• Dr Janjiček: Vjerovali ili ne, gospodarski rast u Hrvatskoj ima veze s izbjegličkim valom s istoka!


    dr tihomir janjiček glas slavonijeDr Tihomir Janjiček, financijski stručnjak i predsjednik Povjerenstva za  za gospodarstvo HSP-a.

    Hrvatsko gospodarstvo bilježi poboljšanje, rast BDP od nekih 2,6%, a međunarodne financijske agencije poboljšali su kreditni položaj Hrvatske. Svi u Hrvatskoj jako dobro znamo kako sadašnja hrvatska vlada nije doslovce ništa učinila za poboljšanje gospodarstva. Ništa dobrog nije učinila ni Oreškovićeva vlada, a najviše štete je napravila Milanovićeva vlada. No, ipak događa se poboljšanje i doslovce cijelokupna hrvatska javnost je zbunjena, jer se poboljšanje u gospodarstvu događa kao dar Djeda božićnjaka pred samo proljeće.

    Mogao se pogledati sastanak vodećih hrvatskih ekonomskih stručnjaka i ministrice gospodarstva na nacionalnoj televiziji. Isto tako, mogla se hrvatska javnost suočiti i sa suprotnim stajalištima stručnjaka i ministrice gospodarstva, naravno osim dr. Šonje koji je ostao na svom apologetskom pristupu prema politici vlade HDZ-a.

    Unatoč vrlo stručnoj razmjeni stajališta koja se odgiravala pred kamerama HRT-a, niti ministrica gospodarstva, a ni ekonomski stručnjaci nisu pružili odgovor na jednostavno pitanje: zbog čega se događa gospodarski oporavak Hrvatske, kada sadašnja hrvatska vlada i dvije prijašnje nisu baš ništa učinile u tom smjeru?

    Na žalost odgovor na to pitanje nije pružen hrvatskoj javnosti. Naravno, ministrica gospodarstva nije niti pokušala pružiti taj odgovor iz pragmatičnih razloga lojalnosti prema sadašnjoj hrvatskoj vladi. Iskreno, takvo je stajalište posve razumljivo. Međutim, ostaje pitanje, ali zašto nitko od nazočnih stručnja nije niti pokušao pružiti makar i natuknicu, zašto se gospodarstvo „oporavlja“, a ništa nije učinjeno za taj oporavak od niti jedne vlade zadnjih 5-6 godina.

    Odgovor se nalazi u rastu izvoza! Izvoz je taj koji je za čak 26,6% viši u siječnju ove godine u usporedbi sa prošlogodišnjim siječnjom! Dakle, nastup na vanjskom tržištu hrvatskog gospodarstva bilježi znakovit rast. No, samo po sebi se nameće još jedno pitanje, a to je što je dovelo do rasta izvoza? Godinama se u Hrvatskoj govori o problemu sporog rasta izvoza robe i usluga iz Hrvatske, a onda se odjednom dogodi pravi pravcati bum u rastu izvoza!

    Dakle, što je razlog rastu izvoza?

    Odgovor na ovo pitanje treba tražiti poglavito u slabljenju Eura! Naime, zbog poznatog masovnog i ne kontroliranog priljeva islamskog puka sa srednjeg istoka u zemlje Europe, čitava EU je bila zatečena. Niti jedna država nije bila pripravna na prihvat tolikog broja ljudi i masovnim rastom potrebe za humanitarnom pomoći.

    Sve rezerve hrane i vode u robnim fondovima humanitarne pomoći, nisu bili dostatni! Stoga su sve države i sama EU ušle u masovne proračunske deficite. Prema podacima Eurostata države euro zone su ostvarile u prošloj godini oko 300 miljardi deficita! Sav taj silni deficit otišao je najvećim dijelom na zbrinjavanje ljudi sa srednjeg i bliskog istoka! Tako ogromnu količinu novca eurozona si je priskrbila jednostavno kreditom od ECB-a.

    Stoga se unutar euro zone događa rast stope inflacije. Od stanja deflacije i minimalne stope inflacije u 2015. godini ispod 0,5%, eurozona biježi rast inflacije. Treba uvijek imati na umu jednostvnu činjenjicu, sve države i organizacije, uključujući i EU, uvijek iskazuju stopu inflacije nižom nego je oona stvarno.

    No, kako je stopa inflacije viša u eurozoni od stope inflacije u Hrvatskoj događa se u suštini pozitivno kretanje u Hrvatskoj. Naime, zgovornici promjene tečaja kune, sada sve manje imaju argument u svojim rukama. Naime, rast cijena robe na tržištu EU, doprinio je jačanju cjenovne konkurentnosti hrvatskog izvoza robe i usluga. Drugim riječima, iskazano u eurima hrvatska izvezena roba postala je jeftinija u odnosu na robu iz drugih država, iskazano u eurima.

    Međutim, kako Hrvatska vlada preko HNB-a vodi politiku ne promjenljivog valutnog tečaja, praktično raste priljev eura u Hrvatsku, a tečaj ne mijenja vrijednost, točnije ne aprecira. To poboljšava financijsku situraciju Hrvatske kako u bilanci državnog proračuna, tako i u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Zbog toga je hrvatski ministar financija mogao dobiti povoljnu opciju prodaje hrvatskih državnih obveznica sa relativno niskom stopom prinosa vlasniku obveznice. Prodajom tih državnih obveznica, Hrvatska će moći refinancirati neka već dospjela plaćanja prema inozemstvu.

    Sva očekivanja i prognoze o rastu kamatne stope u EU i jačanju tečaja eura prema drugim valutama neće se dogoditi. EU je započela s projektima jačanja obrambenih snaga NATO u EU, a što se isto financira kreditima od ECB-a. Treba očekivati i novi veliki val priljeva tzv. izbjeglica iz srednjeg i bliskog istoka u EU.

    Razlog je Turska, koja je bijesna na EU zbog odbijanja prijema u članstvo EU, a sa druge strane predsjedniku Erdoganu je Putin jasno stavio do znanja da ga može maknuti kad god poželi, a SAD i EU neće niti prstom maknuti! Ne ovisno je li Clinton ili Trump na vlasti u SAD, ili već netko treći i to predsjedava sa EU!

    Hrvatska stoga može očekivati daljnja financijska poboljšanja kroz jačanje izvoza. Niska stopa inflacije, će se zadržati u Hrvatskoj, jer je sadašnja vlada usmjerena jedino i samo na smanjenje deficita u proračunu. Stoga rasta novčane mase neće biti u obliku kredita od HNB-a za uravnoteženje državnog proračuna. Zato neće biti ni pravog rasta BDP, onog koji bi povećao ponudu robe na hrvatskom tržištu i doveo do rasta životnog standarda Hrvata.

    Zaposlenost će biti još niža unatoč „optimističnim“ najavama, zato jer poslodavci ne žele rast troškova radne snage u svojim cijenovnim kalkulacijama. Radije će poslodavci uz odobrenje sadašnje vlade, dovesti Ukrajince za mizernu hrvatsku plaću, nego uvećati plaće i zaustaviti egzoduz hrvatske mladeži u inozemstvo. Zato se sa potpunom sigurnošću može reći kako će masovno iseljavanje iz Hrvatske biti nastavljeno i u ovoj godini unatoč „ogromnom poboljšanju“!

    Na koncu treba skrenuti pozornost i jačanje političkog i ekonomskog pritiska Rusije na Hrvatsku zbog mogućnosti uključivanja Hrvatske u međunarodno tržite plina. Rusija baš nikako ne želi vidjeti Hrvatsku na tom tržištu, jer to izravno šteti njezinim ekonomskim interesima. Agrokor će zato postati važni igrač kojem će Rusija “silno željeti pomoći“, baš kao što će i „silno željeti dati“ INA-i njezina naftna polja u Siriji. Kako sadašnja hrvatska vlada ne daje pozitivne signale na te „iskrene“ ponude Putina, onda treba očekivati iznenadne „prometne nezgode“ i „nagla oboljenja“ hrvatskih političara!

    Dr. Tihomir Janjiček

    Pročitajte na:dragovoljacDnevno.hr  Republika

  • Pogled iz Kanade: Ako nam MOL uopće proda udjele u INA-i cijena će biti prevelika. Dokapitalizacija je bolja opcija.


    dr janjiček tihomir
    Nije prošao ni tjedan od objave plana Hrvatske Vlade o privatizaciji INA-e , a u hrvatskoj javnosti se već rasplamsala „bitka“.  Doslovce se ne zna tko bi što prije napao,  je li to sama namjera vlade prodati dio dionica HEP-a ili je problem i sama namjera vraćanja INA-e pod kontrolu države Hrvatske. Naravno, kao i uvijek čim je premijer objavio na koji način se se kani u vratiti INA u većinski vlasnički posjed države odmah su bili „svi pozvani“ iznijeti svoje stajalište. Od ne pozvanih saborskih zastupnika umišljenih u ulogu „narodnih tribuna“,  do vođe sindikata, koji je spreman čitavu naciju ostaviti bez struje!

    No, što je doista dobro i loše u namjeri vlade da vrati većinsko dioničko vlasništvo države nad INA-om prodajom dionica HEP-a?
    Prije svega otkup dionica INA-e koje posjeduje MOL nije jednostavno učiniti.  MOL posve sigurno ne kani prodati svoje dionice. Točnije ne želi se odreći većinskog udjela u INA-i! U suvremenom financijskom svijetu kada je takva situacija, onda se od ne voljnog vlasnika dionica prodaja „iznudi“ samo sa cijenom znatno višom od burzovne.

    Hrvatska Vlada je svjesna toga, jer se želi prodati 25% dionica HEP, a za većinski udio u INA-i potreban je dokup od nekih 7% do 8% dionica! Naravno, tržišna cijena dionica HEP-a su ne poznate, jer nisu kotirale na burzi vrijednosnica. Međutim i samo letimični pogled na bilance poslovanja i INA-e i HEP-a potvrđuju gore iznijeto stajalište.

    Tržišna cijena dionica INA-e ipak je mjerljiva i kreće se oko 3,000 kn po dionici, ukupna vrijednost aktive je oko 20 milijardi kuna, osnovni kapital oko 16 milijardi kuna i obrtni kapital oko 4 milijarde kuna. HEP ima ukupni vrijednost aktive preko 35 milijardi kuna, osnovni kapital je nešto preko 30 milijardi kuna, a obrtni kapital je oko pet milijardi kuna. Dakle, za očekivati je i da bi nominalna (početna) cijena dionice HEP-a trebala biti nešto viša od cijene jedne dionice INA-e.
    To jasno potvrđuje nakanu države platiti cijenu dionice INA-e iznad burzovne tržišne cijene. No, ponovit ću ponovno, kako je u suvremenom burzovnom financijskom svijetu to posve normalno. U slučaju INA-e, taj drugi vlasnik je još i VEĆINSKI vlasnik i posve je NE raspoložen za prodaju paketa dionica kojim gubi  većinski udjel u vlasništvu!

    Kada je u pitanju HEP, onda se nameće pitanje koliko je štetna ili korisna za HEP privatizacija od 25%?

    Najkorisnija privatizacija bi bila ona koja bi tih 25% ukupne dioničke vrijednosti kapitala bio investiran u sam HEP! Ovako, kapital HEP-a koji bi se ostvario neće otići u svrhu investiranja u poslovanje HEP-a.

    Hoće li u slučaju prodaje spomenutog dioničkog udjela u vlasništvu HEP-a, sam HEP morati poslovati puno odgovornije, jer će se dionica HEP-a početi kotirati na burzovnom tržištu? Odgovor je jednoznačno DA! Naime, kriteriji nastupa na burzi vrijednosnica podliježu oštrim kriterijima financijskog poslovanja i iskazivanje poslovnih rezultata u godišnjoj bilanci. Stoga je puno teže napraviti „skrivene gubitke“ i „skrivene rezerve“! Drugim riječima, puno je teže skriti napravljeni gubitak, ali skriti ostvarenu dobit i prikazati je manjom nego jeste, upravo radi izbjegavanja plaćanja dijela poreza na dobit.

    Zbog problema pred kojima će se naći premijer i Hrvatska Vlada, posve opravdano sam smatrao dokapitalizaciju ispravnijim putem povrata većinskog dioničkog vlasništva INA-e. Ne bi se morala višestruko preplatiti svaka dionica INA-e koju posjeduje MOL, već bi se izvršila dodatna naklada dionica i po nominalnoj cijeni.

    Sa druge strane, daleko je bolje pokušati sa kapitalom dijaspore dokapitalizirati INA-u, nego prodajom paketa dionica bilo koje tvrtke u vlasništvu države i to iz dva razloga. Najvažnije je to što taj kapital neće otići u investiranje poslovanja unutar HEP-a, a sa druge strane hrvatska javnost je još uvijek mentalno u komunizmu, a što se iskazalo i reakciji javnosti.

    Zastupnik Miro Bulj je najbolji dokaz, jer je istupio u javnost o HEP-u kao „narodnoj imovini“! Naravno, nije imao hrabrosti reći „društveno vlasništvo“. Kada bi HEP bio u vlasništvu „naroda“ onda bi električna struja bila besplatna, HEP ne bi ostvario niti 1 kunu dobiti, ili bi pak svaki državljanin RH dobivao udio od profita HEP-a!
    No, ničeg nema od toga. Isto tako, Buljovo „pozivanje na referendum“ je „samoupravna“  blasfemija! Ma koliko Hrvati osjećali  RH kao svoju državu, HEP nije država, već tvrtka u vlasništvu države, a njom upravlja država kroz vlade kojima je sam narod dao povjerenje na višestranačkim izborima!

    Kada je riječ o sindikatu u HEP-u onda je to doista vrhunac iskaza mentalnog samoupravnog komunizma! Naime izjava predsjednika sindikata HEP-a Denisa Geto o mogućnosti „iskapčanja struje“ kupcima elektirične energije, značio bi u svakoj državi EU samo jedno, TENUTNI OTKAZ za Getu!

    Uloga sindikata je skrbiti o provođenju potpisanih kolektivnih ugovora, skrbiti o svakom zaposleniku u održavanju radnih uvjeta propisanih i dogovorenih od strane zakona, poslodavca i sindikata, kao i o redovitosti isplate plaća. Pitanje prodaje dionica je financijska odluka i to ne spada u nadležnost sindikata niti treba biti!

    Na žalost problem povrata većinskog vlasništva nad INA-om pokazao je još jednom, kako je Hrvatska još uvijek jako daleko od kapitalizma, privatnog vlasništva i tržišnog natjecanja! Mentalni sklop „samoupravnog komunizma“ još uvijek se snažno iskazuje! Saborski zastupnik, koji ne respektira odluku vlade u čijem donošenju su sudjelovali! Sindikat koji još uvijek umišlja kako „tvornice pripadaju radnicima“, pa stoga „radnici upravljaju“ s tvrtkama! Konačno i javnost općenito, koja se javlja i stoji na stajalištu kako se povrat većinskog vlasništva nad INA-om može učiniti bez ikakve žrtve i bez novca!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: Hrvatski grb je hrvatski grb , a oni koji mi prijete ne vole ga bio on s početnim bijelim ili crvenim poljem


    “Nalazim se pod užasnim udbaškim pritiskom! Metode su ostale iste još od nekada, pa se započelo sa upućivanjem „dobronamjernih sugestija“, do otvorenih prijetnji o čemu sam obavijestio i kanadsku policiju” – početak je pisma koje je uputio Dr Tihomir Janjiček član predsjendištva Hrvatske stranke prava.
    dr janjiček 800_440
    Zato sam u jednom svom komentaru rekao da neću maknuti fotografiju sa predsjednicom s facebooka i po cijenu vlastitog života, jer sam znao da ću doći i do te razine! Stoga ne budite iznenađeni ako sve ne ostane samo prijetnji ugroze vlastitog života, nego se ona doista i dogodi. A sad o samoj večeri i tako „opasnoj“ fotografiji.

