• Dr Janjiček upozorava: slijedi li nam “branšizacija” bankarskog sektora?!


    Nova ideja koja dolazi iz EU je „branšizacija“, ali je u suštini „deja vu”! Pod izgovorom komplicirane birokracije, inozemne banke žele „pojednostaviti“ bankovno poslovanje u Hrvatskoj, te zaobići praktično HNB i sve hrvatske zakone. Drugim riječima, što god budu ponudili i prevare Hrvate, a oni budu prihvatili neće se moći žaliti hrvatskom sudištu. Zato, jer poslovanje inozemnih banaka u Hrvatskoj biti će po zakonima država iz koje te banke potječu, a ne po hrvatskim zakonima!
    hnb

    Nakon uspostave RH, a posebice nakon uvođenja Kune kao hrvatske nacionalne valute, hrvatska javnost bila je oduševljena vlastitom valutom. Mlađi naraštaji niti ne znaju sa kakvim i koliko silnim zanosom su Hrvati gledali na svoje banke i valutu. Duboko se vjerovalo kako smo mi Hrvati drugačiji i naša valuta i naše banke biti će poštene, a ne kao one iz prijašnje države u kojoj je sve bilo prijevara i krađa.
    Na žalost, hrvatska stvarnost nije bila takva. Pojavili su se razni „bankari“, ali sa sumnjivom prošloću. HNB kao kao glavna novčarska institiucija nije ni onda, baš kao ni danas radila svoj posao, a to je bila kontrola svih novčarskih tijekova u zemlji. Kada je prestala sva ratna turbulencija, negdje 2000. godina, koja je po svemu bila prekretna godina, Hrvatska se konačno počela suočavati sa vlastitom naivnošću.
    U spoznaji vlastite ne sposobnosti, hrvatski vlastodršci su se od te 2000 godine u potpunosti predali na milost i ne milost „euroatlantskim integracijama”! Tako je i cjelokupni novčarsko kreditni sustav postao tek puki prirepak Eura, kao nove i ne viđene valute! Jurišalo se od te 2000. godine u vanjsko zaduživanje nesmiljenom žestinom. Zaduživalo se za sve i svašta, nije bilo bitno!

    Krediti su bili namijenjeni poticanju potrošnje bilo koje vrste, a bilo je važno samo trošiti, baš kao u svakoj razvijenoj potrošačkoj naciji u kapitalizmu. Je li se samo preprodavala uvozna roba ili se dosta nešto pokušalo proizvoditi, vlastodršcima je bilo nebitno! Moglo se jurišati u vanjsko zaduženje, jer je dr. Tuđman, državu je ostavio sa doista svega 10 milijardi dolara vanjskog duga, a od toga je 5 milijardi dolara naslijeđeno od komunističke države!

    Kao nisko zaduženu državu, Račanova i Sanaderova vlast su se zaduživale, a da nisu pitali za što se zadužuju i po kojim uvjetima. Račan nije imao znanja pokrenuti gospodarstvo, pa je nasumce uzimao kredite. Sanader je imao posve lopovske nakane, ali ih je skrivao u njegovoj „petoj brzini“,  jurnjave u „euroatlanske integracije“! Svi, baš svi su podržavali tu „petu brzinu“! Čak SDP sa Milanovićem je tu politiku podržao, a danas je završio „kao oni koji idu prebrzo, a nemaju dobre gume“!

    Od te 2000. godine, Hrvati su sve više vjerovali u Euro i sve više izbjegavali Kunu! Kreditni zanos u koji se ušla nacija, nije prestajao! HNB je bio izgubljen kao i sada, pa nije ništa činio, ali doslovce NIŠTA!

    Raiffaisen banka je došla i svojom kreditnom zadrugom. Nudili su tzv. založbene kredite, ili kako se još kaže lombardne kredite. Založi se kuća, uzme se kredit i fino otplaćuje, ali ako se ima od čega. Ako se nema, e tu nastaje problem! Danas je hrvatsko pravosuđe zasuto tužbama vezanim za odobrene kredite od Raiffaisen kreditne zadruge! HNB je i tom prigodom bio izgubljena, baš kako je bila i sa „švicarcem“!

    No, nakon masovnog financijskoj posrnuća nacije, vlada Milanovića prihvatila je prijedlog HSP-a, a koji sam osobno predložio još u siječnju 2015. i konvertirala sve odobrene kredite sa tečajnom klauzulom prema Franku na tečajnu klauzulu prema Euru u listopadu 2015. godine!

    Nacija se probudila i prestala slijepo vjerovati kako je baš sve što stiže iz EU dobro i korisno Hrvatskoj i svim Hrvatima! Usljedile su prepirke sa bankarima, mnoštvo sudskih procesa, ali u suštini bankari su izgubili bitku.
    Nacija je konačno prihvatila kako razvijene članice EU uvijek čine one financijske poteze koji su njima korisni!

    Izmakle su inozemnim bankama beskonačno rastuće otplate kredita vezanih za tečaj Franaka! Izmaklo im je bogaćenje uz pomoć „trakalice“ zvana valutna klauzula prema Franku. HNB i guverner Vujčić pojavili su se doslovce ne želeći i ne svjesno u ulozi čuvara novčarske stabilnosti Hrvatske! Nisu stali niti na stranu bankara, niti na stranu dužnika iz „Franka“, ali ta šutnja bila je dostatna da banke ne iziđu kao pobjednici.

    Dolaskom Oreškovića na vlast, odmah je premijer morao brže bolje na „sanjkanje“ u Kitzbuhel, gdje su mu se „izjadali“ novčarski vrhovnici EU, oko ne poslušnosti Hrvatske vezano za kredite odobrene s tečajnom klauzulom prema Franku. Njihove krokodilske suze nisu baš takle premijera Oreškovića. Dakle, bile su uzaludno prolijevane.

    No, sada se došlo do nove ideje. Nešto kao u SAD, kada je učinjena čuvena „deregulacija“ bankovnog sustava! Svi su mogli dobiti kredite, ma kakve god su poželjeti mogli! Svi su kupovali sve, ama baš sve! Potražnja za nekretninama bila rastuća iz godine u godinu za po 20% ili 30% godišnje! No, nakon toga došao je SLOM! Središnja banka SAD poznata kao „federalne rezerve“ nije reagirala na vrijeme i novčarski slom je bio neizbježan!

    Dakle, ta nova ideja koja dolazi iz EU je „branšizacija“, ali je u suštini „deja vu”! Pod izgovorom komplicirane birokracije, inozemne banke žele „pojednostaviti“ bankovno poslovanje u Hrvatskoj, te zaobići praktično HNB i sve hrvatske zakone. Drugim riječima, što god budu ponudili i prevare Hrvate, a oni budu prihvatili neće se moći žaliti hrvatskom sudištu. Zato, jer poslovanje inozemnih banaka u Hrvatskoj biti će po zakonima država iz koje te banke potječu, a ne po hrvatskim zakonima!

    BKS banka iz Rijeke upravo treba biti i „pojednostavljena“ i „okrupnjena“ u svom poslovanju u Hrvatskoj sa tom „branšizacijom“! BKS treba „probiti led“ i onda će sve biti puno lakše.

    No, inozemni bankari nisu svjesni razine pada povjerenja u njih od strane Hrvata. Prava najezda potražnje za „kunskim kreditima“ odigrava se u Hrvatskoj. Nikakova „branšizacija“ neće pomoći više ni jednoj inozemnoj banci u Hrvatskoj. Međutim, ostaje pitanje kako će na sve to reagirati HNB?

    Vujčić je do sada propustio baš sve „vlakove“ za ponašanje poput odgovornog guvernera. Sada ima priliku iskupiti se barem djelomice i ne biti guverner banana republike, te ne dopustiti nikakvu „branšizaciju“ banaka u Hrvatskoj. No, bude li guverner Vujčić dopustio „branšizaciju“, onda je doista „banana“ od guvernera!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Tihomir Janjiček: Hrvatsko gospodarstvo treba gledati poput automobila, koji je neispravan i nema goriva. Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti “goriva”! Novac je u SAD-u i dijaspori!


    Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti goriva! Novac je u SAD i dijaspori! U krivu je moj kolega Lovrinović kada traži novac u Aziji, preciznije rečeno u Kini, jer tamo novca više nema I to potvrđuju svakodnevno kineski burzovni lomovi!

    1000 kuna
    Nova vlada još nije ni formirana, a u hrvatskoj javnosti se već događaju nagađanja i prepucavanja što će “Most” doista učiniti i promjeniti. Hrvatska se nalazi na križanju primjene suverene novčarske i financijske politike u svrhu vlastitog spasa i pritiska financijskih institucija iz EU za primjenom njihovih metoda. Održavaju se razna televizijska sučeljavanja različitih mišljenja. No, stječe se dojam kako oni koji zastupaju “Most” nekako prerano i NE uvjerljivo najavljuju promjene. Sa druge strane, HDZ kao stranka nekako se nada “čudima”, pa su ne opravdano očekivali bolji rejting za Hrvatsku. Stoga valja pogledati što su stajališta “Mosta”, što su stajališta EU i na koncu gdje je tu i sama “domoljubna koalicija”.

    Činjenica je da Hrvatska ima visoki javni dug i taj je se dug u zadnje 4 godine uvećao sa 60% udjela u nacionalnom BDP-u 2011. godine na 83% u 2015. godini. Činjenica je i veliki pad zaposlenosti za preko 60 000 ljudi. Isto tako pao je i BDP po jednom stanovniku. Dakle, najvažniji ekonomski pokazatelji jednostavno su previše loši za Hrvatsku.

    Hrvatsko gospodarstvo se neće moći pokrenuti “samozapošljavanjem” ili kroz sitno i srednje poduzetništvo. Ponovno će to morati učiniti država. Uostalom, državna vlast i njezin aparat pokreće gospodarstva u krizi i svih razvijenih država. Naravno, ne čini se to tako što se vrši nacionalizacija privatne imovine, već kroz fiskalnu, novčarsku i investicijsku politiku. Fiskalnu, koja se u principu uvijek svodi na porezno rasterećenje gospodarstva. Novčarsku, kroz određenu novčanu ekspanziju putom određenog modela kreditne politike. Investicijsku, tako što država potiče određene velike investicije koje su prije svega profitabilne ulagačima, odnosno država svojim prvim korakom potakne uključivanje drugih ulagača u određenu profitabilnu investiciju.

    Kakva je situacija kod nas? Država je potpuno paralizirana za bilo kakvu intervenciju zbog visokog javnog duga. Sav taj javni dug sastoji se od dijela koji je u Eurima i dijela koji je u Kunama. Kunski udio javnog duga isplaćuje se po visokoj kamatnoj stopi, kao i onaj eurski. Općenito rečeno, kamatna stopa u Hrvatskoj je visoka. Visoka je zbog “eurizacije” koja je sprovođena primjenom valutne klauzule od strane HNB-a i podržavana od strane svih dosadašnjih vlada. Svaka novčarska ekspanzija, ali baš svaka, obvezuje HNB na “eursko” pokriće u pričuvama u omjeru 1Kn=0,13€!

    Kako je Hrvatska već sada visoko zadužena država, kredite u inozemstvu dobija po visokoj kamatnoj stopi. Višoj nego je tržišna u EU, jer se na tu tržišnu kamatnu stopu dodaje tzv. “premijska kamata”! Naime, povjerenje u povrat kredita odobrenog Hrvatskoj je sve manje i doslovce svatko želi čim prije što više izvući plaćenog interesa iz svakog odobrenog kredita.

    Potpuno ispravno dr. Lovrinović želi refinancirati kunski dio javnog duga sa nižom kamatnom stopom od sadašnje, ali mu je za to potrebno ukidanje valutne klauzule tečaja Kune prema Euru!

    Naime, kamatna stopa bi se ozbiljnije razlikovala na hrvatskom tržištu nego na tržištu EU. Upravo ta činjenica je problem koji pravi EU i koja je “procurila” u hrvatsku javnost nakon sastanka mandatara Oreškovića u Kitzbuhelu. Naravno pitanje je zašto?
    Ukoliko bi država smanjila kamatne stope na kunski dio duga, valutna kaluzula bi prestala važiti i financijske institucije iz EU se plaše visoke stope inflacije u Hrvatskoj i praktično sloma novčarskog sustava. Naime, kamatne stope za kunski dio javnog duga bi trebalo smanjiti, ali sa druge strane ostaje pitanje što bi bilo sa kamatama za sve ostale kredite!?

    EU i njihove financijske institucije se plaše kako bi i te kamatne stope pale isto tako i onda bi došlo do novčarske ekspanzije koja bi prouzročila visoku stopu inflacije. Kamatna stopa je prihvaćena u ekonomskoj praksi i znanosti kao jedina valjana kočnica u snižavanju stope inflacije od 1980 godine prvi ju je primjenio Ronald Regan.

    Kako sam već i prije i pisao i istupao u svezi ovog problema, još jednom ću ponoviti što je izlaz iz ovog problema. Nova hrvatska vlada morati će se odrediti prema jednom od dva modela. Prvi, ukinuti valutnu klauzulu i učiniti određenu novčarsku ekspanziju, ali zadržati visoke stope poreza. Drugi, sniziti porezne stope, ali i zadržati visoku otežanu politiku kreditiranja, što podrazumijeva relativno visoku kamatnu stopu.

    Dosadašnja ekonomska praksa svih hrvatskih vlada bila je utemeljena na bućkurišu, visokoj kamatnoj stopi i visokim poreznim stopama. Upravo zato je padala zaposlenost, padao BDP i rastao javni dug! Novca je bilo sve manje, a svaki put se sve više zaduživalo u inozemstvu zbog valutne klauzule tečaja Kune prema Euru i time vođena politika eurizacije Hrvatske. To je Hrvatsku odvelo u bananu.

    Nova hrvatska vlada mora olakšati novčarsku politiku, sniziti prije svega kamatne stope na kunski udio javnog duga, ali i općenito za druge oblike kreditiranja. Drugim riječima mora primijeniti prvi model koji sam gore spomenuo. Razlog je taj što doista nitko u hrvatskoj javnosti ne govori, ali visoka kamatna stopa u potpunosti odbija bilo kog investitora za ulaganje u Hrvatsku. Naime, ako je kamata 5%, to znači da svaki ulagač mora odmah očekivati povrat na bilo koliki iznos uloga više od 5%, odnosno očekivana stopa dobiti mora biti viša od 5%! Zato, jer je svakom ulagaču puno lakše držati novce u banci i dobivati 5% godišnje, nego uložiti novac, snositi poslovni rizik i u konačnici ostvarivati povrat od 3% ili 4%! Dakle, novčarska ekspanzija bi potakla investiranje u Hrvatskoj i rast BDP-a.

    Može li se evenutalno iz takve ekonomske politike izroditi visoka stopa inflacije, a što strahuje EU? Odgovor je jednostavan, može! No, neovisno o toj mogućnosti Hrvatska nema niti jedan drugi put izlaska iz ekonomske krize! Vlada mora preuzeti taj rizik i doslovce maksimalno kontrolirati inflaciju, ali bez novčarske ekspanzije pokretanja gospodarstva neće biti.

    U sklopu promjene novčarske politike u Hrvatskoj, morao bi se maksimalno stimulirati izvoz, a destimulirati uvoz. Isto tako uvjeti poslovnog kreditiranja bi MORALI biti uvijek lakši za kredite sa višom izvoznom komponentom od uvozne, nego obratno! Zato sam rekao Hrvatskoj treba ulaganje iz SAD, jer EU to ne može činiti zbog vlastitog bankrota! Zato sam rekao i da Hrvatskoj opet treba dijaspora sa svojim ulaganjima! Time bi se ublažila eventualna jača deprecijacija Kune. Naime, deprecijacija tečaja Kune bi se sigurno dogodila. Svi dužnici koji imaju kredite vezane za tečaj Kune prema Euru, dakle sa valutnom klauzulom, morala bi biti oslobođeni te valutne klauzule! Nikako čekati bankrot dužnika, kako je bilo sa Frankom!

    Inače, svi “bolni rezovi”, sve “reforme javne uprave”, čak i kada bi bile izvrsno učinjene, ne mogu pokrenuti gospodarstvo! Pojednostavljeno rečeno, hrvatsko gospodarstvo treba gledati poput automobila, koji je neispravan i nema goriva. Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti goriva! Novac je u SAD i dijaspori!

    U krivu je moj kolega Lovrinović kada traži novac u Aziji, preciznije rečeno u Kini, jer tamo novca više nema I to potvrđuju svakodnevno kineski burzovni lomovi!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Pogled iz Kanade: dr Janjiček o najavi osnivanja državnog holdinga.


    U takav „mentalno-ideološki sklop“ uklopio se i gospodin Njavro. Naime, on je rekao kako je potrebno državna poduzeća voditi u svrhu „javnog interesa i po najvišim standardima“!? Što je doista taj „javni interes“ i što je to „visoki“ ili „niski“ standard upravljanja!?

    janjiček
    U Hrvatskoj javnosti povela se rasprava o utemeljenju određenog „holdinga“ u koji bi ušla poduzeća u državnom vlasništvu. Tim povodom organizirana je u emisiji “Otvoreno” na HRT-u izmjena mišljenja u svezi te ideje u smislu mogućih posljedica osnutka takvog holdinga. Najinteresantnije je bilo to što baš nitko od nazočnih u studiju nije rekao što je u biti „holding“ poduzeće i što mu je svrha. Stoga ću upravo poći od te činjenice.

    Holding je dioničko društvo koje u svom vlasništvu posjeduje većinske pakete dionica manjih tvrtki. Samim time takvo holding poduzeće pozitivno utječe na poslovanje tvrtki kojima je većinski vlasnik. Svrha ovakvog oblika dioničkog poduzeća je povećanje stope dobiti u tim manjim tvrtkama, jer se kroz njihovu vlasničku povezanost nastoje smanjiti rashodi i troškovi poslovanja tih manjih poduzeća.

