• HSP poručuje Predsjednici i Vladi RH: Zaštitite hrvatske granice od nove agresije


    Suočena sa velikim, pomno NEGDJE isplaniranim migrantskim valom koji je zapljusnuo njezine granice, Hrvatska vlast je pokazala da nije spremna nositi se sa prijetnjom koja izravno ugrožava njezinu sigurnost i suverenost.

    Premda Zakon o nadzoru državne granice predviđa da je Ministarstvo unutrašnjih poslova , odnosno policija zadužena za zaštitu državne granice, očito je da policija u ovom trenutku nije sposobna ispuniti jednu od svojih temeljnih zadaća. Uzroci su tome višestruki, a jedan od glavnih je nedostatak policijskih službenika i moderne tehnike koji su potrebni za izvršiti ovaj izuzetno zahtjevan zadatak.

    Budući da je nedostatak ljudstva izravno povezan sa nezadovoljavajućim materijalnim uvjetima rada u policiji, nedopustivo je da država štedi na segmentu od vitalne važnosti za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Nedopustiva je dezorganiziranost policije i njenog vodstva koje dovodi građane u zabludu izvještajima sa terena koji ne odgovaraju stanju na terenu, odnosno istini. Naime, Ličko – senjska, Karlovačka i dio Sisačko – moslavačke županije tj. od Gračaca pa do Siska je prepun izbjeglica u starosti od ca. 18 – 40 godina. Čudno je da ih građani svakodnevno viđaju a o tome Ministarstvo unutrašnjih poslova gromoglasno šuti.

    Postavljamo pitanje: što je sa fizičkim barijerama kao što su to učinile naše susjedne države članice Europske unije? Nadalje, pitamo se da li smo uopće suvereni kada ne dozvoljavamo Hrvatskoj vojsci da se uključi u zaštitu granice temeljem članka 5. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice koji predviđa da „zbog sigurnosnih ili humanitarnih razloga Oružane snage RH mogu pružiti potporu u zaštiti državne granice“.

    Tako danas imamo paradoksalnu situaciju da se Hrvatska vojska , kojoj je sukladno članku 7. Ustava RH dužnost „štititi suverenitet i neovisnost te braniti teritorijalnu cjelovitost Hrvatske“, nalazi u vojarnama ili na vojnim vježbama dok se prema Hrvatskoj ponovno valja migrantski val koji predstavlja izravnu prijetnju sigurnosti građana koju policija više ne može jamčiti.

    Upravo stoga što su se stekli zakonski i ustavni uvjeti, HSP poziva Predsjednicu i Ministra obrane da, bez daljnjega odgađanja, Hrvatsku vojsku postave na državne granice i tako pomognu policiji u zaštiti i sigurnosti građana i suverenosti države.

    Naime zbog male populacije i stalnog egzodusa stanovništva, Hrvatska je posebno izložena migrantskoj opasnosti jer je općepoznato da migranti nisu spremni prihvatiti kulturološke, vjerske i druge vrijednosne stečevine zemlje u koju dolaze, već silom nameću svoje vjerske i kulturološke vrijednosti domicilnom stanovništvu.

    Što bi za Hrvatsku značilo naseljavanje desetke ili pak stotine tisuća takvih migranata, suvišno je i komentirati. Shodno tome potrebno je ponovno pomno razmotriti UN-ov dokument „Globalni pakt o migracijama“ koji je još jedna podvala svjetskih moćnika malim narodima. Stoga se nadamo da Predsjednica RH neće odustati od svoje odluke da ne potpiše takav štetan dokument ma koliku on imao tzv. humanu dimenziju.

    Za HSP su tzv. „imigranti“ sigurnosno, a ne humanitarno pitanje. HSP već odavno tvrdi da je jedini način sprječavanja migracije pučanstva, rješavanjem unutarnjih problema država iz kojih oni dolaze. Međutim, pitamo se tko će te uzroke riješiti kada su ih zapadni humanisti i potakli.

    Ukoliko Vlada RH odmah ne pokrene mehanizme zaštite državne granice i svojih građana bit ćemo suočeni sa nesagledivim posljedicama koje generacijama nećemo biti u mogućnosti ispraviti.

    Stoga HSP još jednom poziva Predsjednicu i Vladu RH da ni pod koju cijenu ne potpišu štetnu Marakešku konvenciju, te da u najkraćem roku pošalju Hrvatsku vojsku tamo gdje joj je i mjesto – na hrvatsku granicu – te da spriječe agresiju koja nadire s istoka, te da shvate da „imigranti“ nisu humanitarno nego sigurnosno pitanje.

    Karlo Starčević, predsjednik HSP Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • HSP traži od premijera da smijeni Martinu Dalić



    – Ne možemo, a da se ne upitamo koliko je još ovakvih povlaštenih informacija „iscurilo“ i došlo u neželjene ruke, budući ministrica Dalić zbog pozicije na kojoj se nalazi pregovara i oko reotkupa INA-e, privatizacije HEP-a i dr.

    E-mailovi kojima je potpredsjednica vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić komunicirala prilikom donošenja zakona „Lex Agrokor“ interesantni su na više razina.

