• Damir Markuš o migrantima u Sisačko moslavačkoj županiji!


    Ponukani najnovijim događajima u našoj županiji, dužni smo prozvati sve nadležne institucije koje bi trebale čuvati i štititi granice naše države Hrvatske. Mjesecima kroz našu granicu prolaze ilegalno i tko zna tko sve. Ljudi su počeli braniti svoje obitelji, kuće, dvorišta od ilegalnih i tko zna kojih likova.

    Hrvatska stranka prava Sisačko-moslavačke županije najoštrije osuđuje nečinjenje u pogledu čuvanja granice, što je nedopustivo. Ako Hrvatska nema dovoljno policajaca, angažirajte vojsku za čuvanje granice.

    Ako ne, narod će se sam organizirati i braniti.

    Predsjednik HSP Sisačko-moslavačke županije
    Damir Markuš

  • HSP Sisak Hrvatima: Pošaljite HDZ i SDP u povijest; Poklonili su INU Mađarima!



    Godinama smo svjedoci laži, prevara, obmana (ne) Hrvatske Vlade počev od Premijera, pa do raznih ministara i glasnogovornika te iste Vlade. Obećavali su bolji život građanima RH, a istovremeno su radili na uništavanju hrvatskog gospodarstva i svega što je Hrvatsko. Zadnji potez koji su povukli je toliko besraman i veleizdajnički koji se ne može usporediti sa niti jednim u povijesti Hrvatske države, jer omogućavajući tuđincima da preuzmu INU u većinsko vlasništvo izgubili smo energetsku neovisnost naše mlade države.

    Tvrdili su da će otkupiti INA-u od Mol-a, govorili su da je onaj tko omogući MOL-u da postane većinski vlasnik „Veleizdajnik“. Ipak nakon što je Plenkovićev prijatelj Orban posjetio Zagreb, odjednom naš vrli Premijer mijenja mišljenje i daje obećanje da će INA-u pokloniti Mađarima, jednostavno dižući ruke od nekad najprofitabilnije kompanije tvrdeći da se ne mogu miješati u poslovne odluke Uprave INA-e.

    Nevjerojatno, jer u Upravi INA-e sjede i predstavnici Vlade. Nakon te izjave, Mađari i Mađaroni su donijeli odluku o obustavi prerade domaće sirove nafte u Rafineriji nafte Sisak i tako ostvarili cilj koji su si zacrtali još 2003. godine. Vlada ne želi čuti vapaje građana Siska i radnika rafinerije, jer obustavom prerade nastat će višak radnika koji će opteretiti Zavod za zapošljavanje, a grad i država će izgubiti dio prihoda od poreza i prireza.

    Takvim razvojem događaja indirektno će biti pogođeni i ostali gospodarski subjekti gdje će također biti viška radnika, a postoji mogućnost i zatvaranja. Osim što prerade domaće sirovine neće biti u Sisku, ta sirovina će se preusmjeriti u Srbiju, a ne u Rijeku kao što izjavljuju u medijima. Za sve to Plenkovića boli briga, jer su on i njegovi poslušnici zbrinuti. Zadnja prepreka je bio zakon koji nije dopuštao da MOL preuzme INA-u u cijelosti, ali i to su Mađaroni riješili donoseći novi zakon.

    Tko je sada na redu, najvjerojatnije HEP kojeg će prvom prilikom kada gazdama iz Brisela to bude odgovaralo, poslušnik Plenković ili možda njegov nasljednik će to odraditi. Ovakvim potezima smije se cijela regija, jer ono što smo sačuvali Domovinskim ratom, kada su svoje živote položili mnogi hrvatski sinovi, sada mirno predajemo onima kojima je jedini cilj njihov profit, a ne stabilna, i financijski jaka Hrvatska.
    Ovo sve vladajući pokušavaju zamagliti skrećući s bitnih tema dajući narodu kost za glodanje, kao što su antifašizam, ustaštvo i stari Hrvatski pozdrav „Za dom – spremni“, a za to isto vrijeme Pupovac pod pokroviteljstvom Plenkovića širi velikosrpsku politiku, koji iza svakog ćoška vidi Ustaše, a Hrvate naziva pederima. To se jedino u Hrvatskoj dopušta da manjina ugrožava većinu.

    Hrvatice i Hrvati, probudite se te na svim slijedećim izborima pokažite da ste dostojni Lijepe naše domovine i pošaljite u povijest HDZ, SDP i sve njihove satelitske stranke. Neka vide da Hrvati imaju svoje dostojanstvo, da znaju razmišljati svojom glavom i da tako odamo počast svim poginulim domoljubima koji su se kroz stoljeća borili za neovisnost naše Hrvatske domovine.

    Bog i Hrvati!

    Hrvatska stranka prava
    Podružnica Sisak

  • HSP predstavio vodstvo stranke u Sisačko moslavačkoj županiji.


    SISAK – Na konferenciji za novinare održanoj danas u Sisku, predstavljeno je novo vodstvo Županijskog vijeća HSP-a Sisačko-moslavačke županije. Vijeće je bilo raspušteno u travnju 2017.godine, uoči lokalnih izbora, a novo vodstvo Županijskog vijeća HSP-a imenovano je 18. siječnja ove godine. Za predsjednika je izabran Damir Markuš, a za dopredsjednike Đurđica Jurić, inače predsjednica sisačke podružnice stranke i Josip Mišković, predsjednik HSP-a Popovače.

    Novi predsjednik Županijskog vijeća HSP-a, Damir Markuš pozvao je sve stare, ali i nove članove da se učlane u podružnice stranke, osvrnuvši se pri tom i na nekoliko aktualnih tema.

    „HSP je stranka koja se nije ogriješila o hrvatski narod i stranka koja želi prvenstveno poštenjem vratiti Hrvatsku svima koji je poštuju i vole. Vratiti je seljaku, poljoprivredniku, radniku, mladima, hrvatskim braniteljima koji su ginuli za Hrvatsku, ali ne ovakvu. Isto tako, puna podrška vukovarskom gradonačelniku Ivanu Penavi. Ne zaboravimo, iz naše županije smo i mi HOS-ovci, hrvatski branitelji branili grad od srpske agresije, a Zdravko Bezuk i Ivan Krajinović su i život dali herojskom gradu Vukovaru. Rafinerija – rana naše županije. Zbog neodgovornih političara ide na dušu svima njima, a na nama je da spasimo što se spasiti može, ali tražimo i odgovornost svih koji su pridonijeli tome. Pozivamo mlade u HSP – borite se s nama za bolje sutra, za Hrvatsku kakva može biti – ponosna i za život normalna“, rekao je Markuš koji je na suradnju i jedinstvo pozvao i ostale pravaške stranke u županiji.

    Dopredsjednica Županijskog vijeća HSP-a i predsjednica sisačke podružnice stranke, Đurđica Jurić govorila je o Rafineriji nafte Sisak, kazavši kako zatvaranje prerade u njoj ne predstavlja „rak-ranu“ samo Siska, nego i čitave države.

    „Ne smije se zaboraviti da već 15 godina traje „čerupanja“ Ine, znači još od 2003. kada je Račanova Vlada prodala Inu. Nijedna Vlada zapravo dalje nije ništa učinila da bi pomogla Ini, nego samo da bi je unazadila. Postojao je famozni ugovor o modernizaciji Ine kojeg se trebalo pridržavati. Tu se ništa nije učinilo“, rekla je Jurić, upozorivši kako zatvaranjem sisačke Rafinerije neće stradati samo radnici koji su u njoj zaposleni, nego i njihove obitelji, ali i više od tisuću kooperanata i firmi koje imaju nekakvu suradnju s Rafinerijom.

    „Znači, Sisak je poslije toga „mrtav“ grad. Međutim, osim što je Sisak mrtav grad, što to znači za našu Republiku Hrvatsku ? Vjerojatni je scenarij da iza Rafinerije nafte Sisak slijedi i Rafinerija nafte Rijeka. Znači, mi padamo na koljena i ja mislim da će Hrvatska zapravo energetski ovisiti o Mađarskoj“, rekla je Jurić, pozvavši ne samo predstavnike političkih stranaka, nego i sve Siščane i žitelje naše županije, ali i cijelu državu, da se bore protiv zatvaranja prerade nafte u Sisku i za očuvanje radnih mjesta.

    „Zatvaranjem prerade u Sisku i gubitkom radnih mjesta, grad Sisak će indirektno financijski biti oštećen, ali također i trgovački centri. Nema više kupovne moći, pa bi i tu moglo doći do viška radnika. Mislim da se svi moramo boriti da očuvamo i zadržimo Rafineriju nafte Sisak, a tako ćemo vjerojatno morati uskoro i za Rafineriju nafte Rijeka“, rekla je Jurić.

