• Agrokor bi nas mogao skupo koštati, jer Vlada nije znala, ne zna i nema rješenje


    Odlazak Martine Dalić posljednji je čin u „sagi“ o „spašavanju“ Agrokora. Ministrica Dalić završila je trajno svoju političku karijeru upravo na njezinom najstručnijem polju, financije. Završila je tako što je proces vodila blago rečeno nestručno, a ima i ozbiljnih indicija za zloporabu položaja i utjecaja koje je imala kao ministrica. O tomu će se otvoriti nova „saga“, kad ode Plenkovićeva Vlada s vlasti, kako to obično biva.
    Puno puta sam pisao o financijskoj propasti Agrokora, za što ni roman „Ana Karenjina“, neće biti dostatan, jer će se uvijek naći mnoštvo ne dorečenih i javnosti nepoznatih stvari. No, treba pogledati cijelinu.
    Todorić je vodio Agrokor prije svega nestručno! Bio je to projekt izvan opsega njegovih osobnih sposobnosti. Poslovno upravljanje Agrokorom Todorić je vodio na načelu tzv. „mikormenadžmenta“! Dakle, „gazda“ se pitao za sve i svašta, a on nije trpio drugačije mišljanje od vlastitog stajališta, pa kada se tako vodi neka tvrtka, onda se „gazda“ okruži poltronima. Naravno, poltroni kao poltroni, samo pljeskaju na svaku izgovorenu riječ „gazde“ bilo pametno ili ne, a i sami poltroni ne mogu uopće niti znati je li neka poslovna odluka bila pametna stvar. Bilo kako bilo, gubitak Agrokorova udjela na nacionalnom tržištu, „gazda“ je nadoknađivao na „iznozemnom“, a to su BiH, Srbija i Crna gora. Ta „nadoknada“ kao projekt nije uspjela i „gazda“ je zapao u duboke novčane gubitke.
    Prigodom dolaska Ivice Todorića kod premijera gdje je tražio financijsko milosrđe, premijer je napravio prvu grešku, jer je „gazdu“ hladno odbio! Tada je premijer mogao prinuditi Todorića izvršenje dubinske financijske analize poslovanja Agrokora. Temeljem toga, izvršiti dokapitalizaciju Agrokora iz dodatne naklade dionica, imenovati državnog tajnika na čelo poslovnog i nadzornog odbora Agrokora.

    Njihova uloga bi bila nadgledati trošenje novca iz dokapitalizirane sume, a temeljem dubinske financijske analize pristupilo bi se financijskom restrukturiranju Agrokora. Neki paketi dionica „zdravih“ poduzeća iz koncerna Agrokor, bili bi prodani u spašavanju onih loših tvrtki, ali tvrtka Agrokor ne bi propala kako jeste, ne bi bilo gomile sudskih procesa, što domaćih, što inozemnih.

    Ne bi se dogodila objektivna opasnost potpune propasti financijskog i monetarnog sutava države, što je doista bila prijetnja. Kada je odbijen od premijera, Putinova privatna banka Sberbank započinje proces rastakanja Agrokora. Ta banka ide u naplatu svog kredita, kako bi uzdrmali državu i prinudili Plenkovića na odustanka od INA-e i daljnjeg projekta LNG terminala. Način je bio jednostavan, prvo je ruski veleposlanik objavio Hrvatima propast Agrokora, a onda je Sberbank dovela Alvareza da procijeni novačnu vrijednost zdravog dijela tvrtke i to bi „sigurno“ bilo jednako vrijednosti odobrenog kredita Agrokoru. Oni financijski „ne zdravi“ dijelovi Agrokora bi jednostavno bankrotirali, a sa njima i svi njihovi dobavljači, financijeri i poslovni partneri! To je bio pripremljeni „scenarij“ slamanja premijera.
    Premijer je tada iskazao „zakašnjelu“ sposobnost i donosi tzv. „lex agrokor“ i otkazuje Alvarezu, a Todorić je „zbrisao“ iz Hrvatske. Premijer još uvijek nije bio spreman na dokapitalizaciju Agrokora, jer bi „sveta“ valutna klauzula bila narušena, odnosno trebalo bi se od nje odstupiti. Naime, za nekoliko desetaka miljardi kuna trebalo bi se temeljem valutne kaluzule osigurati protuiznos u eurima. Taj eurski protuiznos nije se mogao nabaviti na iznozemnom financijskom tržištu, a Hrvatska nije imala novca. Premijer sa druge strane nije imao hrabrosti donijeti odluku o ukidanju valutne klauzule. Umjesto toga pristupilo se „predstečajnoj nagodbi“, kako je to već zakonom regulirano!
    Podsjetiti ću da sam još 2015 godine, rekao da je taj zakon diletantski, jer s tim zakonom propadaju i vjerovnik i dužnik jednako. Što više, taj zakon odgovara više dužniku nego vjerovniku, jer dužnik nastavlja poslovati bez ikakvih posljedica. O tomu svjedoči moj razgovor na STV iz lipnja 2015, a koji se i danas može naći na youtube. Tada sam još u tom razgovoru za STV rekao da se takve financijske situacije moraju riješavati preuzimanjem vlasništva na dužničkom tvrtkom od strane vjerovničke tvrtke. Upravo taj model, želila je primjeniti Sberbanka, kad je Agrokor došao do financijske propasti. Naravno, kao i uvijek nitko iz „političke elite“ to moje stajalište nije uzeo za ozbiljno, samo zato, jer je to neki „stručnjak iz ustaške stranke izrekao“!
    Podsjetit ću da je ministar financija Marić, bio kompromitiran kao stručnjak svojim ranijim zaposlenjem u Agrokoru, jer je bio jedan od financijskih ravnatelja. Upravo „Most“ se služio tom činjenicom i inzistirao na ostavci ministra financija Marića. Premijer je zaštitio ministra Marića, ali ga i udaljio od čitavog problema Agrokor. Tako je nastala kontraverzna situacija u kojoj najveći financijski problem Hrvatske Države od njezina utemeljenja ne riješava ministar financija, već ministrica gospodarstva!
    Premijer je tada trebao istodobno priskrbiti dodatne financijere za Agrogkor, prinuditi dobavljače, banke i te nove financijere na financijski dogovor oko „oprosta“ dugovanja sa jedne strane, ali prava prioriteta u naplati dugovanja tih istih novih financijera, dobavljača i banaka u budućnosti! Za tako složenu operaciju osobno sam smatrao najpovoljniju osobu bivšeg premijera Tihomira Oreškovića i to sam javno iznio i danas smatrama da sam bio u pravu, unatoč brojnim lošim komentarima. No, premijeru je ministrica Dalić predložila Antu Ramljaka kao najpogodnijeg financijskog stručnjaka za riješavanje financijskog problema Agrokor. Upravo je Anti Ramljaku postala „šefica“ ministrica Dalić.
    Kako se to već događalo i ranije u Hrvatskoj, „povjerenje“ premijera prema ministrici  bilo je ne ograničeno. Sa druge strane, „zaboravio“ je premijer da je u čitavom problemu oko Agrokora duboko upletena ruska država preko FSB-a! Stoga, kada je Ante Ramljak praktično „namjestio“ skupocjene „savjetničke“ ugovore vlastitoj tvrtki, pa poslje bili uključene još neke ruske banke sada je „isplivalo“ u javnost. Tada se ministrica Dalić pravdala „ne znanjem“ o iznosima navedenim u tim ugovorima. Upravo to „ne znanje“ je posve palo u vodu nakon objave njezinih mailova koje je razmjenjivala sa pojedinim savjetničkim tvrtkama. Bez sumnje, netko od njih je dobro plaćen od FSB za objavu tih mailova. Posve kompromitirana i osramoćena ministrica Dalić je dala ostavku.
    Kako dalje, neminovno je pitanje?
    Očito treba konačno biti uključen ministar financija, koji je prespavao čitav problem sa Agrokorom! Premijer nema stručnu osobu za mjesto ministra gospodarstva, a ta osoba trebala bi se uhvatiti s problemom Agrokora! Premijer sada mora uključiti ministra financija, jer jednostavno nema nikoga za daljnji oslonac.
    Bivši ministar Panenić već zna unaprijed kako će novi mailovi doći u javnost i biti još šokantniji. Kako za dolazak novih mailova već zna gospodin Panenić, treba pitati Panenića!
    Ovo je doista jedan ključan trenutak za Hrvatsku Državu i potrebna je vlada nacionalnog jedinstva! Niti jedna stranka nema ni znanja, a ni hrabrosti riješiti nagomilane ekonomske probleme hrvatske države.
    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: ULAZAK „MESIJE“ U AGROKOR SMIJEŠAN JE IZGLEDA SAMO MINISTRICI DALIĆ


    dr janjiček 800_440
    Nakon objave o financijskoj propasti „Agrokora“, konačno je pred Cvjetnicu ušao „mesija“ Alvarez u posrnuli „Agrokor“. Pregovaranja, dogovaranja i nagovaranja, jednostavno nisu urodila plodom! Tako je ruska „Sberbanka“, kao najveći vjerovnik „Agrokora“, praktički preuzeo „Agrokor“ šaljući svog „mesiju“ u tvrtku. Unatoč svim mogućim „prisegama“ iz „Sberbanke“ kako baš to nikako ne žele, ipak „Sberbanka“ je poslala Alvareza „srediti“ stanje u „Agrokoru“!
    Na društvenim mrežama već tjednima se iskaljuje sva moguća mržnja i gađenje prema Ivici Todoriću. Nikako ga „ne treba spašavati“! Iza takvih stajališta stoji tek prizmena ljubomora i pakost, jer je Todorić imao „pregršt kuća i skupih automobila“! Što više za javnost on je tek „banditska tajkunčina“ koji je zavrijedio propasti skupa s njegovom tvrtkom“!

    Interesantno je da hrvatska javnost ne postavlja slična pitanja i za Alvareza koji je preuzeo ulogu Todorića u „Agrokoru“! Što to Alvarez ima od imovine, ima li on pregršt kuća, zrakoplove, jahte, skupocjene automobile, što on ima od svega toga!? Naravno, pa ima sve to isto što i Todorić, ali se o tomu ne raspravlja u javnosti! O imovinskom stanju Alvareza se ne govori! Zato, jer je on „spasitelj“ propalog „Agrokora“! Naravno, „Spasitelj“ ne može nikako biti bogatun koja se obogatio na tuđoj propasti! Dapače, Alvarez je „predivni glazbenik“, on pjeva i svira, a onda tek usput svrati u po neku tvrtku kako bi je sredio! To je slika Alvareza za hrvatsku javnost, a on je doista došao biti „kasapin“, koji će jednostavno „odrezati“ trule dijelove „Agrokora“! Za taj posao biti će masno plaćen iz sve one mase novca koju bude na taj način izvukao iz „Agrokora“!

    Dakle, neminovno se postavljaju dva pitanja, je li doista „Agrokor“ mogao biti „spašen“ i kome bi to bilo u interesu?
    Hrvatski mediji na žalost iskazivali su vrlo malo stručne vizije po pitanju financijskog problema „Agrokora“, unatoč brojnim „otvorenim“ diskusijama i „stručnjacima“ pozvanim u TV studije! Ipak nitko, ali baš NITKO nikad nije rekao što je trebalo biti učinjeno i samim time dat i odgovor na pitanje u čijem interesu.

    Sve hrvatske vlade do sada funkcioniraju na „poguranac“ što bi se reklo u žargonu! Dakle, kad ih EU nešto natjera, onda to parcijalno premijeri ispune i sve drugo nastavi ići po starom. Taman toliko koliko ih pogura Brisel, toliko se stvari promjene u Hrvatskoj i za toliko „bolje“ funkcioniraju hrvatske vlade. Narodski rečeno, „od sutriša do sutriša“! Taj pristup preuzela i je ova vlada Andreja Plenkovića.

    Svi hrvatski gledatelji mogli su vidjeti prije neki dan CEREKANJE ministrice Dalić na tiskovnoj konferenciji vezanoj za donošenja zakona koji bi „riješio“ pitanje financijskog problema „Agrokora“! To jasno govori o Dalićkinoj ozbiljnosti i stručnosti, ali još i više samog premijera Plenkovića i cijele vlade u rješavanju egzizstencijalog pitanja barem 50,000 hrvatskh obitelji!

    „Agrokor“ je tvrtka koja je na svom početku poslovanja jako brzo napredovala i stekla praktično monopolnu poziciju na tržištu u Hrvatskoj. „Konzum“ je bilo prepoznatljivo ime svugdje i jedini maloprodajni lanac trgovina. No, kroz vrijeme, dolazile su i druge tvrtke, kao Billa, Plodine, Kaufland, Lidl, Getro, Metro, Tomy i da ne nabrajam. Dakle, malo po malo sve te tvrtke bi ugrabile po jedan komadić tržišta iz ruku Agrokora. Udio Agrokora na hrvatskom tržištu se topio. Kako bi zadržao isti obujam poslovanja i kako bi i dalje uživao najpovoljniju položaj kod dobavljača, „Agrokor“ je neke loše dobavljače otkupljivao.

    Najpovoljniji položaj kod dobavljača znači imati najniže nabavne cijene robe, pa se otkupom loših dobavljača pokušalo ih ozdraviti i postići stabilno snadbijevanje robom. Istodobno je „Agrokor“ i širio svoje poslovanje u susjedne države, BiH i Srbiju najviše. Međutim, ipak je „Agrokoru“ padala prodaja i zalihe robe su se uvećavale, ali bez šanse za uspješnu prodaju. To su bili ti „skrivne gubitci“ kod „Agrokora“, a koji su se teško isčitavali u završnoj bilanci tvrtke!
    Kako je „Agrokor“ dugovao ne samo dobavljačima za isporučenu, ali ne prodanu robu, isto je tako dugovao i porezne obveze državi. Pošto „Agrokor“ nije imao novca za plaiti sve te silne obveze, uzimali su poslovne kredite. Sa druge strane, država bi iskorištavala „Agrokor“ i pritiskala bi tu tvtku na preuzimanje propalih tvrtki kao „Belje“! Bilo kako bilo, smanjen obujam poslovanja „Agrokora“ na nacionalnom tržištu uvjetovao je širenje poslovanja po susjednim državama. No, ta širenja nisu bila u mogućnosti nadomjestiti pad obujma poslovanja „Agrokora“ na hrvatskom tržištu. Širenje poslovanja u susjednim država također je najvećim dijelom financirano opet sa preskupim kreditima. Tako se jednostavno došlo do „zida“!

    Troškovi zaliha robe su rasli, što je opet plaćano preskupim kreditima. Ti isti preskupi krediti, pa mjenice, korišteni su obilato i u preuzimanju nekih drugih tvrtki, poput „Ledo“, „Jamnica“, „Tisak“ i druge tvrtke. U niti jednoj od tih tvrtki nikad nije učinjeno ozbiljno restrukturiranje, jer „ZOR“ u suštini to NE dopušta! Zakonski otpuštanja sa posla zbog slabijeg poslovanja tvrtke u Hrvatskoj je praktično nemoguće, osim u slučaju bankrota! Naravno, tu si i sindikati koji odmah negoduju i na samu spomen smanjena broja zaposlenih. Tako se sve često svodi na to da se ne može smanjiti broj zaposleni zbog manjeg obujma poslovanja tvrtke, nego mora propasti cijela tvrtka! „Agrokor“ je zbog ogromnih kreditnih obveza dosegnuo razinu gdje dionički kapital tvrtke iznosi svega 14% ukupnog kapitala u poslovanju!!! PREMALO!

    Tako niski ulog temeljnog kapitala jednostavno ne može preživjeti niti jedna tvrtka bilo gdje u svijetu. Krediti takvim tvrtkama jednostavno NE mogu pomoći, jer kredit trebate započet vraćati kroz mjesec ili dva, ali se unutar tvrtke ništa ne može promjeniti u tako kratkom periodu.
    „Agrokor“ je trebalo dokapitalizirati, dakle učiniti taj „bailout“, kakav su činile manje više sve velike tvrtke diljem svijeta! Dokapitalizaciju je mogla učiniti jedino i samo Država Hrvatska, odnosno vlada premijera Plenkovića! Za iznos dodatne naklade dionica „Agrokora“, hrvatska država bi se zadužila kod HNB-a i tada bi Plenković postavio svog „Alvareza“ u „Agrokor“ sve do financijskog ozdravljenja.

    Takav utjecaj države u gospodarstvu se zove državna intervencija sukladno ekonomskoj znanosti. Slične intervencije čine sve države EU u specijalnim kriznim ekonomskim trenutcima, a kakav je „Agrokor“ za Hrvatsku. Probala je američka veleposlanica natuknuti hrvatskoj vladi tako nešto, ali to je bio uzaludni trud. Hrvatska vlada ostavila je na cjedilu hrvatske zaposlenike u „Agrokoru“, ostavila je na cjedilu i sve dobavljače „Agrokora“ i njihove zaposlenike!

    Dakle, državna intervencija dokapitalizacije „Agrokora“ bila bi u općem nacionalnom i socijalnom interesu Hrvatske u očuvanju zaposlenosti, životnog standarda Hrvata i u konačnici ne iseljavanju iz Hrvatske.

    „Mesija“ Alvarez će učiniti one, tako često spominjane „bolne rezove“, koji su tako često besmisleno prizivani od hrvatskih novinara. Sve one „Agrokorove“ tvrtke sa blokiranim žiro-računima, a do sada ih je poznato 7, jednostavno bit će i likvidirane od Alvareza. Ne treba biti iznenađen ako se pojavi još koja na listi za likvidaciju. Porast nezaposlenosti biti će temeljna odrednica djelovanja Alvareza, jer on ne spašava „Agrokor“, pa samim time i zaposlenost i hrvatski kapital, već on spašava novac svojih gazda iz „Sberbanke“! Oni su ga poslali da upravo to i učini radi povrata njihovog uloženog kreditnog novca u „Agrokor“!

    Tko će biti kriv za posljedice vođenja poslovanja Alvareza u „Agrokoru? Jednostavno Andrej Plenković, ministrica Dalić i ministar Marić najviše! Oni su radi ulizivanja Briselu u svrhu „uravnoteženja“ državnog proračuna, odbacili svaku mogućnost uključivanja Države Hrvatske kroz mjere ekonomske intervencije! Uravnotežnje državnog proračuna može poboljšati kreditni rejting Hrvatske, ali od toga neće biti praktično nikakve koristi za hrvatsko gospodarstvo i Hrvatsku, jer će biti još više nezaposlenih i siromašnih! Odlaziti će Hrvati na koncu i možda i u Zambiju, jer će i tamo biti bolje nego u Hrvatskoj!
    Reče mi jedan stranac ovdje prije neki dan i ostavio me bez odgovara na njegove riječi: „Vama Hrvatima Bog je dao prelijepu i bogatu zemlju, ali nije dao i pamet vašoj vladi“!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Zašto moramo hitno graditi LNG terminale!?


    dr janjiček 800_440

    Hrvatska je suočena sa mogućnošću rasta cijene plina. Gotovo je panika zavladala u Hrvatskoj Vladi i javnosti. Poskupljenje koje novinstvo najavljuje je visoko, a hoće li se poskupljenje plina dogoditi i kada to nitko ne zna.

