• Agrokor bi nas mogao skupo koštati, jer Vlada nije znala, ne zna i nema rješenje


    Odlazak Martine Dalić posljednji je čin u „sagi“ o „spašavanju“ Agrokora. Ministrica Dalić završila je trajno svoju političku karijeru upravo na njezinom najstručnijem polju, financije. Završila je tako što je proces vodila blago rečeno nestručno, a ima i ozbiljnih indicija za zloporabu položaja i utjecaja koje je imala kao ministrica. O tomu će se otvoriti nova „saga“, kad ode Plenkovićeva Vlada s vlasti, kako to obično biva.
    Puno puta sam pisao o financijskoj propasti Agrokora, za što ni roman „Ana Karenjina“, neće biti dostatan, jer će se uvijek naći mnoštvo ne dorečenih i javnosti nepoznatih stvari. No, treba pogledati cijelinu.
    Todorić je vodio Agrokor prije svega nestručno! Bio je to projekt izvan opsega njegovih osobnih sposobnosti. Poslovno upravljanje Agrokorom Todorić je vodio na načelu tzv. „mikormenadžmenta“! Dakle, „gazda“ se pitao za sve i svašta, a on nije trpio drugačije mišljanje od vlastitog stajališta, pa kada se tako vodi neka tvrtka, onda se „gazda“ okruži poltronima. Naravno, poltroni kao poltroni, samo pljeskaju na svaku izgovorenu riječ „gazde“ bilo pametno ili ne, a i sami poltroni ne mogu uopće niti znati je li neka poslovna odluka bila pametna stvar. Bilo kako bilo, gubitak Agrokorova udjela na nacionalnom tržištu, „gazda“ je nadoknađivao na „iznozemnom“, a to su BiH, Srbija i Crna gora. Ta „nadoknada“ kao projekt nije uspjela i „gazda“ je zapao u duboke novčane gubitke.
    Prigodom dolaska Ivice Todorića kod premijera gdje je tražio financijsko milosrđe, premijer je napravio prvu grešku, jer je „gazdu“ hladno odbio! Tada je premijer mogao prinuditi Todorića izvršenje dubinske financijske analize poslovanja Agrokora. Temeljem toga, izvršiti dokapitalizaciju Agrokora iz dodatne naklade dionica, imenovati državnog tajnika na čelo poslovnog i nadzornog odbora Agrokora.

    Njihova uloga bi bila nadgledati trošenje novca iz dokapitalizirane sume, a temeljem dubinske financijske analize pristupilo bi se financijskom restrukturiranju Agrokora. Neki paketi dionica „zdravih“ poduzeća iz koncerna Agrokor, bili bi prodani u spašavanju onih loših tvrtki, ali tvrtka Agrokor ne bi propala kako jeste, ne bi bilo gomile sudskih procesa, što domaćih, što inozemnih.

    Ne bi se dogodila objektivna opasnost potpune propasti financijskog i monetarnog sutava države, što je doista bila prijetnja. Kada je odbijen od premijera, Putinova privatna banka Sberbank započinje proces rastakanja Agrokora. Ta banka ide u naplatu svog kredita, kako bi uzdrmali državu i prinudili Plenkovića na odustanka od INA-e i daljnjeg projekta LNG terminala. Način je bio jednostavan, prvo je ruski veleposlanik objavio Hrvatima propast Agrokora, a onda je Sberbank dovela Alvareza da procijeni novačnu vrijednost zdravog dijela tvrtke i to bi „sigurno“ bilo jednako vrijednosti odobrenog kredita Agrokoru. Oni financijski „ne zdravi“ dijelovi Agrokora bi jednostavno bankrotirali, a sa njima i svi njihovi dobavljači, financijeri i poslovni partneri! To je bio pripremljeni „scenarij“ slamanja premijera.
    Premijer je tada iskazao „zakašnjelu“ sposobnost i donosi tzv. „lex agrokor“ i otkazuje Alvarezu, a Todorić je „zbrisao“ iz Hrvatske. Premijer još uvijek nije bio spreman na dokapitalizaciju Agrokora, jer bi „sveta“ valutna klauzula bila narušena, odnosno trebalo bi se od nje odstupiti. Naime, za nekoliko desetaka miljardi kuna trebalo bi se temeljem valutne kaluzule osigurati protuiznos u eurima. Taj eurski protuiznos nije se mogao nabaviti na iznozemnom financijskom tržištu, a Hrvatska nije imala novca. Premijer sa druge strane nije imao hrabrosti donijeti odluku o ukidanju valutne klauzule. Umjesto toga pristupilo se „predstečajnoj nagodbi“, kako je to već zakonom regulirano!
    Podsjetiti ću da sam još 2015 godine, rekao da je taj zakon diletantski, jer s tim zakonom propadaju i vjerovnik i dužnik jednako. Što više, taj zakon odgovara više dužniku nego vjerovniku, jer dužnik nastavlja poslovati bez ikakvih posljedica. O tomu svjedoči moj razgovor na STV iz lipnja 2015, a koji se i danas može naći na youtube. Tada sam još u tom razgovoru za STV rekao da se takve financijske situacije moraju riješavati preuzimanjem vlasništva na dužničkom tvrtkom od strane vjerovničke tvrtke. Upravo taj model, želila je primjeniti Sberbanka, kad je Agrokor došao do financijske propasti. Naravno, kao i uvijek nitko iz „političke elite“ to moje stajalište nije uzeo za ozbiljno, samo zato, jer je to neki „stručnjak iz ustaške stranke izrekao“!
    Podsjetit ću da je ministar financija Marić, bio kompromitiran kao stručnjak svojim ranijim zaposlenjem u Agrokoru, jer je bio jedan od financijskih ravnatelja. Upravo „Most“ se služio tom činjenicom i inzistirao na ostavci ministra financija Marića. Premijer je zaštitio ministra Marića, ali ga i udaljio od čitavog problema Agrokor. Tako je nastala kontraverzna situacija u kojoj najveći financijski problem Hrvatske Države od njezina utemeljenja ne riješava ministar financija, već ministrica gospodarstva!
    Premijer je tada trebao istodobno priskrbiti dodatne financijere za Agrogkor, prinuditi dobavljače, banke i te nove financijere na financijski dogovor oko „oprosta“ dugovanja sa jedne strane, ali prava prioriteta u naplati dugovanja tih istih novih financijera, dobavljača i banaka u budućnosti! Za tako složenu operaciju osobno sam smatrao najpovoljniju osobu bivšeg premijera Tihomira Oreškovića i to sam javno iznio i danas smatrama da sam bio u pravu, unatoč brojnim lošim komentarima. No, premijeru je ministrica Dalić predložila Antu Ramljaka kao najpogodnijeg financijskog stručnjaka za riješavanje financijskog problema Agrokor. Upravo je Anti Ramljaku postala „šefica“ ministrica Dalić.
    Kako se to već događalo i ranije u Hrvatskoj, „povjerenje“ premijera prema ministrici  bilo je ne ograničeno. Sa druge strane, „zaboravio“ je premijer da je u čitavom problemu oko Agrokora duboko upletena ruska država preko FSB-a! Stoga, kada je Ante Ramljak praktično „namjestio“ skupocjene „savjetničke“ ugovore vlastitoj tvrtki, pa poslje bili uključene još neke ruske banke sada je „isplivalo“ u javnost. Tada se ministrica Dalić pravdala „ne znanjem“ o iznosima navedenim u tim ugovorima. Upravo to „ne znanje“ je posve palo u vodu nakon objave njezinih mailova koje je razmjenjivala sa pojedinim savjetničkim tvrtkama. Bez sumnje, netko od njih je dobro plaćen od FSB za objavu tih mailova. Posve kompromitirana i osramoćena ministrica Dalić je dala ostavku.
    Kako dalje, neminovno je pitanje?
    Očito treba konačno biti uključen ministar financija, koji je prespavao čitav problem sa Agrokorom! Premijer nema stručnu osobu za mjesto ministra gospodarstva, a ta osoba trebala bi se uhvatiti s problemom Agrokora! Premijer sada mora uključiti ministra financija, jer jednostavno nema nikoga za daljnji oslonac.
    Bivši ministar Panenić već zna unaprijed kako će novi mailovi doći u javnost i biti još šokantniji. Kako za dolazak novih mailova već zna gospodin Panenić, treba pitati Panenića!
    Ovo je doista jedan ključan trenutak za Hrvatsku Državu i potrebna je vlada nacionalnog jedinstva! Niti jedna stranka nema ni znanja, a ni hrabrosti riješiti nagomilane ekonomske probleme hrvatske države.
    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP: S ovom vladom “Agrokor” neće preživjeti!