    Dopredsjednik Županijskog vijeća HSP-a, Josip Mišković, inače predsjednik popovačke podružnice stranke, kratko se osvrnuo na prethodno razdoblje u stranci.

    „Mogu reći da mi je drago i da je konačno bilo vrijeme da se krene u osnivanje Županijskog vijeća. Znate i sami da smo bili raspušteni i imali povjerenika. Nemamo što kriti. Nažalost, u ovih godinu i pol dana, ali i prije toga, desnica, odnosno HSP na području Sisačko-moslavačke županije izgubio je puno. Znate i sami da smo ranije, u zadnjih, mogu slobodno reći, dvadesetak godina, bili jedan od bitnijih političkih faktora. Neću kriviti samo nas. Mislim da su razlog što smo na tako niskim granama i oni koji su nam tobože bili prijatelji i koalicijski partneri, a radili su sve da se Hrvatska stranka prava uništi. Nažalost u nekim ciljevima su uspjeli, zahvaljujući i određenim ljudima, ali ono što je važno, desnica je ovoj državi i ovoj županiji itekako potrebna“, rekao je Mišković.

    Najavio je na kojim će temama stranka inzistirati.

    „U ovom času, ono što je naša bit, a to je pitanje Domovinskog rata, nacionalno pitanje i vjersko pitanje, to je uvijek bilo nešto na čemu je počivala naša politika i za što smo se borili. Svi ostali i HDZ i SDP su uzimali samo određene segmente kad im je bilo potrebno, obično u predizborno vrijeme gdje su onda ili kupovali ljude ili im nudili pusta obećanja … Želimo zaista aktivno sudjelovati u svim problemima na području naše županije, ponovit ću, to su prije svega braniteljska pitanja, nacionalna pitanja i vjera i obitelj, a uz put se vežemo i za demografska pitanja koja su nažalost iz dana u dan sve lošija i lošija. Iako svi pričaju da čine sve da zadrže mlade obitelji u Hrvatskoj, po meni, to su i dalje samo floskule, jer ono što oni daju su nekakve metode kojima pokušavaju zadovoljiti osobne interese pojedinaca, ali nikako da se dotaknu onog krucijalnog pitanja, a to je opstanak obitelji i njihova egzistencija“.

    Istaknuvši, kako za razliku od nekih drugih stranaka i njihovih članova, pravaši nisu olako mijenjali „dresove“prelazeći u druge stranke, pozvao je nove članove da im se pridruže, a one stare koji su se prestali aktivno baviti politikom, da obnove svoje članstvo u stranci.

    „Nadam se da će i ovaj potez nas u Sisačko-moslavačkoj županiji uroditi plodom i u ostalim županijama i da ćemo u svim županijama gdje imamo povjerenika formirati naša županijska vijeća i donekle se pripremiti za izbore koji nam predstoje. Za parlamentarne i lokalne izbore, mislim da ćemo ponovno biti jedna od važnih političkih snaga koja će odlučivati i o sazivu županijskih skupština i Hrvatskog sabora“, zaključio je Mišković.

    Tekst i foto: Portal 53

  • Damir Markuš predsjednik HSP-a Sisačko moslavačke županije.


    Danas je u Popovači održan Izborni Zbor Hrvatske stranke prava za Sisačko moslavačku županiju, na kojoj je za predsjednika Županijskog vijeća jednoglasno izabran Damir Markuš.

    Uz predsjednika Markuša u predsjeništvo Županijskog vijeća  birani su i zamjenici: Đurđica Jurić iz Siska i  Josip Mišković iz Popovače. Tajnik Županijskog vijeća  je Anto Žilić, a rizničarka je Blanka Egređija.

    U predsjedništvo Županijskog vijeća još su  izabrani: Nikola Badžek, Damir Vidaković, Dražen Burić i Vinko Debeljak.

    Županijski časni  sud čine: Lovro Glešić – predsjednik, Franjo Martinović, Davor Vuić, Zvonimir Baljak i Željko Lucić – članovi.

    Županijski nadzorni odbor čine: Drago Apalović – predsjednik, Marijan Hodalj i Marijan Blažević – članovi

    Sukladno statutu HSP-a u Glavnom stanu Hrvatske stranke prava Sisačko moslavačke županije predstavljati će: Damir Markuš, Josip Mišković i Darko Dumbović

    Zboru su nazočili i članovi središnjih tijela   Hrvatske stranke prava  na čelu s predsjednikom Glavnog stana Nikicom Augustinovićem, koji su se obratili  Zboru.

    Novoizabrani  predsjednik ŽV HSP-a Sisačko moslavačke županije Damir  Markuš je poznat  široj političkoj javnosti na cjelokupnom hrvatskom prostoru  i izvandomovinstvu.

    Osobito je cijenjen u  braniteljskoj i domoljubnoj javnosti.  Pripadnik je HOS-a i vukovarski branitelj koji je   u obrani Vukovara nekoliko puta ranjavan. Poznat je po svom beskompromisnom zalaganju za istinu o HOS-u, obrani Vukovara, te je neumoran  u javnoj promociji te istine. Najzaslužniji  je da  danas  HOS ima  svoje zasluženo mjesto u  povijesti Domovinskog rata.

    Želimo mu puno uspjeha u radu!

    Ured za odnose s javnošću  HSP-a
    Foto: HSP

  • HSP na obljetnici slavnog Gvozdanskog.


    Uz više od tisuću hodočasnika iz cijele Hrvatske u nedjelju, 13. siječnja 2019. godine održano je 10. hodočašće hrvatskih branitelja i domoljuba u Gvozdansko.

    Hodočašće u ovo pounjsko mjesto održava se tradicionalno, već desetu godinu,u spomen na hrabrost 300 branitelja koji su u nekoliko mjeseci opsade, od listopada 1577. do siječnja 1578. godine, uspješno odolijevali osmanlijskim napadima.

    Svečanost je započela misnim slavljem u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Misu u sklopu 10. hodočasničkog spomen-pohoda predvodio je biskup Bjelovarsko-križevačke biskupije mons. Vjekoslav Huzjak u koncelebraciji s domaćim biskupom Vladom Košićem.

    Dodajmo kako je tragičnu sudbinu Gvozdansko doživjelo i u Drugom svjetskom ratu kada je na Božić 1941. godine od strane četnika ubijeno 55 civila. Povijest se ponovila i 1991. godine kada je u Domovinskom ratu ubijeno troje civila te je zapaljena katolička crkva.

    Izaslanstvo sisačkomoslavačkog HSP-a na čelu sa Damirom Markušem, položilo je cvijeće, zapalilo lampione i pomolili se za sve koji su kroz stoljeća pali za ovo mjesti i Hrvatsku.
    Uz Damira Markuša (predsjednik HSP-a “Velimir Kvesić” Kutina i zamjenik gradonačelnika Grada Kutine), bili su i pravaši Dražen Burić (gradski vijećnik HSP-a Grada Kutine), Marijan Blažević i Lovro Glešić.

    Damiru Markušu je na svečanosti uručena knjiga “Gvozdansko” autora Damira Borovčaka, zbog dugog niza godina hodočaščenja Zrina i Gvozdanskog.

    HSP/Quirinus portal
    Foto: HSP

  • U Petrinji HSP održao Izborni Zbor, Nikola Badžek predsjednik podružnice



    Dana 29.12.2018.godine Hrvatska stranka prava (HSP) podružnica Petrinja održala je Izborni Zbor podružnice . Zboru su bili prisutni Nikica Augustinović, predsjednik Glavnog Stana HSP-a i član Predsjedništva HSP, Mirela Bušljeta Felc, članica Predsjedništva HSPa ,Veseljko Krnjić, član Predsjedništva HSP, Damir Markuš, predsjednik podružnice “Velimir Kvesić” Kutina, te brojni pravaši iz Sisačko –moslavačke županije.
    Nakon uvodnih izvješća, te prigodnih riječi nazočnih dužnosnika HSP-a održan je Izborni postupak izbora dužnosnika podružnice HSP Petrinja.

    Za predsjednika podružnice HSP Petrinja izabran je Nikola Badžek, dipl. ing. strojarstva. Dopredsjednici su Vladimir Rogošić i Marijan Hodalj, Zvonimir Baljak je tajnik, a rizničar je Zdenko Gašparić.
    Nadzorni odbor čine Milan Šenićnjak, predsjednik i Pajo Kardašić i Kristina Ross članovi.

