• PREMA PREDVIĐANJU dr. JANJIČEKA DOGODIO SE TEČAJNI KOLAPS EURA.


    Kada se dogodio nagli pad tečaja Eura od prije mjesec dana, predvidio sam da će vrlo skoro doći još jedan sličan pad i to zbog QE programa EU, a koji je namijenjen gospodarskom oporavku EU.
    dr janjiček_srb
    Kada se dogodio nagli pad tečaja Eura od prije mjesec dana, predvidio sam da će vrlo skoro doći još jedan sličan pad i to zbog QE programa EU, a koji je namijenjen gospodarskom oporavku EU. Danas su SVE svjetske burze novca zabilježile SNAŽNU deprecijaciju tečaja Eura, dok naše tiskovine, TV postaje i radio postaje, uglavnom ŠUTE o tomu! U dva dana došlo je gotovo do kolapsa tečaja Eura prema SVIM svjetskim valutama. Tako se danas za €1 dobijalo tek US$1,06!

    Gotovo su izjednačeni tečaj Eura i američkog Dolara, a takvo što se nije dogodilo već 10 godina! Osim toga za €1 dobija se danas SAMO 1,07 švicarskih Franaka! To drugim riječima znači da problem tečajnih razlika za kreditne dužnike sa valutnom klauzulom prema švicarskom Franku, sada postaje JOŠ OPASNIJI nakon „odmrzavanja“ tečaja! Naime, deprecijacija Eura prema SVIM svjetskim valutama je ISTODOBNO i DEPRECIJACIJA Kune prema svim svjetskim valutama! Vrlo skoro će tečaj američkog i kanadskog Dolara doći na 7 ili 8 Kuna u Hrvatskoj.

    Dakle, zašto i kako je QE program doveo do ovog velikog pada tečaja Eura i kako sam mogao to predvidjeti. QE program je program prema kojemu je Središnja banka EU odlučila kupiti obveznice država EU i njihovih vodećih korporacija od komercijalnih banaka u iznosu od preko 1.000 MILIJARDI EURA! Monetarna je to mjera koja se uobičajno čini u Kanadi i SAD u svrhu pokretanja gospodarstva. S ovakvom mjerom komercijalne banke imat će na raspolaganju veće količine novca za kredite. Kako bi se to stručno reklo, uvećani su im kreditni fondovi.

    Svako uvećanje kreditnih fondova u suštini donosi uvećanje novčane mase, pa se ZATO dogodio PAD tečaja Eura! Podsjetit ću sve u Hrvatskoj, kako sam u jednom od mojih komentara i javljanja u živo preko skype, skrenuo pozornost da svatko tko ima ušteđevinu u eurima i želi je uvećati, treba je odmah zamjeniti u američki dolar!!!! Razlog je bio taj što je EU već tada ČVRSTO ODLUČILA uvećati novčanu masu, a to NEMINOVNO vodi deprecijaciji tečaja Eura! Zbog toga sam uputio DOBRONAMJERNU poruku hrvatskim štedišama što im je činiti!

    Interesanto je reći da se javnosti obratio guverner HNB Vujčić u subotu i to poput nekakvog „PR“ iz HNB-a i izrazio SLAGANJE sa DEPRECIJACIJOM Kune prema inim svjetskim valutama!? Jednostavno, zbog vezanosti Kune klauzulom za Euro, sudbina tečaja Kune je biti deprecirana kao i tečaj Eura!? Dakle, tečaj Kune će pasti prema SVIM valutama svijeta, osim prema Euru, ali to guvernera Vujčića NE zabrinjava! Doista je ŠOKANTNO što guverner i dalje iskazuje POTPUNU NE ZAINTERESIRANOST za Kunu i njezin tečaj, a još više što ne pokazuje niti interes prema kreditnim dužnicima sa valutnom klauzulom prema švicarskom Franku! Dakle SLOM tečaja Eura i posljedično Kune za guvernera HNB je praktično nešto „normalno“ i potpuno „prihvatljivo“!

    Inače, guverner Vujčić protivi se ukidanju valutne klauzule, jer tvrdi kako bi s time došlo do vrtoglave inflacije i beskonačnog klizanja tečaja Kune. Usporedio je takav scenarij sa bivšom državom i praktično poistovjetio Hrvatsku i Jugoslaviju. Takva usporedba je najblaže rečeno besmislica, jer gospodarstvo Hrvatske nije Jugoslavensko gospodarstvo. Jedina sličnost je što je Hrvatska u to doba bila dio te Jugoslavije, ali sve drugo više nije isto. No, pošto je guverner ipak pomenuo Jugoslaviju i njezine devalvacije dinara, onda ih valja ipak objasniti.

    Devalvacije dinara su činjene zato što je i Jugoslavija vodila politiku NE promjenljivog tečaja dinara! To upravo čini i guverner Vujčić!!! Unatoč proklamiranom „tržišnom“ vođenju gospodarstva, valutno tržište NIJE postojalo u Jugoslaviji, pa je tečaj dinara bio fiksiran. Problem je bio u tomu što je država Jugoslavija imala svake godine sve veći i veći deficit u državnom proračunu i što je taj deficit jednostavno pokrivan iz primarne emisije novca! Drugim riječima, najobičnijim tiskanjem novca, isto ono što predlaže NEZNALICA Sinčić u svojim javnim istupima! Drugim riječima, država je jednostavno zapovjedila ondašnjoj NBJ tiskanje novca i davanje u državni proračun. HNB ne tiska novčanice, ali odobrava kredite državi za pokriće proračunskog deficita! Stoga se i u Jugoslaviji i danas u Hrvatskoj uvećava novčana masa iz godine u godinu.

    Štednja u nacionalnoj valuti dinaru je postajala besmislena, baš kako je i danas sa štednjom u Kunama. Međutim, Jugoslavija je imala HIPERinflaciju, dok je kamatna stopa tobože bila „normalna“ nekih 5%. Naravno i zadnjem bedaku je bila jasna isplativost uzimanja kredita od recimo 100 dinara na godinu dana, uz inflaciju od 50% i kamatnu stopu od 5%. Stvarna vrijednost vraćenog novca poslije godinu dana bi bila 50 dinara i plus ona jadna kamata od 5 dinara! Tako bi banka izgubila u vrijednosti od 45 dinara nakon godinu dana za odobreni kredit od 100!

    KLJUČNI problem u gore spomenutom događanju je imala kamatna stopa! Ona je bila jednako ne promjenljiva, baš kao i tečaj, a novčana masa, ili kako to narod rađe voli čuti, količina novca u opticaju je beskonačno rasla. Dakle, cjelokupni problem je bio taj što je ondašnja država pravila deficit u državnom proračunu iz godine u godinu, a tiskanjem novčanica nastojala je pokriti te rastuće proračunske deficite.

    Sumirano rečeno, ispravnom politikom kamatne stope, pad tečaja nacionalne valute NE znači odmah i visoku stopu inflacije.
    Dat ću primjer Kanade koji će jasno opovrgnuti stajalište hrvatskog guvernera. Tečaj kanadskog dolara prema američkom dolaru na dan 27. kolovoza 1998. godine iznosio je svega 0,63 američkih dolara, dok je 7. studenog 2004 godine iznosio 1,1 američkih dolara! Stopa inflacije iznosila je svo vrijeme 1% do 2% godišnje! Znam, netko će reći, „ali to je Kanada“, točno, ali to doslovce NE znači baš NIŠTA u vođenju monetarno kreditne politike! Kanada nije bila NIKAD neka super sila bilo vojno, politički, pa u konačnici ni ekonomski! Bila je uvijek samo u grupi razvijenih država, ali nije bila ni u toj skupini neki „super“ predvodnik!

    Ako pogledamo na Hrvatsku, imamo NE promjenjivi tečaj Kune, baš kao i dinar! Rastući proračunski deficit je nazočan i u Hrvatskoj, kao i Jugoslaviji!!! No, Hrvatska ne tiska novčanice, nego uzima kredite, ali od inozemnih banaka! Sa druge strane, vlada je vodila politiku rasta poreza, tako da je gospodarstvo doslovce PROPALO!
    Što reći nakon svega. Guverner Vujčić? Zna on sve ovo što je gore napisano i NIJE uopće NEZNALICA! Guverner Vujčić je KRAJNJE NE odgovorna osoba!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • TREBA LI HRVATSKA JADRANSKU NAFTU I PLIN??!!


    dr janjiček prtScr stv

    U hrvatskoj javnosti sve se više zaoštrava polemika oko nafte i plina iz Jadrana. Jedni prijete ekološkom katastrofom, drugi pak govore o pomanjkanju energetske strategije, treći o tomu kako Hrvatska neće imati nikakve koristi od te nafte, a postoje i četvrti koji se slažu sa vađenjem nafte iz Jadrana.

    Vlada kao i uvijek izgubljena i ne dorečena, pa ovaj puta premijer najavljuje referendum! Istina nije rekao hoće li i za taj referendum praviti smicalice kao za one prijašnje!? Hoće li moći glasovati samo „e-građani“ ili i ostali? Hoće li znati koliko treba potpisa i koliko je točan broj birača? Bilo kako bilo, hrvatska javnost je zbunjena i sve da referenduma bude bez smicalica, Hrvati jednostavno ne znaju je li dobro ili je loše imati naftu u Jadranu i što učiniti!?
    Zbunjenost i javnosti i vlade dolazi iz jednostavne činjenice što se Hrvatska po prvi puta suočila sa OGROMNOM mogućnošću izvoza! Istina ovo je sirovina, ali ne vezano za tu činjenicu, Hrvatska bi izvozila robu čija količina višestruko premašuje potrebe nacionalnog tržišta!

    Dakle, ovo ne bi bio izvoz „viška“ robe koji se nije mogao prodati na nacionalnom tržištu, već bi preko 90% proizvodnje jedino i mogli ići u izvoz! Tek ne znatni dio bi bio namijenjen nacionalnom tržištu! Drugim riječima, proizvodila bi se nafta i plin radi izvoza, a ne radi nacionalnog tržišta. To je u suštini razlog „ZBUNJENOSTI“! No, je li ova „iznenadna“ mogućnost izvoza nafte i plina za Hrvatsku dobra ili loša?
    Hajdemo prvo malo pogledati ekološku stranu. U povijesti su poznate ekološke katastrofe vezane za naftu i mora, ali ona su poglavito dolazile zbog havarija na tankerima. Tako je recimo u Španjolskoj došlo do havarije tankera i iscurilo je 70 tisuća tona u Off Galicia u 2002 godini. Bilo je i u Grčkoj 1980 u Navarino zaljevu i to 100 tisuća tona! U Kanadi je iz istih razloga iscurilo 132 tisuće na obali Nove Škotske.Genoa u Italiji imala je izljev od 144 tisuće tona u 1991 godine.

    Bilo je toga i u drugim državama i manje razvijenim od spomenutih. Većina tih havaria tankera i iscurenja nafte dogodila se tijekom 70-ih i 80-ih godina, pa nešto manje 90-ih, dok ih od 2002 godine nije bilo. Dakle, što se tiče tih i takvih katastrofa, one su moguće i događaju se s vrijeme na vrijeme.

    Eksplozija naftne platforme i ogromno izlijevanje nafte dogodilo se u Meksičkom zaljevu 2010 godine. Bila je to za SAD nacionalna katastrofa koja nije ni okončana kako treba, nego su američke vlasti bacale posebnu kemikaliju u more kako bi to sakrile. Bacali su ….., pa je ta kemikalija samo pogurale naftu ispod površine i nije više tako uočljiva. Istina vezana za tu kemikaliju je njezino IZNIMNO štetna toksičnost po zdravlje ljudi! Zašto su koristili baš tu kemikaliju razlog je bio jednostavan, bila je najjeftinija unatoč činjenici o postojanju spoznaja o toksičnosti, ali i spoznaja o drugim manje toksičnim kemikalijama i bez ugroze po zdravlje ljudi. Što se tiče podmorja, ono je oštećeno TRAJNO za stoljeća!

    Dakle rizik definitivno postoji. Koliki je stupanj rizika to bi morali znati oni koji su pravili za Jadran „studiju izvedivosti“ eksploatacije nafte i plina, naravno ako su je pravili!
    No, kako ekonomisti rado vole reći, posao koji ima 0% rizika jednostavno NE postoji! Isto tako, što god je veći stupanj rizika, viša je šansa profitne stope!
    Kada su u pitanju ekonomske mogućnosti vezane za izvoz nafte i plina, onda je možda najbolji primjer Norveška. Ona je započela ekspoloataciju nafte i plina iz Sjevernog mora 19 srpnja 1969 godine. Od onda do danas bilježi ogromni ekonomski rast! BDP je preko 500 milijardi dolara, izvoz preko 170 milijardi, a uvoz nešto preko 85 milijardi dolara. Stopa nezaposlenosti joj je tek 3%! Razmjerna bruto plaća je preko 8 tisuća dolara mjesečno. Broj pučana je 5,1 milijun. Moglo bi se reći kako je po brojnosti pučana slična Hrvatskoj.

    Naravno problem u Hrvatskoj je što ministar Arsen Bauk NE prekidno LAŽE o broju pučana sve hrvatske institucije od Ustavnog Suda do svih drugih institucija. Očito je za njega „bauk“ broj pučana u Hrvatskoj.
    Sa stajališta ekonomskih mogućnosti očito bi izvoz nafte i plina bio za Hrvatsku poput dobitka na LOTO. S obzirom na gospodarsku KATASTROFU koju je zakuhao prvo HDZ, pa sada dokuhao SDP, ne treba biti začuđen ako se i u ovoj godini preko 100 tisuća pučana za trajno iseli iz Hrvatske! Naravno, vlasti će lagati, baš kako je ne davno na tv postaji Peđa Grbin doista LUPETAO o par tisuća hrvatskih iseljenika u 2014 godini i to u BiH i Srbiju!
    Naravno, svatko će se pitati sada, pa što će dr. Janjiček predložiti, što je njegovo stajalište, nakon ovih podataka. Dvije stvari su bitne ovdje.

    Prvo, prezentirao sam samo jedan vrlo mali broj podataka! Dakle za doista ODGOVORNU odluku, treba puno više stručnih podataka!

    Drugo, svjestan sam razine ekonomske katastrofe u Hrvatskoj koja je doslovce BEZNAĐE i BESPUĆE ekonomske zbilje!
    Stoga, kada bi se sada održavao referendum o eksploataciji nafte i plina, onda bih se kao Hrvatski Državljanin odlučio ZA!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: HSP-ov PRIJEDLOG PONUĐEN DUŽNICIMA


    dr janjiček prtScr stv
    Krediti odobreni u švicarskim Francima podigli su puno „bure“ u hrvatskoj javnosti. Najpogođeniji su bili sami dužnici, jer su došli do trenutka kada je svaka daljnja isplata kredita postala ne mogućna za njih. Uplela se i sama hrvatska vlada, koja je obznanila „zamrzavanje“ tečaja Franka za kredite odobrene temeljem valutne klauzule prema Franku.

    Kako sam već ranije pisano o tome, zamrzavanje tečaja Franka u trajanju od 12 mjeseci je doista samo privremeno riješenje, jer nakon 12 mjeseci donosi pred dužnike i državu problem isplate tečajnih razlika! Naime, tko bi te tečajne razlike isplatio, bakrotirani dužnici ili bankrotirana država! Doista niti jedan od ova dva sudionika nisu u stanju, niti će biti u stanju isplatiti iznose tečajnih razlika bilo kada.
    Prijedlog HSP i mene osobno kao HSP-ova stručnjaka, bio je izračun kredita u Eurima. Udruga „Franak“ tražila je dokinuće valutne kaluzule, ali jednostavno dokinuće valutne klauzule nije mogućno, jer SLUŽBENO valutna klauzula prema Franku je PROTUZAKONITA! Ta kaluzula doista nije službena valutna kluzula u Hrvatskoj! S druge strane, višestrukim padom tečaja EURA prema Franku, posve je „zamagljena“ vrijednost glavnice dugova dužnika, ali i svih rata, kako onih isplaćenih, tako i preostalih rata. Što bi se u narodu reklo došlo se do „igre bez granica“!

