• Dr Thomir Janjiček o burzovnom potresu i zašto je dobro da se dogodio.


    U ponedjeljak 5. veljače 2018. godine dogodio se „burzovni potres“, dionice na burzama diljem Sjeverne Amerike doživjele su pad. Novinski stupci su osvanuli sa napisima u kojima se najavljuje nova ekonomska kriza! Drugi su pak pisali o tomu kako je ovo u suštini „pad“ Donalda Trumpa! Bilo je i najava o propasti kapitalizma i ne djelotvornosti burzovnog tržišta. Pojednostavljeno rečeno, puno toga se pisalo, malo toga se reklo! Puno toga se „crnog“ najvaljivalo, a jednostavno pitanje koje se nameće samo od sebe jeste koliko u svemu tome ima istine i što jeste istina.

    Prije svega treba uvijek svjestan, tržište vrijednosnica nije stabilno nigdje, pa niti u SAD! Svi politički i ekonomski čimbenici nastoje držati burzu vrijednosnica stabilnom, ali to se ipak ne može činiti u potpunosti. Dakle, tržište se njiše i vrlo često „raste“ kroz porast potražnje na burzi vrijednosnica, ali dolazi do pada, kada pada potražnja ili se ponuda vrijednosnica naglo uvećava.

    Ovakve promjene se događaju zbog toga što gospodarstvo općenito ima ciklično kretanje i to ostavlja posljedice po tržište vrijednosnica. Cikličnost kretanja gospodarstva ogleda se u tome što dođe do porasta BDP izvan realnih mogućnosti, ili kako bi se to malo stručnije reklo, izvan potecijalno moguće razine BDP-a. Takvo stanje u SAD i Canadi nazivaju „pregrijanim gospodarstvom“! Dakle, agregatna potražnja jača takvom dinamikom gdje agregatna ponuda to jednostavno ne može pratiti. Drugim riječima, pokriće narasle agregatne potražnje mogao bi se postići samo jačanjem investicijske aktivnosti što bi dovelo do otvaranja dodatnih gospodarskih kapaciteta koji bi pružili dodatnu količinu robe i usluga na tržištu.

    Općenito rečeno, rast agregatne potražnje zahtjeva jači utjecaj izravnih investicija u gospodarstvo, a kojih jednostavno nema na tržištu. Zbog relativno snažog rasta BDP u SAD i rasta zaposlenosti potražnja za vrijednosnicama na burzi vrijednosnica je neprekidno rasla. Dakle, podaci o rastu su budili optimizam.

    Porast potražnje za dionicama korporacija u SAD, dolazi od novca koji se preljeva iz Kine i općenito iz Azije u SAD. Razlog tomu treba tražiti u činjenici što je američki predsjednik Trump odlučio sniziti porezne postotke na korporacijski profit. Time se otvorila mogućnost vlasnicima kapitala ostvariti još veći profit preseljenjem iz kinsekog u američko gospodarstvo. Odatle je nastalo jačanje potražnje za dionicama korporacija u SAD! Uvijek treba imati na umu jačanje potražnje na burzi vrijednosnica dolazi od novca, ne od bilo čega.

    Zasigurno taj porast potražnje za vrijednosnicama podigao je cijene dionica američkih korporacija, ali NIJE ulio te iste visoke iznose novčanog kapitala u poduzeća kroz porast cijena dionica! Razlog tomu je što je izostala dodatna naklada dionica postojećih korporacija u SAD! Samo na taj način ne bi došlo do ovog potresa na bruzama vrijednosnica u SAD! Novoprelijeveni novac iz Azije bi se izravno uložio u gospodarstvo.

    Sa druge strane, na burzi vrijednosnica došlo bi i do prasta ponude dionica da su američke koroporacije učinile dodatne naklade dionica. Ulagači su optimizam ulaganja temeljili na intezivnom rastu cijena vrijednosnica od preko 200 dana i očekivajući kako će se taj rast nastaviti! Općenito, rast cijena dionica u SAD i Canadi traje već preko 5 godina uz ne bitne fluktuacije. Povećani priljev novca u dioničke tvrtke treba donijeti daljnji rast ponude robe i usluga kroz otvaranje gospodarskih kapaciteta, ali samo kroz dodatnu nakladu dionica. Prebrzo su rasla nadanja i ulaganja u dinioce na spram stvarnog ulaganja u korporacije i samim time u gospodarstvo.

