• dr Tihomir Janjiček: “LILIPUTANCI” NA VLASTI


    dr janjiček
    Svjetsko tržište kapitala se mijenja. Kinesko gospodarstvo bilježi sve sporiji i sporiji rast, a dionice korporacija koje su vezane za kinesko tržište, doživljavaju sve veći i veći pad. Kineska vlada nalazi se u panici i ne zna što bi učinila. Po tko zna koji put bauk propasti svjetskog gospodarstva kruži svijetom. Gotovo da nema tiskovine ilii TV postaje koja ne šalje izvješća o burzovnim promjenama cijena dionica. Dakle, što se događana svjetskom tržištu dionica, pravo je pitanje, pa vrijedi pogledati malo bolje.
    Kina je ne sumnjivo važna na svjetskom tržištu. Njezine stope rasta BDP bile su iznimno visoke zadnjih godina. Međutim, situacija se mijenjala i sada se može reći kako se nepovratno promjenila. Kineski BDP raste, ali RAZMJERNO 7%. Fluktuacije BDP Kine se kreću od 3.8% do 14.20%! Dakle, kada neko gospodarstvo bilježi takve promjene u rastu BDP-a, onda se može sasvim sigurno reći kako je to gospodarstvo sve manje stabilno i rast BDP je NE siguran! U prošlosti su fluktuacije BDP-a Kine bile znatno manje, a stopa razmjernog rasta znatno viša!

    Drugi bitan čimbenik su najavljeno i učinjeno povećano trošenje kineske države i to u dvije svrhe. Jedno je uvećano trošenje za naoružanje kineske vojske i drugo je uvećno trošenje u ekološke svrhe. Bez obzira što je prvi oblik trošenja s ekonomskog stajališta uvijek samo ŠTETAN, a drugi ima pozitivni utjecaj na dugi rok, sa stajališta tekućih ekonomskih kretanja oba oblika trošenja su NE svrsishodna. Naime, kada god se uvećavaju trošenja za vojsku ona nemaju nikakav pozitivni utjecaj na rast BDP! Zato, jer kada se napravi ili kupi naoružanje onda ono jednostavno ide u skladište i što dalje sa time? NIŠTA! Osim ako se ne ide u rat, a tada će trošenje za vojsku biti još veće, što je opet još gora stvar!
    Kada je u pitanju trošenje u ekološke svrhe, ono ima pozitivni ekonomski utjecaj, ali na dugi rok. Recimo, ako se nastoji smanjiti onečišćenje zraka, potrebno je uložiti ogromne svote novca, koje dakako sada neće moći biti utrošene na rast gospodarstva! Kina upravo to i čini! Nakon ulaganja novca u smanjenje onečišćenja zraka, potrebno je čekati bar jedno desetljeće, pa zabilježiti smanjenje broja oboljelih od dišnih organa. Takva pormjena je bitna, jer se tek tada može očekivati smanjenje proračunskih rashoda na zdravstvenu zaštitu, temeljem poboljšanja zdravlja kineskog puka.

    Dakle, bilo kako bilo, ova dva oblika trošenja koja je PODUZELA Kina i OBZNANILA ih i vlastitom puku i svijetu, bila su signal da će gospodarstvo Kine bilježiti sporije stope rasta što se I događa!
    Treći bitan čimebnik je to što se Kina ekonomski puno više vezala za Putinovu Rusiju, točnije za Putina, nego je bila! Nakon agresije Rusije na Ukrajinu, ponovno je za SAD Rusija NEprijatelj broj jedan, a Putin NAJNEGATIVNIJA osoba za politiku SAD! Inozemni, ali i kineski investitori, NE žele vidjeti Kinu vezanu za Rusiju! Zato što je Rusija već sada na putu POTPUNE političke i ekonomske izolacije! Rusija već trpi posljedice toga i biti će im još gore, od toga da će im inflacija biti stalno dvoznamenkasta, do toga da će im nezaposlenost dosegnuti sve višu i višu dvoznamenkastu razinu. BDP u Rusiji neće rasti još dugo godina. Dakle, svako vezivanje Kine za Rusiju u ekonomskom smislu znači svakom investitoru znak vezivanja za propast.

    Posljedice svega gore spomenutog su dvojake. S jedne strane, došlo je do pada prihoda investitorima dividendi dionica onih korporacija koje su vezane za kinesko tržište! Povećani rashodi kineske države također su smanjili dividendne prihode investitorima, jer je rast BDP sve niži i niži! Sa druge strane, pojavio se i strah investitora kako će Kina doživjeti ekonomski krah zbog vezivanja za rusko gospodarstvo!
    Dakle, ovi čimebinici su ponukali investiture na masovniju prodaju dionica koje su vezane za kinesko tržište. Istodobno, američko gospodarstvo bilježi sve više stope rasta BDP-a, a ona je sada 4%! Zbog toga je tečaj američkog dolara sve viši i viši!

    Podsjetit ću sve da sam još 10 ožujka ove godine, najavio rast tečaja američkog dolara i svima sugerirao promjenite svoju štednju iz Eura u US$ i zaradit će te na toj transakciji! Danas tečaj €1 iznosi SAMO US$1.12!!! U manje od godinu dana bio je tečaj preko US$1.5!!!
    Situacija se dakle mijenja, rastuće gospodarstvo SAD postaje sve primamljivije investitorima za kupnju dionica korporacija vezanih za američko tržište, a sve manje primamljivo investitorima za korporacije vezane za kinesko tržište! Kineska vlada izvršila je devalvaciju Juana, ali je to još više pogoršalo financijsku situaciju.

    Naime, američki investitori u kinesko gospodarstvo, a oni su VEĆINA, uvijek su svoje dividendne prihode ODMAH mijenjali iz Juana u US$! Sa devalvacijom Juana, potrebno je sve više i više prihoda u Juanima da bi se dobio isti povrat dividenog prihoda konvertiranog u US$!

    Devalvacija Juana od 4.5% koliko je učinjeno, nije donijelo rast tražnje za kineskom robom za više od tog postotka! To znači i da su prihodi rasli po manjoj stopi od stope devalvacije. Samim time su i dividendni prihodi američkih investitora u kinesko gospodarstvo OPALI, iskazano u američkim dolarima! Investitori iz SAD UVIJEK će konvertirati svoje prihode iz Juana u US$!

    Zbog svega gore iznijetog, potražnja kinsekih investitora za državnim obveznicama SAD biti će još jača, jer njihov US$ i nakon konverzije u Juan donosi sve viši iznos iskazano u Juanu. Ovaj čimbenik dodatno djeluje na jačanje financijske slike američkog gospodarstva i potiče prelijevanje kapitala iz Kine u SAD!

    Što bi Hrvatska trebala dokučiti iz ovih promjena. Kao zemlja koja je GLADNA izravnih inozemnih investicija, otvara nam se šansa biti interestani američkom kapitalu, posebice stoga što smo MALO gospodarstvo! Nekih recimo 5 miljardi dolara investicija u Hrvatsko gospodarstvo je doista SITNICA, za ozbiljne investitore!

    Za Hrvatsku to je IZNIMNO visok iznos! Ovaj proces “preseljenja” kapitala sa kineskog tržita na američko i dijelom na europsko treba iskoristi, jer se ovakva krupna kretanja ne događaju često! Sadašnja vlada to nije sposobna, jer oni ove promjene nisu niti prepoznali!

    Visoki stupanj NE stručnosti sadašnje vlade treba gleda u jednostavnoj činjenici. Naime, izgubili su gotovo godinu dana da bi samo dokučili kako je najbolje riješenje bilo ponuđeno od HSP za kreditne dužnike sa klauzulom prema Franku! To riješenje bilo je ponuđeno još u siječnju ove godine! Kako onda očekivati od ove vlade prepoznati sadašnja krupne promjene na svjetskom tržištu kapitala, a još manje uvidjeti šansu za Hrvatsku i još je ZNATI iskoristiti!

    NE, jednostavno imamo “liliputance” na vlasti!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček o hrvatskim ekonomskim stručnjacima: “NEZNALICE I KONVERZIJA KREDITA”


    DANIEL SRB, IHOMIR JANJIČEK
    Još se nije stišala buka oko „iznenadne navale pameti“ u SDP-u oko konverzije kredita  iz švicarskog Franka u Euro a već su se pojavili i protivnici.Tako se SDP jednostvno LAŽNO hvališe „SVOJIM“ riješenjem HSP-a,  koje sam osobno predložio još 15 siječnja ove godine i obznanio na MAXportalu.

    HDZ se isto tako brže bolje počeo hvalisati kao idejni tvorac mog predloženog modela, a do jučer su tražili savjete stranca od kojih nisu u biti ništa niti dobili. No, protivnici konverzije kao rješenja dužničke krize istupili su u javnost. Iskreno, trebalo je očekivati glas protivnika konverzije,  jer nikad ništa nije odmah u hrvatskoj javanosti prihvaćeno „objeručke“, ma koliko to bilo dobro.

    Javio se gospodin Damir Novotny koji smatra kako se ovakvom mjerom stječe privilegija dužnika sa kreditima vezanih za Franak u odnosu prema dužnicima čiji su krediti vezani za tečaj Eura.
    Razlog ne treba daleko tražiti, gospodin Novotni se OSOBNO na HTV- u emisiji “Otvoreno” hvalio kako je on uzeo kredite vezane za tečaj Eura. Očito se gospodin Novotny ćuti sretnim prema tuđoj nevolji. Zbog čega se u biti to može tako shvatiti je činjenica što NITKO od kreditnih dužnika čiji su krediti vezani za tečaj Eura, nije bio suočen sa osobnom financijskom propašću zbog nagle promjene tečaja Eura prema Kuni!