    Isto tako ojačava se njihov financijski položaj na tržištu kapitala, odnosno tržištu dionica. Tako što bi se na burzi kotirale dionice „holdinga“, a ne više dionice tih malih poduzeća. Dakle, osnutak holdinga ima izravnu nakanu jačanja manjih poduzeća na dioničkom tržištu, tako što se više ne bi pojavljivali individualno, već kroz holding. Osim toga, takav holding imao bi povoljnije uvijete kreditiranja od komercijalnih banaka, jer raspolaže većim kapitalom i uživa veće povjerenje kod banaka. Time bi ta mala i srednja poduzeća u sklopu holdinga imala brži razvitak.

    U Austriji je model holdinga bio napravljen upravo iz tog razloga, kako bi se austrijska poduzeća u državnom vlasništvu kroz „holding“ poslovanje financijski ojačala, razvila, te lakše i bolje privatizirala. Od 1967 godine kada je holding u Austriji osnovan, veliki broj poduzeća iz holdinga je privatiziran. Taj dio doslovce nitko u studiju HRT nije želio reći!? Je li u pitanju pomanjkanje informacija ili je neki drugi razlog, teško je reći, ali to baš nitko nije spomenuo u studiju HRT-a.
    Upravo zato, što se nije sagledavao razlog osnutka holding poduzeća sa državnim vlasništvom u Austriji, mogli su se čuti razni komentari i primjeri osnivanja holdinga u Hrvatskoj koji su doslovce pokazali zbog čega se Hrvatska ne miče s mjesta.

    Predstavnik sindikata kroz svoj komentar o modelu holdinga dokazao je kako je još uvijek „mentalni komunist“! Gospodin Sever je rekao kako su poduzeća u državnom vlasništvu u stvari „narodno vlasništvo“! Nije srećom rekao „društveno vlasništvo“, ali je očito na to i mislio. Koristio je istina termin po kojem se nekad komunistička diktatura nazivala „narodna demokracija“!

    Isto tako zalaže se da poduzeća od „nacionalnog interesa“ budu uvijek i jedino u državnom vlasništvu! Naravno pitanje koje se nameće samo od sebe, a što je kriterij za neko poduzeće imati „nacionalni interes“! Zvučalo je to isto kao nekad kada se tumačilo da se odluka o otvaranju obične prodavaonice u kapitalizmu donosila temeljem profitnog interesa, dok se u socijalizmu takva ista odluka donosila „svjesno“!?

    U takav „mentalno-ideološki sklop“ uklopio se i gospodin Njavro. Naime, on je rekao kako je potrebno državna poduzeća voditi u svrhu „javnog interesa i po najvišim standardima“!? Što je doista taj „javni interes“ i što je to „visoki“ ili „niski“ standard upravljanja!? Kako se to može definirati? Jasno, odgovor je nedvojeban, tako nešto ne postoji! Bilo javno ili privatno poduzeće može se voditi samo u profitnom interesu! To ne znači da je interes profita u sukobu sa interesom kupaca, već naprotiv!

    Neizbježno je došlo i pitanje ogromnih gubitaka Hrvatskih Autocesta. Upravo zbog korupcije tijekom gradnje, ali i korupcije za njihovo održavanje Hrvatske Autoceste su u gubitcima. Privatne autoceste u Istri posluju sa profitom i bez gubitaka, jer nema korupcije niti u njihovoj izgradnji, niti u njihovom održavanju. Nitko nije bojio tunele s troškom na jedan kilometar višim nego troškom gradnje po jednom kilometru u Istri, kao što je bio slučaj sa Hrvatskim Autocestama.

    Isto tako spomenut je i je broj zaposlenih u Hrvatskim autocestama, a on je razmjerno 3,5 po jednom kilometru, dok je u Istri 0,8 zaposlenih po jednom kilometru! Dakle, broj zaposlenih u Hrvatskim Autocestama po jednom kilometru autoceste je čak četiri puta viši, nego na privatnim autocestama u Istri. Jasno je da su troškovi plaća zaposlenih po jednom kilometru autoceste previsoki za Hrvatske Autoceste.

    Spomenut je i primjer hrvatskih željeznica, te se gospodin Njavro zauzeo za privatizaciju HŽ-a, ali bez privatizacije tračnica!? Problem je upravo u tomu što su hrvatske željezničke tračnice zastarjele, te niti najmoderniji vlakovi ne mogu pružiti brzi i udobni prijevoz putnika i robe! Nitko neće ući u posao kupnje suvremenih vlakova za putovanje po Hrvatskoj po tračnicama iz doba Marije Terezije!

    HEP je također bio razmatran kao poduzeće koje se nikako ne smije privatizirati, pa je u tu svrhu spomenut primjer Kalifornije. Međutim, upravo to je pokazalo i ne poznavanje stvari. Kalifornija kao država je imala višestruki rast potrošnje električne energije zbog raznih svjetski poznatih korporacija iz svijeta telekomunikacije i računalne tehnologije koje su postojale i razvijale se u Kaliforniji. Osim toga u Kaliforniji je locirana i poznata „silicijska dolina“!

    Dakle, poduzeća koja su po svojoj naravi poslovanja ogromni potrošači električne energije. Gospodin Sever je okrivio privatno vlasništvo za pomanjkanje električne energije u Kaliforniji. Međutim, glavni problem je bio taj što je potražnja za električnom energijom rasla vrlo brzo, a država je ograničila cijenu po 1KW električne energije! Zbog preniske cijene, privatni investitori nisu bili zainteresirani za investiciju izgradnje elektrana. Naime, cijena po 1KW nije mogla jamčiti povrat na ulog izgradnje elektrana. Dakle, nije privatno vlasništvo bilo „krivo“ za pomanjkanje električne energije u Kaliforniji, već uplitanje države koja je maksimizirala cijenu električne energije unatoč rastu potražnje za njom.

    No treba spomenuti i poduzeće koje je također od „nacionalnog interesa, a to su Hrvatske Vode. Poduzeće koje se pokazalo krajnje ne učinkovito u obrani od poplava, a koje uzdržava čitava nacija praktično za ništa! Svakog proljeća i jeseni, kiše sve poplave u Hrvatskoj, a Hrvatske Vode ne čine ništa. Posve normalno pitanje koje se nameće svakom hrvatskom državljaninu, treba li Hrvatske Vode ostaviti ovakve u državnom vlasništvu ili privatizirati? Očito je voda došla do grla od prevažnog „nacionalnog interesa“!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • POGLED IZ KANADE: TIHOMIR OREŠKOVIĆ, MANDATAR…


    Premijerska dužnost je POLITIČKA dužnost, nije čak ni ekonomska, a još manje financijska i još manje u farmakologiji. TV postaje su održale „prigodne skupove“ povodom izbora gospodina Oreškovića. Većina ih smatra kako će gospodin Orešković svojim ugledom i predodžbom u financijskom svijetu iznjedriti povoljne masovne kredite za Hrvatsku.dr janjiček tihomir

     

    Nakon doista i mučenja i mrcvarenja svih hrvatskih državljana, konačno je izabran novi premijer. To je kanadski Hrvat, čovjek iz dijaspore. Predstavljen je kao stručnjak, ali ne za sve, već za financije u farmakologiji! Rješenje gospodarska kriza nekako je navodno bila motiv svim stranama u vječnim pregovorima oko imenovanja premijera i sastav nove Hrvatske Vlade. Javnost u Hrvatskoj je vrlo podijeljena oko novog premijera, jedni ga hvale, a drugi žale. Dakle, jednostavno pitanje se nameće, pa što je ispravno od toga.

    Kao Hrvat iz dijaspore, baš kao i moj imenjak, mogu reći općenito nismo dobro došli u Domovini. Nekako prema nama dominiraju zavist i prezir. Razlog, jer „oni naši tamo“ samo pričaju o ljubavi prema Domovini, ali ih baš briga i ne vraćaju se u Hrvatsku osim za ljetovanje na Jadranu. Sa time je sigurno bio suočen i gospodin Orešković. Napredujući u svom stručnom pozivu, odlazi u Nizozemsku. Dakle, za svakog Hrvata u Domovini, Orešković je samo iskoristio mjesto ravnatelja u „Plivi“ i brže bolje napustio Hrvatsku. Drugim riječima, svi Hrvati u dijaspori, posebice oni preko Atlantika su lažni domoljubi.

    Gospodin Orešković se evo vraća u Domovinu. Naravno, zlobnici će reći „pa kad se već osigurao s novcima za čitav život i još kao premijer dolazi“! Novci su rijetko kada baš za čitav život, osim ako se nisu stekli u drugom dijelu života! Primjera za tu tvrdnju imamo na pregršt, pa su mladi bogatuni ili osiromašili, ili prerano i tragično okončali život. Dok su oni koji su novce stekli iza svoje četrdesete godine uglavnom ostali „bogati“.

    Dakle, gospodin Orešković se vraća na mjesto koje bi uvijek svaki političar poželio samo zbog „fotelje“, a što će učiniti u toj „fotelji“ ne bi bilo briga niti jednog političara. Dokaz je upravo Zorangutan Milanović, koji tako cinično i silno lagao javnosti o doista NE viđenom poboljšanju u Hrvatskoj u zadnje 4 godine.
    Dakle, gospodin Orešković se prihvaća izazovne dužnosti za male novce.

    Dužnosti koja će mu prije svega donijeti glavobolju i nemiran san, stres i traume svake vrste. Zato jer je svoju stručnu predodžbu sposobnog ravnatelja financija farmakologije s teškom mukom stekao. Taj svoj ugled stavio je na kocu, jer nema nikakvog jamstva u uspjeh niti za jednu dužnost u životu, ma koliko se razina stručnosti posjedovala. Uz to još za plaću koja je sigurno 50 puta manja od one koju sada ima! Zbog toga svatko onaj koji govori o „lažnom“ domoljublju Hrvata u dijaspori, uključujući i gospodina Oreškovića, a posebice iz Kanade, jednostavno zlonamjerno pakosti s ne istinom!

    Bilo je već i poruga na račun Oreškovićevog slabijeg poznavanja Hrvatskog jezika. Rekao je u svom prvom obraćanju hrvatskoj javnosti, „ovdje smo mi svi da služimo hrvatskim građevinama“. Imao je i poteškoće izreći riječ „dobivenom“. No, na to treba prije svega gledati simpatično, jer čak i uvjetima težeg snalaženja s Hrvatskim jezikom, BEZ POLITIČKOG iskustava, za male novce i s rizikom osobnog stručnog kredibiliteta prihvatio se dužnosti Premijera RH. Moram se prisjetiti kako sam jednom prigodom slušao jednog našeg Hrvata koji nam je za 1. siječnja svima poželio „sretnu novu govedinu“! Znali smo svi što je želio reći, nasmijali smo se svi, ali NE ismijali, jer želio je to reći na svom Hrvatskom jeziku koji je kroz vrijeme zaboravio.

    Sa druge strane, nazočio sam 2011. godine otvaranju tamburaškog festivala u Chicagu, pa Generalni Konzul RH u obraćnju Hrvatima nije našao za shodno izreći NI JEDNU JEDINU HRVATSKU RIJEČ! Tom prigodom se još i spominjao, povodom dvadesete obljetnice vojne operacije „Oluja“ u Kuvajtu i svih palih američkih vojnika i iskazao duboku sućut. Nije se nikako prisjetio obljetnice pada Vukovara i Hrvatskih Branitelja i godine kada je počinjen GENOCID. Nije jer nije „razmišljao“ na Hrvatskom nego na Engleskom jeziku!

    No, na stranu sve gore spomenuto jednostavno pitanje se nameće samo po sebi. Što će moći učiniti gospodin Orešković. Iskreno, vrlo je diskutabilno. Premijerska dužnost je POLITIČKA dužnost, nije čak ni ekonomska, a još manje financijska i još manje u farmakologiji. TV postaje su održale „prigodne skupove“ povodom izbora gospodina Oreškovića. Većina ih smatra kako će gospodin Orešković svojim ugledom i predodžbom u financijskom svijetu iznjedriti povoljne masovne kredite za Hrvatsku.

    Moram reći otvoreno, tako nešto se neće dogoditi. Ne zbog gospodina Oreškovića, već jednostavno „zapad“ ne funkcionira preko takvih „veza“. Imaju i na „zapadu“ svoje veze, ali one nisu utemeljene na stručnosti, već na korumpiranosti kao i u nas.

    Razlika je ta što je „zapadna“ korumpiranost daleko UBOJITIJA i „profinjenija“ nego naša. Ne koristi se tako učestalo baš za sve i svašta kao u Hrvatskoj. Svi koji živimo na „zapadu“ znamo jednostavno pravilo da je na „zapadu“ najteže dobiti NOVAC!

    Treba se kako kažu „napraviti“, a za to pravljenje novca treba SVEGA i SVAČEGA. Polazeći od poslova koji se ne nalaze lagano, kako to većina misli u Hrvatskoj! Previše je nisko plaćenih poslova i premalo bolje plaćenih poslova, pa je stoga stvaranje karijere svakom useljeniku iznimno teško.

    Gospodin Orešković se kao osoba formirao u Kanadi, pa ma koliko uvažavali njegovu stručnost, ipak nikad nije bio suočen sa DISKRIMINACIJOM u Kanadi! Nje je i ovdje u izobilju i svi se dijele samo na usljene i rođene Kanađane. Onda svakoj razumnoj osobi može biti jasno koliko je teško priskrbiti „par milijardica“ Eura ili Dolara! Veliki novci se priskrbljuju SAMO u Hrvatskoj i to na brzinu, jer potječu od KRIMINALA!

    Budimo sigurni, gospodin Orešković ima malo izbora, morati će zatražiti pomoć MMF i drastično srezati proračunske rashode! Tek nakon toga može se Hrvatska nadati „povoljnim“ kreditima! Za „bailout“ program niti Most, niti HDZ nisu nikad ni čuli i stoga ga neće ni pokušati učiniti. U narednih 4 godine dolazi „zatezanje remena“ u trajanju od 3 godine, a u tek u zadnjoj godini vlade možda poboljšanje. Hoće li vlada opstati i ako opstane hoće li biti veće poboljšanje nego IZMIŠLJENO od Zorangutana, ostaje tek za vidjeti.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: Milanović je od guvernera Vujčića naručio dobre vijesti, nažalost dogodine očekujemo intervenciju MMF-a


    Hrvatska će se sa takvom novčarskom politikom opasno približiti stečaju, jer će doći do bržeg rasta uvoza od izvoza. Stoga trebamo očekivati intervenciju MMF u 2016 godini, ukoliko sve bude kako je od Vujčića najavljeno.

    janjiček
    Kad god se nešto izvanredno dogodi u hrvatskoj javnosti narod se uvijek zapita zašto se to dogodilo baš u tom trenutku. Stavljajući jasno do znanja da redoslijed ili trenutak nekog događnja izaziva sumnju o tek pukoj slučajnosti.

    Tako se evo dogodila i pojava u javnosti guvernera Vujčića. Već smo se navikli u mjesec dana prije izbora na iznenadna gospodarska poboljšanja u Hrvatskoj. Pred same izbore naprasno su u hrvatskom gospodarstvu počele „ruže cvasti“. Tako, kad god je SDP postao udaljeniji od dogovora sa „Mostom“ odmah se pozitivna vijest javi, a dočim se približi dogovoru sa „Mostom“ nekako ponestane pozitivnih vijesti. Guverner se u potpunost uklapa u to zbivanja.

    Glavna vijest od jučer je rast BDP u Hrvatskoj, a koji bi za ovu godinu trebao biti „ČAK“ 1,2%. Naravno, 2015 godina kalendarski još nije okončala, pa se ni ne može znati doista koliki će biti izračun stope rast BDP-a za ovu godinu. No, pobrinuo se za ovu „izvrsnu“ vijest, a tko drugi nego guverener Vujičić. Kako se „Domoljubna koalicija“ približila dogovoru sa „Mostom“, a fotelja za Milanovića i samim time i za Vujičića postala „klizavija“, evo odmah „super“ pozitivnih vijesti. Što više, poput djeda Božićnjaka pojavljuje se guverner i očekuje stopu rasta BDP-a od „čak“ 1,5% za ovu godinu.

    Istini za volju, niti jedna međunarodna institucija ne očekuje toliki rast BDP-a za Hrvatsku. Europsko povjerenstvo očekuje 1,1%, MMF 0,8%, EBRD 0,9%. Ekonomski insitut iz Zagreba rast od 0,5%. Kome treba vjerovati?

    Kao hrvatski čovjek i stručnjak uvijek ću vjerovati prvo hrvatskim institucijama, pa tek onda stranim. Posebice kada se radi o stručnim institucijama koje su obično relativno manje izložene političkom pritisku u Hrvatskoj. To se dakako ne odnosi na Državni zavod za statistiku, jer do sada, uvijek su se ponašali po principu „statistika naša dika, što poželiš to naslika“!

    No, hajdemo sada redom objasniti što se događa. Rast BDP koji se spominje vrlo je upitan, a sa druge strane, krajnje je beznačajan! Kako sam i ranije spominjao, rast BDP od 1% u bilo kojoj državi donosi udvostručenje iznosa BDP za 70 godina! Stoga govoriti o bilo kakvom gospodarskom oporavku Hrvatske, jednostavno je besmisleno.