    Banke su u početku inzistirale na daljnjem ostajanju pri klazuli prema Franku. Što više prijetile su i tužbom, kako na domaćem sudištu, tako i pred međunarodnom. No, sada su se banke predomislile i odlučile prihvatiti prijedlog koji je u javnosti stavio HSP! Izračun svih kredita u Eure! Što je razlog ovom zaokretu?
    Banke su očito dokučile jednostavnu činjenicu, niti hrvatski dužnici niti država neće NIKAD, a ni nakon 12 mjeseci imati novca platiti tečajne razlike. Mogu ih tužiti kakvom god žele sudu, ali sve i da pravorijek bude na strani banaka, neće biti novca za plaćanje tečajnih razlika! S druge strane, banke su postale svjesne činjenice, koje hrvatska vlada nije još do sada, da se radi o školskom primjeru LIHVARSKOG ŠPEKULATIVNOG kreditiranja dužnika. Kako sam već i prije govorio, nema tog suda koji neće PONIŠTITI takav kreditni ugovor, jer dužnik unatoč redovitim plaćanjima ima rastuću glavnicu i mjesečnu ratu duga!

    Sada je na potezu udruga „Franak“ u kojoj su okupljeni praktično svi dužnici čiji su krediti odobreni u švicarskim Francima. Naravno pitanje koje se nameće je hoće li prihvatiti ponuđeni prijedlog banaka? To ostaje do obznane njihove odluke tajnom, no jedino je prihvat prijedloga banaka MOGUĆNO razumno riješenje! Jedino se preračunom na tečaj Eura vrijednost kreditnih obveza dužnika može utvrditi, kako vrijednost glavnice, tako i svih izvršenih i još ne izvršenih mjesečnih isplata. Stoga je posve opravdano očekivati prihvat udruge „Franak“ ponude od strane bankara.

    HSP je dakle JEDINA stanka koja je u nastalom „metežu“ i „kaosu“ u svezi višestruke deprecijacije tečaja Franka prema Euru, PONUDILA ISPRAVNO RIJEŠENJE za kreditne dužnike. Niti jedna „velika“ stranka nije znala ponuditi riješenje. „Zamrzavanje“ je bila ishitrena i ne promišljena odluka hrvatske vlade i premijera Milanovića, unatoč tomu što si je dodijeljivao epitet „državnika“ i „državničke odluke“ prigodom njezina donošenja!

    Isto tako treba reći da i druga „velika“ stranka HDZ uopće NIJE PONUDILA NIŠTA kao riješenje! HVALIŠU se korištenjem usluga inozmenih stručnjaka i navodno „izvrsnim“ programom i „novom revitalizacijom“ Domoljublja! Ipak, ostali su nijemi na vapaje hrvatskih dužnika. Isto tako, unatoč tomu što se u HDZ-u mogu izgovarati kako nisu željeli pomagati, već doista propaloj vladi, ali dužnička kriza koja je izbila nije više bilo pitanje međustranačke suradnje uopće!

    Dužnička kriza nastala je tečajnim kolapsom Eura prema švicarskom Franku, a bila je i još je uvijek nazočna sve do prihvata ponude banaka u udruzi „Franak“, doista NACIONALNA BANKOVNA KATASTROFA! Bez obzira koja stranka vodi državu, NE može se i NE smiju se zatvarati oči pred takvim ugrozama!

    HSP svojim prijedlogom, koji su evo banke u konačnici prihvatile, NIJE spašavao SDP niti sadašnju vladu, već je SPAŠAVAO NAROD i CIJELOKUPNI BANKOVNI SUSTAV! Stoga mora biti jasno svekolikoj hrvatskoj javnosti, HSP je i dovoljno suvremena i dovoljno stručna hrvatska stranka.

    Dr. Tihomir Janjiček

    Foto: printscreen stv

  • Da je dr Janjiček Nijemac ili da je predstavljao program “velikih” stranaka svaki dan bi bio na TV.


    dr janjiček_srb

    IFO institut došao je u Hrvatsku, a među ostalima i profesor Hans-Werner Sinn održao je predavanje što valja i što ne valja činiti u Hrvatskoj. Predavanja koja su održana doista su smislena i imaju korist za svekoliku hrvatsku javnost. Ne treba uopće sumnjati u dobronamjernost instituta, a niti u profesora Hans-Werner Sinn. Međutim, sve hrvatske TV postaje cijelokupni nastup IFO instituta i stajališta uvaženog profesora popratili su poput nastupa „zlatnog teleta“!

    Profesor je promovirao „ordoliberalnu“ ekonomiju, a to bi u prijevodu bilo socijalno-tržišno gospodarstvo pod nadzorom države. Državni aparat utječe na tržišno gospodarstvo pri čemu je taj utjecaj ograničen poglavito na zakonito ponašanje tržišnih učesnika i spriječava monopolizaciju tržišta. Drugim riječima, državni aparat treba spriječiti mogućne protuzakonite zloporabe na tržištu od različitih tvrtki i nastojati održati tržište na način, gdje jedna ili par dioničkih tvrtki, neće moći kontrolirati cijelokupno tržište određene vrste robe ili usluga. U javnosti se to najčešće poistovjećuje sa monopolom, a puno rijeđe sa oligopolom. Razlika je u tomu što kontrolu tržišta u monopolu čini samo jedna tvrtka, a u oligopolu najčešće od 2 do 4 tvrtki maksimalno i taj oblik tržišta puno je više nazočan u suvremenom gospodarskom svijetu.

    Ideja „ordoliberalizma“ nije uopće nova, jer je stvarana u periodu 1930-50 prošlog stoljeća, a utemeljio ju je njemački ekonomist Hero Moeller. Ta teorija je vrlo slična teoriji državnog intevencionizma na tržištu, a koju je prvi utemeljio John Maynard Keynes. Razlika je samo u tomu, što za Keynesa tržišna struktura nije bila bitna, točnije nije mu bilo bitno je li tržište usitnjeno ili je monopolizirano.

    Sa druge strane „ordoliberalizam“ na tomu stavlja značajku. Osim ove razlike, „ordoliberalizam“ i „kenzijanizam“ imaju i dvije sličnosti. Jedan je da monetarnu politiku u zemlji vodi SAMO središnja nacionalna banka radi kontrole inflacije i druga, država mora nastojati održavati uravnotežen državni proračun. „Ordoliberalizam“ ima i treću postavku, a to je poslovni konsensus između poslodavaca, sindikata i države oko vođenja makroekonomske politike.

    Sumirano rečeno u „ordoliberalizmu“ država nastoji stvoriti zakonski regulirane uvjete za tržišno natjecanje konkurenata, nisku stopu inflacije, uravnotežen državni proračun i pri čemu se zaposlenicima jamči minimalna plaća, vitalni gospodarski resursi se ne mogu privatizirati, a porezna politika je progresivnog tipa, što bi značilo da sa rastom prihoda raste i porezni postotak poreznih obveznika.

    Dakle što se može reći vezano za Hrvatsku o svemu ovome. Osobno sam izradio gospodarski program HSP-a u kojemu se inzistira na ulozi HNB kao JEDINE institucije koja regulira bankovno poslovanje i vođenje monetarno kreditne politike u Hrvatskoj. Drugo, inzistira se na ulozi države u pružanju potpore izlaska iz krize hrvatskog gospodarstva kroz dokapitalizaciju, a što doista JESTE državna intervencija u gospodarstvu. Treće, propisana je minimalna plaća u obliku satnice, a ne mjesečnog isnosa. Četvrto inzistira se na progresivnoj skali oporezivanje poreznih obveznika prema njihovom prihodu.
    U TV razgovoru sa uvaženim profesorom, doznalo se i za njegovo stajalište kako u Hrvatskoj treba provesti „deurizaciju“ monetarnog sustava! Upravo to je peta točka iz gospodarskog programa HSP, a inzistira se na postupnom dokinuću valutne kaluzule prema Euru. Razlog je to što bi time monetarna politika postala aktivni čimbenik u vođenju hrvatske gospodarske politike, a o čemu govori i HSP-ov program.
    Sva ova programska načela HSP-ovog gospodarskog programa mogu se naći i u mojim brojnim tekstovima o raščlambi hrvatskog gospodarstva, a objavljivana su zadnjih par godina na brojnim hrvatskim web portalima! Posebice tijekom prošle godine objavljen je pregršt komentara i raščlambi, a danas su postali i dio gospodarskog programa HSP-a, koji je promoviran u subotu 28 veljače. Još tada sam skrenuo pozornost u svom nastupu, kako će biti puno onih koji će preslikavati naš gospodarski program i pozivati se na vlastitu izvornost programa. Upravo se to sada na neki način i događa.
    Naime, ono što jeste bitno, SVATKO tko pogleda gospodarski program HSP-a i usporedi sa stajlištima IFO instituta, može posve jasno spoznat kako je HSP-ov program učinjen sukladno najkvalitetnijim znastveno-ekonomskim spoznajama današnjice i samog IFO instituta. HSP-ov program JASNO sugerira i KONKRETNE MJERE kako doći do bržeg gospodarskog oporavka i rasta za razliku od IFO instituta, koji to ne nudi.

    Program instituta je samo govorio na kojim načelima hrvatsko gospodarstvo mora biti utemeljno. Konkretne mjere NISU predložene, ili barem nisu predstavljene javnosti.
    Nameće se sada jednostavno pitanje čime su onda hrvatske TV postaje bile tako opčinjene u nastupu IFO instituta i profesora Hans-Werner Sinna? Zašto im je dana tako visoka važnost, a program HSP-a je DOISTA puno konkretniji i sadržajniji od IFO programa, pa ipak nije imao takovu važnost za hrvatske TV postaje?

    Odgovor je u biti vrlo jednostavan. Hrvatske TV postaje NIKAD nisu pristupale prema svojim ljudima jednako kao prema strancima. Uvijek je neki stručnjak ili institut iz Njemačke, Italije, Francuske, ili koje ine zemlje, MORAO biti „puno pametniji“ od nekog našeg! Zbog toga što IFO institut i njegov stručnjak dolaze iz razvijene zemlje i uz to su još „originalno“ iz te zemlje.

    Nije Hans-Werner poput „nekog“ dr. Janjičeka tek „samo“ naš Hrvat iz Canade. Hans-Werner je Njemac i njegov je institut iz razvijene Njemačke, pa onda on mora biti puno „pametniji“ od „tog“ našeg dr. Janjičeka iz HSP-a!

    Unatoč svom stručnom znanju, stečenom upravo u razvijenoj državi Canadi  „taj“ dr. Janjiček je „SAMO“ Hrvat. On jeste svoje stručno znanje ugradio u gospodarski program naše HRVATSKE političke stranke HSP! Eh, da je „taj“ dr. Janjiček to ugradio u program kanadske ili još bolje njemačke političke stranke, onda bi to bilo „vrijedno pozornosti“!

    Ovako HSP i „taj njihov“ dr. Janjiček NE smiju biti niti pametni, niti stručni i zato predstavljeni gospodarski program HSP-a „NIJE VAŽAN“ za hrvatske tv postaje! Hrvatski mediji NE mogu PODNIJETI stranku HSP, koja je tako „bezobrazno“ Domoljubna i tako „besmisleno“ drži do hrvatskog ponosa!

    Upravo to „nije u modi“ u hrvatskim medijima! U „modi“ je Hrvatska kao „banana država“ u „banani“! Drugim riječima, u „modi“ je „zlatno tele“ iz EU, kojem se klanjaju svi mediji i sve hrvatske TV postaje, pa makar na koncu bilo i samo tele!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • ZAMRZNUTA PAMET.


    SONY DSC
    Udruga „Franak“ izišla je prije neki dan sa svojim prijedlozima rješenja problema „dužničkog ropstva“ svih onih dužnika, koji su uzeli kredite vezane za tečaj švicarskog Franka. Poznato „zamrzavanje“ tečaja Franka sve više iskazuje OPRAVDANU bojazan dužnika, spoznajom činjenice o prestanku važenja „zarmznuća“ tečaja Franka, nakon 12 mjeseci. Točnije, tko i kako će platiti tečajnu razliku? Na to pitanje doista NITKO ne nudi odgovor iz jednostavnog razloga, jer nitko ne želi platiti tečajnu razliku, niti dužnici, a niti država!
    Posve je TOČNA konstatacija kako je tečajna razlika nastala rastom tečaja Franka prema Kuni doista bila samo ČISTA EXTRA dobit za banke. Nema te banke ili financijske institucije koja će se tek tako odreći svoje extra dobiti, ma koliko ona bila lihvarska i utemeljena na tečajnoj špekulaciji.
    Udruga „Franak“ predlaže potpuno dokinuće valutne klauzule, što je ideja dr. Lovrinovića. Međutim, onda se dolazi u stupicu sa problemom utvrđivanja sadašnje vrijednosti glavnice kreditnih dugova!
    Naime, kamatna stopa u Hrvatskoj NIJE NIKAD bila ono što je trebala biti, CIJENA novca. Ona kamatna stopa, koja bi imala ulogu cijene novca na tržištu, ona bi u tom slučaju uvažavala stopu inflacije s jedne strane i sa druge strane visinu eskontne stope HNB-a. Naime, radi razjašnjenja treba reći da nominalna kamatna stopa u sebi uvijek sadrži pokriće za stopu inflacije i na nju se dodaje realna kamatna stopa. Drugim riječima, ako je stopa inflacije 2%, kamatna stopa 7%, onda je REALNA kamatna stopa 5%! Dakle, tih bi 5% bilo doista prava dobit za banke. HNB bi pratila stopu inflacije i temeljem toga svoju eskontnu stopu, a to je stopa interesa koju HNB naplaćuje komercijalnim bankama na svaki njihov odobreni kredit. Tu bi recimo vezano za gornji primjer, mogla biti recimo eskontna stopa od 3%, dakle bankama bi ostajalo 4% od onih 7%. Time nitko ne bi gubio. HNB bi sa 3% eskontne stope zarađivala relano 1%, dok bi komercijalne banke realno zarađivale 4%. Tako bi pojednostavljeno rečeno izgledala ZDRAVA monetarno kreditna politika.
    U Hrvatskoj se ovakvo vođenje monetarno kreditne politike nije događalo. Zbog toga što je monetarno kreditna politika u Hrvatskoj, vezana klauzulom za tečaj Kune prema Euro! Visinu kamatne stope nije određivala HNB kroz svoju eskontnu stopu, već kamatna stopa po kojoj su se kupovali Euri kod inozemenih banaka i temeljem tih iznosa odobravali kunski krediti u Hrvatskoj. Preciznije rečeno, VLASNICI „hrvatskih“ komercijalnih banaka su utvrđivali kamatnu stopu u Hrvatskoj, temeljem kamatne stope po kojoj su odobravali kredite HNB-u. Ti odobreni kreditni iznosi su u biti današnje valutne pričuve HNB-a.
    Valutna klauzula, kako sam već više puta o tomu pisao, zahtjeva pokriće SVAKE Kune kredita sa 0,13€, što proizlazi iz fiksiranog tečaja Kune od €1 = 7,5Kn. To znači POTPUNO JAMSTVO vlasnicima „hrvatskih“ banaka za baš SVAKI odobreni kredit od 100%. Znači vlasnici „hrvatskih“ komercijalnih banaka posluju putom tih „hrvatskih“ banaka bez ikakvog POSLOVNOG rizika, a koji bi snosili u svojim matičnim državama. Špekulacija sa kreditima u Francima samo je bila bankama dodatak dobiti, ili ČISTA EKSTRA DOBIT, a pri tomu je ZAJAMČENA svih 100%!
    Dakle kada se sada sve to ima u vidu, onda je posve jasno kako je utvrđivanje vrijednosti glavnice kredita NE mogućno sa potpunim dokinućem valutne klauzule. Tada bi se svo utvrđivanje glavnice kreditnih dugova svelo na „šacometriju“ i „pijačarenje“! Može SVATKO biti siguran u jedno, banke na to NEĆE pristati! Jednostavno NE postoji način za utvrđivanje sadašnje vrijednosti glavnice duga, ali ni izvršenih isplata! Svako spominjanje iznosa od 8 ili 9 milijardi Kuna preplate kredita, samo su „brojke i slova“!
    Upravo stoga sam u VIŠE navrata spominjao doista JEDINO mogućno riješenje za problem kredita u Francima, a to je POTPUNA konverzija SVIH tih kredita u Eure! U tom slučaju jedino je mogućno učiniti izračun sadašnje vrijednosti glavnice kreditnih dugova, putom tečaja Kune prema Euru i SVIH izvršenih isplata po tečaju na dan plaćanja. Time se LAGANO izbjegava problem utvrđivanja sadašnje vrijednosti glavnice duga, ali i vrijednosti svih već isplaćenih kreditnih rata! Istodobno se LAKO tada utvrđuje i vrijednost PREPLAĆENIH iznosa kreditnih rata!
    Hajdemo sada na to dokinuće valutne klauzule. Unatoč mom doista ISKRENOM respektu prema mom kolegi i profesoru dr. Lovrinoviću i doista moje SLAGANJE sa dokinućem valutne klauzule, ali NAČIN na koji to predlaže dr. Lovrinović je GREŠKA! Ne može se valutna klauzula dokinuti JEDNOSTRANO i mimo dogovora sa svim ostalim čimbenicima koji su bili uključeni u potpisivanje valutne klauzule Hrvatske (IMF, IBRD, ECB). S druge strane, dokinuće valutne klauzule prema Euru ne može se NIKAKO opravdati! Zbog toga što NIJE NIŠTA KRIVO sa valutnom klauzulom prema Euru, već je krivo što ona NIJE SPROVOĐENA od strane HNB! Problem je LAŽNA klauzula prema švicarskom Franku, jer to NIJE ZAKONITO VAŽEĆA klauzula u Hrvatskoj i krivac za to je isključivo HNB sa guvernerima Rohatinskim i sada Vujčićem! Krivci su također i bivši premijer Sanader i sadašnji Milanović! Hrvatska ne može raskinuti valutnu klauzulu Kune prema Euru, sa izlikom da nam ne valja klauzula prema „švicarcu“, a takva klauzula NIJE NIKAD NI SKLOPLJENA ni sa IMF, ni IBRD ni ECB! U konačnici problem bankrota kreditnih dužnika nije nastao zbog valutne klauzule prema Euru, već NE postojeće prema Franku, čiju primjenu DANAS dopušta Vujčić i Milanović, a njih dvojca imaju očito ZAMRZNUTU PAMET!

