• Dr Tihomir Janjiček, HSP-ov gospodarski stručnjak: Zašto Hrvatska ne smije uvesti Euro i zašto je poguban po Hrvatsku!!?


    Središte pozornosti hrvatske javnosti ponovno je usmjereno prema HNB-u i guverneru Vujčiću. Guverner Vujčić je primio dvojaku nagradu od mjesečnika The Banker, kao najbolji guverner EU za 2018 godinu i najboljeg bankara središnjih banaka EU. Vjerojatno bi svatko u Hrvatskoj trebao biti ponosan na tu činjenicu.

    Međutim, ako se pogleda u nazad, možemo se svi prisjetiti kako je točno prije 10 godina tu istu nagradu dobio i Željko Rohatinski. Odmah nakon primitka te nagrade, samo godinu dana kasnije hrvatski kreditni dužnici doživjeli su potpuni kreditni slom zbog dopuštenja Rohatinskog i Vujčića za odobravanje kredita vezanih valutnom klauzulom uz švicarski franak! Mnoštvo osoba je tada izgubilo svoj krov nad glavom, neki su trebali i psihijatrijsku medicinsku pomoć, a na žalost bilo je i samoubojstava.
    Sada je nagradu dobio guverner Vujčić koji je bio zamjenik tadašnjeg guvernera Rohatinskog i koji je sukrivac za ondašnji kreditni kolaps hrvatskih kreditnih dužnika. Bio je skupa sa Rohatinskim i kriv i odgovoran što je uporaba valutne kaluzule prema franku u kreditiranju uopće bila dopuštena. Ona je bila protuzakonita, jer je Hrvatska međunarodnim ugovorima imala obvezu koristiti se samo i jedino valutnom klauzulom prema euru. Sud koji su bankari izgubili od kreditnih družnika upravo to potvrđuje.

    Vlada Zorana Milanovića našla se tada pred katastrofom, pa je uvodila mjere iz doba najcrnjeg komunizma i „zamrzavala“ tečaj kune prema franku! Tada sam bio prvi hrvatski ekonomist koji je ukazao na svu promašenost takve odluke premijera Milanovića, zbog problema tečajnih razlika koje će se pojaviti nakon „odmrzavanja“ tečaja kune i bio sam u pravu. Predložio sam bio odmah trenutnu konverziju svih odobrenih kredita s klauzulom prema franku na klauzulu prema Euru, ali Milanović je zamrzavao tečaj kune prema franku. Tek godinu ili dvije dana kasnije Milanović nakon mog javnog prijedloga to isto poduzeo.

    Naravno, svatko će se zapitati jesu li oni u EU doista „bedasti“ kada su tada dali nagradu Rohatinskom, a napravio je katastrofu u Hrvatskoj!? Jesu li sada „bedasti“ kada daju Vujčiću istu nagradu, a bio je sukrivac za ondašnju katastrofu! Pate li oni u EU od skleorze, ne znanja ili nam jednostavno samo žele zlo? Vujčić nam skupa s Plenkovićem najavljuje slavodobitno uvođenje Eura, jer je kao Hrvatska je uspješna!? Sa druge strane u državi je sveopća katastrofa, ljudi bježe iz Hrvatske više nego pred rat 1991. godine ili u vrijeme titoizma!? Doista, svatko normalan mora se zapitati tko stoji iza mjesečnika The Banker?

    Za razumijevanje čitavog ovog „paprikaša“ potrebno je poći od jedne bitne činjenice, a to je, što je interes EU i njihove središnje banke ECB vezano za Hrvatsku! Njima je u interesu striktna provedba ugovora o valutnoj klauzuli kune prema euru u vođenju monterno-kreditne politike Hrvatske. Sve drugo ih NE interesira. Dakle, interesira ih samo zamrzunti tečaj kune prema Euru. Nije im bitno je li to korisno ili štetno za Hrvatsku, jer jednostavno to je „privatni“ problem Hrvatske! Nije im bitno ni to je li Vujčić s Rohatinskim svojedobno dopustio protuzakonitu paraklauzulu prema franku, jer to je jednostavno bila opet „privatna“ glupost Rohatinskog i Vujčića, koja se njih ne tiče i u konačnici nije poremetila fiksini tečaj kune prema euru! Svatko bi rekao to je jedno preusko gledanje na stanje stvari u Hrvatskoj. Točno, ali interes EU je samo jedan, ne pružati Hrvatskoj nikakvu kreditnu pomoć u bilo kom smislu riječi, osim kroz fondove za prilagodbu. Drugim riječima, ne žele Hrvatsku kao novčani teret na svojim plećima i to se i događa.