    Usporedba stope rasta BDP i kamatne stope pruža sliku negativnih makrofinancijskih kretanja u Hrvatskoj. No, problem nije samo to što je stopa rasta BDP-a puno niža od kamatne stope, nego deficit državnog proračuna i dalje postoji.
    To znači glavnica duga je nastavila rasti. „Tragika“ hrvatske stvarnosti, što i kada bi imali uravnotežen državni proračun, udio otplate kredita s kojima je pokrivan deficit državnog proračuna je jako visok! Stoga bi razlika između stope rasta BDP-a i kamatne stope bila problem čak i kada bi državni proračun bio uravnotežen.

    Danas su američke federalne rezerve obznanile rast kamatne stope i nakon 8 godina ona iznosi 0,25%. Guverner danas nije znao objasniti kako će to „utjecati na međunarodna novčarska tržišta“! Dakle, to nije visoki iznos rasta kamatne stope, ali govori da se ekonomski oporavak u SAD događa! Posljedica toga rasta donijet će dvije stvari.

    Prva je daljnje jačanje tečaja američkog Dolara prema svim valutama svijeta, uključujući i Euro. Drugo, uvjeti zaduživanja biti će otežani, odnosno krediti će biti skuplji, jer je kamatna stopa u svojoj naravi cijena novca.
    Hrvatska kao visoko zadužena država imat će ozbiljnih poteškoća u pribavljanju inozemnih kredita za refinanciranje postojećih. Ovih 0,25% što sam spomenuo, na novačrskom tržištu svijeta donijet će rast kamatnih stopa od 1% do 2%! To znači da će Hrvatskoj biti dosta teže dobiti neki novi kredit, jer smo visoko zadužena država.

    Stoga posve jasno ostaje pitanje, kako to guverner Vujčić zamišlja imati „nisku kamatnu stopu“, ako će kamatna stopa svugdje u svijetu doživjeti rast? Podsjetit ću da je Hrvatska zbog primjene valutne klauzule prema tečaju Eura, obvezatna održavati tečaj Kune od €0,13 za 1 Kunu. U ovom slučaju možemo očekivati znatno višu stopu inflacije od one koju očekuje Vujčić, 0,9%. Svako olakšavanje uvjeta kreditiranja vodi rastu inflacije i posljedično tomu deprecijaciji tečaja nacionalne valute!

    Što više guverner Vujčić govori o „nastavku ekspanzivne monetarne politike“? Tu „ekspanzivnost“ monetarne politike provoditi će kroz kunsko kreditiranje poslovnih banaka od strane HNB-a! Prema riječima guvernera Vujčića „kamatna stopa HNB biće niža od tržišne“!? Istini za volju, ta se kamatna stopa stručno zove eskontna stopa, ali očito guverner tu lekciju nije još svladao.

    Kada se sada pogleda podrobnije, hrvatsko novčarsko tržište biti će izvan tijekova svjetskog novčarskog tržišta. Dok su svi u svijetu imali nisku kamatnu stopu, Hrvatska je imala visoku kamatnu stopu. Sad se upravo započeo događati rast kamatne stope u svijetu, a guverner Vujčić će voditi politiku niske kamatne stope u Hrvatskoj!

    Pri tomu ne treba smetnuti sa uma, guverner Vujčić nije spomenuo niti jednom riječju hoće li biti ikakve razlikovnosti uvjeta kreditiranja potrošnje i poslovnog kreditiranja? Očito to guvernera NE zanima!

    Sukladno svemu spomenutom, može se očekivati rast inflacije. Ukoliko se ostane na sadašnjoj valutnoj klauzuli, tada će kupovna moće hrvatske Kune padati na hrvatskom tržištu, a jačati na vanjskom tržištu. Inozemni kredit za Hrvatsku u takvim uvjetima biti će jednostavno nešto ne dostižno.

    Hrvatska će se sa takvom novčarskom politikom opasno približiti stečaju, jer će doći do bržeg rasta uvoza od izvoza. Stoga trebamo očekivati intervenciju MMF u 2016 godini, ukoliko sve bude kako je od Vujčića najavljeno.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • POGLED IZ KANADE: dr Janjiček o političkom bućkurišu u Hrvatskoj


    Pregovori koji više nemaju nikakav smisao, jer se svode na želju „Mosta“ za nekakvim „pomirenjem” HDZ-a i SDP-a, nešto kao kao kada su „nesvrstani“ tobože mirili NATO i crvene, pa na kraju propali i crveni i nesvrstani!janjiček

    Izbori u Hrvatskoj okončani su ponoć 8. studenog 2015. godine. Hrvatski državljani izabrali su političke strukture i očekivaju od njih kako će povesti Domovinu u jednom boljem smjeru. Pobjednici su „Domoljubna koalicija“ sa 59 zastupničkih mandata, pa “koalicija raste” sa 56 i na koncu izborna zajednica „Most“ sa 19 mandata. Sve bi nekako i prošlo, ali gospoda iz „Mosta“ jednostavno su „ZELENI“, neuki i uletjeli u tzv. „visoku“ politiku. Jednostavno rečeno nisu očekivali rezultat od 19 mandata, već tek nekih možda desetak! No, rezultati su bili puno drugojačiji, točnije povoljniji!

    Ne iskustvo „Mosta“ odmah je došlo do izražaja, još u izbornoj noći. Kada se gospodin Petrov dva puta obraćao biračima kako ih „Most“ neće izdati, znaju da su zagrizli zalogaj za koji nitko u „Mostu“ nije vjerao kako se uopće može odgristi!
    Odmah po okončanju izbora, pobjednik se znao! Uloga dužnosti Predsjednika RH bila je povjeriti mandat „mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika”, temeljem članka 98. NIGDJE, ne piše APSOLUTNE VEĆINE, nego samo većine!

    Što bi se to na jednostavan način reklo, ne vezano je li to većinski ili manjinski pobjednik izbora, ali pobjednik dobija mandat za sastav vlade. Zbog toga što je ta “raspodjela zastupničkih mjesta” učinjena na izborima! Znači, mandat se daje osobi koja je pobjednik! Ustav isto tako propisuje rok od 30 dana za sastavljanje Vlade, a taj rok može biti produljen za još 30 dana, članak 111. Ako taj pobjednik ne sastavi vladu, Predsjednik može dati mandate za sastav vlade drugoj stranci ili koaliciji i rok od 30 dana, članak 111. Tek ako se ni nakon toga ne sastavi vlada, onda Predsjednik utvrđuje privremenu vladu i raspisuje izvanredne izbore, članak 112.
    Tijekom postojanja države Hrvatske pojavili su se razni „tumači“ zakona, poput bivšeg Predsjednika RH Mesića, koji su samovoljno tumačili Ustav na samovoljnom principu! Nakon izbora održava se politička pijaca po njima, pa počinje utrka tko će skupiti više zastupničkih mandata i TEK nakon prezentiranja Predsjednici toj se osobi povjerava mandat! Dakle, osobi koja je donijela više mandata! To je SAMOVOLJNO i krivo interpretiranje Ustava RH i u konačnici KRŠENJE VOLJE biračkog tijela.

    Na žalost nakon zadnjih izbora, dogodila se situacija na koju nitko nije računao. Predsjednica RH, uletjela je NE svjesno u istu grešku, kakvu je SVJESNO činio Mesić! On je svojevoljno i krivo tumačio Ustav kako bi NAMJESTIO na vlast SDP u vrijeme kada je Sanader bio drugi put premijer.

    Predsjednica je napravila NE svjesno istu grešku, jer je imala KRIVE savjetnike i NE poznaju Ustav! Započelo je sve sa spoznajom rezultata izbora u izbornoj noći, stranka IDS je tek tada obznanila svoju potporu SDP-u, a što se NIJE moglu uzeti u nikakv ozbiljni kontekst, jer oni nisu bili službno koalicijski partner SDP-a.

    Kakva je svrha Članka 111. i 112. o utvrđenim roku od 30 dana i mogućnosti produljenja roka za još 30 dana kada je mandat dan pobjedniku izbora? Kakva je svrha davanja mandata drugoj stranci i opet sa rokom od 30 dana!? Zar su ti rokovi samo DEKORATIVNE NARAVI! Do sada se uvijek na konstituirajućoj sjednici odmah predlagala nova vlada! Ovaj puta nije bilo šanse za takvo što! Gospodin Podolnjak doimao se toliko izgubljeno, pa čak nije znao niti izreći odričem se kandidature za Predsjednika Sabora! Može li bilo tko doista vidjeti njega Predsjednikom Sabora!?

    Zadnjih par dana intezivirani su „pregovori“ između „Mosta“ i dviju koalicija. Pregovori koji više nemaju nikakav smisao, jer se svode na želju „Mosta“ za nekakvim „pomirenjem” HDZ-a i SDP-a, nešto kao kao kada su „nesvrstani“ tobože mirili NATO i crvene, pa na kraju propali i crveni i nesvrstani! Zbog toga se dogodilo neuspješno formiranje Sabora! Relativni izborni pobjednik nije čak niti predložio svog kandidata dok je drugoplasirana koalicija predlagala trećeplasiranog kandidata izvan vlastitih redova! Doista izrugivanje čitavoj naciji u lice!

    Pojavio se i uvaženi gospodin Podolnjak u emisiji „Otvoreno“, a koji opet baš NIŠTA nije mogao reći zašto se nisu barem sa nekim do sada dogovorili, već je ponavljao promašenu krilaticu „mi bi svi skupa“! Toliko je bio izgubljen, pa čak nije niti spoznao kako mu se Grbin izrugivao pozivajući se kako je SDP još u prošlom mandatu sproveo tzv. „reforme“ koje tek sada predlaže „Most“!

    Doista se gospodin Podolnjak doimao i SMIJEŠNO i naivno! Uostalom može li bilo tko u Hrvatskoj i zamisliti Brkića i Grbina u istoj vlasti! Bilo bi to kao i staviti Pavelića i tita skupa! Kada se sada na to doda još i NE stručno tumačenje Ustava jednog profesora prava iz Osijeka, onda se dolazi doista do vrhunca NEznanja i bedastoće.
    Hrvatsku očito čekaju novi izbori, a „Most“ je već sada postao Mostarski!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Da je „Most“ imao ekonomski program, onda se Petrov i Vujčić ne bi vidjeli do dana podnošenja ostavke Borisa Vujičića!


     

    janjiček
    Od kada su okončali izbori i započela tirada sa pregovorima „Mosta“, te HDZ-a i SDP-a na drugoj strani i po principu „kojem ću se carstvu privoljeti“ puno toga se nije dogodilo. Obećavao je „Most“ puno toga, a sada je došao trenutak kad treba započeti sa izvršenjem obećanja. Taj trenutak je ključni, jer zbog podijeljenosti biračkog tijela „Most“ dolazi u situaciju mogućnosti POTPUNOG nametanja svog “gospodarskog programa”.

    Hrvatska jednostavno NE može nastaviti s istovjetnom novčarsko-kreditnom politikom. Svi makroeknomski instrumenti se svode na dvije poluge, jedno je fiskalna politika i druga novčarsko-kreditna politika. Treća ne postoji. Ako novčarsko-kreditna politika ostane takvom kakva jeste, znači doslovce se boriti sa ekonomskim problema samo sa jednom rukom, a to nije dovoljno. Ekonomski problemi Hrvatske su tako duboki i tako ozbiljni, da ih se s jednom rukom ne može svladati. Na žalost kako vrijeme odmiče, „Most“ se sve više rasteže između obećanja koja je dao svojim biračima i vlastite ne sposobnosti pretvorbe datih  obećanja u programski oblik.

    Božo Petrov je trebao biti taj koji bi NAKON preuzimanja vlasti pozvao Vujičića na razgovor i smijenio ga s dužnosti guvernera i postavio profesora Lovrinovića. Zbog toga što bi na taj način JEDINO bila provedena novčarsko-kreditna promjena u Hrvatskoj i doslovce bilo bi pokrenula gospodarstvo.

    Sve „Mostove“ mjere rezanja, predstavljane kao „okrupnjavanje lokalne uprave“ u svrhu uvećanja njihove učinkovitosti, sve i da budu doista perfektno provedene, jednostavno NE mogu pokrenuti gospodarstvo. Fiskalna politika NIKAD ne može pokrenuti gospodarstvo,  jer ona jednostavno nema tu mogućnost ugrađenu u sebi.

    Pokretanje gospodarstva uvijek zahtijeva AKTIVNU novčarsko-kreditnu politiku. Precijenjenost tečaja Kune ne može promjeniti niti jedan jedini porez na svijetu! Inzistiranje na tečajnoj precijenjenosti je isto kao i trošenje na osobnoj kreditnoj kartici koje nadilazi osobne prihode! Valutna klauzula koja se provodila ZAHVALJUJUĆI Vujčiću na principu može bilo koja klauzula i može biti od bilo kada uvedena, odvela je Hrvatsko bezmalo do potpunog bankrota!

    Istodobno, vođena je kreditna politika u kojoj je do sada bilo važno samo trošiti, nebitno troši li se roba iz domaće proizvodnje ili iz uvoza, a to upravo stvara Hrvatskoj vanjski deficit od 8 milijardi eura godišnje! Tečajna politika je vođena tako da je i čačkalica jeftinija iz uvoza nego iz domaće proizvodnje! To je dovelo Hrvatsku do ekonomskog uništenja!

    UNIŠTENE su industrija obuće, tekstilna industrija, elektro industrija, drvna industrija i industrija namještaja, strojarska industrija, a na tom putu je i prehrambena industrija! Konačno, vođena je fiskalna politika u obliku dugovanja na dugovanju, a kao jedini izlaz se nudilo BESKONAČNO opraštanje dugova od strane vjerovnika! To nam je samo donijelo masovno zatvaranje poduzeća, što uvećava nezaposlenost u Hrvatskoj do razine Afganistana!

    Temeljem, novinskih napisa dade se naslutiti kako je guverner Vujčić uspio objasniti MOSTovcima da od ove situacije u kojoj se Hrvatska nalazi može biti i gore, ako se učine bilo kakve promjene u novčarsko-kreditnoj politici Hrvatske!? I zadnjem bedaku je jasno da baš NIŠTA gore ne može biti od ove sadašnje novčarsko- kreditne politike Hrvatske.

    Ovo je jednostavno vožnja na brzini od 200 km na sat prema kineskom zidu!

    Kada se prisjetimo izborne noći i Petrovljevog dvostrukog obraćanja biračima, kako ih neće izdati, onda svakom može biti jasno da su birači već tada bili IZDANI od „Mosta“! NE, ne zato što su baš „svi političari isti“, pa i oni iz „Mosta“, već zato što „Most“ nije imao i NEMA ekonomski program.

    Da je kojim slučajem „Most“ imao bilo kakav ekonomski program, onda se Petrov i Vujčić ne bi vidjeli do dana podnošenja ostavke Borisa Vujčića!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • ISLAMIZACIJA EUROPE


    isil europa
    Najezda izbjeglica i „izbjeglica“ iz Sirije glavna je tema čitave Europe. Pregršt fotografija sa graničnih prijelaza, tunela, rijeka, te rijeka ljudi s djecom, bez djece, jednostavno jedno bjesomučno nastojanje tih ljudi ući u najrazvijenije zemlje EU! Svakodnveno su to glavne vijesti svih europskih TV postaja. Mogli smo čuti prije neki dan i premijera RH kako depresivno govori o izbjeglicama i hrvatskoj spremnosti da im pomogne.
    Međutim, unatoč svim tim tragičnim snimkama i fotografijama što gledamo, postoji nešto što doista zbunjuje sve, a to su jednostavno rečeno VISOKO ORGANIZIRANO SPONTANO IZBJEGLIŠTVO!
    Dolazak stotina tisuća izbjeglica sa prostora Bliskog istoka nije nešto što je mogla tek neka lokalna banda organizirati! Posebice ne u jednom ne razvijenom Bliskom istoku.

    Tisuće barki svakodnevno kao po redu vožnje prevozi ljude. Plati se ulaznica i hajde na barku i pravac u Europu! Kako je mogućno tako dobro i precizno organizirati prijevoz stotina tisuća ljudi i to baš na onim graničnim mjestima koja su najmanje zaštićena i najmanje kontrolirana.

    Sa druge strane, sve te „izbjeglice“ čak i kada bi sve od reda bile primljene u Europu imaju i jezičnu i kulturološku barijeru integriranja u zemlje Europe! Njihova prilagodba trajala bi vječno, a kulturološke promjene kod njih se ne bi nikad niti dogodile!

    Uostalom, Britanija, Francuska, Njemačka, Nizozemska i druge zemlje Europe, znaju za to, jer i dan danas imaju problema sa useljenicima iz afričkih i azijskih zemalja! Ne snošljivost je obostrana, kako autohtonog puka, tako i useljenika. Posve je logično za očekivati da sve te izbjeglice, koje otvoreno iskazuju želju postati useljenicima, osim što žele živjeti u bogatoj državi isto tako bi trebali željeti što bržu prilagodbu i uključivanje u život u novoj sredini!

    Nisu samo zemlje Europe bogate, bogate su i brojne zemlje bilskog istoga, točnije arapske zemlje! Niti jedan od tih „izbjeglica“ nije se odlučio izbjeći u neku PREBOGATU islamsku državu, a ima ih PREGRŠT! Nitko ne odlazi u Južnu Arabiju, Quatar, Oman, Bahrein, Kuwait!

    Mogu li ih oni primiti? NARAVNO! Imaju li jezičnu i kulturološku barijeru izbjeglice? NEMAJU! Dakle, što onda goni te ljude na iseljenje u Europu?

    Zaboravila je čitva Europa silne prijetnje koje su upućivane nekad od Al-Queda, a danas od ISIL-a kako će ISLAMIZIRATI čitavu Europu! Svima su te prijetnje izgledale smiješno, jer su praktično svi žitelji Europe polazili od jednostavnog pristupa, kako će te tamo muslimančine natjerati nekog Europljana na prijelaz sa Kršćanstva ili ateizma na Islam? Međutim, prijelaza niti nema, već jednostavno, uguravaju se na stotine tisuća Muslimana u Europu.