    Temeljno financijsko rešavanje krize u „Agrokoru“ je započelo. U tom sukobu uključene su tri strane: prva strana su tzv. „stari“ dioničari, druga strana je „Knighthead“ Capital Management (tvrtka koja je odobrila tzv. roll-up kredit) i treća strana su dobavljači.

    Zbog toga što Hrvatska još uvijek ne funkcionira posvemašno u tržišnom smislu, a to se prije svega odnosi na financijsko tržište, onda je i ponuđeno rješenje gospodina Ramljaka izvan pameti, blago rečeno. Drugim riječima, čitava vlada i samo gospodarstvo posve su zatečeni problemom financijske propasti „Agrokora“ i po prvi puta u hrvatskoj ekonomskoj povijest ova se financijska propast pokušava riješavati na načelima tržišnog financijskog poslovanja.
    Gospodin Ramljak, kao stečajni upravitelj, predložio je novi poslovni oblik „Agrokora“ u obliku tzv. holdinga kao rješenje. Kako bi se bolje razumjelo, holding tvrtka je tvrtka kontrolnog oblika i često se naziva „roditeljskom“ tvrtkom. To je zbog toga, što ona kontrolira poslovanje drugih tvrtki u sklopu holdinga, temeljem posjeda kontrolnog paketa dionica tih drugih tvrtki.

    Ideja gospodina Ramljaka je izdvojiti zdrave tvrtke iz koncerna „Agrokor“ i time ih sačuvati, pa formirati od njih holding tvrtku „Agrokor“. Tvrtke koje ne bi bile uključene u novi holding jednostavno bi bile posve ugašene, osim ukoliko dobavljači ne oproste praktično cijelokupni dug tim tvrtkama. Dobavljači bi u toj novoj holding „Agrokor“ postali njezini suvlasnici temeljem paketa dionica koje bi dobili kao udio u vlasništvu. To bi u suštini bila neka vrsta „novčane“ nadoknada za isporučenu i nikad plaćenu robu za koncern „Agrokor“.

    Svaki dobavljač je u suštini istodobno i vjerovnik, jer mu koncern „Agrokor“ duguje novac za ranije isporučenu robu. Stoga, dobavljač koji ne uđe u holding jednostavno trajno gubi svoje novčano potraživanje. Trajni gubitak potraživanja stoga jer se iz stečajne novčane mase propalih tvrtki ne može ostvariti za isplatu više od 10% do 15% vrijednosti potraživanja dobavljača! S druge strane, tzv. „stari“ dioničari propalih tvrtki iz koncerna „Agrokor“, jednostavno će izgubiti svoj uloženi novac u dionice i tu nema nikakve nadoknade i ni ne može je biti.
    Dobavljači „Agrokora“ ne mogu prihvatiti isplatu potražaivanja od svega 10% do 15% vrijednosti dugovanja koncerna „Agrokor“! Razlog za to je jednostavne naravi, budući da bi time ogromna većina dobavljača također otišla u stečaj! Stoga je „bijesni“ nastup gospođe Vidaković u kojemu je pocijepala predloženi sporazum o osnutku novog holding „Agrokora“ posve razumljiv! Dobavljače uopće NE interesira postati suvlasnicima te nove tvrtke, jer im to ne garantira opstanak. Osim toga, veliko je pitanje hoće li uopće zaživjeti nova holding tvrtka „Agrokor“! Velika je mogućnost da bi dionice tog novog holding „Agrokora“ bile doista samo bezvrijedni komad papira! Dionice holding „Agrokora“ na dioničkoj burzi tek bi trebale steći povjerenje ulagača, a to se teško može očekivati jer će dobavljači učiniti masovnu prodaja tih dionica na burzi radi novčane štete koju su pretrpjeli. Posebice bi se to odnosilo na neki kratkoročni period od godinu dana, koji je bi bio doista presudan za opstanak samih dobavljača. Naime, velikom broj dobavljača je s propašću Agrokora prilično poljuljan kreditni položaj. Stoga će odmah pohrliti prodati svoje dioničke pakete na dioničkoj burzi nove tvrtke holdinga „Agrokor“. Nagla ponuda dionica i vrlo slaba potražnja posve će urušiti nominalnu, odnosno početnu cijenu dionica novog holding „Agrokor“ tvrtke.
    Roll-up kredit koji je dao „Knighthead“ bio je samo kupovanje vremena dok se ne ponudi „rješenje“ za koncern „Agrokor“, a koje je po prvi puta do sada predložio gospodin Ramljak. Istodobno, odobrenjem roll-up kredita od strane „Knighthead“ tvrtke za koncern „Agrokor“, ova tvrtka je stekla prava prvenstva naplate svojih dugovanja u CJELOKUPNOM iznosu odobrenog kredita!
    Kada su u pitanju „stari dioničari“, dakle oni koji su davno prije kupili dionice i „Leda“ i „Jamnice“ i drugih tvrtki, oni jednostavno ostaju bez svog uloženog novca. Iskreno rečeno, to je tako i u djelovanjima uređenih financijskih tržišta. Tu nema nadoknade i svi koji postavljaju pitanje kako nadoknaditi novac „starim“ dioničarima, jednostavno postavljaju glupo pitanje!
    S obzirom na istup gospođe Vidaković u javnosti i odbijanje predloženog sporazuma, sada su mogućna dva scenarija za koncern „Agrokor“. Prvi je potpuni prestanak daljnje suradnje dobavljača i prestanak isporuke robe za „Kozum“ i ostale tvrtke iz sustava „Agrokor“! U tom slučaju nastupa raspad svega i tada bi osim propasti velikog broja dobavljača, a što je posve izvjesno, nastupila i potpuna propast pokušaja spašavanja ostatka „Agrokora“! Ova mogućnost ima velike šanse, jer bi dobavljači pošli od jednostavnog načela, ako mi propadamo onda neka i „Agrokor“ propadne u cijelosti. Ovo je vrlo loš scenarij i za vladu premijera Plenkovića, ali i za čitavo gospodarstvo!
    Drugi scenarij je postizanje nekog lošeg dogovora između dobavljača i kreditnih vjerovnika koncerna „Agrokor“ koji su očito dobili primat u naplati dugovanja „Agrokora“! Ova opcija je vrlo lako moguća, a u tom slučaju bi se u taj novi holding „Agrokor“ unijelo ogromne kreditne obveze što bi opet i taj holding „Agrokor“ uništilo.
    Dakle bilo kako bilo, jednostavno nema dobre opcije za nikog! Prijedlog koji je dao gospodin Ramljak i ministrica Dalić, narodski rečeno je „šupalj“! Unatoč silnom nastojanju i ministrice Dalić i gospodina Ramljaka u uvjeravanju dobavljača kako im je ponuđeno rješenje gospodina Ramljaka, „doista“ najbolje i najprihvatljivije, to nikako nije tako! Ukoliko će većina dobavljača koncerna „Agrokor“ jednostavno posve nestati, tada neće biti milosti za osnutak nikakvog novog holding „Agrokora“!
    Logično pitanje koje se nameće samo po sebi je što bi doista bio izlaz iz sadašnje krize izazvane propašću „Agrokora“?
    Rješenje leži u tome što bi država Hrvatska trebala postati isto tako dionički suvlasnik nove holding tvrtke „Agrokor“, dakle jedan od dioničara tog novog holding „Agrokora“. Država bi kupila izvjesni paket dionica tog novog holding „Agrokora“ i time dala početno povjerenje u novi holding „Agrokor“! U tom slučaju bi čitav projekt minimiziranja štete od propasti koncerna „Agrokor“ dobio na vjerodostojnosti i te nove dionice holding tvrtke „Agrokor“ tada ne bi doživjele tržišni slom.
    Naravno, premijer Plenković tako nešto neće učiniti, jer ima loše ministre kao ministricu Dalić koja je totalni analfabeta u ovoj krizi. Ministar Marić se opet zabavlja uvođenjem Eura i vođenjem monetarne politike što nije njegov posao uopće! Zbog toga se ministra Marića jednostavno ne vidi i ne čuje! Premijer ima i MNOŠTVO loših savjetnika, točnije „uhljeba“. Dakle, nikakva korist ni od savjetnika.
    Zaključak je jednostavan, pod ovom vladom novi „holding Agrokor“ jednostavno neće nikad zaživjeti.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: BURZOVNI SLOM „AGROKORA“ DOGODIO SE ZBOG NESPOSOBNOSTI PLENKOVIĆEVE VLADE!