    „Mehanički“ fiksiran tečaj kune, praktično nedopušta nikakav monterani rast, nikakvu kreditnu ekspanziju. Jednostavno ništa što je vezano za kreditiranje, ne bitno je li se radi o kreditima za potrošnju pučanstva ili razvitak gospodarstva. Upravo zato u obrazoloženju odobrene nagrade Vujčiću se ističe kako nije dopustio spašavanje „Agrokora“ kroz odobravanje kredita ili dokapitalizaciju! Zato je u suštini propao „Agrokor“ i predan je u ruke ruskih banaka vjerovnika uz visoku cijenu bogaćenja tvrtki koje su u suštini pokapale „Agrokor“. Sve je to popraćeno još i sveopćom blamažom čitave Vlade zbog ministrice Dalić, koja je svjesno i namjerno u dopisivanju s bankama kršila pravila ministarske službe. Koristila se privatnim mailom, kako bi runirala ugled premijera i čitave vlade u domaćoj i inozemnoj javnosti i to joj je i uspijelo. Za čiji račun je to učinila nije rekla, makar je napisala čitavu knjigu o „spašavanju“ tvrtke „Agrokor“.

    Upravo radi toga, nije ni pokušano spašavanje brodogradilišta „Uljanika“ i „3. maj“! Ostavljeni su na propast, što im se u konačnici i događa. Vujčića jednostavno baš briga za čitavo gospodarstvo, jer on će se sljepo držati valutnu kaluzulu kune prema euru, makar sve propalo i svi se Hrvati iselili osim članova vlade i HNB-a. Vujčić se ponaša kao pravi turski vazal, „veži konja gdje aga kaže pa makar i konj i aga crkli na tom mjestu“.
    O kakvom stručnjaku se radi, kada se govori o Vujčiću onda se to najbolje može dokučiti iz njegove nedavne izjave. Naime, zbog rasta ponude eura na hrvatskom valutnom tržištu Vujčić stalno kupuje eure od komercijalnih banaka u kunama kako bi time smanjio ponudu eura u Hrvatskoj i spriječava aprecijaciju tečaja kune! Razlog koji navodi je uvećani priljev eura iz fondova EU za prilagodbu, te rasta turističke potrošnje i rast hrvatskog izvoza.

    Ovakva situacija upravo omogućava IZVRSNU ŠANSU Hrvatskoj za sniženje kamatnih stopa, posebice za investicijsku aktivnost čime bi se oživjelo gospodarstvo! Kamatne stope u Hrvatskoj su znatno više nego u većini država EU. Država hrvatska bi mogla u ovakvim uvjetima pokrenuti investicijski ciklus kroz kreditiranje pojedinih investicija i time privući i privatne ulagače, bilo iz inozemstva ili Hrvatske! Umjesto toga, Vujčić se zabavlja korištenjem kunskih novčarski pričuva za otkup eura od poslovnih banaka kako bi spriječio aprecijaciju tečaja kune prema euru. Takve stvari se ponekad čine i u drugim državama, ali ne desetak puta godišnje kao Vujčić!

    Imamo paradoks kakav se gotovo nigdje u svijetu ne događa, osim naravno u Hrvatskoj. Država Hrvatska ostvaruje oko 6-7 miljardi eura godišnjeg deficita u vanjskotrgovinskoj bilanci, a sa druge strane imamo pritisak na aprecijaciju tečaja kune i tržišno djelovanje Vujčića kroz kunske pričuve HNB-a u spriječavanju aprecijacije. Drugim riječima, Hrvatska se nalazi u vanjskom dugu do guše, a ima viška inozemnih valuta! Medicinski rečeno, osoba pati od anemije, ali ima viška krvi i redovito je donira!