    Naravno, bivši ministri iz Milanovićeve vlade likuju i pojavljuju se u televizijskom i novinskom prostoru doslovce svakodnevno. Sadašnji ministar financija, te ministrica gospodarstva i konačno sam Hrvatski premijer najavljuju kako neće biti promjene cijene plina. Stalno se spominju i promjene u svezi ponude plina u Hrvatskoj kroz liberalizirano tržište i gotovo uvijek se spominje „LNG terminal“. Sa spomenutim „terimnalom“ se „razbacuje“ sve vrijeme, a vrlo je upitno znali uopće hrvatska javnost što je to i kakva je svrha toga!?
    Stoga za razumijevanje promjena na tržištu prirodnog plina u Europi i svijetu, pa samim time i položaj Hrvatske, treba barem reći o kakvom se plinu radi.
    Američki tehnolozi uspjeli su stvoriti novi proces proizvodnje plina iz naftnih škriljeca. Presiranjem škriljaca stvara se nafta, a dodatnim termičkim obradam se stvara tzv. „sintetitzirani“ plin u prvoj fazi proizvodnje. Taj sintetirzirani plin se miješa sa vodikom i ugljičnim monoksidom, a oni se tvore iz prirodnog plina djelomičnom oksidacijom sintetiziranog plina, čime se odstranjuju nečistoće iz takvog plina. Dakle dobija se posve čisti plin, što nije slučaj sa naravnim plinom iz središta zemlje. U drugoj fazi proizvodnje čini se pretvorba sintetiziranog plina u tekući ugljikovodik. Takav tekući plin doima se poput voska na sobnoj temperaturi. U zadnjoj trećoj fazi proizvodnje krekingom i izomerizacijom stvara se molekularni lanac koji stvara tekuća goriva sa željenim svojstvima. Ovakav oblik proizvodnje istodobno donosi visoko kvalitetni dizel, kerozin i automobilsko ulje za podmazivanje strojeva u automobilima.
    Ovo je doista revolucionari način proizvodnje prirodnog plina i ostalih tekućih goriva, pa jednostavno je omogućio masovni rast ponude plina na svjetskom tržištu. No, ovaj način proizvodnje prirodnog plina pružio je dvije pogodnosti.
    Prva, plin se poput nafte može tankerima transportirati iz bilo kog dijela svijeta u bilo koju državu. U tu svrhu potrebno je samo u velikim lučkim gradovima izgraditi priključke (terminale) za istovar dopremljenog tekućeg plina, koji se na dalje transportira plinovodom ili kamionima. Dakle ti priključci za istovar plina iz tankera su LNG terminali, ili u izravnom prijevodu to su terminali za prijem tekućeg naravnog plina.
    Druga pogodnost je ta što se ovakvim načinom proizvodnje plina znatno uvećala ponuda na svjetskom tržištu, a što je izravno doprinijelo padu cijene plina po prostornom metru. Upravo ta činjenica pogodila je financijski Rusiju i njezina cara Putina, koji se OSOBNO obogatio upravo na prodaji ruskog nacionalnog plina.
    Ono što je bitno isto tako istaći jeste činjenica gdje su potrebe za iznalaženjem podzemnih rezervi prirodnog plina sada puno manje. Kada je u pitanju EU, ali i čitava Europa, oko proizvodnje plina postoje još ozbiljni prijepori kako se odnositi prema ruskom plinu i plinu iz drugih država u blizini Rusije..
    Naime već je svima poznat tzv. „južni tok“ plinovoda koji ima doista dvije opcije. Jedna je snabijevanje plinom iz Rusije, točnije iz Beregovaye pa preko Crnog Mora u Bugarsku, pa tim tokom u Srbiju, te na sjever u Mađarsku i u Austriju. Druga opcija je iz Azerbajdžana na obali Kaspijskog jezera, preko Turske i onda dalje u Italiju jednim svojim krakom i drugim preko Srbije u Mađarsku, pa u Sloveniju i Austriju na koncu. BiH i Hrvatska doista nisu bile zamišljene u tim planovima.
    Problemi postoje kod obje opcije plinovoda. Prije svega je pitanje isplativosti ovih plinovoda. Naime, ovako dugi plinovodi su s visokoim troškovnicima izgradnje, stoga se grade na dugi rok! To znači da bi ovi plinovodi zasigurno trebali postojati za narednih sto godina! Radi se o velikim ulagačkim pothvatima, a čija je isplativost mogućna samo na jedan dulji niz godina.

    To samim time znači kako rezerve plina moraju biti dostano velike za tako dugi niz godina! Ruske rezerve plina su istina dostane za narednih 100 godina. Međutim, nakon agresije Rusije na Ukrajinu i ruske otvorene prijetnje EU iskapčanjem dovoda plina, ovaj projekt je u potpunosti mrtav projekt za zemlje EU! Ne može i ne želi nitko započinjati izgradnju ovakvog plinovoda u uvjetima kada je u Rusiji lako moguć ponovni dolazak nekoga poput Putina i nakon samog Putina i koji bi zbog svoje hegemonističke agresivne ludosti jednostavno iskapčao plin korisnicima. Isto tako, moguća je i dodatna prijetnja i ucjena kakvu je doživjela Ukrajina, a po kojoj je Rusija naplaćivala plin za 1 prostorni metar po čak pet puta višoj cijeni od one za EU! Upravo tako nešto je je moguće da se dogodi i samoj EU! Zato je ruski plin kao opcija u potpunosti izvan bilo kakvog razmatranja za EU.
    Druga opcija snabdjevanja plinom je iz Azerbajdžana. Međutim, tu se također pojavljuju problemi. Prije svega naravne rezerve plina u Azerbajdžanu su manje nego one u Rusiji, pa je vrlo upitna isplativost izgradnje plinovoda! Drugo, sve i kada bi rezerve plina bile više, Azerbajdžan je zemlja blizu Rusije i Gruzije. Rusija posve otvoreno iskazuje teritorijalne pretenzije prema tim državama, a u Gruziji je vodila i agresivni rat te okupirala trećinu njezina teritorija.
    Zato je doprema plina do LNG priključaka znatno prihvatljivija za EU kao opcija održavanja stabilne ponude plina na tržištu. Izbjegavaju se prijetnje i ucjene kako sadašnjeg, tako i nekog budućeg Putina iz Rusije koji bi zasjeo na vlast u Moskvi.
    Danas u EU postoji 22 LNG priključaka. Najbliži Hrvatskoj su u Italiji, a od toga je jedan na Jadranskom moru, a tri druga na Tirenskom moru, odnosno zapadnoj obali Italije. Hrvatska bi izgradnjom tog jednog LNG priklljučka mogla biti važan snabdjevač plinom ne samo tržišta u Hrvatskoj već i čitave središnje Europe. Naime, Hrvatska bi mogla snabdjevati preko svog LNG priključka Sloveniju, Mađarsku, Češku, Slovačku i južni dio Njemačke kao Bavarsku i Baden Wurttemberg oblast, jer im je zemljopisna najbliža i samim time troškovi dopreme bi bili najniži.
    Ako se sada uzmu u obzor i rezerve naravnog plina u hrvatskom dijelu Jadrana, onda se dobija potpuna slika mogućnosti Hrvatske za uklapanje u ponudu plina čitavoj EU. Hrvatska ima jasnu mogućnost ostvarenja visokih prihoda i dobiti za INA-u i čitavu državu Hrvatsku. Posve je jasan i ekonomski učinak LNG priključka i proizvodnja vlastitog plina iz Jadrana, što bi za sigurno uvećalo i zaposlenost i ojačalo INA-u na tržitu EU. Interes EU za LNG priključkom u Hrvatskoj postoji jasno, ali možda još i više i za plinom iz hrvatskog Jadrana. Naravno pitanje koje se postavlja samo po sebi je što će Hrvatska učiniti!? Hoće li uopće izgraditi taj LNG priključak i hoće li započeti sa korištenjem naravnog plina iz Jadrana?
    Odgovor na to pitanje sigurno će potresati čitavu hrvatsku državu, jer će Rusija ustrajavati preko svojih lobista da se LNG priključak ne radi nikako, a još manje koristiti plin iz Jadrana!

    Koristi će se „stravična stručna“ objašnjenja kako će svi Hrvati „pomrijeti“ izgradnjom LNG priključka zbog „ekološkog onečišćenja“! Dok će korištenje plina iz Jadrana biti sotonizirano, jer će „turisti gledati platforme sa obale Jadrana dok se brčkaju u moru“!
    Upravo takva stajališta će se svoditi na to kako je najbolje koristiti SAMO plin iz Rusije! Trebalo bi biti sada valjda jasno i zadnjem bedaku iz hrvatskog puka, tko doista stoji iza zaustavljanja gradnje LNG priključka i korištenja plina iz Jadrana.

    Trebalo bi biti jasno i zbog čega su bili plaćani troškovi političke predizborne promidžbe određenim strankama i političarima novcem iz Rusije! Isto tako bi moralo postati jasno i zbog čega Putin „iznenadno“ brani INA-ine naftne poljane u Siriji! Jasno, sve je to jedan te isti instrumentarij od ruskog cara Putina.

    Zato mora biti jasno svim Hrvatima, hrvatski plin nije problem za Hrvatsku, već riješenje hrvatskih ekonomskih problema!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Vujčić ni vlastitu ženu nije uvjerio da ne uzme kredit u “švicarcima”. Toliko o njegovoj stručnosti.


    dr tihomir janjiček glas slavonije

    Nije dugo prošlo od nastupa dr. Šonje u hrvatskoj javnosti s pričama o „korisnosti“ odbacivanja nacionalne valute kune i uvođenja eura u Hrvatskoj. Sada je nastupio i sam guverner HNB-a Vujčić. Prilično je to iznenađujući čin guvernera HNB-a, jer se ni u puno težim situacijama nije pojavljivao u javnosti. U vrijeme problema sa tečajem švicarskog franka i dužničke krize,  guverner Vujčić bi se provodio na skijanju, pardon na „važnom savjetovanju“ u svjetski poznatom skijaškom odredištu.

    Bilo kako bilo, guverner s puno optimizma uvjerava hrvatsku javnost na HRT-u u „veliku“ korist od uvođenja eura za Hrvatsku. Od te silne „koristi“ guverner HNB-a naveo je samo dva čimbenika, jedan nestanak tečajnog rizika i druga je niže kamatne stope.

    Problem tečajnog rizika koji je spomenuo guverner Vujčić je u suštini rizik fluktuiranja tečaja eura, a ne kune! Hrvatska tečajna politika kakvu vodi guverner HNB-a je politika „naljepnice“! Naime, Kuna je u tečajnom smislu samo naljepnica eura, te svaka promjena tečaja eura, istodobno znači i promjenu tečaja kune.

    Problem je naravno jednostavan, tečajna politika eura vodi se radi ekonomskog interesa država unutar Eurozone i u tomu posve dominira ekonomski interes Njemačke prije svega!

    Kada je tečaj Eura započeo naglo slabljenje prema Franku, isto tako je slabio i tečaj kune prema franku, mada kuna nije imala nikakve izravne veze sa tečajem franka. Drugim riječima, Hrvatska u cijelosti, kako gospodarstvo tako i široki puk, svi su prošli kroz dužnički kaos, zbog lošeg vođenja tečajne politike eura od strane Europske Središnje Banke! Treba reći i to, sve i da Hrvatska već ima euro, to nikako ne znači kako se krediti vezani za tečaj franka ne bi pojavili u Hrvatskoj! To je uostalom potvrdio i sam guverner Vujčić, spominjući iz prošlosti primjer Finske.

    Sa druge strane, guverner Vujčić navodi kao doista najveću dobit za Hrvatsku treba vidjeti u padu kamatnih stopa s ukidanjem kune u Hrvatskoj. Takva tvrdnja odmah natjera svakog pogledati na kojoj su razini kamatne stope u zemljama eurozone.

    Dakle, ako se pogledaju izvješća EU o kamatnim stopama na odobrene kredite unutar eurozone, onda se doista može uočiti vrlo veliko šarenilo u visini kamatnih stopa. Podaci koji su niže prezentirani o visini kamatnih stopa su iz prosinca prošle godine.

    Tako recimo Njemačka ima 0.89% kao jedina sa stopom ispod 1%. Dok tri druge države imaju između 1% i 2%, a to su Nizozemska 1,4%, Belgija 1,95% i Slovačka ima 1,99%. Države sa kamatnom stopom iznad 3% su Irska 3,25% i Austrija 3,80. Zatim, Francuska ima 4,5% i Malta 4,99%! Interesantno je da kamata na odobrene kredite u Grčkoj iznosi 5,25%, a u Sloveniji 5,80%.

    Međutim, treba spomenuti i one države, koje mada imaju euro kao svoju valutu, imaju i kamatne stope iznimno visoke. Tako recimo Latvia ima 11,99%, a u Estoniji se kamatna stopa na kredite kreće od 15% do 24% i uopće nije stabilna, ali je i jako visoka! Finska ima kamatnu stopu od 8%.
    Dakle, guvernerova priča o tomu kako su svugdje unutar eurozone kamatne stope jako niske, osim u Hrvatskoj, pa će kamatna stopa u Hrvatskoj odmah pasti s ukidanjem kune, jednostavno ne odgovara istini.

    Guverner je spomenuo kako ne razumije i zašto je kamatna stopa u Hrvatskoj relativno visoka, unatoč tomu što eskontna stopa, dakle ona stopa koju HNB naplaćuje „hrvatskim“ komercijalnim bankama iznosi 0,5%. Kamatna stopa na kredite u Hrvatskoj je oko 7%. To samo govori koliko komercijalne banke doista uzimaju ozbiljno i HNB i guvernera.

    U većini država, komercijalne banke se orijentiraju prema središnjoj nacionalnoj banci u vođenju svoje politike kamatne stope. Jasno se spoznaje potpuno stručno odsustvo guvernera od monetarnih i gospodarskih kretanja u Hrvatskoj.

    Interesantno je i to što je guverner HNB-a spomenuo kako nije imao načina obuzdati u prošlosti kredite vezane za tečaj franka! To je doista posve NE istina. Naime kreditna politika HNB ima instrumente s kojima se mogla ograničiti kreditna ekspanzija kredita vezanih za tečaj franka, a u te instrumente spadaju gotovinsko učešće, duljina otplate, maksimalno dopušteni iznos, zabraniti odobravanje jamstvenih ili lombardnih kredita, gdje se isplata jamči sa vrijednošću stana ili kuće dužnika.

    Naime, HNB u svojoj kreditnoj politici može zahtjevati visoki postotak obvezatnih pričuva na odobreni kredit vezan za tečaj franka, a to se prema dužnicima iskazuje kao gotovinski polog za odobrenje kredita. Mogla se utvrditi i niska gornja granica iznosa kredita vezanog za tečaj franka. Moglo se i zabraniti odobrenje kredita vezanih za franak ukoliko se kao jamstvo koristi stan ili kuća dužnika. Rokovi otplate kredita vezanih za tečaj franka također su mogli biti kratki! Dakle doista postojalo je i postoji pregršt instrumenata kreditne politike koje je guverner Vujičić valjda „zaboravio“ koristiti.

    Doznali smo na žalost od guvernera i to kako je „jadan“ bio bespomoćan u uvjeravanju premijera i ministara financija u visoku rizičnost kredita vezanih tečajnom klazulom prema franku. Moram priznati da u tu izjavu guvernera Vujčića u potpunosti vjerujem i da je iz čitavog razgovora koji je guverner Vujčić imao na HRT doista najvažnija.

    Naime, kada hrvatski guverner javno prizna, kako čak niti vlastitu suprugu nije bio u stanju uvjeriti u vlastitu stručnost i odvratiti je od uzimanja kredita vezanog za tečaj franka, onda svima u Hrvatskoj mora biti jasno kakvog guvernera ima!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Pogled iz Kanade: “Ne uvodite euro ni za živu glavu”!


    dr janjiček 800_440Hrvatska je od 2000. godine bila gurana u „euro-atlanske integracije“. To je postavljeno kao „nacionalni interes“ svih političkih stranka! Taj nacionalni interes sastojao se od članstva u NATO i EU.

    Punih 13 godina godina se ustrajavalo na tom članstvu u „euro-atlantskim integracijama“. Na tom putu, Hrvatska je morala „progutati“ uhićenja NEVINIH hrvatskih generala, a „uspješno“ izvršenje uhićenja je objavljeno „slučajno“ u Beogradu od Carle Del Ponte! Hrvatska je tada na licu mjesta odmah i zaprimila „iskrene čestitke“ od četničkog vrhovništva u Srbiji! Hrvatska je morala „progutati“ i prvostupanjsku presudu svojim generailma! Nakon nekoliko godina, hrvatski generali su posve OPRAVDANO oslobođeni! Sve su to bili „važni“ EKONOMSKI „kriteriji“ članstve u EU!

    No, kada se govori o ekonomskom smislu uvjeta za članstvo Hrvatske u EU, tu su stvari puno drugačije. Hrvatska je morala otvoriti svoje tržište za inozmene tvrtke koje žele nastupiti na hrvatskom tržištu. Posebice onima iz poljoprivrede i prehrambene industrije i dati im neograničenu mogućnost prodaje inozemne jeftine i kontaminirane prehrambene robe!

    Sa druge strane, nestali su hrvatski proizvođači zdrave hrane, ali sa troškovnicima koji su nešto viši od uvozne prehrambene robe. No, ono što hrvatskoj javnosti nikad nije otvoreno rečeno, uvijek je proizvodnja zdrave hrane skuplja od kontaminirane.. Hrvatska državna ministarstva morala su uvijek kontrolirati kvalitetu uvežene prehrambene robe, ali to nisu činila kako bi se dodvorila „svetoj“ EU u svrhu što bržeg članstva Hrvatske u EU.

    Ta navika ostala je i do danas.Tako je Hrvatska tijekom „približavanja“ članstvu u EU pravila godišnje 7-8 milijardi eura vanjskotrgovinskog deficita i posljedično akumulirala ogromni vanjski dug. Domaći proizvođači posve su bankrotirali, a onda i napustili Hrvatsku. „Ogromni“ novčani iznosi u „fondovima“ EU koji su obećavani, na koncu se uspostavilo da nisu baš tako izdašni i previše su birokratizirani. Tako je puno više uplatila Hrvatska u EU u obliku članarine, nego izvukla novca iz EU fondova!

    Vrhunac svega je bio podmetanje Hrvatskoj kredita sa valutnom klauzulom prema tečaju franka! Svrha je bila izvlačanje novca iz Hrvatske kako bi brojne inozemne komercijalne banke smanjile svoje financijske dubioze i u tomu su uživale podršku svojih vlada! Dok su druge države članice EU preko svojih središnjih nacionalnih banaka upozoravali svoje državljane ne uzimati takve kredite, a negdje ih i zabranjivali, u Hrvatskoj su masovno dopuštani.

    Hrvatski guverneri Vujčić i Rohatinski bili su „MUMIJE“ i dopuštali inozemnim komercijalnim bankama činiti što god požele u Hrvatskoj! Zasigurno razlog treba tražiti u nastojanju hrvatskih političara onog već spomenutog jadnog dodvoravanja EU kako bi Hrvatska što brže postala članica EU.

    Hrvatska je na žalost opet suočena sa „novim“ istupima domaćih ekonomista! Nastoji se „argumentirano“ objasniti hrvatskoj javnosti, kako je „spas“ za Hrvatsku uvođenje Eura u novčarsko poslovanje i samim time dokinuće Kune kao nacionalne valute.

    Jedan naš uvaženi ekonomista, dr. Šonje je prije nekoliko dana upravo  time zamarao  hrvatsku javnost sa ne izrečenim „argumentima“ o prijekoj „potrebi“ za dokinućem Kune. Koristio se i netočnostima! Stoga ću samo u nekoliko natuknica ponovno reći zbog čega je ukidanje Kune besmislica!

    Prije svega podsjetit ću sve i svog kolegu Šonje na trenutak kada je utvrđen stvarni iznos financijske dubioze Grčke i dubioza je bila puno teža nego se navodno očekivalo. Tada je Njemačka željela izbaciti Grčku iz euro zone. Odnosno, prinuditi je na povratak na Drahmu.

    No, francuski predsjednik ih je odgovorio i predočio da je to jednostavno nemoguće! Onda se u ljeto 2015. godine ušlo u teške pregovore EU i Grčke oko njezina financijskog spašavanja. Tada je Grčka vlada željela uvesti Drahmu i to je bila vrlo ozbiljna namjera, ali su i oni odustali, jer su se suočili sa istom spoznajom kao i Njemačka, to je nemoguće!