    Gospodin Novotny čak je u svojim stajalištima otišao još i dalje, zahtijevajući “socijalni” pristup u riješavanju problema dužnika kreditima vezanih za tečaj. Tako bi gospodin Novotny činio “pozitivnu” diskriminaciju prema dužnicima koji su kupili prvu, drugu ili treću nekretninu!? Očito gospodinu Novotniju nije jasna jednostavna činjenica, rast tečaja Franka doveo je SVE dužnike do bankrota, jer je mjesečna rata otplate rasla iz mjeseca u mjesec iznimno brzo!

    Što je još i gore, isto tako je rasla i glavnica duga! Dakle, ne može biti NITI govora o nekakvom “socijalnom” pristupu. Nije problem što su ljudi kupili prvu ili petu nekretninu, kuću ili poslovnu zgradu, skuter ili Mercedes, već jednostavno, ako dužnici redovito otplaćaju svoje kredite onda NE mogu i NE smiju doći u situaciju bankrota zbog NE opravdanog rasta mjesečne rate i glavnice duga!
    Gospodin Novotny pokazuje i vrlo jasno ne razumijevanje problema kredita vezanih za tečaj Franka. Tako se ne prekidno “vajka” tko će platiti NE opravdnu i smišljenu PRIJEVARU banka vezivanjem kredita za tečaj Franka!
    Kao da mu nije jasno da se doista radilo o PRIJEVARI dužnika, jer od Franka u tim kreditma vezanih za tečaj nije bilo niti slova “F”! Jednostavno, to je bila obična “trakalica” za PLJAČKU! Istodobno, gospodin Novotny tvrdi kako će banke otpisati buduća ne isplaćena potraživanja izgubljenih tečajnih razlika, pa će eto banke radi ničeg dobiti poreznu olakšicu!
    Gospodin Novotny očito mora neke stvari rasčistiti sam sa sobom, trebaju li se platiti tečajne razlike ili ne? Nije mu jasno da je odgovor NE! Složio bih se da ne bih bankama dao NIKAKVE porezne olakšice, jer sve što su do sada zgrabili bila je samo pljačka! Prema tome, preostale isplate moraju biti umanjene za NE opravdano preplaćeni udio duga.

    Dr. Ante Babić zamjera vladi i HNB-u što nisu ranije reagirali, ali taj isti dr. Babić nije se NIKAD i NIGDJE pojavio u javnosti sa takvom sugestijom! Pri tomu treba imati u vidu NE ograničenu mogućnost nastupa dr. Babića na središnjim hrvatskim TV postajama, samo zato što je član HDZ-a! Bržeg reagiranje vlade se nije sjetio ni u emisji “Otvoreno” u kojoj je bio pozvan kao gost skupa sa dr. Novotnijem i to upravo nakon eksplozije tečaja Franka! Pojednostavljeno rečno, gospodin Babić ne da se nije javio sa “naknadnom pameću”, nego se javlja NAKON NAKNADNE pameti!

    Dr. Babić istina ističe zamjerku vladi što nije donijela izmjene Zakona o obveznim odnosima, pri čemu ne govori kakve bi to izmjene trebale biti donijete! Pošto to nije učinio, ja ću još jednom to učiniti i ponoviti ono što sam već VIŠE puta pisao na portalima. Potrebno je jasno definirati svaki kreditni ugovor NIŠTETNIM, ako s njime dolazi do rasta glavnice duga dužnika, pored redovitog plaćanja mjesečnih rata! Zabraniti svaki rast mjesečne rate duga, koja nije nastala temeljem promjene interesne stope i koja je ugovorena sa dužnikovim pristankom! Naravno, nadam se da se i ovaj puta neće HDZ “grebati” o ovo moje stajlište, kao i oko mog prijedloga riješenja o konverziji kredita!

    Najveće razočarenje mi je dr. Ivanov. Zbog toga što drži kako bi vlada trebala preuzeti ulogu pružanja financijske izobrazbe javnosti!? Isto tako dr. Ivanov smatra “dobrom financijskom navikom” nametanje LIHVARSKIH ugovora kreditnim dužnicima, gdje bi iznos kreditnog dugovanja i mjesečna rata kredita trebali beskonačno rasti! Posebice je tragikomična tvrdnja kako bi vlada trebala jačati “svijest građana o eknomskim rizicima”, pa bi tako hrvatski građani trebali snositi rizik odgovornosti za PROMAŠENU tečajnu politiku Eura, koju vodi Europska središnja banka!

    Isto tako bi trebali hrvatski građani snositi i odgovornost za doista KRIMINALNU NE odgovornost guvernera Rohatinskog i Vujčića, jer su dopustili valutnu kaluzulu koja NIKAD nije potpisana od strane Hrvatske Države i HNB-a sa međunarodnim financijskim insitucijama!

    Naravno sada je posve jasno zašto je u našoj Domovini Hrvatskoj baš sve moguće do krajnje bizarnosti. Nakon ovakvih izjava “vodećih” hrvatskih ekonomskih i financijskih “stručnjaka”, može se sve svesti samo na riječi, pameti naša i tugo naša!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: HRVATSKI ANALITIČARI NE RAZUMIJU TRŽIŠTE


    janjiček srb osijek
    Švicarski Franak i kineski Juan nalaze se u središtu pozornosti svjetskih i hrvatskih medija. Promjene tečaja ovih valuta izazivaju pozornost, ali to nikako ne znači i najavu ekonomske katastrofe za te zemlje, kako se manje više ne izravno sugerira u velikom broju hrvatskih tiskovina i na web portalima. Takav se dojam može steći upravo opisima burzovnih promjena tečajeva valuta, kao „slom“ ili „rušenje“ tečaja nacionalne valute.
    S druge strane, tečajne promjene na valutnim burzama se objašnjavaju kao „nečija volja“ i izravno djelovanje švicarske ili kineske vlade na tečaj nacionalnih valuta. Tako su „Kinezi natjerani“ na promjenu tečaja, pa su „odlučili“ promjeniti tečaj! Dakle takvi napisi potrvđuju ne razumijevanje tržišta i njegovo djelovanje.
    Razumijevanje tržišta, a posebice burzovno tržište valuta zahtjeva prije svega jedno jednostavno objašnjenje i onda se može razumjeti relativno komplicirano tržište valuta. Prije svega tržište uvijek djeluje, ne vezano za činjenicu je li doista službeno uvaženo ili ne, ali ono uvijek djeluje.
    Kada sam kao student apsolvent na studentskoj ekskurziji boravio u Moskvi, jedan „partijski radnik“ nam je tada „objasnio“ kako tadašnji SSSR ima iznimno „visoki“ životni standad. Predočio nam je to sa niskom cijenom svinjskog mesa od svega 20 kopejki po kilogramu. Međutim, svinjskog mesa po toj cijeni nije bilo ponuđeno niti u jednoj jedinoj moskovskoj mesnici! No, na seoskoj pijaci u Moskvi je BILA ponuda svinjskog mesa, ali po cijeni od 300 kopejki za kilogram! To mi još tada jasno govorilo, kako je cijena svinjetine od 20 kopejki po kilogramu, jednostavno bila umjetna. Prodajna cijena od 20 kopejki za kilogram svinjetine zasigurno nije mogla pokriti troškove proizvodnje, a nestašica svinjskog mesa je postojala na SSSR tržištu.

    Ovaj jednostavni primjer tržišnih odnosa je važan za razumijevanje tečaja kineskog Juana. Naime Kina je kao komunistička država utvrdila administrativno tečaj Juana prema amerčkom dolaru još prije mnogo godina, točnije desetljeća, kada njezino gospodarstvo nije doslovce predstavljalo NIŠTA na svjetskom tržištu! Sa jačanjem izvoza iz Kine, potražnja za kineskim Juanom postajala je sve jača. Tečaj Juana trebao je aprecirati, ali kineska vlada nije dopuštala uvođenje valutne burze i tržišno formiranje tečaja Juana upravo kako bi spriječila aprecijaciju tečaja Juana. Razlog je jednostavan, američki investitori u kinesko gospodarstvo su svoje dividende povlačili iz Kine konvertirajući ih uvijek u američki dolar.

    Ukoliko bi nastupila deprecijacija kineskog Juana, dividendni prihod američkim investitorima u Kini bio bi smanjen iskazano u dolarskim iznosima, a to bi moglo poticati na njihovo povlačenje kapitala iz kineskog gospodarstva. Upravo zato je Kina inzistirala na podcijenjenom tečaju Juana prema svim svjetskim valutama.
    Međutim, ne treba izvlačiti zaključak kako je eto puka volja kineske vlade zaustavila djelovanje tržišta. Naime, to što nema burze valuta u Kini, nikako ne znači da ne postoje burze valuta po svijetu. Na tim burzama se događalo jačanje potražnje za Juanom!

    Jednostavno NESTAŠICA Juana na valutnim burzama je bila nazočna. Stoga je kao u onom primjeru sa cijenom svinjskog mesa došlo do formiranje „crnog“ tečaja Juana u valutnoj trgovini Juanom između korporacija koje su poslovale sa Kinom. Stoga su bezgotovinski iznosi Juana postali predmetom međukorporacijskog trgovanja. Dakle, tržite je nastavilo djelovati, ali ovaj puta ne preko „seoske tržnice“ kao u SSSR-u, već na jedan drugi način!

