• Dr Tihomir Janjiček o BREXITU: Veću štetu će pretrpiti EU izlaskom Britanije.


    brexit
    Svjetske burze valuta i kapitala proživljavaju teške poremećaje nakon britanske odluke o povlačenju iz članstva u EU. Službene vlasti i EU i Britanije doista ne znaju što bi učinili, makar optužuju jedna drugu kako se ponašaju bez plana. EU iščekuje službeni zahtjev Britanije za iščlanjenje, dok Britanija s time nikako ne žuri. Tako se došlo do spoznaje kako Britanija namjerno želi sporo iščlanjenje iz EU, dok vrhovnici EU žele čim prije započeti proces iščlanjenja Britanije. Dolazi se do kontradiktorne situacije, gdje se zemlji članici ne žuri sa iščlanjenjem iz EU unatoč većinskoj volji vlastitog naroda za tim činom i EU koja želi čim prije iščlaniti Britaniju iz EU iako nije željela iščlanjenje Britanije iz EU! Dakle što se događa, zbog čega se događa ovakva situacija?

    Istodobno burzovni indeksi „luduju“ i svi su nemoćni.

    EU kao organizacija ima dugu listu zahtjeva prema svakoj državi koja želi biti primljena u članstvo EU. Pregovori oko učlanjenja neke države u EU, obično traju od par godina do preko jednog desetljeća, kako je bilo sa Hrvatskom. Tijekom tih pregovora u suštini se događa prilagodba buduće članice političkom i ekonomskom sustavu EU koji je prihvaćen od svih članica EU. Na taj način svaka država koja se učlanjuje u EU prolazi kroz postupnu preobrazbu i prilagodbu članstvu EU, poznato kao „približavanje“ EU. Što god je neka država razvijenija ona ima kraće vrijeme prilagodbe za članstvo u EU, jer ima razvijen politički i financijski sustav. Što god je neka država manje razvijena ona ima dulji proces prilagodbe.

    No, hajdemo pogledati što se događa sa iščlanjenjem.

    Dakle, EU su na početku tvorile najrazvijenije države Europe, a sa okončanjem „hladnog rata“ raspadom komunizma, brojne “neutralne“ države i nerazvijene države Europe su iskazale želju za članstvom u EU i . U prvoj grupi su Španjolska, Portugal, Švedska, Finska i Austrija i većina ih je primljena neposredno nakon pada komunizma. U drugoj grupi su baltičke države, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Slovenija i Hrvatska, ali su te zemlje manje više primljene ne tako davno. Zemlje iz prve grupe imale su kraće vrijeme prilagodbe članstvu u EU, dok su države iz druge skupine imale znatno dulje vrijeme prilagodbe članstvu u EU. Tako su sve te „nove“ članice EU manje više uspješno pristupile EU bez velikih unutarnjih potresa, kako unutar tih država, tako i unutar EU.
    Međutim, EU nema utvrđen proces postupnog iščlanjenja određene države iz sustava EU! „Dovoljna“ je samo referendumska odluka puka i ništa više, a zahtjev za iščlanjenjm podnosi država u kojoj je održan referendum. Vrhovništvo EU zamišljalo je kako nikad nikomu neće pasti na pamet iščaniti se iz EU, stoga nisu utvrdili nikakvu proceduru iščlanjenja, koja bi zasigurno trebala biti slično duga koliko i proces učlanjenja.Problem iščlanjenja došao je prvi puta do izražaja tijekom financijske krize Grčke od prije godinu dana, ali ne u potpunosti. Tada je u pitanje bil samo novčarske unije Grčke unutar EU. Niti je Grčka mogla biti izbačena iz novčarskog sustava EU i zabranjena joj uporaba Eura, a niti je mogla dragovoljno istupit! Istup iz novčarskog sustava EU nije niti predviđen, niti postoji, a nije bilo u pitanju iščlanjenje iz EU, već samo istup iz novčarskog sustav EU!
    Sada je posve druga stvar u pitanju, Britanija je postavila referendumsko pitanje članstva svojim državljanima i 52% Britanaca se izjasnilo za iščlanjenje iz EU. Britanija nije bila u potpunoj novčarskoj uniji, jer je zadržala svoju funtu kao nacionalnu valutu. Međutim, unatoč tomu valutne burze i burze vrijednosnica dilje EU i svijeta su „podivljale“! Tečaj funte je imao „infarktni“ pad, a nije puno bolje prošao ni Euro. Novčarske institucije EU, te središnje banke EU i Britanije posve su nemoćne. No, kako je to moguće, zbog čega se dogodio tako panični strah na tržištu novčanog kapitala.
    Britanija je članica novčarskog sustava EU. Godinama Britanija iskazuje vanjskotrgovinski deficit, ali i proračunski deficit. Ti deficiti na žalost nazočni su praktično u svim državama EU izuzev Njemačke i još par inih država. Sve te države i dakako Britanija popunjavali su taj deficit prodajom državnih obveznica europskoj središnjoj banci. Kako je gospodarska aktivnost bila niska i kako bi se investitori stimulirali kupovati te obveznice, kamatna je stopa dosegla razinu ništice, pa je svaki postotak interesa iznad ništice na državne obveznice poticajan za investitore. Problem su dva.