    Dr. Tihomir Janjček

  • dr Janjiček: UZ RAST OD 0,2% HRVATSKOJ TREBA 350 GODINE DA PODUPLA TRENUTNI BDP!


    SONY DSC
    Nema države u Europi u kojoj kriza tako dugo traje i uz to je i tako duboka kao u Hrvatskoj. U svakoj državi bi ovakvo stanje dovelo do potpunog uključivanja svih čimbenika u državi kako se iz krize izišlo čim prije! Ne bi bilo političke stranke koja se ne bi prihvatila objeručke ispravljanja problema. Na žalost u našoj Hrvatskoj to nije tako. Ne davni razgovor u studiju jedne hrvatske TV postaje pokazao je svu ISPRAZNOST „elitnih“ stranaka u državi.
    S jedne strane je bio ministar Maras, koji je slavodobitno govorio o tek PUKOJ NAJAVI iz EU, kako bi Hrvatska MOŽDA MOGLA napraviti rast BDP od „ČAK“ 0.2%! Dakle, ne ni čak postignuti jadni rast, nego samo puka najava takve mogućnosti! S druge strane nazočila je gospođa Maletić iz HDZ koja govorila o gospodarskom programu HDZ-a, a koji je TEK u IZRADBI i u koji su uključeni „vrsni“ inozemni stručnjaci! Nismo čuli niti jedno ime, ali jamči kako su oni baš pravi dečki! Upravo će oni izvući Hrvatsku iz gospodarskih problema. No, hajdemo malo pobliže pogledati što je doista u pitanju.
    Vlada, kako je već sada i pticama na grani jasno, nema nikakav program, već je sve ad-hoc odlučivanje na principu „kratkog daha i sitnih koraka“. Nikakve strategije ili cilja tu nema, sve je to „uzimala-davala“! Prvo je vlada podigla porezne postotke, pa otežala uvjete kreditiranja SVIMA i tako dovela do financijskog KOLAPSA i gospodarstva i puka. Kap u prepunu čašu učinio je nagla promjena tečaja švicarskog Franka, čije divljanje su evo ODOBRILI i premijer i svi ministri i naravno guverner HNB-a sa njegovim „zamrzavanjem“. Sada je vlada opet riješila udijeliti financijski oprost puku, nakon što su ga otjerali u PROPAST. U gospodarstvu je to već učinjeno kroz predstečajnu nagodbu, a sada je STEČAJNI oprost dan i puku. Najvećim dijelom je to „MOBITEL“ dug i učinjen je kako siromašni hrvatski puk ne bi bio „bez veze“ siromašan. Hrvatska je JEDINA država u svijetu u kojoj se NAGRAĐUJE financijsko dugovanje oprostom. Uvedena je ne davno institucija osobnog bankrota, ali se NE sprovodi! Logično pitanje koje se nameće samo od sebe je jednostavno, pa što su to uopće i uvodili!? Tako je došla hrvatska vlada na svjetske naslovnice tiskovina sa svojim programom oprosta „MOBITEL“ dugova, jer baš NIGDJE se tako što ne čini, naravno osim u Hrvatskoj!
    No, hajdemo ipak malo bliže pogledati što bi doista značio rast BDP-a od 0,2%, ako se SLUČAJNO doista i dogodi, a što je JAKO MALO vjerojatno. U ekonomskoj znanosti je već davno izračunato da 1% rasta BDP u nekoj zemlji, znači kako će toj zemlji biti potrebno 70 godina učiniti BDP iznos DUPLO većim od onog koji trenutno ima. Dakle, rast BDP od 1% poduplat će BDP kroz 70 godina! Što znači onda ovih 0,2%, pa to znači kako je toj zemlji potrebno 350 godina stvoriti DUPLO veći BDP od onog koji trenutno ima. Naravno pitanje je onda, pa čemu se to toliko raduje ministar Maras!? Odgovor je jednostavan NIČEMU!
    Hajdemo sad vidjeti i HDZ. Gospođa Maletić je nastojala uvjeriti hrvatsku javnost u ispravnost odluke HDZ-a u angažiranju svjetskih stručnjaka na izradbi hrvatskog gospodarskog programa. Nametala je stajalište kako stručnjaci iz inozemstva puno bolje poznaju gospodarsku situaciju u našoj Hrvatskoj, nego svi hrvatski ekonomisti skupa! Poznato je svima u Opatiji se svake godine održava hrvatski kongres ekonomista i njihove preporuke nikako se ne bi mogle smatrati ne važnim. No, HDZ drži kako svi oni skupa ne poznaju gospodarsko stanje u našoj Domovini niti blizu tako dobro, kako to poznaju stranci!
    Međutim, interesantno je reći kako su se svi u studiju složili, pa i Gospođa Maletić i ministar Maras u neophodnost suzdržavanja vlasti od stalnih izmjena zakonskih odredaba koje utječu na gospodarstvo! Potvrdio je to i gospodin Debeljak, koji je isto nazočio sastanku. Međutim, veoma je važno reći kako upravo na taj problem NE može utjecati NITKO, pa niti jedan jedini stručnjak, bilo iz inozemstva ili iz tuzemstva! Jednostavno, vlada i Sabor mogu mijenjati zakone kad požele i kako god to žele! Interesantno je i to kako su se svi složili i u potrebu „strukturnih reformi“ u gospodarstvu. Parola koja se provlači na svim skupovima po studijima u TV postajama, a na temu gospodarske krize. Kada se počelo o tomu govoriti onda se doznalo kako nisu u pitanju GOSPODARSKE strukturne promjene, već PRORAČUNSKE i praktično POLITIČKE promjene! Tako je spomenuta javna uprava, odnosno funkcioniranje sustava vlasti od lokalne do središnje, te mirovinski i zdravstveni sustav! Što je tu doista GOSPODARSTVO!? Jednostavno NIŠTA! Dakle, zbog čega se onda trebaju angažirati INOZEMNI GOSPODARSKI stručnjaci, kad baš NIŠTA što se treba „restrukturirati“ iz gospodarstva, nije doista iz GOSPODARSTVA! Sve što je spomenuto bilo je tek pitanje OBIČNOG TROŠENJA novca iz državnog proračuna!
    Dakle, vraćamo se na početak. Sadašnja SDP-ova vlada se RADUJE TEK PUKOM SNU o rastu BDP za svega 0.2% i USNULO duplo većem standardu Hrvata za 350 godina! Sa druge strane, HDZ angažira inozemne „ekonomske stručnjake“ koji NEĆE NIŠTA restrukturirati u GOSPODARSTVU, već samo možda pokušati smanjiti trošenje iz državnog proračuna.
    Normalno pitanje se nameće, pa za koga onda glasovati na izborima? Odgovor, ZA BILO KOGA DRUGOGA, SAMO NE ZA SDP i HDZ!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • DVOJAC BEZ KORMILARA: MILANOVIĆ – VUJČIĆ


    dvojaca bez
    Dužnička kriza korisnika kredita u švicarskim Francima sve više jača u Hrvatskoj, a novi problem se pojavljuju jedan za drugim. Hrvatska vlada je odlučila primjenit zamrznuti tečaj švicarskog Franka i na druge korisnike kredita! Vlada čini OGORMNU grešku takvim potezima, jer samo uvećava opseg iznosa tečajne razlike koja će do konca godine dospjeti na naplatu. Iznos će biti doista užasno visok, a Državi Hrvatskoj će biti u problem riješiti pitanje tog iznosa.
    Hrvatska vlada MORA pod HITNO obvezati komercijalne banke u Hrvatskoj da izvrše konverziju SVIH do sada odobrenih kredita u “švicarcima” na Eure! Obračunati sve dosadašnje izvršene kunske uplate, sa onima koje bi bile učinjene da je kredit bio odobren u Eurima i ukoliko je već sada kredit bio preplaćen umanjiti preostali iznos isplata. Time će se spasiti brojni kreditni dužnici od bankrota, a tržište nekretnina neće dožvijeti potpuni slom.
    Sadašnjim pristupom vlada PREŠUTNO odobrava kreditne ugovore odobrene u “švicarcima”, te u slučaju sudskog spora sa bankama vlada će SIGURNO izgubiti spor, jer ih priznaje kao valjane. Krediti odobreni u “švicarcima” su ŠKOLSKI primjer ŠPEKULATIVNOG LIHVARSKOG kredita, jer družnici unatoč redovitom izvršenju financijskih obveza doživljavaju svakim danom RAST glavnice kredita mjesečne rate! Na svakom sudu takvi krediti će biti poništeni, osim na udbaškim sudovima, a njih skoro nije bilo u Hrvatskoj.
    Poljavljuju se “uvaženi” analitičari na TV postajama sa “naknadnom pameti” i kao riješenje za buduće nagomilane iznose tečajnih razlika nude riješenje sa “balonima”. Međutim, NEMA NIKOGA tko će staviti novac u taj balon, jer tečajne razlike NEĆE moći platiti ni bankrotirani dužnici, a niti bankrotirana država! Ima i onih koji bi tražili povrat novca od banaka za nekad isplaćene sanacijske iznose. Takve “ideje” krajnje su besmislene, jer bi bilo isto kao kada bi bivši vlasnik automobila kojeg je prodao, tražio od kupca nakon 5 godina da plati za nove gume koje je postavio na auto neposredno prije prodaje.
    POZIVAMO Premijera Milanovića i Gurvernera Vujičića i MOLIMO ih da OBVEŽU banke u Hrvatskoj na konverziju SVIH kredita sa “švicarca” na Eure u što kraćem vremenskom roku, jer je to JEDINI mogućni izlaz iz sadašnje situacije! Sadašnja odluka o tek pukom zamrzavanju tečaja za jedne, pa druge, pa treće dužnike, je vođenje države poput DVOJCA BEZ KORMILARA!
    Paket ozdravljenja koji pripravlja EU namjenjen je SAMO za države koji koriste Euro kao valutu! Sve druge države koje još uvijek koriste NACIONALNU valutu, NEĆE biti uključene u taj paket! Stoga hrvatskoj javnosti mora biti JASNO da NEĆE moći računati na bilo koji Euro iz tog paketa!
    Hrvatska mora promjeniti monetarno kreditnu politiku, posebice stoga što će spomenuti paket pomoći gospodarstvu u EU donijeti NOVO UVEĆANJE novčane mase! To znači da će Euro NASTAVITI deprecirati prema SVIM valutama, a ne samo “švicarcu”! Euro je već deprecirao prema USD i britanskoj Funti. Za $1 dobijalo se €0,55, a danas €0,88. Prema britanskoj funti je također deprecirao, pa se £1 dobijalo €0,75, a danas €0,90. Tko god želi uvećati vrijednost svoje štednje u Eurima, nek je promjeni sada u amerčike dolare i biti će uvećana za 30%, jer će sigurno do konca godine $1 vrijedeti €1,2.
    Sa primjenom paketa ozdravljenja dogodit će se tečajno apreciranje Kune prema Euru, što bi bilo katastrofa za hrvatski izvoz i donijelo dodatni rast vanjske zaduženosti! Zbog toga bi Hrvatska trebala poduzeti AKTIVIRANJE monetarno kreditne politike o čemu HSP govorio još u veljači PROŠLE godine na konferenciji za medije, a neki ekonomisti se tek sada pojavljuju u javnosti sa tom idejom.
    Mjere koje treba poduzeti čim prije su sljedeće.
    Prva, država mora donijeti zakon o VLASNIČKOM PREUZIMANJU dužničkih tvrtki od strane vjerovnika. Svi vjerovnici koji su predstečajnoj nagodbi OPROSTILI DUG svojim dužnicima, trebaju VLASNIČKI preuzeti te tvrtke, promjeniti nadzorene ravnateljske odbore u njima. Isto tako i tvrtke vjerovnici koje nisu sklopili ugovor o predstečajnoj nagodbi, ali imaju dužnike koji im duguju, trebaju preuzeti te tvrtke stvoriti nove nadzorne i ravnateljske odbore!
    Druga, država MORA formirati fond preko HNB i realizirati preko HBOR-a. Bio bi namjenjen gospodarskom ozdravljenju tvrtki u koje bi spadale gore spomenute. One bi se dokapitalizirale dinonicama iz NOVE naklade tih vlasnički restrukturiranih tvrtki i to po NOMINALNOJ cijeni, jer bi burzovna cijena tih dionica bila sigurno PRENISKA! Država bi postavila osobu za predsjednika nadzornog odbora i predsjednika ravanateljskog odbora koji bi nadgledali kako se tako primljen novac nebi odlio u place ili na private račune.
    Treće, država bi formirla fond za kreditiranje poduzeća koja nemaju problema sa dužnicima, ali nemaju financijske snage za jači prodor na inozemna tržišta, ili učvrstiti se na domaćem tržištu pod pritiskom inozemne konkurencije! Njima bi se pružili KREDITI, ali pod uvijetom da IZVOZNA komponenta u budućim poslovima bude VIŠA od UVOZNE komponente.
    Četvrto, mali obrt bio bi također podpomognut sličnim kreditima iz tog fonda, oni mogu imati UVOZNU komponentu višu od IZVOZNE, ali bi se morali obvezati da će prije isplate kredita uvozna i izvozna kompomenta biti izjednačene.
    Peto, obvezati sve automobilske tvrtke na otvaranje tvornica auto dijelova dilje Hrvatske, posebice nastojati na njihovo otvaranje u Županijama od posebne državne skrbi i imali bi porezni moratorij na proizvodnju dijelova od 3 godine, te 50% niže porezne obveze trajno. Ukoliko NE bi to ispunili uvijet, bili bi opterećeni sa višim porezom od 50% momentalno.
    Šesto, ugasiti sve OPĆINE koje NE mogu samostalno opstajati bez pomoći iz središnjeg proračuna. Od ukupnog broja općina u Hrvatskoj 250 ih ne može samostalno postojati. Njih treba rasformirati i uključiti u GRADSKE organe vlasti, točnije u gradske skupštine, ali BEZ uvećanja broja zastupnika! Sve dosadašnje uplate koje su imali za potrebe općine išle bi od tada u gradski proračun grada u koji su uključeni. Tako bi područja tih gradova teritorijalno bila uvećana, a struktura gradskih vijeća bila bi postavljena sukladno udijelu puka iz svake prijašnje općine koje bi se pretvorile u mjesne odbore na volonterskoj osnovi! Ukoliko određeni gradovi ni nakon toga ne mogu funkcionirati prestali bi postojati kao gradovi i bili bi izravno sa tim općinama SAMO uključeni kroz Županiju.
    Ovo su mjere koje bi sa jedne strane pružile RAST BDP-a, isto tako RAST ZAPOSLENOSTI, omogućile RAST izvoza BRŽI od uvoza i knačno smanjili bi se TROŠKOVI javne uprave i učinili UČINKOVITIJIM njihovo djelovanje!
    Bez spomenutih mjera NEĆE biti napretka!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: NE igrajte se već davno smrznutog komunizma, prilagođavajte se tržištu!