    Treba naglasiti i nedavnu odluku vlade premijera Plenkovića o sniženju PDV za određenu potrošnu robu. To će tek djelomice imati utjecaj na rast životnog standarda najsiromašnijih slojeva puka u Hrvatskoj. Zato što su to mizerna sniženja za siromašne osobe kojih je u Hrvatskoj previše jer rade za plaće ispod razine socijalne skrbi. Međutim, Hrvatska ima visoku sklonost uvoza u osobnoj potrošnji, pa od razmjernog rasta osobnih prihoda od 100kn, preko 80kn ode na robu iz uvoza! Dakle, treba očekivati daljnji rast uvoza, uvećanje deficita u vanjskoj trgovini sa EU! Tečaj kune će biti još jači unatoč svemu tome! Doista „svaka čast“ na pameti i guvernera i premijara, doista mrtva trka tko je „bolji“!

    No, vrati ću se još jednom na uvođenje eura i svu promašenost takve nakane. Javni dug države Hrvatske i vanjski dug skupa premašuju visinu hrvatskog BDP-a. To znači, sa uvođenjem eura sav taj dug je samo i jedino eurski. To drugim riječima znači kako će i novac u optjecaju koji koristimo za kupnju kruha i mlijeka biti dug države i cjelokupne nacije samim time! Znači od trenutka kada bi se uveo euro, Hrvatska doslovce postaje države koja nema više niti 1 kunu vlastitog novca! Baš NIŠTA! Zato se Grčka svojedobno nije moga izbaciti iz monetarne unije, a nije mogla ni svojom voljom istupiti, jer baš ništa više nije imala. Grčki dug je nadilazio razinu BDP dvostruko, a od prilike takva situacija je sa Hrvatskom. Nisu Grci mogli uvesti drahmu u takvim uvjetima, jer što bi bio početna tečajna vrijednos!? Italija je u sličnoj situaciju, a njezin ukupni dug je 120% od talijanskog BDP-a. Francuska je u gorem problemu od Italije ako je u pitanju ukupni iznos nacionalnog duga, ali postotak je nešto niži 97% nacionalnog BDP-a Francuske!

    Zbog toga ne tako davna izjava guvernera Vujčića kako Hrvatska nema što izgubiti uvođenjem eura, jer ako taj projekt monetarne unije u EU propadne, propast će za sve, pa i za Hrvatsku. Hrvatska propušta pokrenuti investicijski ciklus, zbog valutne klauzule, jer svaka kreditna ekspanzija zahtjeva pokriće svake kune kredita u iznosu od 0,13 Eura kako sam to već i prije govorio. Pokretanje kreditne ekspanzije je jedini mogući način za rast BDP-a! Sa druge strane, projekt monetarne unije u EU je promašaj i nema šanse opstanka, jer ne mogu biti u monetarnoj uniji države kao Njemačka sa desetljetnim suficitima i države sa desetljetnim deficitima kao Grčka i Bugarska. Stavljati skupa na istu valutu te države, jednako je kao i kada bi se danas ujedinile dvije Koreje i imali jedinstvenu valutu. To bi bila sveopća propast i kaos za Južnu Koreju poglavito, ali i Sjevernu Koreju.

    Hrvatska nema potrebe za uvođenjem eura, jer i ovo do sada što smo dobili od članstva EU je „dovoljno“. „Blagodeti“ od članstva u EU za Hrvatsku ne postoje. Članstvo u EU su samo iskoristili osobno oni što danas gube vrijeme u EU parlamentu za velike svote novca. Recimo Ivan Jakovčić, ili Joza Radoš, ili Dubravka Šuica! Nikome u Hrvatskoj doista NE treba euro kao nacionalna valuta, osim Plenkoviću i Vujčiću. Njih dvojca poput gore spomenutih žele sutra u nekom od EU ureda za visoki novčani iznos gubiti vrijeme!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: Euro nam neće ništa dobroga donijeti:; Krenula je kampanja ZA, mi smo PROTIV!



    Hrvatska vlada je objavila da planira ciljani ulaz u euro zonu, odnosno prihvaćanje Eura za nacionalnu valutu u Hrvatskoj.  Otvorena je navodno „javna rasprava“, a HRT je u tu svrhu pozvao u goste sve odreda „navijače“ eura!

    Sa jedne strane moj kolega “plagijator” Ćorić, pa kolega Šonje nesmiljeni ljubitelj EU po svaku cijenu. Bila je tu i kolegica Ivanov kao „neutralni navijač“ eura.  Naravno predstavnik HNB čiji je interes jedino od HNB napraviti defektnu butigu Europske središnje banke. Uključivao se i kolega Grčić iz Splita.