    Prvi je taj da će Britanija prestati uplaćivati svoju kvotu u proračun EU, pa će za toliko čitav birokratski apart EU biti zakinut za financiranje. Odatle proistječe i drugi problem, jer EU koj neće imati Britaniju u svom članstvu može pristupiti prodaji britanskih državnih obveznica na tržištu kapitala. Nagla ponuda britanskih državnih obveznica na burzi vrijednosnica izazvat će njihov nagli cjenovni pad i dodatnu paniku na burzi vrijednosnica.

    EU jednostavno mora nadoknaditi manjak novca koji će joj se ukazati, pa je kao druga opcija uzimanje kredita. Uzimanje kredita od strane institucija EU pojačalo bi potražnju na novčanim kapitalom, poguralo kamatnu stopu i tada bi ponovno došlo do „panike“ na novčarskom tržištu, jer ne bilo interesa za posjedom državnih obveznica čiji bi interesni prihod bio ispod razine kamatne stope! Svi bi ih se željeli riješiti. Istodobno, niska kamatna stopa djeluje pozitivno na gospodarski oporavak u EU, a njihov rast ponovno gura gospodarstvo EU u još dublju recesiju.

    U svakom slučaju dogodit će se pokriće manjka novca iz britanskih uplata i to će se nadomjestiti elektroničkim doznakama novca! Novčana masa Eura će se uvećati i zato je posve opravdano očekivati DALJNJI PAD tečaja Eura prema švicarskom franku i drugim svjetskim valutama!

    Sumirano rečeno, EU ima puno više štete istupom Britanije iz članstva EU nego sama Britanija. Na kratak rok, a to je upravo ono što se dogodilo u zadnjih nekoliko dana, veća štetu trpe Britanci i to najvećim dijelom kroz visoku deprecijaciju tečaja funte. Međutim, na dulji rok stabiliziranje tečaja će se dogoditi, već kroz par tjedana će se stabilizirati, ali EU će sa protokom vremena sve teže izlaziti na kraj sa teškoćama!

    Treba imati na umu još jednu činjenicu, a to je što brojne korporacije u Britaniji posjeduju u svom vlasništvu velike pakete dionice drugih korporacija diljem EU. Najvažnije je to što britanske banke posjeduju u svom vlasništvu dionice inih banaka u EU! Slobodno kretanje kapitala i posjed dionica temeljem članstva Britanije u EU sada više neće biti moguće kao prije! Stoga postoji opravdana bojazan da bi britanske banke i korporacije započele naglo prodavati te dionice europskih banaka i korporacija, te time izazvali opet „paniku“ na burzama vrijednosnica. Europske banke i korporacije nisu ni blizu posjedovale pakete dionica britanskih banaka i korporacija!

