• HSP: Crvena zvijezda i kokarda su razarale Hrvatsku, a mi smo je branili “Za dom – spremni”



    Kako se danas osjećaju domoljubi nakon presice koju je upriličio premijer Andrej Plenković i predsjednik Povjerenstva za suočavanje s prošlošću akademik Kusić znaju samo oni. Zadovoljni nisu niti mogu biti. Ogorčenost je prisutna pogotovo u redovima HOS-ovaca koji ovakvu preporuku neće i ne mogu prihvatiti prihvatiti.

    Preporuka koja je donijeta i prezentirana javnosti je loša, besramna, neprovediva, nacionalno štetna i na tragu jugokomunističke politike koju u Hrvatskoj i dalje provode ostaci Komunističke partije.

    Još jednom su svima pokazali tko stvarno vlada Hrvatskom, neovisno od boja kojima se kite. Neovisno jesu li im boje crvene ili plave i jedni i drugi su ispali ispod komunističkog šinjela. Ukoliko je itko do sada imao dvojbe oko toga, ova preporuka koja je prezentirana je sve razuvjerila:
    NEMA RAZLIKE IZMEĐU SDP-a i HDZ-a.

    Nema razlika, ali uz jednu bitnu napomenu da se SDP – iz straha – nikada nije usudio baviti provedbom ovakvih propisa, dok je HDZ uvijek korišten za slamanje NACIONALNE kralježnice i domoljubnim pacifiziranjem hrvatske Hrvatske.

    Hrvatska stranka prava je još prošlog ljeta reagirala na činjenicu da se raspravlja o nečemu što je stvorilo državu Hrvatsku, pogotovo na činjenicu da Povjerenstvo vodi akademik Kusić kojemu je krvavi maršal Josip Broz još uvijek počasni član institucije koju akademik Kusić predstavlja. Sramota Akademijo, sram vas bilo Kusiću!

    Svi branitelji tijekom Domovinskog rata su pozdravljali s „ZA DOM SPREMNI“, neovisno jesu bili pripadnici HOS-a, ZNG-a ili Policije. Svi smo mi branili Hrvatsku od ujedinjene crvene zvijezde i kokarde koju su nosili velikosrpski agresori, Kusićevi prijeratni prijatelji.

    HSP – je stava da se ova preporuka preopasna za nacionalno zajedništvo Hrvata, te se ne smije i ne može primijeniti u pravnoj praksi, jer donosi nove podjele i produbljuje stare sukobe.

    Gospodine Plenkoviću Vi bi to i bez akademika Kusića morali znati.

    Ne može pozdrav pod kojim su ginuli najbolji hrvatski sinovi biti zbog sitnih osobnih interesa protuzakonit i sveden u tor, žicu, ogradu. Strah nas je da će ova odluka imati dalekosežne posljedice po budućnost države i hrvatskog nacionalnog korpusa. Nije li već sada kasno za spasiti što se spasiti može?

    HSP pita: „Tko će za posljedice odgovarati gospodine Premijeru?“

    Ivica Vladava                                                                                                            
    ČLAN PREDSJEDNIŠTVA HSP-a – bojovnik HOS-a

    Karlo Starčević
    PREDSJEDNIK HSP-a

    Pročitajte: fenix magazin MaxportalNet.hrNovi listPrigorski.hrDnevno.hrRTL vijesti,

  • Starčević s izaslanstvom u Vukovaru, Augustinović u Škabrnji!


    U jučerašnjoj Koloni sjećanja na žrtve Vukovara sudjelovao je veliki broj  članova HSP-a, na čelu s predsjednikom  Hrvatske stranke prava Karlom Starčevićem.

    U Vukovar su došli mnogi  HSP-ovci i HOS-ci koji su u miru i tišini odali dužno poštovanje Vukovarcima koji su podnijeli najveću cijenu u stvaranju  nezavisne Hrvatske. Uz predsjednika Starčevića   u Vukovaru su bili i članovi predsjedništva Ivica Vladava, Veselko Krnjić, Dalibor Damičević, Drago Marković, Željko Teri..

    Predsjednik Starčević se zajedno s izaslanstvom poklonio žrtvi Vukovara kod centralnog križa na Memorijalnom groblju.

    Unatoč prešućivanju medija  ponosni smo na činjenicu da se  u Vukovar vratio HOS. HOS koji je bio važna karika  tijekom  obrane Vukovara, ovaj puta uz podršku velikog broja pravaša, hrvatskih domoljuba  i brojnih članova navijačkih skupina, te naša posebna zahvala ide  navijačkoj skupini  Bad Blue Boysa, koji su svesrdno podržali  HOS.

     Hrvatska stranka prava bila je predstavljena i u Koloni sjećanja u Škabrnji gdje su   Predsjednik Glavnog stana HSP-a i član predsjedništva Nikica Augustinović, Robert Gregorić član predsjedništva  s izaslanstvom  cvijećem i svijećama  zahvalio svima koji su u  temelje  Hrvatske  ugradili svoje živote.

    hsp

    Više fotografija: Vukovar 18.11.2017.    Škabrnja 18.11.2017. 

  • Obljetnica smrti hrvatskog viteza Velimira Kvesića


    Velimir Kvesić
    (Kočerin, Široki Brijeg, 12.10.1958. – Zagreb, 13.3.2006.)

    velimir kvesić hos

    Velimir Kvesić rođen je 1958. u Kočerinu, Široki Brijeg, kao 3. od 15-ero djece Stanka i Andre. Zbog svog političkog djelovanja za prava hrvatskog naroda bio je proganjan i osuđivan od jugoslavenskog komunističkog režima, pa se od početka demokratskih promjena aktivno uključio u stvaranje hrvatske države.

    U samo praskozorje Domovinskog rata učlanio se u jedinice Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i pripremao se za rat u Kočevskom rogu, Slovenija. Kao dragovoljac HOS-a sudjelovao je u obrani Vukovara od prvog do posljednjeg dana; bio je jedan od samo nekolicine preživjelih dragovoljaca HOS-a, koji su branili taj grad. Nakon pada Vukovara nastavio je braniti Domovinu u postrojbama Hrvatske vojske (HV), gdje je stekao čin satnika.

    Nakon Domovinskog rata aktivno se uključio u politiku, obnašajući u Hrvatskoj stranci prava (HSP) sve dužnosti od predsjednika podružnice u Kutini do predsjednika Glavnog stana HSP-a; na tu dužnost je izabran tri puta, te ju je obnašao sve do zadnjeg dana. Bio je i predsjednik Saveza udruga dragovoljaca HOS-a (SUDHOS). Na demokratskim izborima u Hrvatskoj tri puta je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru (1997., 2000. i 2003.). U Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje je i živio (Kutina), obnašao je dužnost zamjenika župana.

    Bio je jedan od najvećih pravaša, neizmjerno odan ideji hrvatskog državnog prava.

    U spomen na obljetnicu smrti,  dana 13. ožujka 2017. godine u 18,00 sati biti će služena sveta misa u Župnoj crkvi Marije Snježne u Kutini.

    Prije svete mise u 17.00 sati  okupljanje je na grobu Velimira Kvesića na Gradskom groblju u Kutini gdje će za HOS-ovca, pravaša, prijatelja, Velimira Kvesića, izaslanstva HSP-a položiti  vijence i zapaliti svijeće na njegovom posljednjem počivalištu.

    hsp

  • GLAVNI STAN HSP-a SPREMNO UZ DAMIRA MARKUŠA!


    damir markuš hos

    Glavni stan Hrvatske stranke prava, na svojoj sjednici održanoj u Kutini, jednoglasno daje potporu Damiru Markušu; HOS-ovcu, vukovarskom branitelju, članu G.S. HSP-a i predsjedniku Podružnice HSP – Kutina“ Velimir Kvesić“, u podizanju spomen ploča poginulim HSO-ovcima.

    Medijski napad SUDHS-a, udruge HOS-a, Glavni stan HSP-a osuđuje i smatra nedopustivim. Nazvati avanturistom čovjeka koji je posvetio svoj život obrani Domovine i dostojnom obilježavaju žrtve koji su dali HOS-ovci u obrani Hrvatske, a postavljanje ploče Zdravku Bezuku, HOS-ovu i branitelju Vukovara, nezakonitom, izaziva gorčinu i nevjericu jer dolazi od krovne udruge HOS-a koja svjesno ili ne time nanosi nemjerljivu štetu ugledu i časti HSO-ovcima koji su dali nemjerljiv doprinos u obrani Hrvatske.

