• Pogled iz Kanade: Zašto se događa “mirna dezintegracija” Hrvatske?!


    dr janjiček tihomir
    Gotovo nema dana ne čuti ili ne pročitati izvješća o ekonomskom oporavku Hrvatske. Sve optimistične do optimističnije prognoze se redaju na TV postajama i u tiskovinama. Nastupila je prava utrka tko će si pripisati ta pozitivni kretanja, je li to bivši ministar Vrdoljak, ili je to bivši ministar Lalovac, ili što više cijela Milanovićeva vlada. Sadašnja vlada ističe ministra Marića, jer je on praktično jedini ministar koji ostao na istoj dužnosti kao i u Oreškovićevoj vladi.

    Javnost je pomalo zbunjena, s jedne strane svatko tko si može kupiti kartu za vlak ili autobus za odlazak bilo gdje u EU odlazi glavom bez obzira, poput tzv. „izbjeglica“ koji su nahrupili cijelu EU. Ekonomsko poboljšanje opet obični hrvatski čovjek uopće ne osjeća, unatoč tomu što se tako silno govori o tom poboljšanju. Isto tako svima je jasno da niti Milanovića vlada, niti Oreškovićeva, nisu baš ništa učinili za ekonomsko poboljšanje u Hrvatskoj. Milanovićeva vlada je bila najštetnija u povijesti suverene Hrvatske, uostalom zbog toga je i izgubio izbore! Oreškovićeva vlada trajala je kratko, ma kraće nije ni moglo.

    Dakle samo po sebi nameće se pitanje, odakle Hrvatskoj onda dolazi poboljšanje? Niti jedna vlada do sada nije bila gotovo za ništa, a događa se poboljšanje! Tko je tomu „kriv“, jer oni koji su zaduženi za poboljšanje nisu sposobni donijeti to poboljšanje nikad.

    Razlog za ekonomsko poboljšanje u Hrvatskoj u obliku rasta BDP-a prije svega, ne dolazi od Hrvatske uopće. Ne, jer se baš ništa nije ni promijenjeno u Hrvatskoj. Naime, EU prolazi kroz jednu od najtežih ekonomskih kriza od svog osnutka, posebice EURO zona, dakle države koje koriste Euro u svom tržišnom sustavu. Na samom početku ove godine, EU administracija odlučila je bila provesti QE program gospodarskog oporavka, a koji se svodio na novčanu „injekciju“ od preko 700 miljardi eura, kako bi pokrenula gospodarstvo onog dijela EU koji je i u novčarskoj uniji. Zbog toga je EU došla na razinu kamatne stope od svega 0,00%, koliko iznosi kamata Središnje Banke EU. Dakle, praktično besplatan novac u smislu financijskih obveza komercijalnih banaka prema središnjoj banci. To definitivno daje do znanja svima jednostavnu činjenicu, a to jest događa se rast novčane mase u zemljama euro zone.

    Ne treba zaboraviti niti ogromne troškove zbrinjavanja tzv. „izbjeglica“, a za koje EU nije imala novca u ni jednom proračunu. Dakle, sve je to financirano iz pozajmica koje su odobravane državama koje su suočene sa problemom zbrinjavanja ljudi iz Azije. Znači i ovaj problem je dodatno doprinio rastu novčane mase. Dakle, ukupna vrijednost Eura u EU višestruko je porasla. Naravno odmah se nađe pitanje, a što je posljedica toga?

    Posljedica naglog i visokog rasta novčane mase dovela je do pada valutnog tečaja Eura. Naime, kad god se dogodi nagli rast novčane mase Eura, praktično se uveća ponuda na valutnom tržištu i dođe do pada valutnog tečaja Eura. U bilo kojoj državi, rast novčane mase automatski znači i pad tečajne vrijednosti nacionalne valute. Drugim riječima, inozemna valuta postaje sve skuplja.

    Ako se pogleda kretanje valutnog tečaja Eura od svibnja ove godine, onda se može uočiti da je valutni tečaj eura prema američkom dolaru 3. svibnja ove godine bio 1,00€ = 1,15$.

    Znači da se za 1 euro dobija se dolar i 15 centi. Koliko jučer jedan euro vrijedio je 1.04 dolara!

    Dakle Euro je izgubio 11 centi od onda do danas. Slično je i švicarskim frankom, tako je početkom svibnja jedan euro vrijedio 1.12 CHF, a sada je 1.06 CHF. No, treba znati da je najvažniji tečaj eura onaj prema američkom dolaru.

