• Najvećima vrhnje, a malim seljacima ostala figa u džepu!


    grdinić povjerenstvo zapPOTPORE NA REVIZIJU zbog postavljenih normi nema ravnomjernog razvoja sela.

    Iako se ulaskom Hrvatske u EU uvelo reda u isplatu potpora i više nema kašnjenja i višegodišnjeg čekanja na zaostale poticaje, među seljacima ima zahtjeva za pravednijom raspodjelom kolača. Prijedlozi kako to učiniti stižu i iz političkih stranaka, pa tako Povjerenstvo za poljoprivredu HSP-a traži redefiniranje politike poticaja jer smatraju kako se poljoprivredna politika u Hrvatskoj vodi tako da od poticaja najveću korist imaju veliki proizvođači, dok mali imaju velike probleme u ostvarivanju svojih prava. Pravi primjer za to je u ovoj županiji omiljeni tov junadi gdje brojni mali tovljači jednostavno nemogu do poticaja.

    Svima jednako pravo na poticaje

    Morate imati minimalno deset bikova da bi se to smatralo tovom i tek tada možete dobiti poticaj. Takva odredba stavlja u loš položaj brojne seljake, samo u Novoj Rači ih ima popriličan broj koji u tovu imaju po pet šest bikova i ne mogu do poticaja. Sav novac pokupe veliki tovljači i to je politika koja ne ide u prilog opstanku sela. Ne vidim razloga zašto se svima ne bi omogućilo jednako pravo na poticaje bez obzira na broj bikova – kaže Tihomir Grdinić, poljoprivrednik iz Nove Rače i član Povjerenstva za poljoprivredu. Grdinić napominje kako se mali seljak ne može nadmetati sa velikim tovljačima u nabavi teladi za tov.

    Naši seljaci ne mogu samo tako kupiti deset ili više komada teladi i staviti u tov kako bi ispunili normu, za razliku od velikih koji kupe telad u Rumunjskoj i ona nakon dva tjedna postane hrvatska, jer to zakon omogućava. Poticaj za junad koji iznosi 1900 kuna ili nešto manje, ovisno o ukupnom broju u tovu, za male bi seljake puno značio jer bi time sigurno pokrili troškove smjese za ishranu bikova. Time bi brže dostigli željenu kilažu i brže bi ponovo punili tovilišta nego da samo jedu kukuruz i sjenažu-istiće Grdinić. Čuju se prijedlozi o povećanju poticaja za uzgoj domaćeg simentalca i uzgoj stočne hrane koja se ne proizvodi u dovoljnim količinama za vlastite potrebe. Glavni prijedlog je da se poticaj isplaćuje po količini proizvedenog uroda, a ne kao do sada po hektaru zasijane površine,pa što više proizvedeš više novca dobiješ.

    Lažni seljaci

    Time bi se stalo na kraj „lažnim seljacima“ i ljudima koji iskorištavaju poticaje na razne načine. Izbjegle bi se anegdotalne situacije kao kada je jedan veliki proizvođač na njivi od 10 hektara posijao samo četri reda kukuruza uz vanjski rub parcele i za to dobio poticaje na ukupnu površinu i to još za ekološku proizvodnju za koju su poticaji veći .Taj se slučaj dogodio prošle godine na području Vrbovca. To samo potvrđuje potrebu uvođenja više reda u gospodarenje zemljom . Postoje inspekcije, ARKOD sustav i snimke iz zraka i tome se može stati na kraj i očekujemo da država uvede reda i da zemlju onima koji će ju obrađivati –napominje Grdinić

    Čija je ovo livada?

    Da isplata poticaja po hektaru površina i nije najbolje rješenje i omogućava malverzacije s korištenjem livada. Poticaj za livadu iznosi 600 kuna, no vlasnik nekome da 300 kuna da ju izmalčira i da izgleda kao da se nešto radi, a 300 kuna stavi u džep, a da se na livadi ništa nije posijalo i nije proizvedena nikakva hrana za stoku. To se događa posvuda pa i u našoj županiji, a muljanju svakao u prilog ide i zakonska odredba da se neka parcela godinu dana može ostaviti neobrađena kako bi se zemlja „odmorila“ i pripremila za nove usjeve-kaže Tihomir Grdinić.

    (izvor- Bjelovarac)