    Damir Markuš nije avanturista, niti je ploča Zdravku Bezuku postavljena nezakonito. Damir Markuš je vukovarski branitelj, HOS-ovac, koji ne želi da se obol koji su dali branitelji i vitezovi HOS-a u obrani Vukovara, Grada Heroja, zaboravi.

    Glavni stan HSP-a podržao je inicijativu Damira Markuša, da se osnuje udruga HOS-HSP jer je HOS iznjedren u HSP-u. Svrha udruge je zaštita HOS-a od politike koja pokušava omalovažiti danas sve branitelje, a posebno HOS-ovce od onih koji su branitelje gurnuli na margine društva, a posebno HOS-ovce.

    hsp

  • HSP: U Kutini održana sjednica Glavnog stana


    hsp glavni stan
    Danas je u Kutini održana sjednica Glavnog stana HSP-a. Prijesame sjednice, brojni pravaši iz cijele domovine obišli su posljednja počivališta trojice kutinskih vitezova: Zdravka Bezuka, Iće Krajinovića i Velimira Kvesića.

    NA sjednici Glavnog stana  su usklađene, finiširane  i donešene sve odluke ovog stranačkog tijela potrebite za održavanje   Sabora HSP-a.  Potvrđeni su izaslanici  za Sabor HSP-a temeljem dostavljenih  prijedloga  od strane podružnica i Županijskih vijeća Hrvatske stranke prava. Sabor HSP   održati 25. veljače   2017. godine u hotelu Internacional s početkom u 11. sati.

    Sukladno statutu i ovlastima glavnog stana donešena je i Odluka  o visini članarina za 2017. godinu, o čemu će  članstvo  biti obaviješteno službenim stranačkim kanalima.

    hsp kutina glavni stan
    Glavni stan je raspravljao i o nadolazećim lokalnim izborima, kao i o drugim pitanjima iz svoje nadležnosti i donio odluke u budućem djelovanju. Glavni stan je raspravaljao i o recentnim političkim pitanjima o čemu će se  oglasiti posebnim priopćenjem u najkraćem roku.

    Uz  članove Glavnog stana iz cijele Hrvatske  sjednici je nazočio i  kandidat za predsjednika Hrvatske stranke prava Karlo Starčević koji se obratio nazočnima i u kratkim crtama  predstavio svoj plan i program rada i budućeg političkog djelovanja.

    hsp

  • HOS-ovac i HSP-ovac Damir Markuš obranio pozdrav Za Dom Spremni


    markuš 2

    ČLAN PREDSJEDNIŠTVA HSP-a SISAČKO MOSLAVAČKE ŽUPANIJE DAMIR MARKUŠ

    Uz nazočnost  i pratnju suboraca i stranačkih prijatelja iz Bjelovarsko bilogorske županije Damir Markuš, HOS -ovac i član predsjedništva HSP-a Sisačko moslavačke županije koji se zbog nošenja grba s natpisom ZDS našao pred sudom, izjavio kako jedva čeka suđenje, a sud je s lakoćom ustvrdio kako krivnje nema te ga je oslobodio svih optužbi.

    Sudac Prekršajnog suda Malivuk Jovanović oslobodio je vukovarskog dragovoljca i konstatirao da je pozdrav “Za dom – spremni” legalan pozdrav HOS-a!

    Podsjetimo, Damir Markuš bivši je pripadnik HOS postrojbe koja je statutom ozakonila grb s prvim bijelim poljem i natpisom “Za dom spremni”. Upravo zbog korištenja ovog znakovlja, Markuš se našao pred sudom.

    U međuvremenu, brojni suborci i prijatelji Damira Markuša putem društvenih mreža proslavljaju ovu pravnu pobjedu.

    markuš kočimarkuš daruvar

    HSP/DNEVNO

  • HSP Korčula nazočio braniteljskoj predstavi Damira Markuša i Damira Plavšića.


    karega markušSinoć je u Korčuli u Centru za kulturu održana predstava Bitke za Vukovar autora Damira Markuša i Damira Plavašića pod pokroviteljstvom Grada Korčule. Njihovo gostovanje je organizirao Ogranak Matice Korčula na čelu sa predsjednikom Lovrom Boticom. Bitno je napomenuti da se jučer u Korčuli dogodio povijesni trenutak, a to je da su članovi KUD-a Bratska sloga iz Žrnova započeli predstavu dolaskom na plesni podij sa zastavom Hrvatskih obrambenih snaga HOS-a što je presedan za Korčulu.
    korčula promocija knjige HOS..
    Nakon pozdravnim riječi gradonačelnika Korčule Andrije Fabrisa održan je vrlo bogati kulturno umjetnički program u izvedbi KUD-a Mišnjice i viteški ples Moštra pri KUD-u Bratska Sloga iz Žrnova. U sklopu programa predstavljene su dvije knjige koje su napisali branitelji Vukovara član HSP-a Damir Markuš i Damir Plavšić koje nose naslove “58 HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca” i “Ne plači,moj dobri Anđele”. Nakon toga dodijelile su se zahvalnice svima koji su doprinijeli ovoj realizaciji i zajedno se zapjevala pjesma od Marka Perkovića Thompsona “Lijepa li si”. Skupu je prisustvovalo oko 150 ljudi i na kraju su autori pisali posvete u knjige! Žalosno je da od gradskih vijećnika nisu prisustvovali ni vijećnici HDZ-a,HSS-a,SDP-a ni HNS-a.

    Bog i Hrvati!

    HSP Korčula

    Više slika: OVDJE

  • “HSP DOM SVIH PRAVAŠA” u Trilju i Otoku. Predstavljanje knjiga Vukovarskih branitelja


    hsp trilj zborPrvi je bio osnivanje Hrvatske Stranka Prava  Podružnica za grad Trilj i općinu Otok. Prije toga otvorene su nove stranačke prostorije u Splitu u Dubrovačkoj ulici i osnovan je ogranak u Solinu, te je izabrano je presjedništvo. Na skupu je bilo nazočno oko 50 članova i simpatizera HSP-a. Čestitamo novim podružnicama i želim im sve najbolje u daljnjem radu, poručio je Ivica Radošević predsjednik Podružnice HSP Dugopolje.

    hsp otokNakon toga u 19 i 30 u kino sali organizirano je glazbeno scensko predstavljanje knjiga dvojice vukovarskih branitelja i heroja pripadnika HOS-a Damira Markuša – Kutine i Damira Plavšića.

    Damir Markuš je napisao knjigu :58; HOS u obrani Vukovara i Bodanovaca, a Damir Plavšić: Ne plači moj dobri anđele bitka za Vukovar. U glazbenom scenskom djelu sudjelovali su KUD-ovi iz cetinske krajine.

    Ovo što je sinoć izrečeno od dvojice autora i prikazano se ne može opisati riječima. Koliko emocije tuge i boli, a bilo je i pomalo smiješnih situacija iz Vukovarskoga pakla kroz priču autora s ciljem da se pevaziđe tuga i bol i patnja koju su proživljavali branitelji Vukovara.

    Spomenut je i legenda obrane Vukovara general Hercegovačkoga podrijetla Blago Zadro kao i Mile Dedaković jastreb kao i Marko Babić koji je uništio 14 srpskih tenkova, te Velimir Đerek kao i moja pokojna prijateljica Violeta od milja Wiki koja je poginula prija par godina u prometnoj nesreći.

    Bilu su tu nazočni Imoćani,  Sinjani , Splićani , Omišani kao i pripadnici IX bojne HOS-a , Izvidnici odlikaši 4. brigade i mnogi drugi .

    Poslije svega ekipa se je nastavila družiti uz mali domjenak.

    Još jedno hvala svima na ovima velinčanstvenim događanjima.

    Izvor: Hercegovina.info
    Više  fotografija: U FOGALERIJI OVDJE
    Tekst i foto by. Ivica Lozina

  • Daniel Srb u Virovitici – HOS NAŠ PONOS!