    Natalitet arapskog puka brži je i od geometrijske progresije, pa bi trajanju od dva desetljeća ovih nekoliko stotina tisuća Muslimana ubačenih u Europu bilo nekoliko milijuna Muslimana! Zasigurno će sto tisuća Muslimana u jednoj Belgiji, ili Danskoj, Nizozemskoj ili Luksemburgu biti kroz dva desetljeća ne samo brojne ozbiljne manjine, već VEĆINA!

    Kako se stvar ne bi prozrela do kraja, ISIL je zaigrao na kartu „sažaljenja“ nad krvoločnosti! S jedne strane mesarski se odrezuju glave svima i to javno prikazuje čitavom svijetu! Sva svjetska javnost jasno se zgrožava, ali s time Europa „mora dokučiti“, kako te sve „jadne izbjeglice“ doista ne mogu ostati gdje je ISIL! Sa druge strane, te stotine tisuća izbjeglica su BEZ ikakvih dokumenta!

    Za NAJVEĆU VEĆINU se NEMA POJMA ni tko su niti odakle dolaze! Ne zna se niti čija su to dijeca koja se drže u naručijma i stalno ih gledamo na vijestima! Očito je da ta djeca služe samo kao „pokriće“ za sažaljenje! Doslovce se baš niti na jedan način ne može NIŠTA provjeriti, niti identitet „izbjeglica“ niti njihovo „roditeljstvo“ prema djeci koju prikazuju! Uostalom, sada je već uobičajeno da kada se prijeđe razdjelnica određene važne države, djeca odjednom postanu „izgubljena“, a „roditelji“ NESTALI!!!
    Vratimo se ponovno na hrvatsko premijera. Čuli premijera koji govori „jadni ljudi“, te svi trebamo suosjećati sa njima“! On je POSLJEDNJA NAIVČINA Europe, jer u Europi polako sazrijeva spoznaja, da se ne radi više o tek pukom bijegu izbjeglica od smrtne i krvoločne ugroze, već o PLANSKOM naseljavanju Europe muslimanskim pukom!

    Mađarska gradi ogradu, jer jednostavno NE može skrbiti o tolikom broju „izbjeglica“! Srbija nastoji te „izbjeglice“ čim prije poslati izvan svoje države! Hrvatska je POSLJEDNJA država u Europi čija vlada još uvijek tako USPJEŠNO NASJEDA na već „praznu“ priču jadnih „izbjeglica“ i nudi otvaranje svojih držanih razdjelnica.
    Hrvati i Hrvatska bi trebali po tom pitanju trebali najmanje naivni, jer prisjetimo se samo nekad „izbjeglih“ Muslimana BiH tijekom 90-ug iz istočnih krajeva BiH u središnji dio BiH! Tada su Hrvati od jednom postali „manjina“ upravo u tim središnjim dijelovima BiH, koja je odmah „zasmetala“ i svi do jednog Hrvata su ISTRIJEBLJENI iz središnje BiH! Premijeru Milanoviću, trebaju li Hrvati biti istrijebljeni i iz Zagreba!?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: Neka ministar Grčić napravi program za Grčku!?


    dr Janjiček 09 07 2015
    Grčka danas i službeno ide u bankrot kao država. Novi program gospodarske preobrazbe jednostavno nema tko napisati. „Dobitna kombinacija“ za Grčku bila je ostanak u novčarskoj euro uniji i bankrot istodobno.

    Ostanak u novčarskoj euro uniji nakon bankrota jednostavno nije moguć i to je zacrtano u pravilima EU! Tsiparis je upravo očekivao ignoriranje tog pravila. Gospodarski program preobrazbe nije nitko napisao iz grčke vlade, jer jednostavno nije bilo nikog tko bi to mogao napisati! Bila je to tek skupina šarlatana i ništa drugo!
    Ne treba nitko u Hrvatskoj previše osuđivati ovakav sastav grčke vlade i ne sposobnost ministara! Zato, jer je i Hrvatskoj potreban program gospodarske preobrazbe i nije isto tako napisan od sadašnje vlade.

    Zato što nema nikoga tko bi napisao taj program, uostalom misli li bilo tko kako bi ministar Vrdoljak ili ministar Grčić to mogli učiniti! Svi govore da je hrvatska gospodarska situacija MANJE LOŠA nego grčka, pa ipak NITKO ne može niti takav program napisati, dakle manje zahtjevan u sprovedbi gospodarske preobrazbe od grčkog programa. Sad tek samo zamislimo ministra Grčića kako je sastavio neki „grčki“ program za Hrvatsku! Postao bi nakon toga „programa“ popularniji od samog Martina Sagnera u liku „Dudeka“!

    Katastrofa koja očekuje Grčku dolazi od ponedjeljka, kada će doslovce cijela država stati! Niti onih €60 dnevno neće se moći podići iz bankomata! Već sada su im prodavaonive prazne, goriva nema na postajama, ali od ponedjeljka prestaje, policija, zrakoplovne kompanije, pošta, staje cijelokupna država.

    Zbog toga je gospodin Junker i rekao kako je pripravljen program humanitarne pomoći za Grčku! Mi Hrvati znamo što znači humanitarna pomoć i kada se prima, a primali smo je tijekom rata! Milosrđe iz EU će biti to što će im dopustiti tiskanje drahme u tiskarama EU! To je sve!

    Da, dug Grčke će najvećim dijelom nestati, biti će otpisan, ali će zato doslovce ostati bez ičega! Ne treba isključiti i mogućnost građanskih sukoba i napada na zgrade vlade i ministarstava! Tko će braniti te zgrade…., NITKO!

    Kada je u pitanju Hrvatska što možemo naučiti?

    MORA doći vlada sa gospodarskim programom koji će riješiti dugove dužnika „Franka“, kroz konverziju kredita iz Franka u Euro.

    Vlada koja će tijekom mandata dokinuti vlautnu klauzulu i učiniti bailout program za financijsku konsolidaciju poduzeća. Nešto od prilike što se danas čini SAMO sa Podravkom, a treba biti nacionalni program!

    Problem je što recimo kod slučaja „Podravke“ ministar Vrdoljak nije uopće spomenuo MEHANIZME za kontrolu trošenja novca iz dokapitalizacije! Ukoliko ih ne bude, onda bi se taj novac mogao lako sliti u privatne džepove! Nije to ništa novo za Hrvatsku, ali bi bilo doista POGUBNO za „Podravku“ i njezine zaposlenike. Ne može se bailout program učiniti to sa zarobljenom novčarsko kreditnom politikom prema valutnoj klauzuli! Ne može, jer se za svaku Kunu iz naklade mora priskrbiti €0,13 Eura kreditom iz inozemstva!

    Treba nam novi guverner za takavu stvar, jer ovaj sadašnji jednostavno nije sposoban! Guverneru se treba „zahvaliti“ na šteti koju je počinio i isto tako Rohatinskom i poslati ih obojcu na „briškule“ kod Sanadera!
    Hrvatska ogromnom brzinom srlja u sve dublji vanjski dug, a sadašnje informacije govore o preko €50 miljardi! Država jugoslavija propala je sa $20 miljardi, dakle dolara, a ove milijarde eura daleko su više još u dolarima!
    Jasno je  da SDP nije kadar ništa učiniti. On ne može na sljedećim izborima pozvati narod za „nastavak dosadašnjim putem“, baš kao što to nije mogao učiniti niti njihov „pulen“ Josipović, jer je iza njih ostala samo PUSTINJA!

    HDZ nije u stanju učiniti navedene promjene isto tako, jer ne zna što bi učinio. Dokaz su upravo moljakanja po inozemstvu instituta i stručnjaka i koga sve već stignu za savjet, jer sami NISU sposobni! Uzdaju se u inozemnu pamet, jer vlastite nemaju! Promijenili su se tek djelomice, a najveći dio poltrona HDZ-a iz prošlosti je  ostao je isti!

    Njihov najveći stručnjak je bivši ministar Šuker, ispred čijeg su nosa prolazile sve Sanaderove KRAĐE!  Možemo mu svi vjerovati kako nije bio upoznat sa njima, ali MORAO je biti i to dovoljno govori zašto Ivan Šuker više nema kredibilitet u javnosti!

    Zbog čega on jednostavno ne može više biti ministar za bilo što! No, tko im je druga opcija…, NITKO!

    Hrvatskoj je potreban treći put!

    Najkvalitetnije opcije nisu nikad upakirane u zlato i svilu, već u neuglednim i ne prepoznatljivim materijalima. Upravo zato što su dobre opcije i riješenja usredotočena na njihovu bit, a ne na glamur! Naravno pitanje koje će svatko postaviti, pa tko to može učinit?

    Odgovor je jednostavan, HSP!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček o slučaju Grčka: Bankrot i povratak drahme je jedina opcija. Svaka druga opcija bila bi puko MILOSRĐE iz EU!


    dr janjiček_srb
    Grci još uvijek proslavljaju referendumski rezultat, ali i Grke i njihovog premijera tek čekaju teški dani. Odluka o ne prihvaćanju ponude iz EU za riješenje nagomilanih dugova, nije samim time otpisala dugove. Najveći dio dugova koji se trebaju platiti su dugovi nastali dospjelim isplatama prihoda vlasnicima grčkih državnih obveznica. Državne obveznice su već postale bezvrijedni papir, jer vlasniku već sada ne donose ništa.

    Naravno pitanje koje se nameće svima jeste je li Grčka u bankrotu ili ne? U medijima se govori o „tehničkom bankrotu“, ali ne o bankrotu. Dakle, ima li uopće razlike između „bankrota“ i „tehničkog bankorta“? Što je tu razlika? Grčka jeste bankrotirala, ali se cjelokupni postupak urušavanja od bankrota još nije dogodio i to je sva „mudrost“.

    Bankrot države donosi prestanak rada policije, benzinskih postaja, prodavaonica, pošte, isplate mirovina, prestanak snabdjevanja električnom energijom i slično. To je kako bankrot pogodi svakodnevni život. Bogataši iz Grčke već su odavno napustili Grčku i svoje novce prebacili u banke diljem EU, što također bude posljedica PREDbankrota u svakoj državi.

    Dakle, novca u smislu Eura, ili Funte, ili Dolara, Grčka jednostavno više nema dostatno u svom bankovnom sustavu. Zbog toga i dobivaju na „kapaljku“ po €60 dnevno po jednoj kartici! Izvoz i uvoz prestaju u potpunosti sa bankrotom, jer tada država više nema platni promet sa inozemstvom i recimo zrakoplovne tvrtke su prve koje prestanu raditi, jer nemaju goriva i ne mogu plaćati troškove slijetanja i polijetanja zrakoplova na zračnim lukama.

    Kao krema na tortu dolazi eksplozivni rast nezaposlenosti! U Grčkoj to će biti još i gore, jer njihovo gospodarstvo je 50% turizam, koji vrlo brzo reagira, što se već pokazalo. Otkazi dolaska gostiju stavlja ih u potpuni slom. Svi grčki otoci su doista tako lijepi, ali ovo će za te otoke biti u narednih nekoliko godina posljednja turistička sezona! Sva imovina koju u inozemstvu posjeduje grčka država sa bankrotom postaje predmetom pljenidbe, radi naplate vjerovnika.

    Dakle, to je kaos pred kojim se nalazi Grčka! Kada se gore spoemnuto ima u vidu, onda je jasno da nikakvom osmjehu na licu grčkog premijera nema mjesta! Stoga su i točne tvrdnje za Tsiprasa da je običan šarlatan, koji je smatrao kako će svojim kreveljenjem i cerekanjem šarmirati i umilostiviti sve u EU, a tako se i ponašao na pregovorima! Pošto je praktično i ta karta proigrana, jedino što je preostalo Tsiprasu je smijeniti ministra financija. Jedna dvorska luda manje u pregovorima, ali glavna dvorska luda ostaje, Tsipras.

    Zadnji pokušaj Tsiprasa je bio iskamčiti za džabe €1,6 koliko je trebalo Grčkoj da plati IMF kredit koji im je bio dat za isplatu ranije dospjelih dividendi grčkih obveznica. U tu svrhu poslužio se upravo „trikom“ o „demokraciji“, a to je bio protekli referendum. To mu na grčku žalost nije uspjelo. Pokušao je s tim jeftinim referendumskim trikom odgovornost za dugove koje su grčke vlasti gomilale DESETLJEĆIMA, prebaciti na EU. Na principu, „evo što radite narodu i što narod o vama misli“, tako se Tsipras postavio kao „posrednik“ između grčkog naroda i financijskih institucija EU!

    Međutim, niti taj trik ne prolazi i to je posve jasno svima i samom Tsiprasu. Sada je preostalo grčkom premijeru pokušati iskamčiti još jedan masovniji otpis dugova, jer povratak grčke na drahmu mu nikako ne odgovara. Tsipras je duboko svjestan vlastite ne sposobnosti i isto tako tima oko njega koji je sastavio! Prelazak na drahmu više je nego težak i mukotrpan posao, a uspjeh krajnje ne izvjestan! Sa druge strane inozemni dugovi ostaju! Podsjetit ću sve u Hrvatskoj i „desne“ i posebice „LIJEVE“, da je svojedobno, još na drugom zasjedanju AVNOJA, komunistička vlast obznanila kako ne priznaje dugove kraljevine Jugoslavije.

    Međutim, kada je ta ista komunistička vlast poslije rata podnijela zamolbu za pomoć ih Marshalovog plana, prvo je morala priznati sve dugove kraljevine Jugoslavije u koju su bili uključeni čak i dugovi Srbije iz doba kralja Milana!

    No, vratimo se na Tsiprasa. On se s prijelazom na drahumu nalazi pred izborom, službenog bankrota i kaosa koji sam opisao, ili nekakvog dogovora sa financijskim institucijama. Problem za Tsiprasa je to što su međunarodni financijeri sada više skloni grčkom službenom bankrotu, nego novim financijskim dogovorom. Zbog toga što Grčka očito nema OZBILJNE pregovarače. Premijer je šarlatan na kojeg se nitko ne može pouzdati i sve što potpiše ima vjerodostojnost manje od 50%. Nekih drugih političara na grčkoj političkoj sceni NEMA! To što će mu ministar financija biti sveučilišni profesor ne znači puno za vjerovnike, jer je tom ministru i dalje šef šarlatan Tsipras!

    Grčka NE može primjeniti recept Islanda, a što se često čuje i to iz dva razloga. Island je imao vlastitu valutu, a Grčka nema! Drugo, bankrot Islanda bio je uzrokovan financijskim poslovanjem banaka i središnje banke kroz tzv. hadge fondove! Island nije imao financijske poteškoće kao Grčka, a to su desetljetni deficiti svih vrsta! Nakon bankrota banaka u Islandu, opet je Island dobio financijsku pomoć i od toga krenuo! Island je povukao svoju zamolbu za članstvo u EU shvaćajući razinu odgovornosti i financijske vezanosti za financijski sustav EU! Grčka upravo TO nije NIKAD shvatila!

    Dakle, Tsipras se nalazi pred izborom službenog bankrota, što bi sigurno donijelo određeni otpis dugova, ali i prolazak kroz gore opisani kaos. Druga opcija jeste dogovor sa financijerima iz EU, ali i život na kapaljku! Tsipras nije sposoban provesti Grčku kroz kaos i odvesti na put stabilnosti, jer je šarlatan. Zbog toga mu je druga opcija povoljnija, ali ta opcija nije više povoljnija i za EU! Zato bilo kakav ugovor sa Grčkom ne znači baš NIŠTA!
    Rezimirajmo, bankrot i povratak drahme je jedina opcija. Svaka druga opcija bila bi puko MILOSRĐE iz EU!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr TIHOMIR JANJIČEK: KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU HRVATSKE I GRČKE?!