    Neka se ne zaboravi tu je i vječno PODOBNI i NESPOSOBNI guverner Vujčić! Kao i uvijek nije imao pojma o ničemu. Niti o besmislenim kreditima iz HABOR-a odobrenim „Agrokoru“, niti o praznim mjenicama Agrokora!

    „Agrokor“ je započeo i službeno svoj burzovni potop. Cijene dionica „zdravih“ i „ne zdravih“ tvrtki iz koncerna „Agrokor“ jednostavno strmoglavljuju. Država je položila određena jamstva, isto tako zajamčena su financiranja kroz financijske ugovore koje je sklopio gospodin Ramljak.

    Međutim, Hrvatska je posve ne pripremljena za ovakva događanja. U nas doista nikad nije funkcionirala dionička burza u pravom smislu te riječi, pa se stoga nisu nikad događali streloviti usponi, ali niti strmoglavi padovi cijena dionica. Dionički kapitalizam jednostavno nikad nije ozbiljno zaživio u Hrvatskoj. Sve su to bile samo imitacije burzovnog poslovanja, ali spašavanje dioničke tvrtke od burzovnog sloma njezinih dionica, doista nije nikad činjeno. Sve do slučaja „Agrokor“.

    Što se doista događa u uvjetima „burzovnog sloma“ dionica određene dioničke tvrtke.
    U uvjetima ovakvih burzonih promjena, neke tvrtke doslovce nestanu. Međutim, kod brojnih se dogodi samo prelijevanje kapitala. Kapital se preljeva iz ruku manje sposobnih u ruke više sposobnih vlasnika kapitala. Naravno, to prelijevanje nije nikad „bezbolno“! Tvrtke koje se otkupe i koje su loše poslovale dožive ozbiljne promjene na planu rezanja rashoda i troškova, a to se u nas često zove restrukturiranje. Stanoviti broj zaposlenih izgubi zaposlenje i to na svim razinama od djelatnika do ravnatelja.

    Nije problem za državu kada se burzovni slom dogodi na razini jedne tvrtke, pa to je ipak samo jedna tvrtka. Međutim, daleko veći je problem kada se slom počne događati kod mnoštva tvrtki, a tako nešto se može lagano dogoditi kada jedna velika dionička tvrtka doživi financijski slom.

    U hrvatskom slučaju to je „Agrokor“! Zbog toga vlade većine država nastoje spriječiti financijski slom neke velike dioničke tvrtke. Zato što žele spriječiti situaciju u kojoj bi došlo do masovne panike i lančane reakcije rasprodaje dionica drugih tvrtki na burzi vrijednosnica i samim time pada cijena dionica kod drugih tvrtki. Nacionalni kapital tada bi se razgrabio u bescijenje i otišao u vlasništvo tko zna koga. Kada se kaže kapital, to nije samo novac! Kapital recimo jednog McDonald’ je osim novca, zgrade, invetar, sva hrana u restoranima, svi zaposlenici sa svojim kvalifikacijama i naravno kako rekoh sam novac!
    Razlog zbog čega se dogodio financijski slom „Agrokora“ u suštini je vrlo jednostavan. Premijer Plenković se ponašao krajnje nezrelo za pravodobno djelovanje. Naime, na stranu to što je „Agrokor“ u poslovnom svijetu već dugo vrijeme slovio kao nelikividna tvrtka, koja nije u stanju izvršavati svoje financijske obveze prema dobavljačima. Na stranu i to što su i svi drugi premijeri i sve druge hrvatske vlade znali za to i baš ništa nisu činili.

    Sve je to doista nebitno onog trenutka kad se preuzeme dužnost premijera. Stoga je premijer Plenković morao  obiljno razgovarati s Todorićem kada je došao moliti za financijsku pomoć. Tada,  premijer Plenković nije smio dopustiti odlazak Todorića praznih šaka da tim istim šakama kuca na vrata Putinu i njegovoj „Sberbanci“!

    Tog trenutka je premijer Plenković morao biti svjestan što znači propast „Agrokora“ za hrvatsko gospodarstvo, ali i dodatno miješanje Putina u Hrvatsku! To nikako ne znači „spašavanje“ samog Todorića od financijske propasti, već samo tvrtke! Premijer Plenković je morao tada dogovoriti s Todorićem dubinsku financijsku raščlambu „Agrokora“ i nakon toga dokapitalizaciju „Agrokora“!

    Spriječio bi tada Plenković svu ovu rasprodaju dioničkog kapitala od „Agrokora“ koje će zasigurno brojne zaposlenike ostaviti bez posla,  što je najgore! Spriječio bi i svu ovu bruku koja je nastala, ali još puno važnije svo petljanje Putina u hrvatsko gospodarstvo i politiku koje se sada događa.