    HSP dom svih pravaša nastavlja se provoditi po Sisačko-moslavačkoj županiji, nakon Siska, Petrinje, sinoćnjeg pravaškog skupa u Kutini HSP se ponovo vraća još snažniji na političku scenu županije. Ovim putem pozivamo sve pravaše da se priključe radu Stranke.

    Jedina prava Hrvatska stranka prava !
    Bog i Hrvati !

    Hrvatska stranka prava
    Podružnica Petrinja
    Nikola Badžek, predsjednik

  • Nikola Badžek, Povjerenik HSP-a za grad Petrinju!


    Predsjednik Hrvatske stranke prava Karlo Starčević, na osnovu Statuta stranke, imenovao je Nikolu Badžeka Povjerenikom Podružnice HSP Petrinja. Sukladno statutu stranke nalaže se novom povjereniku da u roku od tri mjeseca stvori pretpostavke za osnivanje Zbora podružnice HSP Petrinja.

    Nakon uručenja vjereodajnice Nikola Badžek se obratio pravšima Petrinje i naglasio “da je imenovan Povjerenikom HSP-a za grad Petrinju, i da ima zadatak provesti izbore za tijela podružnice HSP-a i u tom vremenu predstavljati stranku.”

    “Ukratko, ukoliko i koliko budem imao utjecaja u budućem radu podružnice, radit će se po načelima DOMOLJUBNOSTI, ČASNOSTI, PRAVDE I PRAVIČNOSTI. Nikada, ali baš nikada od mene i podružnice, neće biti politikanstva, ponižavanja, vrijeđanja i omalovažavanja bilo koga po bilo kojoj osnovi, svega onoga što niti mi,  niti ja,  ne bi htjeli da se nama radi. Sve, ali baš sve biti će prihvaćeno od ma koga bilo, ako je u interesu HRVATSKE I HRVATSKE SIROTINJE”.

    Uputio je poziv svim bivšim članovima stranke da se vrate u stranku ako se nisu ogriješili o postulate stranke kao i svim drugim slobodarskim domoljubima da se priključe stranci…

    hsp

  • U spomen na Velimira Kvesića u Novskoj održan tradicionalni Šaranski kup.


    Kup u povodu blagdana Antunova HSP Novska organizira u spomen na hrvatske branitelja, Velimira Kvesića i preminule članove.

    S nešto više od 161 kilograma ulovljene ribe, ekipa CT SIM Novska pobjednici su
    trinaestog po redu Šaranskog kupa “Antunovo 2018”, održanog na jezeru Bajer u Bročicama.

    Ovaj šaranski kup tradicionalno organizira Hrvatska stranka prava Novska. Na poziv HSP Novska odazvalo se osam ribolovnih ekipa, iz Novske, Kutine i Slavonskog Broda.

    Drugo mjesto osvojila je ekipa CT „Crnci“, a treće CT „Limari“, koji su imali i najteži ulov – 15,5 kilograma tešku ribu.

    Medalje i priznanja uručio je Vinko Debeljak, predsjednik HSP Novska.

    Tekst i foto: Novska.in

  • Vinko Debeljak povjerenik HSP-a za Sisačko-moslavačku županiju


    Na sastanku u Novskoj, a koji je sazvao gosp. Karlo Starčević, predsjednik HSP-a, napravljen je važan korak u stabiliziranju Stranke u Sisačko-moslavačkoj županiji.

    Na sastanku koji je bio tipično pravaški – iskren, otvoren i nimalo anemičan – i koji je protekao u konstruktivnoj i radnoj atmosferi, predsjednik HSP je imenovao gosp. Vinka Debeljaka povjerenikom HSP-a za Sisačko-moslavačku županiju.

    U timu čelništva HSP, a koji je predvodio predsjednik Karlo Starčević bili su još i Ivica Žuljević, dopredsjednik HSP-a, Mirela Bušljeta-Felc – članica Predsjedništva HSP-a i prof. dr. Zvonko Čapko – Glavni tajnik HSP-a.
    Sastanku su nazočili predstavnici svih podružnica koje djeluju na području županije koja je od iznimne važnosti za Hrvatsku stranku prava – kako nekoć tako i u vremenu koje dolazi.
    Stoga i ne čudi zadovoljstvo čelništva HSP ozračjem u kojem je prihvaćeno imenovanje Vinka Debeljaka koji sad ima zadaću da tijekom narednih 6 mjeseci pripremi uvjete za održavanje  Županijskog Izbornog zbora HSP Sisačko-moslavačke županije na kojem će se – sukladno čl. 34. i 35. Statuta HSP osnovati tijela Županijskog Zbora.

    Članicama i članovima HSP na području Sisačko-moslavačke županije želimo puno uspjeha u daljem radu te uspješni ustroj tijela koja će ih voditi.

    Bog i Hrvati!

    Prof. dr. Zvonko Čapko
    Glavni tajnik HSP

    Foto: Facebook stranica HSP Novska

  • Vijećnik HSP-a u Skupštini Sisačko moslavačke županije: Čega se boji župan Ivo Žinić??


    Ostali smo uskraćeni za odgovore na pitanja o nezakonitom praćenju mailova zaposlenika u županijskoj upravi, kao i o tome je li točno da je službenik koji je to činio imao nalog župana za takvo nešto. Nema ni odgovora o razlozima nedavne kupnje 260.000 kuna vrijedne limuzine za župana, rekao je vijećnik HSP-a Ivica Pandža

    „Ne žele odgovoriti na pitanje tko je nadzirao neovlašteno mailove, iz policije imamo dokaz da je djelatnik Županije koji je nadzirao mailove u svojoj izjavi policiji rekao da je to radio po nalogu župana. Župan je u božićno vrijeme, predblagdansko vrijeme kupio novu limuzinu, župan putuje i kasni na avionske letove, u zapisniku se opet laže, u zapisniku se ne navodi ono što je župan odgovorio na protekloj sjednici. Mi ne možemo uopće doći na red da bilo što radimo ovdje i mi danas više nećemo sudjelovati u radu ove Županijske skupštine“, zaključio je Pandža Orkan.

    Nema ni odgovora o razlozima nedavne kupnje 260.000 kuna vrijedne limuzine za župana, dodao je vijećnik HSP-a Ivica Pandža

    Oporba je, prije samog početka, napustila sjednicu sisačko – moslavačke Županijske skupštine nezadovoljna što nisu imali priliku postaviti pitanja na aktualnom satu.

    Naime, prema Pravilniku za pitanja se upisuje pola sata prije same sjednice, no oporba tvrdi kako su vijećnici HDZ-ove većine svoje potpise stavili daleko ranije te time popunili sve predviđeno vrijeme za pitanja.

    Oporba je ponovila zahtjev za izmjenom poslovnika koji bi omogućilo da pitanja ubuduće naizmjence postavljaju članovi vladajućih i oporbe, što je obećano i prije nekoliko mjeseci nakon sličnog incidenta.

    Kao uvod u ovo dogodio se i incident u kojem je oporbeni vijećnik Anđelko Hrupački, uz povišene tonove više vijećnika, pocijepao listu s imenima prijavljenih vijećnika za postavljanje pitanja na aktualnom satu. Sjednica Županijske skupštine na kraju je  održana bez sudjelovanja oporbenih vijećnika.

     

    IZVOR: hsp/ Lokalni Večernji/

     

  • “Ne dajmo da nas prevedu žedne preko vode.” Održan Eko prosvjedni piknik na Cetini.



    Dana 15. 10. 2017 u Stari most Panj, Rumin, Hrvace po prelijepom sunčanom danu održan je prvi Eko prosvjedni piknik u Hrvatskoj.
    Kao što vjerujemo da je HSP uvijek u pravo vrijeme na pravom mjestu, tako su i ovaj put naši predstavnici nazočili ovom hvale vrijednom događaju. Pa u vezi s tim i kratki izvještaj.

    Na pikniku su osim ugodnog odmora i druženja odrađene i neke ekološke aktivnosti ili kako su ih aktivisti nazvali piknik prićama. Tako su, uz još jednom jasno izraženo protivljenje i objašnjenje problematike oko same izgradnje plinske termoelektrane, predstavljene i dvije Deklaracije. Jedna o Inicijativi Javno Je Dobro, koju je predstavio Željan Jurlin, te druga VODA – ljudsko pravo, a s kojom Inicijativa JJD ide na promjenu Ustava.

    Uz besplatnu podjelu hrane i pića važno je uz brojne “izletnike” istaknuti i hvale vrijednu nazočnost konjičkih družina iz Udruge Patriot iz cetinskog, sinjskog i slavonskog kraja s preko trideset konjanika od kojih su neki putovali i po 7-8 sati, a zašto su organizatori uputili i posebnu zahvalu. Inače, vrijedno je istaknuti da su veliki dio njihovih članova kao maloljetni išli u Domovinski rat.