    Gospodarski problem Kine je nastao i sa jačanjem kineskog gospodarstva i izbijanjem svjetske ekonomske krize. Jačanjem kineskog gospodarstva i postankom svjetskog gospodarskog predvodnika Kini više nije tako lako držati rast BDP-a od dvije znamenke. Jednostavan primjer je to što kada bi jedna država svake godine otvarala istovjetnu tvornicu, onda bi u prvoj godini njezin rast bio 100%, drugoj 50%, trećoj 25% i tako redom, a doslovce bi svaki puta bila otvorena jedna te ista dodatna tvornica!

    Dakle, da bi se zadržao rast od 100%, znači da bi u drugoj godini trebalo biti otvoreno dvije tvornice, trećoj 4, petoj 8 i tako redom. Kina je dosegla razinu razvijenosti gdje više nije bilo tržišnih mogućnosti kakve su prije postojale.
    Možda bi rast BDP-a i bio nastavljen sa dvije znamenke još nekoliko godina, ali je izbijanje svjetske gospodarske krize to vrijeme skratilo.
    Višestruki rast nezaposlenisti u SAD i EU, pa posljedično i pad agregatne potražnje u tim zemljama pogodio je potražnju i samim time potrošnju kineske robe. Drugim riječima, zbog višestrukog pada kupovne moći u razvijenim zemljama došlo je do toga da je čak i relativno jeftina kineska roba postala ne dostupna brojnim kupcima.

    Isto tako, dogodio se višestruki pad cijena sirove nafte doveo je do nižih troškova dopreme robe i reprodukcijskog materijala na nacionalnim tržištima razvijenih zemalja, što je potaklo proizvodnju. Kupovna moć Kineza je uvećavana, pa su i troškovi radne snage u ini rasli u Kini.

    U zadnju godinu ili dvije SAD su se prve oporavile od recesije, EU još nije, pa se promijenila i struktura robne potražnje na tržištu SAD. Umjesto jeftine i nisko kvalitetne kineske robe, potražnja je ojačala za kvalitetnijom i skupljom robom, koju Kina ne može ponuditi. Dakle, kineska poduzeća traže druga tržišta zemalja u svijetu i samim time će se dogoditi prilagodbe tečaja. Kada bi Kina imala slobodno tržište valuta stvari bi tekle još lakše. Obaranje kamatne stope u Kini, potaknut će održavanje zaposlenosti, ali i uvećati ponudu novca u Kini, pa će se samim time tečaj Juana morati promjeniti.
    Pogledajmo još nakratko švicarski Franak, čiji se tečaj također promijenio. Dakle, niti ovdje se ne radi o nekakvoj „svjesnoj volji“ švicarske vlade. Jednostavno djeluje tržište! Aprecijacija tečaja koja se dogodila nakon dokinuća „zaštitne mjere“ za tečaj Eura, tako što je švicarska središnja banka odkupljivala Eure na švicarskoj valutnoj burzi trošeći vlastite valutne pričuve. Kada su pričuve bile ugrožene, središnja švicarska banaka je odlučila prestati kupovati Eure i tečaj Franka je naglo porastao prema Euru. Proces rasta tečaja tekao je sve dotle dok nije nastupio pad izvoza i ozbiljniji rast uvoza. To je zbog toga što samo izvoz stvara ponudu deviza na valutnoj burzi, a uvoz potražnju za devizama na valutnoj burzi. Posljedično tomu, mijenja se i tečaj.
    Gdje je u svemu tome Hrvatska i što može naučiti iz navedenog. Tek puka promjena tečaja, neće donijeti NIŠTA Hrvatskoj!

    Doista sam OŠTAR protivnik sadašnje tečajne i monetarne politike, ali tek nagla „devalvacija“ Kune bez ikakvih mjera pratećih ekonomskih mjera ne bi se NIŠTA promijenilo na bolje, već dapače na gore! Dokinuće valutne klauzule mora biti postupno, lagana deprecijacija i uz program monetarno kreditne politike koja bi učinila kreditnu ekspanziju u sektorima gospodarstva koji imaju višu izvoznu komponentu od uvozne! Razlog zbog čega se mora zauzeti ovakav pristup je taj što bi gospodarstvo u slučaju nagle i iznenadne deprecijacije bilo suočeno sa naglim skokom inflacije, a što bi dovelo do dodatnog skoka nezaposlenosti!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček na tribini u Osijeku:”Zamrzavanje tečaja Franka Hrvatsku vodi u bankrot”


    tribina hsp u osijeku srb markovic janjicekSlučaj sa švicarskim francima u Hrvatskoj pljačka je vlastite države i naroda, a dopustila su je oba guvernera Hrvatske narodne banke, upozorio je predsjednik HSP-ovog Povjerenstva za gospodarstvo i financije Tihomir Janjiček s HSP-ove tribine “Europska unija – Grčka – Hrvatska – Franak” u Osijeku. Zamrzavanje tečaja franka od strane Vlade Janjiček smatra pogrešnim potezom, jer će se, smatra, u godinu dana akumulirati ogromne tečjne razlike, koje bi Hrvatsku mogle odvesti u bankrot. Kao jedino moguće rješenje predlaže preračunavanje svih kredita u švicarcima u euro.

    Uzrok svega Janjiček vidi u pogrešci što se uopće dopustilo djelovanje švicarskog franka u Hrvatskoj. Naša zemlja, podsjeća, službeno ima potpisan ugovor s međunarodnim monetarnim institucijama o povezanosti vlastite valute isključivo s eurom.

    Ukinuće valutne klauzule, što traži Udruga Franak, nije moguće, jer smo i dalje vezani uz euro i imamo obvezu prema međunarodnim monetarnim institucijama, smatra HSP-ov gospodarski stručnjak.

    A komentirajući hrvatski izlazak iz arbitraže sa Slovenijom HSP-ov predsjednik Daniel Srb rekao je kako mu je drago zbog toga, no da je, nažalost, u pitanju naknadna pamet. Podsjeća kako je samo 6 saborskih zastupnika, uključujući i njega, u početku prihvaćanja arbitraže bilo protiv tog postupka. Sada se, kaže, potpuno vidi kako je cijela priča bila usmjerena ka stvaranju sustava, koji bi u javnosti skinuo odgovornost s bilo kojeg pojedinca za davanje ustupaka Sloveniji, odnosno hrvatskog teritorija toj susjednoj zemlji.

    Srb strahuje da se ni u buduće po ovom pitanju neće ništa događati bitno drugačije, na što, kaže, ukazuju pritisci sa Shengenom. Vezano za reakcije iz Srbije i žalovanje zbog proslave Oluje HSP-ov predsjednik ističe kako ga to raduje. Riječ je, kaže, o povijesnom porazu, kojega je Srbija doživjela potpuno zasluženo, jer je desetljećima svojom politikom izazivala i koristila Srbe u Hrvatskoj za provedbu svoje velikosrpske politike. Na koncu najveću su cijenu platili hrvatski Srbi, jer su pristali biti elementom u tom sustavu, rekao je predsjednik HSP-a, zaključujući kako je za njihov egzodus kriva isključivo velikosrpska politika, čiji je značajan čimbenik bio i današnji srbijanski premijer Aleksandar Vučić, koji se na drzak način odnosi prema Hrvatskoj.

    IZVOR: Republika.eu

  • Tribina HSP-a u Đakovu: EU – Grčka – Hrvatska.


    srb janjiček poplašen đakovo
    U Maloj gradskoj vijećnici  održana je tribina s naslovom “EU-Grčka-Hrvatska” koju je otvorio predsjednik Hrvatske stranke prava Daniel Srb:
    “Prije nekoliko dana održan je sastanak ministara financija zemalja članica Europske Unije na kojoj je bilo govora o tome koliko će pripasti svaku zemlju, osigurati financijsku pomoć za Grčku. Ta je vijest relativno slabo odjeknula u hrvatskim medijima i kao činjenica da je odlučeno da Hrvatska treba dati 50 milijuna Eura kao udio Hrvatske u paketu pomoći Grčkoj. Naravno, obzirom da smo mi kao Hrvatska stranka prava upozoravali od početka javnost da će nam se takve stvari događati, da će se donositi u Europskoj Uniji odluke o kojima mi ne možemo uopće suodlučivati nego ćemo biti, u pravilu, svaki put preglasani, a da će nam samo ispostavljati račune.”

    “Moramo još jednom shvatiti da nije suština niti u tome da povlačimo više novaca iz europskih fondova nego što plaćamo članarinu jer time još uvijek nismo na dobiti” – dodao je Srb.

    Na tribini je govorio i dr. Tihomir Janjiček, predsjednik povjerenstva za gospodarstvo HSP-a, inače profesor ekonomije u Torontu u Kanadi, koji je istaknuo kako je Grčka formalno bankrotirala, ali se to želi formalno izbjeći:
    “Formalno izbjegavanje bankrota Grčke iz toga razloga što bi u tom slučaju Grčka u bukvalnom smislu došla u situaciju gladi i totalne nestašice. Robe već onako nemaju, to je razgrabljeno, novca drugog nemaju, nemaju ni svog novca, a da bi ga tiskali trebaju tiskare izvana koje ne mogu platiti. Oni su totalno u bukvalnom smislu bankrot. Oni su otprilike na razini one velike ekonomske krize kao što je bila u Americi ’29-’33.”

    Janjiček se dotaknuo i Hrvatske:

    “Kad je u pitanju hrvatska i naš odnos prema proračunskom deficitu kakav ima i Grčka i zbog čega je i došla u krizu, mi imamo dva problema – deficit u vanjskoj trgovini i deficit u proračunu. Ne možemo funkcionirati na ovakav način. Morat ćemo uzeti još više i više dugova, još više i više se zaduživati, ali kad postavite pitanje za što se više zadužujemo – da bismo potrošili? Pa kako ćemo to platiti? Grčka je to radila i zato je bankrotirala.