    VIROVITICA
    Glazbeno scenska predstava i izložba ratnih fotografija dragovoljaca HOS-a: BITKA ZA VUKOVAR-KAKO SMO BRANILI GRAD I HRVATSKU dvojice dragovoljaca i sudionika vukovarske obrane Damira Markuša i Damira Plavšića, odigrana je 19.04.2016.godine u kazalištu Virovitica .

    Organizator je hrvatski branitelj iz Virovitice Hrvoje Svoboda, a predstava je posvećena njegovom nedavno preminulom desetogodišnjem sinu Svenu Svobodi. Na predstavi je nastupilo Kulturno umjetničko društvo “Seljačka sloga” – Špišić Bukovica koje je otpjevalo nekoliko pjesma i otplesalo svoje tradicionalne plesove.

    Čitani su ulomci iz knjige „58“ HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca-Damira Markuša i „Ne plači,moj dobri anđele“-Damira Plavšića, a u cijelosti ih prati video zid s ratnim fotografijama dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) .
    Na predstavi je nazočio Daniel Srb, predsjednik HSP-a i Željko Teri, član Predsjedništva HSP kao i veliki broj članova HSP-a iz Virovitičke županije, te brojni Virovitičani.

    HOS NAŠ PONOS!

    DAMIR MARKUŠ VIROVITICADAMIR PLAVŠIĆ VIRIVITICA
    DAMIR MARKUŠ VIROVITICA 1
    DANIEL SRB VIROVITICADAMIR MARKUŠ VIROVI

    Hrvatska stranka prava
    Virovitičko-podravska županija
    Željko Teri, predsjednik

  • INTERVJU DAMIR MARKUŠ KUTINA: Pozivam branitelje s prve crte da pišu jer bitka još traje; za Hrvatsku se treba boriti i u miru


    U Ministarstvu kulture žele uništiti naš hrvatski ponos. No, hvala malim običnim ljudima koji su mi pomogli, zajedno ćemo uspjeti. U biti, već smo uspjeli. Ljudi prepoznaju što vrijedi, usprkos svemu. No, ovim putem želim upozoriti javnost na to kako u Ministarstvu kulture rade i kako odabiru knjige. To je sramotno.
    markuš

    Kada će nekoga u budućnosti zanimati kako su malobrojni hrvatski vojnici u Vukovaru zaustavljali jaku vojnu silu bivše države, posegnuti će ne samo za knjigama povjesničara i političara, nego i za štivom Damira Markuša koji se našao, borio i preživio u središtu događanja na krvavom Sajmištu.

    To je najautentičnije svjedočanstvo uzvišene bitke za Vukovar, koja je Hrvatskoj dala vrijeme za obranu. Pisana u prvom licu, kao spomen na 27 poginulih suboraca iz njegove skupine od 58 članova – Markuševa knjiga je vrijednost koja će se čitati i za sto, tristo i tisuću godina!”, napisali su novinski kritičari u recenziji knjige ’58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca’.

    No, unatoč odličnim kritikama poznatih kritičara (Tomislav Čadež, Andrija Kačić Karlin…), Ministarstvo kulture u Vladi Zorana Milanovića odbilo je otkupiti tu knjigu. Umjesto nje, za javne hrvatske biblioteke otkupilo je velik broj knjiga o muškoj i ženskoj homoseksualnosti, feminizmu, knjige o Sarajevu… Sve to povod je za razgovor s hrvatskim braniteljem i piscem Damirom Markušem – Kutinom.

    Možete nam nešto reći o svom ratnom putu, izdvojiti neke akcije na koje ste posebno ponosni?

    Još 12. ožujka 1991. godine, uključujem se u jedinicu za posebne namjene MUP-a (kasnije specijalna policija) jer je to u to vrijeme bio jedini način biti naoružan i spreman za obranu. Kasnije, odlazim u Rakitje na obuku, a nakon toga u rujnu 1991. godine prelazim u HOS i odmah, krajem rujna, krećem za Vukovar. Vukovarsko bojište, konkretno Sajmište, po mnogima je najkrvavija bojišnica uopće. Stalno smo vodili bliske borbe. Pola ulice držali smo mi, a pola oni. Nas 58 je došlo u nekoliko grupa u Vukovar, a 14 je po zapovijedi poslano u Bogdanovce kako bi pomogli malobrojnim braniteljima u opkoljenom selu. Nas 44 ostalo je na Sajmištu u Vukovaru. Od 58 dragovoljaca HOS-a, 25 je poginulo u borbama ili su kao ranjenici odvedeni iz vukovarske bolnice i mučki ubijeni na Ovčari. Imamo troje nestalih: Jadranko Anić – Antić, Duško Smek i francuski dragovoljac Jean Michel Nicolier. Troje imamo umrlih nakon Domovinskog rata, a jedina žena iz HOS postrojbe, Violeta Antolić, poginula je prošle godine u prometnoj nesreći.

    Od nas 44 na Sajmištu, na kraju smo ostala osmorica. Išli smo u proboj 17. studenog. Samo dvoje od tog broja nije ranjeno, dok su svi ostali i po nekoliko puta ranjavani. Ja, primjerice, tri puta. Svaki dan u Vukovaru je bio isti. Preživi topničke udare, pa napad mnogobrojnog i dobro naoružanog neprijatelja potpomognutog tenkovima i transporterima. Kreni za njima i počisti teren, koliko je moguće. I tako svaki dan. Bili smo sastavljeni od grupica iz svih dijelova Hrvatske, BiH te jednog francuskog dragovoljca Jeana Michela Nicoliera. Na neki način, cijela Hrvatska je branila Vukovar i na to možemo biti ponosni. Najbolji sinovi i kćeri odlazili su kao dragovoljci u Vukovar, braniti ga. Svuda je bilo krvavo, na svim bojišnicama po Hrvatskoj, ali Vukovar, tako dugo opkoljen, ipak je bio najkrvaviji. Mjesecima je 1830 branitelja odolijevala mnogostruko jačem i brojnim neprijatelju.

    Imali su sve od tehnike i naoružanja. Samo jedno nisu imali, od onoga što smo mi imali. To je srce.

    Možete li, za one koji nisu čitali vašu knjigu, reći o čemu govori? Je li bilo teško pisati ju i ponovno se prisjećati svega?

    Knjigu sam pisao gotovo pet godina, a veliku ulogu je tu odigrao povjesničar Ante Nazor, a kasnije i Tomislav Šulj, urednik knjige. Bez njih, ne znam kako bi bilo. Danas sam sretan jer shvaćam da je to velika stvar. Jer, što se ne zapiše i ne objavi, kao da se nije ni dogodilo. Knjiga je spomen na sve poginule, nestale, umrle ali i preživjele suborce, da se nikad ne zaboravi krvava bitka za Vukovar i Hrvatsku. Bilo je teško pisati o sudbinama suboraca, proživljavati sve iznova. Znate, nemoguće je do kraja opisati taj pakao. Nema tih riječi. Posebno želim zahvaliti mojim suborcima Damiru Radniću i Viktorinu Juriću, što su mi ustupili fotografije za knjigu. U tvrdo ukoričenoj knjizi je 107 fotografija na 248 stranica. U svojoj knjizi koristim i dijelove knjige neprijateljskog vojnika, koji je čitavo vrijeme ratovao na Sajmištu, nasuprot nama. Tako će čitatelj imati bolji pregled, uvid u to kako smo se mi branili, a kako je srpsko-četnička banda i jugo vojska napadala. Pozivam sve hrvatske branitelje s prve crte da pišu. Nemojte da nam drugi pišu povijest. Isto tako, često govorim da rat nije gotov samo se drugačije vodi. Mi branitelji dužni smo, ne samo zbog poginule braće, nego i zbog naše djece te budućnosti, boriti se za Hrvatsku i u miru.

    Ministarstvu kulture ponudili ste otkup knjige za javne biblioteke. Kako komentirate negativan odgovor?

    Da, Ministarstvo kulture odbilo je knjigu moju, kao i knjigu vukovarskog branitelja Damira Plavšića. To me i nije previše začudilo. Vidjevši sastav ekipe koja o tome odlučuje, sve mi je bilo je jasno. Osobe koje se nalaze u Kulturnom vijeću za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost su:

    Vladimir Stojsavljević (pomoćnik Ministra)

    Gordana Crnković
    Nadežda Čačinović
    Neven Jovanović
    Jasna Kovačević
    Lara Hőlbling Matković

    Mislim da je sramota to što su učinili. Siguran sam da bi u bilo kojoj drugoj zemlji potpomogli veterane koji su napisali knjige, da su imali ovakav rat.