    Jedna razina je vezana za samo donošnje Zakona i ljudi koji sudjelovali u izradbi Zakona, pa potom bili i u upravljačko-savjetničkim strukturama Agrokora nakon 10. travnja 2017. godine, te tako raspolagali s povlaštenim informacijma koje su obilato koristili za izvlačenje novaca. Ovo je u „normalnim“ državama kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti, a nakon takvog skandala nijedan ministar ne može ostati na svojoj poziciji. S obzirom na stratešku važnost kompanije pitanje je da li bi se i premijer mogao održati na svojoj dužnosti.

    Druga razina priče leži u činjenici da je cjelokupna komunikacija između ministrice Dalić i ostalih vršena preko osobnog e-maila (hotmaila) što je nedopustivo za razinu na kojoj se ministrica nalazi. Naglašavamo ovdje se radilo o spašavanju kompanije koja je proglašena strateškim nacionalnim interesom. Ako je nešto strateško i od nacionalnog interesa, osobe koje odlučuju o tomu moraju i komunicirati na zavidnoj sigurnosno zaštićenoj razini. Iz ovog primjera zaključujemo da sigurnosne zaštite komuniciranja naših najviših dužnosnika nema i da svaki informatičar početnik može doći do informacija značajnih i bitnih za državu Hrvatsku. Pitanje je i odakle portalu Indeks.hr prijeporni mailovi. Dobivaju li oni i sa koje razine povlaštene pa i manipulativne informacije?

    Nakon ovog skandala postavljamo pitanja Vladi RH:

    Kako je moguće da se ovakvi sigurnosni propusti događaju?

    – Ne možemo, a da se ne upitamo koliko je još ovakvih povlaštenih informacija „iscurilo“ i došlo u neželjene ruke, budući ministrica Dalić zbog pozicije na kojoj se nalazi pregovara i oko reotkupa INA-e, privatizacije HEP-a i dr.
    Je li ovakav način komunikacije razlog da gubimo sve sporove sa susjedima oko spornih gospodarskih i političkih pitanja – uz izuzetak spora oko Savudrijske vale i snimke o kontaminaciji procesa, što je bio „dar s neba“, a upravo zbog podjednako naivne komunikacije?
    Postoje li u Vladi RH ikakvi sigurnosni protokoli ili upute najvišim državnim dužnosnicima o načinu komunikacije??
    Ima li RH službe, stručnjake ili institucije koje se bave sigurnosnim poslovima ili smo i to prepustili susjedima?
    Kako je moguće da su strane tvrtke sa sjedištem u RH, dva zaposlena i prosječnom neto plaćom od 5.500,00 kuna mogle odlučivati o najvišim nacionalnim interesima i o sudbini desetaka milijardi kuna.
    Kako je moguće da u godini dana „LEX AGROKORA“ nestane iz tvrtke 12 – 14 milijardi kuna i gdje su one završile?

    HSP zahtjeva da se ovo pitanje HITNO riješi, dakako da se potanko i istinito izvijesti javnost, korigira „kontaminirani“ sustav državne sigurnosti, kako bi se bar u budućnosti spriječile štetne posljedice.

    Iz dana u dan smo svjedoci ne snalaženja i ove Vlade, a posebice pojedinih njezinih članova, stoga HSP od premijera Plenkovića traži da konačno skupi hrabrost i povuče jedini mogući potez i smijeni jednu od najslabijih karika u svojoj Vladi – ministricu gospodarstva Martinu Dalić.

    HSP

  • SLUGE TUĐINA NE MOGU I NE SMIJU UPRAVLJATI HRVATSKOM


    Samo država koja ima na čelu suvereniste može imati gospodarski rast, može zaštiti svoja prirodna bogatstva, može zaštititi obitelj kao temeljnu kategoriju hrvatskog društva i krenuti putem gospodarskog i demografskog preporoda.
    Sve ostalo vodi uništavanju hrvatskog naroda i hrvatske države.

    Prema Ustavu Republike Hrvatske:

    U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
    Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. (Članak 1.).

    Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
    Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
    Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
    Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
    – o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
    – o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
    – o udruživanju u saveze s drugim državama.
    Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa. (Članak 2.)

    Hrvatska stranka prava upozorava da se u Hrvatskoj krše temeljene odredbe Ustava RH, članka 1. i 2.
    Kao najstarija i suverenistička stranka dužnost nam je upozoriti hrvatski narod da Hrvatska gubi svoj suverenitet zbog zloupotrebe izabranih predstavnika vlasti. Isti su birani da bi predstavljali interese hrvatskog naroda a ne svoje osobne interese i nemaju pravo u ime naroda odlučivati o prenošenju ovlasti temeljem diktata bilo koje države ili zajednice država kao što je EU.

    Andrej Plenković je prije dolaska na vlast izjavio kako Hrvatska ne može biti talac jednog čovjeka, a razvidno je kako je danas Hrvatska talac Andreja Plenkovića i njegovih ambicija o nastavku karijere unutar institucija Europske unije.

    Svi dosadašnji pokazatelji potvrđuju gore navedeno. Od nasilnog uvođenja Istanbulske konvencije po dekretu iz Brisela pa do dodvorničkog ponašanja u zadnjem diplomatskom skandalu.

    Zakoni koje priprema i donosi plenkovićeva vlada idu u cilju direktnog kršenja hrvatskog suvereniteta, rasprodaje hrvatskih nacionalnih potencijala: voda, šume itd. s jasnim ciljem pretvaranja hrvatske države u koloniju.