    Kao rješenje hrvatskog ekonomskog problema dr. Tihomir Janjiček je istaknuo preuzimanje duga od strane vjerovnika prema dužnicima, stvaranje fleksibilnije monetarne politike te ukidanje općina i gradova koje se ne mogu same financirati. Kao problem istaknuta je i marginalizacija hrvatske dijaspore.

    IZVOR: Radio Đakovo,

  • dr Janjiček: BANKOVNI SLOM DOLAZI JOŠ OVE GODINE ZATO ŠTO SE HNB DRŽI KAO VLADINA “PUDLICA”.


    HNBSaga sa kreditima vezanih za tečaj švicarskog franka se nastavila. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je pravorijek u korist banaka u sporu između udruge „Franak“ i hrvatskih banaka. Prva je presuda bila u korist dužnika, a sada je u korist banaka. Naravno, veliko je razočarenje među kreditnim dužnicima i osjećaju se „prevarenim“ i „izdanim“ od strane hrvatskog pravosuđa! Banke naravno imaju razloga za „slavlje“, dok se Hrvatska Vlada pravi „nevještom“ i „iznenađenom“ s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Dakako, dužnici najavljuju daljnju pravnu bitku i to ovaj puta pred međunarodnim sudištem. Sve skupa nakon presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužnička kriza se samo još više produbila. Dakle, zašto je Vrhovni Sud donio ovakav pravorijek i gdje je izlaz?

    Činjenicu koji niti jedan Hrvatski državljanin nikad ne treba smetnuti sa uma vezano za hrvatsko pravosuđe, jeste „sklonost“ političkoj vlasti. Posebice kada se govori o sudskim sporovima koji izravno utječu na političku vlast u bilo kom smislu. Naravno, ne trebamo se pitati zašto je to tako, jer jednostavno znamo da je komunistička prošlost ostavila dubok trag na hrvatsko pravosuđe.

    Jednostavno, pravosuđe je uvijek bilo samo formalno sredstvo torture u rukama komunističkih vlastodržaca! Upravo ta „slabost“ pravosuđa ostala je do danas nazočna. Već smo svi mogli vidjeti pravorijeke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su najblaže rečeno bili „čudni“!
    Razlog zbog čega u pravorijeku Vrhovnog suda treba vidjeti „sklonost“ Vrhovnog suda prema političkoj vlasti, upravo je činjenica što je Vlada najavljivala „POVLAČENJE“ iz pregovora između banaka i kreditnih dužnika!

    Kako sam i ranije već pisao, kreditni dužnici tražili su preobrazbu kreditnih ugovora, tako što više neće imati nikakvu valutnu klauzulu. Upravo taj zahtjev kreditnih dužnika iz „Franka“ je nešto što DOISTA izlazi izvan svih okvira pregovaranja. Naime, kreditni dužnici mogu pregovarati, mogu tražiti izmjenu kreditnih uvjeta, reprogramiranje dugova, ali NE mogu VODITI MONETARNU POLITIKU!

    Valutna klauzula Kune vezana je za Euro i SVI pregovori su morali biti završeni sa vezivanjem kredita za klauzulu prema Euru i novim kamatnim stopama.

    Sadašnja presuda u potpunosti „abolira“ i Vladu i HNB od bilo kakve odgovornosti za krizu s kreditima vezanim za Franak! Vlada se svo vrijeme držala kao „treća strana“ koja sa kreditnom krizom nema nikakve veze, a što je doista glupost!

    Upravo je Hrvatska Vlada NAJODGOVORNIJA za nastalu dužničku krizu! Istodobno HNB se držao i još uvijek drži poput Vladine „pudlice“ koja čak niti zalajati ne zna!
    HNB je institucija koja VODI monetarno kreditnu politiku Hrvatske i doslovce SPROVODI ekonomsku politiku Hrvatske Vlade kroz svoju monetarnu politiku!

    Dakle, onog trenutka kada su kreditni ugovori vezani za tečaj Franka odlukom Vrhovnog suda postali VALJANI, praktično su JEDINO i SAMO KRIVI dužnici! Vlada je ovakvom odlukom dala do znanja kreditnim dužnicima kako se sama Vlada može potpuno „elegantno izvući“ iz ove krize i jedini koji će platiti bankovne LIHVARE jesu sami dužnici. Drugim riječima, ukoliko dužnici proglase osobni bankrot NIKOGA u državi neće biti briga za to i upravo je to poruka iz pravorijeka Vrhovnog Suda Hrvatske!
    Osobni bankroti dužnika su sada posve NE izbježni! Banke neće moći naplatiti dugovanja dužnika prodajom njihove pokretne i ne pokretne imovine, jer jednostavno nema kupaca. Banke će posve opravdano zatražiti isplatu dugova od Hrvatske Vlade!

    Problem Hrvatske Vlade je u tomu što ona jamči valutnom klauzulom isplatu svih kredita kroz instituciju HNB! Odnosno, vlada će trebati smanjiti monetarne pričuve koje ima u HNB-u i isplatiti dugove dužnika koji su bankrotirali! Ono što se već zna ukupni iznos kreditnih dugovanja vezanih sa valutnom klauzulom za tečaj Franka, viši je od cjelokupnog iznosa monetarnih pričuva Hrvatske.

    „Kratkovidna“ politika SDP očito stoji na stajalištu „mi ćemo sve skupa ubrljati do kraja, pa kad mi odemo onda neka nova vlast radi što zna i na koncu ćemo se ismijavati sa njima“!

    Drugačije rečeno, učinit će što gore to bolje kad odu sa vlasti! Međutim, ovo više nije pitanje tko jeste ili tko nije kriv, već jednostavno odlazi cjelokupna država u bankrot poput Grčke!

    Kako bih se što preciznije izrazio, sadašnja situacija je slična onoj iz doba hladnog rata, kada je posve bilo NE bitno tko bi prvi potegao nuklearne rakete, „dobri“ ili „loši“ dečki, jer bi baš svi skupa nestali!

    Tako je i sada sa Hrvatskom, bankrot donosi KATASTROFU ZA SVE. Ono što je zapanjujuće i mora baš svakog hrvatskog državljana ostaviti bez teksta i glasa, upravo je takva bešćutnost sadašnje vlasti!

    Suci Vrhovnog suda nisu čak niti svjesni razine svoje odgovornosti, kada sud donosili pravorijek gdje su ULIZUJUĆI se Vladi doslovce ŠTITILI LIHVARE u njihovoj PLJAČKAŠKOJ kreditnoj politici koja cjelokupnu zemlju dovodi u totalni bankrot!

    Ono što je preostalo ne samo kreditnim dužnicima nego i svim Hrvatskim državljanima je doista – Vjerujem u Boga oca svemogućeg!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr. Tihomir Janjiček: HRVATI ŽELE EURO, EVO ŠTO ĆE SE DOGODITI AKO SE EURO SLUČAJNO UVEDE.


    prosvjedi grčka

    Hrvatska Predsjednica potakla je pitanje koje ne silazi sa dnevnih tiskovina u Hrvatskoj. Naime, Predsjednica RH najavila je „uvođenje Eura“ kao hrvatske valute umjesto Kune do 2020. godine!
    Brojne tiskovine i web portali odmah su se dali na posao i napravili ankete za javnost, žele li Hrvati Euro ili Kunu kao hrvatsku valutu.

    Nije tajna, ali većina anketa pokazuje većinsku želju Hrvata za Eurom kao nacionalnom hrvatskom valutom. Postavlja se opravdano pitanje zbog čega?

    Odgovor na ovo pitanje treba tražiti u stajalištu javnosti o dvije stvari. Jedna je krediti u Francima ne bi nikad ni postojali, pa samim time niti sadašnja dužnička kriza. Druga je to što većina misli kako bi Hrvati imali povoljnije uvijete kreditiranja nego što imaju sada. Dakle, to je od prilike stajalište Hrvata, ali ostaje pitanje koliko su ovakva stajališta doista opravdana?

    Krediti u Francima su nuđeni u Hrvatskoj po IZRAVNOJ želji i poticaju inozemnih političkih struktura! Recimo austrijska vlada je podržavala poslovnu politiku njezinih banaka i ponudu kredita u Hrvatskoj koji su vezani tečajem za Franak! Uostalom, kada je Mađarska prva rekla “ne“ takvim kreditima, politički pritisak je odmah uslijedio i to od vlada svih država čije su banke nudile takve kredite! Dakle, ta kreditna politika vezanosti valute prema tečaju Franka u potpunosti je podržavana od strane država iz čijeg prostora je dolazila takva banka!

    Dakle želja austrijske vlade ili neke ine, JESTE bila na izvlačenju što veće svote novca od Hrvata i posljedično tomu i valutnih pričuva u Eurima! Očito su vlade EU država vidjele tu kreditnu politku kao sredstvo sprječavanja bankrota njihovih monetarnih i financijskih sustava i onda nisu prezali od lihvarskih kredita prema siromašnim članicama EU!

    No, sve i da smo imali Euro kao nacionalnu valutu to nikako NE znači da ponuda kredita vezanih tečajem prema Franku ne bi bio ponuđen na hrvatskom tržištu! Nuđeni su takvi krediti recimo i u Austriji od strane doista švicarskih banaka, ali su bile upućene preporuke austrijske središnje banke pučanstvu, NE ulaziti u takve kreditne ugovore. Sa druge strane, Hrvati su „natjerivani“ na kredite vezane za tečaj Franka, tako što nije postojalo druge opcije! Kreditni službenici u hrvatskim banka su još i dodatno uvjeravali kupce kredita kako je to upravo najpovoljnije riješenje za njih!

