Aleksandar HorvatAleksandar Horvat
(Sutinske Toplice, 6.12.1875. – Zagreb, 8.5.1928.)

Aleksandar Horvat rođen je u 1875. Sutlinskim Toplicama, u Hrvatskom zagorju. Nakon što je već kao đak pristupio Stranci prava, postao je 1895. čelnik pravaške mladeži. Zbog sudjelovanja u spaljivanju madžarske zastave 1896. prigodom posjeta austro-ugarskog cara Franje Josipa I., osuđen je na zatvorsku kaznu. U Zagrebu i Beču Horvat je završio studij prava, te je stekao titulu doktora pravnih znanosti. Slovio je kao izvanredan kriminalist. U glavnom gradu Hrvatske otvorio je odvjetničku kancelariju, gdje je kasnije zaposlio budućeg glavnog tajnika stranke i poglavnika Nezavisne Države Hrvatske (NDH), dr. Antu Pavelića (1889.-1959.).

Od 1906.-1918. Horvat je bio narodni zastupnik u Hrvatskom saboru, a prvi je put izabran u Varaždinskoj županiji za kotar Novi Marof. U raspravama se isticao kao sjajan govornik. Dužnost predsjednika Stranke prava obnašao je od 1916.-1919. Sa svojom poznatom “Odeskom interpelacijom” upozorio je javnost u srpnju 1918. na zlostavljanje hrvatskih vojnika od strane srpskih časnika u vrijeme Prvog svjetskog rata (1914.-1918.). Zajedno s pravaškim zastupnikom dr. Josipom Pazmanom, Horvat je u listopadu 1918. posjetio austro-ugarskog cara Karla I. te madžarske političare, koji su pristali na uspostavu neovisne hrvatske države. No, vladajuća Hrvatsko-srpska koalicija zanijela se u tom povijesnom trenutku drugim kobnim idealima te nije osjećala bilo hrvatskog naroda… Neposredno nakon tzv. ujedinjenja s Beogradom 1.12.1918., Narodno vijeće u Zagrebu je zatvorilo Horvata.

Nakon četiri mjeseci bio je pušten na slobodu, pa se ponovno počeo baviti politikom, slijedeći čvrsto svoje državotvorne ideale. Dr. Karlo Bošnjak opisuje Horvata poslije izlazka iz zatvora ovim riječima: “Karakter izgrađen od cementa i željeza. Ponovno se sakupljaju prijatelji oko njega i u novoj situaciji traže savjet, jer imaju neograničeno povjerenje u njegovu inteligenciju i, da tako kažem, političku intuiciju.” (“Hrvatsko pravo”, 17.5.1928.) Na izborima 1925. za beogradsku Skupštinu, u Varaždinskoj županiji uslijed raznih manipulacija nije više uspio dobiti potreban broj glasova.

Tri godine kasnije podlegao je teškoj bolesti. Smrt i pogreb ovog pravaškog čelnika popratio je sav hrvatski tisak. Čak se i glavni akter stvaranja zajedničke države, dr. Svetozar Pribičević, odužio svom saborskom kolegi i suparniku pismenom sućuti iz Beograda, dok je Hrvatska seljačka stranka (HSS) sve to prešutjela.