    Dinonice „Leda“, „Jamnice“ i drugih tvrtki ne bi završile u bescijenju! Tko će ih doista kupiti više nije ni bitno. Nije bitno, jer tko god ih bude kupio učinit će ozbiljne promjene sniženja rashoda i troškova u tim tvrtkama. Naravno tu spada i sniženje troškova plaća, odnosno smanjenja broja zaposlenih osoba, ma koliko to gospodin Ramljak nijekao skupa sa premijerom Plenkovićem.

    Premijer Plenković trebao je dokapitalizirati „Agrokor“, fino i u tišini maknuti Todorića sa glavnog položaja kako je to već i onako učinio, ali ne i posve izvan tvrtke i postaviti Ramljaka zao predsjednika poslovodnog odobra koji bi nadgledao trošenje dokapitalizirane sume. Potom u tišini prodavao po znantno višim cijenama pakete dionica svih onih tvrtki koje će se sada prodavati besmisleno jeftino. Zaposlenici bi doista uglavnom ostali na poslu! Putin ne bi imao ovakav utjecaj u Hrvatskoj preko „Sberbanke“ kakav danas ima sa svim njegovim špijunima.

    Naravno, svaka osoba će se upitati, pa zašto premijer Plenković i hrvatska vlada to nisu učinili?
    Zbog toga što se premijer Plenković odlučio uzeti za ministara PODOBNE, ali NE i doista sposobne osobe. Tu je prije svega Tomislav Ćorić! Kolega Ćorić je tako zdušno čitao moje tekstove vezane za nagli  skok tečaja franka u kojima sam sugerirao ono što je poslje ministar Lalovac i činio, konverzija kredita sa klauzule prema franku na klauzulu prema Euru.
    Na žalost baš ništa suvislog kolega Ćorić nije imao ni za reći, a ni za predloložiti unatoč silnim pozivima s HRT-a za gostovanja! Morao se ministar Ćorić „naoružavati“ sa zanjem što mu je manjkalo i to iz stručnih napisa i komentara koje sam javno objavljivao.
    Naravno tu je i ministrica Dalić, koja se tako nekontrolirano smijala kad je držala konferenciju za novinstvo vezanu upravo za predstavljanje javnosti novog zakona, poznat kao „Lex Agrokor“. Unatoč tomu što je bila svjesna svojeg neprimjerenog ponašanja, smijeh nije mogla suzdržati! Upravo to je govorilo o njoj koliko je doista MALO zainteresirana za rješenje problema oko „Agrokora“.

    Martina Dalić bila je ministrica kod Jadranke Kosor, poznate kao Sanderova služavka. Nakon odlaska sa vlasti, Martina Dalić odlazi u tabor Josipovića, a dolaskom Plenkovića na čelo HDZ-a vraća se opet u HDZ! Žena za sve politike, uklapa se u serijal „kum“, ali i „uz maršala tita junačkoga sina“ i u „bože čuvaj Hrvatsku“!

    Na koncu tu je i ministar financija Marić koji se doima kao „lutak šutak“. Ministar Marić nije kriv za propast „Agrokora“, nego Ivica Todorić. Međutim, ministar Marić je kriv što je kao financijski stručnjak morao upozoriti premijera Plenkovića na sve opasnosti koje sa sobom nosi propast „Agrokora“, posebice stoga što je znao u kakvom je financijskom stanju „Agrokor“!
    Morao je ministar Marić upoznati premijera što doista znači ako se Todorića samo makne iz Agrokora. Isto tako morao je ministar Marić imati stručne kreativnosti i predložiti premijeru mogućnost dokapitalizacije za očuvanje „Agrokora“ stabilnim, koliko god se to moglo. Nije to učinio, jer je i on kao ministar Ćorić i ministrica Dalić samo još jedna osoba koja je došla na ministarsku dužnost podobnošću, a ne sposobnošću!
    No, neka se ne zaboravi tu je i vječno PODOBNI i NESPOSOBNI guverner Vujčić! Kao i uvijek nije imao pojma o ničemu. Niti o besmislenim kreditima iz HABOR-a odobrenim „Agrokoru“, niti o praznim mjenicama Agrokora! Niti o bilo kojim drugim kreditima koje su odobravale komercijalne banke. Nije znao ništa ni o kreditima koje „Agrokor“ odobravao samom vlasniku i njegovim članovima obitelji.

    Iskreno rečeno, guverneru doista treba vjerovati na riječ, on jadan doista baš NIŠTA NE ZNA! Zato i jeste PODOBAN za guvernera! Svatko sa makar trunkom znanja i stručnosti jednom bi konačno progovorio stvarima koje jesu iz nadležnosti HNB-a, a to je kontrola provedbe monetarnokreditne politike! Ovako samo truća bedstoće o uvođenju Eura!
    Dokle će to tako ići sa podobnima u Hrvatskoj svatko se pita?
    Sve dotle dok se ne promjeni izborni sustav, ali do tada će glavni grad svih Hrvata postati Dublin.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Tihomir Janjiček: Bitka za Agrokor je tek na početku. Glavni sukob vodi se oko nafte i plina iz Jadrana!


    janjiček tihomir dr

    Još u ožujku ove godine objasnio sam potrebu što hitnijeg otvaranja LNG terminala na Krku i istodobno objasnio ogromni interes i utjecaj Rusije u Hrvatskoj. Objavljeno je to pod naslovom „Zašto moramo pod hitno graditi LNG terminale“!

    Tada sam od stanovitog broja osoba doživljavao osude i što više uvrede. Međutim, tek ovih dana u tiskovinma dolaze potvrde za sve one moje tvrdnje koje sam iznio i iza kojih i danas stojim.

    Isto tako učinio sam jasnu poveznicu između problema „Agrokora“ i ruskog utjecaja na Hrvatsku, točnije na INA-u i cjelokupne energetske mogućnosti Hrvatske crpljenjem vlastitih izvora nafte i plina iz Jadrana.

    Tada sam isto tako rekao kako je ruska upletenost u Hrvatskoj državi daleko iznad svih promišljanja hrvatske javnosti, te je veliki broj političara u Hrvatskoj IZRAVNO uključen u izvršenju Putinovih interesa. Imenovao sam točno imenom i prezimenom koje su to osobe.
    Tek sada nakon 6 mjeseci pojavljuje se prvi „blizak izvor“ vlade RH, koji potvrđuje moje stajalište i neka svatko bude siguran radi se o hrvatskom ministru! Njegovo ime ovaj puta neću spomenuti, ali kad dođe trenutak i to ću reći! Naravno, za razliku od hrvatskih ministara ja sebi mogu dopustiti imenovanje ruskih kadrova u sadašnjoj i nekadašnjim hrvatskim vlastima.
    Problemi su se počeli raspetljavati sa raspetljavanjem problema „Agrokor“. Prvo smo mogli svi vidjeti nastup gostiju u jednoj od emisija „Otvoreno“. Tada je gospodin Žganjer otvoreno rekao kako je doista „začuđujuće“ što je ruska Sberbank svjesno ogromne novce uložila praktično u propali „Agrokor“!

    Ako se posmatra problem „Agrokor“ izolirano od svega ostalog, onda je jasno čuđenje gospodina Žganjera.Međutim, poveznica je INA, a  time hrvatski plin i nafta iz Jadrana. Korištenje plina i nafte iz Jadrana jednostavno kosi se Putinovim političkim i osobnim financijskim interesima. Kako bi nafta i plin ostali netaknuti u Jadranu, Putin koristi sva mogućna sredstva. Jedini način da se nafta i plin počnu vaditi iz Jadrana je povratak INA-e u posjed Hrvatske.

