbora narodne garde (ZNG-e), kojom se nalaže da se 70% pripadnika rezervnog sastava policije odmah prevodi u rezervni sastav Zbora narodne garde, te da se i od novonabavljenog oružja 70% odmah izdvoji za potrebe ZNG-e.

    [4] Dodatna pozitivna i odlučijuća činjenica koja je doprinjela uspjehu jest preklapanje u istoj osobi Nikoli Vukošiću kao Načelniku PU Šibenik, rukovoditelj Stožera policije i komandant Zajedničkog  (kriznog) štaba Općine Šibenik.

  • U Šibeniku 87 svijeća za Grad Vukovar


    Danas, 25. kolovoza 2012. u 10 sati, u Vukovarskoj ulici u Šibeniku, članovi i dužnosnici HSP-a Šibensko-kninske županije, predvođeni Predsjednikom Županijskog vijeća HSP-a Šibensko-kninske županije Ivicom Zoricom, zapalili su 87 svijeća simbolično položenih u ime „Vukovar“ kako bi nastavili tradiciju obilježavanja i sjećanja na nemjerljivu žrtvu Grada Vukovara i njegovih branitelja, utkanu u obranu i očuvanje Domovine Hrvatske.

  • Hrvatska stranka prava položila vijenac ispred spomenika hrvatske pobjede


    Danas je povodom svečanog obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana branitelja i 17. obljetnice Oluje, Predsjednik HSP-a Danijel Srb, predvodeći delegaciju HSP-a, položio vijenac i upalio svijeću ispred spomenika hrvatske pobjede Oluja 95. na trgu Ante Starčevića u Kninu.

    Tom prilikom su evocirane uspomene na sve hrvatske branitelje, posebice one ranjene i poginule hrvatske branitelje i njihove obitelji, kao i na veličanstvene akcije obrane u Domovinskom ratu, a posebno na krunu svih akcija obrane Domovine, Oluju 1995.

     

     

     

     

  • Održan Županijski Zbor HSP-a Šibensko-kninske županije


    Županijsko vijeće HSP-a Šibensko-kninske županijeU Šibeniku je, 31. 07. 2012. godine sa početkom u 19.30 sati, održan Županijski zbor HSP-a Šibensko-kninske županije. Uz okupljenih više od 250 članova, na zboru su kao gosti nazočili predsjednik HSP-a Daniel Srb, počasni predsjednik HSP-a Anto Đapić, predsjednik Glavnog stana HSP-a Berislav Gržanić, predsjednik Županijskog vijeća HSP-a Splitsko-dalmatinske županije Josip Matković i drugi dužnosnici HSP-a, te gosti iz lokalne zajednice.

    Na Županijskom zboru HSP-a birani su dužnosnici i tijela HSP-a Šibensko-kninske županije. Za predsjednika Županijskog vijeća HSP-a Šibensko-kninske županije izabran je Ivica Zorica. Ujedno izabrani su članovi Nadzornog odbora HSP-a Šibensko-kninske županije i članovi Časnog suda HSP-a Šibensko-kninske županije.

    Odmah po završetku Zbora, održana je konstituirajuća sjednica Županijskog vijeća HSP-a Šibensko-kninske županije na kojoj se donijela odluka o konstituiranju tog vijeća. Potom je isto Vijeće osnovalo Predsjedništvo Županijskog vijeća HSP-a Šibensko-kninske županije, u čiji sastav su, uz prethodno na Zboru izabranog predsjednika Ivicu Zoricu, izabrani: za dopredsjednike Milan Maloča i Stipe Peran, za tajnicu Anita Belak, za rizničara Renato Skelin, te za članove predsjedništva prof. Krešimir Boršić, Milorad Mišković, prof. Tatjana Gulin i mr. sc. Goran Grguričin.

    Po završenom radnom dijelu, okupljanje se nastavilo uz prigodan program i zakusku.

    Ivica Zorica - predsjednik Ž.V. HSP-a Šibensko-kninske županijeDaniel Srb

     

     

     

     

     

  • Šibenski HSP: Spomenik u Srbu povijesna je krivotvorina!


    Šibenski HSP: Spomenik u Srbu povijesna je krivotvorina!Vodstvo Šibensko-kninskog HSP-a na čelu s Ivicom Zoricom i Goran Grguričinom, Šibenčanima je danas na nekoliko frekventnih lokacija u gradu dijelilo Proglas o spomeniku u Srbu koji je, drže pravaši, spomenik zločinačkom pokolju hrvatskih civila, a ne antifašistički ustanak kakvim ga se službeno smatra.

     HSP-ovci, naime, smatraju kako se 27. srpnja 1941. u mjestašcu u Lici, Srbu nije dogodio antifašistički ustanak već četnički pokolj nad 350 hrvatskih katoličkih hodočasnika. Podsjetimo, spomenik ustanka u Srbu obnovljen je 2010. godine pod pokroviteljskom predsjednika RH Ive Josipovića i Vlade RH u suradnji sa Savezom antifašista Hrvatske, a za isti je iz državnog proračuna izdvojeno 2,5 milijuna kuna.Spomenik u Srbu povijesna je krivotvorina

     

     

     

     

  • HSP Šibensko-kninske županije na Bleiburgu


    I ove godine evocirana su sjećanja i odana komemorativna počast stradavanju na Bleiburgu, gdje su nazočili ispred Hrvatske stranke prava predsjednik Daniel Srb sa suradnicima, kao i  izaslanstvo HSP-a Šibensko-kninske županije koje je vodio povjerenik Ivica Zorica, a nazočili su i predsjednik Gradske podružnice HSP Grada Šibenika mr. sc. Goran Grguričin, potpredsjednik Milorad Mišković i tajnik Stipe Peran.

    Uz Predsjednika Daniela Srba, koji je ove prigode ispred HSP-a položio vijenac, svi članovi HSP-a koji su sudjelovali u ovom komemorativnom siječanju, obnovili su spomen na tragediju koja je počela od 15. svibnja 1945. kada su se Hrvatska vojska i civili počeli povlačiti prema Britanskoj vojsci kod Bleiburga i na sam pokolj koji je započeo je 17. svibnja, a nastavio se u nekoliko narednih mjeseci. Memorija Bleiburga je postala simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika 1945.

    Uz počinjene ratne zločine ubijanjem vojnike i civila na samoj Bleiburgškoj poljani i okolici, kao i velik broj zločina koji su uslijedili kasnije, Bleiburg je bio posljednji plamen vjere i nade u spas, a danas je simbol stradavanja Hrvata.