    Zašto je ne moguće, logično je pitanje?
    Zato što države koje su prezadužene, onog trenutka kada su uvele Euro kao valutu, sve su svoje dugove preračunali u Euro. Praktično sav novac koji imaju od tog trenutka nije njihov, zbog deficita koji su unijeli! Izbjegavanje bankrota u takvim državama se svodi samo na upravljanje financijama u smislu prilagodbe priljeva novca sa dospjećem plaćanja različitih financijskih obveza. Kada bi se u takvoj situaciji u nekoj državi pokušalo sa uvođenjem nacionalne valute isto bi bilo nemoguće.

    Naime, kako utvrditi početni tečaj te „nove“ nacionalne valute, kada doslovce ta država ima opći manjak novca! Sav novac što se nalazi u optjecaju praktično ne pripada toj državi, jer ona ima DUG, odnosno GUBITAK! Dakle, svaki Euro u banci i prometu jednostavno nije novac te države, već dug!

    Za funkcioniranje nacionalne valute potreban je iznos novčarskih pričuva u nacionalnoj i inozemnoj valuti. Kako utvrditi početni iznos tih pričuva, kad baš svaki cent, svaki euro koji se nalazi u toj državi je dug! Dakle, nema početnog koraka za uspostavu povratka na nacionalnu valutu, jer ni ne može biti.

    Zbog toga kada moj kolega Šonje tvrdi kako se nitko ne želi vratiti nacionalnoj valuti, jednako je kao i tvrditi, kako svaki davljenik koji se drži za komad drveta ne želi ga pustiti da bi se uhvatio za drugi komad drveta kojeg nema!

    Isto tako kolega Šonje tvrdi kako bi Hrvatska imala „još lakši“ pristup tržištu kapitala EU i valjda ponovno pristup nekim “novim“ i „dodatnim“ fondovima EU! Doista moram se upitati imali više itko normalan tko želi više slušati bajke o „beskonačnim“ novčanim iznosima u fondovima EU i samo ih treba uzeti, kako se prije lagalo!

    Kolega Šonje sam kaže „Hrvatska mora uplatiti kapital u Europsku središnju banku i taj kapital bi bio jamčevina u slučaju gubitka zajedničkih insititucija“! No, tvrdi kolega Šonje, „ali ćemo u njihovim odlukama (tih institucija) punopravno sudjelovati“.

    Doista, kolega Šonje pa u Hrvatskoj više uopće ne postoji osoba koja će povjerovati u bilo kakvu „ravnopravnost“ Hrvatske u EU, jer te ravnopravnosti jednostavno nema za nikog! Baš kako je i rekao novoizabrani predsjednik SAD Trump, EU služi samo za potrebe Njemačkoj!

    Nemojte molim vas pričati priče, kako Hrvatska može biti u „klubu sa Njemačkom i Austrijom“! U tu bajku više ni najmanje dijete ne vjeruje. Hrvatska ne možemo biti niti u klubu sa Italijom i u taj klub ne spada ni Grčka, unatoč vašoj priči o tomu. Italiji nikad neće biti nametnuti takve ekonomske mjere kao Grčkoj, makar je doista talijanski dug višestruko viši nego dug Grčke, jer je Italija stup opstojnosti EU!

    Fiskalna „disciplina“ nema veze za uvođenjem Eura kolega Šonje, jer je to jednako kao i kada se tvrdilo da će „bolonjski sustav“ poboljšati kvalitetu hrvatske visoke naobrazbe, a dogodilo se upravo obrnuto! Fiskalna disciplina kolega Šonje ovisi prije svega o fiskalnom sustavu koji je u Hrvatskoj katasroalan! Nisam zamijetio da ste bilo što predložili u tom smislu, a još manje argumentirano!
    Troškovi tečajne konverzije su trivijalne naravi i krajnje je besmisleno spominjati ih kao neki tako visoko otežavajući čimbenik za oporavak hrvatskog gospodarstva! Puno je važnija, kamatna stopa! No, ona je visoka u Hrvatskoj ne zato što imamo Kunu! Nije ni zato što je takvo stanje na hrvatskom novčarskom tržištu. Kuna ne funkcionira kao valuta u svom suverenom obliku, nego kao valute engleskih kolonija iz 19. stoljeća! Hrvatska nema pravo novčarsko tržište uopće!

    Hrvatske kamatne stope su visoke zato što inozemni vlasnici „hrvatskih“ banaka naplaćuju „hrvatskim“ bankama visoke kamate na eure odobrene kao podloga kunskim kreditima!

    Ponovit ću opet, svaka Kuna mora u svakom trenutku vrijediti 0,13 Eura! Hrvatska je financijski krajnje rizična od bankrota, pa je onda i kamatna stopa na odobrene Eure jako visoka, jer je u nju uključena tzv. „kamatna premija“ kao dodatak na kamatnjak!

    Kolega Šonje, čitava EU koja koristi Euro izvršila je „bailout“ program, kako na razini država, tako na razini bankovnog i korporativnog poslovanja! Samo Hrvatska i zemlje članice EU koje imaju nacionalnu valutu to nisu učinile, jer to nedopušta EU! Te države bi prve mogle učiniti „bailout“ kad bi dokinule štetnu valutnu klauzulu!

    „Bailout“ je  bio koristan za sve članice Euro zone, ali je štetan za Hrvatsku! Je li to ta „ravnopravnost“ koju spominjete kolega Šonje! Hrvatska propada već 8 godina i to dramatično! Od hrvatskih stručnjaka se sa pravom očekuje puno više od trivijalnih bajki o dugogodišnjem putu korisnosti uvođenja propadajuće valute Euro!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Pogled iz Kanade: HOĆU – NEĆU INA-u!


    dr janjiček 800_440
    „Hrvatski“ mediji ne prestaju zabavljati hrvatsku javnost napisima o INA-i. Vlada nastoji što manje informirati javnost, što je posve normalno, ali sa druge strane tiskovine i TV postaje neprekidno pitanje INA-e stavljaju na pozornost javnosti sa sve gorim i gorim sugestivnim pitanjima, ali u suštini bez pravog odgovora.

    Tako se jedna naša tiskovina raspisala na veliko u svezi INA-e. Došli su do sličnog zaključka u svezi cijene dionice po kojoj bi se mogla otkupiti INA. Međutim, stalno se gubi iz vida jednostavna činjenica, Ne mora se cjelokupni iznos INA-e vratiti u vlasništvo države, već je dostatno samo postići većinski udio. Isto tako, jasno je da sam imao od prije informaciju u relativno velikim zalihama nafte i plina u Jadranu i da je to upravo razlog zbog kojeg će se MOL ustezati do krajnosti sa prodajom dijela dioničkog kapitala sa kojim bi izgubio većinsko vlasništvo!

    Ono što se stalno gubi iz vida, MOL nije nastojao kupiti INA-u zbog profita niti onda kada je imao manjinski vlasnički udio dioničkog kapitala, a što je trebao biti glavni motiv MOL-a, već da bi ovladao većinskim vlasničkim udjelom INA-e!

    Naime, manjinski vlasnici kupuju dionice određenih korporacija samo radi profita! No, kako sam i ranije to isticao, relativno velike zalihe plina i nafte MOL nastoji ostaviti ne iskorištenim, jer na tomu inzistira car Putin preko svog vlasničkog udijela. Naime, vlasnička struktura MOL-a, sastoji se od 25,2% vlasništva države Mađarske i 25,2% vlasništva od tzv. „inozemenih institucija“. To su sve Putinove tvrtke kao razne „off shore“ tvrtke.

    Preostalih nešto manje od 50% vlasništva, sastoji se od raznih tvrtki kao Unicredit Bank AG 5,25%, Crescent Petroleum 2,6%, ING Bank N.G. 5,1%, OTP Bank 5,96%, Oman Oil 7,14% i CEZ MH B.V. 7,5%.

    Osim toga MOL u Rusiji posjeduje Baitugansk i Zapadno-Malobalyk naftna polja i to u suvlasništvu sa Yukosom, tvrtkom poznatom u prošlosti kao Rusneft. Zatim u Kazahstanu koji je pod potpunom kontrolom Putina i to je Federovski Blok. Znači, MOL je višestruko vezan za Rusiju i baš sve što poželi car Putin biti će izvršeno od strane MOL-a!
    Ukoliko se i ostvari povrat većinskog vlasništva države Hrvatske nad INA-om, što će se tada dogoditi!? Tada će se odmah nastaviti sa daljnjim istražnim radovima na plinu i nafti iz Jadrana i čim prije započeti sa proizvodnjom. Rafinerija Rijeka će biti obnovljena vrlo brzo nakon toga.

    Činjenica je i to da bi sa povratom većinskog vlasništva nad INA-om od strane države Hrvatske, to na neki način bio zaokret ka podržavljivanju gospodarstva. No, jedna lasta ne čini proljeće, a ni proljeće nije ispunjeno samo lastama. Stoga povrat većinskog vlasničkog udjela nad INA-om ne bi se ništa bitno promijenilo na hrvatskom tržištu.
    Zašto se vlada odlučila za prodaju dionica HEP-a, odnosno vlasničkog udjela u HEP-u, kao izvor novca za povrat vlasničkog udijela, a ne neke druge tvrtke?

    Upravo zato što HEP posluje profitabilno! Neće biti problem te dionice prodati, kupaca će biti sigurno. Kolika god bila nominalna vrijednost dionice, burzovna vrijednost će biti znatno viša. HEP kao tvrtka neće imati financijske koristi od privatizacije tog državnog vlasničkog udijela, jer jednostavno taj novac neće nikad ući u HEP!

    Točno je i to, kako sam već prije tvrdio, da će HEP morati poslovati pod strožim financijskim kontrolama nakon 25% privatizacije. Razlog je upravo zbog nastupa HEP-ovih dionica na burzi vrijednosnica, ali to baš i neće biti neka korist za sam HEP. Hrvatska ne bi ništa izgubila s tom dodatnom privatizacijom HEP-a, a zadržala bi većinski paket dionica i u HEP-u i u INA-i.

    Pozivi na „transparentnost“, vezano za otkup većinskog paketa dionica INA-e i eventualna prodaja dionica HEP-a, doslovce urušavaju cjelokupnu poslovnu konstrukciju. Ma koliko javnost bila skeptična prema cjelokupnom procesu i općenito prema prema privatizaciji u Hrvatskoj, pozivanje na „transparentnost“ u ovom slučaju je kao i poziv na transparetnost u hakiranju američkih tajnih službi!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: INA-u treba dokapitalizirati novcima hrvatske dijaspore.


    U svrhu vraćanja INA-e u hrvatske ruke  ključnu bi ulogu mogla odigrati hrvatska dijaspora kroz model zatvorenog dioničkog društva.

    dr janjiček 800_440
    Dolazi nova 2017 godina i možda jedna od najneizvjesnijih godina što se tiče čitavoga svijeta, uključujući i Hrvatsku. Mnogo je izazova i problema nastalo i ostalo u 2016. godine što će se prenijeti u 2017. Mnogi su se problemi gomilali tijekom zadnjih 5-6 godina i došli do vrhunca baš u 2016 godini.

    Svijet nije ni blizu smirenosti i idiličnosti na kakvu se navikao tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća. No, drugo desetljeće je donosilo nove i nove probleme i došlo do prekretnice, kada se dalje više tako ne može. Naravno, da bi se razumjelo što se događa u svijetu i što samim time čeka i Hrvatsku. Treba krenuti od najvažnije države na svijetu SAD.

    Obama u nasljeđe ne ostavlja baš NIŠTA za Amerikance, ali niti za svijet! Novi predsjednik, Donald Trump dolazi u trenutku kada su SAD praktično na koljenima. Vojna sigurnost Europe je ugrožena od sstrane Rusije, posve otvoreno.
    SAD na žalost nije u mogućnosti pružiti onoliku vojnu pomoć kakva je potrebna EU za obranu od ruske ratne ugroze! Na bliskom istoku Bush je ima svoju glupost sa Irakom, a Obama svoju glupost sa Sirijom! Bush je izgubio rat u Iraku, a Obama je izgubio rat u Siriji! Na dalekom istoku, Kina sve više iskazuje hegemonističke nakane jednako kao i Rusija.
    No, razlika je u tome što Kina želi okupirati Tajvan, ali i određena otočja koja pripadaju Japanu. Određena japanska otočja želi okupirati i Rusija! Sjeverna Koreja sve otvorenije iskazuje svoju nakanu napada na Južnu Koreju isto tako.
    Dakle, Trump dolazi u trenutku kada SAD nisu sposobne vojno braniti niti svoje interese u Aziji. Stoga, u sljedećoj godini treba očekivati vojno jačanje i SAD i EU. Unutar EU vojno će znatno ojačati Njemačka, kao jedine moguća zaštitnica EU, ali i same sebe od agresivne Rusije. SAD trebaju doista jake saveznike i to vojno prije svega, a u EU to je naravno samo Njemačka! Trošenja na vojsku biti će uvećana u državama EU. U kontekstu toga treba očekivati vojno jačanje Hrvatske kroz pomoć NATO saveza i SAD.

    U Aziji će Japan biti opet vojna super sila! Savezništvo SAD i Japana se potvrđuje i jača kroz međusobne isprike za Pearl Harbor i Hiroshimu. Samo jak Japan biti će sposoban pomoći u obrani Južnoj Koreji, ali i zaustaviti Kinu u daljnjim hegemonističkim nastojanjima.

    SAD stoga mora financijski ojačati kako bi ojačao vlastitu vojnu moć, a što je propustio učiniti Obama. Istodobno to financijsko jačanje SAD mora biti učinjeno „na račun“ Kine, jer drugog načina nema. Isto tako, to će biti i korisno u svrhu odvraćanja Kine od agresivnog rata!

    SAD će postupno povlačiti kapital iz Kine i time ekonomski slabiti Kinu. Novci će se vraćati u SAD, jer će kineski izvoz jeftine i nisko kvalitetne robe biti oslabljen kroz oštre mjere carinskih pristojbi koje će uvesti Trump. Rast BDP u Kini biti će još niži u sljedećoj godini. Stoga svi oni koji predlažu Hrvatskoj jačanje ekonomskih veza sa Kinom doslovce ne znaju što predlažu!

    EU kao organizacija se nalazi pred potpunom PROPAŠĆU! Izlazak Britanije iz članstva EU, sve više se pokazuje ispravnim činom po Britaniju! Masovni dolazak tzv. „izbjeglica“ od tko zna gdje sve, jednostavno ekonomski je slomio EU. Francuska, Njemačka i Italija su temeljni stupovi EU. No, Italija je već davno SLOMLJENA ilegalnim useljenicima, pa je zadnji val izazvan pozivom Angele Merkel doslovce financijski uništio Italiju! EU se svela na Njemačku i Francusku, ali su i one same jako uzdrmane.

    Ne treba dvojiti uopće, iza ovog masovnog dolaska tzv. „izbjeglica“ stoji Rusija i njezin car Putin! To je njegova osveta za sankcije koje su nametnute Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Rusija se financijski raspada, ali se i osvećuje! Zbrinjavanje tako velikog broja ljudi na tlu EU jednostavno nije moguće od strane EU. Ogromni su to novčani izdaci, a koji se za sada pokrivaju deficitima iz proračuna svih država EU, ali i iz proračuna EU kao organizacije.

    Ekonomska posljedica toga je drastično slabljenje tečaja Eura i rast BDP-a na razini ništice. EU je i naučila važnu lekciju, Rusija svoje opskrbu energijom EU koristi kao prijetnju i ucjenu za agresiju na druge države, baš kako je to učinila kod agresije na Ukrajinu. Stoga će EU prekinuti svaku opskrbu naftom i plinom iz Rusije, kako bi postala ne ovisna i kako bi novčano još jače slomili Rusiju!

    Gdje je u svemu tome Hrvatska?

    Zbog uvećane mase Eura kroz deficitno financiranje tzv. „izbjeglica“, Hrvatska je doživjela određeni ekonomski oporavak. No, taj oporavak će nestati u sljedećoj godini. Premijer Plenkovića učinio je izmjene poreznih postotaka koje će poticati potrošnju tzv. „luksuzne“ robe.

    Upravo takva roba dolazi najvećim dijelom iz uvoza. Zato treba očekivati rast deficita u vanjskojtrgovinskoj bilanci Hrvatske! Financiranje tog deficita iziskivati će veliki problem za Hrvatsku, jer država Hrvatska spada u visoko zadužene države EU i s visokim rizikom isplate dugovanja! Stoga svaki rast vanjskog zaduženja imati će za posljedicu skupo kreditiranje uvoza kroz visoku kamatnu stopu. Valja se podsjetiti da je sada vanjskotrgovinski deficit Hrvatske razmjerno oko 7 do 8 milijardi eura godišnje. Sa Plenkovićevim mjerama deficit će biti preko 10 milijardi Eura godišnje!

    Kada se podrobnije pogleda na Hrvatsku, onda se može reći da će sljedeća godina biti lošija za Hrvatsku i Hrvate od ove 2016 godine. Niti ova vlada nema gospodarski program. Uravnoteženje državnog proračuna središnji je cilj Plenkovića, a to nije program gospodarskog oporavka Hrvatske. Sa druge strane, ostajanjem na valutnoj klauzuli kao regulatoru novčarske-kreditne politike i tečajne politike Hrvatske, samo će se nastaviti daljnje propadanje Hrvatske. Kamatne stope na poslovno kreditiranje i kreditiranje potrošnje će porasti u Hrvatskoj i to zbog rasta vanjske zaduženosti Hrvatske.

    Kada je u pitanju INA vlada je odlučila otkupiti dionice INA u vlasništvu MOL-a, što je nemoguća misija sama po sebi zbog katastrofalne financijske situacije Hrvatske. No, moguća je dokapitalizacija ne viša od 10%!

    U tu svrhu bi ključnu ulogu mogla odigrati hrvatska dijaspora kroz model zatvorenog dioničkog društva. No, Plenkovićeva vlada to neće učiniti.

    Unatoč svim „prosvjedima“ i „dvojbama“ unutar Hrvatske i djelovanjem Putina na hrvatsku javnost, kroz špijunčiće poput Pernara, a ima ih još, Hrvatska će nastaviti sa programom korištenja plina i nafte iz Jadrana. EU mora biti energetski ne ovisna od Rusije i hrvatski Jadran će biti zbog toga korišten kao izvor plina i nafte za Hrvatsku i EU! Zato INA mora pripadati vlasnički Hrvatskoj državi, a to je interes i SAD i EU!

    Zato Hrvatska danas „džaba“ dobiva vojnu pomoć SAD, a ne treba dvojiti da je SAD već obećao i „donaciju“ za otkup INA! Zbog toga je premijer Plenković onako samouvjereno najavio otkup INA. Karamarko je odstupio zbog INA, upravo zato što je INA gurao u šake MOL-a, a MOL je doslovce Putinov „protektorat“!

    MOL bi sigurno zaustavio u potpunosti program eksploatacije nafte i plina iz Jadrana po nalogu cara Putina. Time bi se dobrim dijelom zadržalo energetsko osamostaljenje EU od Rusije! Zato je Rusiji opet Srbija u političkom interesu, jer ni vojna ugroza Hrvatske i Jadrana poglavito, nije uopće isključena kao opcija za Putina!

    U tu svrhu Rusija vojno pomaže Srbiju, te održava vojne vježbe na granici sa Hrvatskom. Srbija opet „sanja“ ne dosanjanu „veliku Srbiju“ što im je zasigurno obećao car Putin u slučaju rata! Upravo Vučića i Nikolića je i doveo Putin na vlast, jer im je on i financirao izborne promidžbe! Vučić i Nikolić mu za sve to uzvraćaju beskonačnom poniznošću.