    O samoj organizaciji Željan Jurlin je rekao slijedeće. Razgovarali smo što i kako sve održati, a da jasno i bez politiziranja artikuliramo sve naše zahtjeve. Naša je dakle poruka medijima ali i široj javnosti ukratko i nedvosmisleno bila VODA je ŽIVOT, a u tom smo smislu i pokrenili određenu inicijativu. Međutim, ono što bih istakao je da ljudi trebaju shvatit kako je i politika život. Pa i obratno. Naravno tu ne podrazumjevam i politikantstvo i politiziranje, a posebno strančarenje. Uostalom činjenica da problem i zločinaćki naum oko izgradnje plinske termoelektrane na Cetini nije na žalost stručno, već je bio i ostaje prije svega prvenstveno prvorazredno političko pitanje. Kako ga onda riješiti, a zaobići politiku ?

    Željan Jurlin

  • U Sisačko moslavačkoj županiji: Birajte, ORKAN ili rkman!


    orkan rkman
    U borbi za Sisačko moslavačkog dožupana, bore se više puta ranjavan Ivica Pandža Orkan i Boro Rkman, pripadnik srpske nacionalne manjine...

    Ivica Pandža Orkan, hrvatski branitelj i umirovljeni pukovnik HV-e – u obrani Hrvatske više puta teško ranjavan s jedne strane, a sa druge strane politički takmac Boro Rkman- u Domovinskom ratu bio na drugoj strani, strani agresorske srbočetničke armade, ubrzo na lokalnim izborima i politički protivnici, ovaj put u borbi za Sisačko moslavačkog dožupana. Tko će pobijediti?

    Ej, moraš odmah doći. Sjedaj u auto i dolazi ‘amo – kaže Orkan.

    Glas mu je uobičajeno grub. Ton tmuran. Ozbiljan je.

    – Ne znam baš. Petak je, popodne. Šta imaš – pitam ga. Nije mi problem sjest u auto i odvest se do Siska. Moje vožnje, to je ispod dva sata. Ali opet, petak je.

    – Ma ne pitaj čovječe, nego samo kreni. ‘ajde, žuri – uporan je Orkan. Dozlaboga uporan. I ne popušta, nikad ni nikome. Nije čovjek pretjeranog kompromisa. Kad je siguran u ono što govori, kad je siguran u autentičnost dokumenata, nema te sile koja će ga odvratiti od plana koji si je zacrtao.

    – A doći ću. Što da ti kažem kad tako navaljuješ. Al’ nemoj me zajebat – još ga jednom malom provokacijom pokušavam navući da kaže da dođem u ponedjeljak ujutro.

    – Jesi dosadan. Ako imaš službeni auto, samo kreni – pita me.

    – Imam, da.

    – Kreni. Čekam te za dva sata na OMV-ovoj benzinskoj pumpi, kratak je Orkan, vojnički precizan. Daje uputu i spušta slušalicu. Nema mi druge nego pravac Sisak. Sav normalan svijet iz Rijeke petak u zadnjim danima svibnja provest će na moru ili oko mora. Netko će tražiti koju zraku sunca, nego će se držati hlada. Nitko normalan u petak popodne neće se zaputiti u Sisak.
    Tema sastanka, kad je Orkan u pitanju, može biti samo jedna. Pretpostavljam da je opet locirao nekog Čejena u nižim, općinskim strukturama vlasti. Tu zimu, kad smo se upoznali, počeli smo suradnju. On, umirovljeni pukovnik HV-a, dva put ranjavan i ja, običan vojnik u Oluji, srećom bez ratnih trauma i posljedica, osim zadovoljstva što sam u pravom trenutku bio na pravom mjestu. On je sklon desnici, Ja radim u novini lijeve profilacije, ideološki smo pozicionirani na stranu koju Orkan ako i ne prezire ne trudi se previše razumjeti. Njemu smo previše strani, talijanizirani, srbizirani, jugoslavenizirani, u svakom slučaju nedovoljno hrvatizirani. Kod njega prema meni, barem u početku, postoje predrasude. Ja ih prema njemu čak i nemam. Imam osjećaj da sam ja bliži njemu nego on meni. Razgovorima ipak rušimo barijere i uspostavljamo povjerenje. I upravo zato naaše brojne političke diskusije nikad, ali baš nikad nisu prerasle ni u podizanje tona, a kamoli svađu.

    Uglavnom, nakon što se znamo i preko godinu dana, mogu reći da je on mene malo pomaknuo udesno, a ja njega mali korak ulijevo. Dovoljno da se, po nekim našim, osobnim, intimnim kriterijima ni jedan ni drugi sami sebi ne kompromitiramo. Ostali smo isti, ali ipak tolerantniji jedan prema drugome dok raspravljamo o pitanjima koja bi nas nekad udaljavala i razjedinjavala, a sad su faktor druženja i zajedničkih aktivnosti. Oboje smo Hrvati, porijeklom, opredjeljenjem, činjenicom da živimo u Hrvatskoj. OK, mogli bi biti Mađari, Talijani ili Srbi koji žive u Hrvatskoj, no mi smo Hrvati. I slažemo se da nije dovoljno biti Hrvat. I Hrvati, kao i Mađari, Talijani ili Srbi u Hrvatskoj, mogu biti dobri i loši, glupi i pametni, ubojice i žrtve.

    Trenutno, u ovoj životnoj fazi, Orkan i ja našli smo se na istoj liniji kretanja. Usmjereni prema ubojicama i zločincima iz redova srpskog nacionalnog korpusa, istražujemo dokumentaciju, video-kazete, novinske tekstove, sve što nam može biti korisno u razotkrivanju prošlosti pojedinaca koji su zadnjih godina, u oslobođenoj Hrvatskoj, misleći da se nikad neće saznati što su govorili i radili za vrijeme okupacije, postali visokopozicionirani članovi društva.
    Razmišljam o svemu tome dok se vozim prema Sisku. Kroz druženje s Orkanom dobio sam novu sliku, novi pogled na jedan dio Hrvatske. I prije nego sam ga upoznao, uzduž i poprijeko, zbog prirode novinarskog posla, nebrojeno sam puta prošao Hrvatskom. No Kordun i Baniju, područje ispod Zagreba, oko Gline, Petrinje, Siska, Dvora, Hrvatske Kostajnice – tamo sam rijetko zalazio.

    – Moj prijatelju, da ti znaš čega je tu sve bilo. Kako se ovdje ginulo – pričao mi je Orkan. Sjeli bi u restoran iznad Kostajnice, a on bi satima znao držati monolog.

    – Vidi, kad je Kostajnica pala, imam ti o tome snimku, troje naših vojnika prati srpska kamera. Kamera kruži i odjednom ih nema! Nikada više ih nitko nije vidio. Poslije su dvojici kosti pronašli. Trećemu ni to. Bili su to naši dečki,. branitelji. Onaj koji ih je odveo živi u tvom gradu, u Rijeci. Nakon mirne reintegracije radio je kao hrvatski policajac u Tovarniku, a poslije kod tebe, na Rupi, prema Sloveniji – rekao mi je Orkan nedugo nakon što smo se upoznali. Tad me još procijenjivao. Htio je vidjeti kako će informacije koje mi nudi, polako, na kapaljku, dok ja umirem za njihovom poplavom, djelovati na mene. Htio je vidjeti novinarski živac. Naravno, pogodio me.

    – Ma ne jebi me da frajer živi u Rijeci – pitao sam ga.

    – U Rijeci, dabome, u tvojoj Rijeci.

    – Provjerit ću. Ne mogu vjerovat – rekao sam mu i već za koji dan provjerio. Fakat, čovjek živi u Rijeci. Naša ga je policija istraživala, ali mu nisu ništa našli. Ako i jesu, očito je po njihovoj procjeni minorno i obuhvaćeno Zakonom o aboliciji.

    – Jebeš HDZ i njihovu tadašnju vlast – rekao sam mu nakon par dana i nastavio.

    – Taj M.R. je aboliran. Taj mora znati, vidi se to po snimci, tko je ubio ove naše, ako nije on. A on je, majku mu. Video snimak je toliko sugestivan. Evo ti Tuđmana, HDZ-a i vaše policije – vraćam lopticu u njegovo dvorište.

    – Da’ će tebi Orkan i snimku, i sliku, pa ti istraži – rekao mi je Orkan.