    Putinov interes je trajna ovisnost EU o nafti i plinu iz Rusije, kako bi ucjenom prestanka isporuke plina mogao nastaviti svoje agresivne ratove! Zato INA „ne smije“ nazad Hrvatskoj. Koristio je Putin Mesića u promoviranju „Janaf“ programa, po kojemu bi ruski tankeri dovozili rusku naftu u refineriju u Rijeci i onda naftovodima snadbjevali cijelu EU! Mesiću je plaćena kampanja za druge izbore od Vladimira „nikog“. Sa druge strane, „zahvalnost“ za tu mogućnost Putin bi iskazao obnovom potpuno amortizirane rafinerije u Rijeci i u čijem amortizacijskom fondu nema niti KUNE!

    Što više, Hrvati su se ponadali, naravno oni naivni, kako bi Putin možda čak i rafineriju u Sisku obnovio, što je dakako glupost! U projekt „JANAF“ bio je upetljan ne samo Mesić, ali i svi oni koji su napravili „studiju izvodivosti!

    Dakako i svi „pokreti zelnih“ po Hrvatskoj koji su „spoznali“ svu „pogubnost“ za Hrvatsku ako koristi vlastitu naftu iz Jadrana! Uspješnost djelovanja Putinove tajne službe FSB (sljednice KGB-a) najbolje se očituje u tome što su čak i neke predstavnike HDZ-a uspijeli zavesti i postaviti ih na različite strane.Tako je Branko Bačić ZA korištenje nafte i plina iz Jadrana, a Dubravka Šuica PROTIV! Ne, nije ona protiv korištenja nafte iz Jadrana zbog opasnosti za turizam, kako se izgovara i valjda je jasno zašto je protiv!

    Sanader je predao INA-u u ruke MOL-a, a MOL nije ništa drugo nego Putinova filijala! Zbog toga neka nitko ne postavlja pitanje zbog čega je odstupio Sanader, učinio je nešto što se kosilo i još uvijek kosi sa interesima SAD i EU! Nije problem mito koje je uzeo, već sama predaja INA-e u šake Putina! „Oni“ su mu zato naredili odlazak, a to znaju i Šeks i Hebrang!!! Dolazak Karamarka i Petrova na vlast bio je potpuni TRIJUMF Putina.

    Američki čovjek Orešković bio je važan čovjek za interese SAD i EU, ali preslab u političkom smislu. Zato su se i Petrov i Karamarko brzo složili oko Oreškovića, umišljajući kako su uspiješno „zamazali oči“ Amerikancima! Obnašao je Orešković dužnost premijera i bio politički ovisnik o Karamarku i Petrovu gore nego narko ovisnici o svojim dilerima!

    Ono što je lomilo Oreškovićevu vladu, bilo je ne razumijevanje Karamarka zašto Petrov stalno „trese“ zajedničku vladu, kad su obojca „zaposlenici“ kod Putina! Nije Karamarko razumio da je to bila uloga Petrova u vladi, držati stabilnu nestabilnost vlasti ne ovisno tko je premijer.To je bila srž njihova sukobljavanja.

    Premijer Orešković je tek u lipnju 2016 doznao punu istinu o Karamarku i Petrovu i listu „svih predsjednikovih ljudi“ od Putina! Zato se Orešković iznenadno bio povukao iz javnosti i hrvatski TV voditelj Mislav Togonal je čak jednom ustvrdio na Otvorenom, “premijer nam je nestao”.

    Premijer Orešković je poslje sam rekao da se sastao sa „hrvatskim tajnim službama“! Da, bilo je i naših službenika iz naših tajnih službi na tim sastancima, ali puno više onih iz SAD i EU! Također sam i tada PRVI objavio „oba su pala“ prije nego je premijer javno zatražio povlačenje iz politike obojce i Karamarka i Petrova!

    Pleknović je „izabrano postavljen“ za Predsjednika HDZ-a. Dolaskom Plenkovića na vlast, prva odluka koja se objavila javnosti bio je otkup INA-e! Bila je to poruka za SAD i EU, ali i Putinu! To je ključ svih problema oko „Agrokora“. Od tada započinje „specijalni rat“ Putina protiv Hrvatske. Prvo ruski veleposlanik „nudi pomoć“ za „Agrokor“, a kad to nije prošlo onda dovode Alvareza kojeg je otjerao Plenković.

    Istodobno, Petrov se sastaje tajno prvo sa ruskim veleoposlanikom, a potom i sa Todorićem! Petrov je tražio ostavku ministra Marić iz „moralnih“ razloga, ali za Putina! Plenković je znao za Božu da je Putinov čovjek i zato je ekspresno počistio Petrova sa dužnosti Predsjednika Sabora nakon čišćenja Božinih ministara. Petrov je zaigrao igru izvan svojih mogućnosti, a po nalogu Putina. Svi ministri u Plenkovićevoj vladi iz doba Karamarka su praktično „Putinovi“ ministri, neka nitko ne dvoji o tomu!

    Danas su obznanjena neka imena čitavog Putinovg stroja u Hrvatskoj, poput Pave Vujnovića kao posrednika rusko plina, a koga plaća Hrvatska Država. Naravno, pa Putin je u dubokoj financijskoj krizi, zato tog Putinovog špijuna plaća Hrvatska Država!

    Nije bitna razlika ni sa Sergejom Gljadelkinom! Zamislite dvadesetogodišnjak koji se bavio „graditeljskim businessom“! Neka bilo tko zamisli nekog hrvatskog dvadesetgodišnjaka u tako doista skupom businessu, pa se eto tek tako našao u njemu „igrom slučaja“! On treba izvući novce iz EU fondova za „prugu“ od Dugog sela do Križevaca! Hoće, izvući će on novce, ali bi se od njih mogla napraviti pruga od Dugog sela do Moskve! Naravno neće, jer će ono iza Križevaca završiti u Moskvi! Ne zaboravimo ni Olega Butkovića, Karamarkovog ministra! On je zadužen za gradnju „čuvenog mosta“ i naravno i tamo su „sredstva“ iz EU fondova! Putinovi ljudi su uvijek oko „love“ koja je iz EU. Naravno, biti će novca za „prvu fazu“ gradnje, a druga će opet završiti u Moskvi! Objašnjenje će biti „tehnički problemi“! Ministar Marić, kojeg je pošto poto želio otjerati Petrov, nije bio Putinov čovjek i zato ga je štitio Plenković.

    Postavljanje „Putinovih“ ministara i destabiliziranje Plenkovićeve vlada jer želi vratiti „INA-u“ Hrvatskoj, bila je glavna zadaća Petrova i još uvijek je na snazi. Druga je stvar što je Petrov izgubio moć.
    Gdje je u svemu tome Todorić? Njegova malenkost nije bila kadra voditi ogromno poslovanje, jer je malenkost! Vodio je „Agrokor“ kao i svi hrvatski tajkuni, malo radi puno kradi! Pokušao je voziti formulu 1, a sposoban je bio tek za Ford Focus. Makli su ga Plenković i Dalić kako god su znali i umjeli, jer planirani kaos preko „Agrokora“ u Hrvatskoj od Putina, morao se spriječiti kako tako.