    Zbog toga se EU „žuri“ sa iščlanjenjem Britanije iz EU kako bi regulirale i spriječile prodaju državnih obveznica i dionica na tržištu vrijednosnica, jer EU od toga može imati daleko veću štetu nego Britanija!
    Upravo zato ne treba dvojiti, EU će imat daleko veću štetu od iščlanjenja Britanije nego sama Britanija! Unutar EU, samo je Njemačka financijski stabilna država, a sve ostale države nisu joj ni blizu! Najbliža joj je bila po financijskoj snazi Britanija, ali nje više nema u EU! Na hrvatskim TV postajama i emisijama poput „Otvoreno“ na žalost mogla su se čuti razna nestručna stajališta bez ikakvih argumenta. Mogla se iščitati nesmiljena srdžba prema Britaniji zbog iščlanjenja, ali bez jasnih naznaka tko će doista imati veće štete od iščlanjenja, EU ili Britanija! Unatoč svim mogućim pričama kako je Britanija praktično „zloporabila“ EU, jer je više novca povlačila iz fondova EU nego je uplaćivala u proračun EU, daleko veća šteta će biti na strani EU iščlanjenjem Britanije.
    Zbog toga se bijes može iščitati na licima čelnika EU! Zbog toga je bio nuđen poseban status Britanije unutar EU! Pojednostavljeno rečeno, daleko je više EU koristilo članstvo Britanije, nego je samoj Britaniji koristilo članstvo u EU!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček o BREXITU: TITANIC JE POČEO TONUTI!


    dr janjiček tihomir
    Izlazak Britanije iz članstva EU veliki je udarac opstojnosti same EU. EU je utemeljena je na četiri stupa koji čine Britanija, Francuska, Njemačka i Italija. Istina, već zadnjih par desetljeća glavne nositeljice su Njemačka i Francuska. Britanija se doimala poput države koja i bi i ne bi bila članica. Italija je opet financijski propali „stup“ koji je već u par navrata bio spašavan od bankrota. Stoga bi se prije moglo reći da je Italija puno više izdržavani stup EU, nego stup koji održava EU.

    Referendumska odluka u Britaniji odmah je imala svoj utjecaj. Burze diljem EU, ali i u svijetu reagirale su i reagirat će trubulentno. Prije svega tečajna burza, a onda i sve ostale. Razloge treba tražiti u nekoliko stvari. Nitko ne zna kakav će biti ekonomski položaj Britanije sa stajališta bilance plaćanja? Nitko ne zna ni kada će taj novi model ekonomske povezanosti Britanije sa EU biti uspostavljen? Britanija je već imala visoki deficit u vanjskoj trgovini sa EU. No, nikakvih ograničenja u vanjskoj trgovini nije bilo. Sada je pitanje kakva će biti vanjskotrgovinska situacija kada određena ograničenja u vidu poreznih i carinskih pristojbi stupe na snagu. Prošla godina je donijela rekordni deficit u vanjskoj trgovini Britanije sa EU od preko 24 milijarde £ ili oko 30 milijardi €.

    Pitanje koje se nameće samo po sebi je što je razlog da nešto više od polovice Britanaca više ne želi biti u EU, pa i unatoč činjenici da je Britanija zadržala monetarnu suverenost i vrlo specifičan položaj kao članica EU?

    Od potpisivanja sporazuma u Maastrichatu, čime je ojačano „jedinstvo“ EU, Britanija i ostatak EU su dolazili neprekidno u konflikte. Naime, čitava EU utemeljena je na „koristi“ svake članice EU od samog članstva. Upravo u tomu leži i glavni problem.

    Koristi i nije bilo baš neke, ili je barem Britanci nisu primjetili. Jedina država koja je ekonomski profitirala jeste Njemačka. Francuska nije ojačala, ali nije ni propadala onim tempom koji bi joj se dogodio u slučaju suvereniteta. Razvijene države članice, kao zemlje Beneluxa, te Danska, Švedske nisu ništa ni izgubile niti dobile članstvom u EU.