    Usprkost višemjesečnim prosvjedima hrvatskog naroda npr. Peruće, zbog zagađenja vode i stanovništa (na području cijele Hrvatske – ne samo Zagreba, Splita ili Slavonskog Broda), očuvanja nacionalnih parkova (Plitvička jezera i sl.) – vlastodršci nastavlju politku temeljenu na dekretima iz „centara moći“.

    Hrvatski narod se i dalje raseljava, a s druge strane otvaraju se granice za useljavanje jeftine radne snage iz tzv. trećih zemalja.

    Čemu služi ova „vlast“ ?

    Ako su prioriteti vladajućih, uništavanje nacionalnih potencijala i raseljavanje hrvatskog naroda, onda ova Vlada nema mandat više vladati.

    Samo država koja ima na čelu suvereniste može imati gospodarski rast, može zaštiti svoja prirodna bogatstva, može zaštititi obitelj kao temeljnu kategoriju hrvatskog društva i krenuti putem gospodarskog i demografskog preporoda.
    Sve ostalo vodi uništavanju hrvatskog naroda i hrvatske države.

    „Vlast“ koja ne osluškuje bilo naroda, koja degradira svoje branitelje, koja je u svađi s Katoličkom crkvom nije narodna niti hrvatska vlast.

    Bez hrvatske vlasti nema biološkog opstanka.

    Hrvatska stranka prava poziva hrvatski narod da demokratskim putem osigura Hrvatskoj državi hrvatsku vlast.

    HSP

  • Karlo Starčević predsjednik HSP-a: Gospodine Plenkoviću, je li ovo nova Jugoslavija?


    KARLO STARČEVIĆ

    Oni koji su danas u ime HSP-a i u ime legendarnih hrvatskih junaka, poginulih mladića HOS-a, odlučili skinuti spomen ploču počinili su još jednu besramnu hrvatsku veleizdaju. Ovo je još jedno mučko ubojstvo HOS-ovih mladića koji su sa starohrvatskim državničkim pozdravom „ Za dom spremni“ umirali braneći Hrvatsku.
    Ako nekome nije bilo jasno, neki su samoprozvani predstavnici HOS-a na čelu sa Antom Đapićem ponovno odigrali prljavu igru i podvalili sjeme razdora kako Plenkoviću, tako i cjelokupnom hrvatskom narodu.
    Pitamo se da li je to sve trebalo premijeru Plenkoviću da zadrži šačicu vlasti u svojoj državi, ako to njemu Hrvatska doista i jest. Jeste li i Vi premijeru pali toliko nisko kao i jedan od Vaših prethodnika, da prodajete ono hrvatsko najsvetije – čast, dostojanstvo, ljude, živote? Domovinu?

    Tko je to u Hrvatskoj vrjedniji od života onih mladića koji su poginuli braneći i stvarajući hrvatsku državu i narod?  Trgovac Ante Đapić? Vaša – g. Plenkoviću – šačica vlasti ili možda neka ideologija kojom ste iz djetinjstva opterećeni?

    Izjavljujete g. Plenkoviću, da „ništa nije legalizirano“ pismom ili rješenjem, odnosno da se „to nije moglo, niti dogodilo“. A što bi mi to trebali legalizirati u svojoj državi i pod čijim tutorstvom? Pupovčevim? Nadalje dodajete i da je bilo “trijumfalizma u pojedinim izjavama nekih pripadnika HOS-a na presici” čime je svima dano do znanja da su njihove izjave najobičnija prodaja magle. Licemjerje.

    Predsjednik Vlade po starom „vizantijskom“ običaju ispravlja ono što su možebitno njegovi ministri u razgovorima spominjali i daje do znanja da je sve što se događalo i što će se događati oko HOS-ove spomen-ploče samo kupovanje vremena i obično podilaženje Miloradu Pupovcu zbog SDSS-ovih četničkih ruku u Saboru Republike Hrvatske.  Da li Vam je to g. Plenkoviću doista potrebno? Omogućili ste da ponovno ubojice odlučuju o spomen–pločama ubijenih. Sramota premijeru. Gdje Vam je dostojanstvo?
    Zar su poginuli pripadnici HOS-a birali na kojem će mjestu poginuti, pa su iz inata svojim ubojicama poginuli baš u Jasenovcu? Zar ćete i dalje dopuštati da oni koji su ubili te mladiće i dalje šeću Hrvatskom i,  što je još gore, odlučuju gdje smije biti ploča koja obilježava mjesto njihove pogibije? I koje obilježje smije, a koje ne smije biti na toj ploči? Da ste kojim slučajem imali koju kap krvi više tih ratnih dana, shvatili biste one koji su dali sve za Hrvatsku. Dali su svoje živote, dali su svoju krv. Nisu bili anemični kad je bilo najteže. Zar to nije dovoljno da im se svi zajedno poklonimo do zemlje, hrvatske zemlje u kojoj leže njihove kosti i koja je stoljećima natapana krvlju? Ili Vam to ne dopušta stvarni hrvatski premijer, najveći etnobiznismen u Hrvatskoj – Milorad Pupovac?

    Najžalosnije je da su pregovarači na čelu s vrhunskim licemjerom, parazitom i izdajnikom, Antom Đapićem pristali na još jednu očiglednu namještaljku od strane vladajućih, kojima su poslužili kao nedorasli statisti i pokriće za odluke koje nisu imali hrabrosti sami donijeti.