    Upravo su iz Bleiburga krenule kolone zarobljenih vojnika i civila na stravične marševe smrti. Ta stradanja bila su najteža za hrvatski narod. Mnogi su, probijajući se kroz Sloveniju, izginuli, zarobljeni, prisiljeni na predaju, dok je glavnina pripadnika Hrvatskih oružanih snaga i civilnog pučanstva 15. svibnja 1945. na polju u austrijskom gradiću Bleiburgu, posredništvom zapadnih sila, prisiljena na predaju, a potom prepuštena na milost i nemilost partizanskim jugoslavenskim postrojbama. Svi su oni, svrstani u zarobljeničke kolone, usmjereni u unutrašnjost komunističke «demokratske» Federativne Republike Jugoslavije, da bi odmah u Sloveniji bili izloženi pljačkanju, mučenju i ubijanju, o čemu svjedoče brojna stratišta od Maribora do Kočevja.

    Gradska podružnica HSP Grada Šibenika, drži da je u svojoj propovijedi biskup Ante Ivas izrekao temeljni okvir i zajednički nazivnik simbola i metafore Bleiburga, citirajući velikog šibenskog sina Vinka Nikolića:

    “Pišem ti mila moja, zemljo Hrvatska, ljubavi moja vjerno voljena. Moja lijepa, među zemljama najljepša. Kroz vjekove ubijana, u vjekovima neubijena. Pišem, vjeran vjernoj: nikad te zaboraviti neću! Zbog tebe su mnogi na obraz mi pljuvali, al ja se ponosim s tobom, o moja časna i ponosna, zemljo moja plemenita. Neka te čitav svijet niječe, je te nikad zanijekati neću… Mi umiremo sa slikom tvojom na srcu. S imenom tvojim na usnama, s vjerom i pokojem u duši da ćeš živjeti vječno, naša besmrtna Hrvatska!”

    Hrvatska stranka prava ostaje dosljedna u siječanju na sve tragedije hrvatskog naroda u dugom i mukotrpnom puti do stvaranja Domovine Hrvatske, kao sna koji su kroz stoljeća snivali mnogi. Premda je danas san postao java, još uvijek je nedosanjana u svim hrvatskim snovima.

  • Održan Zbor podružnice Vodice


    Na Zboru gradske podružnice HSP-a Grada Vodice za predsjednika izabran je Krešimir Boršić. Također, izabrana su i tijela Gradske podružnice i to Izvršni odbor, a ujedno i Predsjedništva Gradske podružnice HSP-a Grada Vodice, koje uz predsjednika Krešimira Boršića, čine još i dopredsjednici Josip Erceg i Radoslav Juričev Sudac, potom, Zvonimir Šiljac, tajnik, Miro Tabula, rizničar, te ostali članovi, Ivan Storić, Mihovil Kardum, Ante Šunjerga i Jurica Škarić. Ovo predsjedništvo karakteriziraju mlađi članovi i branitelji, tako da je u predlaganju kandidata došla do izražaja koncepcija promicanja mlađih uz podršku starijih članova i branitelja iz Domovinskog rata, a temeljeno na konceptu novog pozicioniranja HSP-a u zajednici. U Nadzorni odbor Gradske podružnice HSP-a Grada Vodice, izabrani su Ivan Storić, Ante Tabula i Anita Gečević.

    Predsjednik Krešimir Boršić u obraćanju nakon izbora, ukazao je da je u svom dosadašnjem radu, kao povjerenik podružnice, nastojao stvorili zdrave temelje za daljnje funkcioniranje stranke na ovom prostoru Grada Vodica, te da će bit usredotočen na gospodarska i socijalna pitanja Grada Vodica, a pokretač svega da će bit mladi ljudi i branitelji, koji su imali viziju drugačijeg života od onoga što se do danas kroz sve vlasti dogodilo. Naveo je da je novoizabranom vodstvu cilj omasoviti članstvo kako bi spremni dočekali iduću izbornu godinu, a ovim Zborom stvoreni su temelji za ozbiljno funkcioniranje HSP-a u Gradu Vodice.

    Na Zboru su nazočili i član predsjedništva  HSP-a i član Glavnog stana, ujedno i povjerenik HSP-a Šibensko-kninske županije Ivica Zorica, zatim član Glavnog stana i predsjednik Gradske podružnice HSP-a Grada Šibenika mr. sc. Goran Grguričin sa suradnicima iz Gradske podružnice HSP Grada Šibenika, član Glavnog stana i potpredsjednik GP HSP Grada Šibenika Milorad Mišković, te povjerenici i članovi iz podružnica HSP-a Drniša i Promine. Zbor je pozdravio i gost Marin Mikšić ispred HSS-a Grada Vodice.

  • Održan Zbor podružnice HSP-a Knin


    Na održanom Zboru gradske podružnice HSP-a Grada Knina za predsjednika kninskih pravaša izabran je  Milan Maloča.
    Također, izabrana su i tijela Gradske podružnice i to Izvršni odbor, a ujedno i Predsjedništva Gradske podružnice HSP-a Grada Knina, koje uz predsjednika Milana Maloču, čine još i dopredsjednici Matea Serdarušić i Marino Goreta, potom, Josipa Palić, tajnica, Božica Ilinović, rizničarka, te ostali članovi, odnosno članice, Dalibor Čavala, Ivica Šarić, Dijana Marjanović i Magdalena Pranjić. Ovo predsjedništvo karakteriziraju mlađi članovi i čak pet žena, odnosno djevojaka, tako da je u predlaganju kandidata došla do izražaja koncepcija promicanja mlađih i žena, temeljeno na konceptu novog pozicioniranja HSP-a u zajednici. U Nadzorni odbor Gradske podružnice HSP-a Grada Knina, izabrani su Ivica Pranjić, Nediljko Srdarušić i Nediljko Penić.

    Predsjednik podružnice g. Milan Maloča, u obraćanju nakon izbora, ukazao je da je u svom dosadašnjem radu, kao povjerenik podružnice, nastojao pomiriti narušene odnose među postojećim članstvom HSP-a kako bi stvorili zdrave temelje za daljnje funkcioniranje stranke na ovom prostoru Grada Knina, te da će bit usredotočen na gospodarska i socijalna pitanja Grada Knina, a pokretač svega da će bit mladi ljudi. Naveo je da je novoizabranom vodstvu cilj omasoviti članstvo kako bi spremni dočekali iduću izbornu godinu, a ovim Zborom stvoreni su temelji za ozbiljno funkcioniranje HSP-a u Gradu Kninu.