    No, situacija je posve drugačija kada se pogledaju manje razvijene članice EU. Portugal i Španjolska su na rubu bankrota već godinama. Ekonomski pokazatelji kao niska stopa rasta BDP i visoka stopa nezaposlenosti, toliko su loši da tako loši nisu bili čak niti u doba fašizma od prije 40 godina. Bivše „istočne“ države Europe silno su željele članstvo u EU, ali osim Litvanije i Poljske niti jedan ina država od njih nije doživjela ozbiljniji ekonomski napredak.

    Situacija se naglo počela komplicirati nakon 2008 godine. Naime, cjelokupna EU doslovce je ekonomski bačena na koljena. Izišle su na vidjele sve financijske malverzacije i slabosti monteranog i financijskog sustava EU. Proračun EU utemeljen je na „lijepom ponašanju“ svih članica bez kontrolnog mehanizma.

    Naime, pokazalo se da članice EU mogu ući ne kontrolirano u vlastite proračunske deficite, a na račun inih članica. Punu financijsku kontrolu unutar EU nije moguće uspostaviti bez prijelaza čitave EU u konfederalizam, ili „super države“. Sve priče o tomu kako to „nije nakana nikoga“, prazna je priča! Naime, ne postoji drugi način jačanja financijske discipline, osim konfedralizacija EU. Britanija i Britanci upravo to nisu željeli.

    Ne treba smetnuti sa uma niti sigurosno vojnu ugrozu čitave EU. Naime, agresija Rusije na Ukrajinu ukazala je na brojne vojno strateške slabosti čitave EU i NATO sveza. Suverenitet Ukrajine jamčile su Britanije i SAD skupa sa Rusijom. Rusija je upravo izigrala taj sporazum i izvršila agresiju na Ukrajinu.

    Niti Britanija niti SAD nisu ozbiljnije vojno podržale Ukrajinu unatoč ugovoru! Sa druge strane, niti Britanija niti SAD nisu bile izravno ugrožene ruskom agresijom na Ukrajinu, pa su jednostavno samo podvili rep! Ne treba sumnjati u snagu ruske vojske i upravo ono što je Putin i rekao, da mu ne treba više od 2 tjedna za okupaciju čitave Ukrajine!
    Upravo ta činjenica otvorila je „tajnu“ čitavog NATO saveza u EU. „Tajnu“ potpune vojne inferiornosti upravo EU i posebice bivših „istočnih“ država, poput baltičkih država, Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunjske i Bugarske.

    Sve te države su formalno članice NATO, ali praktično su bez ikakve vojne moći i potpuno ovise u obrani od inih članica! Sa druge strane, doista „prava“ obrana EU je tek u Njemačkoj i Francuskoj, a i ta obrana nije nikakva! Njemačka još uvijek nije dovoljno vojno osnažila temeljem vojnih ograničenja nastalih iz prošlosti, nastale kao posljedica drugog svjetskog rata.

    Stoga je čitava EU praktično vojno posve ne sposobna se obraniti od evenutalne ruske agresije koja je sve otvorenija. Sa druge strane, EU nije ničim jamčila suverenitet Ukrajine, jer EU nije tada bila država kao ni sada, a nije ni imala vlastitu vojnu moć! Čitava EU oslonjena je na SAD, Britaniju i Francusku kao važne članice NATO. Britanija je najudaljenija od Ukrajine bez izravne ugroze vlastitog suvereniteta, a uz to je već osramoćena vlastitom šutnjom zbog agresije na Ukrajinu čiji su suverenitet očito LAŽNO jamčili! Daljnja konfrontacija sa Putinom još bi više sramotila Britaniju.
    Zadnji pregovori o prekidu vatre između Ukrajine, Francuske i Njemačke s jedne strane i Rusije na čelu s Putinom sa druge strane, prvi put su u stvarnosti stavili za pregovarački stol sve one koji su doista ugroženi ruskim hegemonizmom. Baš kako je to bilo i tijekom „hladnog rata“! Tu se još jednom potvrdila potreba jačanja konfedralnosti čitave EU, te uspostava vojske EU, a što se ne može učiniti bez jačanja konfedralnosti.