    Radi li se ovdje o kupovini i ucjeni samozvanih predstavnika HOS-a? Koje su povlastice priskrbili?
    I kome? Koja je cijena za koju su prodali Hrvatsku, HOS i ideale za koje su hrvatski mladići i djevojke ginuli 1991. godine?

    Iz svega se danas može zaključiti da je HDZ postao stranka opasnih namjera, ali ovaj puta po Hrvatsku i hrvatske nacionalne interese. Ako su bili spremni isporučiti generala Antu Gotovinu, junaka Domovinskog rata, što im je bilo skinuti ploču HOS-a u Jasenovcu?!

    Nakon događaja kojima smo svjedočili proteklih dana, tjedana i mjeseci, nemoguće je ne zapitati se što još možemo očekivati od ovakvog režima predvođenog HDZ-om. Uklanjanje spomenika kralju Tomislavu ili banu Jelačiću u Zagrebu? Likvidaciju krova crkve sv. Marka pred zgradom Sabora zbog povijesnog prvog bijelog polja u grbu? Zabranu opere Ivana Zajca „Nikola Šubić Zrinski“ u kojoj se poziva u boj za dom svoj? Uvođenje zatvorske kazne za javno izvođenje „Vile Velebita“? Izmjene u nacionalnom grbu i zastavi? Zabranu hrvatskih obilježja i uvođenje nekih novih? Jugoslavenskih možda? Totalni teror nad hrvatskim građanima i otvaranje logora?

    Za pretpostaviti je da će početak ipak biti nešto suptilniji – izmještanje spomenika na Ovčari ili možda prepravljanje hrvatske himne – jer, eto, i oni vrijeđaju Milorada Pupovca i slične njemu kojima su čak ustaške kune daleko draže od bilo kakve hrvatske države.

    Bilo bi premijeru puno korisnije da ste se pobrinuli zaustaviti mlade da ne bježe u tuđinu potaknuti Vašim pogrešnim odlukama, nego da se izdajnički dodvoravate velikosrpskim ideolozima.
    Svi su takvi završavali u ropotarnici povijesti pa i Vas kao i Vašega prethodnika čeka takva sudbina.

    KARLO STARČEVIĆ, predsjednik HSP

  • OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE ANDREJU PLENKOVIĆU I POZIV NA OČITOVANJE O ZLOČINAČKOM SPOMENIKU U SRBU KOJI JE POSTAO SIMBOL STRADANJA HRVATSKOG NARODA OD 1941. DO DANAS


    KARLO STARČEVIĆ

    Svake godine 27. srpnja u Srbu se obilježava tzv. Dan ustanka naroda Like i Korduna, odnosno nekadašnji Dan ustanka naroda Hrvatske, kako se isti nazivao u bivšoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Dan je to kada je navodno pukla „prva ustanička puška“ u borbi protiv „mrskog okupatora“, a u novijoj hrvatskoj povijesti taj datum izaziva kontroverze i podjele u hrvatskom društvu. Stoga je potrebno istaknuti nekoliko ključnih činjenica neophodnih za razumijevanje događaja koji su se odigrali krajem srpnja i početkom kolovoza 1941.

    U knjizi „Hronologija Narodnooslobodilačkog rata 1941.-1945.“ ukratko se navodi da je 27. srpnja 1941. „otpočeo masovni narodni ustanak u južnoj Lici“ koji se „brzo proširio i na ostale krajeve Like“ i to tako da su „gerilski odredi i narod iz sreza D. Lapac, predvođeni komunistima, poseli komunikacije koje vode ka Srbu, napali ustaško-žandarmerijsku stanicu i zauzeli Srb“.

    No, mnoge druge knjige, objavljene u bivšoj Jugoslaviji, otkrivaju detalje o stvarnoj naravi ovog „narodnog ustanka“. Tako se u knjizi „Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941.-1945.“ (Knjiga I, Beograd, 1957.) ističe da se krajem srpnja na ustanak digao „srpski narod Like i Kninske Krajine“ čime se jasno implicira da ovaj ustanak nije bio „narodni“, nego srpski. U istoj knjizi nadalje se navodi slijedeće: „Međutim, dok su u Lici i Bosanskoj Krajini ustanak pripremili i njime rukovodili komunisti, dotle je ustanak u Kninskoj Krajini, gde je partijska organizacija bila malobrojna, uglavnom izbio spontano, tako da su predstavnici srpske buržoazije uspeli da masama nametnu svoje rukovodstvo, što će imati odraza na čitav tok i karakter ustanka u tom kraju.“ Ovi detalji otkrivaju da su, uz sudjelovanje komunista u organizaciji i pripremi tog ustanka, u njemu sudjelovali i neki drugi „elementi“. Koji su to bili razotkriva nastavak teksta u istoj knjizi kojeg ćemo zbog njegovog značaja citirati u cijelosti:
    „Ovaj masovni ustanak gotovo je uništio ustašku vlast u Kninskoj Krajini (sem u samom Kninu) i u većem delu Like. Nemoćne i zaplašene ustaško-domobranske snage i organi vlasti NDH napustili su čak i Knin i povukli se za Drniš, te je komandant italijanske divizije ‘Sasari’ 1. avgusta preuzeo svu civilnu i vojnu vlast u Kninu i okolini. Sporazumno s pretstavnicima bivših građanskih partija, četnički nastrojenim ljudima iz rukovodstva ustanka, Italijani i ovde istupaju kao tobožnji zaštitnici Srba od ustaškog terora, ne napadaju ustanike, izjašnjavaju se da su, tobože, protiv svojih saveznika i satelita ustaša itd.