    Što mislite o odluci Ministarstva o otkupu knjiga: “Seksualnost u Europi dvadesetoga stoljeća” te “Žene i politika”?

    Kupnjom tih knjiga, a odbijanjem naših o Domovinskom ratu, jasno su pokazali svoj stav i mišljenje. Danas je, bar njima, preporučljivo da se pišu takve knjige, a ne knjige domoljubnog karaktera. Jednostavno, žele uništiti naš hrvatski ponos. Kako to drugačije protumačiti? Međutim, hvala malim običnim ljudima koji su mi najviše pomogli. Hvala svima onima koji pune dvorane na glazbeno scenskim predstavama diljem Hrvatske, a i inozemstva. Ljudi prepoznaju što vrijedi usprkos svemu. Hvala dobri i dragi ljudi, zajedno ćemo uspjeti. U biti, već smo uspjeli. No, ovim putem želim upozoriti svu javnost na to kako oni rade i kako odabiru knjige. To je sramotno.

    Mislite li da su članovi vijeća u sukobu interesa (Stojisavljević i Čačinović)?

    Evidentan je sukob interesa, pa pozivam institucije da rade svoj posao, da se provjeri ovaj očiti primjer sukoba interesa. Te ljude gledamo povremeno i na HTV-u. Pa gdje toga ima? Zašto se to dopušta? Zašto se dopušta da ljudi koji odlučuju o tako bitnim stvarima rade što hoće, bez kriterija, davajući sebi i istomišljenicima novac u ime Ministarstva kulture? Mogu reći da je to ministarstvo ”ne”kulture a ne kulture. Pitanje je koliko je i hrvatsko.

    No, nema predaje.

    Izvor: promise.hr

  • Ratnike koji pišu o Domovinskom ratu tretiraju kao zločince


    markuš plavšić slikaJadna je država koja potiskuje vlastitu prošlost. Ili je krivotvori. Naše Ministarstvo kulture upravo je simbolički počinilo jedan takav kulturocid. Odbilo je otkupiti za naše javne biblioteke dvije dokumentarne knjige iz Domovinskog rata objavljene ove godine: “58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca” Damira Markuša Kutine i “Ne plači, moj dobri anđele” Damira Plavšića. Nakladnik: Udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata Hrvatski Leskovac.

    Ona temeljena na Domovinskom ratu. Naime, ne postoji ratna književnost. Jedino antiratna. Pisanija koja rat hvali, veseli mu se i podupire ga i nije književnost nego je propaganda. Kutina i Plavšić dragovoljci su Hrvatskih obrambenih snaga. Preživjeli su opsadu i pad Vukovara. Borili su se, što se kaže, kost u kost. Markuš je pošao u rat kao radnik iz Kutine, Plavšić kao student iz Vukovara. Triput ranjen, Markuš se probio iz grada nakon pada. Plavšić je, također izranjavan, zarobljen i pet mjeseci preživio je u srpskim logorima: mučen, ponižavan, premlaćivan.

    Možda su za naše Ministarstvo kulture obojica tek neugodni svjedoci pa nije dobro da se njihove knjige ponude svima koji su učlanjeni u knjižnice? Nepoželjni trajno. Naime, jasno je, obojica su, kažimo i to, ubojice. U bliskoj borbi, koja se razvije licem u lice, nemoguće je promašiti ili biti promašen. Iskočiti kroz prozor s kalašnjikovom u ruci ispred deset četnika i niških specijalaca koji su krenuli u čišćenje i ostati živ, možete jedino ako imate ludu sreću. Recimo ako zaključe da ste njihov.

    Takvu situaciju zapravo i nije moguće prikazati, recimo to tako, autobiografski. I ne znate kako se to dogodilo. Povučete obarač, prvi, oni povuku, a tko preživi – pričat će. Ili – pisati. Tako i Plavšić. Njegova knjiga “Ne plači, moj dobri anđele” jednostavna je i teška istodobno. Patetična je utoliko što drugačija i ne može biti. Njezin je forte istina a ne mržnja. Plavšićev pripovjedač u prvom licu, kao i Markušev pripovjedač u prvom licu, zapravo su trajno začuđeni, zgranuti. U njima nema mržnje jer se iz mržnje i ne može pisati. Barem ne književnost. Da bi se to znalo, ne treba čitati Aristotela. Oni se ne podvrgavaju introspekciji. Za nju nema vremena. Jedino što im se čini odbojnim jest osjećaj da su pogrubili. Polovica drugova im izgine. Dječak se prevrne pred tobom. Onaj pas što ti je gurao njušku u ruku sad više ne laje. Raskomadan je. To postaje normalno. Smrt postaje normalna.

    Neki su prizori iz Plavšićeve knjige rekao bih klasični. Mlad neprijateljski vojnik, zacijelo ne dragovoljac, regrut običan, sledio se od straha u jarku pokraj puta. Gleda smrti u oči. Ne može se ni pomaknuti a kamoli zapucati. Protagonist pretrčava pokraj njega i instinktivno ga ne upuca. Zašto bi?

    Plavšićeva knjiga, škartana u Ministarstvu, zapravo je proširen rukopis njegovih “Zapisa iz srpskih logora”, koje je objavio još 1994. Pisao sam o njoj tad na Radiju 101. O njoj je poslije snimljen i film. Plavšić dakle nije nepoznat autor. Jedino je, eto, za naše Ministarstvo kulture “amater”. Kao što je “amater” eto i Damir Markuš Kutina.

    Prije nekoliko tjedana pisao sam o Markuševoj knjizi. U takozvanom našem književnom životu, finom i metropolskom, ona inače ne bi postojala. Možda nisam trebao. Autoru tako mogu priskrbiti jedino probleme. Što ako ga sutra optuže za ratne zločine? Upravo se to dogodilo Tanji Belobrajdić, čiji sam roman prvijenac “Crni kaput” također nedavno prikazao u Jutarnjem listu. I ona je vukovarska dragovoljka, i ona je “greškom” ostala živa. Za razliku od Markuša i Plavšića, njezin je roman čista fikcija. Likovi su izmišljeni, radnja je fikcija, ali što to mijenja? Ustašica, brate, to je.

    Medijski linč Tanje Belobrajdić traje već deset godina. Jedan samozvani borac za ljudska prava izmislio je da je po izlasku iz Vukovara mučila ratne zarobljenike u zatvoru Lora. Opisana je kao 35-godišnja sitna plavuša koja se iživljavala nad zatočenicima 1994. i 1995. U te dane Tanja Belobrajdić uopće nije boravila u Splitu, crnka je i imala je 22 godine. Ali tko mari, glavno je da i mi zločinca za utrku imamo. Dični naši kolumnisti vuku je po blatu kao “anđela smrti” i nikome ništa. Po sistemu, gdje ima dima, ima i vatre, ona je zacijelo kriva. Niti njezina knjiga neće se naći u našim javnim bibliotekama, osim ako koja sama ne odriješi kesu. A odriješit će je, dakako, jedino ako je vodi kakav – ustaša.

    Tako su i Plavšiću, kao i stotinama suboraca, utjerivali po štalama i jamama bubrege u oči pod optužbom da je “klao srpsku decu”.

    Ukratko, pisati u nas u prvom licu o Domovinskom ratu gotovo je ilegalna djelatnost. Ako vas i registriraju kao autentičnog svjedoka, to će biti jedino ako vas mogu optužiti kao autentičnog zločinca. Takva je moda! Iskusio sam to pišući – liriku. Kojih stotinu pjesama antiratnih tiskao sam dosad. Začas se našao kritičar koji je napisao da bi se mojom poezijom trebao prije svega pozabaviti Sud u Haagu. Ali lako je novinaru u velikom mediju. Takvoga kritičara, ili pedeset njih, pojest ću za literarni doručak. Ali što da radi jedan radnik iz provincije ili jedna penzionerka s margine? Kako da se oni obrane? Na sudu? Tko mari za sudske presude protiv, primjerice, klevetnika Tanje Belobrajdić?