    SONY DSCNakon brojnih mukotrpnih pregovora između Grčke i EU, došao je kraj mukama za obje strane. EU nije u mogućnosti čekati na promjene u javnim financijama Grčke do beskonačnosti. Sa druge strane, nositelji grčke vlasti nisu shvaćali da promjene moraju učiniti radi njih samih, a ne radi EU ili bilo koga trećeg da tu odluku ne donosi narod.
    Hrvatska može puno toga naučiti iz primjera Grčke, kako ne bi učinila greške i propuste kakve je činila Grčka i zbog koje je Grčka i došla u bankort. Prije nego ukažem na neke od problema sa kojima je suočen grčki sustav javnih financija, važno je spomenuti jednu važnu činjenicu. Naime, Grčka je u periodu od 30 lipnja do 20 kolovoza ove godine trebala isplatiti ukupno €10,3 milijarde vlasnicima državnih obveznica kao njihov prihod koji je zajamčen od strane Grčke vlade. EU je ponudila ukupno €15,5 milijardi Grčkoj, što je doista bila velikodušna ponuda! Praktično bi imali „viška“ €5.2 milijardi za buduća plaćanja koja tek dolaze. Za uzvrat tražena je preobrazba mirovinskog i poreznog sustava. Je li to bilo previše?
    Pogledajmo prvo porezni sustav. Grčka stopa PDV je 23%. Međutim ta stopa nije jedinstvena za svu robu. Hrana i lijekovi imaju niže stope. Pored toga, Grčka ima još 4 vrste stopa PDV, naravno SNIŽENIH isto tako i sa kojima se potiče otočni turizam i općenito ostanak grčkog pučanstva na otocima. Dakle, možemo reći da im je sustav PDV prilično kompliciran i ima čak 6 vrsta stopa PDV-a!
    Ako se sada prisjetimo brojnih zahtjeva u Hrvatskoj kako bi smo trebali imati razlikovne stope PDV, pa jednu za turizam, drugu za lijekove, treću hranu, četvrtu za školski pribor i udžbenike, onda se zaključak jasno nameće svima. Ukoliko se tako što želi, biti će Hrvatska slična Grčkoj!
    Drugo je mirovinski sustav. U Grčkoj su prihvaćeni standardi umirovljena sukladno EU standardima. Međutim, Grčka je učinila iznimno previsoki broj „izuzetaka“ za različite vrste zanimanja! Trošenje Grčke na mirovine je čak za 30% više nego u Britaniji, koja je daleko brojnija u pučanstvu, pa i u broju umirovljenika. Mirovinski „izuzeci“ učinili su grčke mirovine većim, a ipak u ukupnom iznosu od onih u Britaniji!
    Mirovinski sustav u Hrvatskoj je kao i u Grčkoj u katastrofi. Broj umirovljenika sličan je od broju zaposlenika! Broj „invalida rada“ veći je od broja ratnih invalida! Već sa 50 godina svatko u Hrvatskoj „nekako gleda“ za umirovljenje i onda može biti na miru i još u fušu malo zgrabiti! Treba samo neki „dobar“ liječnik napisati „mišljenje“, pa onda ovo i ono medicinsko povjerenstvo i eto mirovine! Naravno, kukati će poslije te iste osobe kako su „krvavo“ zaradili svoje mirovine i eto umjesto uživanja u „staračkim“ danima, oni gladuju! Dakako, te će osobe i dalje u fušu praviti onaj novac za kojim „kukaju“. Mirovina im je sigurna i u konačnici nije bitno koliki joj je iznos, već koliko se dugo prima!
    Treći čimbenik jeste državna svojina. Ukupne procjene državne svojine Grčke je €50 miljardi. Dakle, daleko veći iznos nego onaj koji su trebali primiti od EU i oko čega su pregovori propali! Međutim zbog pritiska javnosti kako treba zaustaviti „rasprodaju obiteljskog srebra“, taj iznos je umanjen prvo na €30 miljardi, pa na €20 miljardi! Sve skupa privatizirano je tek €2 do €3 milijarde državne imovine. Tijekom zadnjih pet godina, brojne privatizacije su raspisivane, pa poništavane i onda opet raspisivane. Jednom su stopirali sindikati, drugi puta zeleni, treći puta oporba i tako do u nedogled.
    Ako se pogleda Hrvatska, još uvijek je MANJI dio kapitala u privatnim rukama, a veći dio u vlasništvu države. Kada se započne sa privatizacijom, onda se uvijek iznalaze svi mogući IZGOVORI, zašto nešto NE privatizirati. Stoga evo nekoliko primjera izgovora.
    „Privatizacija u Hrvatskoj uvijek je bila samo pljačka“! Provođenje privatizacije u vrijeme rata nikad ne može biti poštena! Zbog toga što je PREMALO onih koji bilo što žele kupiti u takvoj državi, a državne imovine za prodaju je PREVIŠE! Kada se i provodila privatizacija i kada su dijeljene dionice braniteljima i zaposlenicima, baš SVI su ih željeli čim prije prodati i to su i činili! Nakon rata, kad su cijene tih istih dionica višestruko uvećane, svi njihovi bivši vlasnici postali su naprasno „opljačkani“!
    „Privatna svojina donijela nam je korupcijsku pljačku“! Korupcijska pljačka u državi Hrvatskoj nije nikad nastupila tako što je privatno poduzeće pokušalo „opljačkati“ neko drugo privatno poduzeće! Korupcijska pljačka se uvijek događala kada je privatna tvrtka obavljala neki „posao“ za državnu tvrtku! Tako su građene autoceste! Tako su poslije „bojeni tuneli“ autocesta! Tako je poslovala „Fimi Media“! Trebali spominjati „kamione iz Finske“, pa „Brodosplit“ državna tvrtka, pa „Maestro“, pa „Ipsilon“ i druge. Dakle, uvijek je bila izigrana DRŽAVA, jer su njezini predstavnici „muljali“ novce tražeći MITO!
    „Mi imamo divlji kapitalizam“! Kada se sve gore navedeno ima na umu, onda je posve jasno da Hrvatska nema kapitalizam uopće! Hrvatska ima banditizam utemeljen na privatnom interesu za pljačkom državne svojine! Stoga svi „oni“ koji ne žele „rasprodaju“ domaćeg kapitala, ili „obiteljskog srebra“, jednostavno samo žele dovršiti svoje „poslove“ koji su im već u tijeku!
    Na koncu ove kratke raščlambe grčkih financijskih problema i usporedba sa Hrvatskom, jasno je kolika je doista financijska sličnost Hrvatske sa Grčkom! Ogromna! Istodobno mora svakomu u Hrvatskoj biti jasno da je ta sličnost Hrvatske i Grčke posve jasna SVIMA u EU! To nije nešto što Hrvatska može skriti. Stoga je valjda jasno svakomu, nakon Grčke, EU neće više nikoga primiti u monetarnu uniju tko je kao Grčka!
    Stoga je sada baš svakomu jasno i koliko je doista bedasta najava guvernera Vujčića o uvođenju Eura u Hrvatskoj u narednih 5 godina! Valjda je više jasno svima i što Hrvatskoj NE treba? SADAŠNJI GUVERNER!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Tihomir Janjiček: Dok je dio medija Rohatinskog proglašavao “bankarom iz OZ-a”, monetarni sustav nam se raspadao i čeka nas scenario “Grčka”.


    U svim „kapitalističkom“ državama takav kreditni ugovor bio bi proglašen NIŠTETNIM ODMAH! No, naš Vrhovni sud je sa „naknadnom pameću“ uspio upravo takav ugovor proglasiti pravno ispravnim, te ISPRAVNI pravorijek prvostupanjskog suda proglasiti besmislenim!
    SONY DSCHrvatska javnost je ponovno zaprimila „izvješće“ iz udruge „Franak“ o tomu kako se udruga odlučila obratiti Ustavnom sudu RH, te je podnijela kaznenu prijavu protiv bivšeg i sadašnjeg guvernera HNB, Rohatinskog i Vujčića. Samo koji dan ranije ministar financija Lalovac je obavijestio javnost kako je u procesu razmjene zabavno poslovne prepiske sa Bohačekom, te da se nalazi u „adventskom“ raspoloženju, jer navješta primitak „konstruktivnijeg“ prijedloga za riješenje „švicarske“ kreditne krize.
    Radi podsjećanja treba spomenuti odluku Vrhovnog suda RH o odbacivanju pravorijeka prvostupanjskog sudišta o krivnji banaka, jer je kreditnim dužnicima nametnula kreditne uvjete ugovora koji su svrsihodno prevarili dužnike.

    NE stručnost Vrhovnog suda RH ogleda se upravo u činjenici što niti jedan kreditini ugovor ne može dužnika koji redovito otplaćuje kredit voditi u BESKONAČNO rastuću glavnicu kredita i njegovu BESKONAČNO rastuću mjesečnu ratu otplate kreditnog zaduženja.

    U svim „kapitalističkom“ državama takav kreditni ugovor bio bi proglašen NIŠTETNIM ODMAH! No, naš Vrhovni sud je sa „naknadnom pameću“ uspio upravo takav ugovor proglasiti pravno ispravnim, te ISPRAVNI pravorijek prvostupanjskog suda proglasiti besmislenim!
    Ustavni sud RH sada se doista nalazi pred ozbiljnim problemom. Naime, hrvatski zakoni doista NEMAJU zakon po kojemu bi SVAKI ugovor o kreditu koje bi stavljalo ispravnog kreditnog dužnika u stanje beskonačnog rasta glavnice kredita i njegove mjesečene rate otplate bilo ništetno. Drugim riječima, naš zakon ima „rupu“, te ne regulira dovoljno ispravno uvjete kreditnih ugovora i odnos banke i kreditnog dužnika. Ne treba dvojiti uopće, upravo za tu „rupu“ u zakonu su znale banke i zato su i nudile kredite vezane za tečaj franka. Jedino što banke nisu očekivale, jeste da će rast iznosa zaduženja dužnika otići toliko daleko da će većina dužnika otići u bankrot.

    Ne treba dvojiti ni to da su oba guvernera HNB znala za tu „rupu“ u zakonu! Da točno, slao je tadašnji vice guverner, a današnji guverner HNB-a, Vujčić, „upozorenja“ javnosti. Upravo zato da ukoliko „kola krenu unazad“ da se „pohvali“ sa svojom „mudrošću“ i „providnošću“. Baš kako to i sada čini najavljivajući uvođenje Eura u Hrvatskoj u narednih 5 godina! Ima li uopće smisla govoriti i može li bilo tko očekivati da će EU staviti više i 1€ u monetarni sustav Hrvatske, koji je Vujčić s Rohatinskim načinio KATASTROFOM!
    Rohatinski nije upozoravao javnost na katastrofu „švicarskih“ kredita, jer je to tada bila obveza „malog iz kužine“.  Rohatinskom je bilo važno primiti „pohvalnice“ iz inozemstva i tapšanje po ramenu!
    Većina hrvatskih tiskovina su KRAJNJE povodljivi prema bilo kakvim „inozemnim pohvalnicama“, samo zato što su inozemne! Zbog toga su hrvatske tiskovine i proglašavale Rohatinskog „bankarom iz OZ-a“, „čudotvornim spasiteljem i uskrisiteljem“ Kune!
    Sada kada je praktično bankovni sustav SLOMLJEN zbog masovnog bankrota kreditnih dužnika, a premijer Milanović taj slom još više ubrzao svojom BESMISLENOM odlukom o „zamrzavanju tečaja“, sve se svodi na čekanje sloma još 6 mjeseci ove godine. HNB nema novca u pričuvama za pokriće tečajnih razlika kreditnih obveza od trenutka zamrzavanja tečaja do danas. Bohačeka i „klapu“ to ni ne zanima, jer sada igraju na kartu SLUŽBENE međunarodno utvrđene valutne klauzule Kune prema Euru. Zbog toga što ta klauzula daje jamstvo bankama o pokriću svake Kune u Hrvatskoj sa 0.13 €!

    Ministra Lalovca isto tako uopće NE zanima dužnička kriza „Franka“, jer je mu je posve jasno da on u ovoj godini okončava svoj mandat kao ministar i nema više nikakve šanse biti ministrom u sljedećem mandatu! Premijera ne interesira riješenje dužničke krize iz istog razloga. Njemu je isto tako jasno da više NIKAD neće biti premijer nakon preostalih 6 mjeseci vlasti! Stoga se i premijer i ministar ponašaju po onoj narodnoj „kad je bal nek je tanderbal“!

    Dužnici su ti koji su prije ove vlade, tijekom ove vlade i nakon sadašnje vlade, uvijek samo jadni i naivni dužnici! Ustavni sud kojem je upućena tužba „Franka“ donijet će pravorijek potvrde pravorijeka Vrhovnog suda RH, jer doista postoji „rupa“ u zakonu! S druge strane, čuvat će „dignitet“ Vrhovnog suda RH. Kreditni dužnici su već i onako bankrotirali, koga više briga za njih! Neće dobiti „slamku spasa“ od nikog!
    Ostaje jedino problem što će biti sa tečajnim razlikama kreditnih zaduženja!?

    To je problem za sljedeću vladu, a „srećom“ NE za sadašnju vladu! Možda će se nekomu doimati suludo, ali sadašnja vlada učinit će SVE što MOŽE za GUBITAK sljedećih izbora! Neće SDP otezati sa izborima zbog želje za dobitkom sljedećih izbora, već sigurnog gubitka izbora! Dokaz je upravo plasirana LAŽ o rastu BDP-a od 0,5%, a doista je 0,1%! „Formalno“ svi će morati podržavati premijera, pa će tako Milanović samo trenirati partijsku strogoću.

    Kako bude prolazilo narednih 6 mjeseci javnost će glasovati sigurno za oporbene stranke, zbog suočavanja sa paklom zvanim „Grčka“!
    Što će moći učiniti buduća vlada po pitanju „Franka“ ovisi o dvije stvari. Jedna je razina stručnosti i spremnosti na uvažavanje stajališta stručnih osoba i to jeste doista i najvažnije! Niti jedna vlada do sada to nije uvažavala. Druga je razina birokratske umreženosti u inozemstvu. O tomu su sve vlade prije stupanja na vlast uvijek „talambasala“ po Hrvatskoj, a onda ipak iskazale tako slabu umreženost u bilo što po inozemstvu. Dokaz su upravo riječi ministra Lalovca kada se vratio nakon sastanka sa Europskim povjerenstvom i rekao „dobro smo prošli“!

    Dakle, radujmo se svi skupa nadolazećem blagdanu Velike Gospe, a za blagdan Božića neka nam je Bog u pomoći!
    Dr. Tihomir Janjiček

  • TTIP- NOVA BUDUĆNOST!?


    Sadašnja ekonomska situacija je loša za Hrvatsku. Može li ekonomski za Hrvatsku biti gore od ovoga sada, zvuči tragikomično ali doista NE može. Stoga ovaj TTIP ugovor ne može uništiti hrvatsko gospodarstvo, jer je već uništeno. Može li mu onda pomoći…, pa možda i može!

    SONY DSC
    EU ušla je u proces pregovora sa SAD-om oko utvrđivanja uvjeta za slobodno trgovinu između EU i SAD-a. Naravno kao i sva važna događanja uvijek je onih koji su „za“ i onih koji su „protiv“. Nije niti Hrvatska toga pošteđena, pa tako imamo one koji su „za“ i to su uglavnom svi naši predstavnici u EU. No, postoje i oni koji su protiv.
    HTV je čak organizirala i malu debatu u svezi TTIP i dakako imala nazočne koji su „za“ i „protiv“. Kao i uobičajeno, baš nikoga nije bilo tko bi bio nazočan kao ekonomist ili stručnjak za međunarodno gospodarstvo. No, hajde ostavimo to po strani. Propuste čine svi, a jedan više ili manje neće bitno ništa promjeniti.
    Činjenica je da postoji potreba za TTIP ugovor o slobodnoj trgovini i slobodnom kretanju investicija između EU i SAD-a. Ne, to nije „jednostrana potreba“, dakle potreba koju protežiraju SAD-e, kako se nastojalo prokazati od strane protivnika TTIP. Ovo je potreba s obje strane Atlantika. Dovoljno je spoznati samu činjenicu da je iznos izvoza iz EU u SAD-e preko 2 tisuće milijardi Eura, a da je sa druge strane izvoz SAD-a u EU nešto ispod 1.9 tisuća milijardi Eura!