    Na večeru sam otišao u svrhu pomoći za obnovu vodotornja u Vukovaru kao i svi ostali iseljenici. Hrvatski stijeg sa prvim bijelim poljem sam ponio sa sobom kako bih se slikao negdje pokraj nekog plakata sa fotografijom vukovarskog vodotornja.
    Stijeg koji sam ponio bio je „stari“ službeni hrvatski stijeg kakvog je nekad pokojni dr. Tuđman uzdigao na Jelačić placu nakon sloma genocidnog komunizma u Hrvatskoj.

    Nakon održanog govora predsjednica Republike se fotografirala s gostima za svakim stolom. U trenutku kada se pojavila predsjednica pred stolom gdje sam sjedio pitao sam možemo li se fotografirati sa hrvatskim stijegom i dobio odobrenje.
    Naravno, svi su vidjeli hrvatski grb i kasnije negodovanje određenih osoba kraj stola kako nisu vidjeli hrvatski grb ili „nisu znali značenje“ je neistina
    Fotografiju sam stavio na svoju facebook stranicu koji dan kasnije u najvećoj radosti i ponosu! Bez ikakve „urotničke zamisli“ ili „skrivenog političkog interesa“! Tko je taj tko ne bi bio sretan imati fotografiju sa hrvatskom predsjednicom i još sa hrvatskim stijegom!?
    Za samo sat ili dva kasnije započeo sam primati telefonske pozive sa „dobronamjernim sugestijama“! Nisam prihvatio sugestije i rekao sam da neću maknuti fotografiju i radije ću umrijeti nego maknuti fotografiju. Predosjetio sam dokle mogu ići i „dobronamjerne“ i onda slijede zlonamjerne sugestije!

    Iskreno, krajnje je nebitno je li hrvatski grb ima prvo bijelo ili crveno polje! Oni koji mrze hrvatski grb oni mrze bilo koji, a oni koji vole hrvatski grb oni vole svaki hrvatski grb. Svi oni koji u rasporedu polja u hrvatskom grbu vide bilo kakvu „simboliku“, oni imaju opran mozak genocidnim komunizmom od voljenog im druga tita. Uostalom, bijelo polje na hrvatskom grbu uvijek je bilo bijelo i u vrijeme komunizma na grbu ondašnje SR Hrvatske unatoč lažima današnjih komunista kako to nije bilo tako.
    Postoje fotografije grbova iz ondašnjeg doba koje su pronosili na komunističkim paradama i jasno se vidi prvo polje bijelo. Hrvatski grb sa prvim bijelim poljem i danas se nalazi na crkvi Svetog Marka. Ne znam kako ijedan branitelj komustičkog zlikovačkog sustava, uopće ulazi u Sabor gdje obnaša dužnost zastupnika? On mora vidjeti hrvatski grb na krovu Crkve Svetog Marka svaki dan i prvo polje je bijele boje! Vjerojatno ulazi sa bijelim štapom u zgradu Sabora, jer valjda mora zatvori oči prije ulasaka u samu zgradu Sabora kako ne bi zgriješio „partiji“.

    Sa druge strane, kako sam i u komentarima naveo ovdje u Kanadi i u SAD, hrvatski grb sa prvim bijelim poljem nalazi se na trobojkama i ispred i unutar svake Hrvatske Katoličke Crkve! Druga je stvar što se u snimljenim izvješćima o posjetu Predsjednice to skrivalo hrvatskoj javnosti!
    Isto tako, ne postoji niti jedan jedina zakonska odredba po kojoj je hrvatski grb sa bijelim poljem zabranjen ili definiran kao fašistički, tako nešto ne postoji niti u jednom zakonu RH!

    Na koncu, ponovit ću još jednom, doista je ne bitno koje je polje početno na hrvatskom grbu, ali očito je crvenim drugovima jako važno zato imati prvo crveno polje u hrvatskom grbu, jer tobože oni su promjenili prvo polje hrvatskog grba za navijek. U konačnici bijela boja nije simbol fašizma, nego crna boja. Međutim, za komunjare crvena je uvijek simbol njihovog ljubljenog, ali propalog komunizma!
    Stoga komunjare prestanite lagati jasno je svakomu zašto vam je važno prvo polje u hrvatskom grbu biti crvene boje! Ja se zgražam crvenog komunizma, njihove partije i njihovog tita, zbog ideologije genocida koji su izvršavali nad mojim hrvatskim pukom nakon 1945 godine! Taj crveni genocid bio je daleko najstrašniji nego bilo koji drugi a to potvrđuje preko 2000 masovnih grobnica Hrvata na prostoru bivše države!

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Dr. Tihomir Janjiček.
    ČLAN PREDSJEDNIŠTVA

  • Kome smeta hrvatski grb i zašto prijete Dr Tihomiru Janjičeku??!


    janjicek-canada-zastava

    Nakon što je na svojem facebook profilu objavio fotografiju na kojoj je zajedno s hrvatskom predsjednicom i hrvatskom zastavom i grbom s prvim bijelim poljem član predsjedništva Hrvatske stranke prava Dr Tihomir Janjiček svakodnevno dobiva prijetnje, ucjene i pritiske svake moguće vrste.

    Vjerovali smo da je nešto ovakvo nemoguće 25 godina od uspostave demokratske Hrvatske, pogotovo što
    Dr Janjiček živi i profesionalno radi kao kao sveučilišni profesor u Kanadi a politički djeluje kao član predsjedništva HSP-a.

    Što se Hrvatske stranke prava tiče, pitanje grba Republike Hrvatske na spomenutoj fotografiji i rasporedu boja je definitivno završeno i neupitno.

    Ono što nas zabrinjava je činjenica da još uvijek ima Hrvata koji ne mogu prihvatiti činjenicu da je u različitim povijesnim razdobljima raspored boja i polja na hrvatskom grbu nije uvijek bio isti i da se ne može usko vezati ni za jedno razdoblje hrvatske povijesti.

    Pozivamo svu zainteresiranu hrvatsku javnost da stane u obranu Dr Janjičeka, iskaže mu potporu i pomoć u svakom pogledu.

    hsp

  • HSP stao uz svog člana predsjedništva Dr Tihomira Janjičeka i poručuje svima :Ovo je zastava pobjedničke Hrvatske vojske.


    janjicek-canada-zastava

    Vrijeme je da s nekim stvarima raščistimo zauvijek. Raščistiti moramo i s grbom Republike Hrvatske i svim „inačicama“ koje se koriste.
    U vremenima komunističkih vlada u Hrvatskoj preko njima bliskih medija hrvatski grb koji započinje prvim bijelim poljem proglašen je „ustaškim“, što bi samo po sebi trebalo biti nešto negativno. Kao da Hrvatskih obilježja nije bilo i prije i poslije Ustaša.
    Nikakvog utemeljenja za nešto takvo nije bilo, ali uz bezbroj ponavljanja u javnom prostoru od strane tih istih medija u javni diskurs  nametnut je stav da je grb s prvim bijelim poljem nepodoban u javnom prostoru.

    Pri svakoj pojavi slike ili zastave s prvim bijelim poljem ljevičarski mediji vrište i pri tome uvijek nađu dva tri samoreklamera koji će to žestoko osuditi ne birajući ni riječi ni kontekst. Političari s „desnice“ izbjegavaju se očitovati po ovom pitanju, osim kad galama ljevičara postane preglasna pa onda daju neke nemušte odgovore koji se svode na onu poznatu „ imam svoj stav s kojim se ne slažem“.

    Dakle, član predsjedništva Hrvatske stranke prava Dr Tihomir Janjiček objavio je na svome facebook profilu fotografiju s predsjednicom RH Kolindom Grabara Kitarović tijekom njenog nedavnog posjeta Kanadi. Na fotografiji je i hrvatska zastava s prvim bijelim poljem.

    Po objavi fotografije digla se ljevičarska „kuka i motika“ i zastavu proglasila ustaškom. Netko ih je pitao da se izjasne o tomu i neki su u svom neznanju izjavljivali naučene mantre „da je ta slika govori više od tisuću riječi“, „da se mora zaštiti institucija predsjednice“ i sl.., a jedan saborski zastupnik iz oporbe koji je slovio ka mogući ministar branitelja „poentirao“ je izjavom ”Sramota….Predsjednica RH ne uvažava hrvatski stijeg pod kojim smo izborili pobjedu, već se fotografira sa zastavama poraženih vojski”.

    Ne znam jeli spomenuti saborski zastupnik sudjelovao u Domovinskom ratu, i ako je, pod kojom zastavom. Mi koji jesmo sudjelovali u Domovinskom ratu u redovima policije  ZNG-a ili Hrvatske vojske ratovali smo pod istom ovakvom zastavom s kojom se naš Dr Janjiček slikao s predsjednicom Republike u Kanadi.

    Pitanje zastave je bitno pitanje, sadašnja zastava i grb su definirani i svi znamo kako izgledaju. Činjenice govore da je zamjenom simbola komunističkog režima početkom devedesetih u službenoj uporabi u Republici Hrvatskoj bio grb s prvim bijelim poljem. Imamo i bezbroj primjera i fotografija da je kroz povijest korišten grb s prvim bijelim poljem, čak i u komunističkoj Hrvatskoj na službenim događajima.

    Želimo upozoriti na činjenicu da se u Hrvatskoj nepotrebno rade problemi tamo gdje ih nema. Da mediji koji nisu skloni državnom suverenitetu nastoje iskoristititi svaku priliku za podsjetiti nas na da sve što je hrvatsko ujedno je i ustaško.
    Podržavamo i političku i javnu djelatnost načeg člana predsjedništva Dr Tihomira Janjičeka, kao i stav koji je izrekla predsjednica da u ovom slučaju nema ništa sporno.

    Nakon ovoga svima bi trebalo biti jasno da je priča o ustaškim zastavama i ustaškim gujama završena zauvijek.
    A nama ostaje istjerati do kraja i legalizirati pozdrav ZA DOM SPREMNI!

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Drago Marković, član predsjeništva

  • “POREZNA REFORMA”UOPĆE NIJE REFORMA, TEK JE PROMJENA POREZNIH STOPA.


    dr janjiček tihomirPuno buke se podiglo oko „porezne reforme“ koju je objavio ministar Marić u ime Vlade RH. Sve je manje više poznato, opći porez na dobit se snižava sa 20% na 18%, mala i srednja poduzetništva, te poljoprivrednici će plaćati 12% poreza na dobit. Ugostiteljstvo i turizam imaju ponovno PDV od 25% na svoje usluge i to je sve! Uvećanje PDV-a na kruh i mlijeko nije prošlo na zahtjev „partnera“ iz „Mosta“ zbog „milosrđa“!
    Mada je rasprava oko predloženih izmjena poreznih stopa vrlo bučna, postavlja se jednostavno pitanje, jesu li ovo doista promjene koje se mogu uopće nazvati poreznom reformom?

    Zasigurno će ove promjene poreznih postotaka donijeti određeni utjecaj na gospodarstvo. Cilj svih tih „silnih“ izmjena poreznih postotaka jeste uvećanje priliva novca u proračun i samim time smanjenje proračunskog manjka novca, jer proračunski izdaci su svo vrijeme uvijek iznad proračunskih prihoda od uspostve države Hrvatske.
    Međutim, navedene promjene poreznih postotaka doista ne predstavljaju nikakvu „reformu“, već samo promjenu strukture poreznih postotaka i ništa više od toga. Porezna reforma bi doista bila samo u slučaju kada bi se ozbiljnije promjenila struktura udjela proračunskih prihoda u državni proračun.

    Što bi to značilo?

    Hrvatska ima globalno 5 vrsta poreza. To su porez na dohodak, porez na dobit, porez na imovinu, PDV i trošarine i zadnji su carinske pristojbe. Najviše proračunskih prihoda donosi PDV i trošarine i to je 80% svih proračunskih prihoda! Pri tomu je sam PDV 60% i trošarine predstavljaju 20% svih proračunskih prihoda. No, kako se ovi prihodi naplaćuju na prodajnu cijenu robe oni se iskazuju skupno. Svi ostali proračunski prihodi čine tek 20% svih prihoda u proračunu RH.

    Moram priznati da mi inačica „dohodak“ uopće nije jasna, jer je to zaostala i moram reći besmislena inačica iz doba samoupravnog komunizma, a predstavljala je tada plaća+profit! No, dokučio sam kako ta inačica „dohodak“ u Hrvatskoj znači doista samo zaposleničku „plaću“ i taj oblik proračunskog prihoda ima nizak udio u ukupnih prihodima.

    U državama sa razvijenim gospodarstvom PDV ne predstavlja glavni izvor proračunskih prihoda i takav model je davno napušten. Zato su stope PDV-a uglavnom znatno niže u tim državama nego u Hrvatskoj. Najveći udio u proračunskim prihodima država s razvijenim gospodarstvom je porez na ukupni prihod državljana! Dakle, nije to samo porez na „plaće“, već na ukupni prihod svakog punodobnog državljanina i u taj prihod spadaju i plaće i prihodi od iznajmljivanja imovine i prihodi od vrijednosnica (dividendi) i prihodi ostvareni kroz lizing i koncesijske ugovore.

    Dakle svi ostvareni prihodi se obračunaju i na ukupni iznos se primjeni pripadajući porezni postotak!
    PDV je u suštini onaj nekadašnji „porez na promet“, jer se ukalkulira u maloprodajnu cijenu robe i tako naplaćuje. Slično je i sa „trošarinama“, ali se razlikuju od PDV-a što se trošarine primjenjuju na ograničeni broj roba, kao što su alkohol i bezalkoholna piće, duhanska roba, nafta i njezini derivati, kava, te sva osobna prijevozna sredstava (automobili, plovila i zrakoplovi).

    Takvi oblici poreza spadaju u ne izravni porez i u svojoj biti su prije svega socijalno ne osjetljivi, jer obvezu plaćanja imaju svi kupci ne ovisno o njihovom imovinskom stanju! Porez na ukupni prihod daleko je pravedniji, jer bi s primjenom određene skale porez najviše plaćali oni koji i imaju naviše prihode!

    Sa druge strane, PDV i trošarine samim svojim visokim učešćem u proračunskim prihodima ne mogu poticati niti jednu političku vlast biti štedljivijom i ne čine je osjetljivu na kretanja u gospodarstvu, a posebice je to otežano u Hrvatskoj. Razlog tomu treba tražiti u jednostavnoj činjenici. Svako poskupljenje robe, znači automatski rast proračunskih prihoda, pa se može dokučiti kako se gospodarstvo „oporavlja“, jer tobože „raste“ potrošnja! Svaki manjak u državnom proračunu djeluje na uvećanje potrošnje, što također pruža sliku kako se događa „gospodarski rast“, jer „raste“ potrošnja!

    Isto tako, svako uvećanje turističke potrošnje, također pruža dojam „gospodarskog rasta“, mada se radi o običnom sezonskom rastu potrošnje zbog potrošnje inozemnih gostiju!
    Kada bi u hrvatskim proračunskim prihodima najveći udio imali porezi na ukupni prihod građana i imovinu, tada bi svako osiromašenje naroda odmah bilo zamijećeno smanjenjem proračunskih prihoda države! Tada se ne bi moglo dogoditi političkim vlastima države Hrvatske praviti manjak u državnom proračunu 25 godina i time stave cjelokupnu državu u ogromni vanjski i unutarnji dug!

    Drugim riječima navedeno vođenje proračunske politike bilo bi „preventivno“ u sprječavanju ne kontroliranog rasta proračunskog manjka i samim time akumuliranje visokog iznosa javnog duga bilo vanjskog ili unutarnjeg! Naravno, stope PDV-a i trošarina zasigurno ne bi bile niti blizu tako visoke!

    Na žalost niti ministar Marić, a još manje „mostovci“ nemaju uopće IDEJU kako reformirati porezni sustav! Cjelokupna „reforma“ im se svodi na izmjene poreznih postotaka. „Mostovci“ su po tom pitanju doista najsmješniji, jer su zaustavili uvećanje stope PDV-a na kruh i mlijeko iz čisto populističkih razloga. Populistički razlozi su vrlo jednostavni za dokazati.

