• ZA SPAS I AGROKORA I HRVATSKOG GOSPODARSTVA NUŽNO JE PROVESTI “BAILAUT” PROGRAM


    dr tihomir janjiček glas slavonije
    Hrvatska vlada na čelu sa Andrejom Plenkovićem konačno se suočava sa onim problemima koji su desetljećima gurani pod tepih! Financijski problem hrvatskog gospodarstva dosegnuli su razinu koja zahtjeva ozbiljnu državnu intervenciju! Ne, to nije intervencija kakva bi se učinila u doba komunizma, već suvremena tržišna intervencija države u svrhu stabiliziranja gospodarstva.

    Zadnjih 7-8 godina objavljuju se moji tekstovi o ekonomskim i financijskim problemima Hrvatske i mogućim rješenjima. U srpnju prošle godine moja stranka HSP ogranizirala je i određenu vrstu gospodarskog foruma, te sam tom prigodom predstavio financijske probleme hrvatskog gospodarstva i načina izlaska iz tih problema. Ovom prigodom ponovno ću se osvrnuti na financijske probleme Hrvatske, potaknut upravo financijskom propašću Agrokora.
    Hrvatsko gospodastvo godinama pati od problema „lanca dugovanja“! Dakle, dugovanja koje započne sa dugovanjima jedne tvrtke, najčešće velike tvrtke, koji se poslje protežu na sve ostale tvrtke zbog međusobnog odnosa dugovanja i potraživanja! Agrokor je već više od 10 godina insolventna tvrtka. Kako ne bi bilo nedoumice što je „insolventnost“, onda ću odmah reći to su tvrtke čija dugovanja nadmašuju potraživanja i jednostavno nisu onda u mogućnosti isplaćivati svoje financijske obveze.

    Najčešća posljedica bude „blokada bankovnog računa“ takve tvrtke, a to za sobom nosi posljedicu i kašnjenja isplate plaća i ne plaćanje poreza, izostanak uplate zdravstvenog i mirovinskog doprinosa zaposlenih i slično. Dubioza Agrokora je oko 10 milijardi Kuna, neka se nitko ne zanosi i ta je informacija doista točna!

    Agrokor je tvrtka koja je manje više u vlasništvu jedne osobe, a to je gospodin Todorić. Ima još suvlasnika dioničara, ali su oni u financijskom smislu zanemarivi. Tvrtka je vođena na principu mikro-menadžmenta, gdje postoji samo jedan „gospodin bog“ i naravno to je Todorić. Međutim Todorić nije financijski stručnjak i ne zna voditi financije. Ne zna ih voditi u jednom strateško-poslovnom smislu! Dakle, recimo kupnja „Mercatora“ ili „Belja“, što je učinio gospodin Todorić u ime Agrokora. To su krupni poslovni i financijski pothvat, koji jednostavno moraju imati financijski uspjeh ili će čitavi Agorkor bankrotirati. Ne, nije to uzrok propasti Agrokora, to su bili postupci spašavanja Agrokora! Financijska isplativost ulaska u krupne financijske projekte najvažniji je čimbenik u donošenju takve odluke!

    Hrvatska javnost upoznata je sa kolapsom Agrokora preko ruskog veleposlnika, ali ne od naših „uvaženih“ istraživačkih novinara! Gospodin Todorić je bio uvijek miljenik „crvenih“ struktura vlasti, ma koliko danas i Linić i Milanović i Bernardić prali ruke od njega poput Poncije Pilat! Kako su tiskovine i općenito mediji u Hrvatskoj još uvijek „crveni“, onda sljedom toga nije ni bilo pravodobne obavjesti o propasti Agrokora!
    O propasti Agrokora nije javnost izvjestila hrvatska vlada, a ona je doista trebala biti PRVA koja je zbog bivše pozicije ministra inancija najbolje znala za čitavu situaciju!
    Međutim, u Hrvatskoj nije samo Agrokor financijski problem, jer problem su gotovo sve vodeće hrvatske korporacije sa hrvatske dioničke burze! Sjetimo se i ne tako davnog financijskog kolapsa gospodina Štroka!