    Hrvatsku, Europu i Svijet čeka teško vrijeme u 2017, a to će se teško vrijeme sigurno protegnuti na još desetak godina, sve do odlaska Putina sa vlasti. Hrvatska se mora osloniti SAMO i JEDINO na SAD, jer EU ne može biti niti sama sebi oslonac.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Pogled iz Kanade: Zašto se događa “mirna dezintegracija” Hrvatske?!


    dr janjiček tihomir
    Gotovo nema dana ne čuti ili ne pročitati izvješća o ekonomskom oporavku Hrvatske. Sve optimistične do optimističnije prognoze se redaju na TV postajama i u tiskovinama. Nastupila je prava utrka tko će si pripisati ta pozitivni kretanja, je li to bivši ministar Vrdoljak, ili je to bivši ministar Lalovac, ili što više cijela Milanovićeva vlada. Sadašnja vlada ističe ministra Marića, jer je on praktično jedini ministar koji ostao na istoj dužnosti kao i u Oreškovićevoj vladi.

    Javnost je pomalo zbunjena, s jedne strane svatko tko si može kupiti kartu za vlak ili autobus za odlazak bilo gdje u EU odlazi glavom bez obzira, poput tzv. „izbjeglica“ koji su nahrupili cijelu EU. Ekonomsko poboljšanje opet obični hrvatski čovjek uopće ne osjeća, unatoč tomu što se tako silno govori o tom poboljšanju. Isto tako svima je jasno da niti Milanovića vlada, niti Oreškovićeva, nisu baš ništa učinili za ekonomsko poboljšanje u Hrvatskoj. Milanovićeva vlada je bila najštetnija u povijesti suverene Hrvatske, uostalom zbog toga je i izgubio izbore! Oreškovićeva vlada trajala je kratko, ma kraće nije ni moglo.

    Dakle samo po sebi nameće se pitanje, odakle Hrvatskoj onda dolazi poboljšanje? Niti jedna vlada do sada nije bila gotovo za ništa, a događa se poboljšanje! Tko je tomu „kriv“, jer oni koji su zaduženi za poboljšanje nisu sposobni donijeti to poboljšanje nikad.

    Razlog za ekonomsko poboljšanje u Hrvatskoj u obliku rasta BDP-a prije svega, ne dolazi od Hrvatske uopće. Ne, jer se baš ništa nije ni promijenjeno u Hrvatskoj. Naime, EU prolazi kroz jednu od najtežih ekonomskih kriza od svog osnutka, posebice EURO zona, dakle države koje koriste Euro u svom tržišnom sustavu. Na samom početku ove godine, EU administracija odlučila je bila provesti QE program gospodarskog oporavka, a koji se svodio na novčanu „injekciju“ od preko 700 miljardi eura, kako bi pokrenula gospodarstvo onog dijela EU koji je i u novčarskoj uniji. Zbog toga je EU došla na razinu kamatne stope od svega 0,00%, koliko iznosi kamata Središnje Banke EU. Dakle, praktično besplatan novac u smislu financijskih obveza komercijalnih banaka prema središnjoj banci. To definitivno daje do znanja svima jednostavnu činjenicu, a to jest događa se rast novčane mase u zemljama euro zone.

    Ne treba zaboraviti niti ogromne troškove zbrinjavanja tzv. „izbjeglica“, a za koje EU nije imala novca u ni jednom proračunu. Dakle, sve je to financirano iz pozajmica koje su odobravane državama koje su suočene sa problemom zbrinjavanja ljudi iz Azije. Znači i ovaj problem je dodatno doprinio rastu novčane mase. Dakle, ukupna vrijednost Eura u EU višestruko je porasla. Naravno odmah se nađe pitanje, a što je posljedica toga?

    Posljedica naglog i visokog rasta novčane mase dovela je do pada valutnog tečaja Eura. Naime, kad god se dogodi nagli rast novčane mase Eura, praktično se uveća ponuda na valutnom tržištu i dođe do pada valutnog tečaja Eura. U bilo kojoj državi, rast novčane mase automatski znači i pad tečajne vrijednosti nacionalne valute. Drugim riječima, inozemna valuta postaje sve skuplja.

    Ako se pogleda kretanje valutnog tečaja Eura od svibnja ove godine, onda se može uočiti da je valutni tečaj eura prema američkom dolaru 3. svibnja ove godine bio 1,00€ = 1,15$.

    Znači da se za 1 euro dobija se dolar i 15 centi. Koliko jučer jedan euro vrijedio je 1.04 dolara!

    Dakle Euro je izgubio 11 centi od onda do danas. Slično je i švicarskim frankom, tako je početkom svibnja jedan euro vrijedio 1.12 CHF, a sada je 1.06 CHF. No, treba znati da je najvažniji tečaj eura onaj prema američkom dolaru.

    Isto tako je ojačala i inflacija u EU, pa je sada preko 1%, dok je prije bila tek 0.1%. Treba uvijek znati da sve države skrivaju točne podatke o stopi inflacije, upravo kako ne bi širili „paniku“.

    Stoga treba imati na umu da je stvarna stopa inflacije uvijek viša od one „službene“ koja se priznaje! EU sa druge strane u periodu od veljače do konca svibnja ove godine imala deflaciju, dakle pad cijena robe i usluga. Pad tečaja eura posve se poklapa sa spomenutim nagli priljevom tzv. „izbjeglica“ u EU i trošenjima vezanih za skrb o njima.

    Tek sada se može baciti pogled na Hrvatsku i postaviti pitanje, kakve posljedice ima pad tečaja eura prema hrvatskom gospodarstvu?

    Hrvatska vodi politiku fiksnog, odnosno ne promjenljivog tečaja. U takvim uvjetima valutno tržište na funkcionira uopće. Tržišni sudionici ne mogu osjetiti nikakve bitne poslovne promjene u izravnom smislu promjene priliva ili odljeva novca. Razlog je to što im vrijednost uvoza i izvoza ne doživljavaju nikakve promjene zbog fiksnog tečaja kune.

    Dakle, rast novčane mase općenito u EU, doveo je i do općeg rasta potražnje na čitavom prostoru EU. Kako se u gospodarstvu, ali u privatnim rukama našla uvećana količina novca, temeljem toga je porasla potražnja na tržištu EU u što je uključena i Hrvatska. Dakle, poboljšanje stanja u okruženju Hrvatske, bližem i širem djelovao je poticajno na hrvatsko gospodarstvo! Zbog uvećane novčane mase, žitelji EU su u višem broju došli na odmor u Hrvatsku i potrošili više novca. Naravno treba dodati i neke druge čimbenike koji su djelovali na uvećani priljev gostiju. Isto tako, proizvodni udio hrvatskog gospodarstva sve je manji, na spram uslužnog, a ono uvijek brže reagira na promjene u okruženju. No, ne ovisno o tomu, zbog rasta novčane mase žitelji EU su lakše se odlučivali provesti godišnji odmor, a Hrvatska je bila poželjnija destinacija nego uobičajeno.

    Naravno, netko će reći kako je korisnije za Hrvatsku imati fiksan valutni tečaj, nego plivajući kao sve druge države. Radi preciznosti se mora reći, samo u slučaju kada se ništa ne mijenja u gospodarstvu određene države, ali se stanje pogoršava u susjednim državama, posebice onima sa kojima ta određena država ima relativno jake ekonomske veze, tada je to pozitivno. Stoga poslužimo se par primjera.

    Kada je potražnja za kineskom robom na američkom tržištu jačala, tada je Kina zadržavala i danas zadržava fiksni valutni tečaj Juana, pa je potražnja nastavila jačati i Kina je gomilala iznose valutnog priljeva kroz izvoz. Nije si dopustila uvećanje tečajne vrijednosti Juana i time zaustavila svoj izvoz. Kina si je zato stvorila izvrsne valutne pričuve upravo u američkim dolarima. Slično je postupila i Južna Koreja. Hrvatska dakako nije u tom položaju, ali ovaj rast novčane mase Eura defintivno je pozitivno djelovalo na gospodarstvo Republike Hrvatske.

    Pitanje koje se ponovno nameće jee, a zbog čega se ljudi jednako nastavljaju iseljavati iz Hrvatske, ako se događa poboljšanje? Zato što ova pozitivna kretanja nisu ni blizu toj razini da bi u Hrvatskoj porasla zaposlenost! Za takvo nešto potrebne su ozbiljne investicije, a njih još dugo neće biti! Unatoč pozitivnim najavama Standard & Poor’s o poboljšanju kreditnog rejtinga Hrvatske hrvatsko gospodarstvo je isto kao kada utopljenik dođe do daha. EU definitivno financijski tone, zbog toga traje proces dezintegracije EU započet sa izlaskom Britanije iz njezina članstva.

    Kada je u pitanju Hrvatska, njezina dezintegracija se događa upravo tamo gdje se nekad dogodila „mirna reintegracija“, a to je istok Hrvatske i Slavonije. Želja za članstvom u EU sve je manja među postojećim članicama! Istodobno želja ljudi za ostankom u Hrvatskoj sve je manja i manja.

    Mirna dezintegracija EU i Hrvatske odvija se bez uzbuđenja i u EU i u Hrvatskoj. Može li što trgnuti EU i Hrvatsku iz svega toga? Može, Putin!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • KAKO ĆE VLADATI NOVA VLADA?!


    dr janjiček 800_440
    U Hrvatskoj je konačno došlo na red pitanje što je program „nove“ vlade HDZ-a i Mosta? Prošla je čitava izborna promidžba, sučeljavanja, ali baš nitko nije postavio pitanje kakav gospodarski program će donijet Plenković ako dođe na vlast? No, Plenković je srećom po njega i HDZ došao već na vlast i na žalost tek sada se postavlja pitanje, što kani učiniti Plenković?
    Po prvi puta bih rekao došlo je do izražaja najvažnije pitanje za Hrvatsku, što će biti središnji ekonomski cilj tek uspostavljene hrvatske vlade. Ovo najvažnije pitanje bilo je zatomljivano svo vrijeme od strane HDZ-a i nekako je Plenković to „zaobilazio“ u svim sučeljavanjima. Milanović je u sučeljavanjima pokušavao o tomu nešto govoriti, ali iza sebe je imao jako loše gospodarske pokazatelje, te se doimao posve besmislenim govoriti o tomu.
    U sklopu tog pitanja dogodila se ne davno javna polemika na tu temu. Polemika je bila između provjerenog apologete HDZ-a, dr. Velimira Šonje i sindikalnog vrhovnika Vilima Ribića. Naravno dr. Šonje je na sva usta hvalio „tri božanske osobe“ Dalić-Marić-Ćorić.
    Gospođa Dalić bila je ministrica financija i to vrlo NE uspješna u svoje vrijeme. Nije bila niti na jednoj izbornoj listi, doista „krasan“ politički legitimitet! Iza nje nisu ostali baš nikakvi pozitivni pokazatelji. Istina nije dugo bila na toj dužnosti, tek godinu dana u vrijeme vladavine Kosorice. Ministar financija Marić na dužnosti ministra financija još je kraće vrijeme nego je to bila gospođa Dalić, ali je bio uključen u prijašnje vlade! Nije imao vrijeme bilo što pokazati, a istini za volju bio je ministar po volji premijera Oreškovića. Ministar Marić nema ni blizu sklop veza i poznanstava poput Oreškovića, a još manje iskustva, ali je imao dovoljno stručnosti provoditi zamisli premijera Oreškovića Konačno gospodin Ćorić, mladi profesor sa isto takvim znanjem. Nastupao bi kod Togonala kad su se događale nagle promjene tečaja franka i gotovo uvijek bi prije toga pročitao moje tekstove i to nosio kao podsjetnik.
    Dakle stručno, to je doslovce najlošija osoba!

    Gospodin Ribić je za razliku od dr. Šonje iskazao ozbiljnu sumnju u bilo kakvu spremnost premijera Plenkovića i njegovih ministara bilo što bitno promijeniti u ekonomskom sustavu. Naime, nazvao ih je provoditeljima briselske ortodoksije, te kritizirao i dr. Šonju što on u središte gospodarske pozornosti stavlja uravnoteženje državnog proračuna i to očekuje od premijera Plenkoviće i njegove „božanske trojke“. Inzistirao je gospodin Ribič na oživljavanju proizvodnje i zaposlenosti kao središnjeg ekonomskog cilja. Ustvrdio je još i kako uravnoteženje državnog proračuna neće dovesti do gospodarskog oporavka Hrvatske u smislu smanjenja nezaposlenosti i BDP-a. Dokaz tomu naveo je ekonomsku politiku Milanovićeve vlade koja je upravo činila sve na uravnoteženju državnog proračuna, ali je to dovelo do masovnog iseljavanja.
    Dakako dr. Šonje se izrugivao sa tom tvrdnjom, jer iseljavanje Hrvata u inozemstvo nije izravno vezano sa politikom državnog proračuna i njegovog uravnoteženja.

    Dakle normalno pitanje jeste, što je istina?

    Odgovor na ovo pitanje zahtijeva utvrđivanje uzroka gospodarskog sloma Hrvatske u vrijeme premijera Milanovića i SDP-a na vlasti.
    Razlog je to što je vlada premijera Milanovića u svrhu obuzdavanja kreditiranja odlučila otežati uvjete kreditiranja gospodarstvu i širokom puku. Tako je kreditiranje gospodarstva postalo skuplje, zbog više kamatne stope, a široki puk je isto tako bio suočen sa višom kamatnom stopom, ali otežanim drugim uvjetima kreditiranja. Dakle otežano kreditiranje djelovalo je na smanjenje ponude robe i na smanjenje tražnje robe.

    S primjenom takvih mjera smanjio se priljev novca u gospodarstvo. Istodobno, Milanovićeva vlada je uvećala porezne postotke i pojačala učinkovitost naplate poreza. To je sa druge strane povećalo odljev novca iz gospodarstva.
    Najviše je stradalo malo i srednje gospodarstvo, jer su oni puno ne stabilniji od krupnih poduzeća i u mnogome poslovanje im ovisi o kreditima. Sa druge strane, takvo poduzetništvo uglavnom je utemeljeno na radnoj snazi, pa je propast tih sektora gospodarstva naglo uvećalo nezaposlenost. Hrvatska je veljači 2014, dosegnula broj nezaposlenih od preko 400 tisuća osoba! Od tada započinje masovni egzodus Hrvata u inozemstvo.

    Mladež je razočarana, jer su im se očevi borili i ginuli za uspostavu države Hrvatske, a oni danas nemaju posla u toj državi. Kad i nađu zaposlenje onda su jadno i ne redovito plaćeni! Moje procjene govore o iseljavanju oko 300 tisuća osoba, jer se iselilo 200 000 registriranih 100 000 ne registriranih nezaposlenih osoba.

    Dakle, te mjere Milanovićeve vlade dovele su i do naglog pada potrošnje zbog pada kupovne moći puka. Stoga je priljev novca u državni proračun postao još manji. Glavni izvor proračunskih prihoda je PDV koji se naplaćuje na prodajnu cijenu prodane robe. Zato se Milanovićeva vlada odlučila na dizanje poreznih stopa i učinkovitiju naplatu poreza. „Lanac dugovanja“ zavladao je hrvatskim gospodarstvom.
    Valutna klauzula onemogućava lakše uvijete kreditiranja, jer tečaj Kune mora biti „zakovan“ na 1Kn=0,13€. Stoga svaki rast kreditiranja mora biti popraćen rastom priljeva Eura na novčarskom tržištu, kako se spomenuti tečaj ne bi urušio. Do tog priljeva Eura može doći samo daljnjim vanjskim zaduženjem Hrvatske, a to je postalo jako skupo u smislu visine kamatne stope. Zato je kamatna stopa u Hrvatskoj visoka, jer je ona uvijek 2% do 3% dodana na onu inozemnu.

    Jasno, olakšani uvjeti kreditiranja i olakšana politika oporezivanja su prve mjere koje se moraju poduzeti za rast zaposlenosti i BDP-a! No, kako je šteta nastala Milanovićevim vladanjem ogromna, Hrvatskoj je potreban još i tzv. „bailout“ program, ili program dokapitalizacije gospodarstva.

    Razlog je to što se moraju velike tvrtke izvući iz masovnih dugovanja i time pokrenulo gospodarstvo u smislu rasta PRIJE SVEGA zaposlenosti i BDP-a. Naravno pri novčarskoj politici utemeljenoj na valutnoj klauzuli tako nešto nije moguće! Valutna klauzula bi se jednostavno morala ukinuti.
    Plenković nema  hrabrosti tako što učiniti, a njegovi ministri još manje predložiti! Premijer Plenković provodit će ekonomsku politiku kakvu mu je u zadaću dao Bruxselles. Uostalom tamo prvo i odlazi, po „domaću zadaću“ koja je bila i ostala gospodarski program HDZ-a!
    Potvrdu tomu treba tražiti i u riječima dr. Lovrinovića, koji je rekao da kada je formirana vlada premijera Oreškovića, tada je premijer Orešković izvadio svoju „bilježnicu“ i započeo provoditi ekonomsku politiku koju do tada nitko nikad nije ni vidio, ni čuo. Svi u HDZ-u tvrde kako će Plenkovićeva ekonomska politika biti kontinuitet prijašnje vlade, dakle onu koju ni tada nitko nije niti vidio niti čuo u javnosti, a isto je tako i danas!

    Točno je da središnji cilj ekonomske politike sadašnje vlade treba biti RAST ZAPOSLENOSTI! To je bio i stožerni cilj ekonomskog programa HSP-a. Svako uravnotežavanje državnog proračun UVIJEK vodi ka padu BDP-a i rastu nezaposlenosti!

    Dakle, ili ćemo imati rast BDP-a i zaposlenosti ili uravnoteženje proračuna i daljnji rast nezaposlenih osoba i odljev u inozemstvo.

    „Novi“ ministar financija najavio je u sklopu „porezne reforme“ uvođenje poreza na nekretnine! O tomu sam govorio u ime HSP-a osobno kao njihov ekonomski strateg u ekonomskom programu! U predizborno vrijeme to se kritiziralo, a sada će se provoditi!

    Najavio je ministar financija Marić i UVOZ radne snage iz Ukrajine i Bjelorusije, kako bi se klijentelistički pogodovalo TAJKUNIMA zadržati robovsku razinu plaća u Hrvatskoj.

    Upravo zato treba očekivati nastavak iseljavanja Hrvata u inozemstvo i to bez ikakve šanse za povratkom.
    Je li Plenković svega gore navedenog svjestan? Odogovor je jednostavan, JESTE!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Treći na listi POMAKA u 4. izbornoj jedinici tvrdi: DRUGI MIROVINSKI STUP TREBA UKINUTI!


    dr janjiček tihomir

    Prije samo nekoliko dana našli su se u „klopki“ dva ministra, jedan iz prošle vlade i dva ekonomska stručnjaka.

    Ministri Marić i Panenić su praktično bili predstavnici vlasti, Vrdoljak kao bivši i pretendirajući ministar, te dr. Jurčić i dr. Kulić.
    Okupili su se radi jednostavnog pitanje, prijeti li Hrvatskoj „grčki scenarij“? Svi od reda su ustvrdili kako se u Hrvatskoj ne može dogoditi „grčki scenarij“, a jedini koji je ipak ostavio tu mogućnost bio je dr. Kulić, jer ne vidi ništa pozitivno najavljeno od bilo koje političke stranke.

    Gledateljstvo se javljalo na telefonski broj i glasovalo, pa je postignut jedinstveni rezultat od 100% za događanje „grčkog scenarija“ u Hrvatskoj. Diskusija nazočnih bila je interesantna, jer su se od tri ministra doista mogle čuti svakakve rečenice, a još interesantnije nitko nije izrekom ustvrdio ono za što se za-lagao.

    Svi nazočni su se složili kako Hrvatska nema novčarsku suverenost, te je temeljna potreba države Hrvatske voditi vlastitu novčarsku politiku, jer bez toga nema ozbiljnog gospodarskog boljitka za Hrvatsku. Drugim riječima, novčarska politika utemljena na valutnoj klauzuli jednostavno nije hrvatska novčarska politika i ne vodi se u gospodarskom interesu Hrvatske, a što doista jeste uvjet izlaska Hrvatske iz gospodarske krize.