    Bilo kako bilo, naš je književni takozvani mainstream alergičan na antiratnu književnost koju ispisuju bivši ratnici. O ratu bi valjda smjeli pisati jedino oni koji u njemu nisu sudjelovali. A ja se pitam koliko protiv rata može biti netko tko ga nije iskusio na svojoj koži i na koži svojih najbližih? Može, dakako, ali onako načelno, naštrebano, profiterski i pozerski. Zato nam književnost općenito i jest takva: pozerska, snishodljiva, štreberska i neautentična.

    Odvratno je u ovom slučaju prije svega to što su o škartiranju Markuševe i Plavšićeve knjige odlučili kolege pisci – upravo takvi, štreberski i provincijalni polutalenti, redovito sjede po tim našim komisijama gdje se dijele pare. Dakako, njihove bezvezne knjige otkupljuju se – redovito.

    Izvor:Jutarnji

  • HOS je naš PONOS: NIZAK UDARAC DOMOVINSKOM RATU! Ministarstvo kulture ODBILO otkup knjiga Damira Markuša i Damira Plavšića!


    Zanimljivo je da “Centar za ženske studije Zagreb“ vodi Nadežda Čačinović koja je član vijeća za odabir kome će Ministarstvo otkupiti knjige. Naravno, knjiga Miljenka Jergovića: “Sarajevo, plan grada“ je toliko vrijedna da su mu otkupili knjiga u ukupnom iznosu od 29.575,00 kn.

    markuš plavšić knjige

    Tko se boji vukovarske istine i tko smatra da šira javnost ne bi trebala doći do svog primjerka? Ministarstvo kulture koje je ove knjige odbilo otkupiti! Odbijenica koju su autori dobili na svoje adrese potpisana je od strane pomoćnika ministra kulture, Vladimira Stoisavljevića osobno.

    Za knjige “58“ HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca i “Ne plači, moj dobri Anđele“, autora Damira Markuša i Damira Plavšića, hrvatskih branitelja, znalo se satima stajati u redovima na promocijama kako bi brojna publika dobila svoj primjerak. Unatoč činjenici da knjige branitelja nisu novost te da se bivši ratnici s lakoćom laćaju pera onako kako su se latili puške, za ovim knjigama nastala je prava pomama, kako po Hrvatskoj tako i po inozemstvu. Zašto? Zato što je riječ o autentičnim braniteljima Vukovara koji, osim svojih osobnih impresija, donose i do sad nepoznate činjenice, podatke i brojke, ali i odgovore na brojna, godinama postavljana pitanja.

    Tko se boji vukovarske istine i tko smatra da šira javnost ne bi trebala doći do svog primjerka? Ministarstvo kulture koje je ove knjige odbilo otkupiti! Odbijenica koju su autori dobili na svoje adrese potpisana je od strane pomoćnika ministra kulture, Vladimira Stoisavljevića osobno, donosi dnevno.hr
    – Vjerojatno ove dvije knjige ne trebaju biti u hrvatskim knjižarama jer su dokumentaristički vrlo vrijedne, domoljubne i istinite, a tendencija ove vlasti je da se Domovinski rat zaboravi te da se omalovažava žrtva koju su hrvatski branitelji utkali u stvaranje slobodne i neovisne Republike Hrvatske – mišljenja je Damir Plavšić, jedan od autora koji je dodao i ovo:
    – Istovremeno su otkupili knjigu “Seksualnost u Europi dvadesetoga stoljeća“ a koju je izdala gay udruga “Zagreb Pride, Istraživanje i izdavaštvo“, autora Dagmara Herzoga u ukupnom iznosu od 12.750,00 kn. Zanimljivo je da je pomoćnik Ministra Vladimir Stojsavljević autor jednog romana s gay tematikom te da je sudjelovao u gay povorci u Zagrebu. Također su otkupili knjige “Žene i politika: feministička politička znanost“ koju je izdao “Centar za ženske studije Zagreb“ u ukupnom iznosu od 14.450,00 kuna.

    Zanimljivo je da “Centar za ženske studije Zagreb“ vodi Nadežda Čačinović koja je član vijeća za odabir kome će Ministarstvo otkupiti knjige. Naravno, knjiga Miljenka Jergovića: “Sarajevo, plan grada“ je toliko vrijedna da su mu otkupili knjiga u ukupnom iznosu od 29.575,00 kn.

    No, unatoč svemu, branitelji – pisci ovu nepravdu ne smatraju porazom i kažu:
    – Ovo nam je novi poticaj da još žešće nastavimo našu borbu protiv omalovažavanja hrvatskih branitelja i zaborava Domovinskoga rata.

    markuš plavšić

    IZVOR:Dnevno.hr
    Foto: Željko Sas

  • KNJIGA DAMIRA MARKUŠA :Prva knjiga o HOS-u pravo je blago povijesti Domovinskog rata


    Autor knjige ‘58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca’ Damir Markuš Kutina radnik je, radničko dijete i nije vičan pisanju. Međutim, njegov je izričaj neposredan, krasi ga gotovo dječja iskrenost i rekao bih nenamjerna slikovitost..

    damir markuš kutina
    Nedavno je objavljena memoarska knjiga Damira Markuša Kutine (r. 1968.) “58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca”, prvo veće djelo o ulozi Hrvatskih obrambenih snaga u Domovinskom ratu od njegova završetka. Pred nama je eto prva knjiga koja potanko iznosi činjenice o jednoj postrojbi HOS-a i njezinu ratnom putu. Izdavač je posve bizaran, Udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata Hrvatski Leskovac.
    Damir Markuš Kutina radnik je, radničko dijete i nije vičan pisanju. Međutim, njegov je izričaj neposredan, krasi ga gotovo dječja iskrenost i rekao bih nenamjerna slikovitost. Iz njegovih često nedovršenih prikaza i razmišljanja dopire jedan human glas, žal za mrtvima i nimalo mržnje prema onima koji su ih usmrtili. A smrt je odnijela točno polovicu njegovih suboraca.

    Od ukupno 58 ratnika svega nekolicina preživjelih nije bila ranjena i, vojnički gledano, oni su se nastavljali boriti i kad “na papiru” više nisu postojali. Markuš je zapravo ispao srećković jer je za Vukovarske bitke eto ranjen svega triput…

    Oni koji se zanimaju za Domovinski rat većinu ovih njegovih zapisa imali su prilike pročitati na internetu, na Forumu.hr, gdje se godinama javljao svjedočenjima u rubrici Domovinski rat, većinom na temi Bitka za Vukovar. Posrijedi je građa od više desetaka tisuća upisa, gotovo nepregledna prosječno zainteresiranom istraživaču amateru. Profesionalni povjesničari, pretpostavljam, nemaju metodu kojom bi rabili te upise, ustanovili koji su među njima autentična svjedočenja a koji mistifikacije ili, jednostavno, plod zablude, kako na temi o Vukovaru tako i na drugima. Stoga ova knjiga ima veću težinu i zacijelo je pouzdan izvor za pisanje povijesti Domovinskog rata.

    Glavna je vrijednost ove knjige, u čijem su pisanju Markušu pomogli profesionalni povjesničari Ante Nazor i Tomislav Šulj, što dokazuje da su HOS-ovci bili hrvatski branitelji bez ikakvih ideoloških “dodataka”, među najhrabrijima i među najpoštenijima. Nazvati ih ustašama velika je uvreda.

    HOS-ove postrojbe u Republici Hrvatskoj nisu se borile za ikakvu totalitarnu državu, nisu progonile ljude na nacionalnoj osnovi, nisu činile ratne zločine.
    Prijesna je, nadalje, laž da su nosili crne uniforme, kačili ušato (ustaško) “u” na kape i da su djelovali izvan sastava hrvatskih oružanih snaga. Žalosno je što i danas moraju naglašavati da njihov pozdrav “Za dom spremni” nije ustaški a još žalosnije da su zbog svoje pripadnosti HOS-u danas praktički građani drugoga reda.