    komunistička_omladina
    Unatoč komunističkim objedama na račun tržišnog kapitalizma u trajanju od nekoliko desetljeća, komunizam se urušio sam od sebe zbog ekonomske ne učinkovitosti. Nisu bile potrebne ni nuklearne rakete, ni satelitsko oružje, ni neutronske bombe. Jednostavno ekonomska NE učinkovitost dovela je jednopartijski sustav planskog upravljanja državnim gospodarstvom do potpunog sloma! Taj slom dogodio se od Vladivostoka do Berlina i od Arhangelska to Tirane! Na tom prostoru nalazi se i naša Domovina Hrvatska.
    Sigurno nitko ne bi povjerovao one 1990 godine, kako će državno upravljanje hrvatskim gospodarstvom ponovno se reinkarnirati u Hrvatskoj i to na valutnom tržištu. Međutim, to se ipak dogodilo prije par dana. Hrvatska Vlada je odlučila “svjesno” zamrznuti valutno tržište, ali za samo jednu valutu, švicarski Franak! Razlog je “divljanje” tečaja švicarskog Franka! U trenutcima potpunog očaja i mogućne eksplozije dužničke krize, Milanović je posegnuo za komunističkom mjerom, “zamrzavanje” tržišta. Baš kako je nekad njegova partijska drugarica pokojna Milka Planinc vladala ondašnjom srboslavijom.
    Hajdemo sad malo bolje pogledati to “divljanje” tečaja švicarskog Franka, ili kako je jedan TV voditelj nazvao tu valutu “špekulativnom”! Razumijevanje tržišta i djelovanje tržišnih snaga u obliku ponude i potražnje uvijek zahtjeva razumijevanje što je uzrok i što je posljedica. Rast tečaja švicarskog Franka se objašnjava u Hrvatskoj kao posljedica NIČEG, ili kao posljedica “špekulacije, a tu se poglavito misli na švicarsku središnju banku!
    Problem je u EURU, a ne u “švicarcu”! Financijska kriza koja je izbila 2008 prinudla je Europsku monetarnu banku na MASOVNO uvećanje novčane mase! Svako uvećanje novčane mase uvijek ima za posljedicu pad tečaj te valute, jer je praktično uvećana ponuda te valute na valutnom tržištu dok je potražnja ostala ista! Promjena tečaja se u visokom stupnju prvi puta dogodila 2011 između Eura i švicarskog Franka. Komercijalne banke su znale za uvećanje novčne mase, te da će doći do promjene tečaja Eura. Zato su nudile ODMAH “povoljne” kredite, s niskom kamatnom stopom diljem Europe, ali sa “švicarskom kaluzulom”. Naime, obično je potrebno određeno vrijeme dok uvećana novčana masa ne iskaže svoj utjecaj na valutnom tržištu.
    Zaprijetio tada slom kreditnih dužnika diljem EU i Europska monetarna banka je odlučila dogovoriti se sa švicarskom središnjom bankom o “obrani” tečaja EURA, a ne švicarskog Franka, sa omjerom 1€=1,2ChF. Dogovor je bio postignut i švicarska središnja banka je praznila svoje novčane pričuve i kupovala Eure na valutnom tržištu. EMB (Europska monetarna banka) je trebala za to vrijeme od 2011 do danas smanjiti novčanu masu Eura, pa bi se postupno smanjivao utjecaj švicarske središnje banke. Međutim, to se nije dogodilo! EMB jednostavno NIJE MOGLA smanjiti novčanu masu Eura. Tečaj švicarskog franka nije se mijenjao, nego je SLABIO tečaj EURA! Netko će reći, kako nije slabio tečaj Eura prema drugim valutama? JESTE slabio je i prema drugim valutama, ali su i te druge valute isto tako tečajno slabile! Kao što su SAD$, ili britanska Funta, ili japanski jen! SAD su UVEĆALE novčanu masu dolara tijekom agresije na Irak i kasnije zbog financijske krize za preko 5000 MILIJARDI DOLARA! Zato je tečaj dolara i eura bio mijenjan. Započelo se sa 1$=1€ 1999 godine, a onda je porastao u samo nekoliko mjeseci na 1$=1,2€! Od tada tečaj dolara je slabio, pa je do 2008 tečaj dolara srozan na 1$=0,65€! To slabljenje tečaja dolara moglo je NAIVNIMA dati LAŽNU sliku o “jačanju” Eura! Slično je bilo i sa britanskom Funtom, OGROMNI dug britanske države stvoren je višegodišnjim deficitima u proračunu. Zbog toga je tečaj Eura i prema Funti se mijenjao, jer je Funta slabila! Vlada u Londonu uvećavala je novčanu masu u Britaniji, ogromnim kreditima odobrenim vladi od strane njihove središnje banke za uravnoteženje državnog proračuna!
    Ono što je bitno, proces uvećavanja novčane mase u SAD i Britaniji je značajno usporen, ali ne i u EU, nego je nastavljen! Jedina valuta koja je UVIJEK stabilna u EU, ali i Svijetu je švicarski Franak! To nije “špekulativna”, daleko više su “špekulativni” i Euro i Funta i Dolar, a upravo zbog svoje tečajne NE stabilnosti! Monetarna unija u EU ovako postavljena NEMA NIKAKVE šanse za opstanak! Naravno, političarima u Hrvatskoj to “nije jasno”, jer oni dapače ŽELE u Hrvatskoj uvesti Euro umjesto Kune!
    “Divljanje” tečaja švicarskog Franka na hrvatskom valutnom tržištu posljedica je naše valutne kaluzule prema Euru, a o čemu sam već pisao. Bilo koja Hrvatska Vlada NE može zamrzavati tečaj bilo koje valute, već se treba PRILAGOĐAVATI! Uostalom valutna tržišta DILJEM EU nastavit će poslovati i tečaj Eura će se mijenati prema “švicarcu”! No, to se “NEĆE” događati SAMO u Hrvatskoj!? Gdje je to Hrvatska u EU ili na MARSU! Svako “zamrzavanje” je BESMISLICA na kojoj je počivao i komunizam! Istodobno se OPRAVDANO otvara i pitanje “zaštite” od promjene tečaja kod svih drugih valuta!
    Tržište je učinkovito SAMO onda kada je SLBODONO! Samo konverzija kredita iz “švicarca” u Euro je jedino mogućno riješenje i to je prava PRILAGODBA tržišnim promjenama i zaštita kreditnih dužnika od bankrota! Same banke mogu također bankrotirati u slučaju masovnog bankrota dužnika. Još u nedjelju 18. siječnja na video konferenciji, najavio sam daljenje slabljenje tečaja Eura prema “švicarcu”, te da će PASTI ISPOD razine 1€=1ChF i to se već dogodilo! Kad se “odmrzne” tečaj, možda bude 1€=0,8ChF, ili čak i ispod te razine! Najaviti ću evo SADA, tečaj Eura će nastaviti slabiti i prema američkom dolaru i vrlo brzo će doći do1€=1$!
    Zar doista bilo tko misli kako će komercijalne banke u Hrvatskoj PEŠUTNO izdržati daljnji pad tečaja Eura prema “švicarcu”!? Može biti još i gore i inozemni vlasnici “hrvatskih banaka” se odluče POVUĆI svoj kapital zbog tečajnih razlika koje će se nagomilati, jer nitko ih neće htjeti platiti!
    Iskrena poruka vladi, NE igrajte se već davno smrznutog komunizma, prilagođavajte se tržištu!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: ZAŠTO IMAMO VALUTNU KLAUZULU I ZAŠTO MORA OSTATI JOŠ NEKO VRIJEME.


    SONY DSC
    Od kako se dogodila aprecijacija tečaja švicarskog Franka i problema otplate dugova kreditnih dužnika čiji su krediti imalu upravo ovu valutu kao kaluzulu, mnogi su u više navrata postavili pitanje, pa „zašto se krediti jednostavno samo ne konvertiraju u Kune“!? Drugim riječima, zašto uopće imamo valutnu klauzulu. Neki su otišli i toliko daleko, pa su HNB proglasili „mijenjačnicom“ u svrhu PORUGE prem HNB i valjda i prema SUVERENOSTI Hrvatske kao Države! Dakle, jednostavno se došlo do pitanja koje u prošlosti i nije baš zanimalo hrvatsku javnost sve do sada, a to je pitanje svrsishodnosti valutne kaluzule za Kunu. Premda guverner HNB ne treba biti profesor i pružati pouke javnosti ipak se trebao oglasiti po mnogim pitanjima u svezi problema sa tečajem Kune i švicarskog franka, trebao barem nešto reći hrvatskoj javnosti. Ovako bi se djelovanje guvernera moglo odrediti kao PREKASNO i PREMALO! No hajdemo pogledati što je bit te valutne kaluzule.
    Kuna je uvedena 30 svibnja 1994 godine, baš na Dan Državnosti. Prije toga postojao je „hrvatski dinar“ kao prijelazna valuta sa jugoslavenskog dinara ili bolje rečeno srpskog dinara. Patio je taj hrvatski dinar od visoke inflacije i bio doista KATASTROFALAN. Nakon što je Hrvatska stekla međunarodno priznanje 15 siječnja 1992 godine, postala je jasna potreba za hrvatskom valutom koja više neće biti NIKAKAV dinar! Naravno, Predsjednik RH pokojni dr. Tuđman, želio je vidjeti Hrvatsku u članstvu MMF-a, Svjetske banke i Europske monetarne banke i bilo je to POTPUNO opravdano i onda i danas. Članstvo u ovim organizacijam omogućava Državi Hrvatskoj normalni platni promet sa inozemstvom! Bez toga nema NIKAKVOG prometa sa nikim!
    Ono što je bio problem za Hrvatsku prigodom učlanjenja, jeste POVJERENJE u novu državu i u njezinu valutu! Dakle, Država Hrvatska morala se na neki način OBVEZATI da će vodi monetarnu politiku ODGOVORNO i STRUČNO! Kao kontrolni mehanizam preuzetim obvezama stavljena je Hrvatskoj valutna kaluzula, a sama Država Hrvatska je izabrala njemačku Marku kao valutu za njezinu klauzulu! Tadašnji tečaj bio je 5Kn=1DM. Dogovorena je maksimalna tečajna promjena Kune u visini od 1% do 2% godišnje. Kasnije, kada je 1 siječnja 1999 godine čitava EU prešla na Euro, tada je i Hrvatska prešla na klauzulu vezanu za Euro sa omjerom 7Kn=1€.
    Valutna klauzula je praktično obvezala Državu Hrvatsku na održavanje BALANSIRANOG državnog proračuna! Dakle, država NE može i NE smije si dopustiti ogromni deficit u proračunu. Zato što bi u svakom takvom slučaju morala tražiti pozajmicu kod HNB ili bi izdavala državne obveznice i na taj način prikupljala novac za uravnoteženje proračuna. U bilo kom od dva spomenuta slučaja kao posljedica bilo bi uvećanje novčane mase u Hrvatskoj, što bi dovelo do remećenje tečaja Kune prema valuti iz valutne klauzule.
    Isto tako, valutnom kaluzulom Hrvatska si je preuzela obvezu održavanja ravnoteže u bilanci plaćanja sa inozemstvom. Odnosno, država si NE može i NE smije dopustiti ne kontrolirani rast uvoza, već samo onaj i onakav koji je u visini izvoza. Rezimirano rečeno, Hrvatska se valutnom klauzulom obvezala na vođenje ekonomske politike koja će biti uravnotežena u svekolikom ekonomskom smislu.
    Međutim, stvari se nisu tako odvijale. Sve do 2000 godine, Hrvatska JESTE imala uravnoteženu makroekonomsku politiku. Unatoč i ratu i preko milijun izbjeglica, Hrvatska nije imala katastrofalni proračunski deficit, niti katastrofalni deficit u vanjskoj trgovini. Unatoč brojnim prigovorima koji su bili upućivani dr. Tuđmanu, ipak je vodio daleko ZDRAVIJU makroekonomsku politiku nego svi kasniji njegovi nasljednici. Jedinu slabost do 2000 godine, dakle u vrijeme dr. Tuđmana, Hrvatska je iskazala prema vođenju monetarno-kreditne politike. Problem je bio u tomu što su se krediti odobravali ne po bonitetu, ili kreditnoj sposobnost dužnika, već po „prezimenu“! Ukoliko je neki „ugledni“ političar brat, bratić, stric, nećak, ujak, teta, sestrična i da ne nabrajam, onda je kreditni dužnik mogao dobiti IZNIMNO visoki iznos kredita, po iznimno povoljnim uvijetima. Niska kamatna stopa, dugi rok otplate, dugi poček, malo gotovinsko učešće i slično. Tako su ogromni iznosi kredita odobravani praktično LOPOVIMA!
    NE, to nije bila NAMJERA pokojnog Predsjednika, niti je on to znao, niti je odobravao! Slučaj „Dubrovačka banka“, tada je pokojnog Predsjednika doveo do „EKSPLOZIJE“ bijesa nakon spoznje za tu pljačku! No, nekako od te ne sretne Dubrovačke banke, započele su izbijati na vidjelo jedna za drugom bankovna afera i pljačka! Neki su dobijene „kredit“ iskoristili za otvaranje vlastite banke, pa razne štedionice, kreditne zadruge i slično, ali su baš SVE propale. Jednostavno, svi ti lopovski bankari, jednostavno NISU znali voditi banke, a HNB i guvernera Škreba NIJE BILO BRIGA. Ostale su one banke koje su postojale i u doba srboslavije, a i one su morale biti sanirane, jer je cijelokupni platni promet u Hrvatskoj došao u pitanje! Bilo kako bilo, HNB se još tada od 1994 do 2000 godine NIJE ISKAZALA kao DOBAR KONTROLOR BANKOVNOG POSLOVANJA u Hrvatskoj.
    No, dolazi 2000 godina i Rohatinski je preuzeo dužnost guvernera. Međutim, niti Rohatinski se nije iskazao dobrim guvernerom. Sanacija državnih banaka je koštala jednu trećinu ukupnog BDP-a Hrvatske! Imale su i te banke OČAJNE kreditne plasmane novca, neke isto zbog „rođačkog kriterija“, a neke zbog toga što su bili vezani za dužnike u BiH, Srbiji, Makedoniji, Crnoj gori. No, sanacija ih je dovela samo do pozitivne ništice, ali su te banke bile i dalje ne sposobne samostalno poslovati, pa su brže bolje prodane!
    Sanacije banaka učinile su ogromne rashode u državnom proračunu, a posljedično tomu i defitcite. Upravo za njih se Država Hrvatska obvezala biti posebice pažljivom, kad je potpisala valutnu klauzulu. Novi vlasnici bivših državnih banaka Hrvatske, sada su odobravali kredite pod valutnom klauzulom i imali praktično POTPUNU zaštitu od eventualnog lošeg plasmana ili promašenog investiranja. Jednostavno svakih 7Kn je pokriveno Eurom, ili svaka Kuna pokrivena je sa 0,13€. Enormno je rastao vanjski dug i dosegnuo razimu od 85 miljardi Eura.
    Nakon prodaje banaka, Rohatinski je smatrao kako više i nije bitno bilo što mu činiti, jer te inozemne banke znaju poslovati i bez HNB-a! Dakle, preostalo mu je samo dopustiti im činiti što ih volja i blago njemu! Nje UOPĆE smatrao za potrebnim definirati monetarno kreditnu politiku u smislu kriterija kreditiranja i provjere poslovanja banaka. Na tomu principu je IZIGRANA valutna kaluzula Hrvatske prema Euru i uvedena prema švicarskom Franku! Zbog toga je posve opravdano pitanje jesu li banke doista koristile švicarski Franak u odobravanju kredita? Odgovor nije teško dokučiti, naime zašto bi jedna Raiffeisen ili Erste banka trebala „švicarce“ za plasman kredita u Hrvatskoj! Zar bilo tko misli kako je ta banka bez novca! Sve je bilo samo obična SMICALICA za naivne!
    Kada bi Hrvatska sada ukinula valutnu klauzulu to bi bilo JAVNO PRIZNANJE BANKROTA za MMF, Svjetsku banku i Europsku monetarnu banku. Cijelokupni platni promet sa inozemstvom bi se slomio! SVI dužnici bi otišli u bankrot u samo jednom trenutku! Bila bi to za Hrvatsku velika DEPRESIJA promjera onoj iz 30-ih godina koja je bila zadesila SAD. Dakle, valutna kaluzula mora ostati prema Euru, barem još neko vrijeme.