    Dakle radi se o vanjskotrgovinskom iznosu od blizu 4 tisuće milijardi Eura! To nije mali iznos, a dapače EU ostvariva suficit. Naravno, to opet ne znači i da će sve pojedine članica EU ostvarivati suficit u vanjskoj trgovini sa SAD-om.
    Protivnici TTIP uglavnom se nalaze u SAD-u! Manji broj je u EU. Razlog je što su SAD-e ugovorom o slobodnoj trgovini sa Kanadom i Meksikom u biti pretrpjele gubitak, točnije SAD-e su ostvarile deficit u vanjskoj trgovini sa tim zemljama. No, upravo u tomu treba vidjeti i šansu za EU! Naravno pitanje je zašto onda SAD-e žele takav isti ugovor sa EU?
    Naime, očito SAD-e žele podići konkurentsku sposobnost američkog gospodarstva, jer ono više nema dominantnu ulogu u svijetu kao prije. EU gospodarstvo dapače iskazuje daleko višu konkurentsku sposobnost nego SAD-ea o čemu govore i podatci i sigurno će u jednom slobodnom prometu robe i kapitala imati početnu prednost. Hoće li je znati i zadržati, to će ovisiti o onima koji budu EU strateški vodili u budućnost.
    Sličan ugovor ovom TTIP već postoji i sklopljen je između Kanade i EU, poznat kao CETA. TTIP ugovor biti će vrlo sličan tom ugovoru i upravo CETA je neka vrsta smjernice za TTIP ugovor. Pitanje koje se samo od sebe nameće u ovom trenutku jeste dugoročno strateško značenje ugovora TTIP i to skupa sa CETA ugovorom.
    Vrijeme bipolarnog svijeta je prošlost i to ne samo kao bipolarnost, nego i suštinski. Sva „pravila igre“ koja su stvorili i slijedili „velikani“ između sebe, SAD-a i SSSR-a, danas više NE vrijede. Dolazak Putina na vlast u Rusiju, ponovno je restaurirao odnose „zapada“ i „istoka“, ali ovaj puta u jednom drugačijem ozračju. „Ravnoteža straha“ ne postoji kao čimbenik „stabilnosti“, već je uspostavljena „NEravnoteža straha“! Otvorena AGRESIJA Rusije prema Ukrajini jasno je stavila do znanja da ugovori sa Rusijom od sada predstavljaju samo „papir“ koji služi svrsi samo toliko dok su u interesu Rusije! Ukoliko su ti interesi i u primisli „ugroženi“ to je odmah otvoreni „poziv“ na agresiju prema bilo komu, a posebice prema slabijem! Ugovor iz Budimpešte od 1994 godine o jamstvu suvereniteta Ukrajine, sklopljen između Rusije, Britanije i SAD-ea danas je mrtvo slovo na papiru i vrijedi jednako koliko i Chamberlenov sporazum o Sudetima iz 1938. godine sklopljen u Minhenu.
    Upravo ta promjena stavila je do znanja čitavoj EU i SAD-u o postojanju njihovu CJELOVITE ugroze od strane Rusije! Pri tomu je ugroza EU na znatno višoj razini od SAD-a. NATO kao obrambena vojna organizacija očito više ne može biti postavljena kao do sada, jer je „NEravnoteža straha“ previsoka. EU kao cjelina nije sposobna skrbiti o vlastitoj sigurnosti, a oslanjanje na SAD-e jednostavno NIJE dostatno i zbog toga je tako snažna ta „neravnoteža straha“! Stoga je krajnje potrebito za EU i SAD-e, ekonomski dodatno ojačati i time ojačati obrambenu moć.
    „Duhovi prošlosti“ prvog i drugog svjetskog rata moraju biti manje od duhova, a države kao Francuska, Njemačka u Europi, te Japan u Aziji moraju biti opet vojne sile! Francuska i Njemačka moraju biti nositeljice obrambene moći NATO-a u EU, a za to je potrebna znatno jača ekonomska snaga nego je trenutno posjeduju. Amerikanci su poznati po tomu što su i pred drugi svjetski rat financijski obračunali ODMAH troškove rata i to još 1940 godine. Jednostavno su obračunali koliko će SAD-e koštati uključivanje u drugi svjetski rat i došli do iznosa od minimalno 200 milijardi ondašnjih dolara. No, rat ih je financijski koštao 340 milijardi dolara!
    Ovo nije danas pred ratno vrijeme, ali može lako postati i jeste vrijeme kada se od ruske ugroze mora otvoreno braniti. Visoka energetska ovisnost EU od Rusije, učinila je njezino gospodarstvo posve „invalidnim“. Zbog toga su i krajnje debilna stajališta protivnika korištenju energetskih izvora hrvatskog Jadrana za potrebe EU!
    Rusija je više nego očito iskoristila upravo tu energetsku „invalidnost“ EU u agresiji i okupaciji dijela Ukrajine na način da se EU nije usudila niti metka poslati u Ukrajini! Kontroverza Ukrajine je što njezina vojna slabost pokazala i slabost NATO organizacije u EU! Bit kontrovereze je što EU nije NIKAKVIM ugovorom izravno vezana za očuvanje suvereniteta Ukrajine, a upravo preko Ukrajine i dolazi ugroza za EU! Dakle, interes EU daleko je više vezan za suverenitet Ukrajine, nego je to jednoj Britaniji kao potpisnici ugovora iz 1994 godine! SAD-e s druge strane, skupa sa Britanijom našle su se u situaciji kao i kada su Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj 1939. godine nakon njemačke agresije na Poljsku temeljem vojnog ugovora. Francuska i Britanija tada doista nisu bile spremne za rat i nisu mogle UOPĆE pomoći Poljskoj ili izvršiti agresiju na Njemačku u bilo kom smislu, kao kaznu zbog njemačke agresije na Poljsku! Temeljem tog povijesnog iskustva SAD-e i Britanija nisu objavile rat Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, makar su to ugovorom iz 1994 godine doista bile OBVEZATNE!
    Stoga, za odvraćanje Rusije od daljnjih planova osvajanja, EU mora ekonomski ojačati, moraju i    SAD-e ekonomski ojačati. Samo tako će i vojna moć NATO ojačati unutar EU! Sve to skupa čini poticaj za TTIP.
    Stoga ugovor TTIP nije pitanje tek pukog financijskog dobitka za istočnu ili zapadnu stranu Atlantika, već pitanje opstanka s obje strane Atlantika. Ekonomsko povezivanje Rusije kao energetske baze budućeg gospodarskog razvitka Kine i istodobno kineske sve otvorenije i agresivnije pretenzije prema susjednim zemljama jasno stavljaju do znanja i EU i SAD-eu potrebu za jači ekonomski, tehnološki i vojni napredak! Ne službeni ekonomski pakt Rusije i Kine očito je usredotočen podržati individualne agresivne namjera svake od tih država. Za sada vojno strateški interesi ova dva diva, Rusija i Kina nisu u konfliktu, što opet ne znači da ne mogu biti. No, ta dva diva ekonomski se objedinjuju i tim objedinjenjem jasno daju do znanja da su dva čimbenika koja će gutati doslovce baš SVE pred sobom bez milosti!
    Na koncu treba odgovoriti i na pitanje treba li Hrvatska podržati TTIP ugovor? Ne dvojbeno odgovor je DA! Sada smo u EU i njezina ugroza je i hrvatska ugroza. Sadašnja ekonomska situacija je loša za Hrvatsku. Može li ekonomski za Hrvatsku biti gore od ovoga sada, zvuči tragikomično ali doista NE može. Stoga ovaj TTIP ugovor ne može uništiti hrvatsko gospodarstvo, jer je već uništeno. Može li mu onda pomoći…, pa možda i može!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: PREMALO I PREKASNO OD MINISTRA LALOVCA.


    LALOVAC 1
    Nakon pravorijeka Vrhovnog suda RH, ministar Lalovac se konačno „probudio“ iz švicarskog sna. Narod bi rekao „bolje ikad, nego nikad“, ali ovo ministrovo „buđenje“ svodi se samo na najavu nekog novog zakona koji će biti, nešto što niti sam ministar ne zna opisati.

    Naime, ministar se sada obrušio na banke kao vrelo financijskog zla, te se navodno stavlja na stranu dužnika!? Koliko jučer bio je „neutralan“ u sporu dužnika i banaka i skupa sa bankama najavljivao povlačenje iz pregovora dužnika i banaka. Sada suprotno tomu, ministar najavljuje već poznatu sintagmu, „ili mi ili oni“, ali ovaj puta „oni“ su banke. Dakle što to ministar Lalovac kani učiniti?

    Ovdje treba prihvatiti odmah dvije činjenice, a koje ministar nije niti spomenuo. Prva je iznos tečajnih razlika koje trebaju biti isplaćene bankama zbog odluke vlade o „zamrzavanju“ tečaja Franka. Od dana kada je tečaj zamrznut pa do danas, iznos tečajnih razlika obračunatih na kreditna dugovanja viši je od iznosa svih valutnih pričuva koje ima država Hrvatska u HNB-u!

    Pravorijek Vrhovnog suda RH daje za pravo bankama i one će sada nastojati svoje pravo na isplatu tečajnih razlika i ostvariti kod dužnika. Kreditni dužnici jednostavno NEMAJU taj novac, pa će se banke okrenuti jamcu svih kreditnih obveza, a to je država Hrvatska i njezina financijska institucija HNB. No, niti HNB nema toliki iznos novca u pričuvama!

    Lalovac je toga izgleda postao svjestan tek sada, unatoč recimo upozorenju o tomu, koje sam napisao još 20. siječnja ove godine u ime HSP-a i bilo je prenešeno u brojnim tiskovinama i na web portalima.

    Druga bitna činjenica jeste NE stručni pravorijek Vrhovnog suda RH, jer su „švicarski krediti“ očiti primjer NIŠTETNIH lihvarskih kreditnih ugovora koji su dobili pravnu valjanost.

    Naime, Vrhovni sud utvrdio je valjanost kreditnih ugovora po kojemu se dužnik koji izvršava redovito svoju kreditnu obvezu, suočava sa neprekidnim rastom same glavnice duga i mjesečne rate oplate kredita.

    Kako sam i prije navodio ovo je doista ŠKOLSKI primjer ništetnog lihvarskog ugovora, jer uredni dužnik NE može i NE smije biti doveden u financijski bankrot. Ovakav ugovor istovjetan je mafijaškom „kamatarenju“, a što se neprekidno događa u Hrvatskoj i odnosi sve više i više života od kamatara do dužnika.

    Ministar Lalovac doista NEMA u „rukavu“ nikakav zakon koji bi riješio spor dužnika i banaka. Imao je i više nego dovoljno vrijeme od siječnja ove godine do danas napraviti zakon o stambenom kreditiranju kakav želi! No, zakon o stambenom kreditiranju može se donijeti samo vezano za buduće kreditne ugovore. Nikako ne može biti „retroaktivan“, odnosno sprovediv na već odobrene kredite!

    Ukoliko bi ministar tako što i učinio, takav zakon pao bi na Ustavnom sudu RH. Poznavajući sadašnju vladu i brojne zakone koji su bili slani u proceduru, a bili su što bi narod rekao „bez glave i repa“ pa ih Ustavni sud odbacivao, onda ne treba čuditi ukoliko se još jedan takav zakon pojavi. Zakon je najavljen nakon ljetne stanke u Saboru. Opravdano se može postaviti pitanje, pa zašto to ne učine odmah?
    Zato što ministar nema čak niti nacrt zakona, a i sam je s druge strane duboko svjestan, kako se novi zakon o stambenom kreditiranju neće moći primijeniti na već odobrene kreditne ugovore. Ministar Lalovac sada samo pokušava malo „pogurati“ banke u iznalaženju riješenje. Točnije rečeno, prijeti bankama praznom puškom!

    Istodobno na hrvatskoj sceni rasplamsala se „bitka“ prijeti li ili ne prijeti bankrot RH!? Tako vlada RH preko ministra Grčića poziva Hrvate da ne vjeruju nikomu, osim njima! Ministar Lalovac po tom pitanju nije previše glasan, a daleko više se to pitanje odnosi na njega! No, vlada sugerira Hrvatima čak i koje inozemne stručnjake trebaju slušati i koje ne! Opovrgavaju bankrot „visokim“ postotcima navodnog rasta BDP od „čak“ 0,1% i navodno rastom zaposlenosti od „čak“ 0,2%.

    Poslodavcima je također jasno kako se bankrot približava sve većom i većom brzinom, pa su izišli u javnost sa 16 pitanja za sadašnju i buduću vlast i od tih odgovora po njima navodno ovisi ekonomska budućnost Hrvatske! Vlada se odmah osjetila pogođenom sa pitanjima HUP-a, dok HDZ „likuje“! SDP neće niti pokušati pružiti odgovor, dok će HDZ to „rado“ učiniti nakon izbora!

    Došao je i inozemni ekonomski stručnjak dr. Stiglitz, te je i on upitan prijeti li Hrvatskoj doista bankrot? No, unatoč svoj njegovoj zasluženoj reputaciji, ali u razgovoru za HRT samo nam je svima otkrivao toplu vodu! Možda on doista nije ni želio ništa konkretno reći, ali iz nastupa dr. Stiglitza baš ništa konkretno nije predloženo ili bar spoznato za Hrvatsku!

    Pojavili su se i naši ekonomski stručnjaci dr. Šonje i dr. Tica i obojica su praktično potvrdila moje stajalište u ime HSP-a o brzini i neminovnosti bankrota „ukoliko se nešto USKORO ne promjeni“!

    Naravno, svi dobro znamo da se baš NIŠTA neće promjeniti USKORO, a financijski kolaps sve je bliži i bliži!
    Dakle, posve je jasno da se Hrvatska sve brže i brže približava bankrotu, dok se vlada drži poput voštane figure, koja je od sve silne brige, tek najavila kako će nakon ljetne stanke navodno promjeniti Zakon o stambenom kreditiranju.

    Kod Engleza postoji jedna izreka „too little too late“, a doslovce se odnosi na sadašnju hrvatsku vladu i znači premalo i prekasno!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: BANKOVNI SLOM DOLAZI JOŠ OVE GODINE ZATO ŠTO SE HNB DRŽI KAO VLADINA “PUDLICA”.


    HNBSaga sa kreditima vezanih za tečaj švicarskog franka se nastavila. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je pravorijek u korist banaka u sporu između udruge „Franak“ i hrvatskih banaka. Prva je presuda bila u korist dužnika, a sada je u korist banaka. Naravno, veliko je razočarenje među kreditnim dužnicima i osjećaju se „prevarenim“ i „izdanim“ od strane hrvatskog pravosuđa! Banke naravno imaju razloga za „slavlje“, dok se Hrvatska Vlada pravi „nevještom“ i „iznenađenom“ s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Dakako, dužnici najavljuju daljnju pravnu bitku i to ovaj puta pred međunarodnim sudištem. Sve skupa nakon presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužnička kriza se samo još više produbila. Dakle, zašto je Vrhovni Sud donio ovakav pravorijek i gdje je izlaz?

    Činjenicu koji niti jedan Hrvatski državljanin nikad ne treba smetnuti sa uma vezano za hrvatsko pravosuđe, jeste „sklonost“ političkoj vlasti. Posebice kada se govori o sudskim sporovima koji izravno utječu na političku vlast u bilo kom smislu. Naravno, ne trebamo se pitati zašto je to tako, jer jednostavno znamo da je komunistička prošlost ostavila dubok trag na hrvatsko pravosuđe.

    Jednostavno, pravosuđe je uvijek bilo samo formalno sredstvo torture u rukama komunističkih vlastodržaca! Upravo ta „slabost“ pravosuđa ostala je do danas nazočna. Već smo svi mogli vidjeti pravorijeke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su najblaže rečeno bili „čudni“!
    Razlog zbog čega u pravorijeku Vrhovnog suda treba vidjeti „sklonost“ Vrhovnog suda prema političkoj vlasti, upravo je činjenica što je Vlada najavljivala „POVLAČENJE“ iz pregovora između banaka i kreditnih dužnika!

    Kako sam i ranije već pisao, kreditni dužnici tražili su preobrazbu kreditnih ugovora, tako što više neće imati nikakvu valutnu klauzulu. Upravo taj zahtjev kreditnih dužnika iz „Franka“ je nešto što DOISTA izlazi izvan svih okvira pregovaranja. Naime, kreditni dužnici mogu pregovarati, mogu tražiti izmjenu kreditnih uvjeta, reprogramiranje dugova, ali NE mogu VODITI MONETARNU POLITIKU!

    Valutna klauzula Kune vezana je za Euro i SVI pregovori su morali biti završeni sa vezivanjem kredita za klauzulu prema Euru i novim kamatnim stopama.

    Sadašnja presuda u potpunosti „abolira“ i Vladu i HNB od bilo kakve odgovornosti za krizu s kreditima vezanim za Franak! Vlada se svo vrijeme držala kao „treća strana“ koja sa kreditnom krizom nema nikakve veze, a što je doista glupost!

    Upravo je Hrvatska Vlada NAJODGOVORNIJA za nastalu dužničku krizu! Istodobno HNB se držao i još uvijek drži poput Vladine „pudlice“ koja čak niti zalajati ne zna!
    HNB je institucija koja VODI monetarno kreditnu politiku Hrvatske i doslovce SPROVODI ekonomsku politiku Hrvatske Vlade kroz svoju monetarnu politiku!

    Dakle, onog trenutka kada su kreditni ugovori vezani za tečaj Franka odlukom Vrhovnog suda postali VALJANI, praktično su JEDINO i SAMO KRIVI dužnici! Vlada je ovakvom odlukom dala do znanja kreditnim dužnicima kako se sama Vlada može potpuno „elegantno izvući“ iz ove krize i jedini koji će platiti bankovne LIHVARE jesu sami dužnici. Drugim riječima, ukoliko dužnici proglase osobni bankrot NIKOGA u državi neće biti briga za to i upravo je to poruka iz pravorijeka Vrhovnog Suda Hrvatske!
    Osobni bankroti dužnika su sada posve NE izbježni! Banke neće moći naplatiti dugovanja dužnika prodajom njihove pokretne i ne pokretne imovine, jer jednostavno nema kupaca. Banke će posve opravdano zatražiti isplatu dugova od Hrvatske Vlade!

    Problem Hrvatske Vlade je u tomu što ona jamči valutnom klauzulom isplatu svih kredita kroz instituciju HNB! Odnosno, vlada će trebati smanjiti monetarne pričuve koje ima u HNB-u i isplatiti dugove dužnika koji su bankrotirali! Ono što se već zna ukupni iznos kreditnih dugovanja vezanih sa valutnom klauzulom za tečaj Franka, viši je od cjelokupnog iznosa monetarnih pričuva Hrvatske.

    „Kratkovidna“ politika SDP očito stoji na stajalištu „mi ćemo sve skupa ubrljati do kraja, pa kad mi odemo onda neka nova vlast radi što zna i na koncu ćemo se ismijavati sa njima“!

    Drugačije rečeno, učinit će što gore to bolje kad odu sa vlasti! Međutim, ovo više nije pitanje tko jeste ili tko nije kriv, već jednostavno odlazi cjelokupna država u bankrot poput Grčke!

    Kako bih se što preciznije izrazio, sadašnja situacija je slična onoj iz doba hladnog rata, kada je posve bilo NE bitno tko bi prvi potegao nuklearne rakete, „dobri“ ili „loši“ dečki, jer bi baš svi skupa nestali!

    Tako je i sada sa Hrvatskom, bankrot donosi KATASTROFU ZA SVE. Ono što je zapanjujuće i mora baš svakog hrvatskog državljana ostaviti bez teksta i glasa, upravo je takva bešćutnost sadašnje vlasti!

    Suci Vrhovnog suda nisu čak niti svjesni razine svoje odgovornosti, kada sud donosili pravorijek gdje su ULIZUJUĆI se Vladi doslovce ŠTITILI LIHVARE u njihovoj PLJAČKAŠKOJ kreditnoj politici koja cjelokupnu zemlju dovodi u totalni bankrot!

    Ono što je preostalo ne samo kreditnim dužnicima nego i svim Hrvatskim državljanima je doista – Vjerujem u Boga oca svemogućeg!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr. Tihomir Janjiček: HRVATI ŽELE EURO, EVO ŠTO ĆE SE DOGODITI AKO SE EURO SLUČAJNO UVEDE.


    prosvjedi grčka

    Hrvatska Predsjednica potakla je pitanje koje ne silazi sa dnevnih tiskovina u Hrvatskoj. Naime, Predsjednica RH najavila je „uvođenje Eura“ kao hrvatske valute umjesto Kune do 2020. godine!
    Brojne tiskovine i web portali odmah su se dali na posao i napravili ankete za javnost, žele li Hrvati Euro ili Kunu kao hrvatsku valutu.

    Nije tajna, ali većina anketa pokazuje većinsku želju Hrvata za Eurom kao nacionalnom hrvatskom valutom. Postavlja se opravdano pitanje zbog čega?