    Jedini ustaša među pedeset i sedam Markuševih suboraca u Vukovaru i Bogdanovcima bio je “pijani ustaša”, izum koji se koristio 1991. i drugdje na hrvatskim ratištima: čašica namontirana na tromblonski nastavak za kalašnjikov ili PAP-ovku u koju bi se namjestila ručna bomba pa se ispalila tromblonskim metkom. Tako lansirane letjele su dvjestotinjak metara: četnicima nije bilo jasno kako itko može toliko daleko baciti bombu pa su širili priču o pijanim i drogiranim ustašama koji ih nadljudskom snagom hiću na njih.

    Osobitu vrijednost Markuševoj knjizi, tiskanoj na masnom papiru, tvrdo uvezanoj, ukupno na 250 stranica, daju fotografije snimljene u Vukovaru i Bogdanovcima u rujnu, listopadu i studenome 1991. Snimali su ih HOS-ovci i drugi branitelji grada, a većina uglavnom nasmijanih branitelja što ih gledamo pred sobom poginula su. Najradije bih rekao, već na sljedećoj stranici knjige: Zdravko, Ićo, Veljo, Robi, Brdar, Grof, Senzen, Švico, Ohran, Dado, Šnicla, Jean, Šilić, Šiljo, Tihica, Žarko, Rudolf, Đero, Smek, Pavle, Dok, Granić…

    Ne volim koristiti teške riječi i fraze, ali ti su mladići i muškarci junaci, danas redom zaboravljeni, bez čijega junaštva bi Domovinski rat bio još krvaviji i još pogubniji za građane Republike Hrvatske. Ni jedan od preživjelih nije se i na koji način okoristio svojim ratnim putom, ni jedan nije osvanuo kao ratni profiter, ni jedan okićen povlasticama i činovima. Jednostavno, izginuli su ili ih se i danas sramoti kao fašiste. Damir Markuš nema nikakvo odlikovanje, premda se cijeli rat borio, o čemu kaže: “Moje odlikovanje su ljudi, moji prijatelji, to je moje odlikovanje, a hvala Bogu, ima ih puno.”

    Uz vlastito svjedočenje, Markuš je u knjigu uvrstio i dijelove memoarske knjige srpskog pobunjenika Gorana Markovića “Vukovarski dnevnik”, objavljena u Vojvodini 2011., što njegovu svjedočenju daje dodatnu uvjerljivost. Često pišu o istim satima i danima borbe. Uvrstio je i izvješća Siniše Glavaševića, pogubljenog na Ovčari.

    Osim toga prenio je i desetak iskaza vlastitih suboraca, često mnogo dramatičnijih nego njegovih. Jedno potpoglavlje posvetio je Jeanu Michelu Nicolieru (1966. – 29. studenoga 1991.), francuskom dragovoljcu koji je HOS-u pristupio jer je eto njegov stožer bio preko puta zagrebačkog Željezničkog kolodvora, na koji je pristigao u Hrvatsku. Nicolier je mogao izbjeći smrt, samo da se dao evakuirati iz vukovarske bolnice, kao stranac. Ali radije je ostao i podijelio sudbinu svojih ranjenih suboraca, svjesno otišavši u smrt. Markuš je pronašao jedan njegov iskaz francuskim novinarima koji su ga bili pronašli u bolnici, neposredno uoči pada grada, i kojima je objasnio da će radije umrijeti nego napustiti suborce. Usput rečeno, Nicolierova majka mnogo poslije rata preselila je u Hrvatsku i danas živi u Karlovcu…

    Među dragovoljcima HOS-a bila su i dvojica studenata medicine, Zoran Milas iDražen Đurović. Njih dvojica organizirali su improviziranu bolnicu u Bogdanovcima, jedan je išao s borcima a drugi čekao u bazi, tako da se ne dogodi da istodobno poginu.

    Ti su studenti, jedan tek treća godina, obradili 125 ranjenika, četrdesetak njih na rubu života i smrti. Umro im je jedan. Od njihova svjedočenja u knjizi izdvajam sljedeću rečenicu: “Hrvatsku i taj Vukovar uglavnom je branila hrvatska sirotinja”. Obojica su poslije povratka iz Bogdanovaca u Zagreb nastavili studij. Dakako, srušili su ih godinu (ta gdje su bili!) a poslije u karijeri teško im je bilo domoći se specijalizacije, pripadnost HOS-u bila i je otegotna okolnost, kao i svim tim preživjelim često dečkićima, koji su poslije rata odbačeni i zaboravljeni u pustoši hrvatske tranzicije

    Izvor ovdje

  • Damir Markuš ove godine na obljetnicu ne ide u Vukovar, već u Škabrnju i Split.


    damie markuš
    “Split je grad koji se ponosi spomenikom poginulim pripadnicima HOS-a, Split je grad koji nam je poklonio prekrasnu Vukovarsku ulicu prepunu grafita posvećenih našoj postrojbi i pokojnom Jean-Michel Nicolieru.To je grad Torcide koja nas uvijek dočeka raširenih ruku, onako kako to rade pravi domoljubi”, kaže poznati HOS-ovac.
    Dio HOS-ovaca uključujući Damira Markuša – Kutinu, vukovarskog branitelja Vladimira Balgača – Alfa, pripadnika “Tigrova” zajedno s još nekolicinom hrvatskih branitelja 18.11. pojavit će se na obljetnici pokolja u Škabrnji koji se poklapa s obljetnicom pada Vukovara. Da nije riječ ni o kakvom bojkotu niti podjeli branitelja, shvatili smo nakon riječi Damira Markuša:

    – Ni slučajno nema riječi o nekom inatu. Dapače, mislimo da Škabrnja zaslužuje naklon branitelja Vukovara jer slobodno možemo reći da mi jedini u potpunosti s njima možemo suosjećati. Velika tragedija koja nas je zadesila istog dana nas može i mora samo zbližiti, nikako razdvojiti. Međutim, tog 18. studenoga moje će srce biti i na Sajmištu, u Vukovaru. U mislima ću biti sa svojim poginulim suborcima i općenito svima koji su dali život za grad – heroj. Pola pripadnika HOS-a nije preživjelo Vukovar – objasnio nam je Kutina. Nakon Škabrnje, ova skupina branitelja posjetit će i Split. Zašto Split?

    – Prvenstveno, zbog mog obećanja koje sam dao Splićanima prilikom otkrivanja spomenika. Osim toga, Split razumije bilo svih branitelja, a bez lažne skromnosti, naročito pripadnika HOS-a. Split je grad koji se ponosi spomenikom poginulim pripadnicima HOS-a, Split je grad koji nam je poklonio prekrasnu Vukovarsku ulicu prepunu grafita posvećenih našoj postrojbi i pokojnom Jean-Michel Nicolieru. Oko našeg grba je popis imena svih poginulih HOS-ovaca. To je grad Torcide koja nas uvijek dočeka raširenih ruku, onako kako to rade pravi domoljubi i koja je odradila grafite. Hvala Torcidi – kazao je Markuš koji je objasnio blisku vezu HOS-a i navijača koji su uz njih bili i kada im je spomenik zaliven crvenom bojom:

    – Ja sam osobno vezan uz sve navijače… I Torcidu, i BBB i Ultrase jer sam i sam još od prije rata bio član BBB-a. Za mene je rat počeo još 13.05.1990. utakmicom Dinama i Zvezde. Već tada mi je bilo sve jasno, a i većini navijača koji su do dan danas nacionalno osviješteniji od mnogih. Zato, ponavljam, bit će mi zadovoljstvo na obljetnicu biti u Vukovarskoj ulici u Splitu kroz koju se ne može proći od ljudi i svijeća. Atmosfera u Splitu je neopisiva… – dijeli s nama najvrijedniji pripadnik HOS-a koji i 25 godina nakon rata djeluje po “bojišnicama mira”:

    – Mogu i ja uzeti pribor i otići na pecanje, ali mi savjest neda mira. Ne mogu biti bezbrižan sve dok ova država ne počne funkcionirati na način zbog kojeg bi smrti branitelja imala smisla. Ovako, zasad, čini se da su zauvijek otišli uzalud. S tim se ne mirim, ne mirim se s tim da među nama ima branitelja koji nemaju krov nad glavom, ne mirim se s tim da sam se borio za državu u kojoj se mrtvim braniteljima uništava spomenik, ne mirim se s dosta toga. Dosta je posla ispred mene, odrađujem onoliko koliko mogu i na sebi svojstven način. Ali, to je moj izbor – rekao je Kutina koji i danas s braniteljima odlazi u Sisak na prosvjed “Spasimo rafineriju nafte”:

    – Postoji organizirani prijevoz, a ja i branitelji iz Kutine idemo osobnim automobilima za Sisak pomoći našim radnicima rafinerije u njihovim zahtjevima prema Ini. Ne smijemo to gledati kao da se nas ne tiče. Danas rafinerija, sutra Petrokemija – zaključio je Markuš.