    Na Zboru su nazočili i član predsjedništva  HSP-a i član Glavnog stana, ujedno i povjerenik HSP-a Šibensko-kninske županije Ivica Zorica, zatim član Glavnog stana i predsjednik Gradske podružnice HSP-a Grada Šibenika mr. sc. Goran Grguričin sa suradnicima iz Gradske podružnice HSP Grada Šibenika, član Glavnog stana i potpredsjednik GP HSP Grada Šibenika Milorad Mišković, te povjerenici i članovi iz podružnica HSP-a Drniša, Vodica, Kijeva.

  • Predsjednik HSP-a Daniel Srb u radnom posjetu u Šibeniku


    U radnom posjetu ŽV HSP Šibensko-kninske županije, boravio je predsjednik HSP-a Daniel Srb, gdje je domaćin bila Gradska podružnica HSP Grada Šibenika. Program radnog posjeta obuhvaćao je održavanje javne tribine i nazočnost na obilježavanju 100. obljetnice rođenja velikog šibenskog sina, pjesnika Vinka Nikolića. Predsjednik Daniel Srb, prvo je održao predavanje na javnoj tribini u Gradskoj knjižnici Grada Šibenika na temu „Hrvatska politika i gospodarstvo danas i nakon ulaska Hrvatske u EU“. Tribina je bila vrlo posjećena, gdje su građani i članovi HSP-a ispunili dvoranu, te zainteresirano poslušali izlaganje teme, a potom i aktivno sudjelovali, postavljajući pitanja i raspravljajući, kako o samoj temi, tako i o današnjem aktualnom trenutku pravaštva.

    Nakon toga, predsjednik Daniel Srb je, uz mnogobrojne građane, kao i uz župana Šibensko-kninske županije Gorana Pauka, gradonačelnika Grada Šibenika dr. Antu Županovća, predsjednika Gradskog vijeća Grada Šibenika, mr. sc. Gorana Grguričina, i druge županijske i gradske dužnosnike, te oca biskupa Antu Ivasa, svećenike i časne sestre, nazočio u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku, programu pod nazivom „Veliki šibenski sin Vinko Nikolić“ koji je upriličen povodom obilježavanja 100. obljetnice rođenja velikana hrvatske riječi.

    Manifestaciju je u HNK Šibenik organiziralo Društvo za očuvanje šibenske baštine Juraj Dalmatinac i ogranak Matice Hrvatske Šibenik, povodom stotog rođendana ovog velikog pjesnika. U programu obilježavanja, govoreći o liku i djelu pjesnika Vika Nikolića, kazivao je jezikoslovac Prof. Dr. sc. Josip Lisac, gdje je između ostalog naveo: „Lik i djelo Vinka Nikolića su od epohalne, vrhunske važnosti. On je prvenstveno veliki domoljub, čovjek pomirenja hrvatskog naroda, izvanserijska je njegova uloga u uredništvu Hrvatske revije, toliko vrijedna da je njegov književni rad trpio zbog silne zauzetosti na tom polju. Njegova memoaristika, putopisna i dnevnička literatura također su neprocjenjive, a naravno, ne treba zanemariti poeziju, onu na standardnom hrvatskom jeziku, kao i pjesme na šibenskom, zavičajnom idiomu“

    Vinko Nikolić rodio se 02. ožujka 1912. godine u Šibeniku, gdje je i završio pučku školu i katoličku realnu gimnaziju. Hrvatsku književnost i jezik diplomirao je 1937. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Krajem drugog svjetskog rata, povlači se s postrojbama NDH i civilima u Austriju, gdje je kao ratni zarobljenik prebačen u Italiju u izbjeglički logor. Prigodom preseljavanja 27. ožujka 1946. godine iskočio je iz vlaka te postao političkim emigrantom. Zbog opasnosti ubrzo napušta Italiju i odlazi u Južnu Ameriku, točnije u Argentinu u Buenos Aires. Kako nije htio da se ugasi glas hrvatskog iseljeništva, ondje se ubrzo počeo baviti novinarstvom, te je u rujnu 1947. godine, zajedno sa Franjom Nevistićem, pokrenuo, i do lipnja 1950. godine uređivao, zbornik Hrvatska. Od stvaranja slobodne Hrvatske, živio je u Zagrebu. Vinko Nikolić umro je u rodnom Šibeniku 12. srpnja 1997. godine.

    Nakon ove manifestacije predsjednik Danijel Srb, nastavio je radno druženje sa članovima HSP-a Šibensko-kninske županije, gdje su se razmijenila aktualna iskustva i planovi za daljnje pozicioniranje HSP-a i pravaštva u Šibensko-kninskoj županiji.

  • HSP Šibensko-kninske županije: Zašto biti PROTIV pristupanja EU?


    Aktualno je nametnuta dilema: „Da li biti ZA ili PROTIV pristupanja u EU?“

    Temu treba sagledati u ukupnosti što Republika Hrvatska i građani hrvatske dobiju ili mogu dobiti kada se Republika Hrvatska nađe u sustavu pravnih propisa, normi, pravila, kvota i svekolikih drugih determinanti, koje je taj europski sustav već postavio i izgradio prema svojoj mjeri, a što Hrvatska i građani hrvatske gube, odnosno, za što će sve biti uskraćeni ili zakinuti postankom dio takvog, birokratskog sebi samodovoljnog  sustava. Ili kratko, zašto biti PROTIV pristupanja u EU?

       Na tom tragu, evidentno je da su osnivači i zemlje nositelji organizacije i razvoja EU, stvarali sustav pravnih normi o pravila, kvota i normativa,  prema svojim interesima, prema svojim mjerilima, a svaka daljnja članica se morala uklapati u taj sustav građen prema njihovim interesima i njihovoj mjeri, a na uštrb i redukciju interesa one zemlje koja bi trebala postati nova članica. Ovdje se ne radi o dilemi da li smo za moderne civilizacijske stečevine na svim područjima razvoja ljudskog opstanka na Zemlji, ili smo za nazadne, primitivne i barbarske zakone i odnose u društvenim zajednicama i poretku. Slikovito kazano, Europska zajednica sašila je odijelo prema svojoj mjeri, a oni koji ga trebaju nositi, ne mogu ga prekrajati, već ga kao takvog moraju odjenuti, pa bilo im preširoko ili pretijesno. Ne želimo stara, pohabana odijela, jesmo za nova moderna, ali šivana po našoj mjeri.

    Ovdje se radi o određenju da li smo spremni cjelovitost atributa svog suvereniteta, svoje resurse u cjelovitim raspoloživim zalihama staviti na korištenje, upravljanje i raspolaganje vodstvu (eliti) jedne nadnacionalne organizacije, a pod okolnostima, uvjetima i pravilima koja su već unaprijed od te iste organizacije postavljena na platformi ostvarenja interesa same te organizacije, ili u najmanju ruku ostvarenju dominanto njihovih interesa, dok se interes RH i građana RH ne potencira kao dominantni interes u tom pristupanju, već se pristupno pregovaranje postavilo tako da se interesi građana RH moraju podrediti, uklopiti, uvezati u već postojeću kompoziciju definiranih interesa.

