|
Ljeto je Gospodnje 2010. Ovih dana školsko će zvono zazvonit posljednji put u školskoj godini 2009/2010. Djeca će krenuti na ljetne praznike i uživati u suncu. Odahnuti će i roditelji, ali ne svi! Roditelji djece iz Čulinca i Trnave, naselja u zagrebačkoj Donjoj Dubravi, sa zebnjom će čekati jesen i novi početak školske godine kada njihova djeca ponovno kreću u školu ili prvi put u nju polaze. Zašto? Stoga što u njihovim naseljima nema škole pa djeca moraju u drugu gradsku četvrt u škole.
 U dijelu Donje Dubrave što ga popularno nazivamo „ispod pruge“ živi gotovo 20.000 stanovnika, a niti jedne škole na toliki broj građana. Stoga dio djece iz Trnave ide u drugu gradsku četvrt, Peščenicu, a veći dio preko pruge i Branimirove ceste u druge škole u svojoj gradskoj četvrti.
Zamislite kako izgledaju prvašići koji na leđima nose školske torbe, često veće i teže od njih samih i čekaju dvadeset-trideset minuta na prelazak preko pruge i preko brze Branimirove ceste. Kada prolazi vlak, na križanju Osiječke i Branimirove treperi žuto svjetlo, upozoravajući vozače na oprez, ali malo je vozača koji obraćaju pažnju na to upozorenje i često samo projure ne prilagođavajući čak ni brzinu na propisanih 60 km/h.
Čemu zapravo ovakav naslov tekstu koji govori o školi, zapravo o „nemanju“ škole? Učili su me naime, da se ljudi vežu za riječ… (drugi dio poslovice neću navoditi, smatram da je svima znan!), odnosno, da moram dobro paziti što obećajem jer, ono što sam obećao, svakako moram i ispuniti. I ja sam takav, odnosno mi pravaši smo takvi. No, ima ih koji nisu kao mi!!!
Još davnog 6. ožujka 2005.godine u jednom dnevnom listu osvanuo je tekst o obilasku zemljišta u Čulincu od strane „gradske svite“s ondašnjim gradskim pročelnikom za školstvom na čelu, koji je obećao da će djeca već u školskoj 2006/2007 godini, pohađati novu školu koja će imati, zamislite, i polivalentnu dvoranu. Kao što vidite na slici uprilogu teksta na ovom mjestu u školu možda idu mali mravi i poneki gušter, ali djeca iz Čulinca i Trnave nikako ne!
Sramotno je da ti i takvi i nadalje nižu obećanja, ali od tih obećanja – ništa. Neka građani znaju da mnogi samo obećavaju, a samo pravaši svoja obećanja i ispunjavaju. Dokaz ovoj tvrdnji je i podvožnjak na Resničkom gaju koji je prošle godine temeljito obnovljen na traženje HSP-a, odnosno mene kao vijećnika HSP-a u Gradskoj četvrti.
Siniša Šukunda
Vijećnik HSP-a u Gradskoj četvrti Donja Dubrava
|