    Nije prošlo ni par dana, u Novom listu osvanuo je tekst o novim elementima oko pada Kostajnice. Objavio sam obavještajni materijal srpskih službi, kao i zapisnike njihove policije i sudova oko sigurnosnog stanja i kriminala na okupiranom području Hrvatske. Onda mi je Orkan servirao priču o selu Kostrići blizu Kostajnice, i o tome kako su tamo pobijeni naši ljudi, civili, ali i dvoje djece od dvije i četiri godine. A nitko se time ne bavi.

    – Zašto je ubijena Solarica u Sisku, punoljetna Srpkinja čiji je tadašnji dečko bio jedan od glavnih KOS-ovaca u gradu, važnija od dvoje malodobne, sitne djece u Kostrićima. Zašto se o Solarici stalno piše, a o toj djeci ništa – vukao je Orkan paralele, analizirao i sipao činjenice iz dosad neistraženih ili slabo objavljivanih priča. Uspio me zaraziti, navući. Svaka njegova riječ i teza bile su dokumentirane. I zato sam znao da se vozeći u Sisak tog kasnosvibanjskog petka, kad se sav normalan svijet u om gradu ili sunča ili traži hlad, neću zajebati. Orkan nije tip koji blefira. Dok se moji kolege novinari uglavnom bave politikom, analizama, komentarima, praćenjem rada Vlade ili padom BDP-a, Orkan i ja vraćamo se u prošlost: nedavnu, važnu, još uvijek dovoljno neotkrivenu. Tražimo kosture, i doslovno i metaforički. Kopamo po ranama, tražimo krivce. Nisu važni samo oni s puškama, jer i vješto s perom u ruci mogu biti ubojice. Još gore od onih s prstom na okidaču.
    – Ideš li, voziš – pita me, dok već ulazim u Sisak.
    – Daj te papire, ne zajebavaj se – rekoh mu čim smo sjeli.
    – Polako druže, polako.

    Ushićen je nečime, ali neće odmah reći što ima u fasciklu.

    – Što ćeš popiti – zeza, odugovlači.
    – Ne zezaj me, mokar sam od znoja k’o govno poslije kiše. Šta imaš – polako gubim živce.
    – Sad će tebi Orkan pokazati – ne da se ubrzati, u odugovlačenju je uporan k’o mazga.

    Ipak, valjda je dosadio sam sebi, više nije mogao izdržati pa je krenuo. Ali okolo, naokolo. Nema kod njega in medias res.

    – Jel ti znaš tko je Bogdan Boro Rkman – pita.

    Razmišljam, vrtim imena, prezimena, slike, događaje, zločince, žrtve…
    – Nemam pojma, ‘ko ti je taj – predajem se.

    – E moj druže, to ti je budući dožupan Sisačko-moslavačke županije – otvara se polako, ali ne zbog nepovjerenja, nego zbog dramatike. Vidim da uživa u svom otkriću. Pustio sam ga. Znao sam, i prije nego je nastavio, da se tom Bogdanu Bori Rkmanu ne piše dobro. Jer kad te Orkan dohvati, od tog stiska rebra pucaju.

    – OK, šta imaš o njemu, daj da vidim – tražim sad već konkretan materijal.

    – Ovako: Bogdan Boro Rkman, od oca Teodora i majke Milke iz sela Perna, rođen 15. siječnja 1969. godine u Topuskom, vojni rok odslužio je u Školi rezervih oficira u Bileći, a ostatak u Hadžićima kod Sarajeva, unaprijeđen je u čin potporučnika pješadije, a agresiju na Hrvatsku je dočekao na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Njegov ratni, vojni put koji je prožet mogućim obavještajnim radom, a svakako je kao novinar pisao tekstove kompromitirajućeg sadržaja i ratno-huškačkog naboja, u normalnoj bi ga državi trebao diskvalificirati za obnašanje bilo kakve funkcije u Hrvatskoj – kaže mi Orkan. Jedan stol na OMV-ovoj benzinskoj pumpi nije dovoljan za gomile dokumenata koje stavlja pred nas na stol. Odlučili smo se prebaciti u hotel u centru Siska. Zauzimamo jedan dio terase.

    – Gledaj što je on pisao, vidi ovo, vidi naslove! Znaš čitat ćirilicu – pita me.

    – Znam, super čitam, sve! Ali ne mogu dvije riječi napisati – odgovaram.

    Čitam naglas. Nevjerojatno! Pa taj ne da mrzi Hrvatsku, što je na neki način i njegovo pravo, nego je protiv Hrvatske stvarno radio sranja!

    – E vidiš, to ti je naš budući dožupan, Sve su ga četiri srpske stranke predložile kao jedinog, njihovog zajedničkog kandidata. Obzirom da nema protukandidata, već sada se može reći da je izabran – kaže Orkan.

    – Znaš šta? Jebeš ovu državu, jebeš sve – kažem Orkanu. Nakon što smo još sat, dva razgovarali i analizirali dokumentaciju, preuzeo sam sve što je donio. Dan, dva kasnije ponovno sam došao u Sisak, obavili smo zadnje provjhere činjenica te sam pred Orkanom uoči izlaska teksta nazvao Bogdana Boru Rkmana.

    Bilo bi glupo Rkmanu negirati – pa makar smo na suprotnim političkim pozicijama, i definitivno na suprotnim pozicijama kad je riječ o pravdi, agresiji, odgovornosti Srbije za rat – visoku razinu inteligencije, bistrine i snalažljivosti. U sekundi je odreagirao na moja pitanja o njegovim aktivnostima tijekom agresije na Hrvatsku, odnosno tijekom okupacije Korduna i Banije, kao područja na kojem se kretao i djelovao. Nije se previše izmotavao, nije bježao od odgovora, nije se skrivao iza fraza, već je urbi et orbi poručio: “Ni danas se ne odričem reportaža s prve linije naše, srpske vojske”.
    Nego, što je to Rkman tijekom rata, agresije i okupacije radio i pisao, a što je objavljeno u prvom tekst koji se njime bavio.

    Za drugi tekst o njemu i njegovoj prošlosti, s Bogdanom Borom Rkmanom našao sam se u Vukovaru. Na njegov zahtjev, odnosno molbu. Sastanak je zakazao u restoranu Mornar.

    – Kolega, to vam je restoran na Dunavu, uz vukovarsku luku. Odmah na ulazu u grad, ne možete pogriješiti – objasnio mi je. Naziva me kolegom jer je i on bio novinar. Mudro, pokušava skratit distancu među nama.
    Automobilom Novog lista ulazim u Vukovar. Stajem na benzinskoj pumpi INE.
    – Ej, bok. Možeš mi reći gdje je restoran Mornar – pitam zaposlenika, iako sam u Vukovaru bio nebrojeno puta. Prvi put, kao novinar riječkog Dnevnika, dnevne HDZ-ove novine, još davne 1996., dok je grad još bio pod okupacijom.
    Vidim, zaposlenik INE gleda me čudno. Pa gleda preko mog ramena, u auto. U prvi tren ne razumijem u čemu je problem.

    – A ti si?- pita me on

    – Novinar, imam sastanak u Mornaru – odvraćam. I shvaćam! Naknadna pamet! Frajer me nakon što sam ga upitao za Mornar gleda i procjenjuje. Čiji sam? Naš? Njihov? A svibanj je 2013. godine! Punih 15 godina nakon mirne reintegracije Podunavlja! To je i dalje u Vukovaru važno: naš ili njihov. I to mogu shvatiti. Znam puno o Vukovaru, dolazio sa, dolazim i dalje, i dolazit ću. Nemojmo se zavaravati

    – Vukovar je podijeljen grad. Podijeljen po mnogo kriterija, no ljučni je nacionalni. Odgovaram nestrpljivom zaposleniku INE.
    – Naš sam, Robert Frank – kažem mu. Na pločici s imenom zaposlenika piše Ivan ili Ivo, tako nekako. Znači, i on je naš, pomislio sam.
    – Imam sastanak s nekim SDSS-ovcem u tom Mornaru. Šta je to njihovo okupljalište – pitam ga.
    – Je, je, majku im, tamo se okupljaju. Ti si iz riječkog Novog lista – pita me nakon što je na autu vidio veliku reklamu.
    – Da, poslovno sam tu, kao što rekoh.

    – Pazi se – dobronamjerno me upozorava i upućuje gdje skrenuti.