    Ako uzmemo razmjernu četveročlanu obitelj, koja ima samo 5,000 Kn obiteljskog prihoda mjesečno. Dakle, oni bi zasigurno trošili dnevno dvije štruce kruha. Štruca kruha je nešto preko 6 Kn, a predloženo povećanje stope PDV-a na kruh je u suštini 1 Kn više po štruci. Dakle, 2 Kn dnevno bi se više potrošilo i to bi bilo mjesečno 60 Kn više za takvu obitelj. Sa druge strane, mogli se sniziti stopa PDV-a za 2% i to bi donijelo razmjerno smanjenje poreznog opterećenje za 100 Kn, jer je to 2% manje na 5000 Kn plaćenog PDV-a.

    Bilo bi to manje porezno opterećenje za obitelj, a država bi imala stabilan izvor proračunskih prihoda. Potrošnja kruha se ne mijenja sa promjenom cijene. Potražnja za kruhom je krajnje ne elastična na porast cijene, jer se kupuje u istoj količini kao i prije.
    Sa druge strane, „mostovci“ nikad nisu imali nikakvog smisla niti za financije, niti za gospodarstvo, a još manje za milost, već samo za populizam, kako sam na početku naveo. „Mostovci“ su recimo još uvijek jako „zaboravni“, baš kao i HDZ, pa se nikako i nikad ne mogu „sjetiti“ DOKINUTI plaćanje PDV-a na milodare ili „moderno“ rečeno donacije!
    Posebice na milodare medicinske opreme, hrane, invalidska pomagala! Zašto se na milodare takve robe mora plaćati PDV, kada je to doista MILOSRĐE darovatelja i za najpotrebitije! Ipak i „mostovci“ i „hadezeovci“ biti će „nacrtani“ u prvim redovima crkvi za nadolazeći i Katolički i Pravoslavni Božić!
    Stoga, molim te Gospodine, NEMOJ im oprostiti za propust koji učiniše namjerno!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Porezna reforma neće poboljšati život u Hrvatskoj!


    dr janjiček tihomir
    SVRHA POREZNE REFORME JE URAVNOTEŽENJE DRŽAVNOG PRORAČUNA.

    Ministar financija Marić obznanio je hrvatskoj javnosti poreznu reformu. Jednu od reformi koje su tako zdušno najavljivane u vrijeme Vlade premijera Oreškovića. U javnosti je najavljena reforma izazvala brojne reakcije.  Jedni je hvale, drugi kude, pa dolazimo do pitanja što je u suštini sa tom reformom, je li onda dobra, ili je loša?

    Prije svega da bi se pružio odgovor na to pitanje, treba postaviti pitanje što je cilj te porezne reforme!? Je li cilj porezne reforme rast zaposlenosti, rast BDP-a, poticaj investicijama, ili nešto posve drugo, što je cilj?

    S obzirom kako je porezna reforma prezentirana, moglo bi se reći da je glavna svrha porezne reforme uravnoteženje državnog proračuna! Dakle, niti jedna od navedenih odrednica nije cilj porezne reforme. Razloge za ovu moju tvrdnju treba tražiti u nekoliko činjenica.
    Prije svega uvodi se porez na kruh i mlijeko jednak kao i na svu drugu robu! Da, netko će reći kako je to „udarac po sirotinji“, međutim ovdje se radi o tomu što država želi ostvariti veći priljev novca u državni proračun. Naime, roba kao što su kruh i mlijeko imaju relativno nisku elastičnost potražnje. To znači, da ukupna potrošnja ove robe neće pretrpjeti ozbiljni pad potražnje unatoč rastu cijena. Temeljna prehrambena roba kao kruh i mlijeko kupuju se uvijek u istim količinama kao i prije neovisno o visini cijena.

    Potrošači ne mogu prijeći na potrošnju zamjenske robe, jer jednostavno takva roba ne postoji. To drugim riječima znači mogućnost smanjenja potražnje za nekom drugom robom, ali će kruh i mlijeko ostati „netaknuti“ što se tiče njihove potražnje. Stoga sa potpunom sigurnošću može se reći kako je uvođenja jednakog poreza za kruh i mlijeko kao i za svu ostalu robu, potez usmjeren na uvećani i stabilni priljev poreznog prihoda u državni proračun.

    Druga činjenica jeste praktično smanjenje poreza na robu koja bi se mogla definirati kao „luksuzna“ roba. Takva mjera također ima za cilj veći priljev novca u državni poračun. Razlog za to treba tražiti u činjenici što pri porastu cijena „luksuznoj“ robi, pad potražnje za njom doživi smanjenje puno veće nego je iznosio porast cijene. Praktično rečeno, rast cijena luksuznoj robi od 1% dovodi do pada potražnje za znatno veći postotak od tih 1%.

    No, to isto vrijedi i ako dođe do smanjenja cijene takvoj robi, pa pad cijene od 1% luksuznoj robi dovodi do rasta potražnje za njom za veći postotak od tih 1%. Takva rekacija potražnje naziva se „elastičnom“ potražnjom. Točno je da rast poreza na cijene „luksuzne“ robe može imati „socijalnu“ odrednicu, ali samo kratkoročno. Odricanje od potrošnje „luksuzne“ robe najčešće bude brzo i priljev u državni proračun doslovce presahne, jer se potražnja doslovce istopi.

    Problem sa ovim porezom je to što tzv. „luksuzna“ roba dolazi praktično 100% iz uvoza. Stoga ovakva mjera će zasigurno uvećati deficit u trgovinskoj bilanci izvoza i uvoza. To jeste ozbiljan problem, jer Hrvatska već sada ima relativno visok deficit u trogovinskoj bilanci i u bilanci plaćanja. Drugim riječima to će djelovati na rast vanjske zaduženosti Hrvatske!

    Treća činjenica je što ministar Marić uvodi isto tako i porez na nekretnine, koji sam u ime moje stranke HSP, navodio kao dio gospodarskog programa naše stranke. Ovaj porez jednostavno mora biti uveden. Uvođenje tog poreza zahtijeva znatno dulje vrijeme od gore spomenutih poreza zbog ne usuglašenosti našeg katastra, gruntovnice i stvarnog vlasništva. Stoga je sređivanje katastra, gruntovnice i vlasništva nad nekretninama preduvjet za uspostavu poreza na nekretnine.

    Ovaj porez jeste potreban, jer je to porez koji je prije svega „socijalan“ u smislu što će oni koji posjeduju veći broj nekretnina plaćati i veći porez. Sa druge strane taj porez mora ostajati županijama, gradovima i općinama i on će omogućiti lakšu prilagodbu lokalnih organa vlasti u privlačenje investitora. Razlog je to, što zasigurno ne može 100 četvornih metara poslovnog prostora ili zemljišta imati istu poreznu stopu u Zagrebu i Županji! Porezna stopa bi se definitivno morala plaćati po vrijednosti objekta, pa niti po tom osnovu ne može biti jednaka u Zagrebu i Županji! Jednostavno to nisu jednake veličine.

    U svakom slučaju treba očekivati kroz vrijeme od 4 godine priljev novca u proračune Županija i ostalih jedinica lokalne vlasti. Isto tako i „preraspoređivanje“ naseljenosti Hrvatske, jer su stan ili kuća znatno jefitiniji u prigradskim naseljima ili čak selima nego u gradovima.

    Konačno četvrto su ugostitelji, odnosno sektor turizma i povrat PDV-a na 25%. Činjenica je da sektor turizma nije uopće mijenjao razinu cijena unatoč smanjenom PDV-u sa 25% na 13%. Jedno pivo na Stradunu je naprotiv imalo višu cijenu nego prije smanjenja poreznog postotka. Da, znam može se reći „baš si našao što promatrati“, ali ne ovisno gdje se pivo, kava, sok popiju, cijena je trebala i MORALA biti niža upravo zbog smanjenog PDV-a! No, to se nije dogodilo.

    Najvažnija je činjenica što je hrvatski turizam doživio pravi bum ovog ljeta. Država je uprihodovala u državni proračun samo polovicu iznosa kojeg je mogla uprihodovati sa stopom PDV-a od 25%! Zasigurno državni bi proračun imao daleko manji deficit nego je imao u ovoj godini.

    Dakle, vratimo se na pitanje, je li porezna reforma dobra ili loša?
    Ova porezna reforma je dobra sa stajališta uravnoteženja državnog proračuna, a upravo je učinjena tako da se baš to i dogodi. Međutim, ova porezna reforma je sa druge strane loša, jer će dovesti do rasta vanjske zaduženosti Hrvatske.

    Što se tiče budućeg poticanja investicija, izdvajanje većih iznosa za socijalno ugroženi sloj puka, to se neće dogoditi. Drugim riječima, poticaji gospodarskom rastu, smanjenju socijalnih razlika, poticaji pronatalitetnom rastu, porezna reforma neće doprinijeti boljitku niti za jednu kunu.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Neka HDZ i SDP odovore heće li guvernera HNB-a Vujčića maknuti nakon izbora zbog štete koju radi


    NEKA HDZ I SDP ODGOVORE

    dr janjiček tihomir

    Sve češće se pojavljuju napisi i komentari guvernera Vujčića u ime HNB-a o tomu kako hrvatsko gospodarstvo ulazi u deflaciju. Deflacija  se u ekonomskoj znanosti definira najčešće kao iskaz ekonomske stagnacije, te je onda guverner odmah počeo izvlačiti zaključak kako je deflacija nešto tragično, a inflacija nešto valjda povoljno.

    U ekonomskoj povijesti je poznato vrijeme kada je inflacija bila vrlo visoka, recimo tijekom 70-ih godina, ali su gospodarstva svijeta unatoč toj inflaciji patila od ekonomske stagnacije, pa je čak bio i izmišljen naziv stagflacija, stagnacija i inflacija.
    Rusija recimo bilježi pozitivne stope inflacije od preko 7% cijele ove godine, a prošle godine su bile dvoznamenkaste. Sa druge strane, tijekom cijele ove godine se bilježi pad ruskog BDP-a, pa je u srpnju ove godine bio pad od -0,6%, dok je u srpnju prošle godine bio zabilježen pad BDP-a od -4,5%.

    Gospodarski razvitak Rusije isključivo je vezan za uvoz tehnologije iz EU, Japana, SAD i Canade. S obzirom na sankcije koje su uspostavljene uvoz novih tehnologija je onemogućen za Rusiju. Sa druge strane, pad cijene sirove nafte i cijene plina, uveliko je smanjilo valutni priljev u Rusiju. Istodobno je Rusija kao protumjeru zabranila uvoz hrane iz država EU, SAD i Canade, pa je suočena sa drastičnom nestašicom hrane. Ti su čimbenici djelovali na relativno visoku stopu inflacije u Rusiji.
    Kada su u pitanju SAD, tamo je situacija drugačija. Američko gospodarstvo nakon financijske krize iskusilo je deflaciju i pad BDP.
    Dakle, postojala su dva slučaja sa različitim rezultatima, a ekonomska povijest govori o pregršt sličnih primjera.
    No, prije nego se pogleda situacija u Hrvatskoj, potrebno je imati na umu jednu važnu ekonomsku spoznaju. To je postojanje dvaju vrsti inflacije. Jedna je inflacija potražnje i druga je troškovna inflacija.

    Prva vrsta nastupa sa rastom potražnje, a razloga za jačanje potražnje može biti više. Na primjer, rast prihoda, porast broja stanovnika, promjene u preferencijama potrošača sa uvozne na domaću robu i slično. Dakako deflacija potražnje se može dogoditi, ali se tada događa pad prihoda, pad broja stanovnika, te nepovoljne promjene preferencije potrošača.

    Druga vrsta inflacije, troškovna inflacija, nastaje sa rastom troškova. Općenito svi troškovi mogu biti podijeljeni u 4 skupine. Troškovi radne snage, materijalni troškovi, troškovi poreza i troškovi pozajmice kapitala. Materijalni troškovi rastu najčešće zbog rasta cijena energije, kao cijene nafte, plina, električne energije, ali i troškovi reprodukcijskog materijala, kao sirovine.

    Troškovi radne snage nisu tako uobičajeni, jer rast cijene satnice rada ne izaziva inflacije u suvremenom dobu. Troškovi poreza izazivaju i utječu na rast inflacije i to sa rastom poreznih postotaka i/ili uvođenjem novih poreza. Troškovi pozajmice kapitala također djeluju na rast inflacije i to kroz rast kamatne stope na poslovno kreditiranje. Naravno, deflacija također može biti troškovnog oblika, pa zbog pada materijalnih troškova, poreznih, bankovnih i troškova radne snage.

    Kada je Hrvatska u pitanju, HNB pliva u neznanju njezina guvernera. Pad cijena energije, a poglavito goriva na svjetskom tržištu, djeluje povoljno na svako gospodarstvo koje uvozi energiju i samim time i na hrvatsko gospodarstvo. Pri ne promjenjenoj kupovnoj moći hrvatskog puka, pad cijena energije djeluje na pad materijalnih troškova što može samo pozitivno djelovati na hrvatsku potražnju. Nije to nikakva deflacija nastala padom potražnje, već deflacija nastala padom materijlanih troškova kroz pad cijena energije.

    Dakle, pad cijena robe na hrvatskom tržištu posljedica je izravno pada cijena energije što doista djeluje pozitivno po hrvatsko gospodarstvo.
    No, HNB ipak predviđa rast inflacije u 2016 godini, a objašnjenje za to se pruža kroz rast cijena prehrambene robe i „očekivanog“ rasta cijena nafte.
    Naravno pitanje koje se nameće samo po sebi jeste, koliko su precizna ovakva predviđanja sa stajališta uzroka moguće inflacije u 2016. godini?

    Inflacije u Hrvatskoj će biti, ali za to neće biti „krivi“ porasti cijena prehrambene robe, a niti rast cijene nafte. Naime, Hrvatsko tržište je već odavna pretrpano jeftinom prehrambenom robom iz uvoza niske kakvoće. Nema nikakvog razloga vjerovati da se to neće nastaviti i u budućnost, osim ako neka nova vlada ne bude „bonska“ vlada kao nekad komunističke vlade.

    Cijena nafte neće bitno rasti i ni ne treba to očekivati. U ratove na bliskom istoku uključena je većina država izvoznica nafte, koje moraju naftu izvoziti po bilo kojoj cijeni, kako bi financirali ratovanje. Među te države naravno treba uključiti i Rusiju, koja je već duboko zagazila u „ratne igre“ diljem svijeta i Europe!

    Dakako svatko će onda postaviti pitanje, pa hoće li onda biti inflacije ili deflacije u Hrvatskoj u ovoj godini?

    Biti će inflacije, ali razlog je posve druge naravi. Država Hrvatska je visoko prezadužena država, koja je uzimala i uzimati će kredite od komercijalnih banaka, bilo iz tuzemstva ili inozemstva! Samo koji mjesec ranije  država se zadužila kod domaćih financijskih institucija prodajom državnih obveznica.

    Novačni priljev u državni proračun koji je prodajom državnih obveznica omogućen, djeluje na rast novčane mase i samim time povećava količine novca u optjecaju. Taj porast novačne mase biti će i jeste jači od pada cijene nafte i plina na svjetskom tržištu i stoga će doći do određenog jačanja inflacije.

    Pri tomu ne treba zaboraviti, da svaka pojava inflacije neminovno vodi rastu kamatne stope i samim tim će poticati daljnji rast inflacije kroz porast troškova poslovnog kreditiranja. Kamatna stopa je cijena novca i svaka tvrtka treba kratokoročne poslovne kredite, a rast kamatne stope uvećati će bankovni trošak poslovanja tvrtki.

    Pitanje na koje bi trebale odgovoriti prije svega „liderske“ stranke pred ove izbore je hoće li se bilo tko od njih konačno usuditi maknuti guvernera HNB koji je doista tako NESPOSOBAN!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP predstavio program koji spašava Hrvatsku!


    daniel srb fah

    Smanjenje PDV-a, smanjenje broja gradova i općina, privatizacija državnog sektora, prodaja državne imovine i davanje strateških resursa u koncesiju, dio su ekonomskog programa HSP-a koji je u utorak predstavljen na ‘gospodarskom forumu desnice’ sa željom da za predstojeće izvanredne parlamentarne izbore stranka okupi istaknute pojedince, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost.

    Glavni je cilj, ističe predsjednik HSP-a Daniel Srb, bolji život građana i ostvarenje gospodarskih interesa hrvatske države i stoga je i organiziran forum, jer želimo da to bude sadržaj okupljanja desnih, domoljubnih i stranaka centra.