    Dr Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: ZAMRZAVANJE TEČAJA ŠVICARSKOG FRANKA JE VELIKA GREŠKA MILANOVIĆEVE VLADE!


    SONY DSC
    Nakon teških dana u Hrvatskoj zbog visoke deprecijacije tečaja Eura prema švicarskom Franku, Hrvatska Vlada donijela je odluku o „zamrzavanju“ tečaja švicarskog Franka prema Kuni. Na izgled ovaj potez barem izgleda dobro i na neki način smanjuje bojazan kreditnih dužnika od bankrota. Međutim, postavlja se pitanje je li to doista dobro?
    Moram reći kako ova mjera nije dobra iz više razloga. Prvo, to znači da naše valutno tržište više baš ništa ne predstavlja u smislu tržišta. NIŠTA se NE može „zamrznuti“ na tržištu, jer to onda više NIJE tržište! Nema te cijene, a u ovom slučaju tečaja, koji treba biti „zamrznut“. Nije problem u tomu što je tržište promjenljivo i snaga ponude i tražnje se na tržištu mijenja. Nekad je jača tražnja, nekad ponuda, ali to i jeste bit tržišta i tržišnog gospodarstva. Treba se prilagođavati djelovanju tržišta, a ne pokušavati „zamrznuti“ njegovo djelovanje. To je iz doba komunizma!
    Drugo, može li bilo tko zamisliti odluku vlade o „zamrzavanju“ cijene benzina u ovom trenutku! Naravno, svatko bi to osudio, jer baš kad cijene goriva padaju bilo bi „suludo“ zarmzavati cijenu goriva i to POVOLJNU promjenu, jer događa se SNIŽENJE cijene! Stoga „zamrzavanje“ tečaja švicarskog franka samo zato što se mijenja „NE povoljno“ doista je SMIJEŠNO! Ne može tržište funkcionirati tako, što će biti prihvatljivo ako nam je promjena u korist, dok će se „zamrzavati“ čim nam ide na štetu!
    Konverzija kredita iz švicarskog Franka u Euro daleko je ispravnija, koju predlažem i koju sam predlagao! Prije svega promjena tečaja švicarskog Franka nastupila je zbog DEPRECIJACIJE TEČAJA EURA! Ta deprecijacija tečaja prema švicarskom Franku se NAJVIŠE osjetila, jer je švicarski Franak NAJSTABILNIJA valuta u svijetu.
    Međutim, Euro je izgubio i vrijednost naspram tečaja američkog dolara, ali u manjem omjeru.  No, amerikanci NISU branili određnu razinu tečaja Eura, nego su pustili djelovanje tržišta. No, to je manje bitno kreditnim dužnicima u Hrvatskoj. Švicarska središnja banka je odlučila NE braniti tečaj Eura, tako što bi i dalje praznila svoje novčarske pričuve i kupovala Eure na njihovom valutnom tržštu. Razlog je što ne žele ugroziti razinu novčarski pričuva Švicarske i time ugroziti stabilnost švicarskog gospodarstva! Jednostavno ta odluka središnje švicarske banke nema nikakve veze sa Hrvatskom, niti se Hrvatska u to treba petljati, a niti može!
    Poremećaj je zato što je Kuna tek PRILJEPAK Eura, pa je deprecijacija tečaja Eura prema „švicarcu“ dovela i do deprecijacije tečaja Kune prema „švicarcu“! Najveći je problem što odluka Hrvatske vlade „sugerira“ očekivanje „povratka“ tečaja „švicarca“ na prijašnju razinu!
    Tko kaže kako će se tečaj Eura „vratiti“ na prijašnju razinu prema švicarskom Franku!? Upravo to je VELIKA GREŠAKA! Naime, treba očekivati nastavak pada tečaja Eura prema šicarskom Franku! Zbog toga što svaka IZENADNA promjena tečaja uvijek ima MULTIPLICIRAJUĆE djelovanje! Dogodit će se još NEKOLIKO valova deprecijacije tečaja Eura prema švicarskom Franku!!! Problem koji će doći poslje do izražaja, je to što se KAD TAD tečaj švicarskog Franka MORA „odmrzunti“, a tada će taj tečaj biti JOŠ ne povoljniji!!! Dakle, tada će biti JOŠ TEŽE iznaći riješenje za probleme koji su se sada pojavili!
    Na žalost, tada ćemo se s GORČINOM prisjećati NAJNEUSPJEŠNIJE vlade i odluke NAJNEUSPJEŠNIJEG premijera! Baš kako se sada s GORČINOM prisjećamo Rohatinskog i njegovog PREŠUTNOG dopuštenja poslovnim bankama u Hrvatskoj odobravati kredite vezane za švicarski Franak!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP: Za kredite u “švicarcima” najodgovorniji je Željko Rohatinski.


    janjiček_srb_marković
    Samo na promjeni odnosa tečaja švicarski franak – euro hrvatski građani su u jednom danu izgubili 4 milijarde kuna- rekao je predsjednik HSP-a Daniel Srb na konferenciji za medije održanoj danas u Osijeku.
    HSP je dosada nekoliko puta upozoravao na neodrživost situacije sa švicarski frankom, a fokus našeg interesa je bio javno reći tko je za nju kriv i kakvu pouku trebamo iz ovoga izvući kako se ovakve stvari ne bi ponavljale u budućnosti.

    Uživo se video linkom na konferenciju uključio financijski stručnjak i Predsjednik HSP-eova Povjerenstva za gospodarstvo i financije dr Tihomir Janjiček, redoviti profesor na Humber College u Torontu, Kanada.

    Profesor Janjiček je rekao da je nekoliko sati prije nego se dogodila zadnja katastrofa sa švicarskim frankom na isto upozorio, a neki „nazovi stručnjaci“ su samo kasnije „reciklirali“ ono šta je on napisao i što je objavljeno u hrvatskim medijima..

    Temelj problema je nastao kada je EU krenula u spašavanje nekoliko država kojima je prijetio bankrot. EU je tim državama doznačila tisuće milijardi „nepostojećeg“ novca tobože otkupljujući njihove državne obveznice po nominalnoj cijeni jer da je bilo drugačije nitko ih ne bi otkupio. Došlo je do povećanja novčane mase i Euro je u odnosu na franak branjen u omjeru 1,2:1.

    Gdje je bila greška u Hrvatskoj? Greška je bila kada je bivši guverner HNB Željko Rohatinski dopustio kredite vezane na švicarski franak ikao je imao mehanizme to spriječiti. On je najodgovornija osoba za stanje koje imamo i ono je posljedica ne donošenja te odluke.

    Profesor Janjiček je izrazio je bojazan da nakon ovog kolapsa Hrvatskoj prijeti bankrot. Ponovio je kako potpuno ukidanje valutne klauzule nije moguće zbog obveza koje je Hrvatska preuzela prema MMF-u, Svjetskoj banci i Europskoj monetarnoj banci. Kao rješenje za zadužene građane predlaže konverziju kredita iz ‘švicaraca’ u eure.

    Jedino što se može učiniti jest da se postojeće obveze hrvatskih državljana prema poslovnim bankama preračunaju u euro. Sve se dosadašnje uplate moraju izračunati prema tečaju kuna-euro i krediti nastavljati otplaćivati vezani uz euro – predložio je Janjiček.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb je ustvrdio da je uz bivšeg odgovoran i sadašnji guverner HNB-a i postavio pitanje gdje je ovih dana i aktualni guverner Boris Vujčić.

    Ima li guverner kakav prijedlog rješenja? Država se trese, građani su opljačkani, a guvernera nema – rekao je, među ostalim, Srb i dodao da je Hrvatska stranka prava bila jedina koja se protivila ulasku Hrvatske u EU, i pokazalo se da smo bili u pravu. Ulazak u EU ne samo da nije donio gospodarski rast nego je doveo do pljačke koju su naši ljudi krvavo platili.
    Nemojmo prihvaćati sve što nam nameću iz Europske unije, nemojmo varati naše sugrađane i uvjeravati ih da će sve biti dobro jer neće biti.

    Predsjednik Srb je žestoko osudio izjave Nebojše Stefanovića ministra unutrašnjih poslova Srbije i potpredsjednika SNS-a u kojima se obrušio na izjavu novoizabrane hrvatske predsjednice o „političkim Hrvatima“ riječnikom neprimjerenim za ministra bilo koje države Svi koji imaju hrvatsko državljanstvo u političkom su smislu Hrvati i to mora biti jasno svima – zaključio je Srb.

    hsp/radio Osijek

  • dr Tihomir Janjiček: ROBIN HOOD I NAPUTAK HNB-a


    Predizborna promidžba za dužnost Predsjednika RH, donijelo je hrvatskoj javnosti dvije novine. Jedna je deložacijski Robin Hood u liku Ivana Sinčića, a druga je naputak HNB o obvezatnim informacijama za buduće kreditne dužnike. Ove dvije novosti doista zaslužuju pozornost, pa je potrebno ipak malo bolje ih razmotriti.
    Živjeći doista dugi niz godina u Kanadi, još na samom početku života u njoj sam naučio dvije važne stvari o kreditima. Prva, zamolba za kredit nije nikakva specijalna procedura. Potrebno je izdvojiti tek 15 minuta za njezino podnošnje. Prihvat ili odbitak zamolbe također je nešto što se isto toliko čeka ili još i kraće. Razlog zbog čega je to tako, leži u činjenici što je procudra zamolbe vrlo jednostavna. U zamolbi se stave osobni podaci i stanje svih obiteljskih prihoda i rashoda. Bankovni službenik ODMAH provjerava njihovu istinitost računalnim putem, te stoga spoznaje jesu li podaci točni ili lažni praktično u sekundi.

    Kredit se najčešće odobrava, bilo da je riječ o kreditiranju automobila, gotovinski kredit ili stambeni kredit. Dakako najveći iznosi kredita su stambeni krediti. Druga važna stvar je što svaki kupac KREDITA za isplatu stambene nekretnine zna ODMAH da ukoliko ne isplati kreditnu rata u nizu od 3 mjeseca, policija dužnika IZBACUJE iz nekrenine i stavlja je na ovrhu! To znači ukoliko dužnik izgubi zaposlenje, nema što razmišljati, odmah svoju nekretninu sam stavlja na prodaju i prije nego dođe ovrha! Zato, jer nekretnine pod ovrhom UVIJEK imaju NIŽU tržišnu cijenu od ostalih nekretnina. To je zakon tržišta! NITKO neće NI POMSLITI zaustaviti ovrhu ukoliko je deložacija nužna! Niti DUŽNIK VLASNIK nekretnine, a niti bilo tko drugi neće se uopće usprotiviti. Vlasnik najčešće sam prodaje nekretninu, isplaćuje svoje obveze i kupuje ili unajmljuje sebi i obitelji neku inu nekretninu. Moram reći ovom prigodom da NAJVEĆI BROJ Kanađana ima SAMO JEDNU nekretninu i to je taj dom u kojem žive! Institucije sustava funkcioniraju krajnje učinkovito bilo da dužnik redovito isplaćiva kredit ili dolazi u ne mogućnost plaćanja.
    U Hrvatskoj su stvari drugačije. Krediti koje su dužnici preuzeli, dakle ne samo stambeni nego i svi ostali gore poborojani, došli su najvećim dijelom u problem plaćanja. Kako banke uobičajeno traže neku vrstu jamstva isplate odobrenog kredita, dužnici su najčešće jamčili isplatu kredita s nekom od nekretnina koju posjeduju. To uglavnom bude dom u kojem čitava obitelj obitava. Međutim, problem NE plaćanja kredita u Hrvatskoj nije kao u Kanadi.

    U Kanadi se krediti uzimaju u NACIONALNOJ valuti i NITI u JEDNOJ INOJ valuti! U Hrvatskoj se pak kredit uzimaju u valuti u kojoj se to MOŽE i MORA! Naime, hrvatski dužnici su NAJVEĆIM dijelom došli u ne mogućnost isplate svojih kreditnih obveza zbog poznate „TRAKALICE“ oko švicarskog Franka. Točno, dužnici trebaju biti obazrivi i NE uzimati kredit ukoliko ne mogu isplaćivati. Međutim, NIJE problem Hrvata kreditna „ne obazrivost“!
    Komercijalne banke su ih VARALE i odobravale kredite koji su bili vezani valutnom klauzulom JEDINO za švicarski Franak, umjesto za Eur! Zašto sam rekao „varale“? Hrvatska je POTPISALA ugovor o valutnoj kaluzuli sa MMF, Svjetskom bankom i Europskom monetarnom bankom da Kunu drže tečajno vezanu STRIKTNO za Euro! Međutim, komercijalne banke su to IZIGRALE! Krediti su odobravni sa kaluzulom prema „švicarcima“!
    Razlog je bio jednostavan, komercijalne banke su znale da je EU zbog financijske krize, koju je izazvala SAD, morala uvećati novčanu masu kako bi spasila brojne države članice EU od bankrota! Zbog toga je bilo jasno da će doći do pada tečaja Eura, jer se uvećanjem novčane mase uvećava i ponuda Eura na valutnim tržištima i posljedično tomu događa pad tečaja Eura. To se i dogodilo, a najpogodnija valuta za mjerenje pada tečaj Eura bio je švicarski Franak, jer je NAJSTABILNIJA valuta u Europi!

    Kuna je u tečajnom smislu prema Euru običan PRILJEPAK, zbog valutne klauzule. Stoga kad je nastupio tečajni KOLAPS Eura prema „švicarcu“, to se istodobno dogodilo i sa tečajem Kune prema „švicarcu“! Drugim riječima, PADAO je tečaj Eura, a tečaj Hrvatske Kune bio je tek KOLATERALNA žrtva tečaja Eura!
    Hrvatski kreditni dužnici dobijali su nakon preuzimanja kredita svaki mjesec UVEĆANU kunsku „revalorizaciju“ glavnice kredita i mjesečene rate, koji je bio odobren u „švicarcima“! Prihodi Hrvata nisu rasli, ali su kreditni izdaci rasli iz dana u dan zbog rasta tečaja „švicarca“. Počeli su osobni bankroti jedan za drugim! U Hrvatskoj osobni bankrot nije ni postojalo u institucionalnom smislu, pa se brže bolje i to uvelo.
    Dakle, sada jasno tko je DOISTA kriv za bankrot brojnih hrvatskih kreditnih dužnika i posljedično tomu, brojne ovrhe i deložacije koje su nastupile. KRIVA JE HNB, točnije OSOBNO Željko Rohatinski! Zato, što je uopće dopustio kreditiranje u „švicarcima“. HNB je STOŽERNA NOVČARSKA VLAST u Državi Hrvatskoj i SVIM bankama koje posluju u Hrvatskoj! Stoga je Rohatinski MOGAO i MORAO ODMAH jednostavno ZABRANITI komercijalnim bankama odobravanje kredita u „švicarcima“!