    Dakako uvođenje Eura je jako veliko pitanje,  jer prije svega niti sama EU ne zna hoće li taj pokus sa zajedničkom valutom uopće opstati ili će doživjeti katastrofu. Istodobno, Hrvatska zasigurno neće moći uvesti Euro još 5 ili 6 godina. Ipak javnost se upozorava.

    Rasprava u „Otvorenom“  u suštini je  imala zadaću uvjeriti hrvatsku javnost kako nam je Euro sudbina, jednako kao članstvo u EU. Nuđeni su ne ozbiljni izgovori pogodnosti Eura kao valute u Hrvatskoj.  Općenito opravdavao se Euro kroz tri čimbenika: prvi je smanjenje troškova poslovanja s inozemstvom zbog neplaćanja troškova tečajne konverzije, drugo je niže kamatne stope i na koncu kao treće je dosadašnja visoka eurizacija Hrvatske.

    Potrebno je dati odgovor na monolog o navedenim razlozima za uvođenje Eura.

    Troškovi konverzije valuta imaju veće značenje ako se radi o zemljama neto uvoznicama, odnosno države koje imaju deficit u vanjskotrgovinskoj bilanci. Uvoznici moraju kupovati inozemne valute na valutnoj burzi kako bi isplatili svoje dobavljače iz inozemstva. To može imati utjecaj na rast cijena robe iz uvoza.

    Ostaje samo pitanje zar nam treba još jeftiniji uvoz u Hrvatskoj gdje Hrvatska država godišnje ostvaruje deficit oko 6 milijardi Eura u vanjskotrgovinskoj bilanci! Još jeftiniji uvoz robe i usluga u Hrvatsku zasigurno neće poboljšati stanje vanjskotrgovinske bilance, dapače može samo pogoršati i napraviti još veći deficit.

    Drugi razlog koji se spominjao su niže kamatne stope. Kada su u pitanju kamatne stope moram odmah reći kako su po tom pitanju svi gosti bili doista neiskreni! Prije svega kamatne u onim državama koje su nekad tvorile EEZ su niže nego u ostalim članicama EU i nego u Hrvatskoj. Međutim, to nije zahvaljujući Euru koji koriste kao valutu, nego te zemlje vode aktivnu monetarnu politiku. Povećali su ponudu novca na tržištu kako bi politikom jeftinih kredita pokrenuli gospodarstvo. Drugim riječima, aktivna monetarna politika se vodi u svrhu ekonomske koristi za Njemačku, Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Luksemburg i Austriju. Druge države, koje imaju isto tako Euro nemaju niske kamatne stope.

    Stoga evo nekoliko primjera visine kamatnih stopa na potrošačke kredite odobrene od 1 do 5 godina u državama koje su praktično slične Hrvatskoj ili nešto iznad Hrvatske po stanju gospodarstva i imaju Euro.

    Trenutne kamatne stope su sljedeće: Grčka 10,80%, Slovačka 9,56%,  Španjolska 8,53%. Naravno u državama koje su „stare“ članica one imaju posve drugu situaciju, tako je recimo u Njemačkoj 4,57%, Italia 6,94% i Austria 3,70%.
    Stoga se posve otvoreno može reći kako „rizik“ posjedovanja nacionalne valute u nekoj državi članici EU i tobožnja tečajna „nestabilnosti“ njezine valute nemaju nikakvu poveznicu.
    Naime, države članice EU čija je valuta Euro imaju kamatnu stopu ovisno o odluci Europske središnje banke! Ona procjenjuje rizik poslovanja u nekoj državi i određuje kamatnu stopu. Zato je kamatna stopa u Hrvatskoj relativno visoka, jer se ona administrativno određuje u Bruxellesu od strane Europske središnje banke kao međubankarska kamatna stopa, poznata kao euriobor. Na nju je dodana premija rizika.

    Međutim rizik poslovanja u Hrvatskoj nije vezan za postojanje nacionalne valute Kune. Hrvatska je pravno posve neuređena država. U Hrvatskoj poslovnim lopovima vjerovnici moraju opraštati krađu i to po zakonu! Hrvatska je po tom pitanju već odavno ušla Guinnessovu knjigu financijske gluposti! U svim državama se poslovni lopovi žestoko kažnjavaju.