    Na žalost niti predstavnici sadašnje vlasti, a niti gospodin Vrdoljak kao mogući dužnosnik u novoj vlasti jednostavno nemaju hrabrosti usprotiviti se politici valutne klauzule koja se provodi u hrvatskoj novčarskoj politici.

    Najdalje u svojoj gluposti otišao  je gospodin Vrdoljak, koji je prvo ustvrdio kako on sve do skora nije ni znao za HNB!? No sa druge strane, ustvrdio je isto tako kako „jadni naši guverneri“, Rohatinski i Vujčić“, jednostavno nisu znali voditi drugačiju novčarsku politiku HNB nego samo tu sa valutnom klauzulom, jer Hrvatska nije imala nikakvu ekonomsku strategiju.

    Ovom prigodom želim podsjetiti svekoliku hrvatsku javnost da je tvrdnja o „ne znanju“ guvernera i jednog i drugog što im je činiti sa novčarskom politikom jednostavno laž. Točno je da Hrvatska nije imala i nema ni danas gospodarsku strategiju, ali spomenuto objašnjenje je gore od diletantskog.

    Pojednostavljeno, to se moglo opisati kao  kad vozač autobusa punog putnika, koji ne zna gdje treba ići, pa umjesto da se zadrži voziti se cestom, on počne voziti po prašumama i gudurama i sve dok ne ostane bez goriva!

    Podsjetit ću sve da je vođenje novčarske politike na principu valutne klauzule nametnuta je od strane MMF-a i Europske središnje banke! Kažem nametnuta, jer je to bio uvjet primitka Hrvatske u Svjetsku banku, MMF i Europsku središnju banku!

    Sve postkomunističke države koje su primljene u članstvo EU imaju istu takvu novčarsku politiku, te su i njihove nacionalne valute vezane za tečaj prema Euru! Nazočni stručnjaci doslovce niti jedan, nikako se „nisu mogli“ sjetiti odakle nam je „došla“ valutna klauzula i tko ju je izmislio!
    POMAK i HSP doista su jedini koji posve otvoreno kane dokinuti valutnu klauzulu Kune prema Euru, dok sve ostale političke opcije kane ostati roblje valutne klauzule i hrvatska javnost jednostavno to MORA znati! Mora znati, jer jednostavno sa valutnom kaluzulom Hrvatska već ima grčki scenarij u tijeku!

    Drugo pitanje koje se dugo diskutiralo je kako riješiti pitanje blokiranih tvrtki i osoba!? Na žalost baš niti jedan od ministara, ali ni naši stručnjaci NE znaju što bi učinili na tom polju! Nitko nije imao hrabrosti reći kako je hrvatskom gospodarstvu potrebna dokapitaliazacija dioničkih tvrtki od strane države preko HNB radi konačnog prekida lanca dugovanja!

    Naravno, za tu svrhu je potrebno dokinuti valutnu klauzulu u potpunosti! U sklopu tog pitanja svi su se složili kako država Hrvatska ima preveliku imovinu, ali baš nitko nije imao hrabrosti reći kako se taj dio imovine jednostavno mora privatizirati! Da, to isto zastupa POMAK i HSP i jedini smo koji na tom stajalištu čvrsto stojimo!

    Riješavanje pitanje kreditnih dužnika, dakle osobna prezaduženost, riješenje nije nitko ponudio! Oni koji su postali prezaduženi zbog vlautne klauzule prema švicarskom franku, jednostavno moraju biti obeštećeni, jer je glavnica i mjesečna rata njihovog duga posve neopravdano rasla zbog pada tečaja Eura prema Franku!

    Oni kojima nisu redovito isplaćivane plaće , država jednostavno MORA isplatiti zaostatke, a naknadu učiniti kroz ovrhu privatnih tvrtki koje nisu isplaćivale plaću! POMAK i HSP jedini se zalažu za takav pristup!

    Svi su se od nazočnih složili kako je drugi mirovinski stup posve financijski ne svrsishodan za Hrvatsku, ali baš nitko od ministara i stručnjaka nije imao hrabrosti reći kako je potrebno taj stup jednostavno dokinuti i ostvareni novac preliti u prvi mirovinski stup!

    Niti jedan od ministara to se nije usudio reći, točnije obećati. Dakako i to je stajalište POMAK-a i HSP-a, jer doista smo jedini koji to želimo učiniti!
    Mogli smo čuti i par doista bizarnih gluposti gospodina Vrdoljaka. Obećao je ukoliko njegova stranka dođe na vlast oni će uravnotežiti državni proračun i istodobno činiti državni poticaj investicijama! To je doslovce obećati novi svjetski rekod u bacanju kugle nakon amputacije obiju šaka!

    Čuli smo i bili i još jednu glupost Vrdoljaka, kako se broj zaposlenih u Hrvatskoj smanjio zbog „rasta produktivnosti“ u hrvatskom gospodarstvu! Utjecaj suvremene tehnologije u hrvatskoj gospodarstvo manje je od mizernosti! Tako nešto samo Vrdoljak može obećati i nitko više! Doista tko može i pomisliti i poželjeti takvog ministra gospodarstva!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP i na gospodarskom programu okuplja desnicu.


    janjiček  srb markovićPredsjednik HSP-a Daniel Srb danas je u Osijeku  izjavio da se u predizborno vrijeme uvijek raspravlja o gospodarskim programima iako oni i premalo i prerijetko budu dominantna tema hrvatskih predizbornih kampanja.

    “U Hrvatskoj nikada do sada nismo imali pravi sadržajni gospodarski program desnice koji ne ide prema tome da se podilazi biračima i da se ne povećava ono što se ne može ispuniti, nego su ti programi popisi lijepih želja,  a rješenja se svode na čarobni štapić” – rekao je Srb i dodao da će u kampanji  za parlamentarne izbore HSP pokazati jedan realan program bez lažnih obećanja, program koji ukoliko se provede donosi bolji život za sve Hrvate. Veću zaposlenost i  otvaranje novih radnih mjesta koja će zadržati Hrvate u Hrvatskoj.

    Predsjednik HSP-a  je najavio predstavljanje elementa tog programa sutra u Središnjici HSP-a u Zagrebu i izrazio vjeru da i gospodarski program može biti sadržaj i čimbenik okupljanja desnice.

    HSP-ov gospodarski strateg Dr Tihomir Janjiček koji je autor Programa  upozorio je na činjenicu da su u Hrvatskoj  gospodarski programi i ljevice i “desnice” gotovo pa isti za sve i da su razlike minimalne, a brkaju se osnovni pojmovi.

    U gospodarstvu se ne zna što je “lijevo”, a što desno”. Za razliku od ljevice  za desnicu je bitna odrednica dominacija kapitala, dominacija tržišta,  dominacija privatne svojine. Desnici nije prihvatljiva državna svojina, subvencije, dotacije i slično

    “U hrvatskoj javnosti se previše laže i obećava nemoguće” – rekao je Janjiček i prokomentirao je intervju koji je dao šef HNB-a Vujčić, s naglaskom da plasira netočne informacije o procjenama gospodarskog rasta u Hrvatskoj, te da krivo tumači procjene rejting agencija za koje dr Janjiček tvrdi da  procjenjuju Hrvatsku kao državu koja nije pogodna za poduzimanje bilo kakvih investicijskih aktivnosti. Vujčićeve izjave je ocijenio bacanjem prašine u oči s ciljem održanja na fotelji predsjednika HNB.-a.

    “Bez radikalnog zaokreta u gospodarstvu nema promjena” –  rekao je Janjiček i dodao da HSP nudi

     -radikalno promjenu monetarno kreditne politike jer sadašnja ne može oživjeti ništa jer je na razini „umjetnog disanja“ a to Hrvatsku ne spašava,
    – promjenu fiskalne politike  koja je trenutno katastrofalna zbog same činjenice da većina prihoda dolazi iz PDV-a  što znači samo najobičniju potrošnju,

    -Hrvati moraju naučiti da ništa nije besplatno i da netko to mora platiti.

    “Gospodarski program HSP-a koji ćemo predstaviti sutra u Zagrebu nije napravljen za jednokratnu uporabu i prigodno, napravljen je zbog spasa Hrvatske. Hrvatska se mora odmaknuti od komunizma, država ne može biti bankomat iz kojeg će se uzimati kako i koliko kome treba. Nudimo drugačiji pristup u financijama, makroekonomskoj politici i drugačiji pristup u shvaćanju vlasništva u Hrvatskoj. Hrvatsko gospodarstvo se mora privatizirati” – rekao je na kraju Janjiček

    hsp

  • Dr Janjiček o POS-u: „komunistički stanovi” u komunističkom mentalitetu


    Hrvatska će se osloboditi ovako nadasve bedastog i diskriminirajućeg komunističkog ponašanja, tek onda, kada svi bivši, ili još uvijek sadašnji „crvendaći“ prestanu više biti u vrhovništvima državne vlasti.

    dr tihomir janjiček glas slavonije
    Imali smo prigodu prije par dana vidjeti na TV postajama problem sa vlasnicima stanova iz „društveno poticane stanogradnje“. Ideja izgradnje stanova na ovaj način došla je davno, još od bivšeg ministra graditeljstva Čačića.

    Kako je Ministar Čačić bio vlasnik više graditeljskih tvrtki i još bio ministar graditeljstva, jednostavno je uočio mogućnost izgradnje stanova koje bi gradile njegove tvrtke. Stanovi bi bili prodavani po nižoj cijeni od tržišne, te bi se time s jedne strane tobože pomoglo „socijalno ugroženima“, a sa druge strane Čačićeve tvrtke bi imale posao i profit. Dakle, jednim udarcem dvije muhe.

    Pred ove zadnje izbore, a na tragu „društveno poticane stanogradnje“, naslušao sam se sličnih „ideja“ od različitih političara. Tako mi je jedan gospodin iz politike rekao kako je potrebno pružiti svoj djeci u Hrvatskoj besplatni smještaj u vrtiće! Na moju opasku kako nemamo dovoljno vrtića na spram broja djece, te da djeca potječu iz obitelji različitog imovinskog stanja, ustvrdio mi kako je to nije istina!  Isto tako sam slušao od jednog drugog političara, kako bi država trebala davati besplatno čestice za gradnju kuća i to samo mladeži, pa se eto mladež ne bi iseljavala!
    Kada sam rekao, što ako nije „mlad“ ili ako proda česticu čim je dobije, jer mu poklonjena? Onda je odgovor tko je „star“ njemu više ni ne treba, a onog tko proda česticu poslati u zatvor!
    Dakle, jasno radi se o besmislicama koje na prvi pogled mogu  doimati se „interesantnim“, ali samo na hotimični pogled. Stoga hajdemo pogledati što je u biti problem sa tom „društveno poticanom stanogradnjom“.

    „Društveno poticana stanogradnja“ pružala je niže cijene stanova po četvornom metru od tržišne cijene. No, te niže cijene nisu bile niže temeljem nižih troškovnika gradnje, nego je ministarstvo graditeljstva, odnosno država, subvencionirala određeni iznos troškova gradnje. Sa druge strane, država je utvrdila „pravila“ tko može podnijeti zamolnicu za kupnju stana iz te „društveno poticane stanogradnje“, jer stanova nije bilo dovoljno, baš kao i u samoupravnom komunizmu!

    Kao i u doba „samoupravnog komunizma“, utvrđivane su „liste“ prioriteta za kupnju stana iz „društveno poticane stanogradnje“. Radi podsjećanja mlađim osobama u ono „zlatno doba samoupravnog komunizma“, stanovi bi bili „darovani radnicima“ na korištenje. „Darivanje“ od strane „društva“ bi se izvršavalo preko tvrtki u kojima su „radnici“ bili zaposleni. Nije se dobivalo vlasništvo, već trajno pravo korištenja stana od strane svih članova obitelji „radnika“, a što od prilike dođe na isto kao i vlasništvo. Nakon smrti „nositelja stanarskog prava“, stan bi ostao supružniku, a poslije kćeri ili sinu.
    Tako je tadašnji ministar Čačić došao na sličnu „ideju“,  kao iz doba „samoupravljanja“, ali za osobni interes kao „kapitalistički element“ svega. Nije ni mogao imati neku drugu ideju, kad je bio i proglašen 1987.  godine „najboljim rukovodiocem“  u ondašnjoj državi.

    Međutim, kada se takva „ideja“ ponovno počne primjenjivati, pa još u tržišnom gospodarstvu, onda se dođe do financijskog promašaja i to goreg nego u vrijeme samoupravnog komunizma. Naime, kupci stanova iz „društveno poticane stanogradnje“ jednostavno bi prodali kupljeni stan po tržišnoj cijeni, koja je bila višestruko viša od kupljene! Isplatili bi svoj kredit i još pozamašnu svotu novca stavili na svoj bankovni račun. Naravno, bivšeg ministra nije bilo briga što će vlasnici činiti sa takvim stanovima. Njegove tvrtke su bile plaćene po tržišnoj cijeni za izvedenu izgradnju, a što je također dobro došlo na njegov bankovni račun. Sve to je plaćeno iz proračuna, koji je danas u debelom minusu!

    Naravno pitanje koje se mora postaviti jeste, a što je trebalo učiniti i pomoći ne samo mladim obiteljima bez stana, već svima koji imaju niske prihode i nemaju stan? Prvo, stanovi se moraju prodavati po tržišnoj cijeni i tu nema razgovora. No, uvjeti kreditiranja morali su imati posebne programe za obitelji sa niskim obiteljskim prihodima. Svaka obitelj morala je posebno biti financijski provjeravana nakon podnošenja zamolnice. Tako bi temeljem financijske mogućnosti kupaca, ali i države i banaka bili odobravani stambeni krediti povoljniji od tržišnih. Dakle, stvorio bi se određeni financijski okvir u smislu visine prihode određene obitelji i mogućnosti kvalificiranja za jeftiniji stambeni kredit.

    Takav kredit bi imao nižu kamatnu stopu, niži gotovinski ulog, dulji rok otplate, a mogao bi se dobiti samo jednom u životu i to znači kod prve kupnje nekretnine! Dakle, takva prodaja nekretnine ne bi mogla donijeti vlasniku stana nikakvu financijsku zaradu preprodajom stana, jer je cijena po kojoj je kupljen tržišna! Sa druge strane, novi stambeni kredit dobio bi se po tržišnim kreditnim uvjetima, jer bi pravo povoljnog kredita prve kupnje bilo iskorišteno. Naravno ako se supružnici rastave, niti jedno više ne bi imalo pravo ponovnog dobivanja povoljnog stambenog kredita prve kupnje stana.
    Zašto onda tako nije učinjeno, jeste pitanje koje se samo po sebi nameće? Zato jer Hrvatska ima još uvijek političare kojima je mozak opran komunizmom, ali sa dodatkom „osobnog interesa“ i to je onaj spomenuti „kapitalistički element“!

    Zbog toga neki političari imaju „ideje“ besplatnih dječjih vrtića, ne sagledavajući jednostavno činjenicu pomanjkanja dječjih vrtića i izvora financiranja njihove izgradnje! Isto tako bi drugi državne čestice pogodne za stambenu izgradnju, jednostavno darovali besplatno i to samo „mladim osobama“!

    Ne razmišljaju o tomu što je to diskriminirajuće i što se darovana čestica može prodati nakon toga kad god se poželi, jer nije kriminal prodati vlastitu česticu! „Komunističke ideje“ su i one o „plaćenom radnom stažu“ za žene koje imaju troje i više djece! Ponižavajuće je i diskriminirajuće nuditi ženama „profesionalno majčinstvo“ samo zbog mirovine!

    To bi se doista moglo nazvat „društveno poticano majčinstvo“! Hrvatska će se osloboditi ovako nadasve bedastog i diskriminirajućeg komunističkog ponašanja, tek onda, kada svi bivši, ili još uvijek sadašnji „crvendaći“ prestanu više biti u vrhovništvima državne vlasti.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr. Tihomir Janjiček : POREZ NA NEKRETNIINE POTREBAN JE HRVATSKOJ


    Porez se mora plaćati za svaki stambeni objekt sukladno određenom pravilniku koji bi uvažavao makro i mikro lokaciju, površinu i starost objekta. Određeni bodovni sustav bio bi utvrđen i temeljem toga utvrđivala bi se vrijednost objekta, primjenom trenutne tržišne cijene, vezano za određeni prostor.

    dr janjiček_srb
    U Hrvatskoj je ponovno nastupila rasprava oko porezne preobrazbe, te se u javnosti pojavilo po tko zna koji put pitanje poreza na nekretnine. Tko god je bio u oporbi uvijek se o tom pitanju negativno izjašnjavao. Međutim, kada iz opozicije dođu u poziciju vlasti, onda posve drugačije govore o porezu na nekretnine. Tako se upravo događa i sada u Hrvatskoj.
    Puk, naravno preplašen svim mogućim plaćanjima i davanjima, odmah se protivi bilo kakvom oporezivanju, bez obzira je li taj porez samo tek puki „dodatak“ postojećim porezima ili će neki drugi biti dokinut ili će pak ukupni iznos plaćanja biti smanjen za socijalno ugroženije slojeve puka! Na sva ta pitanja nitko nikad ne odgovara. Vladajući obično budu toliko „izgubljeni“ i ne znaju pružiti objašnjenje i odgovor, dok je oporba uvijek toliko „tvrdoglava“ u ponavljanju kako je to „samo novi dodatni porez“. Stoga valja objasniti što se događa, zbog čega i kako bi u biti to trebalo promatrati, ali i riješiti.

    Uvođenje poreza na nekretnine utvrdio sam u gospodarskom programu HSP još 2014. godine, koji smo nazvali „porez na bogatstvo“! Posve ispravno je bilo stajalište, kako se problemi „muljaže“ iz privatizacije ne mogu nikad riješiti, jer jednostavno ne mogu. No, može se voditi ispravna porezna politika sa kojom bi se uvažavala socijalna situacija puka, te bi se najveće porezno opterećenje stavljalo na imućniji sloj nacije.
    Porez na nekretnine trebao bi ne samo „zamijeniti“ komunalnu naknadu, već u biti dati jedan novu kakvoću u poreznoj politici u smislu strukturne promjene. Naime, održavanje infrastrukture, poput vodovodnih cijevi, kanalizacije, plinske mreže, elektro dovodnih kablova, nogostupa, uličnog asfalta, sve to se izdržava iz poreza na nekretnine, zemljište i objekt. Taj porez morao bi odlaziti u županijske i gradske proračune. Upravo županije i gradovi skrbe o svim spomenutim urbanim potrebama. Taj porez na nekretnine bi uključivao i porez na česticu i porez na samu stambenu ili poslovnu nekretninu na kojoj se taj poslovni ili stambeni objekt nalazi.
    Komunalna naknada se naplaćuje po korisnoj površini nekretnine, točnije objekta, a to nije socijalno osjetljiva naknada. Sama čestica mora biti oporezovana, jer cesta, nogostup prolaze kraj čestice neovisno ima li stambenog prostora ili ne!