    Odgovor na ovo pitanje treba tražiti u stajalištu javnosti o dvije stvari. Jedna je krediti u Francima ne bi nikad ni postojali, pa samim time niti sadašnja dužnička kriza. Druga je to što većina misli kako bi Hrvati imali povoljnije uvijete kreditiranja nego što imaju sada. Dakle, to je od prilike stajalište Hrvata, ali ostaje pitanje koliko su ovakva stajališta doista opravdana?

    Krediti u Francima su nuđeni u Hrvatskoj po IZRAVNOJ želji i poticaju inozemnih političkih struktura! Recimo austrijska vlada je podržavala poslovnu politiku njezinih banaka i ponudu kredita u Hrvatskoj koji su vezani tečajem za Franak! Uostalom, kada je Mađarska prva rekla “ne“ takvim kreditima, politički pritisak je odmah uslijedio i to od vlada svih država čije su banke nudile takve kredite! Dakle, ta kreditna politika vezanosti valute prema tečaju Franka u potpunosti je podržavana od strane država iz čijeg prostora je dolazila takva banka!

    Dakle želja austrijske vlade ili neke ine, JESTE bila na izvlačenju što veće svote novca od Hrvata i posljedično tomu i valutnih pričuva u Eurima! Očito su vlade EU država vidjele tu kreditnu politku kao sredstvo sprječavanja bankrota njihovih monetarnih i financijskih sustava i onda nisu prezali od lihvarskih kredita prema siromašnim članicama EU!

    No, sve i da smo imali Euro kao nacionalnu valutu to nikako NE znači da ponuda kredita vezanih tečajem prema Franku ne bi bio ponuđen na hrvatskom tržištu! Nuđeni su takvi krediti recimo i u Austriji od strane doista švicarskih banaka, ali su bile upućene preporuke austrijske središnje banke pučanstvu, NE ulaziti u takve kreditne ugovore. Sa druge strane, Hrvati su „natjerivani“ na kredite vezane za tečaj Franka, tako što nije postojalo druge opcije! Kreditni službenici u hrvatskim banka su još i dodatno uvjeravali kupce kredita kako je to upravo najpovoljnije riješenje za njih!

    Rezimirano rečeno, sve da je Hrvatska i imala Euro kao nacionalnu valutu, krediti vezani za tečaj Franka bili bi nuđeni na hrvatskom tržištu bilo kako bilo! Guverner Vujčić bi se i u tom slučaju kao i sada samo loše IZGOVARAO svojom vidovitošću od prije 10 godina i tobožnjeg upozoravanja javnosti bez ikakvih nakana!

    Kada je u pitanju kreditna politika i bi li Hrvatska imala povoljnije kredite od sadašnjih, onda odmah treba reći NE! Naime, niti unutar EU nije „jedinstvena“ kreditna politika. Kamatne stope su manje više slične u cijeloj EU, jer njezina uloga je kontrola novčane mase u opticaju, odnosno pojednostavljeno rečeno količina novca. No, ostali elementi kreditne politike, kao što je iznos sume gotovinskog pologa, vrijeme otplate kredita, zajamčenost kredita, namjena kredita i svi ti dodatni uvjeti kreditiranja razlikuju se od zemlje do zemlje! Dakle, ne bi bili ništa bitno povoljniji uvijeti kreditiranja nego su sada! U Hrvatskoj bi najvjerojatnije bio zahtjev za 30% gotovonskog pologa od iznosa traženog kredita! Uvjeti kreditiranja bi opet bili nepovoljni po Hrvate toliko koliko bi se mogao održavati monetarni sustav Hrvatske.

    Treba imati na umu još jednu važnu stvar, a to je politički i ekonomski pritisak EU na prezadužene zemlje i primjer Grčke u smjeru rezanja državne potrošnje, koja izravno pogađa životni standard svih Grka! Prosvjedi na ulicama Atene koji su viđani na TV zaslonima, bili su upravo posljedica toga.
    Neka se nitko ne zanosi, Hrvatska je isto tako izložena sličnom političkom i ekonomskom pritisku, pa su zato uvećane trošarine na cigarete, porez na gorivo i slično! Znači, „socijala“ nije rezana izravno, već posredno s višim cijenama najvažnije robe za široki puk, a to su gorivo i cigarete!

    Ostaje još samo jedna sitnica, a to je kada bi se ipak malo „zaigrali“ sa pitanjem „što bi bilo kad bi bilo“, odnosno što bi bilo kada bi od sutra doista Hrvatska započela sa uvođenjem Eura?
    EU i njezina ESB znaju da je Kuna doista PRECIJENJENA u tečajnom smislu. Sav dosadašnji pritisak koji se činio na Hrvatsku je „vraćanje kotačića“ unazad! „Oprost dugova“ bio je „blagoslovljen“ od EU!

    Smanjenje kupovne moći Hrvatskog puka kroz lihvarske kredite u Francima također! Takvi potezi ne mjenjaju stopu inflacije, točnije nemaju utjecaj na rast inflacije, ali smanjuju kupovnu moć puka! Time se otvara prostor za veći priljev novca u državni proračun i uravnoteženje državnog proračuna koji je debelo u minusu!

    Znači, kada bi Hrvatska recimo danas započela sa uvođenjem Eura, onda se ne bi imalo vrijeme na raspolaganju za „prilagodbu“ već bi se moralo odmah djelovati. To znači da bi najvećim dijelom kod cijena roba na cjenicima bila samo izbrisana oznaka „Kn“, pa zamijenjena sa oznakom „€“, dok bi plaće i svi prihodi bili PRERAČUNATI tečajem koji je vrijedeći. Time bi se VIŠESTRUKO umanjili prihodi Hrvata i država bi došla u „makroekonomsku ravnotežu“, ako ne baš trajnu, ali ono privremenu od bar godinu dana! Druga je stvar kako bi Hrvati u tom slučaju regairali!?

    Kao Hrvat mogu reći da smo mi vrlo „trpeljiv“ narod, uostalom istrpjeli smo jednog Sanadera 6 godina, Mesića 10 godina, Milanovića 3 i pol godine (do sada), Josipovića 5 godina, ali još znatno veći pad životnog standarda od onog koji nam se dogodio od 2008 godine do sada sigurno ne bi!
    Možda zvučalo malo „preoštro“, ali bi zasigurno bilo i „oluje“ i „bljeskova“ i „mimohoda“ u svim hrvatskim gradovima!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: HRVATSKO GOSPODARSTVO U OČIMA EU.


    SONY DSC
    Europsko povjerenstvo donijelo je prosudbe o stanju u hrvatskom gospodarstvu i mogućnostima izlaska iz višegodišnje recesije. Između ostalog najavljena je „mogućnost“ rasta BDP od tek možda 0,3%. Upravo na ovoj najavi mogućnosti, temelji se sav optimizam SDP i njegovih satelit strančica. Nastoje tu tek puku najavu predstaviti kao grandiozni uspjeh. Izvješće povjerenstva EU o stanju hrvatskog gospodarstva potakla me je pogledati detaljnije što je doista rečeno i imaju li prije svega Hrvati razloga radovati se tom izvješću, a ne samo vladajuća kasta.

    Prije svega kao doktor ekonomskih znanosti odmah na početku mogu reći, da svaki puta kada se susjedstvo neke države ekonomski oporavlja, ili bilježi ozbiljnije postotke rasta BDP-a, tada i ta konkretna zemlja može imati pozitivnih utjecaja po njezino gospodarstvo. Upravo tako nešto se može dogoditi i Hrvatskoj, ali su šanse za tako nečim doista više nego mizerne. Razlog tomu treba tražiti u tomu nešto više stope rasta BDP u EU imat će zemlje sa kojima Hrvatska ima vrlo slabe ekonomske veze, kao što su Irska, Malta, Poljska. EU očekuje njihove stope rasta nešto iznad 3%. Države koje se nalaze u Hrvatskom susjedstvu i sa kojima imamo nešto jače ekonomske veze, kao Austrija i Italija imat će stope rasta tek između 0% i 1%. Slovenija i Mađarska bi trebale postići stope rata BDP nešto iznad 2%. Dakle, zemlje koje su nam u okružuju ne mogu postići visoke stope rasta, a utjecaj upravo tih zemalja bi trebao u eknomskom smislu imati presudno djelovanje za hrvatsko gospodarstvo.

    Drugim riječima, kada bi stope rasta u susjednim zemljama bile oko 5% to bi imalo doista ozbiljniji utjecaj na hrvatsko gospodarstvo,  jer naša gospodarska kriza jako „duboka“. Stoga hrvatsko gospodarstvo neće ni osjetiti tih 1% ili 2% rasta BDP iz susjedstva!

    Međutim ovom prigodom dat ću točna pojašnjenja izvješća EU, upravo kako ne bi bilo praznih priča sa kojim uglavnom barata sadašnja vlast, nadajući se kako će sa njima ostvariti ostanak na vlasti.

    Povjerenstvo EU smatra četiri ključne točke zbog slabog gospodarskog oporavka Hrvatske. To su sporo restrukturiranje poduzeća, slaba vanjska konkurentnost, rastući dug države i rastući dug kućanstva i poduzeća.

    Naravno svatko će reći, a što je to „restrukturiranje“ gospodarstva, pa se onda uvijek počne razmišljati o vlasničkoj strukturi, a to doista nema nikakve veze u ovom slučaju. Struktura hrvatskog gospodarstva razmatra se sa stajališta industrija koje predstavljaju neku vrstu uskog grla.

    Tu spadaju industrija električne energije, industrija nafte i plina, željeznice i telekomunikacije. Upravo ove četiri industrije predstavljaju usko grlo za rast proizvodnje bilo kog oblika. Hrvatska uglavnom uvozi električnu energiju.

    Nafta i plin nisu dostatni iz vlastitih izvora, a s druge strane postoje visoko otpori u zemlji prema korištenju mogućih izvora nafte i plina iz Jadrana. Prema tome ova tri oblika energije ključna su za rast proizvodnje svakog gospodarstva.

    Željeznica je u katastrofalnom stanju, a upravo ona u suvremenom svijetu igra ključnu ulogu u prijevozu robe, ali i zaposlenika. Naime svaki rast proizvodnje zahtjeva ozbiljnije korištenje željeznice, a to je u hrvatskom slučaju praktično ne moguće.

    Konačno telekomunikacije su još uvijek vrlo ne razvijene, ili drugim riječima primjena računalne tehnologije sa suvremenim računalnim programima praktično ne postoji. Dovoljno je prisjetiti se doista „banalne“ stvari, kao što je „inventura“ robe koja se u rgovinama obično čini na početku kalendarske godine.

    To dovoljno govori da ne postoji mrežni računalni sustav, koji bi omogućili da nakon „skeniranja“ svake robe, automatski se vrši promjenu stanja na pričuvama robe, kako lokalnom, tako i središnjem skladištu. Dakle i kod trgovačkog poduzeća, ali i kod proizvođača, što bi omogućilo učinkovito upravljanje pričuvama. Na žalost Hrvatska je još jako daleko od toga.
    EU isto tako zabrinjava stanje na tržištu poslova. S jedne strane se gomila broj „ranjive radne snage“, a to su uglavnom mlade osobe i bez iskustva. Obrazovni sustav im ne omogućuje prikupljanje početnog profesionalnog iskustva radi lakšeg iznalaženja posla.

    Sa druge strane, radna snaga koja je iznad 40 godine života doslovce se ODVRAĆA od sudjelovanja na tržištu poslova i traženja posla. Dok EU nastoji produljiti radnu dob za sve osobe, dotle se u Hrvatskoj nastoji sve odgurati u mirovinu već sa 40 godina. Mogućnosti zapošljavanja mlađih osoba su praktično ne moguće!
    Europsko povjerenstvo jasno upućuje i na administrativnu ne učinkovitost institucija države. Naime, novac iz EU fondova se loše koristi iz razloga što su institucije vlasti u ne mogućnosti to učiniti.

    Djelovanje županijske i općinske vlasti je ZANEMARIVO u mogućnosti dobijanja novca iz EU fondova. Središnja vlast je ta koja kontrolira sve pristupe fondovima EU, ali nema nikakvog ekonomskog programa koji bi riješavao gore navedene strukturne probleme i u čije riješavanje bi MORALE biti uključene i županije! Zato što puno bolje poznaju stanje na vlastitom terenu. Upravo novac iz EU fondova JESTE namjenjen strukturnim promjenama u gospodarstvima zemalja EU, a tu je i Hrvatska.
    Stoga ako se ovo ima u vidu onda još jače dolazi do izražaja sva DEBILNOST u nastupu ministra Marasa koji poziva ljude da koriste novac, ako imaju ideju što bi učinili. Međutim, „ideja“ ne dolazi sama od sebe, već treba poticaj kojeg NEMA!

    Isto tako sve i kada bi se pojavio veliki broj osoba sa idejama nikako ne znači da bi ostvarenje tih ideja bilo pozitivno po gospodarstvo! Zbog toga su sigurno Marasovi pozivi krajnje NE učikoviti i bilo bi dobro kada bi država obznanila koliko je ideja započeto s provedbom nakon „pozivnice“ sa  TV-a, a koliko prije „umilne“ Marasove face!
    EU zabrinjava i stalno djelovanje države na financijski sustav. Posebice ih zabrinjava zamrzavanje tečaja Kune prema Franku. Nije EU protiv djelovanje države, već je daleko više za jedno pravno i sustavno djelovanje države, a ne „ad hoc“ djelovanje koje je ne predvidivo i izaziva ne stabilnost cijelog sustava.
    Financijski sustav u svom djelovanju opterećen je i brojnim pravilima i obvezama prema zaposlenicima. Tako se spominju i visoke otpremnine kod osoba koje izgube posao. To djeluje na ne učinkovito zadržavanje zaposlenih u poduzeću, jer se poslodavcu više isplati zadržati osobu na poslu i isplaćivati nisku plaću, nego isplatiti visoku svotu otpremnine. Stoga je i mobilnost radne snage znatno sužena.

    Preslojeviti socijalni sustav omogućava poticanje na rano umirovljenje, a sa druge strane dinamika plaća na makroekonomskoj razini nije uopće usklađena sa makroekonomskim kretanjima.

    Dugovi u gospodarstvu nisu riješeni „predstečajnom nagodobom“, a kao najNEzaštićeniji se spominju vjerovnici. Naime, oni su jedini koji na koncu plaćaju najvišu cijenu tim zakonom. Pravni sustav je OČAJNO ne učinkovit u sferi financijskog poslovanja.

    Državna poduzeća su još uvijek pravno u povoljnijem položaju od privatnih. Sa druge strane, privatna poduzeća opstaju samo na tržištima na kojima imaju monopol. Sve to skupa ograničava razvitak tržišta u smislu jačanja konkuretnosti, ali i rasta BDP-a. S tim u vezi je i niska konkuretnost na vanjskom tržištu.

    Monopolni položaj na nacionalnom tržištu ne potječe privatna poduzeća na izlazak na vanjsko tržište, gdje konkuretnost vrlo snažna. No, za EU su prevelika fiskalna opterećenja izvoznika dodatak u potpunosti sputava svaki mogućnost nastupa na tržištu EU.
    Na koncu, povjerenstvo EU smatra kako je zdravstvo zasigurno najveći izvor budućih financijskih nestabilnosti. Naime, galopirajući rast dugova zdravstva zahtjevaju bilo kako svoje pokriće, a cijelokuni financijski sustav to jednostavno više nije u stanju. Država sa druge strane ne poduzima NIKAKVE mjere za obuzdavanje rasta troškova zdravstva.
    Dakle, ovo su zaključci povjerenstva EU o gospodarskom stanju Hrvatske. Ako se dobro pogleda sve gore navedeno, može se reći kako je doista realno ocijenjeno stanje hrvatskog gospodrastva. Problemi su više nego OGROMNI! Jasno je i da je sadašnja vlada, ali i one prijašnje profućkali ne samo povjerenje, nego i vrijeme za koje su mogli djelovati i poboljšati sveopće gospodarsko stanje. Neminovno nam se nameće pitanje, pa imamo li onda razloga poput SDP-a „radovati“ se MOŽDA mogućem gospodarskom rastu od 0,3%?
    Odgovor je vrlo jednostavan, trebamo se radovati jednako koliko i kad vidimo umilnu facu ministra Marasa!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • NEMA ZORE, NEMA DANA, DOK JE BORISA I ZORANA


    Hvala Predsjednici na lijepim željama i poticaju za optimizam. No, sve dok nam „dvojac bez kromilara“ svima pjeva „ne dam se, ne dam minjat“ za Hrvatsku nema zore i nema dana!SONY DSC
    Hrvatska je ovih dana suočena sa dva posve oprečna stajališta. Sa jedne strane pojavio se OPRAVDANI zahtjev za ostavkom guvernera Borisa Vujčića, zbog doista KRAJNJE ne odgovornog ponašanja u svezi kreditne krize dužnika sa klauzulom prema Franku.

    Sa druge strane, Predsjednica RH najavljuje „optimistično“ uvođenje Eura u Hrvatskoj do 2020 godine. Ovo su dva posve oprečna stajališta i doista je teško naći u povijesti bilo koje države situaciju gdje su vodeći ljudi države tako oprečni u stajalištima. Stoga valja pogledati što je važno u svezi ostavke Borisa Vujčića i onda izjava same Predsjednice.

    Guverner Vujčić doista se ponaša sve više i više IMBECILNO FOTELJAŠKI! Država se nalazi pred potpunim financijskim i monetarnim slomom.