    U Hrvatskoj im se daje putovnica u šake i šalje u „izbjeglištvo“. Odande se poslije primaju poruke tog istog lopova preko interneta. Isto tako u Hrvatskoj je korupcija državnih institucija dosegla razinu koja se  na „zapadu“ često u šali naziva „svemirska granica“! Ne postoji država u kojoj premijer „aktivira zastupnički mandat“ kako bi izbjegao kaznenu odgovornost! Niti postoji država u kojoj premijer kao zadnji dripac bježi preko granice, a kad bude uhićen od inozemne policije onda još i laže inozemnoj policiji kako nije bježao! Čak i nakon svega toga, takav dripac bude pušten od hrvatskog pravosuđa, a sudbeni postupak će se obnavljati toliko dugo dok krivac ne umre naravnom smrću. Doista tko bi investirao u takvu državu?

    Konačno idemo i do onog trećeg razloga zbog kojeg Hrvatskoj “treba” Euro, a to je „euriziranost“ države. Prije svega, „eurizacija“ države Hrvatske je svjesno vođena ekonomska i monetarna politika! To nije nikakvo „čudo“ koje se nepredviđeno dogodilo, a od prilike tako se objašnjava od uvaženih ekonomista i premijera. Politika precjenjenosti valutnog tečaja Kune traje već godinama i nije pitanje hoće li takva tečajna politika propasti, već kada.

    Valutna klauzula je potpuno isključila vođenje aktivne monetarne politike države Hrvatske u svrhu nacionalnih ekonomskih interesa! Svaka država ima samo dva instrumenta za vođenje ekonomske politike, to su porezna i monetarna politika. Hrvatska monetarnu politiku uopće ne koristi, to je jednostavno „odumrla“ politika kroz nepromjenjivi valutni tečaj. Ovakvu monetarnu i tečajnu politiku kakvu ima Hrvatska, imale su samo britanske kolonije u prošlosti.

    Stoga ostaje pitanje  i za premijera i ostale uvažene „stručnjake“: „Zašto lažu nam u lice“?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: Hrvatska mora UKINUTI valutnu klauzulu i suvereno voditi svoju monetarno kreditnu politiku! Da bi to uspjela mora guverneru Vujčiću dati otkaz!


     

    dr tihomir janjiček glas slavonije

    Židovi su  u svojoj najranijoj povijesti imali  svog proraka Mojsija koji ih je izveo iz egipatskog ropstva! Hrvatska se već odavna nalazi u ropstvu, ali dužničkom ropstvu. Za to su krive sve vlade HDZ-a i SDP-a, koje su vladale od 3.  siječnja 2000. godine do sada. Međutim, najvažnije dvije osobe iz toga doba su pored svih premijera su i dvojca guvernera HNB, Željko Rohatinski i Boris Vujčić.

    Boris Vujčić je od srpnja 2000. godine praktično stalni glavni lik u HNB, jer je bio viceguverner i guverner. Vujčić je od tada do danas, uspio Hrvatsku staviti u takvo dužničko ropstvo koje je doista gore i teže nego ono u vrijeme komunističke Jugoslavije.

    Ne, to nije učinjeno nedjelima, već svjesnim propustima. Sada se pojavljuje u ulozi proroka koji ne spašava, već navješta katastrofu!
    Vrhunac dužničkog ropstva dosegnut je eskalacijom valutne deprecijacije Eura prema švicarskom Franku s početka 2015 godine, a što sam osobno tada najavio nekih mjesec dana ranije. Poslije se Vujčić hvalio kako je on propast tečaja Eura prema franku najavio čak 10 godina ranije! Jednako je to kao i tvrdnja da je Keynes najavio propast komunizma još 1921. godine i što se dogodilo tek 1989. godine!

    Isto tako sam odmah nakon tog 15. siječnja 2015. godine, sugerirao trenutnu konverziju svih odobrenih kredita sa klauzulom prema franku na klauzulu prema euru! Tadašnja Milanovićeva vlada, prvo se opet igrala „komunizma“ i privremeno „zamrzavala tečaj“ franka, a što sam također kritirizirao zbog posve izvjesnog nagomilavanja tečajnih razlika nakon „odmrzavanja“ tečaja. No, SDP-ova vlada je prihvatila moj prijedlog konverzije kredita što sam dao u ime HSP-a, ali sa 10 mjeseci kašnjenja. Obrazloženje je bilo kako su razmatrane i druge opcije, a doista drugih opcija jednostavno nije bilo. Naravno, ostale su nagomilane tečajne razlike!