    Držim da nije dobro za Republiku Hrvatsku i njezine građene, dovesti se u ovakav podređeni položaj

       Drugo je pitanje i problem, što se, bez obzira na prividnost beskonačnih mogućnosti u informiranju u globalno dostupnim komunikacijama, stvara privid informiranosti građana o ovom problemu, dok je realnost suprotna, takva da je mjerljivo evidentno, da je velik dio građana, pa i onih obrazovanijih ili onih i akademski obrazovanih, u velikoj mjeri nedovoljno informiran, ili je neinformiran, neupoznat sa svekolikim pravnim pravilima i sa svim što uređuje unutarnje odnose u toj zajednici. Mnogi istaknuti pojedinci u javnom životu i na javnim funkcijama, samo deklarativno podržavaju i ponavljaju da je dobro pristupiti u članstvo EU, a kada ih se konkretno pita o konkretnim stvarima pravnih pravila i odnosa, te posljedica po RH, tada ostaju bez odgovora.

    Držim da građani nemaju realna saznanja u kakvom će se položaju i odnosima zateći pojedinac i zajednica sadašnjeg sustava u Republici Hrvatskoj, kada se implementiraju u sustav EU uređen po njihovoj mjeri.

    Neki najjednostavniji primjeri nepovoljnog  položaja RH u EU:

    1. Hrvatska će imati manje od 1% pravo glasa u europskom parlamentu.
    2. Hrvatska će morati plaćati članarinu u visini od 4 milijarde kuna godišnje.
    3. Poskupljenje duhanskih i naftnih derivata vjerojatno i alkoholnih proizvoda.
    4. Ograničavanje proizvodnje na normu koju će odrediti EU parlament (npr. u Slavoniji postoje tri šećerane koje će svoju proizvodnju morati smanjiti za 35% što znači zatvaranje jedne od tri šećerane).
    5. Hrvatska nema pravo na gospodarski pojas u Jadranskom moru (talijani imaju pravo loviti u našem moru i vaditi naftu iz istoga, napomenimo da su svoj dio Jadrana izlovili zato što posjeduju ogromnu i najmoderniju brodicu na mediteranu).
    6. Hrvatska gubi brodograđevnu industriju.
    7. Hrvatska se obvezuje na izgradnju i dodjelu stanova onima koji su 1991. godine napustili Hrvatsku i sudjelovali u agresiji na nju.
    8. Pristanak na pretvaranje velikosrpske agresije u građanski rat i s tim u vezi odustajanje od ratne odštete.
    9. U procesu tzv. pregovora Hrvatska je izložena ucjenama (prodaja ili predaja nacionalnih bogatstava, teritorijalne ustupke susjedima, otvaranje tržišta nelojalnoj konkurenciji i monopolima, prodaju poljoprivrednog zemljišta i dr.).
    10. EU fondovi financiraju što je u interesu EU, a ne što je u interesu RH.
    11. Za Hrvatsku su predviđeni višestruko manji iznosi EU fondova za RH u odnosu na zemlje koje su nedavno postale nove članice.

    Neke neistine o EU:

    1. Neistina je da je Europska unija demokratska zajednica zemalja. Ona nije parlamentarna demokracija, ondje vlada izraziti demokratski deficit. Europski parlament ne donosi zakone. Sve akte predlaže isključivo neizabrano izvršno tijelo: Europska komisija! Europljani biraju samo zastupnike u Europarlamentu, ali oni ne smiju predlagati zakone, samo o njima raspravljaju i daju svoje mišljenje! Sva je vlast u rukama neizabranih moćnika, europskih komesara. Gdje je tu vladavina prava i pravna država koju tako lako prevaljuju preko usana? Ne zaboravimo: uvijek kada izvršnu vlast prestane kontrolirati volja naroda – demokracija se pretvara u diktaturu! Europska unija istinski je karneval demokracije. 

    2. Neistina je da bismo iz EU „povukli“ ogromna novčana sredstva. Nismo ni dosad u tome bili naročito uspješni, dapače dokazali smo da smo na tom polju totalne trube. EU, s druge strane, nije dobrotvorna ustanova, a uz to ondje vlada spektakularna rastrošnost! Najniža početna plaća stalno zaposlenog asistenta iznosi 2654 eura, najviša predviđena službenička plaća je18.370 eura. Europarlamentarci zarađuju do 14.727 eura mjesečno, komesari Europske komisije i 23.000 eura, a predsjednik Europskog vijeća (preračunato) čak 234.480,30 kuna! Eurokrati su 5,25 milijuna eura spiskali na službene aute, a 300.000 zapili na koktel-zabavama! Mislite li da će nam takva superdržava financijski pomoći? Sigurno je, međutim, da će Hrvatska morati plaćati „članarinu“ od 600 milijuna eura godišnje! Prema projekcijama EU-a, Hrvatska bi trebala povući iz EU-a 170 milijuna eura za 2012. i samo 32 milijuna za 2013. u sklopu pomoći za novčani tok svježoj članici ošamućenoj skupoćom članstva. Tko tu dobiva? Tko tu „povlači“ sredstva? 

    3. Neistina je da je Unija pravedna prema svim svojim članicama. Nisu svi jednaki – u Uniji ima i jednakijih! Kao primjer uzmimo famoznu „UK-korekciju“: nju plaćaju zbog dogovorenog smanjenog doprinosa Ujedinjenog Kraljevstva sve zemlje-članice. Slovenija će, tako, u proračun EU 2011. godine uplatiti 14,3 milijuna eura za Ujedinjeno Kraljevstvo. Znamo li koliko će milijuna eura plaćati Hrvatska uđe li kojom nesrećom u Uniju? A tu su i „duboki ekonomski misteriji“ poljoprivredne politike EU. Pune poticaje u poljoprivredi poljoprivrednici će ostvariti tek za 7-10 godina. Je li ih itko o tome obavijestio? Je li im itko rekao da bogatije i starije članice dobivaju veće poticaje? Ako je godišnji poticaj po hektaru u Letoniji 83 €, a u Belgiji 447 €, kako bi uopće letonski seljak mogao biti konkurentan belgijskom? I što mislite, hoće li hrvatski poljodjelac dobivati poticaje slične belgijskima ili možda ipak prije one sličnije letonskima? 