    Izvor:http://www.dnevno.hr

  • HSP POZIVA: DAJMO POTPORU VELJKU MARIĆU!


    veljko marićHrvatska stranka prava je u nekoliko navrata reagirala i pozivale sve hrvatske institucije, od Vlade RH, predsjednika RH i svih bitnih čimbenika u Republici Hrvatskoj da učine  dodatne napore i naprave  sve što je potrebno da hrvatskog branitelja i uznika u  srbijanskim zatvorima Veljka Marića vrate u  Hrvatsku. Tražili smo da  slučaj Veljka Marića bude  temeljno pitanje prilikom svih susreta  koje je sa srbijanskim predsjednicima ili premijerima imali predsjednik RH Josipović ili predsjednik Vlade RH Milanović.
    Podsjećamo hrvatsku javnost da je Veljko Marić  otet na bugarsko – srbijanskoj granici i u montiranom  sudskom procesu  kakvi se još vode u Sjevernoj Koreji  nevin osuđen na 12 godina robije. Primjenom zakona   po kojima Srbija ima pravo suditi  za događaje u drugim državama protiv državljana  tih država, što svakog  hrvatskog branitelja dovodi u  nepovoljan položaj ukoliko se nađe u situaciji u kojoj se našao Veljko Marić. 

    Jučer se Veljko Marić javio iz zatvora  koristeći svoje pravo telefonskog razgovora  i nazvao istaknutog branitelja, HOS-ovca i člana HSP-a Damira Markuša-Kutinu i  preko njega upozorio hrvatsku javnost o svom statusu i položaju  u srbijanskom zatvoru u kojem    je nevin zatočen već 4 godine.
    Sve što traži  je  premještaj u Hrvatsku i pošteno suđenje koje u  Srbiji nije imao, a bio bi  bliže i obitelji koja troši posljednje  novce za odlazak u posjete u Srbiju. 

    Hrvatska stranka prava  apelira na sve koji mogu pomoći i još jednom poziva sve  institucije hrvatske države, ministre (pogotovo ministre branitelja i pravosuđa), premijera, predsjednika Republike Hrvatske da iskoriste sve  mogućnosti i  pomognu nevino osuđenom  branitelju Veljku Mariću.
    Također pozivamo sve udruge proistekle iz Domovinskog rata da se javno angažiraju i  daju svoju javnu potporu i pomoć ovom pozivu za oslobađanje Veljka Marića iz srbijanskog zatvora.

    Od državnih institucija se očekuju konkretne i konstruktivne akcije koje će  za rezultat imati dolazak Veljka Marića kući u Republiku Hrvatsku.

     

    Hrvatska stranka prava

    Daniel Srb, predsjednik

  • HOS: ‘Pozivamo institucije da nas zaštite od napada antifašista!’


    HOS - HRVATSKE OBRAMBENE SNAGE

    Izvor: Dnevno.hr

    Tajnik UDHOS-a sisačkomoslavačke županije, Damir Markuš ”Kutina”, sve teže podnosi napade na postrojbe HOS-a. Posljednji i najjači koji HOS-ovce naziva fašistima, stigao je od antifašističkih platformi. Priopćenje Damira Markuša iz Kutine prenosimo u cijelosti:

    “Zadnji od brojnih medijskih istupa u kojima se postrojbe proizašle iz Domovinskog rata, napose HOS, poistovjećuju s fašizmom ukazuje na jasnu tendenciju opće kriminalizacije vrijednosti Domovinskog rata. U najavi tužbe tzv. „Antifašističke lige“ protiv autora Vladimira Brnardića koji u TV kalendaru tematski obrađuje  i ratna zbivanja, po prvi puta otkako je samostalne države Hrvatske, HOS se otvoreno i nedvosmisleno naziva fašističkom, točnije ustaškom postrojbom. Kako je moguće da tzv. „civilne udruge“, poput te fantomske „antifašističke lige“, a koje koje se itekako dobro financiraju iz državnog proračuna, otvoreno prozivaju i blate dragovoljce koji su 91′ – 95′ branili i obranili Domovinu da su fašisti? U kojoj je to državi svijeta uopće moguće da ikoja udruga ili pojedinac pobjedničke postrojbe vojske svoje države nazivaju kriminalcima i tretiraju kao fašiste?!!

    Na stranu što smo toliko puta ponovili da mi nemamo veze s II. svjetskim ratom, već smo postrojba koja je utemeljena u nama svetom Domovinskom ratu i zapravo smo, kao i sve druge postrojbe Hrvatske vojske, odgovor na velikosrpski fašizam. Postaje sve više jasno da sva naša i više nego jasna očitovanja ne mogu donijeti rezultat već iz tog razloga što nepotpisani pojedinci iza svojih fantomskih civilnih udruga još uvijek zapravo vode obračune i žive u obračunima iz II. svjetskog rata. To je njihovo pravo. Ali oni nemaju pravo nas uvlačiti u svoje prljave igre i skandalozno je da nadležne institucije takvo što uopće dopuštaju. U svakoj drugoj uređenoj državi Europe, institucije bi se već odavno pozabavile sankcioniranjem subjekata koji blate vrijednosti rata za slobodu Domovine i postrojbi koje su tu slobodu iznjedrile. U našoj državi, nažalost, situacija je obrnuta. Ne samo što zločini II. Svjetskog rata i poraća nisu sankcionirani, već ni silni zločini koje su počinile velikosrpske fašističke horde tijekom agresije na Hrvatsku uopće nisu istraženi. Stoga je i moguć paradoks da se postrojbe Hrvatske vojske naziva, ni više ni manje, fašistima, a da se povjesničarima koje objektivno istražuju Domovinski rat, poput Vladimira Brnardića, prijeti tužbama zbog promocije fašizma!?!

    Naravno, i mi razmišljamo o tužbama, ali teško je uopće zakonski išta poduzeti kada nemamo adekvatnu zaštitu države i kada aveti prošlosti blateći Domovinski rat, čine to nepotpisane, sakrivene iza fantomskih udruga. Pozivamo sve institucije države da nas zaštite po ovom pitanju, odnosno da poštuju zakon države, a ne podliježu zakonu fantomskih pritisaka avetinjskih udruga koje još uvijek žive u razračunavanjima od prije 70 godine. Ukoliko kanimo ući u povijest kao jedina nacija koja neće procesuirati sve ratne zločine, svejedno kojeg rata, u ime svih nas koji smo branili i stvarali ovu državu molimo vas da barem onemogućite da postanemo raritetna država u kojoj je moguće vlastitu vojsku nazivati fašističkom”. 

  • Poziv na memorijalni turnir BEZUK – KOVAČIĆ.


    turnir za hos21.6.2014 sa početkom u 9,00 u Kutini, održat će se memorijalni malonogometni turnir u čast i na slavu dva igrača NK Dinamo Kutina, Zdravka Bezuka, dragovoljca HOS-a koji je život za Domovinu dao u Vukovaru i tragično preminulog BBB-a i igrača NK Dinamo Kutina Danijela Kovačića ”Ponče”.

    Nastupit će ekipe iz Zagreba, Ivanić Grada, Popovače, Petrinje, Kutine a posebno treba istaknut ženske malonogometne ekipe iz Zagreba i Kutine koje će odigrat međusobno prije finala.

    Okup je to dragovoljaca HOS-a, BBB-a, članova NK Dinamo Kutina i svih domoljuba koji će se na taj način prisjetiti dvojice igrača NK Dinamo Kutina.

    U nedjelju, drugi dan, delegacija kluba i organizatora sa obitelji odlazi na grobove Zdravka Bezuka i Danijela Kovačića ”Ponče” položiti cvijeće i zapaliti lampione. Svi ste pozvani i dobro došli na cijelodnevni spektakl u Kutini.Da se ne zaboravi heroj Domovinskog rata Zdravko Bezuk i BBB Danijel Kovačić ”Pončo”, obojica igrači NK Dinamo Kutina.