    HDZ je kao i uvijek šutao, a onda su LAGALI kako su baš oni navjestili nagli rast tečaja franka, mada blage veze nisu imali o tečaju bilo koje valute, jednako kao ni danas!

    Ovih dana, guverner Vujčić pokušava puno glasnije nego prije, „upozoriti“ hrvatsku javnost na mogućnost naglih promjena kamatne stope na već odobrene kredite i to u „srednjem“ roku!? Navješćuje se rast kamatne stope. Stoga se nameće pitanje, kako se to iznenadno „probudio“ guverner Vujčić i poput proroka navješta Hrvatima nagle promjene kamatne stope i sugerira prijelaz na „fiksnu“ kamatnu stopu!?

    Stoga vrijedi pogledati što se doista događa sa kamatnim stopama.

    Odmah na početku treba reći da „fiksne“ kamatne stope ne postoje nigdje u svijetu, osim u Kubi i Sjevernoj Koreji. U svim drugim tržišnim gospodarstvima postoje ugovorne kamatne stope na kraće ili dulje vrijeme, ovisno o bankama. Kamatne stope se u suvremenim tržišnim gospodarstvima mogu ugovoriti od 1 do 5 godina najdulje. Naravno to se najvećim dijelom odnosi za dugoročne kredite, a to su svi oni s rokovima otplate preko 5 godina.

    Ugovaranjem ovakvih kamatnih stopa, recimo baš na 5 godina, „štiti“ se dužnika od „nagle“ prmjene kamatne stope. Rekoh „štiti“, a ne štiti, zbog toga što svaka ugovorena kamatna stopa uvijek je viša od tržišne! Dužnik tada doista plaća „strah“ od moguće promjene kamatne stope na tržištu kredita. Sa druge strane, „nagli“ rast kamatnih stopa gotovo se nikada ne događa. Svaki ozbiljniji rast kamatnih stopa treba barem 6 mjeseci za rast, a nekad i dulje od toga.

    Ukoliko se pogleda Hrvatska i njezina monetarno-kreditna politika, onda je jasno da kamatne stope u Hrvatskoj nemaju nikakve veze sa ponudom i potražnjom za kreditima. Svaka tržišna kamatna stopa je cijena novca u određenoj državi i kamatna stopa se mijenja s promjenom ponude i potražnje za kreditima na nacionalnom tržištu.

    Kamatna stopa u Hrvatskoj formira se temeljem promjena kamatnih stopa u EU, odnosno kako to naš uvaženi guverner voli reći „euriobor“.
    Za sve one koji ne znaju, EURIBOR je razmjerna dnevna međubankarska kamatna stopa u zemljama euro zone. Dakle, dnevna kamatna stopa po kojoj komercijalne banke koje koriste euro kao nacionalnu valutu, pozajmljuju novac između sebe!

    Dakle hrvatska kamatna stopa nema nikakve veze sa ponudom i potražnjom kredita u Hrvatskoj! Stoga je posve jasno kako ne može biti nikakvog „srednjoročnog“ predviđanje promjene kamatne stope, a na što se poziva guverner Vujčić.
    Stoga se ipak nameće daljnje pitanje, a temeljem čega guverner Vujčić doista očekuje nagli rast kamatnih stopa i kako mu je došla ideja o „srednjoročnosti“?

    Dakle, kamatne stope se mogu ugovoriti na određeni period, ali nakon isteka tog perioda, moraju se ponovno ugovarati, ili klijent može prijeći na promjenljivu! Naime, uvijek ostaje pitanje stvarne isplativosti ugovaranja kamatne stope za klijenta! Zato što se mora obračunaiti onaj period dok kamatna stopa nije porasla, ali kreditni dužnik plaća uvećanu ugovornu kamatnu stopu kao vlastitu „cijenu straha“! Dakle, zaštita klijenta kroz ugovorne kamatne stope je „šarena laža“!