    4. Neistina je da je EU uređena asocijacija koja se uspješno bori protiv korupcije. Ona je pretjerano birokratiziran (i zbog toga veoma skup) mehanizam. Europska je unija korumpirana do srži, računi joj nisu potvrđeni 17 godina zaredom zbog milijardi izgubljenih u prijevarama i rasipnosti.  Prema službenim podacima, samo u Europskoj komisiji radi oko 38.000 ljudi. U Europskom parlamentu koji broji preko 700 zastupnika (a svaki zastupnik ima i svoje osoblje) radi još i oko 6000 ljudi u njegovu Generalnom sekretarijatu. U Generalnom sekretarijatu Vijeća EU radi preko 3500 djelatnika. A to je samo dio cijele te birokratske vojske koja građane Europe stoji čak 1.147.885.101.616 eura godišnje! Ne varajte se: to ne plaćaju dobre vile, nego građani Europske unije. Želimo li im se pridružiti?  

    5. Neistina je da bismo ravnopravno sudjelovali u krojenju političke sudbine Europe s drugim zemljama-članicama. Koliko bi bilo hrvatskih zastupnika u Europarlamentu? Imali bismo dvanaest zastupnika, ili 1,6% od Europskog parlamenta koji broji 736 zastupnika, slijedom čega bismo bili u Uniji utjecajni manje od obične statističke pogreške! Pod pretpostavkom da se u EU-parlamentu uopće o nečem odlučuje (a ne odlučuje se). Uz to, otegotna je okolnost što bi hrvatski zastupnici u parlamentu zastupali nadnacionalne europske partije kojima pripadaju (tako je propisano). Zastupnici SDP-a zastupali bi interese Partije europskih socijalista (PES) jer je SDP pridružena članica te stranke. Zastupnici HDZ-a zastupali bi interese Europske pučke partije (EPP), jer je HDZ pridružena članica te stranke. HNS je, kao i HSLS i IDS, članica Europske liberalno-demokratske i reformske stranke (ELDR), pa bi – logično – HNS zastupao interese te stranke. Stoga opravdano pitamo: Tko bi zastupao nas?

    6. Neistina je da bi bilo dobro za našu zemlju kad bi nam Unija omogućila slobodno kretanje i školovanje mladih. Unija bi ih obrazovala zbog svog probitka, iskoristila sve što vrijedi od takvih „intelektualnih resursa“, vratila nam ih pred penziju, a nas pretvorila u zemlju neobrazovane radne snage nesposobne upravljati vlastitom državom. Čitava regija smatrala bi se područjem iz kojeg se crpi jeftinu i neobrazovanu radnu snagu (i velika prirodna bogatstva, od vode nadalje). To je povezano, jer ako je radna snaga slabo obrazovana, neće moći upravljati svojim bogatstvima. EU preporuča da se na sveučilištu ograničimo na prve tri godine bolonje i kroz to prepoznamo najtalentiranije, a potom ih isporučimo njima. Oni bi kod njih završili diplomski i doktorirali. Potom bi kod njih radili do 50. godine života, a nakon toga nam se vratili. To je plan na temelju kojeg se jasno vidi da je put u Europsku uniju zapravo put u zaostalu Hrvatsku.

    7. Neistina je da svi žele u EU i da nitko iz nje ne bi van. Čak 79,8% Norvežana je po istraživanju od 6. prosinca 2011. protiv pripajanja EU, pa nakon dva pokušaja (’72. i ’94) više ne planiraju referendum. Više od pola Islanđana povuklo bi aplikaciju za pridruživanje Uniji, dok bi ih preko 57% glasalo protiv. Polovica Britanaca bi rado da njihova zemlja istupi iz Unije, tek 32% vjeruje kako je članstvo u Uniji pozitivno za Ujedinjeno Kraljevstvo. Prije zaoštravanja krize i dolaska neizabranog gubernatora Montija, 63% Talijana željelo je da njihova zemlja odmah napusti Uniju.

    8. Neistina je da su Europa i Europska unija isto. Nisu. Europa je prekrasan kontinent, a Europska unija je nedemokratska federacija koja služi interesima krupnog kapitala. Nema ništa lošeg u europskoj suradnji, ali je mnogo toga lošeg u Europskoj uniji. S cijelim se svijetom može lijepo surađivati na ekonomskom, kulturnom i svakom drugom planu, bez da se ulazi u sumnjive (ali skupe) političke asocijacije. U tom smislu, laž je i da Unija nema alternative, a tvrdnja da ako ne uđemo u EU moramo ući u nekakvu balkansku uniju – potpuna je glupost. Dodatno, takvo je što izričito zabranjeno hrvatskim Ustavom, pa je tako ta papirnata babaroga razobličena.

    9. Neistina je da Europska unija brine o građanima svojih zemalja-članica. Ona brine o svojim interesima koji su premreženi interesima krupnog kapitala koji ih je i postavio na njihove funkcije (korporatizam). Europska je unija neoliberalna federacija korporativno-bankarskih interesa. Poslušajte unijske dužnosnike: uvijek govore o saniranju dugova, izvlačenju država iz kriza, spašavanju banaka i investicija – ali nikad ne govore o ljudima! Osim kad im spremaju mjere drastične štednje, bolne rezove, stezanje remena, smanjenja plaća i uvođenje novih poreza! 

    10. Laž je da je Europska unija jamac stabilnosti i razvoja demokracije u Europi. Ona je meka diktatura u kojoj vlast ne proizlazi iz naroda. Ni više, ni manje. No, u posljednje vrijeme zapaža se i sve jasnije skretanje u totalitarizam: Unija posve otvoreno za premijere Grčke i Italije bez slobodnih izbora postavlja svoje ljude iz Družbe Bilderberg i Trilaterale. Po principu „problem-reakcija-rješenje“ unijsku krizu (koja predstavlja „problem“) namjerno se produbljuje kako bi se izazvao zahtjev naroda da se nešto učini (što je očekivana „reakcija“) te potom ponudio izlaz: sveopće ujedinjenje, jedinstvena svjetska vlada, vojska i banka, potpuni nadzor, Novi svjetski poredak (kao „rješenje“ koje je zamišljeno od početka). Ne, to nije teorija zavjere, nego njena praksa. I upravo se zbiva pred našim očima. Tko ima oči neka vidi.

    Zato glasuj PROTIV pristupanja EU!

