• HSP neće dopustiti da Hrvatska stoji skrštenih ruku i promatra “dobrosusjedsko” posezanje za dijelovima hrvatskog teritorija.


    “DOBROSUSJEDSKE” TERITORIJALNE PRETENZIJE PREMA HRVATSKOJ SE NASTAVLJAJU – NAKON MORA NA RED DOŠAO I DUNAV.

    hsp_zastava_bleiburg

    Premda Hrvatska već dugi niz godina nastoji izgraditi dobrosusjedske odnose sa svojim susjedima vodeći pri tome dobronamjernu i pomirljivu politiku ponašanje naših susjeda svakim danom sve više dovodi u pitanje smislenost takve hrvatske politike za očuvanjem suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti. Upravo nas postupci Slovenije i Srbije u vezi razgraničenja na moru, odnosno Dunavu, tjeraju da se zapitamo  je li Hrvatska  kao “Pale sam na svijetu” ostala jedina koja još uvijek naivno nastoji izgrađivati dobrosusjedske odnos, dok ti isti susjedi tome pristupaju s “figom u džepu”.

    Slovenija je tako inzistirala da se u Sporazum o arbitraži uvrsti odredba prema kojoj će se razgraničenje vršiti na temelju međunarodnog prava, pravičnosti i gle čuda – načela dobrosusjedskih odnosa. Ironično je da je upravo spomenuti Sporazum nastao kao rezultat izravne slovenske ucjene u vidu blokade hrvatskog ulaska u Europsku uniju. Ponašaju li se tako dobri susjedi? Štoviše, pokušaj prevare i korupcije članova Arbitražnog suda od strane Slovenije ne zabilježen je u međunarodnoj sudskoj praksi.

    Pa ipak, poslovično pasivna hrvatska diplomacija nije iskoristila taj jedinstveni trenutak da izvrši pritisak na međunarodnu zajednicu i Arbitražni sud, te dovede do prestanka arbitražnog postupka u kojem nas je samo splet okolnosti spasio od gubitka većeg dijela hrvatskog teritorija na moru. Uzrok tome možemo potražiti i u činjenici da se Milanovićeva administracija u ljeto 2015. već okretala prema predstojećim parlamentarnim izborima dok je istovremeno tadašnja šefica vanjskih poslova Vesna Pusić bila očito zaokupljena važnijim poslom – lobiranjem za svoju kandidaturom za mjesto glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.
    Međutim, naši “dobri” susjedi Slovenci su i dalje nastavili po svome te ovih dana slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec najavljuje blokadu hrvatskog ulaska u schengensku zonu u slučaju nepoštivanja arbitražne presude, dok njihova diplomacija u “duhu dobrosusjedskih odnosa” energično lobira po europskim prijestolnicama protiv Hrvatske nastojeći je prikazati prekršiteljicom međunarodno-pravnih obveza.

    S druge pak strane, Hrvatska i dalje naivno nastavlja u pomirljivom i tihom tonu pozivati Sloveniju na bilateralne pregovore u duhu dobrosusjedskih odnosa dopuštajući tako slovenskim susjedima da ostvare ključnu prednost na diplomatskom polju.
    Slična priča ovih dana se odvija i s našim istočnim susjedom – Srbijom. Goran Aleksić, pomoćnik ministra vanjskih poslova Srbije, države koja je ne tako davno povela agresivni rat na Hrvatsku s ciljem proširivanja svojih granica do linije Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, izjavio je prošle subote da sporni dijelovi na Dunavu pripadaju Srbiji, zagovarajući pri tome, zanimljivo, arbitražu kao način konačnog rješenja graničnog spora.

    HSP ne će dopustitit da Hrvatska ovaj put  stoji skrštenih ruku i naivno promatrati ovo dobrosusjedsko “posezanje” za dijelovima hrvatskog teritorija i ponovno jednostrano nametanje rješenja koja potencijalno mogu dovesti do oduzimanja dijela hrvatskog teritorija. Nažalost i tri dana nakon ovakve agresivne poruke naših susjeda još uvijek nema odgovarajuće reakcije službenog Zagreba već i dalje caruje poznata hrvatska šutnja te diplomatska pasivnost i mlitavost koja nas je već toliko puta skupo koštala (npr. u slučaju ne proglašavanja isključivog gospodarskog pojasa).