    Todoriću se poslovno carstvo bespovratno urušilo, a izvješće o poslovanju „Agrokora“ neće još dugo ugledati svjetlo dana! Tamo je previše važnih činjenica, a rat sa Putinom je tek počeo, dok je bitka za „Agrokor“ još daleko od svršetka!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Ključ sukob je u plinu i nafti iz Jadrana!


    dr tihomir janjiček glas slavonije
    Hrvatska gospodarska i politička scena trese se već mjesecima zbog izbijanja financijske krize vezane za „Agrokor“. Mjesecima se već vrti na vijestima Todorić i njegov bivši „Agrokor“, te Premijer Plenković i vođa „kavanske“ oporbe Božo Petrov. No, za razumijevanje svega, valja se prisjetiti sljeda događanja od prije godinu dana.

    Vlada Tihomir Oreškovića zatresla se gospodarski zbog INA-e i tada Hrvatsku politički protresao Božo Petrov, dok se ovaj puta vlada Andreja Plenkovića gospodarski potresla zbog „Agrokora“ i politički Hrvatsku je opet potresao Božo Petrov! Na prvi pogled, doima se kao „ljubavna mržnja“ dviju stranaka MOST-a i HDZ-a, koji se ne podnose i ne mogu jedno bez drugog. Međutim, to je samo na „prvi pogled“.

    Ako se bolje pogledaju stvari, oba gospodarska i politička problema vezana su za Rusiju, oba puta je započelo sa INA-om i u oba slučaja je uključen Božo Petrov! Previše slučajnosti za samo jednu osobu i samo jednu tvrtku za tako duboke gospodarske i političke potrese koji su zahvatili Hrvatsku.

    Prisjetimo se prvo je nastao „problem“ oko INA-e u vrijeme premijera Oreškovića, kada je ustanovljeno da je Karamarkova supruga lobirala za poptunu predaju INA-e u šake MOL-a sa kojim „posredno“ upravljao Putin! Petrov je upravo tu činjenicu vezanu za Karamarkovu suprugu uzdigao na političku razinu, pa je zatražio smjenu Karamarka! No, činjenica je isto tako da je prije odstupa Karamarka, tadašnji premijer Tihomir Orešković „nestao“ na nekoliko dana. Tvrdio je po povrtaku da je bio sa hrvatskim sigurnosnim službama, a onda je zatražio povlačenje iz vlasti OBOJCE i Karamarka i Petrova!

    O tomu sam osobno izvijestio hrvatsku javnost i prije nego se sam premijer Orešković oglasio javnosti. Tada je taj zahtjev Oreškovića u javnosti prihvaćen kao „kurtoazni“, jer navodno trebao je samo maknuti Karamarka! Međutim, Karamarko odstupa, ali i HDZ-e ruši „vlastitu“ vladu! Petrov izlazi kao „pobjednik“, točnije kao „nevin“ političar koji je „slučajno“ samo ukazao na problem.

    Dolaze novi izbori i nenadano na vlast opet dolazi HDZ, a ne SDP kako su svi mediji otvoreno navijali! Premijersku dužnost preuzima Andrej Plenković i jedan od prvih najavljenih poteza Premijera Plenkovića bio je otkup INA-e! Odlučnost Plenkovića za otkupom INA-e od MOL-a, „iznenadno“ miče problematiku INA-e sa političke pozornice i javnosti se u prvi plan „iznenadno“ nameće Agrokor! Ako se bolje pogleda, INA je pod „šakom“ Putina, ali i Agrokor je isto tako i to posredno, kao jedan od najvećih dužnika kod Sberbank!

    Problem Agrokora je visoka insolventnost i ne likvidnost, odnosno ne izvršavanje financijskih obveza! Problem dolazi u javnost preko „Rusa“, točnije to nam svima obznanjuje ruski veleposlanik Azimov! Znalo se za taj problem Agrokora, ali samo par mjeseci prije nastupa veleposlanika Azimova, ministar financija Marić nije ništa znao i tvrdio je kako nema ničeg ne predviđenog!
    Treba se ovom prigodom podsjetiti kako je Sberbank u vlasništvu ruske centralne banke i pod izravnim je ravnateljstvom centralne banke, odnosno države Rusije i u konačnici samog Putina. Rusija već odavna nema demokraciju, već je država sam Putin koji je na vlasti već 25 godina u Rusiji!

    Ovih dana je došla u javnost izjava bivšeg predsjednika Agrokora, Ivice Todorić, kako je Božo Petrov imao tajni sastanak sa ravnateljem Sberbank za Hrvatsku! Optužio je Petrova za izazivanje krize u Agrokoru! Doznalo se ono o čemu sam osobno već javno pisao, Sberbank je nenadano zaoštrio uvijete otplate kredita Agrokora. Prvo je Azimov najavio „spremnost“ za pomoć Agrokoru, a kako nije bilo odaziva iz hrvatskih vlasti, onda je usljedilo upravo suprotno! Vrlo brzo je doveden Alvarez od Sberbank i on je trebao navodno financijski „srediti“ Agrokor! Istini za volju, trebao je vlasnički preuzeti zdravi dio Agrokora u ruke Sberbank, a onaj financijski lošiji dio likvidirati za po jednu kunu. Time bi se potpuno urušila financijski Hrvatska i Plenković bi mora moliti Putina za pomoć!

    Premijer Plenković uspijeva uspostaviti novi zakonski okvir, spriječiti potpuni rasap Agrokora i nastanak potpunog kolapsa hrvatskog gospodarskog sustava, kako financijski, tako monetarno i socijalno, te postavlja Ramljaka na čelo Agrokora.

    Na nesreću premijera, njegov ministiar financija Marić bio je prijašnji financijski ravanatelj u Agrokoru u trajanju od nekoliko godina. Premijer Plenković svjestan te činjenice, ali i činjenice da krizu u Agrokoru nije NIČIM izazvao ministar Marić, odlučuje Marića posve distancirati od krize u Agrokoru i njezinog riješavanja.
    Međutim, ovaj puta početnu inicijativu za politički potres Hrvatske Vlade čini SDP, ali se vrlo brzo uključuje Božo Petrov i preuzima „dirigentsku palicu“! Slično kao i kad je bio premijer Orešković i ovaj puta po nalogu Bože tri ministra u Plenkovićevoj vladi traži smjenu ministra Marića! Očekivao je Božo i ovaj puta slabost u redovima HDZ-a kao i kada je bio u pitanju Karamarko, ili pad vlade, ili odstupanje i pokoravanje Plenkovića.

    Kalkulirao je Božo i zbrajao glasove SDP-a, pa MOST-a i sve ostale iz oporbe i očekivao pad Vlade. Međutim, Plenković je zaigrao drugu kartu, „izbacio“ odmah MOST-ove ministre iz vlade, te zatražio odstup Bože sa mjesta predsjednika Sabora. Božo odstupa nakon „burne“ rasprave i čitavi MOST postaje doista gubitnik! Agrokor je nekako opstao, na „staklenim nogama“, ali opstao bez katastrofalnog potresa za Hrvatsku. Financijski potres Putin pokušava ponovno preko Sberbank. Ponuđeni su na prodaju krediti odobreni Agrokoru kao nenaplativi! Nastojeći izazvati potpuni kolaps hrvatske burze vrijednosnica i onda čitavog financijskog i monetarnog sustava, no nije uspio!