  • Mirko Čondić: HDZ i SDP su dvije ruke istog tijela s mozgom u Haagu


    Umirovljeni pukovnik HV i invalid Domovinskog rata Mirko Čondić prije deset godina pokrenuo je borbu za dignitet Domovinskog rata koja je kulminirala skupom na splitskoj rivi. Od tada je prošlo 10 godina i malo tko je očekivao povratak Čondića na način da će zauzeti jedno od vodećih mjesta na političkoj sceni HSP-a. Mirko Čondić u IX. izbornoj jedinici nositelj je HSP-ove liste, a koji je razlog povratka Čondića na političku scenu i što Čondić može sa tom strankom ponuditi hrvatskim biračima ali i novoj Hrvatskoj, pokušali smo doznati u intervju koji je dao za Politiku.hr.

    MIRKO ČONDIĆ: HSP sa mnom kao nositeljem liste IX. Izborne jedinice nudi hrvatskim biračima upravo ono što ne može ni jedna politička stranka. Hrvatskim biračima na izborima je ponuđena mogućnost birati između časti, poštenja, patriotizma, vjerodostojnosti, dosljednosti, odanosti, odgovornosti i spremnosti zastupanja interesa vlastitog naroda NASUPROT desetogodišnjoj vladavini političkih struktura HDZ-a, SDP-a i njihovih koalicijskih partnera (HNS, HSS, HSLS, IDS, SDSS) premreženih mitom i korupcijom, izdajom nacionalnih interesa, izdajom pravednog, obrambenog, legitimnog i osloboditeljskog Domovinskog rata, rasprodajom i pljačkom nacionalnih bogatstava…

    POLITIKA: Jedan ste od političara, ako Vas tako možemo nazvati, koji je „oštar na jeziku“ kada su u pitanju pojedine hrvatske stranke. Nerijetko spominjete „jednosmjernu cestu“ kojom idu HDZ i SDP, po čemu držite da se one razlikuju odnosno dodiruju ?

    MIRKO ČONDIĆ: „Oštar na jeziku“? Iznosim samo činjenice. SDP-ova koalicijska vlast dala je političkom sudu u Haagu nadležnost nad osloboditeljskim akcijama „Bljesak“ i „Oluja“, HDZ-ova koalicijska vlast je izručila hrvatske generale tom istom sudu.  SDP-ova koalicijska vlast započela je prodaju INE, a HDZ-ova je završila. SDP-ova je odustala od gospodarskog pojasa, HDZ-ova također. Norac, Gotovina, Markač, Brodarac, hrvatske banke, INA, Pliva, HT i mnogi drugi žrtve su dviju istih politika. Ako je iznošenje činjenica i nuđenje alternative „biti oštar na jeziku“, tada jesam oštar na jeziku. 2000 godine sam tvrdio da vlast izručuje Domovinski rat političkom sudu u Haagu i da se želi osuditi pravo hrvatskog naroda na slobodu i neovisnost te krivotvoriti povijest na ovom prostoru, tada sam nazvan političkim teroristom, rušiteljem Ustavno pravnog poretka, a danas je Hrvatska suočena sa prvostupanjskom presudom generalima Gotovini i Markaču da je nastala na udruženom zločinačkom pothvatu, 2003. godine kada usprkos većini  građana i medija nisam podržao lik i djelo velikog vođe, HDZ-ov visoki dužnosnik javno je pozivao na moje vješanje. HDZ i SDP dvije su ruke jednog tijela sa mozgom u Bruxellesu.

    POLITIKA: Otvoreno prozivate premijerku Kosor, držite da je bila pobornica pokreta za Jugoslaviju te aktivna sudionica tkz. „Kumrovečke škole“. Tko je u stvari po vama Jadranka Kosor, i kako je od anonimne članice HDZ-a došla do prestižnog položaja premijerke?

    MIRKO ČONDIĆ: Da je Jadranka Kosor bila polaznica „Kumrovečke škole“ danas nije tajna već opće poznata činjenica kao i činjenica da je bila članica SKJ. Jadranka Kosor je isključivo dosljedna u svojoj nedosljednosti, a od anonimne članice HDZ-a do potpredsjednice Vlade i premijerke došla je zahvaljujući želji i nalogu dragog joj Ive Sanadera.

    POLITIKA: Predsjedniku Josipoviću spočitavate da je pobornik pomirenja naroda bivše Jugoslavije. Kao hrvatski časnik, branitelj i HRVI kako gledate na te pokušaje, da li je moguća pomirba, suživot i da li je moguće zaboraviti što su nam učinili. Da li razlikujete po nečemu politiku između Josipovića i Mesića?

    MIRKO ČONDIĆ: Ne spočitavam predsjedniku Josipoviću da je pobornik pomirenja zato što bi to u naravi bilo najnormalnije, ali pomirenje zasnovano na zdravim temeljima što u odnosu Tadić Josipović nije. Onoga trenutka kada Srbija prizna da je izvršila agresiju na Hrvatsku, kada prizna postojanje koncentracijskih logora na tlu Srbije, kada odustane od optužnica protiv hrvatskih branitelja zasnovanih na temelju vojnog tužiteljstva agresorske JNA i kada Srbija kaže gdje se nalazi 999 nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja i civila, tek onda će biti mogući dobrosusjedski odnosi. Gospodin Stipe Mesić je na svu sreću postao bivši predsjednik.

    POLITIKA: Očito je da invalide Dom.rata mnogi koriste i predizborne svrhe. HDZ drži da u njima ima najveći broj poklonika, dok je s druge strane SDP na čelu sa Kotromanovićem donekle suzdržan, ali neumorno dijeli opaske na prava branitelja. Gdje su branitelji u stvari u cijeloj toj političkoj priči?

    MIRKO ČONDIĆ: Hrvatske ratne vojne invalide nitko ne koristi u predizborne svrhe, već oni sami odlučuju kome će dati svoje povjerenje i svoj glas na izborima sa punom odgovornošću za učinjeno. Čelništvo i Đakići nisu odraz razmišljanja velike većine časnih hrvatskih ratnih vojnih invalida.

    POLITIKA: Hrvatska politika i hrvatski generali u Haškom zatvoru? Generala Gotovinu proglašavaju počasnim građaninom Zadra. Da li to čin podrške generalu Gotovini, svojevrsna zahvala za djela koja je učinio za Hrvatsku ili je to svojevrsno političko mešetarenje?

    MIRKO ČONDIĆ: Isključivo sitno, prizemno i političko mešetarenje. Ti isti „plaketari“ su unatrag nekoliko godina skidali sliku Ante Gotovine u prostorijama grada Zadra, a petnaest dana prije izbora generalu Anti Gotovini ti isti daju nagradu kao osobi godine. HDZ-ovci grada Zadra tek su 2011. godine shvatili da je general Gotovina osoba godine, iako je on već 16 godina „osoba godine“ svake godine. Šizofreno.