    To su Britanci jasno osjetili i riješili povući se iz svega toga. Nacionalizam straha pred Putinom odigrao je stoga istu ulogu i na volju Britanaca u povlačenja iz članstva u EU.

    Dakle, ekonomsko slabljenje EU, te potpuna vojna inferiornost čitave EU pred nadolazećim agresivnim hegemonizmom staljiniste Putina utjecala je na volju Britanaca za istupanje iz članstva u EU.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP: PROGLAS O IZLASKU REPUBLIKE HRVATSKE IZ EUROPSKE UNIJE!


    više hrvatska manje europe

    Polazeći od činjenice da je hrvatski narod kroz svoju dugu i slavnu povijest devet stoljeća bio bez svoje samostalne i suverene države. Da su kroz ta stoljeća mnogi hrabri i mudri hrvatski sinovi radili na njenom stvaranju, da su u tim stoljećima mnogi podnijeli velike i teške žrtve za slobodnu i samostalnu hrvatsku državu mi nemamo pravo šutjeti.

    Ako znamo da su tek naše generacije uspjele na kraju 20. stoljeća uz velike i strašne žrtve svoriti i oživotvoriti nezavisnu državu Hrvatsku šutjeti ne smijemo ni najmanje. Državu smo imali samo 22 godine i sve njene nadležnosti smo predali drugima na upravljanje i odlučivanje. Ušli smo ponovno u naddržavnu zajednicu.

    Ako znamo da smo od stane velikih izigrani i prevareni Austro-ugarskom nagodbom 1867. godine.
    Ako znamo da smo izigrani i na prevaru uvučeni u Kraljevinu SHS 1918. godine.

    Ako znamo da smo 1945. godine na silu okupirani od ruske i jugoslavenske vojske i zadržani u komunističkoj Jugoslaviji. Znamo da smo 2013. godine na prevaru uvučeni u Europsku uniju ustavno-pravnim marifetlucima i vladajućih i oporbenih garnitura u Hrvatskom saboru.

    Pitamo do kada će hrvatski narod trpjeti izdaje i prevare svojih vođa? Do kada će hrvatski narod trpjeti i birati takve vođe?? Kada će se Hrvatski narod osvijestiti i jednom zauvijek reći:

    DOSTA, i slugama i sluganstvu.
    DOSTA i izdajama i izdajnicima!
    DOSTA i prevarantima i prevarama.
    DOSTA i „savezima i saveznicima“!
    DOSTA i nadddržavama i njihovim parlamentima!

    Hrvatska stranka prava je i u vrijeme pregovora o ulasku u EU istima se žestoko protivila i i jedina bila protiv ulaska Hrvatske u Eurobsku uniju u koju smo uvučeni prevarom, prigodnim promjenama Ustava i prijetnjama neukom i starijem stanovništvu.

    Nakon tri  godine od kada smo ušli u EU Hrvati ne žive bolje. Jedina prednost, ako to tako možemo nazvati je da nam Slovenci i Mađari ne pretresaju automobile na graničnim crtama. Koristi od ulaska u EU nismo, niti ćemo imati. Novce iz EU koji su „elite“ najavljivale s danom ulaska još nismo dočekali,  niti ćemo.

    Uplaćujemo više novaca na ime članarine, nego što povlačimo iz fondova, a novci koje povlačimo dolaze uglavnom za projekte koji nisu od strateškog nacionalnog interesa, već za nekakvu međuregionalnu suradnju i nisu ključni za napredak i razvoj.
    Umjesto da smo sami uredili Hrvatsku na očekivanjima svih koji su je željeli, mi smo napravili državu po mjeri tajkuna i starih komunističkih struktura. Jedan, beogradski režim zamijenili smo briselskim, kao što smo prije u povijesti imali budimpeštanski ili bečki. Hrvatska ima zastavu, grb i himnu, ali svoju samostalnost više nema. Nitko nam ju nije oteo oružjem. Mi smo se svoje samostalnosti dobrovoljno odrekli potpisom i ulaskom u EU.