    “Sadržaj ne može biti podjela mandata i fotelja, već program, a sada to više nije obrana Hrvatske od vanjske ugroze, nego gospodarski interes države i bolji život građana“, istaknuo je te uputio poziv svim istaknutim pojedincima, bez obzira na stranačku pripadnost, da im se priključe u ostvarivanju toga cilja.

    Srb naglašava da je osnovni cilj smanjenje državnog deficita, povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva te povećanje zaposlenosti.

    “Na temelju ta tri elementa generalno se rješava problem hrvatskog gospodarstva“, kaže i upozorava da je za njihovo ostvarivanje nužan potpuno drukčiji odnos prema fiskalnoj i monetarnoj politici.

    “Mi težimo prema smanjenju PDV-a, ali i povećanju nekih drugih poreznih davanja kojima bi se to nadoknadilo. U konačnici, otvoreno rečeno, mislimo na davanja iz plaća i na plaću. Dakle, kao naknadu kojom bi se rasteretilo i preusmjerilo prihode koje osigurava PDV“, objašnjava.

    Hrvatska ima najveći PDV u Europi i to je neodrživo, upozorava.

    “Takav model ne daje rješenja, a nitko nema političke hrabrosti o tome progovoriti“, dodaje.

    HSP-ov gospodarski strateg Tihomir Janjiček upozorava da je najveći problem hrvatskog gospodarstva “lanac dugovanja koji se nikako ne prekida”.

    Za to je potreban velik iznos novca koji, navodi Janjiček, “prije svega treba doći iz privatizacije državnog sektora i prodaje državne imovine”. „Kapitalizam i tržište moraju funkcionirati u punom smislu te riječi“, dodaje.

    Država troši više nego što ima, bilo da se gleda središnju državu ili jedinice lokalne samouprave, kaže i dodaje da Hrvatskoj ne treba bezbroj gradova i općina, već je nužno da nekoliko manjih ima jednu, zajedničku upravu.

    “Time bi se štedjelo i ne bi se trošilo više od stvorenog i proizvedenog”, dodaje.

    Vode i šume, koje su strateški interes države, ne treba prodavati, ali se treba dati u koncesiju upravljanje nad njima jer u ovome trenutku, kazao je, Hrvatske šume i Hrvatske vode “loše rade posao i to je problem”.

    “Nisam za prodaju, ali upravljanje dajmo u koncesiju. Je li bolje imati tvrtku koju ćemo plaćati stotine milijuna kuna, a zbog lošeg upravljanja imamo poplave, ili ćemo ju dati nekome u koncesiju da time dobro upravlja“, kaže.

    I predsjednik HSP-a dodaje kako je nužno promijeniti “način funkcioniranja” državnih tvrtki, kojima se mora efikasnije upravljati. U tom konktekstu Srb ističe kako Državni ured za upravljanje državnom imovinom “ni ne zna čime raspolaže”.

    “Tu leže anomalije i to se mora promijeniti. Imovina se mora staviti u funkciju ostvarivanja prihoda”, poručuje.

    Forumu su nazočili predstavnici HDZ-a, U ime obitelji, Obiteljske stranke, HČSP-a, Konzervativne stranke te pravaških stranaka iz BiH.

    Izvor Hina,  direktno slobodna dalmacija PolitikaPlus  Prigorski,  mega media  dalmacijanews

     

  • Dr Tihomir Janjiček o BREXITU: TITANIC JE POČEO TONUTI!


    dr janjiček tihomir
    Izlazak Britanije iz članstva EU veliki je udarac opstojnosti same EU. EU je utemeljena je na četiri stupa koji čine Britanija, Francuska, Njemačka i Italija. Istina, već zadnjih par desetljeća glavne nositeljice su Njemačka i Francuska. Britanija se doimala poput države koja i bi i ne bi bila članica. Italija je opet financijski propali „stup“ koji je već u par navrata bio spašavan od bankrota. Stoga bi se prije moglo reći da je Italija puno više izdržavani stup EU, nego stup koji održava EU.

    Referendumska odluka u Britaniji odmah je imala svoj utjecaj. Burze diljem EU, ali i u svijetu reagirale su i reagirat će trubulentno. Prije svega tečajna burza, a onda i sve ostale. Razloge treba tražiti u nekoliko stvari. Nitko ne zna kakav će biti ekonomski položaj Britanije sa stajališta bilance plaćanja? Nitko ne zna ni kada će taj novi model ekonomske povezanosti Britanije sa EU biti uspostavljen? Britanija je već imala visoki deficit u vanjskoj trgovini sa EU. No, nikakvih ograničenja u vanjskoj trgovini nije bilo. Sada je pitanje kakva će biti vanjskotrgovinska situacija kada određena ograničenja u vidu poreznih i carinskih pristojbi stupe na snagu. Prošla godina je donijela rekordni deficit u vanjskoj trgovini Britanije sa EU od preko 24 milijarde £ ili oko 30 milijardi €.

    Pitanje koje se nameće samo po sebi je što je razlog da nešto više od polovice Britanaca više ne želi biti u EU, pa i unatoč činjenici da je Britanija zadržala monetarnu suverenost i vrlo specifičan položaj kao članica EU?

    Od potpisivanja sporazuma u Maastrichatu, čime je ojačano „jedinstvo“ EU, Britanija i ostatak EU su dolazili neprekidno u konflikte. Naime, čitava EU utemeljena je na „koristi“ svake članice EU od samog članstva. Upravo u tomu leži i glavni problem.

    Koristi i nije bilo baš neke, ili je barem Britanci nisu primjetili. Jedina država koja je ekonomski profitirala jeste Njemačka. Francuska nije ojačala, ali nije ni propadala onim tempom koji bi joj se dogodio u slučaju suvereniteta. Razvijene države članice, kao zemlje Beneluxa, te Danska, Švedske nisu ništa ni izgubile niti dobile članstvom u EU.

    No, situacija je posve drugačija kada se pogledaju manje razvijene članice EU. Portugal i Španjolska su na rubu bankrota već godinama. Ekonomski pokazatelji kao niska stopa rasta BDP i visoka stopa nezaposlenosti, toliko su loši da tako loši nisu bili čak niti u doba fašizma od prije 40 godina. Bivše „istočne“ države Europe silno su željele članstvo u EU, ali osim Litvanije i Poljske niti jedan ina država od njih nije doživjela ozbiljniji ekonomski napredak.

    Situacija se naglo počela komplicirati nakon 2008 godine. Naime, cjelokupna EU doslovce je ekonomski bačena na koljena. Izišle su na vidjele sve financijske malverzacije i slabosti monteranog i financijskog sustava EU. Proračun EU utemeljen je na „lijepom ponašanju“ svih članica bez kontrolnog mehanizma.

    Naime, pokazalo se da članice EU mogu ući ne kontrolirano u vlastite proračunske deficite, a na račun inih članica. Punu financijsku kontrolu unutar EU nije moguće uspostaviti bez prijelaza čitave EU u konfederalizam, ili „super države“. Sve priče o tomu kako to „nije nakana nikoga“, prazna je priča! Naime, ne postoji drugi način jačanja financijske discipline, osim konfedralizacija EU. Britanija i Britanci upravo to nisu željeli.

    Ne treba smetnuti sa uma niti sigurosno vojnu ugrozu čitave EU. Naime, agresija Rusije na Ukrajinu ukazala je na brojne vojno strateške slabosti čitave EU i NATO sveza. Suverenitet Ukrajine jamčile su Britanije i SAD skupa sa Rusijom. Rusija je upravo izigrala taj sporazum i izvršila agresiju na Ukrajinu.

    Niti Britanija niti SAD nisu ozbiljnije vojno podržale Ukrajinu unatoč ugovoru! Sa druge strane, niti Britanija niti SAD nisu bile izravno ugrožene ruskom agresijom na Ukrajinu, pa su jednostavno samo podvili rep! Ne treba sumnjati u snagu ruske vojske i upravo ono što je Putin i rekao, da mu ne treba više od 2 tjedna za okupaciju čitave Ukrajine!
    Upravo ta činjenica otvorila je „tajnu“ čitavog NATO saveza u EU. „Tajnu“ potpune vojne inferiornosti upravo EU i posebice bivših „istočnih“ država, poput baltičkih država, Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunjske i Bugarske.

    Sve te države su formalno članice NATO, ali praktično su bez ikakve vojne moći i potpuno ovise u obrani od inih članica! Sa druge strane, doista „prava“ obrana EU je tek u Njemačkoj i Francuskoj, a i ta obrana nije nikakva! Njemačka još uvijek nije dovoljno vojno osnažila temeljem vojnih ograničenja nastalih iz prošlosti, nastale kao posljedica drugog svjetskog rata.

    Stoga je čitava EU praktično vojno posve ne sposobna se obraniti od evenutalne ruske agresije koja je sve otvorenija. Sa druge strane, EU nije ničim jamčila suverenitet Ukrajine, jer EU nije tada bila država kao ni sada, a nije ni imala vlastitu vojnu moć! Čitava EU oslonjena je na SAD, Britaniju i Francusku kao važne članice NATO. Britanija je najudaljenija od Ukrajine bez izravne ugroze vlastitog suvereniteta, a uz to je već osramoćena vlastitom šutnjom zbog agresije na Ukrajinu čiji su suverenitet očito LAŽNO jamčili! Daljnja konfrontacija sa Putinom još bi više sramotila Britaniju.
    Zadnji pregovori o prekidu vatre između Ukrajine, Francuske i Njemačke s jedne strane i Rusije na čelu s Putinom sa druge strane, prvi put su u stvarnosti stavili za pregovarački stol sve one koji su doista ugroženi ruskim hegemonizmom. Baš kako je to bilo i tijekom „hladnog rata“! Tu se još jednom potvrdila potreba jačanja konfedralnosti čitave EU, te uspostava vojske EU, a što se ne može učiniti bez jačanja konfedralnosti.

    To su Britanci jasno osjetili i riješili povući se iz svega toga. Nacionalizam straha pred Putinom odigrao je stoga istu ulogu i na volju Britanaca u povlačenja iz članstva u EU.

    Dakle, ekonomsko slabljenje EU, te potpuna vojna inferiornost čitave EU pred nadolazećim agresivnim hegemonizmom staljiniste Putina utjecala je na volju Britanaca za istupanje iz članstva u EU.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: KRAJ KARAMARKOVE TIRADE


    dr janjiček tihomir

    Sutrašnji dan donosi nam kraj hrvatske političke agonije koju je izazvala Karamarkova supruga, supruga predsjednika HDZ-a, a to je dovelo do političke agonije cijelog HDZ-a i u konačnici čitave države. Pitanje „sukoba interesa“ Tomislava Karamarka u svezi usluga konzultacija tvrtke njegove supruge pružene „MOL-u“ za visoku svotu novca, doista je palo u potpunu ne važnost.

    Razvitak političke krize pokazao je iznimni vlastoljubivi egoizam Karamarka prema vlasti. Nisu pomogle ni „kuknjave“ i „moljakanje“ svih istaknutijih članova stranke iz prošlosti, a niti „vapaj“ onih HDZ-ovaca koji zastupaju interese Hrvatske u EU parlamentu.

    Unatoč činjenici što HDZ jednostavno nema dostatan broj zastupnika za formiranje nove vlade i što izlazak na nove izbore doslovce znači odlazak HDZ-a sa vlasti, politička imbecilnost Karamarka i njegovih poltrona jednostavno je dosegnula najvišu mogućnu točku.

    Rasplet je za dan ili dva, a gospodin Orešković  će ostati hrvatski premijer. Naravno pitanje je što je bolje, novi premijer u osobi sadašnjeg ministra Marića ili gospodin Orešković?
    Ključna točka vezana za gospodina Oreškovića je njegova istinski visoka razina financijske stručnosti. Hrvatskoj više nego ozbiljno prijeti bankrot sljedeće godine. Samo financijski visoko stručna osoba, sa dobrim „vezama“ i respektom u svijetu financija može pomoći Hrvatskoj u izbjegavanju bankrota cijele države. Upravo onako kako se dogodilo Grčkoj prošle godine.

    Čak 86,7% hrvatskog BDP-a predstavlja javni dug Hrvatske! Vanjski dug od preko 50 milijardi Eura, predstavlja također ogroman teret za Hrvatsku. Politički sustav nam je preskup i ne može se financirati više na postojeći način. Broj općina i gradova je izvan financijskih mogućnosti cjelokupne Hrvatske. Sa druge strane, sve te silne općine i gradovi u svojim proračunima ne raspolažu niti sa 5% novca koliko ih u suštini stvore. Svih tih 95% odlazi u središnji proračun iz kojeg se poslije udjeljuje općinama i gradovima po „ključu“ koji je smislila središnja vlast, naravno nakon pokrića svih privilegija koje su sami sebi namjestili.
    U svrhu izbjegavanja financijskoj bankrota, potrebno je smanjiti javnu potrošnju i omogućiti brži rast BDP-a. Gospodin Orešković je upravo svo svoje znanje i sposobnosti ka tom cilju i usredotočio.

    Nastojao je smanjiti proračunski deficit sa 5,5% na 3,2% hrvatskog BDP-a. Uspio je motivirati francuske investitore za nekoliko investicijskih pothvata koji doista mogu donijeti ozbiljan rast hrvatskog BDP-a i zaposlenosti. Uspio je gospodin Orešković u ovih nekoliko mjeseci priskrbiti Hrvatskoj i preko 500 milijuna eura iz fondova EU, a za što je prošloj vladi trebalo godinu dana.

    Izbjegao je gospodin Orešković stavljanje Hrvatske u posebni program visoko zaduženih država, a time bi Hrvatska izgubila svaku šansu za ovih 500 milijuna. Istina nije uspio prodati državne obveznice inozemnim bankama s obvezom plaćanja interesa vjerovnicima niže od 5%. Jednostavno Hrvatska je unatoč tomu još uvijek pod visokim rizikom od bankrota. Naravno, netko će upitati zašto?

    Upravo zbog Karamarka! Naime, jasno je svima u EU da je gospodin Orešković visoko profesionalna osoba i doista JEDINI koji može svojom sposobnošću i umješnošću izbjeći financijski bankrot Hrvatske!

    Gospodin Orešković je doista NAJBOLJA stručna osoba koju Hrvatska u ovom trenutku ima i treba i mora biti na čelu hrvatske države. Eventualna smjena gospodina Oreškovića dovela bi na čelo vlade osobu koja zasigurno nije ni blizu jednog Oreškovića! Bilo tko bi došao na mjesto premijera, ne vezano je li to gospodin Marić ili Milanović. Niti jedan od njih dvojce ne uživa poštivanje međunarodnih političkih i financijskih krugova EU, kao gospodin Orešković. Niti HDZ, a niti SDP nemaju financijskog stručnjaka za ministra financija! Uostalom, zar bilo tko može prihvatiti jednog Šukera za ozbiljnog financijskog stručnjaka, ili jednog Lalovca! Obojica su doista treća liga.

    Novi izbori ne samo da bi nam doveli na vlast neznalice i nesposobnjakoviće iz SDP-a, nego bi Hrvatska izgubila dragocjeno vrijeme što nam je tako silno potrebno za djelovanje vlasti u svrhu financijske konsolidacije Hrvatske. Uostalom za 4 godine vlasti SDP nije imao nikakav ekonomski program, već su vrludali od problema do problema. Ušli su u izbore  bez ikakvog programa kao i prošli puta. Izbjegavanje bankrota Hrvatske države doista je glavna zadaće sadašnje vlade.
    Treba se sjetiti prošlogodišnjih pregovora Grčke i EU, kada je grčki premijer napustio pregovore radi održavanja referenduma o ponuđenom programu koji je bio ponuđen Grčkoj od strane EU. Svi su glasovali protiv tog programa, ali kada se vratio, grčki je premijer onda potpisao daleko gori program nego onaj kojeg su se Grci na referendumu odbacili! Naravno, baš nitko to nije želio objasniti jadnim Grcima da su jednostavno izigrani od vlastitog premijera!

    Gubitak vremena za pregovaranje zbog besmislenog referenduma koštao je Grčku mnogo, a upravo to će isto dogoditi i Hrvatskoj.