    U Mornar sam namjerno došao prije Rkmana. Procjenjujem ljude na terasi. Ugodno je popodne. Sjedim u hladu. Slušam razgovore, bolje reći prisluškujem. Sve je ispolitizirano. Dominira ekavica. Ustvari, čujem samo ekavicu. Evo i njega. Ovo je prvi puta da se vidimo uživo, upoznajemo se službeno. Nasmiješen, ugodan u razgovoru, pristaje se i fotografirati. Inzistiram da to obavimo odmah. Moji su razgovori često toliko mučni i nabijeni negativnom atmosferom da se sugovornici na kraju ne žele fotografirati pa nastane problem. Zato s Rkmanom želim izbjegnuti takvu situaciju. Dižemo se sa stola i okidam ga dok se naslanja na ogradu terase. Iza njega je Dunav. Završavamo i svi na terasi dolaze ga pozdraviti. Komentiraju neke sastanke otprije nekoliko dana, planiraju neke nove… Bez previše uvoda počinjemo razgovor o novim elementima iz njegove ratne biografije, ovog puta se radi o još većim neugodnostima. No prije toga zanimljivo je primjetiti da ni pedlja nije odstupio od svega što je izrekao u prvom tekstu, kad smo razgovor obavili telefonski. Tekstu nije pronašao nijednu zamjerku.

    Nije želio ništa demantirati. Na prvu, ugodan sugovornik. Ne slažemo se, ali se zbog toga ne svađamo. Čak nema ni podjebavanja, čemu sam inače sve skloniji. Sastanak u Vukovaru, među SDSS-ovcima i ostalim političarima, članovima ili simpatizerima srpskih naciponalnih stranaka, potrajao je kratko, možda pola sata.

    – Pa gdje ćete kolega? Ostanite, naručio sam jelo za obojicu – bio je začuđen kad sam rekao da odlazim.

    – Imam već obaveze u Zagrebu. Hvala, nemam vremena – uljudno sam ga odbio. Znao sam, iz iskustva, da ću ostankom na kasnom ručku ili ranijoj večeri, jer je bilo oko šest popodne, doći u situaciju koja može biti nezgodna za obojicu. On će u ugodnoj atmosferi obogaćenoj obilnim jelom i dobro probranim vinom pokušati napraviti suptilan, sofisticiran pritisak na mene. Pokušat će utjecati na moje razmišljanje, dok jedemo skratit će se, po prirodi ljudskih odnosa, distanca koja među nama postoji. To je prvi razlog zbog kojeg sam odbio ostati za stolom s njim. Drugi se razlog odnosi na moju narav, težak, sve složeniji karakter kad odrađujem ovakve poslove. Nemam, ni ne želim imati obzira prema svom sugovorniku. Ne želim slušati, odnosno želim slušati, ali ne želim razumjeti njegovo opravdanje “da je bio mlad, zaluđen, dezinformiran, da je kriva Hrvatska za rat i pokolj, pa ustaše, Tuđman i Merčep. E pa kako bi izbjegnuo takvu situaciju s Rkmanom, odlučio sam nabrzak otići”.

    Po svaku cijenu želio sam izbjeći pretjerano, preveliko konfrontiranje. Ne zato što sam se bojao njihovog restorana, nego zato što sam imao osjećaj da ćemo se Rkman i ja još sresti pa ne želim zauvijek zatvoriti vrata za moguće kontaktiranje i službeni razgovor.

    Autor: R.F.

  • HSP i HSLS zajedno na izbore u Novskoj!


    hsp hsls novska 1
    Hrvatska stranka prava i Hrvatska socijalno liberalna stranka u četvrtak, 4. svibnja u prostoru Doma Hrvatskih branitelja potpisali su sporazum o zajedničkom izlasku na lokalne izbore koji se održavaju 21. svibnja. Za HSP-e  je Sporazum o zajedničkoj suradnji potpisao  predsjednik podružnice HSP-a Vinko Debeljak, a za  HSLS-a predsjednica podružnice HSLS-a Nikolina Fijačko Filipović.

    Do ovoga Sporazuma je došlo zbog korektne i kvalitetne suradnje tijekom četiri godine u Gradskom vijeću – izjavio je Vinko Debeljak. Nikolina Fijačko Filipović naglasila je da će program bazirati na gospodarstvu, otvaranju novih radnih mjesta i zadržavanju mladih u Novskoj. Nastavit će započete programe koje su dobro odradili kao što je nastavak uređenja Novljanskog jezera i podržavaju Vinka Debeljak kao kandidata za gradonačelnika.

    Potpisivanju ovog koalicijskog sporazuma ispred HSP-a nazočili su osim predsjednika podružnice Vinka Debeljaka, županijski vijećnik HSP-a Željko Soldo, te članovi stranke Nedo Klarić i Damir Katušić, a ipred HSLS-a uz predsjednicu podružnice Nikolinu Fijačko Filipović, Tomislav Baić i Edita Koren.

    Izvor:Radio Novska

  • HSP i HSS predstavili kandidate za župana SMŽ i gradonačelnicu Siska


    hsp hss sisak

    Nakon što su Hrvatska seljačka stranka i Hrvatska stranka prava potpisale koalicijski sporazum o suradnji na županijskoj razini za predstojeće lokalne izbore, 28. travnja su potpisali koalicijski sporazum o zajedničkom izlasku na izbore u gradu Sisku, a predstavljeni su i kandidati za župana i gradonačelnicu te njihovi zamjenici.

    “5 do 12”, kako je objašnjeno, zbog izvanrednog stanja u zemlji, počela je svečanost potpisivanja koalicijskog sporazuma između čelnika županijskih i gradskih organizacija HSS-a i HSP-a za svibanjske lokalne izbore, čime se na izbornoj sceni Sisačko-moslavačke županije pojavila nova koalicija sa svojim izbornim kandidatima. Kao zajednički kandidat za župana predstavljen je saborski zastupnik HSS-ov Željko Lenart iz Kutine inače predsjednik županijske Turističke zajednice.

    On je napomenuo kako u koaliciji sudjeluju dvije najstarije hrvatske političke stranke, iz kojih su ponikli velikani poput Ante Starčevića i braće Radić. “Hrvatska godinama tone i vrijeme je da je vode časni, čestiti i stručni ljudi. Naše dvije stranke se nisu ogriješile o zakon, potvrđeno smo nacionalno osviješteni i izvan smo afera. Borit ćemo se za dostojanstvo hrvatskog seljaka i drugih građana te opstanak sela”, rekao je Lenart…

    Kao kandidati za zamjenike župana predstavljeni su pukovnik HV-a Ivica Pandža-Orkan (HSP) i predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza Mijo Latin (HSS). Istodobno je potpisan i koalicijski sporazum na razini grada Siska, u kojem se HSS-u i HSP-u priključio i Blok umirovljenici zajedno (BUZ). Kao zajednička kandidatkinja za gradonačelnicu predstavljena je HSS-ova Anita Sinjeri Ibrišević, aktualna sisačko-moslavačka dožupanica, koja je naglasila kako je Sisak imao sjajnu prošlost, pa zaslužuje i takvu budućnost…

    ivica orkanSinjeri je poručila kako poštuje sve političke stranke no kako ono što se do sada u Sisku događalo nije bilo dobro i nije dovelo do dobrih rezultata. Naglasila je kako će se koalicija posebno baviti gospodarstvom i poduzetništvom, poljoprivrednicima te kako će vratiti dostojanstvo svim nezaposlenim Siščanima kao i hrvatskim braniteljima. Kao kandidate za svoje zamjenike predstavila je Jasnu Kapelec i Davora Vuića.

    hsp hss but sisak

    Izvor: Radio Banovina

  • Projekt Ivice Pandže Orkana: Banovina, mjesto pijeteta!


    Za 400 žrtava iz Pounja nitko nije odsjedio ni dana u zatvoru. Baćin je doživio veće i teže zlo nego Škabrnja, ali o tom se zločinu tako malo zna, piše magazin Oluja.Ivica Pandža Orkan,

    Bila je 1991. kad su obale čarobno lijepe rijeke Une natopljene krvlju hrvatskih branitelja i nedužnih civila. Dvadeset i tri godine poslije, vizura cijelog riječnog toka isprepliće se s mramornim pločama i spomenicima koji označavaju masovno stratište za gotovo 400 žrtava. Hrvatska Kostajnica, Dubica i Dvor, mjesta su bezumnog stradanja Hrvata, a selo Baćin druga je po veličini, nakon Ovčare, masovna grobnica u Hrvatskoj. Međutim, javnost o tome premalo zna.