    Umjesto partijskih direktiva iz Beograda dolaze nam direktive komisije iz Bruxellesa na koje ne možemo utjecati ni najmanje. Uništavaju nam ono malo industrije koja je preostala. Selo i poljoprivredu nam devastiraju i bacaju na koljena. Prostori su nam opustjeli jer potentna radna snaga odlazi u zemlje EU kao nekada u vrijeme dok jo Hrvatskom upravljao j.b. tito. Odlazi bez namjere da se vrati.

    Vrijeme je da se svim politikama koje su proizišle i nastale na praksi socijalističkog samoupravljanja, bile one crvene, plave, ili koje druge dugine boje kaže,  dosta je bilo.

    Sve što je dekadentno na „zapadu“ uvozi se i postaje „in“ bez propitivanja o stvarnim vrijednostima koje nam mainstream mediji naturaju. Od uvođenja spolnog odgoja u vrtiće, izjednačavanja homozajednica s brakom žene i muškarca. Ne bi nas iznenadilo da se isticanje religijskih obilježja kao što je križ zabrani u javnom prostoru.

    Hrvatska se mora ponovo naoružati, predugo je uništavan obrambeno-sigurnosni sektor, a programirani kaos i kolaps polako dolazi od predvidljivih i rastućih prijetnji.

    Hrvatska mora vratiti svoje vojne resurse, policiju, redarstvo, inteligenciju i običaje. Država mora biti u stanju ponovno osigurali svoju ključnu misiju zaštite Hrvata, hrvatskog jezika, hrvatskih običaja i hrvatskog načina života.

    Nijedan narod pa tako ni Hrvatski narod nije niti može svoj nacionalni identitet i prosperitet ostvariti u zajednici s državama koje su mnogoljudnije, teritorijalno veće i ekonomski snažnije. Svoje programirane ciljeve Hrvatska može ostvariti samo kao samostalna država.

    Svjedoci smo da se Europska unija kida po šavovima i na primjeru programiranog imigrantskog vala s istoka. U europu dolaze ljudi drugačije kulture, vjere i običaja. Dolaze, ne da bi se integrirali i prilagodili običajima i vrijednostima zemalja u koje dolaze. Traže i zahtijevaju da se mi prilagodimo njima. Traže da se naši znakovi, naša jela, naši običaju sakriju i izbace iz javnog prostora jer „njima“ smetaju. Mi to ne želimo, niti ćemo to dopustiti. Nećemo se odreći ni križa, ni naših crkava, ni načina prehrane koji je temeljen na jelima koje oni ne konzumiraju.

    Europska unija se kao naddržava pokazala kao slaba, troma i nejedinstvena tvorevina koja se polako nagriza iznutra. Sve više država osjeća se nezadovoljno stanjem u EU i svojim statusom unutar EU, što se vidjelo i na primjeru  referenduma u Velikoj Britaniji..

    Postupak dezintegracije je pokrenut i Hrvati ne smiju biti na začelju događaja. Ne smijemo čekati da drugi to učine prije nas i opet ostati kratkih rukava. Ovog puta trebamo biti predvodnici ideje koja će biti u našu korist i za spas i opstojnost Hrvatske Države i Hrvatskog Naroda.

    Polazeći od svega izrečenog Hrvatska stranka prava traži od Sabora Republike Hrvatske, Vlade Republike Hrvatske, Predsjednice Republike Hrvatske, Ustavnog Suda RH, HAZU, Katoličke crkve da podupru naša nastojanja za pokretanje postupka razdruživanja između Republike Hrvatske i Europske Unije.
    Europa – DA. Jer Hrvatska je dio Europe. Europska unija – NE jer Hrvatska ni u jednoj naddržavnoj zajednici nije napredovala. Bila je samo iskorištavana, pljačkana a hrvatski i ljudski i materijalni resursi korišteni su za korist i interese gospodara.

    Izlazak iz EU SADA I ODMAH.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Daniel Srb, predsjednik