    Ono što posebice treba istaći, Grčka je neposredno prije referenduma o ponuđenom financijskom programu EU, željela sama istupiti iz euro zone i vratiti se na Drahmu. Međutim, jednostavno to nije mogla! Isto tako, članice EU su postale svjesne da  ne mogu „istjerati“ Grčku iz novčarske unije, unatoč želji brojnih članica EU! Stoga su ipak obje strane bile zainteresirane za sprječavanje bankrota Grčke! Hrvatska na žalost može biti „kažnjena“ bankrotom, jer ima svoju nacionalnu valutu! Da, valutu od koje je guverner Vujčić načinio odvratno loš prirepak eura!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: ZAŠTO NEMA NOVCA ZA HRVATSKU?!


    Državu su prezadužili mimo svakog zdravog razuma. Zbog toga je bilo krajnje odvratno idiotski slušati vapaj Marasa za povratkom na vlast njegove štetočinske vlade.

    dr janjiček tihomir

    Financijsko posrtanje Hrvatske na međunarodnom novčarskom tržištu nije odmah bilo popraćeno većom pozornošću hrvatskih sredstava priopćavanja. Nakon nekoliko dana se tek počelo razmišljati. Brojni su stavili u kontekst iznimno pozitivne rezultate gospodarskih kretanja u Hrvatskoj s jedne strane i sa druge strane praktično negativna reakcija banaka iz EU na ponudu hrvatskih državnih obveznica. Zatraženo je plaćanje od 5% interesa vlasnicima obveznica, naravno u eurskom iznosu. U Hrvatskim tiskovinama i TV postajama gotovo je popraćeno kao „šok“.
    U svrhu podrobnije spoznaje što se događalo, te zbog čega je Hrvatskoj ponuđeno zaduženje po visokoj cijeni održana je i prigodna „otvorena“ emisija kao po običaju. Kao po običaju, bile su dvije stručne osobe i dvije političke.
    Naravno, razgovor ili bolje rečeno čak i svađa gospode Karduma i Marasa nije pružio odgovor javnosti što se doista dogodilo i zašto s Hrvatskom na novčarskom tržištu.
    Dakle, treba ipak pogledati malo bolje je li doista bio ponuđen kredit po previsokoj cijeni? Isto tako što je doista put za izlazak iz financijske krize Hrvatske?
    Ekonomski oporavak Hrvatske u zadnjih nekoliko mjeseci, te ne viđeni rast nije posljedica nikakvih ozbiljnih promjena u sustavu Hrvatske. Lagane „manipulacije“ u kreiranju državnog proračunu, su doista bile samo „zadovoljavajuća“ prilagodba. Rast izvoza bilježi rast brži od uvoza, ali samo zato što došlo do naglog pada potrošnje. Hrvatska potrošnja ima visoki stupanj uvozne sklonosti. Na svaku kunu porasta potrošnje oko 80 lipa odlazi na uvoznu robu! Dakle visoka uvozna sklonost hrvatske osobne potrošnje.

    No, takvu gospodarsku strukturu proizvodnje i potrošnje koja iskazuje visoku sklonost uvozu, rješava se samo gospodarskim razvitkom! No, za taj razvitak treba ozbiljan novac kojeg Hrvatska nema. Ako nema Hrvatska, imaju inozemni vlasnici kapitala koji bi trebali poduzeti izravne investicije u Hrvatskoj. No, upravo toga nema!
    Niti najobičniji golf teren se ne može izgraditi na Srđu, jer će sve moguće „civilne“, „zelene“ organizacije  prosvjedovati, jer je golet na Srđu „naša“! Nema veze za „zelene“ što na Srđu nema čak ni trave za jednu jedinu kozu ili ovcu, jer na Srđu jednostavno doslovce nema ništa! Nema veze ni što nema nikakve mogućnosti onečišćenja ili ugroze bilo koga i bilo čega! Pakost i ljubomora običnog našeg čovjeka na investitora je neograničena, a sustav prtljav i petljav i dopušta svima i svakomu petljati i prtljati po svemu i svačemu, pa tako i po ozbiljnom poslovnom pothvatu.
    Nema veze što središte „elitnog turizma“ ne može biti oslonjeno na krafne i sladoled ponuđen na plaži, ili suvenire u jeftinim prodavaonicama. Zar se onda može više očekivati od kruzerskih turista koji će protrčati Stradunom.

    Zbog toga je investicijske poslove ugovarao praktično premijer Orešković s investitorima iz Francuske! Jednostavno, investitorima je jasno da je gospodin Orešković poslovni čovjek svjestan svih rizika i izazova za ozbiljne investicijske pothvate. Stoga će u interesu vlastite Domovine morati gospodin Orešković biti praktično na strani investitora! Domaći „muljatori“ i „gnjavatori“ moraju biti maknuti, ukoliko se očekuje provedba izravne investicije u bilo kom sektoru gospodarstva, jer kad se oni pojave onda sve pada u vodu.
    Tko su ti „muljatori“ i „gnajvatori“, logično je pitanje. Neki „vrhovnici“ kao Maras, Lalovac, Grčić, ili „lokalci“ kao Sabo, Merzelica i da ne nabrajam. Vlada SDP je vodila državu ekonomski i politički na krajnje diletantski način! Izazvali su masovni kolaps gospodarstva i odlazak preko 100 tisuća Hrvata u inozemstvo zbog gubitka poslova u samo par godina! To čak ni njihovom voljenom zlikovcu Titu nije pošlo svojedobno za rukom. Hrvatske vrijednosnice su čak 10 puta proglašavane smećem na svjetskom tržištu novčanog kapitala, tijekom vlasti SDP-a!

    Državu su prezadužili mimo svakog zdravog razuma. Zbog toga je bilo krajnje odvratno idiotski slušati vapaj Marasa za povratkom na vlast njegove štetočinske vlade. Cinizam i pohlepa očito nemaju ni kraja ni obraza kod Marasa!
    Razočarala je i moja kolegica Ivanov, koja je kritizirala konverziju kredita vezanih tečajnom klauzulom za Franak na Euro!? Ništa nije predložila, ali smatra kako je normalno u Hrvatskoj imati tečajnih kaluzula koliko se kome prohtije, jer kolegici Ivanov važan je potpisani ugovor! Nema veze ni što su propali većina dužnika, niti što je došlo do ugroze čitavog novčarskog sustava i praktično ugroza financijske stabilnosti države!
    Istina kolegica Ivanov je protiv eurizacije Hrvatske, ali nije imala hrabrosti spomenuti dokinuće svake valutne klauzule! Protivi se velikim izdacima iz državnog proračuna za „socijalne slučajeve“! No, opet ne nudi rješenja.

    Nitko nije ponudio nikakav odgovor, osim Marasa koji se „pjenio“ na gospodina Karduma, jer mu nije mogao dokazati laž o velikim postignućima Milanovićeve vlade!
    Odgovornost sadašnjeg premijera je očito daleko viša nego i jednog dosadašnjeg. NE odgovornost dvaju dopredsjednika je viša nego i jednog do sada. Stoga, budimo sigurni, ova će vlada nastaviti svoj put sa uspjehom, jer gospodin Orešković nije došao tek tako, makar sve skupa to izgledalo tek tako!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Daniel Srb: Deblokada Srbije još je jedan poraz hrvatske vanjske politike


    janjiček srb markovićPredsjednik HSP-a Daniel Srb izjavio je u petak u Osijeku kako će, ako se pokažu točnim vijesti o hrvatskoj deblokadi otvaranja pregovaračkog poglavlja 23. u pristupanju Srbije Europskoj uniji, to biti još jedan vrlo ozbiljan poraz hrvatske vanjske politike, bez obzira koliko se to pokušavalo prikriti od javnosti

    Srb je na konferenciji za novinare podsjetio da je, nakon prvih vijesti o deblokadi u srbijanskim medijima, hrvatska strana opovrgnula takve informacije, da bi europski povjerenik za proširenje Johannes Hahn u Bruxellesu, rekao kako je s Hrvatskom postignut dogovor o načinu deblokade.

    Ustvrdio je kako se iz izjava hrvatskog ministra vanjskih poslova Mire Kovača, koje su u medijima prenesene na način da se demantira europskog povjerenika, može zaključiti da Hrvatska želi postići napredak u deblokadi pregovora i da se na tome radi. Time se, smatra, zapravo želi poručiti da su, ne samo vođeni razgovori o tome, već i da su postignuti određeni dogovori.

    Ocijenio je kako to pokazuje odustajanje Hrvatske od nekih ranijih stavova, podsjetivši da su hrvatski uvjeti bili odustajanje Srbije od primjene Zakona o univerzalnoj odgovornosti te položaj Hrvata u Vojvodini i njihova parlamentarna zastupljenost.

    Srb dodaje da Srbija tijekom pristupnih pregovora mora ispuniti i druge uvjete, poput davanja informacija o nestalim osobama, rješavanja pitanja granice, povrata otetog kulturnog blaga i osuđivanja zločinaca odgovornih za ratne zločine u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.

    ‘Ako se pokažu točnim vijesti da je ministar Kovač s europskim povjerenikom postigao sporazum o odustajanju od nekih hrvatskih uvjeta, to će biti još jedan poraz hrvatske vanjske politike, dodatno slabljenje hrvatskog međunarodnog položaja i još jedno nepotrebno popuštanje pritiscima iz EU’, poručio je Srb.

    IZVOR: Hina,  Maxportal, tportal,  direktno,  Večernji listDnevno.hr,  24 sata,  Hrvatski radio – Radio Osijek   PolitikaPlus Prigorski, Dalmacijanews

  • Dr Janjiček “gospodarskim stručnjacima”: Oprosti im hrvatski narode, jer doista ne znaju što čine!


    dr janjiček tihomir
    Sve češće se u hrvatskoj javnosti spominje pitanje podobnog ekonomskog modela. Kao i obično spominju se tzv. „kenzijanski model“ i „miltonov“ model, kao dvije moguće opcije. U hrvatskoj javnosti ova dva modela su najčešće spominjana od SDP-ovog političara Grbina, koji je pravnik i teško da ima ikakvog znanja i o jednoj od spomenutih škola. Stoga se postavlja pitanje kakav ekonomski model je potreban Hrvatskoj za izlazak iz gospodarske krize?

    Na samom početku s par riječi treba objasniti oba gore spomenuta modela. Ekonomski model Keynesa se javio u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. To je bilo vrijeme kada je proizvodna sposobnost gospodarstva u SAD rasla iznimno brzo, pa je samim time i ponuda robe na tržištu rasla puno brže od potražnje. Keynes predlaže poticanje potrošnje od strane države. Utvrdio je i tri oblika potrošnje, osobna, državna i investicijska, a država treba poticati sva tri oblika potrošnje. Osobnu kroz dodatne prihode, doplatke i slično. Državnu potrošnju kroz izgradnju, škola, bolnica, autocesta i slično. Investicijska kroz nisku kamatnu stopu i subvencije novim investicijama. To je bilo vrijeme kada je postojao samo jedan oblik inflacije i to je bila inflacija potražnje, koja je poticala izravno potrošnju i posredno kroz potrošnju samu proizvodnju i time ponudu robe. Tada se i pojavio porez na promet, kao izvrsni izvor prihoda u državni proračun, koji bi rastao sa rastom potrošnje. Pad priljeva poreznog prihoda bio bi znak pada potrošnje i nužnosti djelovanja države.

    No, taj ekonomski model Keynes-a raspada se tijekom 70-ih godina, kada se pojavila tzv. troškovna inflacija. Uslijed enormnog rasta cijena sirove nafte, troškovi dopreme sirovina i otpreme gotove robe na tržištu. Rast troškova donio je problem gospodarstvu, jer je problem bio u tomu što su dodatni troškovi morali biti uključeni u cijenu, što je remetilo ravnotežu na tržištu.

    Trebalo je snižavati troškove negdje drugdje, pa su proizvođači najčešće nastojali sniziti plaće, što je dovodilo do pada potrošnje. Poticaji investicija s niskom kamatnom stopom su dovodili do enormnog zaduživanja svih čimbenika gospodarstva. Kamatna stopa je postala „ne realna“, jer bi stopa inflacije bila viša od kamatne stope. Banke su odlazile u bankrot, jer im je povrat uloženog novca donosio manji iznos od uloženog. Ušlo se u fazu poznatu kao „stagflacija“, stagnacija i inflacija.

    Milton Friedman se pojavljuje koncem 70-ih godina i nudi drugačiji pristup. Nudi pristup potpune kontrole količine novca u opticaju, odnosno novčane mase. Dakle, nema više poticaja potrošnji već se projicira rast novčane mase, sukladno rastu BDP i time kontrolira inflacija. Ovaj ekonomski model funkcionirao je tijekom 80-ih, 90-ih i sve do 2008. Porez na promet gubi na značenju, kako ne bi doprinosio rastu cijena. Stoga, porez na prihod i nekretnine svih punodobnih državljana postaje glavni oblik poreza i izvor proračunskih prihoda.

    No, koncem prošlog stoljeća, pojavljuju se novi „stručnjaci“ i zagovaraju „deregulaciju“ bankovnog poslovanja i stvaranje tzv. CDO kao „novitet“ na financijskom tržištu vrijednosnica. Deregulacija je dovela do enormnog odobravanja stambenih kredita dužnicima koji nisu bili kreditno sposobni. Rast potražnje za nekretninama kroz niz godina je doveo do višestrukog rasta cijena nekretnina. Banke koje su odobravle stambene kredite tvorile su CDO i u njega stavljali sva dugovanja dužnika i prodavali investicijskim bankama kao dionice, a ovi opet mirovinskim fondovima i osiguravajućim tvrtkama. Sve je dobro teklo dok se nije pojavila prva ekonomska kriza. Tada su te „dionice“ CDO preko noći postale bezvrijedne.

    Ogromni gubici u SAD gospodarstvu pojavili su se te 2008 godine i striktna kontrola novčane mase nije mogla dati rezultat već je trebalo pokrpati financijske dubioze lančanog dugovanja gospodarskih čimbenika. Od tog trenutka Friedmanov model postao je mrtav. Novčana masa morala je biti uvećana, kako bi se brojne banke i gospodarski čimbenici spasili od potpunog bankrota. Primijenjen je tzv. „bailout“ program, odnosno dokapitalizacija poduzeća i banaka od strane države.

    Stoga se može posve otvoreno reći, niti model Keynes-a niti model Friedman-a više nisu primjenljivi nigdje za izlazak iz ekonomske krize koja je nastupila 2008 godine. Na žalost to nije jasno niti predsjedniku IFO instituta dr. Clemensu Fuestu, ali ni stručnjaku iz EU jednom Snimke Reutersu. Zbog toga EU i hropće pod teretom ekonomske krize iz 2008 godine i ne nazire joj se kraj.

    Pogledajmo sada situaciju u Hrvatskoj. Ekonomski model koji je korišten u Hrvatskoj temeljio se na kontroli valutnog tečaja. Novčana masa mogla je rasti samo sa rastom vanjske zaduženosti, te je samim time, rast vanjske zaduženosti morao biti čvrsto vezan za rast izvoza kako se ne bi država zaglibila u ogromnu vanjsku zaduženost. Niti jedna hrvatska vlada nije vodila računa o tomu i zbog toga je vanjska zaduženost rasla ne kontrolirano. Kada je mogućnost daljnjeg vanjskog zaduženja presahnula, samim time je poskupjelo i otežano kreditiranje unutar Hrvatske, odnosno kunsko kreditiranje. Da stvar bude gora, smanjen priljev novca u gospodarstvo Milanovićeva vlada je još pogoršala uvećanjem poreznih postotaka i učinkovitijom naplatom poreza. Brojna poduzeća su bankrotirala, a nezaposlenost narasla do beskraja. Pad broja zaposlenih još uvijek traje, a odljev radno sposobnog stanovništva mlađe dobi raste iz dana u dan.