    POLITIKA: Kako gledate priklanjanje hrvatskih generala pojedinim političkim strankama (HDZ-u). Što se tu u stvari događa, jer ne može se za pojedine generale (koji su se priklonili HDZ-u) reći da vuku mračni dio političke prošlosti?!

    MIRKO ČONDIĆ: Ovo pitanje trebate postavit generalima. Savjetujem Vam da ih pitate ponaosob, a ne kao grupu.

    POLITIKA: Nositelj ste HSP-ove liste za IX. Izbornu jedinicu. Što očekujete od, primjera radi, ličkih birača? Većina njih glasove je davala HDZ-u. Očekujete li  da će Lika i dalje ostati „bastion HDZ-a“, ili slijede drastične promjene?

    MIRKO ČONDIĆ: Bastioni su propali u većem dijelu svijeta, pa tako i u nas 90-tih godina prošlog stoljeća. Hrvatska Lika je prekrasna, a Ličani su dobri domaćini i znam da ću biti rado viđen i lijepo primljen u Lici. Nitko ne polaže ekskluzivno pravo na Liku, pa tako ni HDZ. Činjenica je da je Otac Domovine, dr. Ante Starčević utemeljitelj Hrvatske Stranke Prava, jedine pravaške stranke u Hrvata već 150 godina, rođeni Ličanin iz Žitnika.

    POLITIKA: HSP ide sam na izbore. Kako sada promišljate o postizbornim koalicijama.

    MIRKO ČONDIĆ: Hrvatska stranka prava je stožerna stranka hrvatske desnice i jedina pravaška te se zalaže i zalagat će se za samostalnost i suverenost, za očuvanje nacionalnih interesa i državotvornu zaštitu Domovinskog rata, za strategiju vlastitog gospodarskog razvoja i sa tim programom je u potpunom nesuglasju sa svim političkim strankama hrvatskog političkog spektra. Hrvatska Stranka Prava je jedina stranka koja je protiv ulaska Hrvatske u neku novu naddržavnu asocijaciju, EU.

    POLITIKA: Koga vidite pobjednikom na izborima? Kad bi se Vi pitali, i kad bi morali, da li bi se priklonili Kukuriku koaliciji ili HDZ-u?

    MIRKO ČONDIĆ: Hrvatsku stranku prava.

    POLITIKA: Vaša poruka biračima, poglavito hrvatskim braniteljima i invalidima D.rata?!

    MIRKO ČONDIĆ: Dragi prijatelji, na dan kada imate istinsku moć odlučivanja i biranja, od Vas tražim da budete odgovorni i odlučni i birate Hrvatsku Stranku Prava koja Vam ne nudi Bruxelles, London, Beograd već samostalnu i suverenu Hrvatsku sa neovisnim i jakim gospodarstvom gdje hrvatski radnik za svoj rad dobiva poštenu plaću, sa školovanjem i obrazovanjem dostupnim svima, sa društvom koja štiti slabe i bolesne, sa društvom koje poštuje Hrvatske branitelje i Domovinski rat, sa društvom gdje umirovljenici žive od svoje mirovine dostojne čovjeka te prepoznate one koji su uvijek bez ostatka spremni i odlučni dati snagu za novi zamah, za novi narodni preporod koji će iznjedriti ponos i dostojanstvo hrvatskog naroda.

    Izvor: Politika.hr

  • HSP u 9. izbornoj jedinici krenuo u kampanju iz Čavoglava


    U Čavoglavama je održan predizborni skup HSP-a za IX. izbornu jedinicu. Pred brojnim članovima i simpatizerima svoje govore su održali dužnosnici i kandidati koji će biti na listi HSP-a za IX. izbornu jedinicu. Počasni predsjednik HSP-a Anto Đapić istaknuo je kako je ovo povjesna prilika za hrvatski narod koji treba konačno reći dosta lopovluku, nepotizmu i nazadovanju Hrvatske. Hrvatska visše nema vremena i sada je došlo vrijeme da svoju odgovornost podjele i birači na kojima je povjesna zadaća izbora onih koji se o svoj narod nisu ničim ogrješili a to su upravo kandidati Hrvatske stranke prava. Govor Mirkla Čondića prvog na listi HSP-a za IX ibornu jedinicu prenosimo u cijelosti.

    Nije slučajno da Hrvatska stranka prava započinje svoju kampanju IX izborne jedinice baš u Čavoglavama. Jer Čavoglave su  jedan od simbola otpora velikosrpskoj četničkoj agresiji, otpora paljenju, razaranju, ubijanju Hrvatske države. Na ovom mjestu 1991. godine hrvatski narod i hrvatski branitelji iskazali su spremnost i odlučnost u obrani tisućljetnog sna slobodne i neovisne države Hrvatske. Na ovome mjestu na najveći dan hrvatske povijesti 5. kolovoza okuplja se narod koji živi u duhu domoljublja, bogoljublja i rodoljublja usprkos svim zlodusima mraka i tame, usprkos neprijateljima svoje domovine i izdajicama svoga naroda.

     

    Stožerna stranka hrvatske desnice HSP ponikla je iz tog naroda koji svjedoči svoju odanost obitelji, Bogu i Domovini. Biti odan Bogu i domovini, biti domoljub danas, primitivno je, nazadno, nacionalističko, nesuvremeno, no u ime naših predaka i naše prošlosti, u ime naše djece, naših unuka i naše budućnosti bili smo, jesmo i biti ćemo domoljubi koji Hrvatsku nosimo u srcu, a ne u džepu.

    No, braćo pravaši čemu svjedočimo 20 godina poslije herojske obrane i veličanstvene pobjede u pravednom, obrambenom, legitimnom i osloboditeljskom Domovinskom ratu u kojem je za našu slobodu položeno 14 670 života hrvatskih heroja, a 999 hrvatskih majki ne zna gdje su im ubijeni i pokopani sinovi, dok krici Ovčare, Škabrnje, Vukovara, Široke kule, Nadina, Voćina i nažalost mnogih drugih stratišta Hrvata, vape i odzvanjaju do neba za pravdom. Dragi prijatelji, ima li pravde? Da li je uistinu ovo Hrvatska koju su mnogi sanjali i za nju položili svoje živote?

    Danas svjedočimo Hrvatskoj u najdubljoj gospodarskoj, političkoj i moralnoj krizi. Danas svjedočimo opljačkanoj, poniženoj, izdanoj, pokorenoj, prevarenoj Hrvatskoj. Nije to Hrvatska za kakvu se stoljećima živjelo, sanjalo, ginulo, jer živjelo se, sanjalo i ginulo za slobodnu, neovisnu, suverenu državu, pravednu, pravnu i moralnu državu jasnih zakona, jasnih stavova i jasnih načela u temelju kršćanske vjere i tradicije.