    Umirovljeni pukovnik Ivica Pandža Orkan, negdašnji zapovjednik obrane Sunje, jedan je od male skupine entuzijasta koji će smrt ovih nedužnih ljudi otrgnuti od zaborava. Skupa s Tomislavom Mateljakom, načelnikom općine Hrvatska Dubica, proteklih je dana prionuo velikom poslu: uređenju spomen-sobe u Baćinu, u sjećanje na 130 dubičkih žrtava bezumnog zločina iz devedesetih

    Počeo krvavi pir

    Prijelomni trenutak za žitelje Pounja bila je zima 1990. kad je u Hrvatsku Kostajnicu stiglo 16 policajaca iz grupe Prvih hrvatskih redarstvenika. Dotadašnje funkcije u toj maloj općini zauzimali su Srbi koji su promjene doživjeli kao atak na svoju samostojnost. Dolaskom 16 redarstvenika krenule su priče da je, zbog šahovnica na kapama, riječ o ustaškoj policiji koja će “opet ubijati Srbe”. Psihoza je trajala do proljeća ‘91., kada se već dogodila akcija na Plitvicama, poslije i Borovo Selo, zbog čega je na cesti Kostajnica – Dubica 26. srpnja oteta veća skupina branitelja. Svi su pobijeni, osim budućeg načelnika Mateljaka, koji je bijegom s kamiona spasio život.

    Kada je u jesen okupirana Hrvatska Kostajnica, pobunjeni Srbi krenuli su dolinom rijeke Une prema Dubici, pa ušli u naselje Baćin gdje su živjeli isključivo Hrvati. Pri zauzimanju Baćina 24 žitelja nestaje te im je do danas nepoznata sudbina. Na taj su način završili posao stavljanja pod kontrolu tog prostora, a onda su u listopadu nastavili svoj krvavi pir. Tadašnje rukovodstvo mjesne zajednice Dubica na čelu s predsjednikom SDS-a Milom Mišljenovićem 18. listopada ‘91. na sastanku u poljoprivrednoj zadruzi donijelo je odluku da se preostalo hrvatsko stanovništvo popiše i pritvori u seoski dom u Cerovljanima i u vatrogasni dom u Dubici. Dva dana poslije, na ovim dvjema lokacijama zatočeno je više od 70 ljudi.

    – Dio ljudi koji je bio iz miješanih obitelji pušten je iz doma, a 21. listopada ujutro stigao je autobus i zatočenim ljudima rečeno je da idu u Glinu na razmjenu. Narodu je to postalo sumnjivo, ali izlaza nije bilo: dom je bio okružen stražama srpskih pobunjenika. Opljačkani su, s njih je skinuta sva zlatnina, ujutro su potrpani u autobus i dolinom rijeke Une krenuli su prema Kostajnici. U selu Baćin, na lokaciji Skelišće, autobus su dočekali pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a SAO Krajine predvođene Stevom Borojevićem. Izvukli su ljude i između ceste i rijeke na jednoj poljani u vrtu poštara Nikića mučki ih ubili. Nisu ih pokopali pa je tek za nekoliko dana, kada se smrtni zadah leševa počeo širiti dolinom rijeke Une i smetati Srbima u Bosanskoj Dubici, naređeno da ih se pokopa. Došao je bager, iskopane su rupe u koje su ti ljudi pobacani – priča pukovnik Pandža.

    Na prostoru općine Dubica nisu ginuli samo nedužni civili: pobijeni su ovdje i deseci hrvatskih branitelja. Ponajprije oni koji su dolinom Une krenuli u pomoć okruženoj Hrvatskoj Kostajnici. Na području Pounja po završetku Domovinskog rata provedena je akcija o kojoj hrvatska javnost previše ne priča, akcija zvana Una, iz rujna 1995. godine. Tada je u Dubici poginulo i 13 pripadnika postrojbe Crnih mambi, iz sastava Druge gardijske brigade, dok su živote na oltar Domovine u Dvoru položili pripadnici Tigrova, a u Hrvatskoj Kostajnici izginuli su pripadnici izvidničke satnije Zbornog područja Zagreb te jedan pripadnik 153. brigade Velika Gorica. S obzirom na to da je riječ o maloj općini u kojoj danas živi oko 2000 stanovnika, u odnosu na broj hrvatskih žitelja prije Domovinskog rata, to je općina s najvećim brojem stradalih u Hrvatskoj.

    Ova tragična bilanca počela je poprimati obrise masovnog zločina još u proljeće 1992. s dolaskom međunarodnih mirovnih snaga, kada je ovamo pristigao danski bataljun sa 500 vojnika. Ivica Pandža Orkan, tadašnji zapovjednik obrane Sunje, već je u to doba dobio informaciju da na prostoru Dubice više nema živih Hrvata. Dio je zatočenih iz doma pušten na slobodu, ali velikoj skupini ljudi gubi se svaki trag.

    Kada je taj prostor oslobođen u Oluji i kad su se žitelji počeli vraćati svojim domovima, u ožujku 1997. u Baćinu je pronađeno golemo stratište, ispostavit će se, druga po veličini masovna grobnica u Hrvatskoj. Pronađeno je 56 tijela, izmasakiranih bagerom koji ih je nemilosrdno prevrtao, pa je većina tijela nađena bez udova i odsječenih glava. Idućeg mjeseca, u travnju, identificirano je 36 osoba: njih 31 bilo je iz Dubice, a pet iz Cerovljana, i ti su ljudi dostojno pokopani, dok preostalih 20 NN osoba počiva u zajedničkoj grobnici u Dubici.

    S obzirom na to da sam se posvetio prikupljanju arhivske građe, doživio sam šok kad sam shvatio da ispred sebe imam službenu zabilješku iz 1992. koja je nastala u policijskoj stanici Novska, gdje je hrvatska policija razgovarala s jednom osobom srpske nacionalnosti iz Bosanske Dubice, nasuprot Baćina. Iz ove zabilješke vidljivo je da je hrvatska policija još ’92. znala točnu lokaciju grobnice. Puno toga meni nije bilo jasno. Mogu abolirati politiku, državu i policiju do 1995. jer se na to područje nije moglo sve do Oluje, ali ne razumijem zašto su morale proći još dvije godine da bi se pronašla masovna grobnica. Došao sam i u posjed fotografija s ekshumacije te grobnice, to je nešto najstrašnije što sam ikada vidio – prisjeća se pukovnik Pandža.

    Ono što ga ponajviše boli jest zločin bez kazne. Tijekom Oluje zarobljena su dvojica pripadnika srpskih paravojnih postrojbi s prostora Dubice (Janjetović i Jerinić) kojima je suđeno za Baćin: jedan je dobio 14 godina, a drugi 12. Međutim, pušteni su na slobodu 1998., pa uživaju slobodu u SAD-u i u Kanadi. Potom je održano još nekoliko suđenja za zločin u Baćinu, ali u odsutnosti počinitelja. Najprije se teretilo 15 osoba: neki su osuđeni pa oslobođeni, pa su se neki osuđeni pojavili, ali su u ponovnom suđenju oslobođeni. U konačnici je osuđeno devet osoba, ali nisu dostupni hrvatskom pravosuđu, pa ostaje gorka činjenica da za zločin u Baćinu i na prostoru općine Dubica nitko nije izdržao ni dana zatvorske kazne. Među osuđenima većinom su čuvari i planeri zločina, ali ne i ubojice, pa ostaje porazna činjenica da se hrvatsko pravosuđe nikada nije uhvatilo u koštac sa zloglasnom Jedinicom za posebne namjene MUP-a SAO Krajine čiji krvavi trag seže i 20 kilometara dalje od Baćina, do mjesta gdje su likvidirali ruske novinare Viktora Nogina i Genadija Kurinnoja te hrvatskog snimatelja Gordana Lederera.

    – Upravo zato u meni već godinama gori jedna želja, jedna ideja da se čuje za Baćin jer, uz dužno poštovanje drugim žrtvama i stratištima, hrvatska javnost miješa zločine u Baćinu i Voćinu. Voćin je u Slavoniji gdje je ubijeno 47 ljudi, a Baćin je doživio veće zlo nego Škabrnja, no tako se malo govori i zna o Baćinu – kaže Orkan.

    U projekt se uključio i njegov suborac iz Domovinskog rata Tomislav Mateljak, načelnik općine Hrvatska Dubica, koji je donio odluku na općinskom vijeću da će žrtve Baćina dobiti svoju spomen-sobu. Imaju pri tome moralnu potporu sisačkog biskupa Vlade Košića, koji je Baćin već ranije proglasio posebnim mjestom stradanja u svojoj biskupiji. Materijalnu potporu, pak, pukovnik Pandža i načelnik Mateljak potražili su u Zagrebu, u Ministarstvu branitelja, gdje ih je primio ministar Predrag Matić. Obećao je pomoć dogodine na natječaju za spomen-sobe, a potom su se obratili i Marini Lovrić Merzel, sisačkoj županici koja im je pomogla u rekordnom roku od osam dana, transferirajući 100.000 kuna na račun općine Hrvatska Dubica.