    U takvim uvjetima događa se burzovni potres i cijene dionica naglo padnu, a što se dogodilo 5 veljače. Na žalost u Hrvatskoj se kao i u još nekim državama, pozivalo na samo jedan „index pokazatelj“ kretanja na burzi vrijednosnica i to Dow Jones. Ovaj index jeste bitan, ali nije najbitniji, kada se govori o gospodarstvu i dioničkim burzma u SAD. Naime, Dow Jones se kreira kao „index pokazatelj“ kroz promjene cijena vrijednosnica 30 dioničkih tvrtki u SAD. Te tvrtke su iz različitih gospodarskih sektora, pa su recimo tu uključene dionice Coca Cola, Exxon, Apple, Walmart, Boeing i druge. Među tih 30 tvrtki nema niti jedne iz sektora teške industrije. Treba znati jednostavnu činjenicu da se tih 30 dioničkih tvrtki smatra u SAD važnim za gospodarstvo i raspolažu ogormnim kapitalom. Međutim, to nije doista nekakav „istinski“ pokazatelj globalnih ekonomskih promjena u SAD ili drugdje u svijetu. Naime, puno više se koristi index S&P500, a koji se sastoji od dionica 500 najvećih tvrtki u SAD, a kada se kaže najvećih, podrazumijeva se sa najvećim kapitalom. Naravno, postoji i index S&P100, pa tu je NASDAQ index i tako redom. Svi oni dožive veće ili manje uspone i isto tako padove. Nisu svi doživjeli pad, ili barem ne podjednako, ali većina ipak jeste što je činjenica.

    Što na koncu treba reći, ovaj manji potres na burzi vrijednosnica u New Yorku neće ostaviti nikakve dublje posljedice po američko ili svjetsko gospodarstvo. Ovo je dobro što se dogodilo, jer ovaka prilagodba je bolja nego „prilagodba“ koja se dogodila 2008 godine. Ovakvi manji potresi na bruzama vrijednosnica se događaju, ali nisu nikakva tragedija i već kroz nekoliko tjedana sve će se vratiti u stanje prije burzovnog potresa.

    Svi sadašnji kritičari predsjednika Trumpa i njegove gospodarske politike doista ne raspolažu sa argumentima, već im je kritika utemljena na običnom traču. Naše tiskovine i TV postaje na žalost isto se tako ponašaju.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: BURZOVNI SLOM „AGROKORA“ DOGODIO SE ZBOG NESPOSOBNOSTI PLENKOVIĆEVE VLADE!



    Neka se ne zaboravi tu je i vječno PODOBNI i NESPOSOBNI guverner Vujčić! Kao i uvijek nije imao pojma o ničemu. Niti o besmislenim kreditima iz HABOR-a odobrenim „Agrokoru“, niti o praznim mjenicama Agrokora!

    „Agrokor“ je započeo i službeno svoj burzovni potop. Cijene dionica „zdravih“ i „ne zdravih“ tvrtki iz koncerna „Agrokor“ jednostavno strmoglavljuju. Država je položila određena jamstva, isto tako zajamčena su financiranja kroz financijske ugovore koje je sklopio gospodin Ramljak.

    Međutim, Hrvatska je posve ne pripremljena za ovakva događanja. U nas doista nikad nije funkcionirala dionička burza u pravom smislu te riječi, pa se stoga nisu nikad događali streloviti usponi, ali niti strmoglavi padovi cijena dionica. Dionički kapitalizam jednostavno nikad nije ozbiljno zaživio u Hrvatskoj. Sve su to bile samo imitacije burzovnog poslovanja, ali spašavanje dioničke tvrtke od burzovnog sloma njezinih dionica, doista nije nikad činjeno. Sve do slučaja „Agrokor“.