    Hrvatska je potpisala vođenje novčarske politike temeljem valutne klauzule za Euro i svaka druga valutna kaluzula jednostavno NE smije i NE može biti korištena u Hrvatskoj!!! Imali smo NE stručnog guvernera, koji je bio KRAJNJE ŠTETAN za Hrvatsku i krajnje koristan za inozemne komercijalne banke!!! Dodjeljivane su Rohatinskom „nagrade“ i „priznanja“ iz inozemstva, jer je jednostavno učinio SVE za NJIHOVU KORIST i baš SVE za ŠTETU Hrvatske! MORALE su isto tako regairati i hrvatske vlade, kako ona Sanaderova tako i ova Milanovićeva, ali su obje bile usredotočene na PONIZAN i ŠTETAN NAČIN učlanjenja u EU!
    Komercijalne banke u Hrvatskoj su odmah svoje uvećane kunske priljeve novca mijenjali u Eure na hrvatskom valutnom tržištu, kako bi matičnoj inozmenoj banci priskrbila Eure i spriječila njezin bankrot! „Uvaženi“ Rohatinski je smanjivao valutne pričuve i uvećao ponudu Eura kako bi „sačuvao“ tečaj Kune prema Euru. No, taj tečaj više NIKOMU nije bio bitan, niti hrvatskim dužnicima, niti komercijalnim bankama, OSIM Rohatinskom! Hrvatska je zato ušla u dodatna vanjska zaduženja i sada Hrvatska ima preko 80 miljardi eura vanjskog duga!
    Za razliku od Kanade, hrvatski dužnici ne napuštaju svoje nekretnine šutke! Oni se kod ovrha i deložacija služe svim mogućnim IZGOVORIMA od „bolesti“ nekog člana obitelji, pa do „gubitka svijesti“ tijekom deložacije i slično. „Praktična“ novost tom smislu je i „Živi Zid“.

    To je samozvana organizacija koja sprečava deložacije, jer im se spriječava! Njihov „Robin Hood“ se hvali po hrvatskoj javnosti kako se „bori“ protiv banaka. Interesantno je što se NITI jedan od predsjedničkih kandidata nije sjetio poznate „krilatice“ koju po potrebi rado koriste, a to je „neka insitucije djeluju“! Čak niti bivši Predsjednik RH i dokotor prava Ivo Josipović, nije se toga sjetio, makar je obećavao pravdu svima poput darova Svetog Nikole! „Zidnih“ organizacija nema u Kanadi, jer bi svaka osoba koja bi spriječavala deložaciju bila uhićena i OSUĐEN na 3 do 5 godina zatvora! „Robin Hood“ bi kao „poglavnik“ takve organizacije u Kanadi prošao s najduljom robijom! Ne bi niti mogao biti kandidat za „šefa“ zatvorske knjižnice, a još manje za predsjednika države!

    Dakle u ovom i ovakvom metežu pojavlje se „KONAČNO“ u hrvatskoj javnosti i HNB, koja šalje naputak komercijalnim banakama da moraju bolje informirati buduće kreditne dužnike oko uvijeta kreditiranja. Tako HNB u liku sadašnjeg guvernera Vujičića poput Pilata „PERE RUKE“ od VLASTITE GLUPOSTI! Naime, niti guverner Vujičić nije do sada baš NIŠTA učinio po pitanju „švicaraca“, osim tog JADNOG naputka! Mogao je NAREDITI komercijanim bankama retroaktivni preračun kredita na eursku klauzulu i time spasio brojne hrvatske dužnike, ali do sada NIJE NIŠTA učinio! Okrivljeni su dužnici i kao na „mala vrata“ inozemne MATIČNE banake hrvatskih komercijalnih banka, zbog ovrha i nastalih deložacija. Kreditni dužnici su eto bili SAMO malo „NE dovoljno informirani“ i zato su nastali bankroti i posljedično tomu ovrhe i deložacije!
    NITKO iz HNB-a ili hrvatske vlade neće reći da su isti princip matične inozmene banke kao vlasnici komercijalnih banaka primjenili i prema drugim članicama EU, ali koje još uvijek imaju NACIONALNU valutu u prometu! Dakle, radi se o doista dobro smišljenoj financijskoj makinaciji u koju je uletjela i Hrvatska! Prvi koji se pobunio protiv ove makinacije bio mađarski premijer Orban. SVE vlade iz EU, pa i hrvatska vlada, odmah su skočile protiv Orbana i SOTONIZIRALE njegova stajališta! To je samo još jednom potvrdilo da su u makinacije sa „švicarcima“ bile SKUPA umiješane i vlade iz kojih potječu matične inozmene banke! Potvrđena je bila i DILETANTNOST hrvatske vlade, jer se i ona pridružila sotoniziranju Orbana, poniznim dodvoravnjem „velikima“ i „pametnima“ vladama iz EU, ali točnije rečeno POKVARENIMA iz EU!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • LINIĆA ĆEMO PAMTITI PO LOŠEM PREDSTEČAJNOM ZAKONU.


    Predsjednik  povjerenstva  za gospodarstvo HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.

    SONY DSC

    Odlazak Linića sa dužnosti ministra financija u vladi RH, neminovno otvara pitanje rezultata njegovo ministrovanja, ili kako bi to sam Linić rekao, njegovog rada! Od cijelokupnog njegovog djelovanja jedino po čemu će ostati umpamćen je zakon o predstečajnoj nagodbi. Stoga valja učiniti kratak osvrt upravo na posljedice tog Linićevog zakona.
    Podaci govore da je zakon o predstečajnoj nagodbi donio tek 38% promjena vlasničkih struktura dužničkih poduzeća. Kažem „tek“, jer poduzeća koja su zapala u ozbiljne financijske problem NE mogu nikako ili barem NE bi smjela nikako ostati u posjedu istih vlasnika. Razlog je to što su postojeći vlasnici praktično iskazali ne sposobnost posjedovanja tvrtke na osobnoj i javnoj razini! Drugim riječima ništa korisno nisu učinili niti sebi niti drugima temeljem posjeda vlasništva nad tvrtkama.
    Ono što je JOŠ gore, ravnateljski dužnosnici se gotovo uopće nisu niti mijenjali nego tek nekih 2% je smijenjeno. Dakle, kao kada bi nogometna momčad ostala s istim trenerom i nakon ispadanja iz prve u drugu nacionalnu ligu!
    Sažeto rečeno, ništa se nije mijenjalo, ostalo bi sve isto, osim što bi vjeorvnici praktično ostali izigrani od strane dužnika! No, problem je daleko ozbiljniji, nego što je tek puko izigravanje dužnika. Nakon otpisa dugovanja od strane vjerovnika i jedan i durgi, dakle i dužnik i vjerovnik ostali bi i dalje bez novca i niti jedan niti drugi ne mogu praktično nastaviti poslovati. Zato što niti jedan niti drugi nemaju novca, odnosno obrtnog kapitala za nastavak normalnog poslovanja. Dokapitalizacija nije praktično učinjena niti u jednom poduzeću, tek je u samo nekima najavljena, ali ništa konkretno nije učinjeno. Upravo zato, nije se dogodio nikakav priljev novca za nastavak poslovanja, a koji je krajnje potrebit.
    U malim poduzećima bi bio tzv. „mikro menadžment“ i najčešće bi vlasnik bio ne samo glavni ravanatelj, već i predsjednik uprave! Dakle u takvim uvijetima posve je imbecilno zadržati sve kako je bilo i prije ogormnog rasta zaduženosti tvrtke!
    Uvjeti „razduživanja„ dužnika Linićevim zakonom u nekim slučajevima su išli do totalnog apsurda. Naime dužnik bi bio toliko „nagrađen“ da bi mu se dug otpisao i u visini od 40% od ukupne vrijednosti. Istodobno bi se dužniku ponudilo vraćanje preostalih 60% duga u trajanju od 20 i još plus 2 godine počeka za početak otplatu duga!
    Država Hrvatska je vlasnik dužničkih poduzeća manje od 25% u strukturi vlasništva. Posve je stoga jasno da je mogao biti učinjen „bailout„ program dokapitalizacije i dužnika i vjerovnika. Time bi se omogućila istodbna promjena vlasničke strukture poduzeća, ali i još daleko NAJVAŽNIJE omogućio bi se priljev novca za nastavak poslovanja i dužnika i vjerovnika. U ti uvijetim sigurno ne bi ostali isti niti ravnatelji poduzeća, jer sa promjenom vlasničke strukture, novo pridošli vlasnik, Država Hrvatska sada bi imao utjecaj na odabir novog ravnatelja i ravnateljskog odbora.
    Linićev odlazak možda je najavio KONAČNO dolazak nove i sposobnije osobe na mjesto Linića, ali će vrata toj novoj osobi biti otvorena tek nakon izbora, PRIJEVREMENIH!

    Dr Tihomir Janjiček

  • KANAL DUNAV-SAVA JE PROMAŠAJ!


    SONY DSC

    Prije nekoliko dana oglasio se HDZ hrvatskoj javnosti i predstavio buduće investicijske projekte koje kani izvesti ukoliko preuzme vlast. Među ostalim projektima, spomenut je projekt izgradnje kanala Dunav-Sava. Kanal bi se navodno financirao iz EU fondova i koštao bi oko  milijardu Kuna. Učinjena je i određena studija o izvedivosti, te bi se prema njoj od prilike isplativost tog kanala iskazala u boljem navodnjavanju poljoprivrednog zemljišta. Praktično uvećala bi se poljoprivredna proizvodnja. Isto tako, plovnost bi bila brža i jednostavnija za poduzeća koja su locirana na obali rijeke Save. Pomalo “skrivečki” se nudi i „zaobilazak” Srbije u plovnosti rijekom Savom prema Dunavu i nekom krajnjem odredištu. No, ovom prigodom bi bilo zgodno smo malo samo ozbiljnije pogledati cijeli projekt, dakle bez ozbiljne studije o projektu.

    Prije svega cijelokupni investicijski  projekt bi trebao biti prije svega ISPLATIV! Dakle, morala bi se jasno utvrditi financijska korist od takvog projekta. Dakle, utvrditi visinu uloga i očekivanu dobit za određni vremenski period! Međutim, NIKAKO se dobit ne može obračunati, jer poljoprivredni proizvođači sigurno neće plaćati korištenje kanala, odnosno vodu za navodnjavanje iz kanala! No, čak kada bi to i bilo mogućno, troškovi poljoprivredne proizvodnje bi se dodatno uvećali! Upravo to je bit problema hrvatske poljoprivrede. Hrvatska poljoprivreda zadnjih 10 godina ima višestruko smanjenje proizvodnje, ali ne zbog lošeg navodnjavanja, jer to ni nije najveći problem. Problem hrvatske poljoprivrede je DISPARITETI u kretanju troškova proizvodnje i prodajnih cijena, gdje troškovi proizvodnje višestruko brže rastu od prodajnih cijena! Doslovce NIŠTA ne bi značila u ovome trenutku i trostruko uvećana proizvodnja poljoprivredne robe, jer bi jednostavno bila BEZ IKAKVE DOBITI! Proizvođači bi vrlo brzo smanjili proizvodnju, jednako kako se to već dogodilo sa prijašnjom proizvodnjom! S druge strane, što će se u suštini navodnjavati, praktično prostor pod minama! Cijela istočna Slavonija je pod minama i za to se nema novca, ali se ima za gradnju kanala! Puno je jednostavnije razminirati postojeća zemljišta i stvar okončati za navijek. 

    Druga stvar, koja je spomenuta je važnost gospodarskih objekata na rijeci Savi. Naime, Hrvatska NEMA nikakvog važnijeg poduzeća na rijeci Savi kojemu je potrebna polvidba rijekom Savom! Jednostavno NEMA! Osim ako se u to ne uračuna ZATVORENA željezara u Sisku. Nikakvog ozbiljenijeg gospodaraskog objetka na rijeci Savi NEMA!

    Treće, plovnost rijeke Save je MAKSIMALNO do Siska, ali samo ukoliko nije niti malo sušnije ljeto! U protivnom, plovnost je uglavnom do Slavonskog Broda.

    Četvrto i ono najvažnije, a o čemu “studija isplativosti” ne zbori baš NIŠTA, a isto tako i Karamarko i njegov HDZ. Kanal bi se trebao protezati zapadno od Vukovara i zapadano od Hrvatskog Šamca! Dakle, pored spomenuta dva grada na istočnoj strani bi se našli i Vinkovci, Ilok, Tovarnik, Županja! Čitav prostor istočno od kanala bio bi praktično teritorijalno vezan za Srbiju! Sa Hrvatskom bio vezan tek mostovima! Time bi se praktično teritorijalno ODREZAO prostor zapadnog Srijema i “darovao” istočnom susjedu! Kanal bi za sigurno vodio DEPOPULACIJI tog prostora!

    Ne treba duboko pamćenje i prisjetiti se kako su do prije koji mjesec i predsjednik Srbije i neki vajni srpski “znanstvenik” izjavljivali čak i na hrvatskim tv postajama, kako je Vukovar “srpski” grad! Srbija će uvijek pružati prste prema Hrvatskom teritoriju bez obzira tko je tamo na vlasti i tko toga nije svijestan samo je velika naivčina! Dakle, Srbija ne bi bila UOPĆE “zaobiđena”, već dapače bila bi spojena hrvatskim teritorijem zapadnog Srijema, dok bi Hrvatska bila ODVOJENA od tog istog teritorija! Najveći dio Srijema je u prošlosti AMPUTIRAN od Hrvatske i teritorijalno i etnički! Doista, ovaj projekt bi amputirao i posljednji dio Srijema koji koji još imamo, a u korist Srbije. Ako se prisjetimo da imamo na polovici rijeke Save opet Srbiju, onda je jasno zbog čega treba jasno reći NE i za kanal i za HDZ!  

    dr Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: HRVATSKOJ PRIJETI BANKROT!


    janjicek-srbKonferenciju za medije  u Osijeku održao je danas predsjednik HSP-a Daniel Srb. Medijima se putem Skypea  iz Toronta obratio i predsjednik Povjerenstva za gospodarstvo HSP-a dr  Tihomir Janjiček profesor  na tamošnjem sveučilištu. 

    Pitanje lažnih umirovljenika koje je ovih dana  pokrenuto  je  činjenica na koju sam upozoravao i u  Saboru RH, čak  predlagao Zakon  koji bi rješio tu problematiku –  naglasio je  Srb i dodao da ga tadašnja  HDZ-ova većina nije uzela u razmatranje, vjerojatno zbog pritisaka njihovog tadašnjeg koalicijskog partnera Milorada Pupovca.

    „Tvrdimo da  lažnih umirovljenika ima preko 10 000 a šlampavost u državnoj administraciji  Hrvatsku godišnje košta  oko 250 milijuna kuna.  Najveći dio njih je lociran u Srbiji. Tražimo da se u sustavu provjere i kontrole primjeni  njemački sustav gdje je svaki strani primatelj mirovine  obvezan jednom godišnje  dostaviti  životnu listu ili  čak osobno se pojaviti kako bi se ta činjenica potvrdila“ – rekao je Srb.
    Novci koji su  s ovoga osnova  neopravdano isplaćeni mogli su biti iskorišteni za poticanje zapošljavanja mladih Hrvata  koji svakim danom  napuštaju Hrvatsku i odlaze u zemlje EU ili čak prekoocaenaske zemlje.

    Dr Tihomir Janjiček se  medijima obratio preko Skype veze i prokomentirao  posljednje vijesti o stanju  hrvatskog gospodarstva i ocjenom The Economista koji Hrvatsku svrstava među 10 najgorih država svijeta s gospodarskog stajališta. 

    „Glavni krivac za  stanje  hrvatskog gospodarstva, uz nesposobnu vladu  je i  guverner HNB-a Vujčić koji  uporno vodi pogrešnu monetarnu politiku, ukoliko je uopće vodi“ –  rekao je Janjiček i dodao da je  VALUTNA KLAUZULA jedan od ključnih  problema.

    „Samo ukidanje valutne klauzule može osigurati veće kreditiranje  koje neće biti sputano „eurskom podlogom“ za kredite, kad eure i onako više nemamo! Najbolji dokaz tomu je upravo novi kreditni aranžman ministra Linića od preko miljarde eura za isplatu ne isplaćenog duga! Kreditna politika koja će biti prije svega usredotočena na financiranje domaće industrijske proizvodnje i malog poduzetništva prijeka je potreba! Samo to može zaustaviti strmoglavi pad gospodarstva!“ – rezolutan je Janjiček

    Umjesto da vodi kvalitetniju i monetarnu i kamatnu politiku guverner HNB Vujčić vodi brigu o kuharima i konobarima, pa ako je već tako neka se kandidira za predsjednika Hrvatske turističke zajednice i vrijeme provodi po restoranima na Jadranu. Plaću kakvu ima  guverner HNB-a   na godišnjoj razini ima jako malo dobro plaćenih ljudi u Kanadi  i  na razini je plaće kakvu ima  guverner Bank of Canada– naglasio je u šaljivom tonu Janjiček.