    Pročetnički elementi vešto obmanjuju narod da će im Italijani obezbediti miran život i nacionalni opstanak. Ustaničke mase, politički i kulturno dosta zaostale, pod uticajem bivših buržoaskih političara, nasedaju ovoj italijansko-četničkoj politici. One ne uočavaju činjenicu da su upravo Italijani godinama pomagali ustaše, doveli ih na vlast i tokom nekoliko meseci mirno gledali kako oni progone i fizički istrebljuju srpski narod. U takvim uslovima, ustaničke snage se pasiviziraju i ustanak počinje splašnjavati. Malo brojni komunisti nisu uspeli da spreče proces opadanja ustanka. Posle uspeha u Kninskoj Krajini, Italijani pokušavaju da na sličan način razbiju ustanak u Lici (kao i u Bosanskoj Krajini). Ustaničkim snagama na području; Like gotovo su isključivo rukovodili komunisti. Samo u nekim mestima južne Like imali su uticaja i pretstavnici srpske buržoazije. Oni su, zajedno s pročetničkim elementima iz Kninske Krajine, 11 avgusta u selu Otriću održali sastanak s italijanskim pretstavnicima iz Knina i potpisali sporazum o međusobnom nenapadanju. Rukovodstvo ustanka u južnoj Lici nije se snašlo, već je podleglo uticaju ovakvih shvatanja o nenapadanju na Italijane i poslalo svog pretstavnika na sastanak u Otriću.“

    Dakle, ličko-kninski ustanak bio je ustvari kombinirani komunističko-četnički ustanak u kojemu su posredničku ulogu odigrale talijanske vojne postrojbe koje će u svom budućem djelovanju na prostoru Dalmacije redovito i u suradnji s četnicima poduzimati vojne operacije protiv hrvatskog stanovništva i biti odgovorne za masovne zločine koji su uslijedili 1942. godine.

    Umiješanost Talijana u „narodni ustanak“ nije bila tek puka slučajnost. Već u svibnju 1941. bivši narodni poslanik Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ) Niko Novaković-Longo otišao je u Rim sa zahtjevom da se Kninska krajina i susjedna područja naseljena Srbima priključe Italiji, a kontakti između srpskih političara i Talijana nastavljeni su i kasnije kada je uspostavljena zajednička suradnja. U navedenoj literaturi ističe se i to da je spomenuti talijansko-ustanički sporazum u Otriću izazvao „izvjesnu krizu, naročito u južnoj Lici“, koja je „posle upornog i dužeg rada Partije u osnovi bila preprođena, jer je veći deo ustaničkih snaga prihvatio liniju Partije da je nužna borba protiv Italijana, dok je manji deo počeo otvoreno da sarađuje s okupatorom i da se postepeno oformljuje u četničke jedinice.“

    Ovaj navod potvrđuje da je ustanak „naroda“ bio ustvari kombinirani srpski komunističko-četnički ustanak protiv hrvatske države u kojemu je dio ustanika bio na „partijskoj liniji“, a dio je zagovarao aneksiju dijela hrvatskog teritorija i njegovo pripojenje Italiji. O ovome svjedoče i talijanski dokumenti, objavljeni u knjizi Dokumenti jedinica i ustanova Kraljevine Italije (Knjiga 1, 1941.), pa se tako u zapovijedi Zapovjedništva 6. armijskog korpusa od 29. srpnja 1941. potčinjenim zapovjedništvima ističe slijedeće: „Pobuna naroda u Lici, koji naoružan ugrožava saobraćaj između Gračaca i Knina, i izgleda teži prema Kninu, a možda ima i druge ciljeve. Ovi su nam elementi dali na znanje da nisu protivnici Italijana – i zaista oni pokazuju poštovanje prema našim oficirima i pomagali su im na uspostavljanju saobraćajnih veza itd. – i žele da naše trupe budu po garnizonima.“ Osim toga, u izvješću guvernera Dalmacije, koje je istog dana upućeno u Rim, ističe se da su se „četničke kolone koje dostižu oko 2000 ljudi, dolazeći iz brodovitih zona Gračaca, Drvara i Vrlike, uputile prema Kninu“. Uputivši se iz Knina prema Zrmanja Vrelu, jedan talijanski satnik zaustavljen je od strane stotinjak naoružanih ljudi, koji su, vidjevši da je Talijani, „izjavili da oni uopšte nisu komunisti…i da stanovništvo Like želi da ima garnizon od italijskih trupa“.

    Štoviše, vođa ustanika je talijanskom satniku predao poruku sa zamolbom da je uruči talijanskom zapovjedništvom u Kninu: „Stanovništvo Like moli italijansku vojsku da smesta zauzme celu zonu provincije jer ne može više da živi od hrvatskog tlačenja. Željno vas očekujemo. Stanovništvo i četnici.“ Uz ovaj dokument dodana je bilješka priređivača te zbirke dokumenata u kojoj je također navedeno da su „velikosrpski elementi… uspeli u prvim danima ustanka…da jednom delu ustanika nametnu svoja shvatanja… Zahvaljujući svom ranijem ugledu, kao i raznim okolnostima, ti elementi su zauzeli i izvesna rukovodeća mesta u ustanku, koja su koristili za stvaranje kontakata sa italijanskim oficirima i za pisanje proglasa u kojima se izražava lojalnost okupatoru i pozivaju ustanici da ne pružaju otpor njegovim trupama.