    Dakle, što se doista događa u Hrvatskoj!?
    Cjelokupna igra je oko nafte i plina u Jadranu! Hrvatska je zbog gramežljivosti bivšeg premijera Sanadera, izgubila većinsko vlasništvo nad INA-om. MOL, mađarska naftna tvrtka je sve, samo nije mađarska, to je doista ruska tvrtka! Cjelokupno poslovanje naftom i plinom rukovodi Putin, pa tako to čini i sa MOL-om. Putin je politički „Mamić“ Rusije, koji koristi javno bogatstvo radi osobnog probitka! Danas je Putin zbog toga najmoćni i najbogatiji čovjek svijeta!
    Nakon agresije Rusije na Ukrajinu, čitava EU stavljena je pred zid prijetnje, bude li bilo što ozbiljnije pomogla Ukrajini, dovod plina iz Rusije u EU biti će iskopčan! Svjesna svoje teške strateške greške vezivanjem energetske ovisnosti za Rusiju, čitava EU nastoji postići potpunu energetsku ne ovisnost od Rusije! Kao relativno dobra pomoć u tomu joj je nafta i plin iz hrvatskog Jadrana!

    Sve procijene o zalihama govore kako su vrlo velike. Uostalom, Talijani imaju preko 300 crpilišta i posve je realno očekivati da bi i Hrvatska mogla imati zalihe isto tolike! Upravo to želi spriječiti Putin! Zato su tzv. „zeleni“ protiv korištenja plina i nafte iz Jadrana, a još manje za gradnju LNG terminala!
    Od prije je već poznat javnosti kako je zastupnik Pernar u vrlo „prijateljskim“ vezama sa Rusijom i Putinom! „Mlad“ i „naivan“ nastupa krajnje agresivno i destruktivno kako u javnosti tako i u Hrvatskom Saboru! Gotovo istovjetan pristup ima i MOST, a razlika je samo u tomu što su političari MOST-a isključivo destruktivni u Hrvatskoj Vladi, pa onda tek u Saboru! Od njih se do sada NIKAD baš NIŠTA nije čulo konstruktivno niti po jednom jedinom pitanju, posebice ne od njihovih „vrhovnika“ Petrova i Sinčića!
    Interes Putina je dolazak na vlast u Hrvatskoj takve vlade, koja baš NIŠTA neće učiniti po pitanju INA-e! MOL nije obnovio rafineriju u Rijeci, jer nije prihvaćen plan JANAF kojeg je tako zdušno nametao i bivši predsjednik Mesić! On je to činio zato što je bio „švorc“ za svoju zadnju predsjedničku promidžbu! Izvore svog financiranja Mesić nije nikad otkrio iako se isto tako zdušno zalagao za tuđu transparentnost! Slao je Putin i druge „signale“ Plenkoviću, pa je Putin osobno obećao INA-na naftna polja u Siriji ostaju i dalje u vlasništvu INA-e! Naravno, ali INA-u koju će i dalje kontrolirati samo Putin!
    Još nas svašta očekuje, ovo nije kraj ni političke ni financijske krize u Hrvatskoj! Ne treba nitko zaboraviti za pun zrakoplova poljskih političara koji je „ne nadno“ pao „greškom“ ruske kontrole leta i to baš iznad Katinske šume, neposredno nakon sastanka u Moskvi! Katinska šuma je mjesto gdje su Rusi 1939, nakon združene agresije s Njemačkom na Poljsku i okupacije polovice Poljske, izvršili pokolj nad cjelokupnim časničkim kadrom poljske vojske! Dva premijera Ukrajine su tragično završili prigodom ne slaganja sa Putinom, a oko trećina Ukrajine je danas okupirana od Rusije!
    Može li Putin ugroziti i Hrvatsku, makar je članica NATO? Može, agresijom NE članice NATO na Hrvatsku. Time se ne bi dogodio izravni sukob NATO i Rusije. To mogu učiniti preko države koju tako zdušno naoružavaju, a to su naši stari „prijatelji“, Srbija!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: ULAZAK „MESIJE“ U AGROKOR SMIJEŠAN JE IZGLEDA SAMO MINISTRICI DALIĆ


    dr janjiček 800_440
    Nakon objave o financijskoj propasti „Agrokora“, konačno je pred Cvjetnicu ušao „mesija“ Alvarez u posrnuli „Agrokor“. Pregovaranja, dogovaranja i nagovaranja, jednostavno nisu urodila plodom! Tako je ruska „Sberbanka“, kao najveći vjerovnik „Agrokora“, praktički preuzeo „Agrokor“ šaljući svog „mesiju“ u tvrtku. Unatoč svim mogućim „prisegama“ iz „Sberbanke“ kako baš to nikako ne žele, ipak „Sberbanka“ je poslala Alvareza „srediti“ stanje u „Agrokoru“!
    Na društvenim mrežama već tjednima se iskaljuje sva moguća mržnja i gađenje prema Ivici Todoriću. Nikako ga „ne treba spašavati“! Iza takvih stajališta stoji tek prizmena ljubomora i pakost, jer je Todorić imao „pregršt kuća i skupih automobila“! Što više za javnost on je tek „banditska tajkunčina“ koji je zavrijedio propasti skupa s njegovom tvrtkom“!

    Interesantno je da hrvatska javnost ne postavlja slična pitanja i za Alvareza koji je preuzeo ulogu Todorića u „Agrokoru“! Što to Alvarez ima od imovine, ima li on pregršt kuća, zrakoplove, jahte, skupocjene automobile, što on ima od svega toga!? Naravno, pa ima sve to isto što i Todorić, ali se o tomu ne raspravlja u javnosti! O imovinskom stanju Alvareza se ne govori! Zato, jer je on „spasitelj“ propalog „Agrokora“! Naravno, „Spasitelj“ ne može nikako biti bogatun koja se obogatio na tuđoj propasti! Dapače, Alvarez je „predivni glazbenik“, on pjeva i svira, a onda tek usput svrati u po neku tvrtku kako bi je sredio! To je slika Alvareza za hrvatsku javnost, a on je doista došao biti „kasapin“, koji će jednostavno „odrezati“ trule dijelove „Agrokora“! Za taj posao biti će masno plaćen iz sve one mase novca koju bude na taj način izvukao iz „Agrokora“!

    Dakle, neminovno se postavljaju dva pitanja, je li doista „Agrokor“ mogao biti „spašen“ i kome bi to bilo u interesu?
    Hrvatski mediji na žalost iskazivali su vrlo malo stručne vizije po pitanju financijskog problema „Agrokora“, unatoč brojnim „otvorenim“ diskusijama i „stručnjacima“ pozvanim u TV studije! Ipak nitko, ali baš NITKO nikad nije rekao što je trebalo biti učinjeno i samim time dat i odgovor na pitanje u čijem interesu.

    Sve hrvatske vlade do sada funkcioniraju na „poguranac“ što bi se reklo u žargonu! Dakle, kad ih EU nešto natjera, onda to parcijalno premijeri ispune i sve drugo nastavi ići po starom. Taman toliko koliko ih pogura Brisel, toliko se stvari promjene u Hrvatskoj i za toliko „bolje“ funkcioniraju hrvatske vlade. Narodski rečeno, „od sutriša do sutriša“! Taj pristup preuzela i je ova vlada Andreja Plenkovića.