    „Broj nezaposlenih se ne objavljuje, već se čeka  lipanj da krene sezonsko zapošljavanje  te  Vlada iziđe  s povoljnijim podatcima o razini nezaposlenosti,  a sve će to doći na naplatu u rujnu kada će nezaposlenost eksplodirati i ja procjenjujem da će ići na 450 000, a ako se ne budu vukli pravi potezi  procjenjujem da može otići i na 500 000 nezaposlenih Hrvata. Nakon toga nam ozbiljno prijeti BANKROT“ –  rekao je dr Janjiček. 

    Gospodarsko – monetarnu politiku u Hrvatskoj moraju  voditi ljudi koji nisu podložni dnevno-političkim potrebama svojih stranaka  i stranih interesnih lobija. Moraju je voditi ljudi koji vole Hrvatsku i znaju što treba napraviti – zaključio je  svoje javljanje  dr Janjiček.

  • ZAŠTO SE HRVATSKA NE MIČE SA DNA?


    Predsjednik  povjerenstva HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.SONY DSCJoš jednom u javnosti doznali smo za KATASTROFALNE inozemne procjene o hrvatskom gospodarstvu, a koje na svojoj koži osjećaju svi hrvatski državljani.
    The Economist Hrvatsku svrstava među 10 NAJGORIH država SVIJETA s gospodarskog stajališta! Industrijska proizvodnja bilježi najveći pad među zemljama EU! Nezaposlenost i dalje buja, sada se više ni ne obznanju podaci od veljače, kako nacija ne bi bila posve konsternirana! Postotak kojim se „maše“ od 20% SIGURNO nije „SAMO“ 20%! Masovni BIJEG iz Domovine BILO GDJE, samo iznaći namještenje najbolje govori o „ISTINITOSTI“ postotka nezaposlenih osoba!

    Vanjski dug nam je KATASTROFALNO VISOK, preko 65 miljardi eura! Istodobno doista zvuči SMIJEŠNO kako će nam gospodarski pad biti TEK 0.4%, kako procijenjuje MMF! Osobna potrošnja je na najmizernijoj mogućnoj razini. Ekonomist Robert Ward kaže, kreditna aktivnost je praktično „mrtva“! Što više, ističe se i PRESPORI i PREMALI rast osobnih primanja zaposlenih, dakle onih koji su još SREĆOM nekako zaposleni!
    Normalno je postaviti prvo pitanje, pa što kaže Vlada i njeni ministri na sve to?

    Ministru Vrdoljaku je utjeha ta što je Hrvatska „najbolja“ među 10 NAJGORIH na SVIJETU! Ministar Maras „POKREĆE“ malo poduzetnštvo BEZ NOVCA i govori o doista NE VIĐENIM, ali „VELIKIM USPJESIMA“! Ministar Grčić, nedavno nam je „objasnio“ kako su KATSTROFALNI podatci o gospodarstvu u stvari „DOBRI“! Ministar Linić se „HVALI“ kako bi bez njegovog „inovativnog“ zakona o oprostu dugova, ne likvidnost gospodarstva bila preko 10 miljardi eura! Guverner HNB je pak sve izvjestio o katastrofalnom stanju u gospodarstvu, a onda si namjestio plaću na razini zastupnika u EU parlamentu!
    Kad je već spomenut EU parlament, spominje su u ekonomskim izvješćima o Hrvatskoj, kako nam člnastvo u EU nije donijelo NIKAKVU korist! Nikakvog pozitivnog pomaka od članstva EU nije bilo do sada. Profesor dr. Lovrinčević spomenuo je „reforme“, riječ koju su svi Hrvati već beskonačno mnogo puta čuli, ali za koju se obično NIŠTA dalje ne vezuje! Točno je „reforme“ ili možda ipak bolje rečeno HRVATSKIM JEZIKOM „preobrazbe“ su potrebne. No, što se pod tim misli evo i odgovora.
    Ne može se pokrenuti gospodarstvo sa ULOGOM od NIŠTICE! Kako je spomenuto, kreditna aktivnost je posve zamrznuta! Normalno, jer baš SVAKA KUNA kredita MORA imati eursko pokriće, što obvezuje valutna klauzula! Eura više nema u Hrvatskoj, a iz vana još manje! Zbog toga je uloga guvernera HNB i svedena samo na VISOKU PLAĆU i dodatnog kuhara, a korist NIKAKVA!
    Na žalost cjelokupnoj vladi još uvijek nije došlo do razuma, da je cijela EU napravila u zadnjih par godina MULTIEKSPANZIJU NAKLADE Eura, kako bi koliko toliko sačuvala od potpunog kolapsa gospodarstvo i financije EU! Hrvatska sa druge strane po tom pitanju ne čini NIŠTA! Ne shvaća ministiar da se NE MOŽE OPROSTOM dugova pokrenuti gospodarstvo, kako je zamišljao Linić i ostali članovi vlade! Kada je dužniku oprošteno vraćanje nečeg čega uopće nema, jednostavo i vjerovnik i dužnik ostali su na NIŠTICI! Vjerovnik ne može održati poslovnu aktivnost na razini prije dužnikovog ne plaćanja duga, jer jednostavno vjerovnik NEMA NOVCA!
    Ima, ali tek 20% do 30% od ukupnog duga koliko mu obično ostaje poslje nagodbe! Zbog toga brojne tvrtke odlaze u stečaj ili masovno sužavaju obujam poslovnih aktivnosti i odpuštaju zaposlenike sukladno stvarnim potrebama poslovne aktivnosti. Dakle, DOKINUĆE VALUTNE KLAUZULE jeste NASUŠNA POTREBA ZA POKRETANJE GOSPODARSTVA! Tek tada, veće kreditiranje neće biti sputano „eurskom podlogom“ za kredite, kad eure i onako više nemamo! Najbolji dokaz tomu je upravo novi kreditni aranžman Linića od preko miljarde eura za isplatu ne isplaćenog duga! Kreditna politika koja će biti prije svega usredotočena na financiranje DOMAĆE industrijske proizvodnje i malog poduzetništva PRIJEKA JE POTREBA! Samo to može zaustaviti STRMOGLAVI PAD GOSPODARSTVA!
    No, nisu dovoljni SAMO krediti! Potrebne su i promjene u funkcioniranju pravosuđa! Ministar Orsat Miljenić nije baš NIŠTA poduzeo kako se DUŽNIČKA kriza u gospodarstvu ne bi ponovila! Ništa nije učinjeno, kako bi vjerovnici bili ZAŠTIĆENI! Pravosuđe vjerovnicima nije ni onda ni sada dalo zaštitu i sigurnost u poslovanju!
    Ministarstvo financija usredotočeno je na naplatu poreza sitnih gospodarskih čimbenika, kao što su prodavci po tržnicama, dok s druge strane dopušta i dalje MAFIJAŠENJE nekog Mamića i ostale mafijaške bagre! Puno je važnije Liniću naplatiti porez barba Anti za dvije prodane orade, nego što im Mamić izigrava cijeli pravosudni i porezni sustav lihvarskim doživotnim ugovorima Dinamovih nogometaša s njihovim ćaćama! A taj jadni ćaća više ni ne razlikuje vaterpolo od skijanja! No, za razliku od barba Ante, cijene nogometaša su ASTRONOMSKE, ali nije to briga ni Linića, ni Miljenića, ni Ostojića!
    Nije ih zanimalo niti poslovanje bilo koje županije, sve dok se nije pojavila jedna Gospođa Jovev i otkrila sav KRIMINAL u Sisačko – moslavačkoj županiji, koja se u gospodarskom smislu nalazi na dnu dna! Puno je tim ministrima bilo važnije trošiti novce na skupocjene aute ili na mobitele i još bolje, na postavljanje ćiriličnih ploča! Nije im bilo važno ni što je gradonačelnik grada sa „problemom“ ćiriličnih ploča, pljačkao i dječje vrtiće! Prisezao mu je premijer na vjernost i pozivao na poštenje tog gradonačelnika, a u koje više nije vjerovala ni njegova vlastita obitelj! Dok su zbijali viceve o tomu kako prošla vlada ima dva odjela, jedan u Banskim Dvorima i drugi u Remetincu, sadašnja vlada otišla je i korak „dalje“. Županijama i gradovima upravljat će Župani i Gradonačelnici DOSLOVCE iz Remetinca!

    HBOR je postao hrvatska banka za održavanje rastrošnih! Uostalo, kako bi HABOR i mogao imati novca, kad ono što se ima daje nekom smutljivom Šegonu, a sa druge strane HNB uopće ne kontrolira poslovanje HABOR-a, već vodi računa o kuharu i plaći za guvernera!
    Hrvatska i dalje besplatno školuje kadrove koji joj nikad neće trebati, a njihova naobrazba je vrlo tanka i u konačnici i ne bitna! Svi će ti mladi i onako otići u inozemstvo, ali neće oni niti biti zaposleni sa diplomama koje su donijeli, već na poslovima koji se nađu na tržištu radne snage! Ministru naobrazbe to uopće nije važno, najvažnija je prvodobna homoseksualizacija mladeži! Na takve stvari Hrvatska država troši novac!
    NITKO od hrvatskih ministara neće se sjetiti POJEDNOSTAVITI proces otvaranja i obične praonice rublja, o čemu se moglo pročitati u tisku, a koja će stvoriti kakav takav novi prihod i zaposliti bar par nezaposlenih osoba!
    Dakle, predstoji pred Hrvatskom veliko „PRANJE“ za cijelu državu i naciju! Ova vlada nije baš NIŠTA KORISNO učinila, a prošla je propustila čak dva mandata za tako što! Ostaje da to izvede netko treći, SAVEZ ZA HRVATSKU!

    Dr Tihomir Janjiček

     

  • PREVENCIJA OD KUMOVA I KUMICA


    SONY DSC
    Hrvatsku i dalje tresu financijske afere, od Šegona, Sabe, Mercelice i tko zna još koga će tu biti. Prije su novinske stupce punili političari iz HDZ-a, jer su bili na vlasti. Sada su to političari iz SDP-a, jer su oni na vlasti. Realnost nam govori da više u konačnici nije bitno tko je na vlasti, jednostavno korupcija i pljačka se ne smanjuju. Trebalo bi biti više jasno svima, da nije u pitanju tko je na vlasti već SUSTAV!
    Sustav koji nije DOISTA DEMOKRATSKI i koji u sebi nema PREVENCIJU, zaštitu od moguće korupcije i kriminala. To je ne davno Hrvatskoj spočitala EU, ali se tomu nije pridavalo neko značenje. No, pogledajmo zbog čega.
    Problem je što ZAKONI nisu zaštitili funkcioniranje sustava da se kriminal i korupcija vrlo teško mogu uopće učiniti. Naravno, biti će kriminala uvijek dok postoje ljudi i države, ali u nas je to toliko raspostranjeno da običnog čovjeka može samo uhvatiti bijes i tuga. Kada se novac godinama „izvlači“ iz institucija države, propuštaju se šanse za gospodarski razvitak i boljitak i samih Županija i Države. Propuštena je šansa sa onih „nestalih“ 10 milijuna Kuna, za koliko je optužena sisačka Županica može obnoviti rad željezare ili modernizirati petrokemiju! Umjesto toga, obogatila se tek jedna osoba. Neka se svih tih 10 milijuna i vrati, ali ŠANSA se NE može vratiti! Šansa je propuštena. Slično je i sa drugim koruptivnim aferama. Bankrotirale su Hrvatske Autoceste, jer su LAŽNI troškovi održavanja autocesta nadvisili sve mogućne razine! Umijesto da ceste budu Hrvatskoj transprotna i financijska korist, pretvorile su se u ŠTETU! Privatne tvrtke isplaćuju plaće „kad mogu“, odnosno kad žele, a zaposlenici moraju uvijek doći na posao!? Kao da se ne radi o krađi, pa pravosudne institiucije jednostavno takve situacije prespavaju.
    Državne tvrtke, bilo te autoceste ili trgovačka društva, moraju JEDINO i samo poslovati na bazi profita. NISU u njima potrebni silni nadzorni odbori državnih tvrtki, jer je vlasnik samo jedan, Država RH! Nije potrebno ni plaćanje svih poreza takvih tvrtki, jer jednostavno profit je taj što mora pritjecaiti u državni proračun! Ministarstvo gospodarstva bi MORALO biti odgovorno za njihovo poslovanje! Ravnatelji tvrtki bi se mijenjali, ako tvrtka pravi gubitak, a NE zato što je došla druga stranka na vlast! Županije bi bile kontrolirane od Ministarstvu Financija, a financijska kontrola morala bi biti posve ne ovisna o bilo komu i biti redovita i stalno i tajno činjena, te svaku sumnjivu stavku 5 puta pregledavati.
    MORA se donijeti zakon da svako kašnjenje sa isplatom plaće povlači odmah dolazak financijske kontrole i utvrđivanje stanja, te iznalaženje načina za isplatu plaća! Prodajom dijela imovine tvrtke najjednostavniji je način. Ako vlasnici kuća mogu biti deložirani zbog ne isplate kredita, onda i vlasnik tvrtke može biti deložiran iz vlasništva tvrtke. NE može se dopustiti višemjesečno ne plaćanje plaća, pa nagomilani iznosi ne isplaćenih plaća poslje predstavljau golemi, socijalni, politički i financijski problem! Zato je Linićev „model“ o „oprostu dugova“ BESMISLEN! Nek se onda oproste svi kredite osobama koje su pred deložacijom, a to je NE mogućno!
    Da bi se situacija sredila, mora se promjeniti politički sustv. Ne može više Sabor biti okupljalište bogataša koji u vlasništvu drže cijelo gospodarstvo! Ne može se više imati privatna stranka, kako je do jučer to bio HNS ili HSS! „Veliki vođa“ je tada glavni financijer stranke i njezin „utemeljitelj“! Bogataši su postali sastavnica saborskog miljea i posve su NE zainteresirani za poboljšanje sustava, jer bi im to činilio izravnu financijsku štetu!
    NE može se više dopustiti kandidiranje osoba za političke dužnosti koje su pod istragom! Ne može se aktivirati saborski mandat osobe pod istragom, kako je to svojedobno učinio Sanader! Ne može Sabor RH biti „politički azil“ za kriminalce! To se ZAKONOM mora JASNO utvrditi i ZABRANITI! Dopredsjednici vlada MORAJU biti POSVE ne ovisni, te NITKO, pa niti Premijer NEMAJU PRAVO vršiti pritisak na dopredsjednike potpisati ona dokumenta i odluke koja NE žele jer im izgledaju sumnjive iz bilo kog razloga!
    Tada jedan Čobanković neće, kako je rekao „iz straha“ potpisati protuzakoniti dokument, ili kako je Kosor rekla „potpisala sam što mi je naređeno“! Zakonom se to mora ZABRANITI! Svaki politički dužnosnik nad kojim se započne s vođenjem izvida mora biti razriješen s dužnosti odmah! Ukoliko Premijer ili Župan podnesu ostavku, tog trenutka se moraju učiniti NOVI izbori i izabrati novu središnju ili županijsku vlast! Broj IZBORNIH JEDINICA MORA biti JEDNAK broju saborskih zastupnika! Razmjerni izborni sustav iz tzv. D’Hondtove metode, samo svodi izbore na AUTOKRACIJU! Naime, CIJELA DRŽAVA bira tek 10 NOSITELJA SA IZBORNIH LISTA, dok svi ostali na izbornu listu dolaze ispod nositeljevog imena i to zbog PODOBNOSTI i PONIZNIŠTVA prema nositelju izborne liste! Tako su „NAJBOLJI“ poltroni uvijek kotirani što više i bliže imenu nositelju na izbornoj listi. Stoga, ako nositelj liste ne ostvari svih 15 mandata koliko mu od prilike maksimalno može pripasti, otpadaju oni najniže rangirani na izbornoj listi. Drugim riječima, oni koji su najmanje podoboni i ponizni poltroni prema nositelju izborne liste!
    Opravdano se stoga postavlja pitanje, LEGITIMNOSTI vezanosti saborskog mandata za zastupnika! Zastupnici koji su bili odmah od drugog mjesta pa na niže na izbornoj listi, njihova imena se NIGDJE ne pojavljuju! Za te osobe doista NITKO NI NE ZNA od birača, dok je glasovao! Zato je Hrvatska svojedobno imala Dopredsjednika Sabora koji nije bio niti na jednoj izbornoj listi!!!
    Posve je opravdana konstatacija kako nam se sastav Sabora godinama ne mijenja! FOTELJAŠENJE je postala NORAMLNA pojava, pa ako neka stranka i izgubi izbore, to nikako ne znači i povlačenje sa dužnosti čelništva stranke. Šefovi stranaka se mijenjau samo „unutar straničkim pučem“! Zato, jer nema zakon o djelovanju političkih stranka, čime bi se uredili unutar stranački izbori. Jednostavno, jedan model bi morao biti jednak za sve političke stranke! Kada bi svaka izborna jedinica birala svog zastupnika onda bi i samoj političkoj stranci, ali i biračima stalo do toga da izaberu čestitu osobu! Dakle, unutar stranački izbori bi morali biti po sličnom modelu isto tako uređeni, pa bi stranačko članstvo sa određene izborne jedinici biralo svog predstavnika izborne jedinice na sljedećim izborima! Ime te osobe bi poslje bilo na biračkoj listi, a ne ime nositelja liste, što je najčešće ime predsjednika stranke! Ako osoba izgubi izbore ne može se opet kandidirati unutar stranke. NE MOŽE jedna ista osoba biti NOSITELJ svih zbornih lista u SVIM izbornim jedinicama, kako je to bilo sada! Jedna osoba može obnašati samo JEDNU političku dužnost! MORA se zakonom ZABRANITI više da jedna te ista osoba bude i saborski zastupnik i Župan i Gradonačelnik i što sve već ne!
    Ovako, prema sadašnjem sustavu, BOGATAŠI i njihovi kumovi i rođaci dio su svih izbonih lista! Obnašaju po dvije ili tri političke dužnosti, a račune i troške nitko ne provjerava i cijela zemlja ih plaća. Zašto, pa zato jer se ne provjeravaju kumovi i kumice!
    Dr Tihomir Janjiček

  • SIROMAŠTVO.