    Pojednostavljeno rečeno, ugovorena tzv. „fiksna“ kamatna stopa, samo je sredstvo za uzimanje ekstra profita od strane banaka. Da sam u pravu to ću potvrditi jednostavnim primjernom. Recimo, odobren je kredit određenoj osobi u iznosu od 100.000 kn na 20 godina, a sa kamatnom stopom od 4%. Dakle jedna relativno viša kamatna stopa, ali se dogodi „nagli“ rast na 5%. Mjesečna rata isplate dugovanja spomenutog kredita sa 4% kamate iznosila bi 804Kn, a sa 5% iznosila bi 857Kn. Dakle samo 53Kn bi bila viša mjesečna rata. Sa druge strane, ugovorna kamatna stopa je ugovorena na 5 godina i recimo tek nakon četvrte godine se dogodi taj nagli rast kamatne stope, onda bi dužnik platio više u ukupnom iznosu 2.736Kn za prve 4 godine! U toj zadnjoj godini dužnik bi uštedio u ukupnom iznosu plaćenih kamata samo 636Kn. Znači na period od 5 godina, gdje se u zadnjoj godini otplate kreditnog dug dogodio nagli rast kamatne stope sa 4% na 5%, dužnik bi poslije 5 godina bezrazložno platio ukupno više 2.000Kn, nego sa plivajućom kamatnom stopom.

    Stoga, opet se dolazi do novog pitanja, pa što je onda problem za guvernera Vujčića?

    Guverner Vujčić SKRIVA hrvatskoj javnosti pravo strahovanje! Naime, postoji opravdana bojazan u financijskom svijetu od nove deprecijacije tečaja Eura prema svim valutama. Razlog je rast dugovanja zemalja članica EU temeljem rasta proračunskih deficita. Sve se financira kreditima centralne banke EU! Danas jedna Austrija ima javni dug proistekao iz akumuliranog proračunskog deficita od preko 83% njezina BDP! Belgija preko 105%! Francuska 95%, Njemačka preko 67%, Italija preko 132%! Države iz eurozone imaju javni dug preko 90% ukupnog iznosa njihovih BDP-ova! Hrvatski javni dug je preko 83% nacionalnog BDP-a.

    ECB (centralna banka EU) sva ta dugovanja financira kreditima odobrenim državama euro zone! Raste sve više i više novčana masa Eura i to djeluje na pad tečaja Eura prema svjetskim valutama. S rastom novčane mase raste ponuda Eura na valutnim burzama i uz istovjetnu ili čak nižu potražnju za Eurima jednostavno obara tečaj Eura.

    Stoga, strah Vujičića proistječe iz mogućnosti naglog pada tečaja Eura! Ukoliko se to dogodi ECB bi mogao radi održanja tečajne vrijednoti Eura naglo uvećati kamatnu stopu za Euro! Kako je kamatna stopa u Hrvatskoj vezana za taj inozemni EURIBOR, a ne nacionalno tržište kredita, onda se može dogoditi istodobno pad tečaja Eura i rast kamatne stope Eura. U takvim uvjetima tečaj Kune prema Euru bi se promjenio, jer jednostavno ECB-u ne bi više odgovarao omjer €1=7,5Kn, nego puno viši omjer!

    To znači bio bi pritisak na HNB za jačom deprecijacijom tečaja Kune prema Euru. Hrvatska bi se jednostavno našla u
    KATASTROFI, jer bi kamatna stopa rasla u EU i posljedično u Hrvatskoj. Istodobno bi se odvijala deprecijaciju tečaja Kune! U tom slučaju bila bi prava katastrofa za Hrvatsku i potpuni monetarni i financijski slom Hrvatske. NIKAKVA „fiksna“ kamatna stopa tu ne bi pomogla!
    Što bi onda trebalo učiniti?
    Hrvatska mora UKINUTI valutnu klauzulu, te posve suvereno voditi svoju monetarno kreditnu politiku! Umjesto vezivanja promjene hrvatske novčane mase za UMJETNO fiksni tečaj Kune prema Euru, MORA se vezivati za promjene BDP-a!