    ISHITRENA odluka Premijera o „zamrzavanju“ tečaja Franka prema Kuni, otvorila je „Pandorinu kutiju“ za špekulacije vezane za plaćanje tečajnih razlika, koje će se akumulirati koncem ove godine. Vlada i guverner NISU do sada u pregovorima uspjeli uvjeriti dužnike iz „Franka“ na konverziju duga po zamrznutom tečaju Kune prema Franku. Tako su ministar financija i guverner najavili povlačenje iz pregovora! Ono što je posve idiotski je uopće i sama pomisao na „povlačenje“ iz pregovora, jer se odluka za rješenje dužničke krize jednostavno MORA donijeti! Dužnici pak ustrajavaju na potpunom dokinuću valutne klauzule, što je NE mogući zahtjev.

    Sadašnji problem u svezi duga vezanog za tečaj prema Franku je taj što NITKO ne može pokriti tečajne razlike! Jednostavno nitko! Monetarne pričuve cijele države NISU dostatne pokriti tečajne razlike! Dužnici su već svi doslovce bankrotirali! Kada bi banke i preuzele baš sve nekretnine i pokretnine za koje su odobrili kredite, ili sa kojima se jamčila isplata tih kredita, jednostavno nema ih kome prodati!

    Ovo je doslovce PAT situacija. Stoga se doista NITKO ne može „povući“ iz sadašnje situacije, jer jednostavno nema se gdje povući! Posebice je imbecilno čuti tako nešto od guvernera HNB-a. Ovo je problem koji mora guverner ODMAH riješiti, jer je isključivo u njegovoj nadležnosti!

    „Proročanstva“ koja je dao još prije 10 godina guverner Vujčić u svezi kredita vezanih za Franak, samo ga još VIŠE čine KRIVIM i ODGOVORNIM za sadašnju situaciju! Boris Vujičić je prije 10 godina obnašao dužnost VICE guvernera HNB-a! Na toj dužnosti bio je od 2000 do 2012 godine, kada je postao guverner! Bio je znači po dužnosti čovjek broj 2 u HNB-u, odmah nakon ondašnjeg guvernera Rohatinskog!

    Guverner Vujčić je dakle IZRAVNI SUKRIVAC sa guvernerom Rohatinskim za dopuštanje kredita vezanih za tečaj prema Franku. Znao je Vujičić što će se dogoditi, ali zbog pohlepe za FOTELJOM niti onda nije imao ljudskog i profesionalnog DIGNITETA! Mogao je i morao još onda podnijeti ostavku, ukoliko se nije slagao sa Rohatinskim. Nije to učinio zbog FOTELJE! Stoga je krajnje GLUPO od samog Vujčića i spominjati svoja „proročanstva“ od prije 10 godina i u tomu vidjeti „razlog“ za ostanak na dužnosti guvernera HNB-a!

    Pozivi na ostavku guvernera Vujčića POTPUNO su OPRAVDANI! Činio je SVJESNO štetu za Hrvatsku od 2000. godine do danas! Svjesno je doveo cijeli monetarni sustav u potpuni bankrot, a znao je za to, najavljivao i još to i učinio! Sada nas sve još i podsjeća na to! To je doista arogantno izrugivanje i pljuvanje u lice cijeloj hrvatskoj javnosti!

    Neka nitko ne dvoji, Vujčićev odlazak sa dužnosti guvernera HNB-a, kako god se dogodio, ostavkom ili smjenom, neće biti tek profesorski povratak na ekonomski fakultet! Borić Vujičić će izravno otići na „odredište elita“, odnosno u Remetinec! To je PRAVI razlog zbog čega Boris Vujčić danas ne odstupa sa dužnosti guvernera! Zna to jako dobro Vujčić, jednako kako je znao i Sanader da mu odlazak sa dužnosti premijera put izravno vodi u Remetinec! Hoće li i Boris Vujčić bježati preko granice kao i Sanader, ostaje nam tek za doznati i ne treba nitko biti iznenađen ako se i to dogodi!

    Izlaz iz dužničke krize je samo jedan, a to je konverzija svih kredita sa klauzulom prema Franku na klauzulu prema Euru, ali sa NADNEVKOM odobrenja kredita i preračunom svih izvršenih isplata! Tek tada će svi dužnici biti jednaki pred zakonom, a opći bankrot izbjegnut! Ta i takva konverzija se NE može postići nikakvim pregovorima sa bilo kime! Premijer Milanović mora donijeti odluku o tomu i guverneru HNB-a naložiti na IZVRŠENJE i to ODMAH! „Zamrzavanje“ tečaja nije bila „državnička“ odluka, kako se hvalisao premijer, već besmislena odluka iz doba „hladnog rata“ čije posljedice ne može platiti cijela Država Hrvatska!

    Što onda reći o najavi Hrvatske Predsjednice o uvođenju Eura u ovakvoj monetarnoj situaciji u Hrvatskoj. Bila je to tek samo puka najava dubokog zaokreta u ekonomskoj politici nakon odlaska NAJŠTETNIJE vlade u Hrvatskoj! Zašto to treba tako shvatiti više je razloga. Ne postoji interes EU za uključivanje Hrvatske u monetarnu uniju, a upravo EU o tomu donosi odluku!

    Euro je još uvijek jako NE stabilna valuta, čiji opstanak niti danas još nije posve izvjestan! Svako dodatno uključivanje neke članice EU u monetarnu uniju, samo bi još više uzdrmao monetarni sustava EU i tečaj Eura! Program QE još nije niti zaživio i tko zna što će biti u konačnici od njega.

    Stoga, hvala Predsjednici na lijepim željama i poticaju za optimizam. No, sve dok nam „dvojac bez kormilara“ svima pjeva „ne dam se, ne dam minjat“ za Hrvatsku nema zore i nema dana!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: U Hrvatskoj treba doći na vlast oporbena stranka sa ozbiljnim ekonomskim programom, za sada to je jedino HSP.


    SONY DSC
    Ovih smo dana mogli biti svjedocima o dva posve različita izvješća o gospodarskom stanju Hrvatske, s jedne strane su domaći izvori i sa druge je EU. Hrvatska je za EU već odavno postala zemlja sa previsokim i stalnim deficitom državnog proračuna. Dakle, postali smo zemlja „financijski slučaj“!
    No, domaća sredstva priopćavanja obasipaju hrvatsku javnost „poboljšanjima” u hrvatskom gospodarstvu, a za koja je hrvatska vlada najzaslužnija. Tako imamo izvješće HNB, koje OPET najavljuje gospodarski oporavak u ovoj godini, unatoč negativnoj stopi rasta u prva tri mjeseca. Što više „hrabro“ se najavljuje „veliki“ oporavak od ČAK 0,2% rasta BDP u 2015. godini, ali za sada je to ipak samo san.
    Istodobno HNB govori o „daljenjem“ padu nezaposlenosti, a koji je doista utemeljen na tek pukom BRISANJU nezaposlenih osoba sa lista HZZ-a. Izbrisani su brojni Hrvati, jer jednostavno odlaze u iznozemstvo, a hrvatske vlasti nemaju čak niti popis novonastalih hrvatskih iseljenika! Razlog je jasan, vlasti ne žele reći hrvatskoj javnosti koliko ljudi je napustilo Hrvatsku zbog njihove katastrofalne eknomske politike.
    Hrvati koji odlaze u inozemstvo sve i kada bi se trebali nekomu javiti o odlasku, jednostavno NE žele zbog razočaranosti i BIJESA prema hrvatskoj vlasti. Istodobno hrvatska vlast se „hvališe“ sa „iznimno dobrim“ financijskim rezultatima malog i srednjeg poduzetništva, te se navodi kako je zaposlenost u malim tvrtkama uvećana za 7%, ali su srednje i velike tvrtke smanjile zaposlenost za 1,4%. Naravno, jasno je da ovaj „ogromni“ rast zaposlenosti u malim tvrtkama u stvarnim znamenkama nije ni blizu veličini znamenki smanjenja zaposlenih u srednjim i velikim tvrtkama!
    S druge strane, EU ne zanimaju ni zaposleni ni ne zaposleni, njih zanima samo financijska konsolidacija državnog proračuna. Upravo to im je jedina briga, a podaci nisu dobri NIKAKO. U prva tri mjeseca ove godine oko 22 milijarde kuna je prihod u državnom proračunu i 28 milijardi kuna je rashod. Prošle godine u isto vrijeme prihodi su bili 25 milijardi kuna, a 32 milijarde kuna bio je rashod u državnom proračunu. Dakle rezultati su praktično isti, ali je ukupni obujam i prihoda i rashoda na nižoj razini zbog recesije. Istina, ove godine je milijardu kuna manja razlika između prihoda i rashoda, ali očito to nikako nije zadovoljavajući rezultat za EU. Zbog toga što EU želi manju razliku između proračunskih prihoda i rashoda nego što je vlada do sada postigla.
    EU ne zanimaju ni Hrvatska ni Hrvati, ona samo NE želi vidjeti financijski bankrot Hrvatske. Zato jer bi to značio gubitak svih njezinih dosadašnjih novačnih kredita odobrenih Hrvatskoj u svrhu uravnoteženja državnog proračuna. Ne želi EU strahovati za povrat svog uloženog novca, više nego što mora.
    Jasno je EU da Hrvatska nije Grčka i NE može se igrati žongliranja sa Putinom, unatoč ne davnom „glamuroznom“ potpisivanju „važnih“ gospodarskih ugovora u „režiji“ naj štetnije osobe u povijesti Hrvatske, Stjepana Mesića.
    Ministar Lalovac upravo iz tih razloga putuje u Bruxelles po „porciju dogovora“ ili kako bi to rekao nekad bivši premijer Sanader po „domaću zadaću“! „Peta brzina“ učlanjenja u EU koju su baš SVE političke stranke podržavale, dovela je do prekomjernog trošenja „goriva“! Sada se više nema za „gorivo“ ni u prvoj brzini, a EU postaje nestrpljiva sa naplatom već dospjelih potraživanja. EU više nije zainteresirana za financiranje Hrvatskog proračuna, po bilo koju brzinu, jer „tekma“ je davno završila!
    Naravno pitanje koje će svatko od Hrvata u Hrvatskoj postaviti je što nas čeka i što će se doista dogoditi u ovoj godini.
    Pritisak EU neće oslabiti na Hrvatsku, pa će stoga Hrvatskoj ova godina biti IZNIMNO problematična! Milanović niti zna niti može bilo što učiniti! Sve je već rečeno i od SDP-a i od premijera i Hrvatska zato UBRZANO tone, brže od Titanika! Lalovac nema ni znanja ni sposobnosti bilo što promjeniti, bio je i ostao tek Linićeva zakrpa.
    Vujičić je i dalje samo „glasnogovrnik“ HNB-a, bez ikakve naznake za nečim više od toga. Dno od dna dotaknut će Hrvatska za same izbore! Titanik nije bio spašen, a putnika je bilo više nego barki za spašavanje.
    Neće moći svi od reda Hrvati otići u inozemstvo, unatoč doista MASOVNOM iseljavanju. Oni Hrvati koji ostanu u Hrvatskoj biti će „heroji“, ne zato što su tako odlučili, već neće imati niti jedan ini izbor!
    Tko god došao na vlast imat će NE „vruć krompir u šakama“ kako se obično kaže, već užarenu vulkansku lavu! U Hrvatskoj treba doći na vlast oporbena stranka sa ozbiljnim ekonomskim programom, a za sada to je jedino HSP.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • “OTVORENO”: PRAZNIK NE ZNANJA MINISTRA MARASA!


    dr janjiček_srb
    Nacionalna TV postaja organizirala je emisiju i razgovor vezano za deprecijaciju tečaja Eura prema svim svjetskim valutama. Postavilo se pitanje o kojemu do sada nitko nije ŽELIO razmišljati, a još manje govoriti, kako će deprecijacija Eura djelovati na Hrvatsku. Bogu hvala konačno je u gostima bila i jedna ekonomistica. Od strane vlasti nazočio je ministar Maras koji je prije svega doista POTPUNO NE upućen u tečajnu problematiku.

    Prvo pitanje je bilo što će biti sa tečajem švicarskog franka? Drugo pitanje je hoće li doći do jačanja inflacije u EU? Treće pitanje je bilo može li Hrvatska učiniti promjene u svojoj monetarnoj i tečajnoj politici?
    Moram reći otvoreno da sam ostao razočaran svojom kolegicom dr. Ivanov, jer je ustvrdila kako će tečaj švicarskog Franka ostati stabilan! Deprecijacija tečaja Eura nije nastala samo prema JEDNOJ valuti, nego je nastala prema SVIM valutama! Dakle, uključujući i tečaj prema švicarskom Franku!

    Razlog je jednostavan, uvećana novačana masa, povećat će ponudu Eura na svjetskim tečajnim burzama i istodobno potražnju za svim svjetskim valutama!

    S obzirom da je švicarski Franak iznimno važna valuta za EU, zasigurno će VIŠESTRUKO ojačati i potražnja za njom! Stoga treba očekivati PONOVNO VIŠESTRUKI rast tečaja švicarskog Franka! NEMA GOVORA o “precijenjenosti” tečaja švicarskog franka na tečajnim burzama! Jednostavno tečajne burze postoje radi utvrđivanja realnog tečaja i taj realni tečaj je samo onaj formiran na tečajnoj burzi temeljem ponude i potražnje! Nisam mogao vjerovati da profesorica i doktorica eknomskih znanosti može “špekulirati” o nekom “realnom” tečaju koji je izvan tečajne burze!

    Još jednom ću napisati pojašnjenje što je devalvacija i što je deprecijacija! Devalvacija je ODLUKA države o TRENUTNOM obaranju tečaja i to čine SAMO države koje NEMAJU tečajnu burzu! Deprecijacija je LAGANI pad tečaja i on se događa JEDINO i SAMO kroz tečajnu burzu!

    Drugo pitanje koje se nametnulo bilo je pitanje stope inflacije u EU, hoće li porasti ili ne? Odgovorit ću evo cijelokupnoj hrvatskoj javnosti da zna, INFLACIJA ĆE ZNATNO OJAČATI U EU!!! Neka se nitko ne zanosi! Zašto to tvrdim, evo UNAPRIJED! Zbog toga što je JEDINI “lijek” za suzbijanje inflacije kamatna stopa! Naime, ona mora biti uvijek VIŠA od stope inflacije! S obzirom da je kamatna stopa u EU iznimno NISKA, sa povećanjem novačne mase, kamatna stopa će JOŠ VIŠE PASTI!!!!

    Jednostavno novca će biti u izobilju, ali ostaje pitanje tko će ga kupiti!? Naime, kako sam i prije govorio, kamatna stopa je cijena novca, prema tome kada se ponuda novca višestruko uvećava, a potražnja je manje više ostaje ISTA, nema šanse za rastom kamatne stope! To istodobno znači rast inflacije BEZ šansi za njezino obuzdavanje! Dokaz je upravo u Švedskoj, gdje danas kamatna stopa iznosila -1,1%!!!! Praktično, banka vam PLAĆA da uzmete kredit!!!

    EU je napravila GREŠKU, jer NIJE napravila i BAILOUT program, već samo uvećava novačanu masu kroz uvećanje kreditnih fondova! To samo djeluje na eventualno poticanje tražnje za robom i uslugama, ali NE i IZRAVNO financijsko ozdravljenje poduzeća! Drugim riječaima, EU je kopirala eknomski program SAD, ali prije svega sa ZAKAŠNJENJEM od 7 godina i uz to SAMO djelomice kroz ponudu novca na tržištu bez bailout programa kao sastavnice!!!

    Treće pitanje, vezano za hrvatsku monetarnu politiku onda odmah treba reći za izrečenu doista BEDASTOĆU od ministra Marasa. Naime rekao je kako hrvatska vlada neće mijenjati tečaj Kune, kako bi se “zaštitili građani”! Tečaj kune se VEĆ PROMJENIO prema švicarskom Franku i vlada je SPAVALA!!!! Točno, kada se tečaj promjenio sjetila se bila vlada doista SAMO “građana”, ali je zaboravila SELJAKE koji su kupili traktore i kombajne za kredite sa kaluzulom prema “švicarcu”! Poslije je to “ispravljala”!

    Hrvatska NE može više ostati na ovakvoj monetarnoj i tečajnoj politici! Jednostavno FLEKSIBILNIJA tečajna i monetarna politika je JEDINI način POKRETANJA gospodarstva! To upravo i ČINI EU sa ovim QE programom! Sa sadašnjom krajnje UKOČENOM tečajnom i monetarnom politikom, Hrvatska jednostavno SUNOVRATNO LETI u bankrot!!!! Hrvatska MORA učiniti BAILOT program i potpuno DOKINUTI valutnu kaluzulu! Porezi moraju biti ZNATNO sniženi, kamatna stopa mora ostati relativno višom, a “bailout” program IZRAVNO uliti novac u korporacije koje su insolventne kroz DOKAPITALIZACIJU!

    Nije stvar u “katoličkom” oprostu vjerovnika svih dugova prema svim dužnicima, jer to jednostavno SVE vjerovničke tvrtke nemilosrdno gura u BANKROT!

    Znam, netko će reći kako će država tada imati još veći deficit u proračunu, ako porezni postotci budu sniženi! To NIJE točno sa stajlišta dinamičkog pristupa, dakle u rasponu od godinu ili dvije! Naime, ukoliko bi se poduzele gore spomenute mjere, došlo bi do VIŠESTRUKOG uvećanja POREZNE OSNOVICE! S druge strane, došlo bi i do porasta monetarnog kvocijenta, odnosno kvocijenta obrta novca! Prema nekim izračunima koje sam osobno učinio, taj kvocijent u Hrvatskoj iznosi danas između 1,1 i 1,2 godišnje! U brojnim zemljama EU, iznosi preko 2!

    Na žalost malo toga se korisno moglo čuti i vidjeti i od ministra, ali i od ostalih uvaženih gostiju. Najbolje bi se možda to opisalo sa riječima poznatim svima “Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova”!

    Dr. Tihomir Janjiček