• HDZ-ovsko karamarkovsko braniteljsko kolo srama. Zašto to činite braniteljima?!


    savskaHrvatski branitelji su HDZ-u i njegovom predsjedniku Karamarku u izbornoj utrci bili skoro isto tako često na usnama kao i riječ lustracija, koju je Karamarko izgovarao s toliko žara da smo pomislili da je i on sam povjerovao u iskrenu želju da ju provede.

    No, što vrijeme više odmiče to lustracija više završava ispod mosta kao relikt prošlosti za one koji su povjerovali da ova garnitura HDZ-a ima volje i sposobnosti napraviti ono što je hrvatskom narodu od životne važnosti.
    Branitelji i HDZ su posebna tema i posebna iritacija. Iako se HDZ rado kiti svojim prisnim odnosom s braniteljskom populacijom, nama uz najbolju volju ne pada na pamet što je to fantastično za branitelje napravio HDZ, ako izuzmemo donacije i parazitiranje nekih braniteljskih udruga i hadezeovskih braniteljskih veledostojnika koji na račun svoje braniteljske karijere uporno od branitelja čine sluge jedne stranke i njezinog šefa, gospodina Karamarka.

    Kad je u Savskoj krenuo prosvjed rečeno je da iza njega stoji HDZ. No to je isto toliko istina kao i to da je Stazić normalan hrvatski građanin. HDZ je vješto pokušao iskoristiti braniteljski prosvjed, ali su ga brzo prozrijeli pa su HDZ-ovi igrači ootšetali ispod šatora vidjevši da se ovdje radi o iskrenim prosvjedima, a ne političkoj kalkulaciji. Nakon dobivanja izbora protiv jugosocijalističke koalicije se očekivalo dizanje šatora i dogovor oko braniteljske tematike, no to nije uslijedilo jer je očito Karamarko zaboravio na svoja obećanja.

    Prvi potez je bio imenovanje i napuštanje kratkoročnog ministra Crnoje. Umjesto da HDZ stane iza ratnika i svojeg kandidata, Karamarko je jeftino povukao svoju potporu bez i jednog ispaljenog metka. Crnoja je postao žrtva jugofašističkih medija i hadezeovske nesposobnosti da zaštiti svojeg kandidata i ratnika.
    Nakon što je Crnoja morao odstupiti očekivalo se da će HDZ ponuditi novoga kandidata, no čekalo se kao da je to najnevažnije mjesto i ministarstvo. Onda je odjeknula mala bombica, Karamarko predlaže Milijana Brkića kao budućeg ministra. Brkić je legenda hrvatskog rata, osoba koja je odbila pucati na Hrvate i osoba koja uživa veliki ugled u braniteljskoj populaciji. Ovaj Karamarkov potez bi bio poprilično mudar da nije poznato nekoliko činjenica koje Brkićevo imenovanje na kandidatsko mjesto čine najobičnijim kartaškim potezom ili preslagivanjem koraka u kolu oko predstojećih stranačkih izbora u HDZ-u.
    Javnost je dobro informirana da Brkić ima podosta problema oko svoje diplome. ispravno ili neispravno, ali svakako zanimljivo da se za braniteljskog ministra predlaže novi kandidat koji ima problema s medijima. Drugi problem je činjenica da Brkić uživa visoko povjerenje u članstvu HDZ-a, što je odlučujuća karta u predstojećim stranačkim izborima.

    U kuloarima se priča da će pobijediti onaj kandidat kojeg podupre Brkić. To Karamarko očito dobro zna pa mudrijaški predlaže Brkića za ministra. Očito je da su se njih dvojica razišli, mnogi govore o velikim svađama, psovkama i predbacivanja, ali je isto tako poznato da Brkića i Karamarka vežu duge prijateljske i poslovne veze, pa je nevjerojatno da se njih dvojica nisu dogovorili o budućem predsjedniku Karamarku, a biračko tijelo bi trebalo odigrati ulogu statista u režiji Karamarka.

    No, predviđeni plan ne funkcionira baš najbolje jer Brkić bi se morao odreći moćne funkcije glavnog tajnika HDZ-a i prihvatiti se uloge poprilično labavog minstra branitelja, pozicije koja je uvijek na udaru.

    Brkić to očito zna i nećka se oko ministarstva, njegov istančani instinkt mu kaže da bi odricanje pozicije tajnika značio i gubitak ogromnog utjecaja u članstvu. Upravo zato on šuti i ne navaljuje na ministarstvo, Karamarko ga gura u vatru znajući da će ga mediji šibati i time smanjiti njegove šanse u eventualnoj svađi i prelasku u neki drugi tabor.

    Branitelji su u ovoj priči rubna pojava, kao što su očito oduvijek i bili za Karamarka i njegove potpornike u HDZ-u. Oni su samo popratna pojava koja očito još jednom služi Karamarku i igračima iz sjene da još jednom zauzmu najvažniju funkciju u najvećoj stranci. Možda Karamarkov plan i uspije, Brkić se odrekne tajništva i postane ministar za odstrjel.
    No, Brkić kao ministar branitelja nije HDZ-ovo najbolje rješenje za branitelje jer je on samo rješenje Karamarkove osobne križaljke prije predstojećih izbora. Umjesto da se u najkraćem roku pronađe odgovarajuća osoba, Karamarko, Most i Orešković još jednom pokazuju da su branitelji i njima, kao i SDP-u, zadnja rupa na svirali.
    Branitelji trebaju svojeg ministra, al ne neku HDZ-evosko karamarkovsku krpu koja će zakrpati poprilično poderane nacionalne hlače koje si HDZ još uvijek rado navlači da bi privukao nacionalne birače.

    Stoga Hrvatska stranka prava i dalje stoji kod ranije date potpore kandidatu za ministra branitelja Damiru Baniću, dragovoljacu Domovinskog rata, HOS-ovcu, intelektualcu, tajniku udruge  IX. bojne HOS-a, čovjeku koji poznaje   braniteljsku populaciju i   koji zna rješavati probleme    branitelja na svim razinama.

    Hrvatska stranka prava
    Povjerenstvo za branitelje
    Veselko Krnjić,