    Ovih dana Dubicu je posjetio Jakša Raguž, doktor znanosti s Hrvatskog instituta za povijest, koji je ondje poveo i arhitekta koji već ima iskustvo sa spomen-sobama.

    – Poslušat ćemo struku jer radimo nešto što će ostati generacijama iza nas, a ne danas za sutra – tumači pukovnik Pandža, pa ističe sjajnu lokaciju spomen-sobe u krugu od sto metara od prethodno podignute “golubice” i obnovljene kapele, ni kilometara dalje od spomenika za ubijene Crne mambe.

    Da se zlo ne ponovi

    Prva je to u nizu od tri spomen-sobe koje će osvanuti na ovom napaćenom hrvatskom tlu. U selu Divuša već se uređuje soba za žrtve općine Dvor, a pukovnik Pandža nada se i trećoj spomen-sobi za Kostajnicu. Sanja o autobusima punim djece iz cijele Hrvatske koja će putovati od stratišta do stratišta Banovine i tako spoznati svu tragediju stradanja ljudi u ovome kraju, učiti povijest da se zlo više nikada ne ponovi. Nada se da će idućeg listopada, na obljetnicu pokolja u Baćinu, ondje prvi put ugledati premijera, predsjednika države i Sabora, koji nikada kao ni njihovi prethodnici nisu obišli drugu po veličini masovnu grobnicu u Hrvatskoj, koja će, zahvaljujući dvojici hrvatskih branitelja, za koju godinu postati mjestom posebnog pijeteta za Hrvatsku.

    Izvor; Večernji list

  • HSP i HSS zajedno na izbore na županijskoj razini u Sisačko moslavačkoj županiji


    Hrvatska seljačka stranka i Hrvatska stranka prava 12. travnja su u Sisku potpisale sporazum o suradnji na županijskoj razini za predstojeće lokalne izbore.
    hsp i hss smž
    Sporazum o suradnji na županijskoj razini potpisali su u srijedu Hrvatska stranka prava i Hrvatska seljačka stranke.

    „Ove dvije stranke su se danas našle kako bi potpisali sporazum obzirom je politička scena postala nehrvatska, radi se puno protiv hrvatskih interesa, pogotovo dvije velike stranke. Na ovaj način mi želimo ovom suradnjom napraviti jedan novi put kojim bismo dobili novu županijsku vlast koja bi vodila daleko više računa o interesima Sisačko-moslavačke županije i radila na jedan kvalitetniji način“, rekao čelnik županijskog HSS-a Željko Lenart pozvavši i ostale političke stranke da se pridruže ovoj koaliciji.

    U ime HSP-a Sisačko-moslavačke županije sporazum je potpisao Ivica Pandža Orkan, povjerenik HSP-a za našu županiju. „Ovaj sporazum je poziv svima onima kojima je do Hrvatske stalo. I druge pozivamo u ovu našu zajedničku priču, priču dvije najstarije političke stranke na političkoj sceni u Hrvatskoj, da nam se priključe za dobrobit svih građana u Sisačko-moslavačkoj županiji“, kazao je Pandža.

    Izvor: Sisak info

  • Od danas HSP djeluje i u kotaru Lovret. HSP Split ide dalje.


    hsp lovret

    Žene na čelu HSP Lovret!

    Vesna Baždarić izabrana na večerašnjem Zboru za predsjednicu HSP kotara Lovret a Snježana Mustapić za dopredsjednicu! Nastavak je to aktivnosti HSP-a Split koji nezaustavljivo  napreduje ka konačnom cilju, a to je ustojavanje  ogranaka o svim kotarima u gradu Splitu. S ovom organizacijom   su jednu dionicu bliže cilju.

    Kako se izbori približavaju tako se i aktivnosti inteziviraju i  svjedoci smo svakodnevnog ustojavanja kotarskih organizacija, a  u stranačkim prostorijama u Splitu traži se  zamolnica   više za učlanjenje u najstariju  političku stranku u Hrvatskoj – Hrvatsku stranku prava.

    Čestitam novoizabranim dužnosnicama na izboru i želimo uspješan rad i suradnju u kotaru i u podružnici HSP Split!

    Bog i Hrvati!

    Hrvatska Hrvatom!

  • HSP-ovci obnovili ploču kod Kevine jame.


    kevina jama hsp sdž
    NAKON 24 GODINE OD PRVOG POSTAVLJANJA
    Kaštelanski HSP-ovci obnovili su prvu spomen ploču kod Kevine jame, koja je zbog lošeg stanja trebala obnovu nakon 24 godine od kada je prvi put postavljena.

    Prvu spomen ploču, a danas ih ima nekoliko, pred Kevinom jamom postavili su članovi kaštelanskog HSP-a u travnju 1993. godine, a na njoj piše „Milostivi Bože, naš grijeh zove se Hrvatska“. Pod utjecajem vremenskih nepogoda ploča je izblijedila, natpis se nije vidio pa su kaštelanski HSP-ovci, u suradnji s HSP-om Splitsko – dalmatinske županije, ploču obnovili te je originalni natpis uočljiv i vidljiv.

    Ponovnom postavljanju ove spomen ploče nazočio je predsjednik kaštelanskog HSP-a Ante Komljen te njegovi suradnici Vinko Britvić, Dinko Čubić i Željan Jurlin, kao i predsjednik županijskog HSP-a Ivica Vladava i tajnik Grgo Jelavić – Mitrović.
    kevina jama hsp

    HSP-ovci su najavili i skori projekt osvjetljavanja te uređenja područja oko ulaza u Kevinu jamu, kako bi to bio što dostojanstveniji spomen na sve žrtve koje su svoj život okončale u Kevinoj jami.

  • IVICA PANDŽA ORKAN imenovan Povjerenikom HSP-a za Sisačko moslavačku županiju.


    Ivica Pandža Orkan,

    Odlukom predsjednika Hrvatske stranke prava Karla Starčevića Povjerenikom Hrvatske stranke prava za Sisačko moslavačku županiju imenovan je Ivica Pandža Orkan.

    Sukladno Statutu Hrvatske stranke prava  Povjerenik Ivica Pandža Orkan dužan je u roku od šest mjeseci stvoriti uvjete za osnivanje Županijskog vijeća Hrvatske stranke prava za Sisačko moslavačku županiju.

    HSP

  • Obljetnica smrti hrvatskog viteza Velimira Kvesića


    Velimir Kvesić
    (Kočerin, Široki Brijeg, 12.10.1958. – Zagreb, 13.3.2006.)

    velimir kvesić hos

    Velimir Kvesić rođen je 1958. u Kočerinu, Široki Brijeg, kao 3. od 15-ero djece Stanka i Andre. Zbog svog političkog djelovanja za prava hrvatskog naroda bio je proganjan i osuđivan od jugoslavenskog komunističkog režima, pa se od početka demokratskih promjena aktivno uključio u stvaranje hrvatske države.

    U samo praskozorje Domovinskog rata učlanio se u jedinice Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i pripremao se za rat u Kočevskom rogu, Slovenija. Kao dragovoljac HOS-a sudjelovao je u obrani Vukovara od prvog do posljednjeg dana; bio je jedan od samo nekolicine preživjelih dragovoljaca HOS-a, koji su branili taj grad. Nakon pada Vukovara nastavio je braniti Domovinu u postrojbama Hrvatske vojske (HV), gdje je stekao čin satnika.

    Nakon Domovinskog rata aktivno se uključio u politiku, obnašajući u Hrvatskoj stranci prava (HSP) sve dužnosti od predsjednika podružnice u Kutini do predsjednika Glavnog stana HSP-a; na tu dužnost je izabran tri puta, te ju je obnašao sve do zadnjeg dana. Bio je i predsjednik Saveza udruga dragovoljaca HOS-a (SUDHOS). Na demokratskim izborima u Hrvatskoj tri puta je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru (1997., 2000. i 2003.). U Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje je i živio (Kutina), obnašao je dužnost zamjenika župana.

    Bio je jedan od najvećih pravaša, neizmjerno odan ideji hrvatskog državnog prava.

    U spomen na obljetnicu smrti,  dana 13. ožujka 2017. godine u 18,00 sati biti će služena sveta misa u Župnoj crkvi Marije Snježne u Kutini.

    Prije svete mise u 17.00 sati  okupljanje je na grobu Velimira Kvesića na Gradskom groblju u Kutini gdje će za HOS-ovca, pravaša, prijatelja, Velimira Kvesića, izaslanstva HSP-a položiti  vijence i zapaliti svijeće na njegovom posljednjem počivalištu.

    hsp