    Rezimirano rečeno, sve da je Hrvatska i imala Euro kao nacionalnu valutu, krediti vezani za tečaj Franka bili bi nuđeni na hrvatskom tržištu bilo kako bilo! Guverner Vujčić bi se i u tom slučaju kao i sada samo loše IZGOVARAO svojom vidovitošću od prije 10 godina i tobožnjeg upozoravanja javnosti bez ikakvih nakana!

    Kada je u pitanju kreditna politika i bi li Hrvatska imala povoljnije kredite od sadašnjih, onda odmah treba reći NE! Naime, niti unutar EU nije „jedinstvena“ kreditna politika. Kamatne stope su manje više slične u cijeloj EU, jer njezina uloga je kontrola novčane mase u opticaju, odnosno pojednostavljeno rečeno količina novca. No, ostali elementi kreditne politike, kao što je iznos sume gotovinskog pologa, vrijeme otplate kredita, zajamčenost kredita, namjena kredita i svi ti dodatni uvjeti kreditiranja razlikuju se od zemlje do zemlje! Dakle, ne bi bili ništa bitno povoljniji uvijeti kreditiranja nego su sada! U Hrvatskoj bi najvjerojatnije bio zahtjev za 30% gotovonskog pologa od iznosa traženog kredita! Uvjeti kreditiranja bi opet bili nepovoljni po Hrvate toliko koliko bi se mogao održavati monetarni sustav Hrvatske.

    Treba imati na umu još jednu važnu stvar, a to je politički i ekonomski pritisak EU na prezadužene zemlje i primjer Grčke u smjeru rezanja državne potrošnje, koja izravno pogađa životni standard svih Grka! Prosvjedi na ulicama Atene koji su viđani na TV zaslonima, bili su upravo posljedica toga.
    Neka se nitko ne zanosi, Hrvatska je isto tako izložena sličnom političkom i ekonomskom pritisku, pa su zato uvećane trošarine na cigarete, porez na gorivo i slično! Znači, „socijala“ nije rezana izravno, već posredno s višim cijenama najvažnije robe za široki puk, a to su gorivo i cigarete!

    Ostaje još samo jedna sitnica, a to je kada bi se ipak malo „zaigrali“ sa pitanjem „što bi bilo kad bi bilo“, odnosno što bi bilo kada bi od sutra doista Hrvatska započela sa uvođenjem Eura?
    EU i njezina ESB znaju da je Kuna doista PRECIJENJENA u tečajnom smislu. Sav dosadašnji pritisak koji se činio na Hrvatsku je „vraćanje kotačića“ unazad! „Oprost dugova“ bio je „blagoslovljen“ od EU!

    Smanjenje kupovne moći Hrvatskog puka kroz lihvarske kredite u Francima također! Takvi potezi ne mjenjaju stopu inflacije, točnije nemaju utjecaj na rast inflacije, ali smanjuju kupovnu moć puka! Time se otvara prostor za veći priljev novca u državni proračun i uravnoteženje državnog proračuna koji je debelo u minusu!

    Znači, kada bi Hrvatska recimo danas započela sa uvođenjem Eura, onda se ne bi imalo vrijeme na raspolaganju za „prilagodbu“ već bi se moralo odmah djelovati. To znači da bi najvećim dijelom kod cijena roba na cjenicima bila samo izbrisana oznaka „Kn“, pa zamijenjena sa oznakom „€“, dok bi plaće i svi prihodi bili PRERAČUNATI tečajem koji je vrijedeći. Time bi se VIŠESTRUKO umanjili prihodi Hrvata i država bi došla u „makroekonomsku ravnotežu“, ako ne baš trajnu, ali ono privremenu od bar godinu dana! Druga je stvar kako bi Hrvati u tom slučaju regairali!?

    Kao Hrvat mogu reći da smo mi vrlo „trpeljiv“ narod, uostalom istrpjeli smo jednog Sanadera 6 godina, Mesića 10 godina, Milanovića 3 i pol godine (do sada), Josipovića 5 godina, ali još znatno veći pad životnog standarda od onog koji nam se dogodio od 2008 godine do sada sigurno ne bi!
    Možda zvučalo malo „preoštro“, ali bi zasigurno bilo i „oluje“ i „bljeskova“ i „mimohoda“ u svim hrvatskim gradovima!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: HRVATSKO GOSPODARSTVO U OČIMA EU.


    SONY DSC
    Europsko povjerenstvo donijelo je prosudbe o stanju u hrvatskom gospodarstvu i mogućnostima izlaska iz višegodišnje recesije. Između ostalog najavljena je „mogućnost“ rasta BDP od tek možda 0,3%. Upravo na ovoj najavi mogućnosti, temelji se sav optimizam SDP i njegovih satelit strančica. Nastoje tu tek puku najavu predstaviti kao grandiozni uspjeh. Izvješće povjerenstva EU o stanju hrvatskog gospodarstva potakla me je pogledati detaljnije što je doista rečeno i imaju li prije svega Hrvati razloga radovati se tom izvješću, a ne samo vladajuća kasta.

    Prije svega kao doktor ekonomskih znanosti odmah na početku mogu reći, da svaki puta kada se susjedstvo neke države ekonomski oporavlja, ili bilježi ozbiljnije postotke rasta BDP-a, tada i ta konkretna zemlja može imati pozitivnih utjecaja po njezino gospodarstvo. Upravo tako nešto se može dogoditi i Hrvatskoj, ali su šanse za tako nečim doista više nego mizerne. Razlog tomu treba tražiti u tomu nešto više stope rasta BDP u EU imat će zemlje sa kojima Hrvatska ima vrlo slabe ekonomske veze, kao što su Irska, Malta, Poljska. EU očekuje njihove stope rasta nešto iznad 3%. Države koje se nalaze u Hrvatskom susjedstvu i sa kojima imamo nešto jače ekonomske veze, kao Austrija i Italija imat će stope rasta tek između 0% i 1%. Slovenija i Mađarska bi trebale postići stope rata BDP nešto iznad 2%. Dakle, zemlje koje su nam u okružuju ne mogu postići visoke stope rasta, a utjecaj upravo tih zemalja bi trebao u eknomskom smislu imati presudno djelovanje za hrvatsko gospodarstvo.

    Drugim riječima, kada bi stope rasta u susjednim zemljama bile oko 5% to bi imalo doista ozbiljniji utjecaj na hrvatsko gospodarstvo,  jer naša gospodarska kriza jako „duboka“. Stoga hrvatsko gospodarstvo neće ni osjetiti tih 1% ili 2% rasta BDP iz susjedstva!

    Međutim ovom prigodom dat ću točna pojašnjenja izvješća EU, upravo kako ne bi bilo praznih priča sa kojim uglavnom barata sadašnja vlast, nadajući se kako će sa njima ostvariti ostanak na vlasti.

    Povjerenstvo EU smatra četiri ključne točke zbog slabog gospodarskog oporavka Hrvatske. To su sporo restrukturiranje poduzeća, slaba vanjska konkurentnost, rastući dug države i rastući dug kućanstva i poduzeća.

    Naravno svatko će reći, a što je to „restrukturiranje“ gospodarstva, pa se onda uvijek počne razmišljati o vlasničkoj strukturi, a to doista nema nikakve veze u ovom slučaju. Struktura hrvatskog gospodarstva razmatra se sa stajališta industrija koje predstavljaju neku vrstu uskog grla.

    Tu spadaju industrija električne energije, industrija nafte i plina, željeznice i telekomunikacije. Upravo ove četiri industrije predstavljaju usko grlo za rast proizvodnje bilo kog oblika. Hrvatska uglavnom uvozi električnu energiju.

    Nafta i plin nisu dostatni iz vlastitih izvora, a s druge strane postoje visoko otpori u zemlji prema korištenju mogućih izvora nafte i plina iz Jadrana. Prema tome ova tri oblika energije ključna su za rast proizvodnje svakog gospodarstva.

    Željeznica je u katastrofalnom stanju, a upravo ona u suvremenom svijetu igra ključnu ulogu u prijevozu robe, ali i zaposlenika. Naime svaki rast proizvodnje zahtjeva ozbiljnije korištenje željeznice, a to je u hrvatskom slučaju praktično ne moguće.

    Konačno telekomunikacije su još uvijek vrlo ne razvijene, ili drugim riječima primjena računalne tehnologije sa suvremenim računalnim programima praktično ne postoji. Dovoljno je prisjetiti se doista „banalne“ stvari, kao što je „inventura“ robe koja se u rgovinama obično čini na početku kalendarske godine.

    To dovoljno govori da ne postoji mrežni računalni sustav, koji bi omogućili da nakon „skeniranja“ svake robe, automatski se vrši promjenu stanja na pričuvama robe, kako lokalnom, tako i središnjem skladištu. Dakle i kod trgovačkog poduzeća, ali i kod proizvođača, što bi omogućilo učinkovito upravljanje pričuvama. Na žalost Hrvatska je još jako daleko od toga.
    EU isto tako zabrinjava stanje na tržištu poslova. S jedne strane se gomila broj „ranjive radne snage“, a to su uglavnom mlade osobe i bez iskustva. Obrazovni sustav im ne omogućuje prikupljanje početnog profesionalnog iskustva radi lakšeg iznalaženja posla.