    Financijski model „predstečajne nagodbe“ provođen za SDP-ove vlade svodio je u biti samo računovodstveno stanje na stvarno, ali nije donio gospodarski oporavak. Razlog tomu je što su vjerovnici trebali oprostiti dugovanja svojih dužnika. Nije SDP-ova vlada željela sprovesti „bailout“ program, jer su ostali na modelu „valutne klauzule“. Taj model zahtijeva pokriće svake kune sa 0,13€ sukladno ugovoru Hrvatske i međunarodnih monetarnih čimbenika. Zato je program „predstečajne nagodbe“ doživio potpuni poraz.

    IFO institut nije predložio Hrvatskoj gospodarski oporavak kroz „bailout“ program. Predložena je prodaja državne svojine i smanjenje vanjske zaduženosti. To sigurno hoće smanjiti vanjsku zaduženost, ali neće pokrenuti gospodarstvo! „Čuveni“ fondovi EU nisu dostatni za pokretanje hrvatskog gospodarstva, jer je iznos financijskih dubioza daleko viši od mogućih iznosa u EU fondovima namijenjenih Hrvatskoj.

    IFO je predložio i restrukturiranje državne uprave, točnije rečeno smanjenje državne uprave, što bi je učinilo „jeftinijom“ za državni proračun. Naravno, ne stručni duh u hrvatskoj političkoj „vlasteli“ posve je krivo shvaćen, pa umjesto smanjenja broja općina i gradova skoro svi političari raspravljaju o županijama kao „financijskom problemu“, a njih je samo 20! Hrvatska ima preko 500 općina, preko 150 gradova, ali je hrvatskoj političkoj „vlasteli“ problem broj županija, a nije broj općina i broj gradova!?

    No, sve i kada bi se državna uprava učinila „jeftinijom“, to neće pokrenuti gospodarstvo. „Lanac dugovanja“ koji je stvarni problem pokretanju hrvatskog gospodarstva može se riješiti jedino i samo kroz „bailout“ program dokapitalizacije tvrtki dioničkog tipa. Taj proces morao bi biti popraćen niskim poreznim stopama i još uvijek otežanom kreditnom politikom. Bilo bi više novca zbog dokapitalizacije, ali se ne bi izgubila kontrola na stopom inflacije. Tečaj bi bio oslabljen u svakom slučaju. Porezna politika bi bila znatno blaža. Stoga, inflacija ne bi eskalirala, jer bi se povećao obrt novca unutar gospodarstva.

    Hoće li ovoj vladi ovakav ekonomski model ikada doći na um, vrlo je teško za vjerovati. Premijer Orešković je stručni poslovni čovjek, ali nije ekonomski strateg, niti ova vlada ima i jednog jedinog stratega oko sebe. Predsjednica isto tako ima svoje ekonomske savjetnike, ali zastarjelog tipa! Stručnjake koje je vrijeme davno pregazilo. Oni jesu stručni, ali nisu kreativni, niti znaju što bi trebalo učiniti! Uostalom od stupanje na dužnost predsjednice gospođe Grabar Kitarović, baš niti jedan od tih stručnih savjetnika nije se javio do sada niti sa jednom jedinom riječju o bilo kakvom modelu! Oni su doista istinski primjer „uhljeba“, jer od njih do sada nema nikakve koristi, ali puno koštaju.

    Što reći na kraju osim, oprosti im hrvatski narode, jer doista ne znaju što čine!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček, gospodarski ekspert HSP-a: MAĐARSKI EKONOMSKI „RECEPT“ NIJE ZA HRVATSKU!


    GOSPODARSKI PROBLEMI MAĐARSKE NISU SLIČNI ONIMA U HRVATSKOJ!
    Ma koliko to na prvi pogled izgledalo tako.

    dr janjiček tihomir

    U hrvatskim tiskovinama pojavila se sugestija primjene „mađarskog recepta“ za sređivanje gospodarstva u Hrvatskoj. Tako su navedene brojne stvari koje doista imaju veze sa ekonomskom politikom, ali neke doista i nemaju. Tako su navedeni različiti čimbenici koji su djelovali povoljno po mađarsko gospodarstvo.

    Recimo, uzeta je pozajmica od MMF-a u iznosu od 16 milijardi dolara, te kamatna stopa je snižena sa 7% na 1,5%, pa je PDV povišen na 27%, pa je potpora malom i srednjem poduzetništvu učinjena povoljnim poslovnim kreditima čija kamatna stopa ne prelazi 2%. Onda su još i banke nacionalizirane sa nekih 10 milijardi eura. Tu je još i snižena cijena električne energije, te izdaci za komunalnu naknadu i još pripadajuće tarife. Što bi se reklo „s brda i sa dola“ je nabacano sve i svašta kao recept za makroekonomsku politiku koja je dovela do poboljšanja u mađarskom gospodarstvu.

    Kada bi se to sve skupa pokušalo sumirati, onda bi to od prilike bilo treba biti ne „poslušan“ prema EU, jer nemaju pojma i svima nam žele zlo. Nameće se i to kako državno vlasništvo mora dominirati, a svi izdaci koji pogađaju obične ljude trebaju biti minimizirani. Jedino što je mađarski narod morao „platiti“ je uvećani PDV na 27%, sve drugo je milina.
    Ovako ne dorečeni „recepti“ uvijek pružaju mogućnost iluzije kod običnih ljudi. Sigurno treba reći za Orbana kao premijera da dobro skrbi o nacionalnim interesima Mađarske. Sigurno treba reći da i nastoji popraviti situaciju u Mađarskoj.
    No, ekonomski problemi Mađarske nisu slični onima u Hrvatskoj!

    Ma koliko to na prvi pogled izgledalo tako.

    No, hajdemo prvo neke stvari utvrditi. Svaka makroekonomska politika ima tri važna čimbenika i svaki je od njih promjenljiv. Ta tri čimbenika su novčana masa, kamatna stopa i valutni tečaj. Dovoljno je djelovati državnom intervencijom na samo jedan čimbenik, a ostala dva se prilagođavaju promjenama tog čimbenika na koji se djeluje. Drugim riječima rečeno, jedan čimbenik postane vodeći, odnosno ne ovisno promjenljiva veličina, a druga dva ovisno promjenljive veličine. Više je nego očito da su i Hrvatska i ostale bivše zemlje „istočne“ Europe, a danas članice EU, bile usredotočene na održavanje stabilnog valutnog tečaja, dok su druge dvije promjenljive veličine trebale biti sljedbenici promjena valutnog tečaja.

    „Stabilni valutni“ tečaj, odnosno ne promjenljivi tečaj nacionalne valute, trebao je biti graničnik rastu proračunskog zaduživanja, jer se stabilnost tečaja nacionalne valute održavala valutnom klauzulom. Tako bi kod rastućeg zaduživanja, država morala kupovati Eure, što je činila i HNB. Ti Euri su bili „jamac“ stabilnosti tečaja Kune, ali monetarnoj stabilnosti. Nekad je taj „jamac” bilo zlato, a sada je to trebao biti Euro. Naravno, problem je taj što je država Hrvatska sve više i više upadala u proračunski deficit i svaki puta se sve više i više zaduživala. Znači, valutni tečaj nije odigrao ulogu prevencije rasta proračunskog deficita, dapače. Zašto se to tako dogodilo?
    Zato što se uvjeti kredita središnjim nacionalnim bankama, poput HNB-a, odobravaju temeljem razine zaduženosti. U početku nitko nije bio prezadužen, sve su države bile spremne za zaduživanje, ali kada su započele sa zaduživanjem, pokazalo se da je država trošila novac tamo gdje ne treba. Države su trebale proračunskom potrošnjom poticati gospodarski razvitak, ali jednostavno to nisu činile. Gdje su potrošeni sve novci iz hrvatskog proračuna, to sam dragi Bog zna i više nitko!

    Dakle, što je potrebno učiniti?

    Mjere koje je potrebno poduzeti u Hrvatskoj je napustiti sustav valutne klauzule, odnosno kontrole valutnog tečaja! Kontrola mora biti uspostavljena nad novčanom masom, a kamatna stopa i valutni tečaj će se prilagođavati promjenama novčane mase. Zašto tako, pa zato što se u tom slučaju točno može projicirati i kreditna i valutna politika.

    Svaki rast deficita u proračunu automatski znači rast novčane mase, to se i sada događalo. Zbog toga je stopa inflacije bila viša od one službene, ali se skrivalo! Izvlačio se rast novčane mase sa rigoroznim sustavom bankovnih pričuva, ali ne u potpunosti! Rast novčane mase dovodi do deprecijacije tečaja nacionalne valute i do rasta kamatne stope! No, to se kod nas nije događalo. Zbog toga je sve jeftino uvesti u Hrvatsku i sve skupo izvesti na vanjsko tržište! Odgovornost vlade bi na ovaj način, automatski bila uočena i sama vlada sa vlastitim promašajem.

    Ovako, „svi su krivi“ i „svi su isti“, a toga smo se naslušali još u vrijeme titoizma!
    Sa druge strane Hrvatska mora postići pozitivnu trgovinsku bilancu! Drugim riječima, mora izvoz biti viši od uvoza. Upravo to je glavni čimbenik zbog čega je Mađarska uspjela stabilizirati svoje gospodarstvo! Naime, samo u prošloj godini Mađarska je ostvarila suficit u vanjskoj trgovini od nekih desetak milijardi dolara. To je ta bitna razlika između Hrvatske i Mađarske.

    Nije dovoljno samo sniziti kamatnu stopu kao u Mađarskoj i sve će biti dobro. Prvo tko je taj tko snižava kamatnu stopu! Nema više komunizma, postoji novčarsko tržište. Očito je država “upumpala” u gospodarstvo miljarde forinti! Sa druge strane, Hrvatska ima visoku sklonost uvozu! Sniženje kamatne stope donosi rast osobne potrošnje. Svaka potrošnja u jednoj državi sastoji se od tri oblika, osobne, državne i investicijske potrošnje.

    Hrvatska osobna potrošnja ima visoku sklonost uvozu, a isto je tako i sa investicijskom potrošnjom. Rast prihoda kućanstavima od 100 kn odnosi preko 80 kn za uvoznu robu! Svaki rast osobne potrošnje u Hrvatskoj, automatski znači pogoršanje stanja u bilanci plaćanja prema inozemstvu, zbog rasta uvoza. Prošle godine smo imali oko 4 milijarde eura deficita! Stoga bi svako sniženje cijena struje ili komunalnih usluga i tarifa značilo samo rast uvoza robe za osobnu potrošnju!
    To znači, kreditna politika bi morala biti selektivna u smislu poticanja gospodarskog razvitka prema vanjskom tržištu, odnosno izvozu!

    Poslovno kreditiranje bi moralo imati povoljnije uvjete kod izvoznih poslova, nego uvoznih, ili za domaće tržište! Malo poduzetništvo bi moralo biti poglavito financirano iz fondova EU, ali sa time što bi i tada trebalo nastojati koliko se god može, financirati tvrtke čije poslovanje će biti namjenjeno izvozu.
    Novi ministar financija još uvijek nije potaknuo razgovore sa guvernerom HNB-a oko otpisivanja dijela dugova države koja su u kunskom obliku! Ministar financija je to morao već potaknuti!

    Država Hrvatska jednostavno ne može vratiti dugove koje ima i sa tom činjenicom je potrebno suočiti se čim prije! Stoga je bolje otpisati najvećim dijelom kunska dugovanja odmah, nego poslije. Reprogramirati preostala dugovanja u kunama. Eurska dugovanja država ne može otpisati, niti reprogramirati, to može europska središnja banka, ako hoće! Koliko to hoće ECB, pa to se moglo vidjeti na grčkom primjeru.
    Prema tome svako „preslikavanje“ rješenja od ove ili one države jednostavno ne može dati rješnje za drugu državu, jer svaka država ima svoje ekonomske odrednice i razlikovnosti.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot


    „U Kanadi tri grada, od kojih je svaki veći od Osijeka, imaju samo jednu zajedničku gradsku upravu. Jer, smatraju da nemaju dovoljno novca za tri gradske uprave. A kod je svako malo veće selo – grad. To je besmisleno“, smatra Janjiček.

    dr janjiček 800_440
    Član predsjedništva HSP-a, ekonomist i profesor na Humber College u Torontu, Tihomir Janjiček u ponedjeljak je na konferenciji za novinare u Osijeku ocijenio kako nema šanse da sadašnja vladajuća koalicija u zemlji opstane te je upozorio da daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot.

    “To i nije koalicija, nego politički ortakluk. Njihov razlaz bit će doista rastava braka na ciganski način”, predviđa Janjiček.

    Govoreći o prijedlogu državnoga proračuna, istaknuo je kako je on iznuđen samo da bi se ispunio zahtjev EU-a da Hrvatska ne bi bila pod specijalnim programom za prekomjerni deficit.

    „Bivši premijer Zoran Milanović trošio je nemilice, kao pijan u kavani. Ostavio je golemi deficit i Hrvatskoj će trebati desetak godina da bi se popravilo stanje koje je on ostavio. A i novi premijer Tihomir Orešković se izgleda ugledao na Milanovića. Od listopada do sada je napravio već tri milijarde dolara deficita“, kazao je Janjiček.

    Upozorio je kako daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj te kaže da se cijelo vrijeme nadao kako će, kako je rekao, “nesposobni guverner Boris Vujčić biti smijenjen, jer nas svojom monetarnom politikom vodi u bankrot“.

    Pojasnio je kako Hrvatska svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB-a, pa se HNB, sukladno svojoj monetarnoj politici zasnovanoj na principu tečajne valutne klauzule kune prema euru, za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu. A kako je već prezadužena, kamatna stopa prema kojoj se HNB-u odobrava kredit u inozemstvu mnogo je viša od tržišne kamatne stope.

    Prema njegovim riječima, u novom proračunu rezana su sredstva na potpuno krivim stvarima.

    „Smiješno je da dopredsjednik Vlade Božo Petrov ne zna gdje se rezalo, pa sad kaže da će tražiti izmjene. Jer, ako je sudjelovao u kreiranju prijedloga proračuna, od koga će onda tražiti izmjene? Sam od sebe? Jako je zaboravan. Izgleda da je zamijenio aspirin apaurinom“, tvrdi Janjiček.

    U proračunu su ukinuta sredstva za prijevoz školaraca, dok primjerice nitko nije ni pomislio taknuti naknade ministrima i saborskim zastupnicima za odvojeni život.

    „Onaj tko se prihvatio ministarske ili saborske dužnosti, svjestan je da će biti odvojen od obitelji. Mi sad imamo lakrdiju od toga da pojedine saborske zastupnice imaju 55 godina i dobivaju naknadu za odvojen život od roditelja. To je smijurija. Očito nemaju ni digniteta, ni obraza, pa koriste takve stvari“, kaže Janjiček dodajući i kako je potpuno nelogično da država troši novac za plaćanje stanova saborskim zastupnicima, dok istovremeno u svom vlasništvu ima na tisuće stanova.

    Premijer Orešković, kaže Janjiček, trebao bi razmisliti i o smanjenju administracije spajanjem općina i gradova.

    „U Kanadi tri grada, od kojih je svaki veći od Osijeka, imaju samo jednu zajedničku gradsku upravu. Jer, smatraju da nemaju dovoljno novca za tri gradske uprave. A kod je svako malo veće selo – grad. To je besmisleno“, smatra Janjiček.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb osvrnuo se na odustanak Milijana Brkića od kandidature za mjesto ministra branitelja, ocjenivši kako je nedopustivo da se tog čovjeka, u cijelom ovom procesu, toliko ponizilo i to i iz redova njegove stranke i iz redova vladajuće koalicije.

    „Taj čovjek je doživio cijeli niz neugodnosti, toliko da mu je jedini izlaz iz cijele ove situacije bio povlačenje iz kandidature za mjesto ministra. On je častan čovjek i to je častan potez“, rekao je Srb zaključivši kako je nedopustivo da se državni proračun donosi bez ministra branitelja te da to jasno ukazuje kako su branitelji i ovaj puta izigrani.

    Izvor: Nacional, Glas Istre, Direktno, t portal, Index,  Večernji list, energypress, Osijek-online,  Najvijesti,

  • INTERVJU TJEDNA; TIHOMIR JANJIČEK za GLAS SLAVONIJE: Dok Hrvatska srlja u stečaj, HDZ se zabavlja uvođenjem eura!