    Istovremeno, optužujući hrvatski narod i muslimansko stanovništvo kao krivce za ustaške zločine nad srpskim stanovništvom, oni nastoje da ustanak skrenu na kolosek bratoubilačke borbe. Kasnije, u toku septembra 1941, velikosrpski nacionalisti iz Kninske krajine i južne Like prelaze u otvorenu izdaju NOP-a; uz pomoć italijanskog okupatora pristupaju obrazovanju četničkih formacija, koje će za sve vreme rata sarađivati sa italijanskim i nemačkim okupatorima u borbi protiv narodnooslobodilačkog pokreta.“ No, kolika je bila stvarna opasnost potpune aneksije većeg dijela hrvatskog teritorija pokazuje i izvješće zadarske grupe Teritorijalne legije karabinjera od 31. srpnja 1941. u kojemu se ističe da je „potvrđeno da je pokret usmeren isključivo protiv ustaša i da bi naročito stanovništvo Like i Bosne sa oduševljenjem prihvatilo pripajanje Italiji.“

    U izvješću zapovjednika 23. artiljerijskog puka od 9. kolovoza 1941. o situaciji u Gospiću navodi se da srpsko stanovništvo ne propušta priliku izraziti želju da talijanske postrojbe „okupiraju jednog dana zemlju“, a „u tom bi slučaju odmah predali oružje Italijanima i vratili se mirnom i plodnom radu“.
    Na situaciju u Hrvatskoj osvrnuo se u svom izvješću od 2. kolovoza 1941. član Politbiroa CK KPJ Edvard Kardelj koji je istaknuo da su „naši na terenu skoro u većini slučajeva…izgubili glavu“, a „oslobodilački pokret u Hrvatskoj, (što se Hrvata tiče) još je jako slab“ zbog čega je „Hrvatska danas za nas najteži teren“. Upitno je na kakvo „gubljenje glave“ je Kardelj točno mislio, ali neupitno je da brojni dokumenti, kako komunistički, tako i talijanski, potvrđuju stvarnu narav „narodnog ustanka“ koji je prvenstveno bio uperen protiv hrvatske države i naroda koji je od tih istih ustanika bio izložen nasilju i progonima. Tako su u Drvaru pobijeni gotovo svi Hrvati i Muslimani, a istovremeno se odvijao pokolj u Bosanskom Grahovu gdje su četnici pod zapovjedništvom četničkog vojvode Branka Bogunovića župnika Jurja Gospodnetića nabili na ražanj i ispekli.

    U zaseoku Ivezići pobijeno je 37 osoba od kojih je najmlađi Jakov Ivezić imao svega 3 godine. Pobijeno je i 55 staraca u Boričevcu, Gornjem Lapcu i Oraovcu, 2000 stanovnika natjerano u bijeg. Spaljena su sela u Krnjeuši i Vrtoči gdje je ubijeno preko 200 osoba. Ubijani su hrvatski civili – starci, žene, djeca. Nije pošteđeno niti 350 hodočasnika koji su se iz Kosova kod Knina, gdje su svetkovali blagdan sv. Ane, vlakom vraćali u Drvar. Četnici su ih zaustavili u Vagnju i likvidirali kod jame Golubnjače. Uostalom, „u ratu se ne smijemo plašiti uništavanja čitavih sela“, zaključio je Kardelj u spomenutom izvješću.
    Svake godine 27. srpnja u slobodnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj javno se obilježavaju događaji u kojima se Kardeljevi i Bogunovićevi sljedbenici dokazivali da se doista ne plaše uništavanja čitavih sela. Uništavanje je bilo doslovno jer nije bila riječ samo o paleži i pljački, nego o sustavnim progonima i genocidu nad hrvatskom stanovništvom. Režimi pod kojima su se ova nasilja organizirala i odvijala – četnički, fašistički i komunistički – bili su neupitno totalitarni.

    Prva dva osuđeni su i odbačeni od strane demokratskog svijeta prije više desetljeća. Onaj komunistički osuđen je Rezolucijom Vijeća Europe 1481 iz 2006. godine. Iste godine Hrvatski sabor donio je vlastitu deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj između 1945. i 1990. Nažalost, ne samo da ova deklaracija nije obuhvatila ratne zločine počinjene nad hrvatskim narodom od 1941. do 1945., nego uopće nije zaživjela u praksi zbog čega već godinama svjedočimo proslavama događaja koji su za posljedicu imali likvidacije, progone i masovna kršenja ljudskih prava i koji su neprihvatljivi u demokratskim društvima kojima bi trebala pripadati i današnja Republika Hrvatska.

    Ovakvim pristupom obiteljima svih stradalnika, odnosno njihovim potomcima, poručuje se da su još uvijek građani drugog reda osuđeni na šutnju i bez prava da svoje pretke oplakuju i dostojno pokopaju. U sličnom položaju su i svi oni hrvatski građani čije su obitelji u Domovinskom ratu bile izvrgnute istim onim postupcima kakvi se slave 27. srpnja u Srbu. Štoviše, „prve ustaničke puške“ u ljeto 1990. pukle su na istim područjima na kojima je počeo „ustanak naroda“ 1941.