    Predsjednik organizacijskog odbora

    Damir Markuš ”Kutina”

    Izvor: braniteljski-portal.hr

  • U Splitu otkriven spomenik IX. bojni HOS-a “”Rafael vitez Boban”


    Split, 09.05.2014 - Na platou ulice Rudjera Boskovca otkriven spomenik pripadnicima HOS-aSpomenik u Ulici Ruđera Boškovića, uz veliki broj HOS-ovaca, te pripadnika ostalih borbenih postrojbi, otkrio je Stopostotni ratni vojni invalid Ivica Miletić, teško ranjen 1993. na Svilaji
    Pod ovim svetim znakom
    i hrvatskim barjakom
    vitezovi krv su lili
    i slobodu iznjedrili
    Živima u Čast!
    Mrtvima u slavu,
    prolazniče pogni svoju glavu
     
    condić splir hosSplit, 09.05.2014 - Na platou ulice Rudjera Boskovca otkriven spomenik pripadnicima HOS-a Split, 09.05.2014 - Na platou ulice Rudjera Boskovca otkriven spomenik pripadnicima HOS-ahos split markuš
  • KOMU TO SMETAJU UREDNO U DRŽAVNOJ UPRAVI REGISTRIRANE UDRUGE HOS-a?


    HOS 1Ovih dana vidimo po tiskovinama, tv kućama kako se nešto oko udruga HOS-a događa i kako je nekima nejasno, a poglavito ministru Bauku da li smo mi uredno registrirani ili ne, da treba provjeriti…

    Dakle, da Vam još jednom pojasnimo:udruge HOS-a su legalno i uredno registrirane kako u državi, tako i u lokalnim samoupravama i tu nema govora o kako se implicira, nejasnoćama.

    Udruga HOS-a je uredno REGISTRIRANA U DRŽAVNOJ UPRAVI, ministre, gdje je uredno i po zakonu sve napravljeno. Od žiga, barjaka i sveg ostalog što zakon o udrugama predviđa.

    Sa ponosom imamo na barjacima Za dom spremni, kao što smo i 91′ godine diljem Hrvatske nosili na rukavu isti slogan i s kojim se ginulo na bojištima. Nemojte se poigravati sa dragovoljcima od kojih su mnogi život dali, mnogi su invalidi a mi preživjeli i te kako pamtimo ta slavna, teška vremena.

     Rame uz rame sa svim ostalim postrojbama branili smo Hrvatsku i nemojte da vam padne na pamet sada, nakon toliko godina pokušati nešto raditi na našem obezvrijeđivanju. Za dom spremni!…

    Dragovoljac Hos-a, branitelj Vukovara

    Damir Markuš -Kutina

    Izvor: http://www.braniteljski-portal.hr/

  • Branitelj pročitao sve primjerke udžbenika povijesti. Znate li što ga je najviše zaprepastilo?


    kutina markušKoga briga za Rajka Vukadinovića, srpsko-četničkog bandita, teroristu koji je krenuo u pohod na sve hrvatsko? Takvim likovima, kao i preživjelim teroristima, treba se baviti pravosuđe, a ne spominjati se u udžbenicima u kojima su stavljeni uz bok hrvatskim herojima!

    Udžbenici povijesti sada se slobodno mogu nazvati “aferom”, a u lakrdijašku aferu su je pretvorili ministar Jovanović i šef HDZ-a, Tomislav Karamarko. Poigravanje hrvatskom povijesti krenulo je kada je Jovanović Karamarku poslao paket starih i novih udžbenika kako bi ga uvjerio da su nove povijesne knjige sadržajnije i temeljititije u opisu Domovinskog rata. Karamarko mu ih je, međutim, vratio. Dok se oni tako loptaju hrvatskom povijesti, udžbenika se latio poznati hrvatski branitelj Damir Markuš Kutina, pročitao ih i ocijenio:

    – U svibnju škole odlučuju koju će knjigu naša djeca čitati i učiti, između ostalog, o Domovinskom ratu. Pročitao sam sve tri i evo mojih zapažanja:

    PRIMJER 1: Na udžbeniku su, osim navedenih autora, sudjelovali i Ante Nazor, ravnatelj Memorijalno-dokumentacijskog centra i Mato Rupić, djelatnik istog centra koji je od izuzetne važnosti za skupljanje građe o Domovinskom ratu. U ovom udžbeniku je izvrsno i detaljno prezentiran postanak i razvoj Hrvatske i to na 30-tak stranica. U njemu su navedena imena heroja poput Josipa Jovića, Blage Zadre, Andrije Marića, Marka Babića, Kate Šoljić – majke četvorice poginulih sinova, Damira Tomljanovića – Gavrana, Andrije Matijaša – Pauka, Branimira Anića – Matana i Predraga Matanovića. Jasno je naznačeno tko je agresor i udžbenik je pravo štivo za đaka osmaša kojem će biti jasno kako je počeo Domovinski rat. Osim toga, nije za zanemariti niti to što je ovaj udžbenik znatno lakši od ovih koje ću vam u nastavku prezentirati…

    PRIMJER 2: Za početak, knjiga je dosta teža i o Domovinskom ratu piše na svega 20 stranica, dakle, 10 manje nego u gore navedenoj. Kao heroji navedeni su samo Siniša Glavašević i Blago Zadro. Vrlo siromašno, jer se zna da rat nije bio samo u Vukovaru te da heroja ima po cijeloj Hrvatskoj što je u prvom primjeru navedeno. Ono što je zaprepastilo nas hrvatske branitelje je sljedeći podatak koji navodi ovaj udžbenik: “Hrvatska je policija potisnula pobunjenike s područja nacionalnog parka, a u tom su sukobu pale i prve ljudske žrtve. Poginuo je hrvatski policajac Josip Jović, a na srpskoj strani Rajko Vukadinović.” Nije li nevjerojatna usporedba kojom izjednačavaju žrtvu i agresora? Po ovom napisanom, poginuo je jedan s hrvatske i jedan sa srpske strane. Koga briga za Rajka Vukadinovića, srpsko-četničkog bandita, teroristu koji je krenuo u pohod na sve hrvatsko? Takvim likovima, kao i preživjelim teroristima, treba se baviti pravosuđe, a ne spominjati se u udžbenicima u kojima su stavljeni uz bok hrvatskim herojima! Kako, na žalost, u Hrvatskoj postoje mjesta u kojima bi se tog Rajka slavilo kao junaka, izričito napominjem ravnatelje i profesore škola da ne izaberu ovaj udžbenik! Manjkav je, nedorečen i izjednačuje agresora i žrtvu..

    A SAD…PRIMJER 3: Ovaj je udžbenik također znatno teži od prvog navedenog. O Domovinskom ratu piše na 23 stranice, ali je najgori po opisu činjenica, odnosno, po njihovom izostanku. Recimo: “U proljeće 1991. izbili su prvi sukobi između hrvatskih vlasti i dijela pobunjenog srpskog stanovništva u Pakracu te na Plitvicama gdje su pale prve žrtve”. Gdje je ime Josipa Jovića? Izbor fotografija također je zabrinjavajuć. Npr. postoji slika ispod koje stoji sljedeći opis: “Razorena srpska sela u Zapadnoj Slavoniji, kraj 1991.” Svega nekoliko stranica konkretno o Domovinskom ratu. Premalo, nedovoljno, nedorečeno, jednom osmašu ostat će mnoga pitanja u zraku.

    Nije svejedno što će djeca učiti. Mi preživjeli znamo istinu, znamo činjenice i ne želimo nikakve nejasnoće. Zna se tko je agresor, a tko su heroji. Zato još jednom, tražimo od vas da naša djeca znaju istinu o Domovinskom ratu. Apeliramo ravnateljima i profesorima da se odluče za udžbenik opisan pod prvim primjerom, a molimo i sve udruge na području Hrvatske da se aktiviraju po ovom pitanju i da se potrude jasno dati do znanja kakav udžbenik želimo, kaže Damir Markuš – Kutina, Predsjednik koordinacije Udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Kutine

    izvor: dnevno.hr