    Predsjednik  povjerenstva HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.SONY DSC

    Sva dosadašnja ekonomska događanja uvijek su u obzor stavljala državni proračun. Cijelokupna Vlada RH premijera Milanovića je od početka svog mandata jedino vodila brigu kako uravnotežiti proračun. Zbog toga što ju je EU na to primoravala! Izmišljao je Linić „vratolomije“ od pijačnih blagajni do „oprosta dugova“! Napravili su proračun za Božić, a onda već najavili rebalans za Tri Kralja. Sad se već može pročitati kako će vjerojatno iza Uskrsa biti još jedan rebalans, možda oko Tijelova najkasnije. Dakle, „ministar koji radi“ nikako nešto pametno i uraditi.

    S druge strane, gotovo sve hrvatske vlade uvijek su se postavljale prema natalitetu kao nešto bitnom i važnom, pa ipak niti jedna nije nikad ništa učinila na tom planu. Kao temeljna potreba svakog bračnog para je STAN, ili kako bi to narod rekao „krov nad glavom“! Kako uostalom odgojiti djecu i pružiti im uljudan život bez krova nad glavom. Naravno, djecu mogu imati MLADI LJUDI, stoga pogledajmo kako to izgleda u hrvatskom slučaju.

    Mlade osobe do 30 godine starosne dobi čine preko 50% nezaposlenih u Hrvatskoj. Dakle oni si ne mogu priuštiti NIJEDNO dijete! Čak 50% mladih osoba živi skupa s roditeljima, jer nemaju drugu financijsku mogućnost života! Dakle tih 50% mladih nemaju nikakvu šansu za brak i formiranje obitelji. Čak 40% je životni standard mladih osoba u Hrvatskoj niži od RAZMJERNOG STANDARDA u EU! Ne treba zaboraviti kako u taj razmjerni broj spadaju i Rumunjska i Bugarska, Poljska, Češka, Slovačka Mađarska i baltičke zemlje, dakle sve one skupa s razvijenima čine tu razmjernu razinu standarda mladih u EU. Da stvar bude gora, razmjerna mjesečna plaća mladih je ispod 3,000 Kn. Dakle čak i kada neki sretnik ima zaposlenje plaća mu je mizerna. Ministar socijalne skrbi Mrsić DOKINUO je prije neki dan poticanje zapošljavanje mladih i to za SIMBOLIČNU plaću od svega 1600Kn, dakle POLOVICA one MIZERNE RAZMJERNE PLAĆE!!! Razlog DRUG Mrsić tvrdi kako se NEMA NOVCA u proračunu RH! Pogledajmo sad to malo bolje, točnije to „pomanjkanje novca“!

    Premijer Milanović posjetio je Australiju i doista učinio jedno BESKORISNO i BEZDUŠNO BACANJE NOVCA iz  proračuna! Naravno PLAĆENIČKOM piskaralu, koji je nedavno bio u Splitu darovan sa KOFOM punom …, odmah se dalo u opanjkavanje Hrvatske dijaspore što s domoljubnim ushićenjem nisu dočekali rastrošnog Premijera RH! Vidjeli smo i SKUPOCIJENU KUPOVINU službenih automobila za Premijera Milanovića i njegovu svitu isto tako! Tresla se cijela Hrvatska, a Jovanović je čak optužio sve kako ga guraju u kočije! No, koliko su ti automobili bili skupocijeni na koncu se NE zna! Jadni SDP-ovci nisu znali točno izračunati troškove, bilo na papir ili uz pomoć kalkulatora! Ne, nije to zato što su nepismeni, već zato što ih nije ni interesiralo! Vidjeli smo i SKUPOCIJENU KUPOVINU mobitelja za Milanovića i njegovu SVITU odmah na početku mandata!

    NITKO se u Vladi RH od Premijera pa na dalje, ni tada, a ni sada ne može sjetiti MLADIH HRVATA, koji niti imaju posla, niti krova nad glavom, niti onog JADNOG POTICAJA za 1600Kn koje je DOKINUO Mrsić! To što svake godine 10 000 Hrvata u RH više umre nego se rodi nije nikomu bitno iz današnje vlasti!

  • VALUTNA KLAUZULA KUNE.


    Predsjednik  povjerenstva HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.

    SONY DSC

    Sadašnji monetarni sustav RH je utemljen na valutnoj klauzuli Kune prema Eure, koja dopušta godišnje fluktuacije valutnog tečaja Kune prema Euru do 1% godišnje maksimalno. Valutna kluazula znači doslovce da se za svakiH 7.5Kn odobrenog kredita mora pokriti sa 1€. Znači kreditna ekspanza je uslovljena sa Eurom.
    Drugim riječima, takva monetarna politika zahtjeva trajnu orijentaciju ka izvozu, jer samo rast izvoza omogućava kreditiranje bilo puka ili gospodarstva. Dakako, takvoj mjeri se uvijek „doskoči“ sa dopuštenim rastom vanjske zaduženosti, tako što dok neka država nema visoku zaduženost njoj se s lakoćom odobravaju krediti! Pri tomu inozemne banke uvijek izračunaju koliki je udio vanjskog duga u BDP. Drugim riječima, inozemne banke ne zanima nagli rast vanjske zaduženosti sve dok ta zaduženost spada u „malu zaduženost“! Naravno, problem je što takva politika uvijek dovede do visoke zaduženosti! Normalno pitanje je zbog čega?
    Zemlje u razvitku kakva je i Hrvatska kada otvore svoje nacionalno trižište prema svijetu, a u slučaju Hrvatske prema EU po principu „reciprociteta“, suoče se prevelikim rastom tražnje za potrošnom robom. Posebice trajnom potrošnom robom, kao što su automobili, ali manjim dijelom i tzv. bijela tehnika.

    Gradnja stambenih objekata obično nije prva, a baš u Hrvatskom slučaju morala bi biti prva.
    Monetarno kredita politika je u takvim uvijetima posve onesposobljena za razvitak malog i srednjeg poduzetništva, jer svaki uvoz tehnologije u tu svrhu, praktično uvijek vodi ka rastu vanjske zaduženosti, osim ako se ne kani proizvoditi za izvoz što najčešće nije slučaj. Drugim riječima, valutna kaluzula svjesno nameće izvoz kao središnju smejrnicu gospodarskog razvitka i kreditiranja. To se ne događa, već raste uvoz i dolazi do deficita u vanjskotrgovinskoj bilanci i monetarna politika postaje pogubna.

    Kada je u pitanju državna potrošnja ona je uvijek PREKOMJERANA u zemljama u razvitku i jednostavno ima ne prekidni rast inflacije. Kako valutna klauzula praktično „NE priznaje“ inflaciju, s rastom cijena na nacionalnom tržištu sve što se uvozi postaje sve jeftinije i jeftinije, sve što se prozvodi na nacionalnom tržištu sve je skuplje i skuplje! Stječe se dojam o „rastu životnog standarda“ , a u biti se događa financijski kolaps.

    Kod valutne kaluzule ima još jedna bitna značajka, koja se ne smije izgubiti iz vida, što je svaki odobreni kunski kredit bilo puku ili gospodarstvu u takvim uvijetima istodobno i eurski kredit! Drugim riječima, na neizravni način HNB je „jamac“ svih odobrenih kredita poslovnim bankama koje su sada u vlasništvu inozemnih banaka! Drugim riječima ponovno rečeno, cijelokupna zaduženost gospodarstva i puka je time istodobno i kunska i eurska zaduženost! HNB se do sada nije aktivno koristila svojim ovlastima koje zakonom posjeduje, a to je upravljanje i kontrola monetarne politike.
    Preciznije, HNB je unatoč ugovoru o valutnoj klauzuli Kune prema Euru, dopušta na domaćem kreditnom tržištu odobravanje kredita vezivanjem iznosa kredita i mjesečnih rata za tečaj Kune prema Švicarskom franku! Takva politika nije smijela biti dopuštena, ali ju je dopustio Rohatinski i po meni on bi morao za to odgovarati pred Hrvatskim Sudištem! Naime, kršeni su ugovori koje Hrvatska ima potpisane sa MMF, Svjetskom Bankom, Europskom Monetarnom Bankom i Europskim Monetarnim fondom.

    Sa izbijanjem svjetske bankovne krize, tečaj Eura se destabilizirao, te se dogodio pad tečajne vrijednosti Eura prema švicarskom franku i izazvao i pad tečaja Kune prema Švicarskom franku. Promjena tečaja Kune prema Švicarskom franku se dogodio, unatoč tomu što priljev i odljev švicarskih franaka u Hrvatsku se nije mijenjao, a koji jedini mogu djelovati na promjene u ponudi i tražnji za tom valutom na hrvatskom valutnom tržištu.

    Mjesečne rate dužnika u kunskim iznosima bile sve veće i veće na dan naplate mjesečne rate, koja je u Švicarskim francima uvijek bila isti iznos. Time su brojne hrvatske obitlji i tvrtke došle praktično u bankrot situaciju.

    To je IZRAVNA odgovornost bivšeg guvernera Rohatinskog! On je imao tu zakonsku moć da je mogao OBVEZATI SVE BANKE na odobrenje kredita samo prem Euru i niti jednoj inoj valuti. Zbog tog poremećaje izazvane naglim rastom Kunske tražnje za Eurima, a temeljem rasta kunskih prihoda komercijalnih banaka na tečajnoj promjeni vrijednosti Kune prema Švicarskom frankom i HNB je ušao u stupicu. Rohatinskom nije ništa drugo preostalo nego prazniti eurske devizne pričuve i uvećavati ponudu Eura na hrvatskom valutnom tržištu, kako tečaj Kune prema Euru ne bi posve krahirao!
    Dakle, jedan guverner HNB mora prije svega štiti interes nacionalnog gospodarstva, a ne interes inozemnih banaka. Zbog visoke vanjske zaduženosti, komercijalne banke u Hrvatskoj ne mogu sada kreditirati niti najnužnije gospodarske projekte, čak niti one koje nemaju nikakvu realnu tražnju prema Eurima!

    Istodobno, čak niti HABOR koji bi upravo trebao poticati malo i srednje poduzetništvo ne čini ono zbog čega je utemeljen, a i ta je banka u nadležnosti HNB! Umjesto zadaće zbog koje je utemeljen, HABOR se bavi financiranje osobnih prijatelja ministra financija koji su se obogatili na krajnje SUMNJIV NAČIN! DOISTA TREBALI HRVATSKOJ UOPĆE OVAKVA KLAUZULA!

    dr Tihomir Janjiček

  • Treba li uvećati doprinose za zdravstvo?


     Predsjednik  povjerenstva HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.

    dr janjiček

    Po tko zna koji put slušamo kako nam je radna snaga skupa, a sa druge strane kada se pogleda kupovna moć zaposlenih i njihovih obitelji, onda se jasno uočava vrlo niska razine kupovne moći. Dakle, normalno pitanje je onda, zašto onda Johanes Wiegan šef misije MMF za Hrvatsku uprvo to spočitava? Vjerojatno bi se svi zaposlenici složili da im je dosta uvećavanja „doprinosa iz plaća“ više za bilo što, pa makar to bilo i tako potrebno zdravstvo za sve Hrvatske Državljane i za same zaposlenike.

    Prvo valja pogledati jesu li doista Hrvatski zaposlenici „preskupi“? U 2013 godini razmjerna bruto plaća iznosila je 9,278Kn, dok je neto iznos plaće bio 5,529Kn. Ako se to sad preračuna u postotke, dolazi se do spoznaje kako je neto plaća 60% ukupne bruto plaće, a ovih 40% od plaće odlazi praktično Državi RH. Nije u konačnici bitno, je li to doslovce odlazi državi, jesu li to porezi ili doprinosi, jednostavno 40% razmjerne bruto plaće zaposlenih odlazi u razne svrhe. Istodobno smo svjedoci brojnih ne uplata zdravstvenog osiguranja za zaposlene ili mirovinskog i slično. Dakle, postavlja se logično pitanje što treba učiniti kako bi se stanje izmjenilo.

    Hrvatska javnost se mora suočiti sa jednostavnom činjenicom da baš sve tvrtke ne mogu baš svim zaposlenima uplaćivati sve doprinose! Jednostavno NE mogu! Uzmimo samo običan primjer. Ukoliko se netko registrira za taxistu, zasigurno si ne može uplaćivati niti mirovinsko niti zdravstveno osigurnje, možda tek jedno ili niti jedno. Razlog, pa nedostatak prihoda. Zbog čega se onda očekiva da baš svaka tvrtka bilo ona od 50 zaposlenih ili 100 mora biti toliko financijski sposobna da može uplaćivati sve doprinose za svoje zaposlenike? Naravno, nije logično!

    U EU zoni, omjer bruto i neto plaće je 75% bruto plaće je neto. Tek nekoliko zemalja članica imaju taj omjer nešto ispod 75%, kao Švedska, Njemačka, Italija, Francuska, Litva i Belgija. Sve ostale zemlje imaju udio neto plaće u bruto iznosu viši od 75%. No, činjenica je i to kako ni sve „beneficije“ nisu jednake u cijeloj EU. Tamo gdje je iznos „beneficija“ viši, tamo je i niža neto plaća. Hrvatska sa svojih 60% neto iznosa od bruto plaće doista spada u REKORDERE.

    Zaokret se mora učiniti u tom smijeru što bi se učinila određena „skala“ po kojoj bi zaposlenima temeljem visine bruto plaće po zaposleniku visina odbitaka bila ili ništica, ili djelomice, ili puni iznos. Dakle, tamo gdje je najniži iznos bruto plaće ne bi se uplaćivali doprinosi. Drugim riječima, ne bi se uplaćivali, ali se ne bi ni imali! Naravno, netko će reći da je to „okrutno“. Treba uvijek držati na umu, da zaposlenici trebaju prije svega posao, stalni prihod, a ne zdravstvena i mirovinska zaštia! Valja se sjetiti i imaginarnog „taxiste“, sa početka priče. Ako samozaposlenik ne ostvaruje prihode koji bi mu omogućili uplatu svih doprinosa, jednostavno ih si ne uplaćiva! Dakle, zašto je to onda problem kada su pitanju tvrtke!?

     Dr. Tihomir Janjiček