    Što se doista događa u uvjetima „burzovnog sloma“ dionica određene dioničke tvrtke.
    U uvjetima ovakvih burzonih promjena, neke tvrtke doslovce nestanu. Međutim, kod brojnih se dogodi samo prelijevanje kapitala. Kapital se preljeva iz ruku manje sposobnih u ruke više sposobnih vlasnika kapitala. Naravno, to prelijevanje nije nikad „bezbolno“! Tvrtke koje se otkupe i koje su loše poslovale dožive ozbiljne promjene na planu rezanja rashoda i troškova, a to se u nas često zove restrukturiranje. Stanoviti broj zaposlenih izgubi zaposlenje i to na svim razinama od djelatnika do ravnatelja.

    Nije problem za državu kada se burzovni slom dogodi na razini jedne tvrtke, pa to je ipak samo jedna tvrtka. Međutim, daleko veći je problem kada se slom počne događati kod mnoštva tvrtki, a tako nešto se može lagano dogoditi kada jedna velika dionička tvrtka doživi financijski slom.

    U hrvatskom slučaju to je „Agrokor“! Zbog toga vlade većine država nastoje spriječiti financijski slom neke velike dioničke tvrtke. Zato što žele spriječiti situaciju u kojoj bi došlo do masovne panike i lančane reakcije rasprodaje dionica drugih tvrtki na burzi vrijednosnica i samim time pada cijena dionica kod drugih tvrtki. Nacionalni kapital tada bi se razgrabio u bescijenje i otišao u vlasništvo tko zna koga. Kada se kaže kapital, to nije samo novac! Kapital recimo jednog McDonald’ je osim novca, zgrade, invetar, sva hrana u restoranima, svi zaposlenici sa svojim kvalifikacijama i naravno kako rekoh sam novac!
    Razlog zbog čega se dogodio financijski slom „Agrokora“ u suštini je vrlo jednostavan. Premijer Plenković se ponašao krajnje nezrelo za pravodobno djelovanje. Naime, na stranu to što je „Agrokor“ u poslovnom svijetu već dugo vrijeme slovio kao nelikividna tvrtka, koja nije u stanju izvršavati svoje financijske obveze prema dobavljačima. Na stranu i to što su i svi drugi premijeri i sve druge hrvatske vlade znali za to i baš ništa nisu činili.

    Sve je to doista nebitno onog trenutka kad se preuzeme dužnost premijera. Stoga je premijer Plenković morao  obiljno razgovarati s Todorićem kada je došao moliti za financijsku pomoć. Tada,  premijer Plenković nije smio dopustiti odlazak Todorića praznih šaka da tim istim šakama kuca na vrata Putinu i njegovoj „Sberbanci“!

    Tog trenutka je premijer Plenković morao biti svjestan što znači propast „Agrokora“ za hrvatsko gospodarstvo, ali i dodatno miješanje Putina u Hrvatsku! To nikako ne znači „spašavanje“ samog Todorića od financijske propasti, već samo tvrtke! Premijer Plenković je morao tada dogovoriti s Todorićem dubinsku financijsku raščlambu „Agrokora“ i nakon toga dokapitalizaciju „Agrokora“!

    Spriječio bi tada Plenković svu ovu rasprodaju dioničkog kapitala od „Agrokora“ koje će zasigurno brojne zaposlenike ostaviti bez posla,  što je najgore! Spriječio bi i svu ovu bruku koja je nastala, ali još puno važnije svo petljanje Putina u hrvatsko gospodarstvo i politiku koje se sada događa.

    Dinonice „Leda“, „Jamnice“ i drugih tvrtki ne bi završile u bescijenju! Tko će ih doista kupiti više nije ni bitno. Nije bitno, jer tko god ih bude kupio učinit će ozbiljne promjene sniženja rashoda i troškova u tim tvrtkama. Naravno tu spada i sniženje troškova plaća, odnosno smanjenja broja zaposlenih osoba, ma koliko to gospodin Ramljak nijekao skupa sa premijerom Plenkovićem.

    Premijer Plenković trebao je dokapitalizirati „Agrokor“, fino i u tišini maknuti Todorića sa glavnog položaja kako je to već i onako učinio, ali ne i posve izvan tvrtke i postaviti Ramljaka zao predsjednika poslovodnog odobra koji bi nadgledao trošenje dokapitalizirane sume. Potom u tišini prodavao po znantno višim cijenama pakete dionica svih onih tvrtki koje će se sada prodavati besmisleno jeftino. Zaposlenici bi doista uglavnom ostali na poslu! Putin ne bi imao ovakav utjecaj u Hrvatskoj preko „Sberbanke“ kakav danas ima sa svim njegovim špijunima.