    Na tim područjima hrvatsko stanovništvo bilo je izloženo represalijama i nasilju te naposlijetku progonima i likvidacijama. „Ustanak“ iz 1990. širio se poput onog iz 1941., a u okupirani Vukovar ušle su postrojbe okićene znakovljem koje je krasilo ustanike iz 1941., dakle četničkim kokardama i partizanskim zvijezdama petokrakama.
    „Dan ustanka naroda“, odnosno ratnih zločina nad hrvatskim narodom u bivšoj Jugoslaviji bio je nametnut kao državni praznik. Istraživanje komunističkih zločina u tom razdoblju nije bilo dozvoljeno, a hrvatska povijest kontaminirala se partijskom ideologijom. Već punih 27 godina Hrvatska, uz Sloveniju jedina bivša komunistička država koja je ujedno i članica EU, čeka na donošenje Zakona o lustraciji.

    Prijedlog nacrta takvog Zakona, kojeg su 1998. pripremili saborski zastupnici iz redova Hrvatske stranke prava, odbačen je iako je upravo donošenje takvog zakona neophodno da bi u Hrvatskoj u potpunosti mogao zaživjeti demokratsko društvo u kojemu će biti garantirana sloboda znanstvenog istraživanja, naročito o kontroverznim povijesnim događajima poput onog u Srbu, i u kojemu će najstrože biti osuđeni svi pojedinci i organizacije koji otvoreno zagovaraju ili podržavaju zločinačke ideologije zbog kojih je hrvatski narod u svojoj domovini bio proganjan, mučen i ubijan.

    Na kraju, potrebno je zapitati se što se to točno slavi u Srbu? Ustanak protiv hrvatske države, zločini nad hrvatskim stanovništvom ili pokušaj anektiranja dijela hrvatskog teritorija i njegovo priključenje Italiji? Kakav god odgovor na ovo pitanje bio, činjenica ostaje da su stvarni motivi koji se kriju iza „narodnog ustanka“ i obilježavanja istog bili protivni interesima hrvatskog naroda i samim tim protuustavni.
    Hrvatska stranka prava u više navrata tražila je zabranu okupljanja u Srbu te upozorila da je spomenik, čiju je obnovu financirala hrvatska Vlada o trošku hrvatskih poreznih obveznika, ujedno i spomenik komunističko-četničkim odredima koji su u ljeto 1941. izvršili masovne ratne zločine nad hrvatskim civilima. Moramo napomenuti da u trenutku četničkih i komunističkih zločina nad Hrvatima i Muslimanima sa obije strane granice, na navedenim prostorima nije bilo niti jednog redarstvenika u odori redarstva NDH a da ne govorimo da su vojnici NDH bili samo u Bihaću i Kninu.

    Dakle ustanicima je smetala samo i jedino HRVATSKA DRŽAVA.

    Unatoč činjenici da su naši dosadašnji zahtjevi bili uzaludni, od hrvatske Vlade i premijera Andrije Plenkovića očekujemo očitovanje o zločinačkom spomeniku u Srbu koji je postao simbol stradanja hrvatskog naroda od 1941. do danas.
    Slavi li se u Srbu pokušaj anketiranja dijela hrvatskog teritorija i njegovo priključenje – Italiji?

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik

  • OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE


    hsp-grb-i-vuk

    Poštovani gospodine Predsjedniče,

    Vaš predšasnik na mjestu predsjednika Vlade RH g. Orešković, 19.7.2016. g. osnovao je Povjerenstvo za praćenje provedbe prijelaznih mjerila u pregovaračkim poglavljima 23. i 24. pristupanju Republike Srbije Europskoj uniji.

    Povjerenstvo je dobilo zadaću praćenja provedbe obveze ukidanja zakonodavstva kojim je Republika Srbija proširila svoju nadležnost za procesuiranje ratnih zločina na susjedne države, praćenje uspostave i funkcioniranja cjelovitog zakonodavnog okvira za zaštitu manjinskih prava u Republici Srbiji, predlaganje i provedbu odluka za potpuno ispunjavanje ove preuzete obveze Republike Srbije, praćenje provedbe obveze Republike Srbije da bez diskriminacije žrtvama rata osigura prava, pristup pravdi i pravosuđu, uključujući pravo na naknade štete, te predlaganje i provedba odluka za potpuno ispunjavanje ove preuzete obveze Republike Srbije, praćenje provedbe obveze Republike Srbije da u potpunosti surađuje u identifikaciji i otkrivanju sudbine nestalih osoba.

    Povjerenstvom je predsjedao ministar vanjskih i europskih poslova, a članovi su ministar pravosuđa, ministar hrvatskih branitelja, ministar financija, ministar obrane, ministar unutarnjih poslova, savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Vlade RH, savjetnik za vanjsku politiku Predsjednice RH, predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, predstojnik Državnog ureda za Hrvate izvan RH i glavni državni odvjetnik. Koliko do danas znamo iz medija Povjerenstvo je imalo samo jednu sjednicu desetak dana nakon osnivanja.

    Poštovani gospodine Predsjedniče, zanima nas je li Povjerenstvo nakon prve sjednice imalo još sjednica, a pogotovo ima li kakvih konkretnih aktivnosti u svezi zadaća Povjerenstva, te je li uopće Povjerenstvo nastavilo sa svojim djelovanjem i u Vašoj Vladi. Smatramo to iznimno važnim, pogotovo u svjetlu otvaranja novih poglavlja između EU i Republike Srbije.