    Sa druge strane, radna snaga koja je iznad 40 godine života doslovce se ODVRAĆA od sudjelovanja na tržištu poslova i traženja posla. Dok EU nastoji produljiti radnu dob za sve osobe, dotle se u Hrvatskoj nastoji sve odgurati u mirovinu već sa 40 godina. Mogućnosti zapošljavanja mlađih osoba su praktično ne moguće!
    Europsko povjerenstvo jasno upućuje i na administrativnu ne učinkovitost institucija države. Naime, novac iz EU fondova se loše koristi iz razloga što su institucije vlasti u ne mogućnosti to učiniti.

    Djelovanje županijske i općinske vlasti je ZANEMARIVO u mogućnosti dobijanja novca iz EU fondova. Središnja vlast je ta koja kontrolira sve pristupe fondovima EU, ali nema nikakvog ekonomskog programa koji bi riješavao gore navedene strukturne probleme i u čije riješavanje bi MORALE biti uključene i županije! Zato što puno bolje poznaju stanje na vlastitom terenu. Upravo novac iz EU fondova JESTE namjenjen strukturnim promjenama u gospodarstvima zemalja EU, a tu je i Hrvatska.
    Stoga ako se ovo ima u vidu onda još jače dolazi do izražaja sva DEBILNOST u nastupu ministra Marasa koji poziva ljude da koriste novac, ako imaju ideju što bi učinili. Međutim, „ideja“ ne dolazi sama od sebe, već treba poticaj kojeg NEMA!

    Isto tako sve i kada bi se pojavio veliki broj osoba sa idejama nikako ne znači da bi ostvarenje tih ideja bilo pozitivno po gospodarstvo! Zbog toga su sigurno Marasovi pozivi krajnje NE učikoviti i bilo bi dobro kada bi država obznanila koliko je ideja započeto s provedbom nakon „pozivnice“ sa  TV-a, a koliko prije „umilne“ Marasove face!
    EU zabrinjava i stalno djelovanje države na financijski sustav. Posebice ih zabrinjava zamrzavanje tečaja Kune prema Franku. Nije EU protiv djelovanje države, već je daleko više za jedno pravno i sustavno djelovanje države, a ne „ad hoc“ djelovanje koje je ne predvidivo i izaziva ne stabilnost cijelog sustava.
    Financijski sustav u svom djelovanju opterećen je i brojnim pravilima i obvezama prema zaposlenicima. Tako se spominju i visoke otpremnine kod osoba koje izgube posao. To djeluje na ne učinkovito zadržavanje zaposlenih u poduzeću, jer se poslodavcu više isplati zadržati osobu na poslu i isplaćivati nisku plaću, nego isplatiti visoku svotu otpremnine. Stoga je i mobilnost radne snage znatno sužena.

    Preslojeviti socijalni sustav omogućava poticanje na rano umirovljenje, a sa druge strane dinamika plaća na makroekonomskoj razini nije uopće usklađena sa makroekonomskim kretanjima.

    Dugovi u gospodarstvu nisu riješeni „predstečajnom nagodobom“, a kao najNEzaštićeniji se spominju vjerovnici. Naime, oni su jedini koji na koncu plaćaju najvišu cijenu tim zakonom. Pravni sustav je OČAJNO ne učinkovit u sferi financijskog poslovanja.

    Državna poduzeća su još uvijek pravno u povoljnijem položaju od privatnih. Sa druge strane, privatna poduzeća opstaju samo na tržištima na kojima imaju monopol. Sve to skupa ograničava razvitak tržišta u smislu jačanja konkuretnosti, ali i rasta BDP-a. S tim u vezi je i niska konkuretnost na vanjskom tržištu.

    Monopolni položaj na nacionalnom tržištu ne potječe privatna poduzeća na izlazak na vanjsko tržište, gdje konkuretnost vrlo snažna. No, za EU su prevelika fiskalna opterećenja izvoznika dodatak u potpunosti sputava svaki mogućnost nastupa na tržištu EU.
    Na koncu, povjerenstvo EU smatra kako je zdravstvo zasigurno najveći izvor budućih financijskih nestabilnosti. Naime, galopirajući rast dugova zdravstva zahtjevaju bilo kako svoje pokriće, a cijelokuni financijski sustav to jednostavno više nije u stanju. Država sa druge strane ne poduzima NIKAKVE mjere za obuzdavanje rasta troškova zdravstva.
    Dakle, ovo su zaključci povjerenstva EU o gospodarskom stanju Hrvatske. Ako se dobro pogleda sve gore navedeno, može se reći kako je doista realno ocijenjeno stanje hrvatskog gospodrastva. Problemi su više nego OGROMNI! Jasno je i da je sadašnja vlada, ali i one prijašnje profućkali ne samo povjerenje, nego i vrijeme za koje su mogli djelovati i poboljšati sveopće gospodarsko stanje. Neminovno nam se nameće pitanje, pa imamo li onda razloga poput SDP-a „radovati“ se MOŽDA mogućem gospodarskom rastu od 0,3%?
    Odgovor je vrlo jednostavan, trebamo se radovati jednako koliko i kad vidimo umilnu facu ministra Marasa!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Tihomir Janjiček: POPUŠENE TROŠARINE!


    SONY DSC
    Kako sam već najavio u svojim prijašnjim napisima hrvatski ministri bili su u Bruxsellesu kako bi dobili „domaću zadaću“ uravnoteženja proračunskog deficita. Kao i uvijek kada „gazda“ zove na razgovor, pa se prođe bez „pljuske“, tada pozvani uvijek dođu radosni doma.

    Jasno, ministar Lalovac otišao je „gazdama“ sa pripravljenim „uratkom“ koji je vlada davno „zaboravila“ davno, pa je Lalovac „gazde“ privremeno „umilostivio“ od ne poduzimanja sankcija. Uradak su trošarine na gorive i cigarete s čime ministar Lalovac računa nadomjestiti barem djelomice manjak u državnom proračunu, a u ovom konkretnom slučaju trebalo bi si priskrbiti 1,3 miljarde Kuna u proračun.

    Ako se pogledaju ove dvije mjere, ipak svaka od njih ima različiti utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, pa i životni standard. Cigarete su roba čija potražnja se u ekonomskoj znanosti definirana kao „visoko ne elastična“. To znači rast cijena cigareta ne donosi nikakvo bitno smanjenje potražnje na tržištu za njima. Drugim riječima, unatoč rastu cijena cigareta, neće doći do smanjenja njihove potrošnje.

    Potražnja će ostati jednako snažna kao i prije poskupljenja. Matematski rečeno, poskupljenje od 1% za cigarete donijet će istodbno i 1% rast prihoda za proizvođače cigareta. U ovom slučaju, rast cijena je temeljem trošarine kao oblika poreza, pa će ovaj prihod izravno odlaziti u državni proračun u potpunosti. Stoga, ministar Lalovac doista može očekivati uvećani priljev novca u državni proračun temeljem trošarina na cigarete bez ikakvih posljedica.

    Bilo bi doista krasno kada bi Hrvati ipak makar malo smanjili pušenje cigareta, jer bi time sigurno imali više novca na raspolaganju u džepu, ali i bolje zdravlje. No, ništa se neće promjeniti po tom pitanju, jer jednostavno hrvatski pušači nemaju milosrđa prema sebi, ni financijski ni zdravstveno.
    Uvođenje trošarina na cijenu goriva već je posve drugo pitanje. Ovdje se dogodio spoj „lijepog sa korisnim“, kako se to često kaže u našem narodu. Naime, javnost se posve jasno očitovala sa „NE“ po pitanju „monetizacije autocesta“, unatoč tomu što to očitovanje „nije valjano“ prema pravorijeku Ustavnog Suda RH.

    Treba se prisjetiti riječi ministra Hajdaš-Dončića, kako će u slučaju odustajanja od „monetizacije“, tada morati biti nadoknada učinjena kroz višu cijenu goriva. Dakle vlada je ispunila „obećanje“ svog ministra, jer monetizacije neće biti, ali je sa druge strane „umilostivila“ EU.
    Gorivo kao roba ima nešto elastičniju potražnju od cigareta. Ne znači elastičnu, već samo malo elastičniju. Razlog leži u tomu, što se potrošnja goriva može općenito podijeliti na dio koji je vezan za funkcioniranje gospodarstva i dio koji se odnosi na potrošnju kućanstava. U većini razvijenih zemalja potrošnja goriva za potrebe gospodarstva je oko 75%, dok je potrošnja za potrebe kućanstava 25%.

    Za očekivati je da je u Hrvatskoj udio potrošnje goriva kućanstava niži. Dakle, relativno je NE elastična potražnja za gorivom u usporedbi sa potražnjom za cigaretama, gdje je praktično potpuno ne elastična. U Hrvatskoj je ne elastičnost potražnje još viša, jer je udio potrošnje goriva kućanstava niži. Međutim ova trošarina imati će višestruki učinak kroz rast cijena usluga transporta robe i ljudi. Unatoč tomu što će se sigurno pojaviti „mudraci“ koji će ustvrditi kako je udio troškova transporta u troškovnim strukturama hrvatskih poduzeća relativno nizak, pa rast cijena goriva „neće“ povećat stopu inflacije u Hrvatskoj.

    Takvo stajalište jednostavno NIJE točno! Troškovi transporta uvijek pogađaju gospodarstva i uvijek imaju inflatorno dijelovanje po gospodarstvo. No, ovaj oblik inflatornog utjecaja bi bio oblik „troškovne inflacije“. Ovo je bitno reći, jer ovaj oblik inflacije uvijek donosi ekonomsku stagnaciju poznatu kao „stagflacija“, jer se događa stagnacija i inflacija.