    Svi hrvatski gledatelji mogli su vidjeti prije neki dan CEREKANJE ministrice Dalić na tiskovnoj konferenciji vezanoj za donošenja zakona koji bi „riješio“ pitanje financijskog problema „Agrokora“! To jasno govori o Dalićkinoj ozbiljnosti i stručnosti, ali još i više samog premijera Plenkovića i cijele vlade u rješavanju egzizstencijalog pitanja barem 50,000 hrvatskh obitelji!

    „Agrokor“ je tvrtka koja je na svom početku poslovanja jako brzo napredovala i stekla praktično monopolnu poziciju na tržištu u Hrvatskoj. „Konzum“ je bilo prepoznatljivo ime svugdje i jedini maloprodajni lanac trgovina. No, kroz vrijeme, dolazile su i druge tvrtke, kao Billa, Plodine, Kaufland, Lidl, Getro, Metro, Tomy i da ne nabrajam. Dakle, malo po malo sve te tvrtke bi ugrabile po jedan komadić tržišta iz ruku Agrokora. Udio Agrokora na hrvatskom tržištu se topio. Kako bi zadržao isti obujam poslovanja i kako bi i dalje uživao najpovoljniju položaj kod dobavljača, „Agrokor“ je neke loše dobavljače otkupljivao.

    Najpovoljniji položaj kod dobavljača znači imati najniže nabavne cijene robe, pa se otkupom loših dobavljača pokušalo ih ozdraviti i postići stabilno snadbijevanje robom. Istodobno je „Agrokor“ i širio svoje poslovanje u susjedne države, BiH i Srbiju najviše. Međutim, ipak je „Agrokoru“ padala prodaja i zalihe robe su se uvećavale, ali bez šanse za uspješnu prodaju. To su bili ti „skrivne gubitci“ kod „Agrokora“, a koji su se teško isčitavali u završnoj bilanci tvrtke!
    Kako je „Agrokor“ dugovao ne samo dobavljačima za isporučenu, ali ne prodanu robu, isto je tako dugovao i porezne obveze državi. Pošto „Agrokor“ nije imao novca za plaiti sve te silne obveze, uzimali su poslovne kredite. Sa druge strane, država bi iskorištavala „Agrokor“ i pritiskala bi tu tvtku na preuzimanje propalih tvrtki kao „Belje“! Bilo kako bilo, smanjen obujam poslovanja „Agrokora“ na nacionalnom tržištu uvjetovao je širenje poslovanja po susjednim državama. No, ta širenja nisu bila u mogućnosti nadomjestiti pad obujma poslovanja „Agrokora“ na hrvatskom tržištu. Širenje poslovanja u susjednim država također je najvećim dijelom financirano opet sa preskupim kreditima. Tako se jednostavno došlo do „zida“!

    Troškovi zaliha robe su rasli, što je opet plaćano preskupim kreditima. Ti isti preskupi krediti, pa mjenice, korišteni su obilato i u preuzimanju nekih drugih tvrtki, poput „Ledo“, „Jamnica“, „Tisak“ i druge tvrtke. U niti jednoj od tih tvrtki nikad nije učinjeno ozbiljno restrukturiranje, jer „ZOR“ u suštini to NE dopušta! Zakonski otpuštanja sa posla zbog slabijeg poslovanja tvrtke u Hrvatskoj je praktično nemoguće, osim u slučaju bankrota! Naravno, tu si i sindikati koji odmah negoduju i na samu spomen smanjena broja zaposlenih. Tako se sve često svodi na to da se ne može smanjiti broj zaposleni zbog manjeg obujma poslovanja tvrtke, nego mora propasti cijela tvrtka! „Agrokor“ je zbog ogromnih kreditnih obveza dosegnuo razinu gdje dionički kapital tvrtke iznosi svega 14% ukupnog kapitala u poslovanju!!! PREMALO!

    Tako niski ulog temeljnog kapitala jednostavno ne može preživjeti niti jedna tvrtka bilo gdje u svijetu. Krediti takvim tvrtkama jednostavno NE mogu pomoći, jer kredit trebate započet vraćati kroz mjesec ili dva, ali se unutar tvrtke ništa ne može promjeniti u tako kratkom periodu.
    „Agrokor“ je trebalo dokapitalizirati, dakle učiniti taj „bailout“, kakav su činile manje više sve velike tvrtke diljem svijeta! Dokapitalizaciju je mogla učiniti jedino i samo Država Hrvatska, odnosno vlada premijera Plenkovića! Za iznos dodatne naklade dionica „Agrokora“, hrvatska država bi se zadužila kod HNB-a i tada bi Plenković postavio svog „Alvareza“ u „Agrokor“ sve do financijskog ozdravljenja.

    Takav utjecaj države u gospodarstvu se zove državna intervencija sukladno ekonomskoj znanosti. Slične intervencije čine sve države EU u specijalnim kriznim ekonomskim trenutcima, a kakav je „Agrokor“ za Hrvatsku. Probala je američka veleposlanica natuknuti hrvatskoj vladi tako nešto, ali to je bio uzaludni trud. Hrvatska vlada ostavila je na cjedilu hrvatske zaposlenike u „Agrokoru“, ostavila je na cjedilu i sve dobavljače „Agrokora“ i njihove zaposlenike!

    Dakle, državna intervencija dokapitalizacije „Agrokora“ bila bi u općem nacionalnom i socijalnom interesu Hrvatske u očuvanju zaposlenosti, životnog standarda Hrvata i u konačnici ne iseljavanju iz Hrvatske.

    „Mesija“ Alvarez će učiniti one, tako često spominjane „bolne rezove“, koji su tako često besmisleno prizivani od hrvatskih novinara. Sve one „Agrokorove“ tvrtke sa blokiranim žiro-računima, a do sada ih je poznato 7, jednostavno bit će i likvidirane od Alvareza. Ne treba biti iznenađen ako se pojavi još koja na listi za likvidaciju. Porast nezaposlenosti biti će temeljna odrednica djelovanja Alvareza, jer on ne spašava „Agrokor“, pa samim time i zaposlenost i hrvatski kapital, već on spašava novac svojih gazda iz „Sberbanke“! Oni su ga poslali da upravo to i učini radi povrata njihovog uloženog kreditnog novca u „Agrokor“!

    Tko će biti kriv za posljedice vođenja poslovanja Alvareza u „Agrokoru? Jednostavno Andrej Plenković, ministrica Dalić i ministar Marić najviše! Oni su radi ulizivanja Briselu u svrhu „uravnoteženja“ državnog proračuna, odbacili svaku mogućnost uključivanja Države Hrvatske kroz mjere ekonomske intervencije! Uravnotežnje državnog proračuna može poboljšati kreditni rejting Hrvatske, ali od toga neće biti praktično nikakve koristi za hrvatsko gospodarstvo i Hrvatsku, jer će biti još više nezaposlenih i siromašnih! Odlaziti će Hrvati na koncu i možda i u Zambiju, jer će i tamo biti bolje nego u Hrvatskoj!
    Reče mi jedan stranac ovdje prije neki dan i ostavio me bez odgovara na njegove riječi: „Vama Hrvatima Bog je dao prelijepu i bogatu zemlju, ali nije dao i pamet vašoj vladi“!

    Dr. Tihomir Janjiček