    Porez na nekretnine plaćao bi se po površini i čestice i stambenog ili poslovnog objekta! Nije u redu da svi plaćaju po površini korisnog prostora objekta kao do sada, jer cesta i nogostup ne idu oko kuće, već oko placa! Više treba i ceste i nogostupa oko većeg objekta nego oko manjeg objekta. Dakle, onaj tko ima veću česticu i kuću. Kada su stanovi u pitanju, obično se zaboravlja, stanovima bi porezi bili niži, jer su na katu, pa se porez na česticu gdje je locirana zgrada dijeli na broj stanova. Zbog toga su građeni visoki objekti, jer je porez po četvornom metru čestici bio veoma visok na „zapadu“! Kod nas je to bio više „modni trend“! Takav porez ima svoju socijalnu odrednicu, jer tko posjeduje veću površinu čestice, kuće, stana, plaća više poreza, a tko posjeduje manju površinu plaća manji iznos poreza.
    Ne može biti izuzetaka, kako se spominje iz vladinih krugova, pa tko ima jednu nekretninu neće na nju plaćati porez!? To je posve pogrešno! Nije isto imati stan od 200 metara četvornih u središtu Zagreba i stan od 50 četvornih metara u središtu Sesveta! Zašto bi oba vlasnika bila oslobođena plaćanja poreza? Još, ako bi u onom prvom stanovale dvije osobe, a u ovom drugom 4, onda bi stvar bila još i gora!

    Porez se mora plaćati za svaki stambeni objekt sukladno određenom pravilniku koji bi uvažavao makro i mikro lokaciju, površinu i starost objekta. Određeni bodovni sustav bio bi utvrđen i temeljem toga utvrđivala bi se vrijednost objekta, primjenom trenutne tržišne cijene, vezano za određeni prostor.
    Naravno, određeni povrat plaćenog poreza činio bi se na koncu svake godine za vlasnike nekretnina čiji su prihodu po određenoj skali bili niski. No, to bi se moralo činiti za svaku osobu, ili obitelj pojedinačno!

    Hrvati se moraju osloboditi „kolektivističkog“ pogleda na život! To je prošlost samoupravnog komunizma koja nas je i dovela bila do propasti baš svega!
    Zalagao sam se u svim programima koja sam napravio za HSP za uvođenje obveze prijave svih prihoda svakog hrvatskog državljana na koncu kalendarske godine u periodu od 1. siječnja do 31. ožujka naredne godine! Bez ikakve razlike je li osoba prijavila svoje boravište na ovoj ili onoj adresi, jer to je ne bitno!

    Porez se plaća na prihod, a ne na adresu! Isto tako, ne bitno je podrijetlo prihoda, je li to od dividende, iznajmljivanja stana ili zemlje! Plaća se na visinu prihoda, a ne podrijetlo prihoda! Isto tako, svaki državljanin bi bio obvezatan prijaviti svoje prihode, pa i oni koji uopće nisu imali prihode! Zbog toga što se onda ne bi dogodilo da netko odjednom ima 5 milijuna Kuna, a ostvario ih je „prije tri godine“, tada nije prijavio nikakav prihod, no dokaza da nije ništa imao ne bi bilo!

    U kreiranju porezne politike ne može se, ne smije i ne treba osvrtati na iznimke i donositi prosudbe za sve temeljem takvih slučajeva, poput ministra Tolušića i njegovog pristupa „stara baka“! Ne može mjerilo za poreznu politiku biti „problem“ stare bake iz nekog sela, koja je naslijedila raspadajuću kuću svoje sestre i ni sama ne zna što bi sa tom kućom! Sama baka je svjesna da kuća vrlo malo vrijedi, ali ona bi je prodala za viši iznos od onog što vrijedi i eto „ne pravde“!

    Porez na nekretnine morao bi plaćati i DUUDI na sve one nekretnine koje nisu u uporabi, a posjeduje ih država.
    Nitko neće imati razumijevanja za Hrvatsku kada traži kredit za uravnoteženje proračuna, a istodobno država posjeduje više tisuća nekretnina u svom vlasništvu! To je vrijednost koja se mora unovčiti. Jednostavno, te se nekretnine moraju prodati! Isto tako, naše tržište nekretnina je vrlo mrtvo, jer prodavca u principu ništa ne vodi ka prodaji nekretnine. Vrlo često možemo čuti kako netko već „tri godine prodaje nekretninu“ i „ne može“ je prodati!? Jednostavno, osoba traži i očekuje cijenu koju ne može dobiti na tržištu! Kada bi svake godine vlasnik, odnosno prodavac, plaćao porez na nekretninu, onda bi i vlasnici bili malo više zainteresirani za prodaju!

    Gospodin Sever je nedavno na jednoj TV postoji gostovao kao predstavnik sindikata. Na žalost, gospodin Sever i dalje živi u samoupravnom snu, pa mu smeta pad cijena nekretnina koji bi se po njemu eventualno dogodio uslijed rasta ponude nekretnina na tržištu zbog uvođenja poreza na njih! Zato mu je bolje i dalje posjedovati nesvrsishodne nekretnine, bilo da su to privatne osobe ili država. Drugim riječima tavorenje kakvo je do sada bilo.

    Hrvatska će postati atraktivna svim ulagačima, koji bi započeli poslovanje samo ako ima neku pogodnost prema konkurentima iz inozemstva. Jeftinije nekretnine bile bi upravo ta pogodnost i mogućnost. Tržište nema milosti i svodi na novčanu realanost, ali i mogućnost i šansu.

    Hrvatska javnost mora se suočiti sa jednostavnom činjenicom, Hrvatska se nalazi pred stečajem kao država! Nitko nikad nema povoljne cijene kad rasprodaje imovinu u predstečajnim okolnostima, pa stoga svatko tko je na stajalištu gospodina Severa, on je na stajalištu neka sve ide kao i do sada! No, spas od stečaja time se neće dogoditi. Izbjegavanje stečaja, ili minimiziranje štete od mogućeg stečaja uvijek se čini prodajom imovine i to prije svega nekretnina.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr TIHOMIR JANJIČEK: U nadolazećoj globalnoj krizi Hrvatska se treba okrenuti prema SAD-u i dijaspori!


    Nova Hrvatska vlada se mora strateški vezati za SAD, jer je Hrvatskoj potreban novac, ulaganja u gospodarstvo! Drugi izvor je hrvatska dijaspora diljem svijeta!
    janjiček

    Gospodarska kriza u svijetu ponovno dobiva svoj novi “poticaj”. Zamjetne su promjene na robnim burzama, gdje cijene vrtoglavo padaju. Zamjetan je i pad na burzama vrijednosnica! Kineske burze vrijednosnica su tijekom tjedna više zatvorene nego otvorene! Cijena nafte ponovno pada na svjetskom tržištu. Dakle, sve je u padu na svjetskim burzama i nameće se pitanje samo po sebi što se sada događa, zašto i što se može očekivati?

    Od prilike ciklus svjetskog gospodarstva je 7 godina. Dakle, uvijek nakon 7 godina rasta dođe određena kriza, pa oporavak i tako dalje. Nakon izbijanja svjetske gospodarske krize 2008 godine, proces oporavka zapravo uvijek počne poslije godinu dana ili dvije. Ovo je 2016 godina i to je sada od prilike vrijeme kada se počela ponovno događati kriza. Ne treba biti previše opterećen sa tim “modelom” svakih 7 godina, to nije nigdje zapisano kao pravilo, već je samo uočeno kao neki vremenski hod.

    Na žalost, svjetsko gospodarstvo se nije oporavilo u punom smislu riječi od 2008 godine, posebice ne gospodarstvo EU, ali nije puno bolje ni u Kanadi, SAD ili Japanu. Jedino gospodarstvo koje je doista bilježilo ozbiljan rast BDP bilo je kinesko. Stoga je sadašnje slabljenje gospodarstva u svijetu općenito vezano najviše za Kinu. Naime, Kina nije više “periferija” gospodarstva u svijetu, već njegov važan sudionik i dionik, pa je poremećaj u njezinu gospodarstvu čimbenik poremećaja u gospodarstvu svijeta.

    Državno vrhovništvo Kine, bilo je previše ohrabreno izvrsnim rezultatima rasta BDP tijekom zadnjih dvadesetak godina, pa je odlučilo promijeniti svoju političku i ekonomsku strategiju. Kineska država je odlučila učiniti ozbiljne izdatke iz državnog proračuna za jačanje oružane moći Kine i bolju zaštitu okoliša nego prije.

    Jačanje oružane moći Kine čini se isključivo iz imperijalističkih razloga, konkretno nastojanja zauzimanja određenih otočja Japana. No, prema tim otocima svoje prste pruža i Putin, pa zato Kina jača svoju oružanu moć! Na Japan se gleda kao na buduću žrtvu! Mada su i Rusija i Kina praktično u “ekonomskom savezu”, politika je još uvijek “najstarija profesija”. Upravo zato je Japan dobio “zeleno svjetlo” od SAD da ojača svoju vojnu moć i može intervenirati izvan granica Japana. Kada je u pitanju onečišćenje okoliša, nije to doista briga kineskih vlasti za okoliš, nego su Kinezi jednostavno došli do razine kada moraju po ulicama svojih gradova hodati sa plinskim maskama. Broj oboljelih raste iz godine u godinu drastično!

    Zrak i voda su onečišćeni do maksimuma, pa praktično imamo oboljele od male djece do odraslih baš zbog tih razloga! Očekivana starosna dob drastično je smanjena. Kineska zdravstvena zaštita još uvijek je najvećim dijelom besplatna, odnosno financirana iz državnog proračuna. Upravo ti izdaci prebrzo rastu!

    Čim neka zemlja kao Kina odluči ići u ozbiljan rast izdataka za naoružanje i zaštitu okoliša, onda više nema visokog rasta BDP kao prije. Kineski BDP jeste rastao u prošlosti preko 10%, ali sadašnjih 7% je jednostavno laž! Kineski BDP sada NE raste. Pošto je kinesko gospodarstvo u ozbiljnom padu, potražnja za sirovinama na svjetskom tržištu je u padu, jer su glavni kupci a svjetskom tržištu bili korporacije iz Kine! Kako je ponuda sirovina na svjetskim robnim burzama bitno ne promijenjena, a tražnja ozbiljno smanjena, cijene sirovina su u padu.

    Pošto BDP ne raste, ili barem ne koliko je potrebno za stabilnost kineskog gospodarstva i državnog proračuna, onda istovjetni porezni postotci daju znatno manji priljev novca u državni proračun Kine nego prije. Kina je praktično po prvi puta suočena sa ozbiljnim deficitom u državnom proračunu. Naravno, potreba koja se sama po sebi nameće je uravnoteženje državnog proračuna. Kineska država jednostavno uzima kredite od središnje nacionalne banke, baš kako to čine i sve druge države. To za sobom donosi posljedicu uvećanja novčane mase u gospodarstvu! Problem je to što Kina ima kao i Hrvatska, da tako kažem “valutnu klauzulu”, odnosno njezin tečaj je fiksan prema US dolaru. Dakle, sa uravnoteženjem državnog proračuna Kine došlo se do problema rasta inflacije i stabilnosti tečaja koji je formalno “stabilan”! Kina zato prazni svoje devizne pričuve i održava fiksni tečaj Juana.

    Upravo pad BDP u Kini ponukalo je vlasnike kapitala na prodaju dionica kineskih korporacija i praktično momentalnu novčanu konverziju iz Juana u američki dolar. Kapital iz Kine se povlači u SAD. Razlog je to što američko gospodarstvo bilježi rast BDP-a od nekih 3%, a inflacije nema u SAD. Zbog toga su kineske burze dionica svaki drugi dan zatvorene, jer im prijeti potpuni slom! Prevelika količina dionica se naglo nudi na prodaju, dakle ponuda je naglo uvećana, a istodobno potražnja je ne bitno promijenjena!

    Naftu ne treba gledati kao ostale sirovine, jer je to specifični oblik sirovine. Pad cijena sirove nafte isključivo je posljedica ratnog angažmana država izvoznica nafte, pa im nikakav dogovor u OPEC-u ne odgovara. Uvećali su ponudu nafte na svjetskom tržištu proizvođači nafte iz zemalja koje ratuju, kako bi kupovali oružje i streljivo koje se brzo troši u ratu. Dakle, govorim o Južnoj Arabiji i Iranu, koji poslije više desetljeća ponovno ima pristup svjetskim burzama nafte.
    Rusija je isto tako enormno uvećala svoju ponudu nafte, zbog rata u Siriji i Ukrajini, a gdje će Putin još činiti agresije tek ćemo vidjeti. Stoga je cijena sirove nafte još više pala. Iskreno, ratu se ne vidi kraj, a postoji ozbiljna mogućnost izbijanja rata između Irana i Saudi Arabije. U tom slučaju bi cijena sirove nafte zasigurno još drastičnije pala!

    Što bi Hrvatska strategija trebala biti u ovom “bosanskom loncu”? EU je posve slomljena i gospodarski i politički. Naime, velika seoba naroda iz Azije u Europu posve je slomila gospodarstvo EU! Euro kao valuta nije bila nikad slabašnija nego je sada. Sva financiranja tzv. “izbjeglica” vrši si kroz proračunske deficite i kredite koje vlade država EU uzimaju od Europske Središnje Banke. To se poglavito odnosi na Njemačku, Italiju i Francusku, ali i druge države. Njemačka je glavnu pometnju i izazvala i praktično dovela EU do pred SLOM!

    Zbog toga su izjave bivšeg premijera Milanovića, ali i inih hrvatskih ministara kao “mi ćemo kako Njemačka kaže”, bile krajnje imbecilne! Veličina Njemačke, ne govori baš ništa o “veličini pameti” njemačkih političara, ili konkretno rečeno Angele Merkel!
    Nova Hrvatska vlada se mora strateški vezati za SAD, jer je Hrvatskoj potreban novac, ulaganja u gospodarstvo! Drugi izvor je hrvatska dijaspora diljem svijeta!

    EU nema ni novca ni znanja za izlazak iz krize! Znači, tako potreban novac za Hrvatsku treba tražiti gdje ga ima, a SAD i dijaspora jedini imaju. Važan smo geostrateški čimbenik u sredozemlju, baš kao i nekad bivša država! Sadašnji “hladni rat” je prilično “vruć”, a Hrvatska je važna kockica u svemu tome.

    Dijaspora, ona sigurno nije financijski jaka kao neka druga ishodišta novca, ali uvijek ima i želje i ljubavi prema Hrvatskoj jer im je Domovina, što drugi nemaju!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP-ov kandidat na listi za dijasporu dr Tihomir Janjiček: Minimalna plaća mora biti 25 Kn iskazana kao SATNICA


    dr janjiček

    Minimalna plaća mora biti 25Kn iskazana kao SATNICA! Svako kašnjenje isplate plaće dulje od 3 dana povlači kaznenu odgovornost i intervenciju financijske policije. Samo na taj način uvest će se financijska disciplina.

    Gotovo sve stranke se natječu koja će nešto „darovati“ puku, kako bi si priskrbila glasove. Zbog toga želim u ime HSP staviti temeljenih nekoliko točaka našeg gospodarskog programa i kratko objašnjenje.

    • Dokinuće valutne klauzule prema bilo kojoj inozemnoj valuti.
    • Sprovedba „bailout“ programa financijskog ozdravljenja gospodarstva.
    • Primat u kreditiranju dati izvoznim poslovima i poslovima sa niskom uvoznom komponentom.
    • Uspostava satnice kao sustava za plaće sa minimalnom plaćom od 25Kn po satu, svako kašnjenje isplate plaće dulje od 3 dana bilo bi kazneno djelo.

    Valutna klauzula ograničava Hrvatsku u njezinoj mogućnosti za kreditnom ekspanzijom u svrhu gospodarskog razvitka koji bi bio prvenstveno oslonjen na nacionalne resurse. U ovome trenutku Hrvatska to jednostavno NE može učiniti, jer za svaku kreditnu ekspanziju mora si kupiti Eure kao pokriće za odobreni kreditni iznos u Kunama. Kako sam već više puta napominjao, Kuna u svakom trenutku mora imati u sebi omjer 1Kn = €0,13.

    „Bailout“ program sa valutnom klauzulom NIJE moguć. Program se sastoji u tomu što bi se učinila dokapitalizacija poduzeća dioničkog tipa na određeneo vrijeme, tri do pet godina i samo ona koja su većinski u vlasništvu Hrvatskih Državljana ili Države Hrvatske. Taj program nam je potreban zato što bi smo sa tim programom uspostavili solvetnost poduzeća, odnosno omogućili bi poduzećima ravnotežu između plaćanja i potraživanja.

    Sa takvom financijskom konsolidacijom poduzeća omogućio bi se njihov razvitak i rast zaposlenosti. Sve priče o razvitku malog i srednjeg poduzetništva padaju u vodu, ako su krupna dionička poduzeća u krizi. Zbog toga što je sitno i srednje poduzetništvo samo patitelj krupnog dioničkog poduzetništva.
    Sa dokinućem valutne klauzule omogućeno bi bilo kreditiranje gospodarstva koje bi bilo razlikovano u smislu olakšanog kreditiranja za izvozne poslove, poslove gdje je izvozna komponenta viša od uvozne komponente, te poslove koji bi imali vrlo nisku uvoznu komponentu od svega 10% ukupnog ulaganja.

    Potrošačko kreditiranje bi također bilo razlikovano u smislu olakšanog kreditiranja robe iz domaće proizvodnje i otežanog kreditiranja robi iz uvoza. Samo na taj način hrvatsko gospodarstvo bi dobilo snagu za uključivanje u tržište EU, jer pri sadašnjoj situaciji uključivanje jednostavno nije moguće.

    Hrvatska Država mora KONAČNO stati na kraj pljački zaposlenika, ali i sirotinjskom plaćanju zaposlenih. Prije svega plaće moraju biti isplaćivane kao SATNICA, a ne više kao mjesečna plaća. Tada neće više dolaziti do zloporabe poslodavaca i zahtjevanju od zaposlenika „dovršetak posla“ i onda odlazak doma.

    Sustav mjesečne plaće omogućava poslodavcima zloporabu koja traje svih ovih godine, gdje zaposlenici odrade po trećinu ili četvrtinu radnog vremena više nego je propisano. Minimalna plaća mora pružiti makar kakav takav život. NE moguće je živjeti sa 2,000Kn ili 3,000Kn mjesečno, plaća mora biti barem 4,000Kn mjesečno! Stoga inzistiramo na plaći od 25Kn na sat za najniže plaćeni posao.
    Svi „iskazuju“ vrhunsku brigu za djecu čiji roditelji ne mogu platiti doručak svojoj djeci u školi. Te se svi sada utrkuju iskazati dušobrižljivim i donirati novce za doručak siromašne djece. Međutim,

    NITKO ne postavlja pitanje, ako roditelji djece nemaju niti za doručak vlastitoj djeci, mogu li priskrbiti djeci uopće OBJED!? Nitko se ne pita imaju li roditelji za doručak ili objed!? Zar ne bi trebala čitava obitelj imati za doručak, ručak i večeru hrane!?