    Odgovornost za gospodarsku, političku i moralnu krizu isključivo snose političke korumpirane, neuspješno upravljačke elite koje se smjenjuju od 2000. godine do danas, političke elite koje nisu iznikle iz Oluje, iz oslobođenja i suverenosti, nego elite koje služe kao namještenici i poltroni velikih krojača sudbina malih naroda.

    Put ka rashrvaćenju Hrvatske započinje samo pet godina nakon veličanstvene pobjede, dolaskom na vlast trećejanuarske koalicije. Odmah ukidaju saborsku deklaraciju iz 1998. godine o nenadležnosti Haškog suda nad legitimnim i osloboditeljskim akcijama Bljesak i Oluja. Donose Zakon o bezuvjetnoj suradnji sa haškim sudom, isporučuju Oluju te započinju progon hrvatskih branitelja.

    Drznuli su se po nalogu haških, bruxellskih i londonskih kolonijalista koji nikada nisu prihvatili stvaranje Hrvatske, udariti u sami temelj državnosti, Domovinski rat sa ciljem izjednačavanja krivnje i ostvarivanje vlastitih interesa u obliku dobro plaćenih dužnosti u novoj umjetnoj zajednici naroda i narodnosti, a to je EU.

    Te marionete ostvaruju osim vlastitih i interese svojih nalogodavaca u gospodarstvu i teritoriju sve pod krinkom interesa hrvatskog naroda. Tako se u interesu naroda odriču gospodarskog pojasa, u interesu naroda prodaju Hrvatski Telekom, u interesu naroda ukidaju rodiljne naknade, u interesu naroda otpuštanjima stvaraju rekordnu nezaposlenost. Oni su ostvarili svoj interes, a hrvatski narod?

    Svoj svesrdni doprinos uništavanju svega državotvornog dao je diler dokumenata, krivokletnik i suradnik haškog suda, Stipe Mesić. Dotični ne zaslužuje na ovom časnom skupu više ni slova, nego temeljitu istragu njegovih nedjela te hitno ukidanje skromnog mu ureda od više stotina kvadrata u koji je utrošeno 1.6 milijuna kuna, a godišnje troši 1.3 milijuna kuna poreznih obveznika.

    Nakon anacionalne i nesposobne trećejanuarske vlasti u jesen 2003. godine pod krinkom nacionalne na vlast dolazi još bezbožnija i nesposobnija u svemu osim vlastitom bogaćenju, novembarska koalicija HDZ, HSS, HSLS te političkog krila pobunjenih Srba SDSS, agonija hrvatskog naroda se nastavlja. Ropskom pokornošću Ive Sanadera i njegovih liliputanaca proces započet 2000. godine se nastavlja.

    HDZ-ova Vlada izručuje generala Mladena Markača i Ivana Čermaka, donosi akcijski plan locirati, identificirati, uhititi i transferirati hrvatskog generala Antu Gotovinu. Nakon uhićenja generala Gotovine, burno proslavljenog u središnjici HDZ-a akcijski plan se nastavlja izručivanjem Haagu Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Bruna Stojića, Jadranka Prlića, Valentina Čorića i Berislava Pušića čija se prvostupanjska presuda očekuje uskoro, a tužiteljstvo haškog suda traži kaznu od 240 godina zatvora. Sve pod HDZ-ovom izlikom da je to u jedinom nacionalnom interesu, za kojeg treba prodat sve i svakoga, a to je ulazak Hrvatske u EU.

    Tadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica branitelja šuti, a danas kao opunomoćenica Ive Sanadera licemjerno pozdravlja hrvatske heroje Gotovinu i Markača ne shvaćajući da narod plješće njima, a ne njoj. Svi ti Ivini liliputanci pate od amnezije, tvrdeći da se ne sjećaju postojanja crnih fondova i Ivinih prljavih rabota. Za razliku od njih mi se itekako sjećamo provođenja akcijskih planova, ustoličivanja četiri mala Haaga pri Županijskim sudovima, prodaju dionica INE iz braniteljskog fonda, izdajničkog odricanja gospodarskog pojasa, odustajanje od rješavanja otvorenih pitanja sa Srbijom.

    Sav jad, bijeda i kukavičluk vlasti manifestira se kroz izjavu ministra Jandrokovića koji javno kaže da Hrvatska ne može. A mi kažemo da Hrvatska može.

    Svi ti torbari hrvatskih heroja, domovinskog rata, hrvatskog mora i kopna, hrvatskih gospodarskih bogatstava, koji se izmjenjuju na vlasti proteklih deset godina, zavrjeđuju prijezir i osudu naroda, a ne opet priliku za nastavak krčmarenja samostalne i suverene države.

    Njihova desetogodišnja politika može se sažeti u tri riječi

    progon, pljačka i izdaja.

    Hrvatsku državu ne mogu voditi oni koji je istinski ne vole, oni koji nemaju principe od kojih se ne odriču, oni kojima riječ nije odraz njihova poštenja i oni kojima moral nije usađen kršćanskim odgojem.

    Nasuprot njima stojimo mi iz HSP-a, najstarije Hrvatske stranke nastale prije 150 godina na temeljima prava, poštenja, morala, kršćanskog odgoja i ljubavi prema Domovini.

    Nasuprot dosadašnjim politikama mi ne nudimo odanost, pokornost, gaženje i puzavost zlatnom teletu zvanom EU, već odanost Bogu i služenje hrvatskom narodu, jer kako kaže otac Domovine Ante Starčević: “Hrvati su se htjeli osloboditi jarma bilo čijega, a ne jarme mijenjati.“

    Uvjereni smo da je većini građana ove zemlje dosta jarma, obmane i prevare kojoj svjedoče proteklih deset godina te će ostaviti po strani uzrečicu „birajmo manje zlo“, jer zlo je zlo.

    Vjerujemo u trenutku kada hrvatski narod ima istinsku moć birati na izborima, da neće izabrati biti kolonija pod stalnom ucjenom i kaznom nego će izabrati politiku suverene i samostalne države koju zastupa HSP.

    Mi provodimo politiku pobjede, a ne kapitulacije, mi živimo život rada i poštenja, a ne razvrata i dekadencije.

    Za nas u HSP-u bavljenje politikom služiti je pravdi i boriti se protiv nepravde.

    Kad, ako ne sad?

    Gdje, ako ne ovdje?

    Tko, ako ne mi?

    Jer odlučni rodoljubi stvaraju uvjete, a ne dozvoljavaju biti žrtve okolnosti.

     

    Bog i Hrvati!