• Pogled iz Kanade: Ako nam MOL uopće proda udjele u INA-i cijena će biti prevelika. Dokapitalizacija je bolja opcija.


    dr janjiček tihomir
    Nije prošao ni tjedan od objave plana Hrvatske Vlade o privatizaciji INA-e , a u hrvatskoj javnosti se već rasplamsala „bitka“.  Doslovce se ne zna tko bi što prije napao,  je li to sama namjera vlade prodati dio dionica HEP-a ili je problem i sama namjera vraćanja INA-e pod kontrolu države Hrvatske. Naravno, kao i uvijek čim je premijer objavio na koji način se se kani u vratiti INA u većinski vlasnički posjed države odmah su bili „svi pozvani“ iznijeti svoje stajalište. Od ne pozvanih saborskih zastupnika umišljenih u ulogu „narodnih tribuna“,  do vođe sindikata, koji je spreman čitavu naciju ostaviti bez struje!

    No, što je doista dobro i loše u namjeri vlade da vrati većinsko dioničko vlasništvo države nad INA-om prodajom dionica HEP-a?
    Prije svega otkup dionica INA-e koje posjeduje MOL nije jednostavno učiniti.  MOL posve sigurno ne kani prodati svoje dionice. Točnije ne želi se odreći većinskog udjela u INA-i! U suvremenom financijskom svijetu kada je takva situacija, onda se od ne voljnog vlasnika dionica prodaja „iznudi“ samo sa cijenom znatno višom od burzovne.

    Hrvatska Vlada je svjesna toga, jer se želi prodati 25% dionica HEP, a za većinski udio u INA-i potreban je dokup od nekih 7% do 8% dionica! Naravno, tržišna cijena dionica HEP-a su ne poznate, jer nisu kotirale na burzi vrijednosnica. Međutim i samo letimični pogled na bilance poslovanja i INA-e i HEP-a potvrđuju gore iznijeto stajalište.

    Tržišna cijena dionica INA-e ipak je mjerljiva i kreće se oko 3,000 kn po dionici, ukupna vrijednost aktive je oko 20 milijardi kuna, osnovni kapital oko 16 milijardi kuna i obrtni kapital oko 4 milijarde kuna. HEP ima ukupni vrijednost aktive preko 35 milijardi kuna, osnovni kapital je nešto preko 30 milijardi kuna, a obrtni kapital je oko pet milijardi kuna. Dakle, za očekivati je i da bi nominalna (početna) cijena dionice HEP-a trebala biti nešto viša od cijene jedne dionice INA-e.
    To jasno potvrđuje nakanu države platiti cijenu dionice INA-e iznad burzovne tržišne cijene. No, ponovit ću ponovno, kako je u suvremenom burzovnom financijskom svijetu to posve normalno. U slučaju INA-e, taj drugi vlasnik je još i VEĆINSKI vlasnik i posve je NE raspoložen za prodaju paketa dionica kojim gubi  većinski udjel u vlasništvu!

    Kada je u pitanju HEP, onda se nameće pitanje koliko je štetna ili korisna za HEP privatizacija od 25%?

    Najkorisnija privatizacija bi bila ona koja bi tih 25% ukupne dioničke vrijednosti kapitala bio investiran u sam HEP! Ovako, kapital HEP-a koji bi se ostvario neće otići u svrhu investiranja u poslovanje HEP-a.

    Hoće li u slučaju prodaje spomenutog dioničkog udjela u vlasništvu HEP-a, sam HEP morati poslovati puno odgovornije, jer će se dionica HEP-a početi kotirati na burzovnom tržištu? Odgovor je jednoznačno DA! Naime, kriteriji nastupa na burzi vrijednosnica podliježu oštrim kriterijima financijskog poslovanja i iskazivanje poslovnih rezultata u godišnjoj bilanci. Stoga je puno teže napraviti „skrivene gubitke“ i „skrivene rezerve“! Drugim riječima, puno je teže skriti napravljeni gubitak, ali skriti ostvarenu dobit i prikazati je manjom nego jeste, upravo radi izbjegavanja plaćanja dijela poreza na dobit.

    Zbog problema pred kojima će se naći premijer i Hrvatska Vlada, posve opravdano sam smatrao dokapitalizaciju ispravnijim putem povrata većinskog dioničkog vlasništva INA-e. Ne bi se morala višestruko preplatiti svaka dionica INA-e koju posjeduje MOL, već bi se izvršila dodatna naklada dionica i po nominalnoj cijeni.

    Sa druge strane, daleko je bolje pokušati sa kapitalom dijaspore dokapitalizirati INA-u, nego prodajom paketa dionica bilo koje tvrtke u vlasništvu države i to iz dva razloga. Najvažnije je to što taj kapital neće otići u investiranje poslovanja unutar HEP-a, a sa druge strane hrvatska javnost je još uvijek mentalno u komunizmu, a što se iskazalo i reakciji javnosti.

    Zastupnik Miro Bulj je najbolji dokaz, jer je istupio u javnost o HEP-u kao „narodnoj imovini“! Naravno, nije imao hrabrosti reći „društveno vlasništvo“. Kada bi HEP bio u vlasništvu „naroda“ onda bi električna struja bila besplatna, HEP ne bi ostvario niti 1 kunu dobiti, ili bi pak svaki državljanin RH dobivao udio od profita HEP-a!
    No, ničeg nema od toga. Isto tako, Buljovo „pozivanje na referendum“ je „samoupravna“  blasfemija! Ma koliko Hrvati osjećali  RH kao svoju državu, HEP nije država, već tvrtka u vlasništvu države, a njom upravlja država kroz vlade kojima je sam narod dao povjerenje na višestranačkim izborima!

    Kada je riječ o sindikatu u HEP-u onda je to doista vrhunac iskaza mentalnog samoupravnog komunizma! Naime izjava predsjednika sindikata HEP-a Denisa Geto o mogućnosti „iskapčanja struje“ kupcima elektirične energije, značio bi u svakoj državi EU samo jedno, TENUTNI OTKAZ za Getu!

    Uloga sindikata je skrbiti o provođenju potpisanih kolektivnih ugovora, skrbiti o svakom zaposleniku u održavanju radnih uvjeta propisanih i dogovorenih od strane zakona, poslodavca i sindikata, kao i o redovitosti isplate plaća. Pitanje prodaje dionica je financijska odluka i to ne spada u nadležnost sindikata niti treba biti!

    Na žalost problem povrata većinskog vlasništva nad INA-om pokazao je još jednom, kako je Hrvatska još uvijek jako daleko od kapitalizma, privatnog vlasništva i tržišnog natjecanja! Mentalni sklop „samoupravnog komunizma“ još uvijek se snažno iskazuje! Saborski zastupnik, koji ne respektira odluku vlade u čijem donošenju su sudjelovali! Sindikat koji još uvijek umišlja kako „tvornice pripadaju radnicima“, pa stoga „radnici upravljaju“ s tvrtkama! Konačno i javnost općenito, koja se javlja i stoji na stajalištu kako se povrat većinskog vlasništva nad INA-om može učiniti bez ikakve žrtve i bez novca!

    Dr. Tihomir Janjiček