    Dokle će hrvatski ljudi biti plaćeni tako JADNO, pa im  je čak idoručak za djecu LUKSUZ!  Zar onih 1% hrvatskih milijardera doista zavrjeđuju svoje milijarde na račun gladne djece! Stoga, minimalna plaća mora biti 25Kn iskazana kao SATNICA! Svako kašnjenje isplate plaće dulje od 3 dana povlači kaznenu odgovornost i intervenciju financijske policije. Samo na taj način uvest će se financijska disciplina.
    A sada  neka Hrvatski Puk bude siguran, HSP u svom programu podržava izlazak iz gospodarske krize, ali životni standard dostojan čovjeku.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP JEDINI ZNA ŠTO JE ČINITI U GOSPODARSTVU


    dr janjiček_srb
    Ponovno se u hrvatskim glasilima, bilo tiskanim ili elektroničkim pokušava objasniti svjetska eknomska kriza zbrkanim prikazivanjem podataka. Tu se onda utrpavaju skupa središnja monetarna vlast u SAD, pa Pepsi Cola, pa S&P, Deutsche Bank, pa kamatna stopa je loša zato što je niska i sve tako bez glave i repa. Onda se na sve to kao začin dodaje „ne odgovornost“ bankara, pa pohlepa banaka i slično.
    Pričemu nije jasno zašto je niska kamatna stopa LOŠA i za time se žali, ali isto tako i ne govori zašto bi viša kamatna stopa bila DOBRA i što se preželjkuje. Dakle, svjetska ekonomska kriza koja je pogodila svijet i koja još uvijek traje, manje ili više izraženo, nikako joj se ne spoznaje uzrok, već se sve i svašta utrpava u isti koš. Stoga valja pogledati zašto su kamatne stope niske u SAD i što se doista događa.
    Svi problemi koje sada imamo u financijskom svijetu dolazi od procesa tzv. „deregulacije“ bankovnog sustava poslovanja u SAD. Ta famozna deregulacija učinjena je još u vrijeme bivšeg američkog predsjednika Bill Clintona. Vjerovalo se kako će tzv. „deregulacija“ pojednostaviti i pojeftiniti bankovno poslovanje, te omogućiti veću pokretljivost kapitala, što će pokrenuti s još većim zamahom američko gospodarstvo.
    Ta „deregulacija“ u biti je samo snizila kriterije za odobravanje stambenih kredita. Brojne obitelji koje u suštini nemaju dostatan mjesečni prihod, ili možda još bolje rečeno nemaju SIGURAN prihod uspijevale su dobijati stambene kredite. Sve se opravdavalo time što je „deregulacija“ donosila pojeftinjenje bankovinih transakcija, te je baš to pojeftinilo kredite. To je u suštini početna greška.
    Dakle stambene štedionice, te brojne komercijalne banke odobravale su praktično masovnije stambene kredite nego što bi to činile uobičajno. Naravno, većina banaka ili stambenih štedionica odobravale su njihovim klijenatima ne samo te stambene kredite, već i kreditne kartice, gotovinske kredite, kredite za automobile i slično.
    Ideja je bila ta da banke više nisu bile te koje bi skrbile o redovitom plaćanju kredita svojih dužnika, nego su ta svoja kreditna potraživnja prodavale investicijskim bankama, „Goldman Sach“, „Morgan Stanlez“, „Lehman Brothers“, „Marrill Lynch“, „Bear Stearn“.
    Investicijske banke su onda od svih tih spomenutih kreditnih dugovanja klijenata kreirale tzv. „VRIJEDNOSNICU“ u obliku tzv. „skupne dužničke obveze“ i prodavale ih investitorima, poznatu kao „CDO“. Među investitorima našli su se dva konglomerata osiguravajućih tvrtki, kao „Citigroup“ i „JP Morgan“, pa osiguravajuće tvrtke kao „AIG“, „MBIA“, „AMBAC“, ali i drugi brojni investitori DILJEM SVIJETA! Naravno, mirovinski fondovi se odmah uključuju u investicijske pothvate. Tako banke koje su na početku odobravale kredite klijentima više nisu brinule isplaćuju li dužnici svoje obveze, ili ne! Nije ih interesirala niti njihova kreditna sposobnost, jer će to inako prodati investicijskim bankama. Međutim, niti Investicijske banke nije interesirala kreditna sposobnost dužnika isto tako, jer su oni formirali te vrijednosnice „CDO“ i prodavali investitorima! Svaka vrijednosnica u SAD mora biti financijski ispitivana i potvrena u smislu financijske sigurnosti njezinom vlasniku. Tako je taj formirani „CDO“ bio ispitivan od tvtke „Moody’s Standard&Poor’s Fitch“. Ta tvrtka je svaki puta procijenjivala finacijsku sigurnost vrijednosnici „CDO“ sa rankom AAA, što je najviša moguća sigurnost.
    Cijene nekretnina su vrtoglavo rasle, kuće u Floridi imale rast cijene od po 30% do 50% u samo jednoj godini. Cijelokpna situacija je izgubila kontrolu, pa su cijene nekretnina od 2002. do 2006. porasle za preko 80%! Naravno, tako nešto je NE moguće u normalnim okolnostima. Onda je predsjednik Bush ušao u rat s Irakom. Američko gospodarstvo se preorijentiralo sa mirnodopskog na ratno! Država je temeljem Bushova programa sa kojim je pobjedio na izborima odlučila sniziti sve poreze za 30%, te je nastupio nagli pad priljeva novca u državni proračun SAD. Sa druge strane, ulaskom u rat SAD je uvećao odljev novca iz proračuna što je dovelo SAD iz stanja suficita u stanje deficita! Tiskali su se američki Dolari kao palačinke u palačinkarnicama. Tečaj se srozao na „jagodine grane“.

    Primjera radi, jedan kanadski Dolar je vrijedio US$0.55, samo par godina prije rata u Iraku, onda je odjednom došao na C$1=US$1!!! Zbog naglog rasta potražnje za sirovom naftom izazavane ogoromnim uvećanjem potrošnje američke vojske, cijena sirove nafte došla je na preko US$150 od početnih US$20!!! „Optuživana“ je Kina i Indija, kako se previše voze u autima, što je izazvalo rast potražnje sa sirovom naftom, što je bila BEDASTOĆA!
    Rat je okončao u Iraku, SAD ušle u ogromni deficit proračuna i bilance plaćanja prema inozemstvu. Tada SAD počnju smanjivati vojnu potrošnju, povlačiti se iz Iraka, pa su brojni poslovi GAŠENI preko noći! Prelazilo se sa ratnog na mirnodopsko gospodarenje. MILIJUNI ljudi su ostajali bez posla i cijene nekretnina su VRTOGLAVO padale. Čak su se na koncu prodavale na aukcijskom tržištu!

    Jednostavno dogodio se potpuni financijski slom bankarstva. NITKO više nije želio kupovati „CDO“, jer vlasnicima nije donosio NIKAKAV prihod. Povodom tog stanja, znalo se da će američke banke započeti prodavati dionice europskih banaka koje su posjedovale, kako bi nekako pokrile financijske dubioze koje su se dogodile! Znalo se i to da će time i europske banke doživjeti KATAKLIZMU, jer će nagli rast ponude eruopskih bankovnih dionica, voditi izravno u njihov bankrot!
    Hrvatska je u to vrijeme „vozila“ u članstvo EU u „petoj brzini“, za koju su se SVI složili i SDP i HDZ i sve ostale stranke, OSIM HSP!!! Suština „pete brzine“ bilo je guranje pod sag SVIH financijskih malverzacija unutar Hrvatske i pokriće kroz kredite iz inozemstva! Zbog poznate valutne klauzule prema Euru, krediti su uzimani kod inozemnih komercijalnih banaka! Dakle, cijelokupni financijski svjetski sutav se URUŠAVAO brzinom svjetlosti i bilo je jasno da će Hrvatska vrlo brzo biti u financijskom KOLAPSU. Samo jednoj osobi to nije bilo jasno i to je bio ondašnji ministar Ivan Šuker! Doista, blasfemično je Šuker uvjeravao hrvatsku javnost kako ova kriza u svijetu “nema veze“ sa Hrvatskom! Bilo je to jednako blasfemično  kao i kada je Izetbegović uvjeravao javnost BIH, kako rata u BiH neće biti!

    Dodatni krediti se nisu mogli odobravati nikomu, pa ni Hrvatskoj. Banke je trebalo spasiti i u SAD i u EU, zato je iznađeno riješenje u „bailout“ programu u SAD! Taj je program bio „privremena dokapitalizacija“ banaka, ali i svih drugih sudionika u gospodarstvu, kako bi preživjeli i očuvali funkcioniranje gospodrastva i zaposlenost kakvu takvu! MILIJUNI su izgubili kuće, čitavi GRADOVI su ostajali bez vlasnika i stanara diljem SAD po sili zakona, jer nisu plaćali svoje kreditne otplate! Iskapčana je struja, voda, kanalizacijski sustav, jer baš NITKO to nije koristio više. NIJE BILO LJUDI u kućama i zgradama. Detroit kao grad doista NE postoji, već sam RUŠEVNE zgrade! DOSLOVCE Amerikanci su živjeli pod ŠATORIMA! O tomu hrvatska javnosta JAKO MALO zna!
    U Europi je nastupila PANIKA! Države kao Italija, Španjolska, Portugal, Grčka, Irska, Island, našle su se pred BANKROTOM! Trebali su hitno kredite, ali nije bilo banaka koje bi im odobrile, jer su ostale bez novca! Trebala je i Hrvatska kredite i ona je otišla u suštini u BANKROT! Ekonomska aktivnost Hrvatske jednostavno je STALA! U takvom stanju stvari, pojavlju se „MUDRACI“ koji bi uvodili Euro! Euro kao relativno mlada valuta, našao se pred PROPAŠĆU, jer je općenito EU utemeljena na EKONOMSKO-FINANCIJSKOJ koristi, a sada se pojavila ŠTETA! Ono što je EU držalo na okupu, KORIST, nestalo je i pojavilo se ono što je dovodi u rasap, ŠTETA!
    Njemačka je željela izbaciti i Grčku i Španjolsku i Portugal iz monetarne unije EU! No, EU je bila „narcisoidno samodopadljiva“, pa tu opciju nisu predvidjeli u nikakvom institucionalnom obliku! Zbog toga je Island povukao svoju zamolbu za članstvo u EU, jer su skužili da će lakše izići iz krize sami, nego sa EU i Eurom! Samo je „naša“ ministrica Pusić LUPETALA kako je za Grčku najbolje ostanak u EU! Dr. Tuđman je jednom prigodom rekao „blago budali kad ništa ne razumije“!
    Grčka je željela sam izići iz monetare unije EU, ali nije mogla, jer nije predviđen sustav za to!
    Oživljavanje gospodarstva u SAD započelo je sa obranjem kamatne stope i omogućavanjem preobrazbe njihova gospodarstva sa „ratnog“ na mironodopsko, a za to trebaju novci. Agregatna nacionala potražnja u SAD je bila MIZERNA, te su jeftini krediti korišteni za oživljavanje potražnje, a „bailout“ za oživljavanje agregatne ponude!
    Takav program sam PROPAGIRAO i ja u Hrvatskoj u ime moje stranke HSP! Kako bi spasili postojeće korporacije i očuvali poslove i zaposlenost. No, Rohatinski nije imao BLAGE VEZE što mu je činiti, a ministri Šuker, Linić i Lalovac bili su financijski KLAUNI! Hrvatska je mogla primjeniti taj metod, jer je imala i ima još uvijek Kunu kao svoju nacionalnu valutu! Niti jedna druga država u EU sa Eurom to NE može!
    EU se odlučila na financijsko iscrpljivanje valutnih pričuva država iz EU, koje nisu imale Euro kroz kreditiranje vezivanjem za tečaj Franka, jer je EU morala bjesomučno tiskati Eure, kako bi spasila vlastite banke i korporacije.

    Stoga svaki priljev novca u NJIHOV bankovni sustav izvan „tiskare novca“ bio je dobro došao za njih! Zato su to podržale vlade i države tih banaka i zato danas prijete Hrvatskoj tužbama! Bohaček kao njihov opunomoćenik je NAJGLASNIJI, a istu ulogu ima i sadašnji guverner Vujčić, istu je imao i Rohatinski!

    Ja sam predložio u ime HSP-a konverziju kredita sa tečaja Franka na tečaj Eura, zato da barem koliko toliko SPRIJEČIM financijski kolaps Lijepe Naše i OGROMNI rast nezaposlenosti! Dugo se premijer predomišljao i konačno prihvatio HSP-ov prijedlog! IZDAJNICI su odmah skočili, Bohaček i Vujičić protiv odluke premijera!

    HSP je samnom kao finacijskim stručnjakom stranke, odigrao NAJPOZITIVNIJU ULOGU u Hrvatskoj pred ugorzom sveopće financijskog bankrota Hrvatske! Na žalost, DOBRE stranke i DOBRI ljudi uvijek su NAJMANJE nazočni u hrvatskim glasilima, bilo tiskanim ili elektroničkim. Pojavljivali su se „stručanjaci“ i tzv. „lijevi“ i tzv. „desni“ i doista LUPETALI na TV postajama!

    Stoga HRVATICE i HRVATI imajte POVJERENJE u VAŠ HSP, mi smo doista JEDINA STRANKA koja je u vrijeme najtežih financijskih problema Hrvatske od njezine suverenosti, imali ZNANJA za izlazak iz krize!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: ZAŠTO RASTE TEČAJ AMERIČKOG DOLARA?!


    dr janjiček
    U hrvatskoj javnosti ponovno se najavljuje „bura“ oko promjene američkog tečaja i njegovo jačanje. Gotovo da nema tiskovine koja se nije oglasila ovog tjedna i najavila za sljedeći tjedan velike promjene. Glavno pitanje je što će biti sa američkim Dolarom, Eurom i Frankom. Prigodom sastavljanja mog prošlog priopćenja namjerno sam zaobišao odgovor zbog čega raste tečaj američkog Dolara, te sam to tobože objasnio „važnošću“ američke valute kao svjetske valute. To jeste ne sumnjivo točno, ali time se ne može objasniti promjena tečaj, koju svi očekuju i nitko je doista NE zna objasniti.
    Ostavio sam i slobodu hrvatskim stručnjacima za objašnjenje i pogledam imali barem nekog tko prati i RAZUMIJE zbivanja na svjetskom tržištu i može makar neko objašnjenje pružiti. Iskreno sam se ponadao kako će se barem netko javiti i nešto reći u svezi toga, no do danas nitko se nije javio.
    Čak niti oni uvaženi stručnjaci koji tako učestalo nastupaju na hrvatskim TV postajama, čim se neka ekonomska promjena dogodi. Razlog je jednostavan, ne znaju odgovor.
    Dakle, na svjetskom tržištu se događa promjena slabljenja gospodarstva Kine. Kako sam već i ranije o tomu govorio, kinesko gospodarstvo ulazi u recesiju. Ta recesija donosi za posljedicu pad priljeva novca vlasnicima dionica, koji se stručno naziva dividendom. Točnije rečeno, tržišna vrijednost dionica pada, pa se događa praktično kao da se dividenda isplaćuje umanjenjem vrijednosti dionice! Upravo tu situaciju svi vlasnici kapitala rješavaju na jednostavan način, odlučuju se prodati takve dionice na tržištu vrijednosnica.
    Naravno, pitanje koje se nameće samo od sebe je kakva je poveznica između tih dionica i tečaja američkog Dolara?
    Vlasnici dioničkog kapitala u Kini su najvećim dijelom iz SAD! S relativno naglim i masovnim uvećanjem ponude kineskih dionica s jedne strane dolazi do pada cijena tih dionica. Sa druge strane, novac primljen od prodanih dionica, američki vlasnici ih istodobno mijenjaju iz Juana u Dolar! Takvo kretanje donosi jačanje potražnje za Dolarom i tečaj američkog Dolara raste.
    Kineska središnja banka mora praktično prazniti svoje valutne pričuve koje ima u američkim dolarima i iznositi na tržište kako joj se njezin umjeti fiksirani tečaj ne bi remetio! Problem je taj što kineska središnja banka, unatoč obilnosti svojih valutnih pričuva, jednostavno nema dovoljno američkih Dolara u pričuvama! Zato sada prazni svoje valutne pričuve u drugim valutama, prodajući ih na valutnim burzama, a tu su najveće pričuve u Eurima. Stoga kineska središnja banka sa Eurima otkupljuje američke dolare na valutnim burzama kako bi mogla isplaćivati američke vlasnike kineskih dionica, jer ih odmah konvertiraju u američki Dolar!
    Zbog toga se događa paradoksalni slučaj, koji sam spomenuo u svom prošlom priopćenju, a to je situacija gdje je kamatna stopa u SAD doslovce iznosi tek nešto iznad 0%. Naime, središnja monetarna vlast NE naplaćuje komercijalnim bankama eskontnu stopu, jer je ona doslovce 0%. Naime, kako sam ranije to već spominjao, gotovo nikad u praksi se nije dogodilo da kamatna stopa bude niska i ne promjenljiva, a tečaj nacionalne valute raste. Uvijek rast kamatne stope vodi ka rastu tečaja nacionalne valute i obratno, no u američkom slučaju to nije tako.
    Druga također bitna stvar, kada se govori o američkom dolaru jeste činjenica da je kineska država, preko svoje kineske središnje banke kupovala državne obveznice SAD! Naime, SAD od 2000 godine ima deficit u državnom proračunu i taj deficit se pokrivao prodajom federalnih obveznica SAD-a kineskoj državi. Radi se o TISUĆAMA MILIJARDI Dolara! Da, zvučat će „NE“ obično, ali je praktično vlasnik SAD bila Kina! Problem Kine je sada u tomu što im se te obveznice nikako ne prodaju kako bi došli do američkih dolara, zato što od tih američkih dionica imaju sve veći priljev novca iskazano u Juanima!
    To dodatno ojačava financijski položaj američkih obveznica na tržištima vrijednosnica diljem svijeta, a samim time i financijski položaj SAD! Drugim riječima rečeno, investitori diljem svijeta su sve više i više zainteresirani za kupnju američkih obveznica, upravo zbog jačanja tečaja američkog dolara. Zbog toga što će i svim ostalim vlasnicima biti uvećan novčani priljev iskazano u njihovim nacionalnim valutama. Upravo zbog jačanja tečaja američkog Dolara, sve će više i više jačati tražnja ne samo za državnih obveznicama, nego i za dionicama američkih korporacija, jer će i na njima rasti dividendni priljev njihovim vlasnicima iskazano u nacionalnim valutama zemalja iz kojih potječu vlasnici.
    Stoga kada se postavlja pitanje buduće visine kamatne stope u SAD to pitanje je vrlo delikatno. Bilo kakvo uvećanje kamatne stope u SAD, automatski bi imalo dvije posljedice. Jedna je DODATNO jačanje tečaja američkog Dolara i druga je ekonomska recesija i rast nezaposlenosti. Naime, svako poduzetništvo sa profitnom stopom ispod kamatne stope prestaje poslovati! Ne isplati se snositi poslovni rizik i ostvarivati prihod niži od mogućno ostvarivog kroz kamatnu stopu. SAD sve i da hoće NE može zaustaviti jačanje tečaja američkog Dolara. Zbog toga se kamatna stopa u SAD jednostavno NE mijenja, jer nije ni uvjetovala jačanje tečaja američkog Dolara!
    Kada se sada pogleda na tečaj Eura, on će nastaviti slabiti, kako sam već to i najavio. Uvećani novčani izdaci cijele EU zbog velikog priljeva tzv. „izbjeglica“ financira se deficitno, odnosno uzimanjem kredita kod Europske Monetarne Banke. To uvećava novčanu masu Eura i samim time ponudu Eura na valutnim Burzama. Istodobno Kina uvećava ponudu Eura iz njihovih pričuva na valutnim burzama, zbog već spomenute potrebne kupnje američkog Dolara! Stoga kako sam već i najavio, tečaj Eura će nastaviti lagano slabiti i prema Franku. Kada je u pitanju Franak, njegov tečaj će padati prema dolaru, ali lagano jačati prema Euru.
    Rezimirano rečeno rast kamatne stope NEĆE se dogoditi u SAD. Sve druge države suočene su sa potrebom za rastom kamatne stope, kako bi ojačali tečaj nacionalnim valutama, ali ih to gura u ekonomsku recesiju i rast nezaposlenosti! VEĆINA razvijenih država svijeta i EU, već imaju vrlo visoke stope nezaposlenosti, pa svaki dodatni rast nezaposlenosti može dovesti do velikih političkih promjena i vrlo teških kriznih situacija. SAD su jednim, na prvi pogled „pasivnim“ pristupom, iznudili od Kine donošenja odluka koje joj u potpunosti idu u ekonomsku KORIST.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: ŠTO ĆE SE DOGODITI S TEČAJEM FRANKA!?


    dr janjiček
    U hrvatskim tiskovinama i portalima pojavljuje se „sencazionalna“ vijest o jačanju tečaja američkog Dolara i slabljenje Franka, a posebice se najavljuje slabljenje tečaja Franka prema Euru. Cijelokupna „senzacija“ temelji se na stajalištu burzovnog analitičara s burze iz Chicaga.

