Josip FrankJosip Frank
(Osijek, 16.4.1844. – Zagreb, 17.12.1911.)

Josip Frank rođen je 1844. u židovskoj obitelji u Osijeku, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Njegov otac bio je nakladnik prvih novina na njemačkom u Osijeku, “Die Drau”. S 18 godina prešao je na katoličku vjeru. Studij prava završio je u Beču, gdje je stekao i doktorsku titulu. U Zagrebu je 1877. počeo izdavati oporbene dnevne novine “Agramer Presse”, a 1886. “Agramer Tagblatt” – također na njemačkom jeziku, da bi se u cijeloj Austro-Ugarskoj monarhiji saznalo za društveno-političke nevolje, koje su vladale hrvatskim zemljama. Po nalogu Budimpešte Frank je bio izvrgnut progonima državnih vlasti u Zagrebu, te je izlaženje novine “Agramer Tagblatt” obustavljeno. Potom je Frank počeo izdavati oporbeni list na njemačkom pod imenom “Kroatische Post”; međutim, i ovaj posljednji list kao i list “Branik”, kojeg je kasnije izdavao u Osijeku, zadesila je ista sudbina.

Velik ugled stekao je kao stručnjak za javne financije. Osobitu pozornost skrenuo je na sebe s brošurom na njemačkom, “Die Quote Kroatiens”, u kojoj je iznio uzroke za teško financijsko stanje u Hrvatskoj. Godine 1880. Frank je izabran u Skupštinu grada Zagreba, gdje se poglavito posvetio pitanjima o investicijskim zajmovima, a 1884. izabran je u izbornom kotaru Vojni Križ u Hrvatski sabor, gdje se također bavio financijskim temama. Članom Stranke prava postao je 1890., a dvije godine kasnije uređivao je stranačko glasilo “Hervatska”. Nakon raskola u stranci 1895. je kao čelnik kluba dr. Ante Starčevića zdušno podržavao zahtjeve radničkih organizacija. Na njegovu inicijativu sagrađen je iste godine “Starčevićev Dom” u Zagrebu preko puta glavnog kolodvora.

Oštro se suprotstavljao jugoslavenskim idejama i političkom približavanju Beogradu, što ga je jedno vrijeme navelo na to, da podrži trijalističku politiku Beča kao znatno manje zlo za hrvatski narod. Stoga je sve svoje napore usmjeravao k rušenju Hrvatsko-srpske koalicije (tada najjače snage u Hrvatskom saboru), koja je potajno radila na ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom. Godine 1908. Frank je teško obolio od skleroze arterija, te je tri godine kasnije osiromašen umro u Zagrebu.

Akademik Dubravko Jelčić u svojoj knjizi “Politika i sudbine” (1995.) zaključuje: “Josip Frank, na žalost, zahvaljujući djelomice i žalosnom hrvatskom političkom sljepilu, nije došao na vlast. A da kojom srećom jest, možda bi srpski računi na hrvatskome tlu bili već tada zauvijek prekriženi. Možda bi taj lukavi političar uspio stvoriti konstelacije u kojima bi se izbjegla hrvatska katastrofa 1918.”