    Koliko jučer su svi hrvatski ministri „slavodobitno poklisarili“ po svim TV postajama o tek pukoj „najavi“ mogućeg gospodarskog oporavka od čak „frapantnih“ 0,2%, a sa ovom mjerom tih 0,2% rasta BDP-a biti će samo ne ostvareni san! Gospodarstvo će morati povisiti cijene robe i usluga, a agregatna potražnja na hrvatskom tržištu će biti smanjenja unatoč tomu što je tek nešto živnula sa navodnim smanjenjem poreza na prihod od prije par mjeseci. Taj rast prihoda biti će posve „progutan“ kroz povećana trošenja za gorivo i ostalu robu čiji rast cijena će se dogoditi.

    Općenito rečeno, može se očekivati nastavak gospodarske recesije, s tim što će se neki dodatni elementi pojaviti. Naime, ukoliko se obistini rast inflacije to znači da će tečaj Kune prema Euru biti ponovno apreciran, naravno ukoliko ne dođe do promjene tečaja. Dakle, to znači izvoz iz Hrvatske biti će još skuplji, a uvoz još jeftiniji i jasno je što će se dogoditi sa hrvatskom vanjskotrgovinskom bilancom. Rast deficita će biti ne izbježan.

    Pošto svaka kritika nema smisla ukoliko se nešto konstruktivno ne predloži. Umjesto rasta cijene goriva trebalo je povisiti cijenu nekoj drugoj robi, koja također ima visoku ne elastičnost, ali nema jak inflatorni utjecaj po gospodarstvo. Koja bi bila takva roba, odgovor ostavljam ministru Lalovcu, jer je to njegov posao.

    Što reći na koncu svega. S ovim mjerama očekuje nas nastavak gospodarske recesije, daljnji pad BDP, pad životnog standarda i naravno posljedično tomu rast nezaposlenosti. Pomanjkanje gospodarskog programa sadašnje vlade, dovelo je vladu do tek pukog vrludanja od problema do problema, te bavljenjem gospodarstvom od slučaja do slučaja kroz provedbu zapovjedi gazda iz EU. Tako se došlo i do „rješenja“ uporabe trošarina za koje se doista već sada može da su popušene.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček o nastupu guvernera Vujčića: Takve izjave ne daju ni moji studenti dodiplomskih studija.


    SONY DSC
    Konačno se hrvatskoj javnosti obratio guverner HNB-a, gospodin Vujčić. Nakon niza kritika i prozivki, guverner HNB pokušao je javnosti objasniti sadašnje ekonomsko i monetarno stanje u Hrvatskoj. Kada se malo toga dozna iz nečijeg govora, a ta osoba puno rečenica izgovori, onda bi to ekonomisti često nazvali „žvaka“ govor.

    Upravo takva objašnjenja su pružena od strane gospodina Vujčića. Stoga pogledajmo stajališta koja je iznio guverner.

    Prva činjenica, ako je vjerovati riječima guvernera, a nema se razloga ne vjerovati je niska eskontna stopa HNB-a prema komercijalnim bankama. Naime tako se stručno naziva interesna stopa koju središnja nacionalna banka neke zemlje, a kod nas je HNB, naplaćuje svim komercijalnim bankama koje posluju na njezinom nacionalnom tržištu.

    Na žalost, guverner se nije „sjetio“ naziva eskontna stopa, ali to i nije tako bitno. Daleko važnije je to što je ustvrdio kako komercijalne banke i dalje drže VISOKE kamatne stope, što njemu „nije jasno“!

    Što više, usporedio je komercijalne banke sa konjima koji NE piju vodu do koje ih je doveo KONJOVODAC u obliku HNB! Moram priznati da takvo objašnjenje monetarne politike nisam čuo do sada niti od jednog mog studenta sa dodiplomskih studija, ali je eto došlo od guvernera HNB-a, gospodina Vujčića! Doista „invetivno“!

    Guverner na ŽALOST jednostavno NE zna zbog čega komercijalne banke ne snižavaju kamatnu stopu i ne pružaju kredite gospodarstvu po povoljnijim uvjetima! Spomenutom izjavom guverner je iskazao visoku razinu NE stručnosti!

    Razlog leži u valutnoj kaluzuli koja je izgubila značenje sigurnosti za komercijalne banke. Naime, komercijalne banke odobravaju kredite prema određenoj valutnoj kaluzuli, a službena je ona prema Euru. Ta valutna klauzula je JAMČILA svim komercijalnim bankama punu konverziju svakog odobrenog kredita u bilo kom trenutku iz Kune u Euro! Time su komercijalne banke poslovale bez IKAKVOG poslovnog rizika, a sav rizik je snosila Država Hrvatska preko HNB-a kao JAMCA valutne kaluzule!
    Međutim, Hrvatska je postala financijski VISOKO RIZIČNA zemlja, a to se očituje upravo na činjenici što su nam državne vrijednosnice ocijenjenje kao VIŠESTRUKO smeće! Znači, svako kreditno poslovanje u Hrvatskoj povlači visoku razinu kreditnog rizika, odnosno mogućnost NE NAPLATIVOG kreditnog plasmana novca.

    Znači da je Država Hrvatska financijski LOŠ jamac za odobrene kredite unatoč valutnoj kaluzuli koju je preuzela! Valutna klauzula jednostavnoviše NIJE dovoljno sigurno jamstvo komercijalnim bankama za odobrene kredite, jer iza nje stoji država koja je financijski posve propala!
    Upravo zato su se na tržištu bili pojavili i krediti sa valutnom kaluzulom prema švicarskom Franku.

    Razlog već svi znamo, a i osobno sam o tomu pisao, jer su banke uvidjele šansu za lako stvaranje profita temeljem OČEKIVANIH tečajnih razlika između švicarskog Franka i Eura. Kada se odobravaju krediti sa relativno brzim i visokim profitima, takvi krediti se u ekonomskoj znanosti nazivaju „vrući novac“!

    Vrući, jer je visoki rizik, ali istodobno i visok profit. Međutim, krediti sa „švicarcem“ kao podlogom, došli su praktično u fazu poništenja. Znači takav oblik kreditiranja za banke više NE postoji!
    Hrvatska vlada i udruga banaka vrše i danas pritisak na kreditne dužnike organizirane u udruzi „Franak“, na konverziju svih tih kredita sa kaluzule prema Franku na klauzulu prema Euru! Dužnici, pak zahtjevaju dokinuće valutne kaluzule u potpunosti i stoga svi s ne strpljenjem očekuju doznati kako će se ova „tekma“ završiti!

    Vlasnici komercijalnih banaka stoga jednostavano NEMAJU više NIKAKAV financijski interes odobravati kredite sa kaluzulom prema Euru, jer Hrvatska nije financijski stabilna država da bi kroz tu kaluzulu doista bila OZBILJAN jamac!
    Rezimirano, niti su banke konji, niti nije HNB konjovodac, a tko je doista konj neka svatko sam dokuči!
    Guverner je izrekao još jednu bitnu rečenicu, a to je mogućnost naglog rasta kamatnih stopa u Hrvatskoj za kredite odobrene sa valutnom klauzulom prema Euru. Moram odmah reći unaprijed, takve izjave se NIKAD, ali baš NIKAD ne daju u javnost od guvernera koji je bar 1% stručna i odgovorna osoba! Takve izjave stvaraju PANIKU na financijskom i novčarskom tržištu!

    Taj „tajanstveni“ Euribor je kratkoročna razmjerna međubankarska kamatna stopa! Guverner je spominjao kako „opet šalje upozorenje kao i 2005“! Dvije stvari su ovdje bitne. „Upozorenje“ iz 2005 i događanja iz 2014 imaju razmak od 10 godina, pa su takve prognoze BESMISLENE! Posebice ako je i sadašnja prognoza za raspon od 10 godina! SVE, ama baš SVE se može promjeniti naglavce u takvom vremenskom razmaku! Nema tu baš doista nikakve „stručnosti“, ili kako bi narod rekao „pameti“!

    No, odmah ću reći, tako nešto NIJE moguće iz jednostavog razloga što je EU upravo uvela program uvećanja kreditnih fondova za pokretanje gospodarstva, poznat kao „QE“. Time će se uvećati ponuda novca na tržištu EU, što će sniziti kamatnu stopu!

    SAMO u slučaju iznenadne „EKSPLOZIJE“ inflacije u EU, onda se može dogoditi nagli skok kamatnih stopa. Šanse za takav scenario su MINIMALNE!

    Konačno „devalvacija“ Kune kao opcija. Guverner je usporedio devalvacije Dinara u Jugoslaviji i njihov negativan učinak. Međutim, sličnost problema sa tečajem Dinara i Kune je u tomu što je u oba slučaja vođena politika NE PROMJENLJIVOG tečaja, odnosno kako se stručno to kaže „fiksnog“ tečaja!
    U takvim uvjetima, kada nacionalna valuta postane tečajno PRECIJENJENA, promjena tečaja postaje sve nužnija, koja se obično odlaže od strane države. Kada se dalje više ne može odlagati, onda to obično učini visoka deflacija i takva promjena tečaja bude katastrofa po gospodarstvo.

    Tečajna politika Kune je MORALA biti daleko ELASTIČNIJA i doživljavati postupne promjene, odnonsno DEPRECIJACIJU. Novčana masa u Hrvatskoj je NE prekidno uvećavana od uvođenja Kune, zbog rasta deficita u državnom proračunu i bilanci plaćanja!