    Možemo tek zamisliti što bi se desilo, da primjerice Hrvatska agresivno iskaže teritorijalne pretenzije prema nekome od svojih susjeda – npr. Italiji. Oštar i energičan odgovor s talijanske strane, ali i od Europske unije i međunarodne zajednice ne bi trebali dugo čekati.
    Očito je da hrvatska diplomacija, kojoj je jedan od glavnih zadataka upravo zaštita hrvatskih nacionalnih interesa u inozemstvu, još uvijek i nakon 26 godina nije dorasla svome zadatku.

    To i ne čudi, s obzirom da određeni broj ključnih diplomata vuče svoje korijene iz doba bivše Jugoslavije kada je Udba bila glavni kadrovik u diplomaciji, dok su drugi došli isključivo stranačko-klijentelističkim putem a ne zbog svoje stručnosti pa im prohrvatsko djelovanje očito teško pada ili za njega nisu sposobni. Štoviše, upravo je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović krajem 2016. javno ustvrdila, vjerovali ili ne, da neki od hrvatskih veleposlanika rade protiv interesa Republike Hrvatske. U ozbiljnim državama takvo ponašanje veleposlanika bi bilo u rangu veleizdaje, ali očito za hrvatsku diplomaciju vrijede posebni kriteriji.

    Za razliku od svojih susjeda Hrvatska je više puta javno dokazala da je spremna provoditi dobrosusjedsku politiku prema svojim susjedima – od kontinuirane pomoći Bosni i Hercegovini, besplatnog ustupanja prijevoda europskog zakonodavstva Crnoj Gori i Srbiji koje je potrebno za pristupanje Europskoj uniji, pomoći pri gašenju požara u Crnoj Gori, suzdržavanja od bilo kakvih teritorijalnih pretenzija prema susjedima, inzistiranja na mirnom rješavanju svih graničnih sporova primjenom međunarodnog prava itd.

    Upravo stoga, Hrvatska i dalje treba nastaviti svoju dobronamjernu i iskrenu politiku dobrosusjedskih odnosa prema spomenutim državama, ali ovaj put za promjenu, uz čvrstu zaštitu svoga suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti, jer u protivnom naši susjedi će po tko zna koji puta naše slabosti pretvoriti u svoje prednosti.

    Ivica Radošević,

  • KOGA JE ZASTUPALA VESNE PUSIĆ U BEOGRADU?


    hsp

    Izjave i  postupci  ministrice vanjskih poslova i prve potpredsjednice hrvatske Vlade Vesne Pusić tijekom  nedavnog posjeta Beogradu  mi u Hrvatskoj Stranci Prava smatramo neprihvatljivim i štetnim po hrvatske nacionalne interese. I jedno i drugo  nanose dalekosežne posljedice po hrvatsku  i na tragu su postjugoslovenke sintagme “ko nas bre zavadi”!
    Što je cilj i koji su dometi posjeta Vesne Pusić  Beogradu? Je li se išla pravdati   zbog toga što Hrvatska nije povukla  tužbu pred međunarodnim sudom pravde u Hagu, gdje uskoro počinje proces?

    Izjava koja je dana  za beogradsku televiziju “B92” da su za Domovinski rat “Odgovorni neki drugi ljudi koji su ih (Hrvatsku i Srbiju) vodili u to vrijeme”, mi HSP-u smatramo opasnim, neprihvatljivim i skandaloznim.  Ovo je na tragu nekih ranijih izjava  Vesne Pusić koje je davala o karakteru rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. 

    U istoj izjavi se također svojski trudila minorizirati uloge vodećih ljudi Srbije tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj gdje su oni kao članovi Šešeljeve Radikalne stranke imali zapaženu negativnu ulogu po hrvatske civile. Stoga predlažemo   gospođi Pusić da ode u Slavonsko selo Antin i mještanima pokuša objasniti svoje izjave  o srbijanskom predsjedniku Nikoliću.

     Je su li izjave koje je ministrica u  vladi Republike Hrvatske Vesna  Pusić dala tijekom posjeta Beogradu i službeni stav Vlade Republike Hrvatske ili  je  to bilo njeno soliranje i njezin privatni stav. Ako je u pitanju  prvo, treba  pokrenuti pitanje opoziva  gospođe Pusić s mjesta ministrice vanjsklih poslova. A ako je drugo u pitanju duboko smo  žalosni da netko s takvim stavovima djeluje na javnoj  političkoj sceni u Hrvatskoj. 

    Nadalje, mi Hrvatskoj stranci postavljamo  načelno pitanje o ponašanju hrvatskih dužnosnika tijekom njihovih posjeta  izvan republike Hrvatske, od  troškova koje prave boraveći u luksuznim hotelima, potpisivanje svega i svačega što se stavi na stol  pred njih, do izjava  koje u tim posjetima daju.

    Daniel Srb, predsjednik