    Istina, osobno sam još u OŽUJKU ove godine, najavio jačanje tečaja američkog Dolara i prije nego se to evo i dogodilo. No, sve naše tiskovine i portali su samo se nadovezali na stajalište jednog jedinog burzovnog stručnjaka, sa jedne jedine burze u SAD. Stoga ću ovom prigodom objasniti zbog čega će i dalje jačati dolar, ali i objasniti zbog čega tečaj Franka NEĆE oslabiti prema Euru!

    U sadašnjim svjetskim ekonomskim tijekovim postoje tri bitna kretanja. Prvo je vezano za američko gospodarstvo koje bilježi rast BDP od oko 4% godišnje. Dakle taj ekonomski boljitak u SAD djeluje na jačanje američkog Dolara.
    Unatoč tomu što je kamatna stopa u SAD i dalje vrlo niska, tečaj američkog Dolara prema inim svjetskim valutama je sve jači. U ekonomskoj znanosti to predstavlja pravi fenomen, jer pri kamatnoj stopi od praktično 0% nije moguće postići jačanje tečaja nacionalne valute, ipak to se događa zbog toga što je američki Dolar SVJETSKA valuta temeljem sustava međunarodnih financija.

    Druga promjena koja utječe na jačanje tečaja američkog Dolara je cijena sirove nafte. Pad cijena sirovne nafte izravna je posljedica ratova. Na Bliskom istoku Arabija vodi rat u Jemenu, te je povećala ponudu sirove nafte kako bi uvećala svoje prihode, jer vođenje rata iziskuje visoke troškove.

    Moraju si nabavljati oružje, streljivo i ostale vojne potrepštine. ISIL svojim „tajnim“ kanalima također prodaje sirovu naftu iz istog razloga, što je dodatno uvećalo ponudu nafte na svjetskom tržištu. Na sve to dodala se i Rusija, gdje i ona iz istog razloga, vođenje ratova u Ukrajini i Siriji, uvećava ponudu nafte na svjetskom tržištu i dovelo do pada cijene nafte!

    Ono što se u hrvatskoj javnosti nikad ne spoznaje, kada zemlje s Bliskog istoka ili Rusija vode rat to uvijek SNIŽAVA cijenu sirove nafte zbog uvećanja ponude sirove nafte na svjetskom tržištu, jer su to zemlje NETO IZVOZNICE nafte!

    Tada ponuda sirove nafte raste i cijena nafte PADA! Kupnja vojnih potrepština UVIJEK je vezana za SAD, što jača potražnju za američkim Dolarom i djeluje na rast BDP. Kada se oružje proizvodi za izvoz to djeluje pozitivno na rast BDP bilo koje države, pa tako i SAD, jer se oružje PRODAJE. Kada se prozvodi za „pričuvu“ to je samo NE svrsishodno trošenje, jer se potrošeno ne može naplatiti!
    Kada SAD vodi rat, cijena sirove nafte raste, jer je SAD zemlja NETO UVOZNICA nafte i raste potražnja za sirovom naftom! Tada SAD jednostavno „tiska“ novčanice i kupuje sirovu naftu, što slabi tečaj američkog dolara. Za podsjetiti je na činjenicu, da se nafta može platiti samo i jedino američkim Dolarom i niti jednom inom valutom!

    Treće, Kina je ušla u ekonomsku recesiju i uvela je svoj „bailout“ program za ozdravljenje gospodarstva. Uvećala je praktično novčanu masu, pa unatoč tomu što Kina nema valutno tržište, ponuda kineskog Juana je porasla, što ojačava tečaj američkog Dolara. Federalne rezerve kao središnja montarna vlast u SAD, koje kontroliraju ponudu novca na američkom tržištu, nisu uvećale kamatnu stopu zato što nisu željele zaustaviti pozitivni trend rasta BDP-a. To je bilo za očekivati, jer je rast BDP u SAD bio jako dugo priželjkivan.

    Zbog toga sam sasvim OPRAVDANO predvidio jačanje tečaja američkog dolara prema svim valutama! Nije potrebna „čarobna kugla“ za predvidjeti tako nešto! Zbog svega gore navedenog opet ću dati još jednu prognozu. Naime, rat na bliskom istoku se NE bliži kraju i treba očekivati još ozbiljniji pad cijene sirove nafte. Stoga cijena sirove nafte na svjetskom tržištu, temeljem nekih mojih spoznaja, može doći do $27 po barelu, možda niže, ali KONCEM GODINE!

    Kada je u pitanju Franak i Euro, onda se moraju znati dvije stvari. Sadašnja ORGANIZIRANA SEOBA NARODA iz Azije u Europu zasigurno je već sada odvelo gospodarstvo EU u ekonomsku recesiju. Plaćanje skrbi za pristigle osobe u Njemačku posebice, ali i ine države EU, sigurno je uvećalo deficite u proračunima tih država! Njemačka će posebice biti najteže pogođena tim deficitom!

    Stoga NIKAKO ne treba očekivati gospodarski rast EU u narednih par godina! Zbog toga treba očekivati DALJNJI PAD tečaja Eura, jer je sva skrb za pristigle narode u EU, financirana kreditima koje su preuzele Njemačka i druge države, jer u proračunu NEMAJU novca za tu svrhu!
    Stoga NE treba očekivati pad tečaja Franka prema Euru, već SAMO prema američkom Dolaru i to zbog već spomnutog rasta BDP u SAD što vodi jačanju tečaja američkog Dolara!

    Švicarska nema razloga za uvećanje novčane mase Franka, a uvećanje novčane mase Eura, već se događa! To znači uvećana ponuda Eura trebat će biti razmjenjena za NE bitno izmjenjenu ponudu Franaka, dakle tečaj Eura mora pasti prema Franku ponovno. Stoga neka nitko ne očekuje „najavljeni“ pad tečaja Franka prema Euru!
    Dogodit će se OBRATNO!!!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: KUNA ILI EURO!?


    kuna euro
    U hrvatskoj javnosti ponovno se postavilo pitanje što je bolje Kuna ili Euro za Hrvatsku? To pitanje bi vjerojatno bilo jednostavno za odgovoriti kada se hrvatsko gospodarstvo ne bi nalazilo u visokom stupnju depresije. Rast BDP praktično ne postoji već godinama, a jedino čime se obasipa javnost su doista ne istine o „baš započetom pokretanju“ gospodarstva. Osim toga, Hrvatska je visoko zadužena zemlja i svaki sljedeći korak koji se bude učinio može biti ili tragična ili izvrstan, ali „sredine“ više ne može biti!
    Predsjednica RH povukla je prva potez i „najavila“ uvođenje Eura. Potom su se javili svi ostali, a sada se i u ekonomsko-akademskim krugovima povela raprava, što je bolje za Hrvatsku, Kuna ili Euro? Zasigurno postoje dva oprečna stajališta po tom pitanju. Stoga ću se uključiti u ovu raspravu i iznijeti i svoje stručno mišljenje u ime moje stranke HSP, mada sam o tomu već pisao.

    Kako sam i prije iznosio cijena novca na tržištu iskazuje se kamatnom stopom, a formira se djelovanjem ponude i potražnje za novcem. Kuna od trenutka uvođenja ima valutnu klauzulu i u početku je tečaj Kune bio vezan za njemačku Marku, a sada je za Euro. Svaki Kuna u Hrvatskoj mora imati svoje pokriće u Eurima kod HNB-a. Sadašnji omjer od €1=7,5Kn, odnosno 1Kn=€0,13, znači da svaki odobreni kredit mora imati svoje eursko pokriće kod HNB u valutnim pričuvama. Bilo je posebice važno formirati ekonomsku strategiju, pa onda ekonomsku politiku u koju bi monetarnokreditna politika bila uključena u potpunosti.

    Hrvatska je 2000 godine bila NISKO zadužena država, dakle kreditiranje iz inozemstva je bilo relativno povoljno. Tadašnja vlada na čelu sa Račanom odlučila se na uzimanje kredita radi pokretanja gospodarstva. Najvećim dijelom krediti su korišteni za izgradnju autoceste Zagreb – Split. Ostali dio je bio korišten za brojne uvozne poslove, gdje je uvoz gotove potrošne robe bio vrlo snažan.
    Zato je uvoz rastao brže od izvoza i tako se samo gomilao deficit u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Međutim, ono što je bitno, kamatna stopa na odobrene kredite u Hrvatskoj nije se formirala temeljem omjera ponude i tražnje za novcem na novčarskom tržitu u Hrvatskoj, već temeljem kamatne stope po kojoj su dobivani Euri na kredit!

    Dakle, tako formirana kamatna stopa bila je orjentir formiranju kamatne stope u Hrvatskoj. Ponuda i tražnja za novcem u Hrvatskoj nije imala nikakav utjecaj, a posebice nije uvažavala strukturu gospodarstva. Ne mogu graditeljstvo i uvoz čokolade imati istovjetne kreditne uvijete. Drugim riječima, novčarsko tržište nije niti djelovalo. Kako je rastao BDP, tako je rasla tražnja za kreditima, ali to nije djelovalo na kamatnu stopu u Hrvatskoj, ali i na ostale uvjete kreditiranja, kao visina gotovonskog uloga, rok otplate, vrijeme počeka!

    Za izbijanje financijske krize u svijetu, Hrvatska je bila POTPUNO ne pripravljena. Ondašnji ministar Šuker uvjeravao je Hrvate kako ta kriza neće imati nikakav utjecaj na Hrvatsku! No, Hrvatska je već tada ušla u visoki stupanj zaduženosti i financiranje čitavog gospodarskog sustava postalo je još tada visoko ovisno o inozemstvu. Zbog toga su uvjeti kreditiranja bili sve lošiji po Hrvatsku. No, kako je kriza popuštala, uvjeti kreditiranja su se olakšavali diljem EU, ali ne i u Hrvatskoj.
    Razlog je taj što je Hrvatska postala visoko zadužena zemlja! U njezin bonitet više NITKO ne vjeruje. Sve državne obveznice odavno su već postale višestruko SMEĆE!

    Tečaj Kune je sve do sada tek puka administrativna fiksacija. Državni proračun bilježio je rastuće deficite iz godine u godinu! Država se zaduživala sve više i više. Rigidnim sustavom bankovnih pričuva, izvlačila se uvećana novčana masa nastala odobravanjem kredita državi za uravnoteženje proračuna! Zbog toga nije dolazilo do eksplozije inflacije. No, deficiti u državnom proračunu bili su IZRAVNA posljedica KORUPCIJE u državi! NIKAD i NIČEG nije bilo u hrvatskom proračunu NITI „razvojnog“, niti „socijalnog“, već samo KORUPTIVNOG!

    Tečaj Kune NIKAKO nije mogao biti stabilan, jer jednostavno Hrvatska bilježi NEPREKIDNO rast deficita u vanjskoj trgovini! Izvoz stvara ponudu Eura, a uvoz potražnju eura na valutnom tržištu! Znači da svaki deficit u vanjskoj trgovini izravno donosi deprecijaciju nacionalne valute! To još jednom znači istovjetnost situacije na valutnom i novčarskom tržištu, odnosno NE funkcionalnost! VALUTNO TRŽIŠTE NIKADA nije funkcioniralo kao ni novčarsko, a to znači da omjer ponude i potražnje za Eurima nije formirao valutni tečaj Kune!

    Stoga je posve jasno, Hrvatska mora TRŽIŠNO funkcionirati! Nije dobro sprovesti MASOVNU deprecijaciju Kune, jer bi samo izazvalo KATASTROFU! Potrebna je lagana deprecijacija tečaja Kune od par postotaka, kako bi gospodarstvo imalo vrijeme za prestrukturiranje! Ma koliko bilo stručnjaka koji govore kako je ne mogućno tako precizno voditi tečajnu politiku, jednostavno NISU U PRAVU. To je JEDINA OPCIJA za Hrvatsku.

    Hrvatska se MORA osloboditi valutne klauzule, jer sa njom TAPKAMO u mjestu. Kreditna politika mora biti usredotočena na razvitak sektora sa MALIM uvoznom udijelom i sektora sa VISOKIM izvoznim udjelom! Tečajna i monetarnokreditna politika takvu strategiju jednostavno MORAJU podržati!

    Financijsko ozdravljenje velikih tvrtki treba učiniti kroz „bailout“ program, odnosno program dokapitalizacije dioničarskih tvrtki na ODREĐENO vrijeme! Da bi to uspjeli, potrebno je dokinuće valutne klauzule, jer nam ona ONEMOGUĆAVA bilo kakav „bailout“ program i monetarnokreditnu politiku razvitka izvoznih sektora gospodarstva, ali i nisko uvoznih sektora.

    Svi prigovori promjene tečajne i monetarnokreditne politike su usmjereni u obliku poskupljenja energije ili tehnološkom zaostajanju. Hrvatska će UVIJEK biti energetski ovisna zemlja od inozemstva, jer jednostavno nemamo dovoljno energetskih resursa. Čak i kada se samo pomislo da ih Hrvatska možda i ima (plin i nafta iz Jadrana), tada je to postalo pitanje „nacionalne katastrofe“! Tehnološki je Hrvatska zaostala zemlja VEĆ SADA! Čemu onda „strah“ kako će nam se dogoditi nešto što nam se već dogodilo!? Spominje se kao razlog ne prihvaćanju Eura i pad životnog standarda, pa to se već događa i NE vidi se kraj! Uostalom zbog toga i traje masovno iseljavanje Hrvata!
    Ukoliko bi Hrvatska uvela Euro kao valutu što MORA biti ODLUKA EU, a nikako SAMO odluka Hrvatske, tada Hrvatska istog tog trenutka postaje GRČKA!

    Ono što je najbitnije u slučaju Grčke je to što ostanak Grčke u Euro zoni doslovce NIJE ŽELJELA Grčka, ali NIJE ŽELJELA ni EU! No, monetarni sustav EU, jednostavno NEMA OPCIJU mogućnosti dragovoljnog izlaska neke države iz EU zone i NEMA OPCIJU za IZBACIVANJE neke države iz EU zone!

    Dakle, sve kada bi EU doista i htjela Hrvatsku u EU zoni, to bi bio put u jednom smjeru! Naravno, pitanje je samo u kojem, „grčkom“ ili „austrijskom“. Smatrali doista bilo tko za Hrvatsku, doma ili vani, da Hrvatska već sada ne ide „grčkim“ smjerom!?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: LOŠI UČENICI HSP-a SU HDZ i SDP


    dr janjiček
    Dolazi predizborno vrijeme, kada se dvije tzv. „najveće“ stranke utrkuju koja će se više dodvoriti biračima! Ne znaju što bi prije ponudili, samo da bi dobili glasove, jer su 4 godine i jedni i drugi prespavali!

    Tako su se i SDP i HDZ odlučili na PRESLIKAVANJE predloženih mjera i programa HSP-a! Obje stranke i SDP i HDZ jednostavno NEMAJU nikakav program, makar su izbor pred vratima! Što bi se reklo narodski „bauljaju“ od ne mila do ne draga i jedina im je SVIJETLA točka vodilja HSP!
    Još u siječnju ove godine sam u ime HSP predložio konverziju SVIH kredita odobrenih s klauzulom prema Franku na klauzulu prema Euru. Prijedlog je izišao na bezbroj portala diljem Lijepe Naše!

    Obrazložio sam to sa dvije bitne činjenice.
    Prva je ta što je Republika Hrvatska potpisala sporazum sa MMF, Svjetskom bankom i Eruopskom središnjom bankom o vođenju tečajne politike Kune, tako što će tečaj Kune biti vezan klazulom prema Euru. Dakle, inzistirao sam na tomu da Hrvatska mora poštivati sprovedbu tečajne politike onakvu kakvom se obvezala i prema svojim Hrvatskim Državljanima, a ne samo prema međunarodnim institiucijama.
    Druga, Republika Hrvatska je doista vodila stabilni tečaj Kune prema Euru i nije bilo nikakvih poremećaja u smislu naglog skoka ili pada tečaja Kune prema Euru. Samim time, nije bilo nikakve mogućnosti za hrvatske kreditne dužnike doći masovno u stanje osobnog stečaja, a što se upravo dogodilo!
    Kada je vlada Milanovića obznanila „zamrzavanje“ tečaja Franka u siječnju ove godine, gotovo SVE hrvatske tiskovine i portali objavile su HSP-ovo stajalište, koje sam OSOBNO potpisao, kako se radi o velikoj grešci, jer će se tečajne razlike PREVISOKO uvećavati i neće ih imati tko platiti! Čak niti država Hrvatska neće imati toliko novca koliko će dosegnuti iznos tečajnih razlika od siječnja, kada je službeno zamrzunut tečaj Kune prema Franku, pa do prosinca ove godine, kada će tečaj Kune prema Franku biti „odmrznut“!

    Bio sam i na Slavonskoj TV postaji kao gost u emisiji „Glagoljica“ i tada sam to isto ponovio! Što više, tada sam rekao i da samoj hrvatskoj državi prijeti bankrot, jer je iznos tečajnih razlika već dosegnuo razinu višu i od svih novčarskih pričuva HNB-a! Otvoreno i NE dvojbeno sam ukazao na krivce, a to su guverneri HNB-a, bivši i sadašnji, Rohatinski i Vujčić!

    Što više, inzistirao sam u ime moje stranke HSP, na ravnopravnosti svih kreditnih dužnika s klauzulom prema Franku i to tako što moraju biti obeštećeni i oni dužnici koji svoj kredit već isplatili! Zbog toga što su kredite ti dužnici sigurno već PREPLATILI! Kada se ne bi tako pustupilo, onda bi banke imale odnos prema dužnicima na principu, koji smo već davno više puta čuli, „komu smo jamili, jamili smo“!
    Nakon gotovo 9 mjeseci vladinog tumaranja po bespućima tečajne zbilje, ministar Lalovac je sa ZAKAŠNJELOM pameću uspio pročitat i PREPISATI riješenje HSP. Opravdava svoju SPOROST tobožnjim „iščekivanjem“ dogovora u pregovorima dužnika i banaka! Eto jadan kad je spoznao kako se pregovarači ne mogu dogovoriti, ministar Lalovac je onda „brže bolje“ uspio PREPISATI ponuđeno riješnje HSP-a koje sam dostavio na uvid svekolikoj hrvatskoj javnosti ODMAH po izbijanju dužničke krize! Premijer Milanović se danas „slavodobitno“ hvali ekonomskim čudoređem svoje PROPALE stranke, jer sigurno GUBE nadolazeće izbore u riješavanju dužničke krize!

    Kada je u pitanju HDZ, oni su ostali na njihovoj popularnoj inačici, „kud SDP tu i HDZ“, pa se pojavio KONAČNO i Goran Marić! Gospodin Marić je isto kao i ministar Lalovac uspio sa ZAKAŠNJELIM PREPISIVANJEM od mene mog HSP-a, doći do spoznaje, kako bi novčano trebali biti obeštećeni i oni kreditni dužnici kaluzulom prema Franku, koji su svoje kredite već isplatili!

    Naravno ne treba niti pitati imaju li ovakve osobe, kao Lalovac i Marić, uopće obraz i dignitet i hoće li im barem makar malo pocrveniti obraz, kad su već i onako i Lalovac i Marić nekad bili skupa „crveni“! Istina, Lalovac i SDP su ostali dosljedin crvenilu, a Marić i HDZ su SAMO promjenili boju i poplavili!

    Međutim, ako se prisjetimo svih onih doista TRAGIČNIH priča običnih ljudi, koji su zbog LIHVARSKIH i bolje rečeno PLJAČKAŠKIH kredita s kaluzulom prema Franku, počinili samoumorstva, a obitelji i brakovi se raspali, te brojni potpuno bankrotirali, onda se može reći samo jedno.

    Obje stranke i SDP i HDZ doista su već ODAVNO zavrijedli NE biti više na vlasti, a Lalovac i Marić su odistala ZASLUŽILI od kreditnih dužnika da ih dobro „OPLAVE“!

    Dr. Tihomir Janjiček