    Naročito je važno da Povjerenstvo, ako još postoji, hrvatsku javnost a posebno hrvatske branitelje izvijesti o obvezi Republike Srbije da ukine zakon kojim je proširila svoju nadležnost za procesuiranje ratnih zločina na susjedne države, jer hrvatski branitelji mogu i ovog trenutka i dalje biti uhićeni svugdje u svijetu. Posebno je žalosno i za svaku osudu hrvatske politike gospodine Predsjedniče, da hrvatski branitelji, posebno u ovo božićno vrijeme, ne smiju napustiti teritorij RH u strahu od neopravdanih uhićenja.

    To naročito teško pada onim hrvatskim braniteljima čiji su korijeni iz Bosne i Hercegovine, da ne mogu slobodno i bez bojazni od uhićenja posjetiti svoju rodbinu u BiH. Paradoksalno je gospodine Predsjedniče da i sam legendarni zapovjednik obrane Borova Naselja pok. Blago Zadro, da je živ, ne bih mogao bez bojazni od uhićenja posjetiti svoju rodnu kuću u BiH, jer bi se sigurno nalazio na potjernicama Republike Srbije, kriv kao i ostali hrvatski branitelji što je branio i obranio Domovinu.

    Što se tiče potpisivanja ugovora s Republikom Srbijom dužni smo Vas upoznati s činjenicom da Srbi nisu ispoštovali niti jedan dogovor sklopljen s Hrvatima, od Pašićeva potpisa na Ženevsku deklaraciju 1918. g. pa do danas.

    Za izbjegavanje povijesnih pogrješaka, posebno u odnosima sa Srbijom važno je proučavati ideje dr. Ive Pilara, a naročito pročitati njegovu knjigu „ Južnoslavensko pitanje „ koja je tiskana prije stotinu godina, ali ni do dan danas nije izgubila na svojoj aktualnosti.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    ŽV ŠIBENSKO KNINSKE ŽUPANIJE
    Tomislav Čolak. predsjednik

  • Daniel Srb: Može li se u Hrvatskoj izabrati zastupnika u Sabor a da on ne zna da se kandidirao??


    srb-markovic-palic-09-09-2016

    “Hrvatska  je demokratska država i svatko ima pravo na  izborima izraziti svoj stav bez pritisaka i sugestija, a izjave o rasipanju glasova koje je  izrekao predsjednik HDZ-a Andrej Plenković su neprimjerene, štetne i nisu u demokratskom duhu” – izjavio je danas u Osijeku predsjednik HSP-a Daniel Srb, ujedno i nositelj liste koalicije POMAK u IV. izbornoj jedinici.

    Srb je upozorio  na anketnu industriju koja u hrvatskim okvirima djeluje razarajuće na demokratske procese, industriju koju plaćaju građani  preko novaca političkih stranaka, a one nam   modeliraju odnose i dižu ili spuštaju  anketnu popularnost pojedinih političkih opcija, što se plaća velikim novcima. Srb je  ustvrdio da su u velikom  dijelu  europskih država prijeizborne ankete   baš iz tih razloga zabranjene kako bi se izbjeglo manipuliranje izbornim procesima i usmjeravalo glasače prema pojedinim opcijama.

    “HSP i koalicija POMAK  traže da se u svim budućim izbornim procesima na zakonodavnoj razini zabrane predizborne ankete kako bi građani imali slobodnu volju kod izražavanja svog stava na izborima, bez pritisaka  većih i moćnijih stranaka”- rekao je Srb

    Predsjednik HSP-a  se  osvrnuo na činjenicu da se  u Hrvatskoj na načelnoj razini može dogoditi da čovjek bude izabran u Hrvatski Sabor, a da  sam  uopće  ne zna da  je kandidat na bilo kojoj listi.  Na konferenciju za medije pokazao je  izjavu jednog “kandidata”  iz V. izborne jedinice, ovjerenu kod javnog bilježnika gdje  tvrdi da nije  pristao biti na listi, da nije potpisao očitovanje o prihvaćanju kandidature (da je to učinio netko drugi),  i da nije izvadio  potvrdu o nekažnjavanju.

    “Kako se to  u jednoj uređenoj državi može dogoditi?” -upitao je Srb.

    “Nije svaki Hrvat dužan gledati liste za sabor i tražiti svoje ime na listi” –  nastavio je Srb   i postavio pitanje hrvatskoj javnosti, Državnom izbornom povjerenstvu  i svima koji sudjeluju u izbornom procesu o legalnosti ovih izbora u V. izbornoj jedinici.

    “Ovdje se radi o  izbornom inžinjeringu, netko je  omogućio da  ta lista prođe, a tko je taj to treba utvrditi u odgovarajućem postupku. Osobito nas žalosti činjenica da  po našim saznanjima Državno izborno povjerenstvo ima informacije  o ovom slučaju, ali pilatovski pere ruke i sve sakriva pod tepih”.

    “Nakon naše današnje konferencije za medije ukoliko  DIP ne poduzmu ništa tražiti ćemo od Ustavnog suda da  se ovi izbori proglase nelegalnim u V. izbornoj jedinici –  zaključio je Srb i dodao opasku na  često pitanje o ujedinjenju pravaša da  bi to izgledalo kao ujedinjenje s “društvom falsifkatora”.

    hsp