    PROFESOR NA HUMBER COLLEGEU U TORONTU, O EKONOMSKOJ SITUACIJI U HRVATSKOJ, PREZADUŽENOSTI I GOLEMOM VANJSKOM DUGU, UVOĐENJU EURA
    Ugledni znanstvenik, ekonomist i financijski stručnjak, član Predsjedništva HSP-a i autor gospodarskog programa HSP-a dr. Tihomir Janjiček, redoviti je profesor na Humber College u Torontu. Njegovi tjedni osvrti i komentari koje prenose mnogi hrvatski portali, izazvali su veliko zanimanje javnosti.

    dr tihomir janjiček glas slavonije

    S profesorom Janjičekom razgovarali smo o potezima nove vlade, monetarno-kreditnoj politici, uvođenju eura i drugim važnim temama.

    Za početak uvijek aktualno pitanje – bruto inozemni dug Hrvatske prešao je razinu BDP i to je pritisak na normalno funkcioniranje države koji vjerojatno neće tako lako skinuti ili bar ublažiti ni vlada Tihomira Oreškovića. Kako to komentirate?

    – To doista predstavlja ozbiljan problem, no malo tko toj činjenici pridaje veće značenje u Hrvatskoj. Daleko je to ozbiljniji problem nego adresa stanovanja bivšeg ministra Crnoje, ili insinuacija s mutne fotografije kape gospodina Hasanbegovića od prije 25 godina. Naime, daljnji rast vanjskog duga hrvatske države upućuje jasno na zaključak da Hrvatskoj sve brže i sve više prijeti stečaj ili bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj.

    Zašto se to događa i kako je to uopće moguće, odnosno zašto neprestano raste vanjski dug RH?

    – Razlozi zbog kojih raste vanjski dug Hrvatske trojake su naravi. Prvo, država nije riješila pitanje proračunskog manjka, a zbog Mostovog beskonačno rastezanja pregovora s kime bi sklopili politički “ortakluk”, državni proračun je kasnio s donošenjem i on je tek u četvrtak prvi put predstavljen u Vladi. No, budući da država mora funkcionirati, kao i sve njezine institucije, tako se i “proračunski” novac za financiranje državnih institucija nekontrolirano rasipao. Kažem “proračunski” pod navodnicima, a ne proračunski bez navodnika, jer je to novac koji mora biti uključen u proračunske rashode u novom proračunu, čiji je, vidimo, ukupi deficit 2,7 posto.

    Drugo, hrvatska država svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB-a, pa se HNB, sukladno svojoj monetarnoj politici zasnovanoj na principu tečajne valutne klauzule kune prema euru, jednostavno za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu.
    Treće, kako je Hrvatska već prezadužena, kamatna stopa prema kojoj se HNB-u odobrava kredit u inozemstvu mnogo je viša od tržišne kamatne stope.

    Kakvo je stanje s bankama, njihovim zaduživanjem?

    – U svezi s tim treba pogledati još jednu stranu, a to je bankovni komercijalni sektor u Hrvatskoj, kojem pada vanjska zduženost. Naime, taj sektor odobrava sve manje i manje kredita koji su valutnom klauzulom vezani uz euro, odnosno odobravaju se najvećim dijelom samo kunski krediti. Zato vanjska zaduženost poslovnih banaka u RH opada.
    Nameću su glede toga još dva pitanja. Prvo – kako je to odjednom bankama postala nebitna valutna klauzula, a koliko do jučer bili su na sudovima zbog valutne klauzule prema franku i sada im iznenada valutna klauzula kune prema euru više ništa ne znači? Drugo – neovisno o zaduživanju banaka u inozemstvu, utječe li rast odobrenih kunskih kredita na rast vanjske zaduženosti Hrvatske, odnosno HNB-a?

    – Odgovor na prvo pitanje treba tražiti u činjenici što su poslovne komercijalne banke u Hrvatskoj osjetile rast nepovjerenja kod kupaca kredita za one vezane valutnom klauzulom. Stoga su odlučili ponuditi kredite koji su “striktno” kunski. Time će banke održati svoj obujam poslovanja kakav su imali i prije, a možda čak i uvećati. Odgovor na drugo pitanje daleko je zanimljiviji. Naime, poslovne banke u Hrvatskoj više se ne zadužuju kod inozemnih banka kupujući eure kao pokriće za odobrene kunske kredite. Jer nitko niti ne želi kupiti kredit vezan valutnom klauzulom prema tečaju bilo koje valute, pa ni prema euru, zbog trakavice s frankom. Međutim, vođenje monetarno-kreditne politike i dalje je za hrvatsku državu vezano međunarodnim ugovorima o tečajnoj valutnoj klauzuli prema euru. Stoga poslovne banke u Hrvatskoj svoj povećani kunski profit, nastao kao rast potražnje za kunskim kreditima, iznose na hrvatsko valutno tržište i odmah mijenjaju u eure.

    Kako je pritom s tečajem kune prema euru i obratno?

    – To znači da tečaj kune mora ugovorom o valutnoj klauzuli ostati stabilan prema euru jednako kao i prije – 1 euro > 7,5 kuna, ili 1 kuna > 0,13 eura. Stoga se HNB opet mora zaduživati za eure, kako bi održala taj klauzalni tečaj i time uvećavati ponudu eura na hrvatskoj valutnoj burzi. Dakle, unatoč tomu što raste potražnja za kunskim kreditima na hrvatskom novčarskom tržištu, upravo taj rast potražnje za kunskim kreditima u zadnjim mjesecima najviše djeluje na još brži rast vanjske zaduženosti Hrvatske. Pojednostavljeno kazano, uvećanje kunskih profita banaka nije nastalo kroz promjenu tečaja kao prije, već kroz rast mase odobrenih kredita. Istodobno gospodarske nefinancijske institucije i dalje se zadužuju kreditima vezanim uz tečajnu klauzulu prema euru, pa stoga njihova vanjska zaduženost nastavlja rasti.

    Ako sve to rezimiramo, zaključak se nameće sam po sebi – Hrvatska nastavlja juriti u financijski stečaj kao država! Zato svatko može biti siguran da nitko iz EU neće ni poželjeti vidjeti euro kao valutu u Hrvatskoj. Jer bi uvođenje eura u Hrvatskoj bilo na teret EU-a i ECB-a. Euro može postati službenom valutom RH, ali tek nakon stečaja hrvatske države, a tada će to biti na teret Hrvatske i svih njezinih državljana. Jednako kako je to bilo i u Grčkoj.

    No, kad se radi o uvođenje eura u gospodarski sustav Hrvatske, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje eura. Naravno, ni ja ni dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Je li onda u pitanju sračunata manipulacija, mazanje očiju javnosti i kad je euro u pitanju. Znamo da neke zemlje, članice EU-a, nisu u eurozoni…

    – Mnogi su se sad okupili oko novog “čudotvornog napitka” za eventualno opijanje narodnih masa – uvođenje eura. Gospoda Šonje, Šuker, sadašnji ministar Marić i guverner Vujčić, doduše znaju da smo od eura udaljeni kao Bog i šeširdžija, ali ih to ne priječi da “argumentirano” javnost zabavljaju najavama da euro samo što nije zvecnuo na blagajnama samoposluga, i to još za “naše dobro”. Svima je njima jasno da je i EU i euro “Titanik”! Britanci nisu ni pomišljali uvesti euro, zadržali su svoju funtu, a i jedva da su još na tom “Titaniku” zvanom Europska unija. Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i, eto, zato im euro nije niti trebao.
    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima samo 20 % prihoda od izvoza nafte u odnosu na stanje prije nekoliko godina, jer se cijena nafte survala sa 150 dolara za barel na svega 30 dolara po barelu, i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU. Dakako, još manje da imaju euro kao valutu. Niti Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila i Hrvatska. Tko to onda želi taj euro? Bugari! Oni su željeli euro, ali nisu onako jadni uspjeli unatoč tome što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska još ne ispunjava. Dakle, gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i nadalje žele izigrati. Za čiji račun, zapitajmo se svi?

    Je li prošla Milanovićeva vlada zakasnila s mjerama glede zaštite hrvatskih štediša koji su imali kredite u francima?

    – Podsjetit ću kako sam javno pozvao sve hrvatske štediše na tečajnu konverziju svojih ušteđevina s eura na američki dolar još u ožujku 2015., kako im se ne bi “istopila” ušteđevina. Također sam javno pozvao Milanovićevu vladu, u siječnju 2015., na trenutačnu konverziju svih kredita vezanih uz tečaj franka na tečaj eura, kako bi se izbjegao masovni bankrot kreditnih dužnika. Nažalost, veliki broj dužnika je bankrotirao, a bilo je i tragičnih posljedica. Milanović se ipak odlučio na moju preporuku, ali tek u listopadu prošle godine.

    Ovaj put javno ću pozvati i vladu novog hrvatskog premijera Tihomira Oreškovića da ozbiljno uzme u razmatranje dokinuće valutne klauzule kune prema tečaju eura, jer svaki daljnji nastavak ovim smjerom nužno Hrvatsku vodi u potpuni bankrot.

    Kad smo kod premijera, budući da Orešković dolazi iz dijaspore, iz Kanade, kako na to gledate, odnosno kako gledate na odnos dijaspore prema Republici Hrvatskoj danas?

    – Kao Hrvat iz dijaspore, baš kao i moj imenjak, mogu reći da općenito nismo dobrodošli u domovini. Nekako prema nama dominiraju zavist i prijezir. U Hrvatskoj je uvriježeno razmišljanje kako su dijaspora “oni naši tamo”, koji samo pričaju o ljubavi prema domovini i ne vraćaju se u Hrvatsku, osim za ljetovanje na Jadranu. Drugim riječima, većina Hrvata u dijaspori, posebice oni preko Atlantika, uglavnom su lažni, ili blaže rečeno deklarativni domoljubi, kad je riječ o financijskim ulaganjima u Hrvatskoj.

    No, gospodin Orešković se, eto, vratio u domovinu Hrvatsku. Naravno, zlobnici će reći – nakon što se već osigurao s novem za čitav život. I sad se prihvatio izazovne dužnosti biti premijer problemima opterećene RH. Privatio je dužnost koja će mu prije svega donijeti glavobolju i nemiran san, stres i traume svake vrste. Svoj ugled stručnog i sposobnog ravnatelja financija farmakologije, koji je teškom mukom stekao, stavio je na kocku, uz to još za plaću koja je sigurno 50 puta manja od one koju je imao u inozemnom manadžementu. Sretno mu bilo!

    PREMALO IZBORA
    Pomoć MMF-a i rezanje rashoda
    Što će moći učiniti premijer Orešković, s obzirom na vanjski dug RH i hrpu drugih problema?

    – Premijerska dužnost je politička dužnost, nije čak ni ekonomska, a još manje financijska. I premda većina analitičara smatra kako će Orešković svojim ugledom u financijskom svijetu iznjedriti povoljne kredite za Hrvatsku, tako nešto neće se dogoditi. Ne zbog Oreškovića, nego jednostavno “zapad” ne funkcionira preko takvih veza. Imaju na “zapadu” svoje veze, ali one nisu utemeljene na stručnosti, nego na korumpiranosti, kao i u nas.

    Razlika je ta što je “zapadna” korumpiranost daleko ubojitija, iako “profinjenija” nego naša. I ne koristi se baš za sve i svašta kao u RH. Orešković ima malo izbora – morat će zatražiti pomoć MMF-a i drastično srezati proračunske rashode, što proračunom predstavljenim u četvrtak nije učinjeno, ali će se morati napraviti rebalansom u što skorije vrijeme. Tek nakon toga može se Hrvatska nadati “povoljnim” kreditima. Sve u svemu, slijedi “zatezanje remena” u trajanju od tri godine, a tek u zadnjoj godini ove vlade možda bude nekog poboljšanja. Hoće li Vlada dotle opstati, i ako opstane, hoće li biti stvarnog poboljšanja umjesto umjetnog Milanovićevog, ostaje za vidjeti.

    Razgovarao: Darko JERKOVIĆ

    Izvor:  Glas Slavonije

  • Dr Janjiček upozorava Vladu Republike Hrvatske: OVAKVA MONETARNO-KREDITNA POLITIKA HRVATSKU VODI U BANKROT!


    dr janjiček
    Bruto inozemni dug Hrvatske prešao je razinu BDP, a to doista predstavlja ozbiljan problem za Hrvatsku. Na žalost malo tko toj činjenici daje značenje u Hrvatskoj. Daleko je to ozbiljniji problem nego adresa stanovanja bivšeg ministra Crnoje, ili insinuacija s mutne fotografije kape gospodina Hasanbegovića od prije 25 godina! Naime, daljnji rast vanjskog duga hrvatske države upućuje jasno na zaključak da Hrvatskoj  sve brže i sve više prijeti stečaj ili bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj! Istodobno hrvatski financijski sektor smanjuje vanjski dug. Normalno je postaviti pitanje zašto se to događa i kako je to uopće moguće?

    Razlozi zbog kojih raste vanjski dug države Hrvatske jeste trojake naravi. Prvo, država nije riješila pitanje proračunskog manjka, a zbog „Mostovog“ beskonačno rastezanja pregovora s kime bi sklopili politički „ortakluk“, državni proračun još nije na dnevnom redu. Država mora funkcionirati, kao i sve njezine institucije, tako se „proračunski novac“ za financiranje državnih institucija ne kontrolirano rasipa. Kažem „proračunski“, a ne proračunski, jer je to novac koji će u suštini morati biti uključen u proračunske rashode za proračun koji će tek biti donešen!

    Drugo, hrvatska država svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB, pa HNB sukladno svojoj monetarnoj politici na principu tečajne valutne klauzule Kune prema Euru, jednostavno se za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu.
    Treće, kako je hrvatska država u suštini već prezadužena, kamatna stopa po kojoj se HNB-u odobrava kredit puno je viša od tržišne kamatne stope. Dakle odgovori za ova tri pitanja potpuno su jasni.
    Sada treba pogledati i još jednu stranu, a to je bankovni komercijalni sektor u Hrvatskoj kojem pada vanjska zduženost! Naime, taj sektor odobrava sve manje i manje kredita koji su valutnom klauzulom vezani za Euro, ili kako se to popularno zove, odobravaju se najvećim dijelom samo kunski krediti! Zato vanjska zaduženost „hrvatskih“ poslovnih banaka opada.
    Dva pitanja se nameću sama po sebi. Prvo pitanje koje se nameće samo po sebi, kako je to odjednom bankama postala ne bitna valutna klauzula, a koliko do jučer su bili na sudovima zbog valutne klauzule prema Franku i sada im naprasno valutna klauzula Kune prema Euru više ništa ne znači? Drugo pitanje, ne ovisno o tomu što se bankovni sektor ne zadužuje u inozemstvu, ali utječe li ipak rast odobrenih kunskih kredita na rast vanjske zaduženosti Hrvatske, odnosno HNB-a?

    Odgovor na prvo pitanje treba tražiti u činjenici što poslovne komercijalne banke u Hrvatskoj, vrlo su jasno osjetile rast ne povjerenja kod kupaca kredita za one vezane valutnom kaluzulom. Stoga su odlučili ponuditi kredite koji su „striktno“ Kunski. Time će banke održati svoj obujam poslovanja kakav su imali i prije, a možda čak i uvećati.
    Odgovor na drugo pitanje, daleko je interesantnije! Naime, poslovne banke u Hrvatskoj više se ne zadužuju kod inozemnih banka kupujući Eure kao pokriće za odobrene kunske kredite. Naime, nitko ni ne želi kupiti kredit vezan valutnom klauzulom prema tečaju bilo koje valute, pa ni Euro zbog trakavice sa Frankom. Međutim, hrvatska država je preko HNB i dalje odgovorna međunarodnim ugovorima održavati stabilan valutni tečaj Kune kroz valutnu klauzulu!
    Drugim riječima, vođenje monetarno kreditne politike i dalje je za hrvatsku državu vezano međunarodnim ugovorima o tečajnoj valutnoj klauzuli prema Euru. Stoga poslovne banke u Hrvatskoj svoj povećani kunski profit, nastao kao rast potražnje za kunskim kreditima, iznose na hrvatsko valutno tržište i odmah mijenjaju u Eure!