    Naravno, svaka osoba će se upitati, pa zašto premijer Plenković i hrvatska vlada to nisu učinili?
    Zbog toga što se premijer Plenković odlučio uzeti za ministara PODOBNE, ali NE i doista sposobne osobe. Tu je prije svega Tomislav Ćorić! Kolega Ćorić je tako zdušno čitao moje tekstove vezane za nagli  skok tečaja franka u kojima sam sugerirao ono što je poslje ministar Lalovac i činio, konverzija kredita sa klauzule prema franku na klauzulu prema Euru.
    Na žalost baš ništa suvislog kolega Ćorić nije imao ni za reći, a ni za predloložiti unatoč silnim pozivima s HRT-a za gostovanja! Morao se ministar Ćorić „naoružavati“ sa zanjem što mu je manjkalo i to iz stručnih napisa i komentara koje sam javno objavljivao.
    Naravno tu je i ministrica Dalić, koja se tako nekontrolirano smijala kad je držala konferenciju za novinstvo vezanu upravo za predstavljanje javnosti novog zakona, poznat kao „Lex Agrokor“. Unatoč tomu što je bila svjesna svojeg neprimjerenog ponašanja, smijeh nije mogla suzdržati! Upravo to je govorilo o njoj koliko je doista MALO zainteresirana za rješenje problema oko „Agrokora“.

    Martina Dalić bila je ministrica kod Jadranke Kosor, poznate kao Sanderova služavka. Nakon odlaska sa vlasti, Martina Dalić odlazi u tabor Josipovića, a dolaskom Plenkovića na čelo HDZ-a vraća se opet u HDZ! Žena za sve politike, uklapa se u serijal „kum“, ali i „uz maršala tita junačkoga sina“ i u „bože čuvaj Hrvatsku“!

    Na koncu tu je i ministar financija Marić koji se doima kao „lutak šutak“. Ministar Marić nije kriv za propast „Agrokora“, nego Ivica Todorić. Međutim, ministar Marić je kriv što je kao financijski stručnjak morao upozoriti premijera Plenkovića na sve opasnosti koje sa sobom nosi propast „Agrokora“, posebice stoga što je znao u kakvom je financijskom stanju „Agrokor“!
    Morao je ministar Marić upoznati premijera što doista znači ako se Todorića samo makne iz Agrokora. Isto tako morao je ministar Marić imati stručne kreativnosti i predložiti premijeru mogućnost dokapitalizacije za očuvanje „Agrokora“ stabilnim, koliko god se to moglo. Nije to učinio, jer je i on kao ministar Ćorić i ministrica Dalić samo još jedna osoba koja je došla na ministarsku dužnost podobnošću, a ne sposobnošću!
    No, neka se ne zaboravi tu je i vječno PODOBNI i NESPOSOBNI guverner Vujčić! Kao i uvijek nije imao pojma o ničemu. Niti o besmislenim kreditima iz HABOR-a odobrenim „Agrokoru“, niti o praznim mjenicama Agrokora! Niti o bilo kojim drugim kreditima koje su odobravale komercijalne banke. Nije znao ništa ni o kreditima koje „Agrokor“ odobravao samom vlasniku i njegovim članovima obitelji.

    Iskreno rečeno, guverneru doista treba vjerovati na riječ, on jadan doista baš NIŠTA NE ZNA! Zato i jeste PODOBAN za guvernera! Svatko sa makar trunkom znanja i stručnosti jednom bi konačno progovorio stvarima koje jesu iz nadležnosti HNB-a, a to je kontrola provedbe monetarnokreditne politike! Ovako samo truća bedstoće o uvođenju Eura!
    Dokle će to tako ići sa podobnima u Hrvatskoj svatko se pita?
    Sve dotle dok se ne promjeni izborni sustav, ali do tada će glavni grad svih Hrvata postati Dublin.

    Dr. Tihomir Janjiček