    Još uvijek nije kasno za POSTUPNU LAGANU deprecijaciju tečaja Kune, ali naša monetarna politika se vodi iz štale!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Za probleme “švicaraca” uz Rohatinskog i Vujčića, krivi su i svi premijeri, Sanader, Kosor i Milanović.


    dr janjiček_srbOdgovornost nositelja vlasti u svakoj državi prema vlastitom puku, pa uključujući i Hrvatsku, znatno je viša od one što je često može i zamisliti obična osoba. Koliko puta smo mogli vidjeti negdje na filmu, bilo dokumentarnom ili umjetničkom, kako određena osoba zbog gubitka namještenja doživljava psihološku traumu. Nevezano za spol osobe, ali manje više svi reagiraju vrlo slično. Neki budu vidno slomljeni i depresivni, drugi dobiju napadaje bijesa, neke obuzme tuga i doslovce plaču, dok ima i onih koji se vrlo ozbiljno razbole, a najteži slučajevi su kada si osoba okonča život! Dakle, prave drame se događaju u ljudskim životima sa gubitkom namještenja.

    Hrvatska je već odvano u formalnom smislu postala tržišnom zemljom i više nema komunizama, tako da se i u Hrvatskoj život svodi baš kao i u drugim državama svijeta i Europe na plaćanje računa i otplate kredita!

    Krediti nisu nikakva „specijalnost“ Hrvata, niti su Hrvati najzaduženiji puk na svijetu! To se može čuti među našim ljudima. Najčešće mi ne vjeruju ljudi kada im kažem kako razmjerna obitelj u Kanadi, roditelji sa dvoje djece, imaju RAZMJERNO 6 kreditnih kartica! Tata i mama imaju svatko po 3 kreditne kartice, a razmjerni dug po JEDNOJ kartici je već dulji niz godina IZNAD $10,000! Dakle razmjerni KARTIČNI dug po razmjernoj obitelji je $60,000, a TOČNO iznosi $61,096! Tu nije uračunata OSOBNA kreditna linija, a imaju je sve punodobne osobe i njezin dug razmjerno iznosi oko $30,000 po svakom Kanađaninu! Sad na to treba dodati kredite za automobile i na kraju stambene kredite!
    Jednom prigodom, dok je bio u posjeti u Kanadi jedan moj bivši student, tada me je upitao: „profesore kako ljudi plaćaju sve što imaju“? Rekao sam mu sa kreditom, ali on mi se nasmijao u lice smatrajući kako ga valjda lažem! „Nije mogućno baš toliko dobiti kredita“, a kada sam mu uzvratio JESTE, MOGUĆE je, on je tek tada shvatio da je pogriješio prema meni. Neka se nitko ne zanosi, NIJE ništa drugojačije u SAD-u, samo su znamenke još VIŠE!

    SAD su 2008. godine ušle u duboku financijsku krizu, jer je par godina ranije učinjena tzv. „dergulacija“ bankovnog poslovanja. Ta „deregulacija“ svela se jednostavno na sniženje kriterija za utvrđivanje pouzdanosti mogućnih kreditnih dužnika za nekretnine! Tako je stambeni kredit mogao dobit svatko tko se pojavio na bankovnom šalteru. Nije se provjeravala kreditna sposobnost dužnika u smislu najmještenja, prihoda koje pravi osoba, sve je bilo „nema veze“!

    Došlo je do pravog BUJANJA potražnje za nekretninama i isto tako graditeljstva! Potržnja za nekretninama je toliko ojačla, da je bilo dovoljno doslovce kupiti si neku kuću ili stan i samo sačekati 10 ili 12 mjeseci i prodati po 20% višoj cijeni od kupljene! Izmislili su bili čak tzv. CDO, ili vrstu obveznice koja je predstavljala „objedinjenu dugovnu obvezu kreditnih dužnika”.

    One su se preprodavle od banke do investicijske banke, pa udruženim bankama, pa na koncu i kompanijskim mirovinskim fondovima i osiguravajućim tvrtkama! Sve se dobro odvijalo dok se nije pojavila recesija. Ne pouzdani dužnici su prvi ispali iz „igre“ odmah, a pojavila se i masovna ponuda nekretnina temeljem OVRHA!

    Čitavi DIJELOVI GRADOVA bi bili ispražnjeni! Većina vlasnika je završavala DOSLOVCE na ULICI! Kriza se tima još više rasplamsala, jer je graditeljstvo moralo prestati graditi i otpusti MILIJUNE namještenika! To je još više ojačalo krizu, pa je na koncu ponuda nekretnina činjena DOSLOVCE NA AUKCIJMA!

    Kuće i stanovi su gubili po 80% svoje prodajne cijene u samo PAR TJEDANA! Događali su se MASOVNI OSOBNI stečajevi, kao i stečajevi tvrtki što je dovelo do potpunog KOLAPSA nekad „bogate“ Amerike! Banke nisu mogle prodati NIŠTA od ovršenih nekretnina, jer baš NITKO nije mogao kupiti NIŠTA od nekretnina! Nitko nije imao NOVCA! Banke su da bi izbjegle bankrot prvo prodvale svoje dionice raznih europskih banaka koje su posjedovali!

    Nastupila je NAGLA i MASOVNA ponuda dionica europskih banka na eruopskim burzama što je i te banke natjeralo u propast! Tako se američka kriza preselila i u Europu! Tada je prvi puta u javnosti izrečen izraz za obezvrijeđene nekretnine u obliku „toxsic assets“, ili „zatrovana imovina“!
    Značila je doslovce imovina čija je tržišna vrijednost ZNATNO ISPOD vrijednosti kreditnog zaduženja! Od te krize SAD se tek nedavno nekako izvukla, ali uz brojna samoubojstva svojih pučana, brojne psihičke boleštine u koje bi zapadali. Kako narod to kaže, daleko od oko, daleko i od srca, malo toga se o tomu znalo i govorilo u Hrvatskoj!

    U ponedjeljak 30. ožujka, prikazan je dokumentano informativni film o problemima kreditnih dužnika čije su kreditne obveze valutnom klauzulom vezane prema švicarskom Franku. Dosta iznimno teške životne sudbine su se mogle vidjeti, a neke su bile i tragične!

    Kao i u američkom slučaju i Hrvatskoj je problem „zatrovana imovna“! Naime špakulativna lihvarska podvala banaka u Hrvatskoj ustrojila je igru, po kojoj neće banke ići u propast radi „zatrovane imovine“, već kreditni dužnici!

    Zaigrali su na jednostavnu kartu, spašavanje europskih banaka od bankrota prinudilo je središnju banku EU da masovno elektronički doznači ogormno iznose novca bankama kako bi ih spasili! Bilo je jasno da će tako uvećana novčana masa Eura izazvati i tečajnu deprecijaciju Eura!

    JEDINO kako se deprecijacija mogla izmjeriti bilo je pomoću JEDINE valuta izvan EU, a to je švicarski franak! Ogroman pritisak je izvršen na kupce kredita kroz nižu kamatnu stopu kroz olakšane uvjete kreditiranja, jer su bankari znali da će prije ili poslje nastupiti masovni rast tečaja švicarskog franka prema Euru! Stoga su nastojali tržište osvojiti na brzinu, jer čim tečaj franka počne rasti, raspoloženje prema „švicarskim kreditima“ u narodu će se promjeniti!

    Tko je ZNAO za svu tu „IGRU“ sa „švicarcem“!?

    sanader_kosor_milanovic

    Znala je HNB i konkretno Rohatinski i Vujčić! Rohatinski nije ništa govorio, jer ni NE može! Vujičić je pak bio i ostao samo „glasnogovrnik“, a sada je isti kao i Rohatinski!

    Potvrdili su moje riječi obojica i na filmu odbijanjem nastupa. Tko je još MORAO znati za tu „igru“, ali NIJE IMAO BLAGE VEZE!? To su premijeri, Sanader, Kosor i Milanović!

    Oni su dapače ŠEFOVI guvrenerima HNB-a! Sanader nije imao pojma niti ga je interesiralo što se događa u državi, jer sve što je njega interesiralo je uspješnost njegove osobna pljačke i to je sve!
    Kosor, ona je jednostavno bila „Alisa u zemlji čudesa“, zato je i bila tek Sanaderova obična „mobitel premijerka“! Milanović je jednostavno samo bio i ostao NEznalica sa stotinu lica!

    Njegov jedini „stručnjak“ bio je Linić, a koji je toliko BESMISLENO u filmu LUPETAO o „rješenju“ kroz uvođenje poreza na profit banaka! Kao da će se time moći zaustaviti rast tečaja „švicarca“!

    Kada je došao doslovce trenutak potpunog bankrota svih dužnika, pa time i urušavanje cijelokupnog bankovnog i financijskog sustava, Milanović se tek sjetio recepta „zamrzivača“ iz doba Milke Planinc i „zamrznuo“ tečaj „švicarca“!

    Tragikomično je i to što banke u Hrvatskoj nisu ODMAH iskazle dovoljnu razinu razumijevanja sadašnje situacije i opasnosti urušavanja čitavog financijskog i bankovnog sustava! Banke su predložile konverziju kredita iz „švicarca“ u Eure udruzi „Franak“ i to je JEDINO mogućno riješenje u OVOM trenutku!

    Uostalom to je bilo i moje stajalište kao i stajalište HSP-a! No, kada se zbog OČAJNIH vlada izazove KAOS onda se odmah ne spoznaju prava riješenja u javnosti!

    Stoga „udruga franak“ želi dokinuće valutne klazule, pa se postavlja kao da je HNB! Sa druge strane, HNB sa Vujičićem i dalje je POTPUNO NE zainteresirana za čitavu zbrku, do koje NIKAD ne bi došlo, da su guverneri bili bar SAMO malo manje i šutljivi i mutavi!

    Dr. Tihomir Janjiček