    Tečaj Kune mora ugovorom o valutnoj klauzuli ostati stabilan prema Euru jednako kao i prije €1=7,5Kn ili 1Kn=€0,13! Stoga se HNB jednostavno opet MORA zaduživati za Eure, kako bi održala taj klauzalni tečaj od €1=7,5Kn ili 1Kn=€0,13 i uvećavati ponudu Eura na hrvatskoj valutnoj burzi!

    Dakle, unatoč tomu što raste potražnja za kunskim kreditima na hrvatskom novčarskom tržištu, ali upravo taj rast potražnje za kunskim kreditima u zadnjim mjesecima, najviše djeluje na još brži rast vanjske zaduženost Hrvatske! Razlog je jednostavan,  jer vlasnici „hrvatskih“ poslovnih banaka i dalje ne smetano iznose uvećane kunske priljeve profita na hrvatsko valutno tržište mijenjaju odmah u Euro. Uvećanje kunskih profita nije nastalo kroz promjenu tečaja kao prije, već kroz rast mase odobrenih kredita. Istodobno gospodarske nefinancijske institucije i dalje se zadužuju kreditima vezanim za tečajnu klauzulu prema Euru, pa stoga njihova vanjska zaduženost nastavlja rasti.

    Rezimirano rečeno, Hrvatska nastavlja juriti u financijski stečaj kao država! Svatko može biti siguran da NITKO iz EU neće ni poželjeti vidjeti Euro kao valutu u Hrvatskoj! Zbog toga što bi uvođenje sadašnje Eura u Hrvatskoj bilo na teret EU i ECB! Euro može postati službenom valutom RH, ali tek nakon stečaja hrvatske države i tada će to biti na teret Hrvatske i svih njezinih ržavljana! Jednako kako je to bilo i u Grčkoj.
    Kada se dakle sada ima na umu daljnji gospodarski pad u zemljama EU. Kada zbog toga pada negativna kamatna stopa postaje sve više realnost u EU. Kada se ima na umu i deflaciju u članicama EU, koja govori o padu agregatne potražnje. Kada se imaju na umu i rastući proračunski deficiti država članica EU, a nastale masovnim primitkom tzv. „izbjeglica“! Konačno kada se ima na umu posljedično svemu spomenutom i daljnji pad tečaja Eura, onda se jasno može reći da Euro još dugo neće biti hrvatskom valutom!

    Podsjetit ću hrvatsku javnost da sam sve ove probleme EU predvidio. Što više javno sam pozvao sve hrvatske štediše na tečajnu konverziju svojih ušteđevina sa Eura na američki Dolar još 17. ožujka 2015. godine, kako im se ne bi „istopila“ ušteđevina!!! Javno sam pozvao Milanovićevu vladu još 15. siječnja 2015 godine na momentalnu konverziju svih kredita vezanih za tečaj Franka na tečaj Eura, kako bi se izbjegao masovni bankrot kreditnih dužnika! Na žalost veliki broj dužnika jeste bankrotirao, a bilo je i tragičnih posljedica. Milanović se ipak odlučio na moju preporuku, ali tek u listopadu prošle godine!
    Ovoga ću puta javno pozvati Hrvatsku Vladu i Hrvatskog Premijera gospodina Oreškovića, ozbiljno uzmite u razmatranje dokinuće valutne klauzule Kune prema tečaju Eura, jer svaki daljnji nastavak ovim smjerom neminovno Hrvatsku vodi u potpuni bankrot!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: Za čije interese i čiji račun nam ekonomski “gurui” nameću Euro?!


    Svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!
    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“!

    janjiček

    Unatoč tomu što sam o uvođenju Eura u gospodarski sustav Hrvatske već više puta pisao, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo recimo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje Eura. Naravno, niti ja niti dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Ipak, odlučio sam se reći zbog čega smatram promašenim uopće raspravljati o uvođenju Eura umjesto Kune u hrvatski gospodarski sustav.

    Moram ovom prigodom na početku prisjetiti sve koji budu čitali ovaj moj tekst, da je još 2000. godine prigodom preuzimanja vlasti od strane Račana i Mesića, stavljeno u središte pozornosti što brže članstvo Hrvatske u EU, ili „euroatlantske integracije“.

    Na tom tragu bio je i HDZ sa Sanaderom, te nisu bili zadovoljni što Hrvatska već nije članica EU. Stoga su oni te 2004. obećali kako će Hrvatska postati članicom EU već 2007. godine. Tada je taj „ubrzani postupak“ nazvan „peta brzina“ i svi su podržali i HDZ i SDP i svi njihovi već propali sateliti! Unatoč svim „čvrstim obećanjima“, ta „peta brzina“ nije donijela članstvo Hrvatskoj u EU za mandat i pol Sanadera i pol mandata Kosorice, već je to postignuto u mandatu Milanovića!

    Raspoloženje javnosti se od one 2000. godine i opće euforije za članstvom u EU, došlo do općeg razočarenja sa članstvom 2013.! Mijenjan je čak i Ustavni Zakon o referendumu, samo da se preko volje hrvatskih državljana nekako Hrvatska ugura u članstvo EU. Bivša ministrica Pusić je čak prijetila o ne isplati mirovina budu li starkelje nešto bauljale i ne zaokruže „za“ na referendumu.

    Tako je Hrvatska nakon 10 godina nagovaranja postala članicom EU! „Uvjete“ smo sve ispunili, generali su nevini odležali u Haškom kazamatu, potpisali smo štetne kvote po Hrvatsku o izvozu prehrambene robe u EU i još štetnije uvozne kvote za tu istu prehrambenu robu.

    Ono što je bitno, Hrvatska se nadala bržem gospodarskom rastu sa članstvom u EU i zato je hrvatski puk želio te 2000 godine članstvo Hrvatske u EU! No, „proces približavanja“ članstvu u EU, posve je od te nada napravilo „serenadu“! Hrvatska je od te 2000. godine do 2013. godine, bilježila sve sporije stope gospodarskog rasta, sve veću i veću stopu nezaposlenosti, sve veći proračunski deficit, sve veći i veći vanjski dug! Kada je konačno Hrvatska u ljeto 2013. godine i postala službeno članica EU, njezino gospodarstvo je bilo posve uništeno!

    Sve to je promatrala vlada HDZ-a, vidio je to i Sanader, a vidjela je to i njegova prva služavka Kosor, poslije premijerka! No, baš nikoga od njih nije bilo briga za to! Važno je bilo članstvo, pa po bilo koju cijenu! Tako se ponašala i prošla SDP vlada. Skoro su bili i uprskali stvar članstva Hrvatske u EU, kada su pokušali zaštiti svoje odane zlikovce iz 80-godina! „Srećom“ nisu uspjeli.

    Sve sam ovo naveo iz samo jednog razloga. Umjesto rješavanja pravih gospodarskih problema, obje stranke i njihove vlade i HDZ i SDP su od 2000. do 2013. godine mazali oči hrvatskoj javnosti sa članstvom u EU, koje će poput čudotvornog napitka od krepanog hrvatskog gospodarstva načiniti gospodarski CroCap.

    Sada se ponovno ide sa sličnim pristupom. Nitko iz vlasti ne spominje nikakav gospodarski program, ama baš nikakvu gospodarsku „reformu“! Na glavi su nam svima sjedili sa tom frazom u predizborno vrijeme! Sada HDZ ponovno nudi „čudotvorni napitak“! Naravno, nije više članstvo u EU (to je već profulano) sada je to EURO!

    Zaboravlja se odmah u startu odgovor na jednostavno pitanje, pa želi li uopće EU vidjeti Euro kao službenu valutu u Hrvatskoj!? Nitko, niti ne spominje to pitanje, a niti odgovor na to pitanje! Odgovor je jasan i zadnjim bedacima, NE želi!

    Hrvatska niti jedan kriterij za podnošenje zamolnice za uvođenje Eura ne ispunjava, ama baš niti jedan jedini! Preveliki je deficit u proračunu, javni dug je katastrofalno visok, gospodarski rast je laž koja se neprekidno servira od SDP-a! Nezaposlenost u Hrvatskoj je beskonačno rastuća veličina! Životni standard ljudi beskonačno padajuća mizerija! Zaposlenici primaju plaće kad se tko smiluje od poslodavaca! Pravosuđe je gore od imbecilnosti, ono ne samo da nikad nije procesuiralo bilo kog poslodavca zbog ne isplate plaće, nego nije u stanju donijeti pravorijek niti nad posve notornim zlikovcem koji je usmrtio jadnu Antoniju Bilić.

    Ipak, svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!

    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“! Britanci nisu nikad ni imali Euro, ali bježe sa tog EU „Titanica“! Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela Euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i eto zato im Euro nije ni trebao!

    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima tek 20% prihoda od izvoza nafte na spram prije nekoliko godina, jer se cijena survala sa $150 na svega $30 po barelu i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU! Dakako još manje da imaju Euro kao valutu! Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se i zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila Hrvatska.

    Tko to onda želi taj Euro? Bugari! Oni su željeli Euro, ali nisu onako jadni uspjeli u tomu unatoč tomu što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska sada ne ispunjava! Dakle,  gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i na dalje žele izigrati!

    Tražim i želim da nam sam svima odgovore na jednostavno pitanje ZA ČIJI RAČUN!?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Proračun ne može biti “socijalni i razvojni”, to su budalaštine “crvenih” novinara i ekonomista.


    Konačno razlučimo i tu „famoznu“ parolu o „razvojnom i socijalnom“ proračunu. Državni proračun, bilo koje države ne može biti „razvojan“! Proračun može samo poticati gospodarski razvitak, ali samo i jedino kroz uvećanu državnu potrošnju! To znači samo u svom deficitnom obliku! Svaki dodatni deficit u središnjem državnom proračunu za Hrvatsku bio bi doslovce financijsko samoubojstvo!

    samoupravljanje

    REFORME U HRVATSKOJ

    U Hrvatskoj se još uvijek raspravlja o „reformama“ na kojima je inzistirao „Most“ i još uvijek inzistira. Što doista predstavljaju te „reforme“ i na što bi se odnosile o tomu do sada nije bilo niti riječi. Nikad niti „Most“, a niti „Domoljubna koalicija“ nisu rekli ništa u smislu kakve to „reforme“ oni kane sprovesti.

    TV novinari naravno uvijek govore o nekakvim „bolnim rezovima“, a to bi se doslovce sve svelo na tek puko „odrezivanje“ mirovina i socijalne skrbi iz proračuna. „Crveni“ novinari koji dominiraju u svim hrvatskim tiskovinama, tobože navještaju „razvojni i socijalni“ proračun i još mu se „nadaju“!

    Takav proračun nikad Hrvatska nije ni vidjela ni čula u vrijeme vlade Zorana Milanovića, ali niti prije njega! Tobože to je upravo ono što bi vlada premijera Oreškovića trebala napraviti. Drugim riječima, napravit nemogući proračun i na tomu se inzistira upravo zato što je ne moguće!

    I jedne i druge tvrdnje jednostavno su ne ozbiljne. Naime, „bolna odrezivanja“ se ne mogu izvesti, jer se radi o socijalno najugoroženijim slojevima nacije, pa bi svako takvo „odrezivanje“ dovelo do masovnih uličnih prosvjeda. Sa druge strane, proračun ne postoji, niti može postojati kao „razvojni i socijalni“ sa ekonomskog stajališta. Stoga bi zasigurno bilo prijeko potrebno konačno imati hrvatske novinare koji imaju barem 1% spoznaja o ekonomiji i financijama prije nego bilo što izreknu ili napišu o tomu!

    Hrvatska se nalazi u iznimno teškoj financijskoj situaciji i stoga je općenito potrebno učinit promjene u dva smjera. Prvi je pokrpati poračunski deficit koji je ostavila prijašnja vlada. Drugi je onemogućiti stvaranje novog deficita. Naravno, pitanje koje se nameće jeste kako to učiniti?

    Stoga krenimo redom.

    Proračunski deficit se može smanjiti ukoliko se iz proračunskih rashoda izbace svi „parazitski“ izdaci. Razno razne „ne vladine udruge“, „društva“ koja njeguju koještarije. Tvrtke koje prave gubitke, kao razno razna „trgovčka društva“ od kojih nije bilo nikakve koristi ni državi ni naciji. Sve to jednostavno ili prodati, ili likvidirati! Dakle, te i takve vrste izdataka jednostavno izbaciti iz proračuna.

    Isto tako, sva državna imovina koja je nesvrsihodna, koja ne služi doslovce ničemu od koje se nema niti 1 kune koristi, kao bezbroj stanova u državnom vlasništvu koji su prazni, jednostavno ili iznajmiti ili prodati. U hrvatskom slučaju je najbolje prodati, jer je deficit ogroman. Jednostavno sve nekretnine koje ne služe ničemu moraju donijeti neku financijsku korist, iznajmljivanjem ili prodajom!

    Tek nakon ovakvih mjera može se očekivati smanjenje rashoda u državnom proračunu i njegovo uravnoteženje, ili barem pomak ka uravnoteženju.

    Druga stvar je spriječavanje ponavljanja deficita, ili kako se to u „novokomponiranom“ hrvatskom riječniku kaže „prevencija“! Državna uprava se mora preustrojiti po čisto financijskim kriterijima. Općine koje nemaju novca, okrupniti, napraviti od tri jednu i slično! Gradove koji nemaju novca za financijsko funkcioniranje kao institucije jednostavo, srezati sve bezpotrebne rashode! Tako recimo sigurno smanjiti bezbroj „gradskih vijeća“, „izvršnih vijeća“, službenih vozila, tajnica, kuharica kave, zamjenika i do zamjenika, pročelnika i dočelnika i da ne nabrajam dalje!

    Svi oni koji „navještaju“ stvaranje „regija“ kao nove administrativne cijeline moram reći oni ne proturiječe samo ekonomskoj logici, već zdravom razumu! Ne može se smanjiti javna potrošnja, tako što će se ustrojiti novi dodatni oblik lokalne državne uprave!? To je isto kao i kada bi neka obitelj željela sniziti svoje mjesečene izdatke za automobilsko gorivo, ali tako što će si kupiti dodatni automobil! Takve „ideje“ su sulude i uglavnom dolazile od „Mosta“, ali slično stajalište zastupao je isto tako i SDP pri kraju mandata.

    Naravno „regionalizaciju“ Hrvatske najviše žele separatisti iz IDS-a. Oni tako žarko žele vidjeti svoju županiju kao „regiju“ na putu ka „samostalnosti“ i „suverenosti“! U tu svrhu su proglasili i svečanu pjesmu županije, ali u njoj se govori „Istro mila, dome roda Hrvatskog“!

    Drugim riječima, „prevencija“ od budućeg deficitnog financiranja državne potrošnje zahtjeva preustroj državne uprave. Taj preustroj jednostavno zahtjeva smanjenje broja jedinica lokalne državne uprave. Samo tako javna potrošnja može biti smanjena, jer bi se iz središnjeg državnog proračuna prestalo sa sufinanciranjem lokalne državne uprave. Stoga, ta lokalna državna uprava mora biti smanjena brojčano i tek tada će javna potrošnja lokalne državne uprave na razini Županija, Gradova i Općina biti smanjena! Nesvrsishodno je izmišljati dodatni oblik lokalne državne uprave, već treba smanjiti postojeće oblike. Isto tako, ta lokalna državna uprava preuzela bi određene nadležnosti koje je trebala imati od svog osnutka, a koje su sada praktično u šakama središnje vlasti. Naravno, preustroj financiranja lokalne državne uprave mora biti učinjen, kako bi ta lokalna državna uprava izvršavala zadaće iz domena vlastite nadležnosti.

    Konačno razlučimo i tu „famoznu“ parolu o „razvojnom i socijalnom“ proračunu. Državni proračun, bilo koje države ne može biti „razvojan“! Proračun može samo poticati gospodarski razvitak, ali samo i jedino kroz uvećanu državnu potrošnju! To znači samo u svom deficitnom obliku! Svaki dodatni deficit u središnjem državnom proračunu za Hrvatsku bio bi doslovce financijsko samoubojstvo!

    Dr. Tihomir Janjiček