    Todorića i Štrokova će biti još u Hrvatskoj i to na pregršt za mandata Plenkovića! Međutim, sve hrvatske vlade znaju za to i sve se ponašaju ovako kao i sada gospodin Plenković, a to je „diplomatski“ ne zainteresirano!
    Kao ekonomist već godinama nastupam u hrvatskoj javnosti i otvoreno sugeriram kako je Hrvatskoj potreban ozbiljan „bailout“ program! To je program u kojemu bi vodeće insolventne dioničke tvrtke bile dokapitalizirane novcem države!
    Dakle, tvrtke tipa dioničkih društava sa finacijskim problemom insolvetnosti, pa bi one izdale dodatne naklade svojih dionica i njih bi država otkupila po nominalnoj cijeni. Dakle onoj koja bi bila naznačena na dionici, a nikako ne na burzi, jer bi to samo dovelo do kolapsa dionica na burzi, pa čak i sam zagrebačke burze. Nakon toga predstavnik države bi bio dobio mjesto u NOVOM poslovodnom odboru! Predstavnik države bio bi i u nadzornom odboru. Oni bi skupa nadgledali poslovanje i korištenje novca iz dokapitalizacije, kako ne bi bilo pronevjere novca!

    Novi poslovodni odbor morao bi uraditi program restrukturiranja poslovanja i utvrđivanja novih strateških poslovnih ciljeva! Samo tako bi te tvrtke bi uspjele opstati i nastaviti poslovanje sa uspijehom!
    Za hrvatsko gospodarstvo potreban je ukupni iznos za bailout program minimalno 100 milijardi Kuna po mojim izračunima! Naravno, ne bi taj novac sav ušao odmah u promet, nego sukladno dospijećima isplata financijskih obveza.

    Kako ne bi došlo do naglog uvećanja novčane mase, potrebno je privatizirati određene dioničke tvrtke koje su danas u vlasništvu države. Točnije njihove dionice bi bile prodane inozemnim investitorima. To bi omogućio priljev Eura, što bi bila protuteža uvećanju novačne mase Kuna! Time se ne bi drastično urušio valutni tečaj Kune. Naravno, valutna klauzula bi morala biti dokinuta!

    Sadašnji trenutak za ovakav program je IZVRSTAN, jer je EU suočena sa rastućom inflacijom zbog rasta novčane mase Eura unutar EU, pa samim time i padom kupovne moći Eura! Ovakav program dokapitalizacije sproveo bi se u dogovoru sa NHB-om i posebni novčani iznosi bi bili omogućeni. Kroz nekih 3 do 5 godina, nakon financijske konsolidacije tih poduzeća, država bi postupno prodavala te dionice na burzi, kažem postupno, kako ne bi nagla ponuda tih dionica srušila njihovu burzovnu cijenu!

    „Neokomunistički“ pristup sa jamstvima ne može pomoći, jer jamstva samo donesu nagle isplate iz proračuna, ali bez ikakvog programa financijskog i poslovnog restrukturiranja. Sa druge strane, ništa se ne promjeni u poslovodnim odborima takvih tvrtki, pa te iste nesposobne osobe i dalje vode tvrtku! Nikakvi „novi“ krediti ne pomažu, jer su sve insolventne tvrtke kreditno PREZADUŽENE!

    Nikakva „predstečajna nagodba“ ne može poboljšati situaciju insolventnim tvrtkama, pa ni Agrokoru, jer su već brojne male i srednje hrvatske tvrtke već bankrotirale zbog Agrokora i tvrtki tog tipa, odnosno financijskih „propalica“! Veliki dio dugova Agrokora vezan je prema inozemstvu, točnije Rusiji i zato nas je ruski veleposlanik obavijestio o Agrokoru!
    Agrokor se ne može pustiti propasti, ma koliko bilo opravdani i ne opravdani prijepori prema Ivici Todoriću! Razina ekonomskog značenja i odgovornosti Agrokora i svih njegovih poslovnih partnera viša je od tek pukog odnosa prema jednoj osobi!
    Uostalom odlazak Ivice Todorića iz Agrokora nije više uopće upitan, ovo je njegov osobni poslovni kraj!
    Treba opstati Agrokor i desetine tisuća zaposlenih na svojim poslovima! Veća sada su mogle biti izdane nove dionice za sve ne isplaćene porezne obveze Agrokora i time otvoriti vrata za što bržu smjenu Todorića, uspostavu novog poslovodnog odbora i postavljanja predstavnika države u njoj! Nikakva Plenkovićeva „smirenost“ ne može ovdje pomoći, jer će kolaps Agrokora teći jako brzo!

    Spomenutim modelom bailout programa, američka država spasila je korporacije Ford, GM i Chraylser, a njihove financijske dubioze bile su preko 1000 puta veće nego iznos BDP-a Hrvatske!

    Na koncu još nešto, pomoći od Brisela neće biti, stoga gospodine Plenkoviću što se čeka!?

    Dr. Tihomir Janjiček