    Isto tako je ojačala i inflacija u EU, pa je sada preko 1%, dok je prije bila tek 0.1%. Treba uvijek znati da sve države skrivaju točne podatke o stopi inflacije, upravo kako ne bi širili „paniku“.

    Stoga treba imati na umu da je stvarna stopa inflacije uvijek viša od one „službene“ koja se priznaje! EU sa druge strane u periodu od veljače do konca svibnja ove godine imala deflaciju, dakle pad cijena robe i usluga. Pad tečaja eura posve se poklapa sa spomenutim nagli priljevom tzv. „izbjeglica“ u EU i trošenjima vezanih za skrb o njima.

    Tek sada se može baciti pogled na Hrvatsku i postaviti pitanje, kakve posljedice ima pad tečaja eura prema hrvatskom gospodarstvu?

    Hrvatska vodi politiku fiksnog, odnosno ne promjenljivog tečaja. U takvim uvjetima valutno tržište na funkcionira uopće. Tržišni sudionici ne mogu osjetiti nikakve bitne poslovne promjene u izravnom smislu promjene priliva ili odljeva novca. Razlog je to što im vrijednost uvoza i izvoza ne doživljavaju nikakve promjene zbog fiksnog tečaja kune.

    Dakle, rast novčane mase općenito u EU, doveo je i do općeg rasta potražnje na čitavom prostoru EU. Kako se u gospodarstvu, ali u privatnim rukama našla uvećana količina novca, temeljem toga je porasla potražnja na tržištu EU u što je uključena i Hrvatska. Dakle, poboljšanje stanja u okruženju Hrvatske, bližem i širem djelovao je poticajno na hrvatsko gospodarstvo! Zbog uvećane novčane mase, žitelji EU su u višem broju došli na odmor u Hrvatsku i potrošili više novca. Naravno treba dodati i neke druge čimbenike koji su djelovali na uvećani priljev gostiju. Isto tako, proizvodni udio hrvatskog gospodarstva sve je manji, na spram uslužnog, a ono uvijek brže reagira na promjene u okruženju. No, ne ovisno o tomu, zbog rasta novčane mase žitelji EU su lakše se odlučivali provesti godišnji odmor, a Hrvatska je bila poželjnija destinacija nego uobičajeno.

    Naravno, netko će reći kako je korisnije za Hrvatsku imati fiksan valutni tečaj, nego plivajući kao sve druge države. Radi preciznosti se mora reći, samo u slučaju kada se ništa ne mijenja u gospodarstvu određene države, ali se stanje pogoršava u susjednim državama, posebice onima sa kojima ta određena država ima relativno jake ekonomske veze, tada je to pozitivno. Stoga poslužimo se par primjera.

    Kada je potražnja za kineskom robom na američkom tržištu jačala, tada je Kina zadržavala i danas zadržava fiksni valutni tečaj Juana, pa je potražnja nastavila jačati i Kina je gomilala iznose valutnog priljeva kroz izvoz. Nije si dopustila uvećanje tečajne vrijednosti Juana i time zaustavila svoj izvoz. Kina si je zato stvorila izvrsne valutne pričuve upravo u američkim dolarima. Slično je postupila i Južna Koreja. Hrvatska dakako nije u tom položaju, ali ovaj rast novčane mase Eura defintivno je pozitivno djelovalo na gospodarstvo Republike Hrvatske.

    Pitanje koje se ponovno nameće jee, a zbog čega se ljudi jednako nastavljaju iseljavati iz Hrvatske, ako se događa poboljšanje? Zato što ova pozitivna kretanja nisu ni blizu toj razini da bi u Hrvatskoj porasla zaposlenost! Za takvo nešto potrebne su ozbiljne investicije, a njih još dugo neće biti! Unatoč pozitivnim najavama Standard & Poor’s o poboljšanju kreditnog rejtinga Hrvatske hrvatsko gospodarstvo je isto kao kada utopljenik dođe do daha. EU definitivno financijski tone, zbog toga traje proces dezintegracije EU započet sa izlaskom Britanije iz njezina članstva.

    Kada je u pitanju Hrvatska, njezina dezintegracija se događa upravo tamo gdje se nekad dogodila „mirna reintegracija“, a to je istok Hrvatske i Slavonije. Želja za članstvom u EU sve je manja među postojećim članicama! Istodobno želja ljudi za ostankom u Hrvatskoj sve je manja i manja.

    Mirna dezintegracija EU i Hrvatske odvija se bez uzbuđenja i u EU i u Hrvatskoj. Može li što trgnuti EU i Hrvatsku iz svega toga? Može, Putin!

    Dr. Tihomir Janjiček