    Takvu AKTIVNU monetarno kreditnu politiku guverner Vujčić ne smije ni prozboriti! Zato što guverner Vujičić jednostavno ne zna i nema hrabrosti voditi takvu monetarno-kreditnu politiku. Najlakše  je Vujičiću sjediti u fotelji, uzimati 40.000 Kn mjesečne plaće i ništa ne činiti!
    Stoga, recimo više ZBOGOM Vujčiću!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Vjerovali ili ne, gospodarski rast u Hrvatskoj ima veze s izbjegličkim valom s istoka!


    dr tihomir janjiček glas slavonijeDr Tihomir Janjiček, financijski stručnjak i predsjednik Povjerenstva za  za gospodarstvo HSP-a.

    Hrvatsko gospodarstvo bilježi poboljšanje, rast BDP od nekih 2,6%, a međunarodne financijske agencije poboljšali su kreditni položaj Hrvatske. Svi u Hrvatskoj jako dobro znamo kako sadašnja hrvatska vlada nije doslovce ništa učinila za poboljšanje gospodarstva. Ništa dobrog nije učinila ni Oreškovićeva vlada, a najviše štete je napravila Milanovićeva vlada. No, ipak događa se poboljšanje i doslovce cijelokupna hrvatska javnost je zbunjena, jer se poboljšanje u gospodarstvu događa kao dar Djeda božićnjaka pred samo proljeće.

    Mogao se pogledati sastanak vodećih hrvatskih ekonomskih stručnjaka i ministrice gospodarstva na nacionalnoj televiziji. Isto tako, mogla se hrvatska javnost suočiti i sa suprotnim stajalištima stručnjaka i ministrice gospodarstva, naravno osim dr. Šonje koji je ostao na svom apologetskom pristupu prema politici vlade HDZ-a.

    Unatoč vrlo stručnoj razmjeni stajališta koja se odgiravala pred kamerama HRT-a, niti ministrica gospodarstva, a ni ekonomski stručnjaci nisu pružili odgovor na jednostavno pitanje: zbog čega se događa gospodarski oporavak Hrvatske, kada sadašnja hrvatska vlada i dvije prijašnje nisu baš ništa učinile u tom smjeru?

    Na žalost odgovor na to pitanje nije pružen hrvatskoj javnosti. Naravno, ministrica gospodarstva nije niti pokušala pružiti taj odgovor iz pragmatičnih razloga lojalnosti prema sadašnjoj hrvatskoj vladi. Iskreno, takvo je stajalište posve razumljivo. Međutim, ostaje pitanje, ali zašto nitko od nazočnih stručnja nije niti pokušao pružiti makar i natuknicu, zašto se gospodarstvo „oporavlja“, a ništa nije učinjeno za taj oporavak od niti jedne vlade zadnjih 5-6 godina.

    Odgovor se nalazi u rastu izvoza! Izvoz je taj koji je za čak 26,6% viši u siječnju ove godine u usporedbi sa prošlogodišnjim siječnjom! Dakle, nastup na vanjskom tržištu hrvatskog gospodarstva bilježi znakovit rast. No, samo po sebi se nameće još jedno pitanje, a to je što je dovelo do rasta izvoza? Godinama se u Hrvatskoj govori o problemu sporog rasta izvoza robe i usluga iz Hrvatske, a onda se odjednom dogodi pravi pravcati bum u rastu izvoza!

    Dakle, što je razlog rastu izvoza?

    Odgovor na ovo pitanje treba tražiti poglavito u slabljenju Eura! Naime, zbog poznatog masovnog i ne kontroliranog priljeva islamskog puka sa srednjeg istoka u zemlje Europe, čitava EU je bila zatečena. Niti jedna država nije bila pripravna na prihvat tolikog broja ljudi i masovnim rastom potrebe za humanitarnom pomoći.

    Sve rezerve hrane i vode u robnim fondovima humanitarne pomoći, nisu bili dostatni! Stoga su sve države i sama EU ušle u masovne proračunske deficite. Prema podacima Eurostata države euro zone su ostvarile u prošloj godini oko 300 miljardi deficita! Sav taj silni deficit otišao je najvećim dijelom na zbrinjavanje ljudi sa srednjeg i bliskog istoka! Tako ogromnu količinu novca eurozona si je priskrbila jednostavno kreditom od ECB-a.

    Stoga se unutar euro zone događa rast stope inflacije. Od stanja deflacije i minimalne stope inflacije u 2015. godini ispod 0,5%, eurozona biježi rast inflacije. Treba uvijek imati na umu jednostvnu činjenjicu, sve države i organizacije, uključujući i EU, uvijek iskazuju stopu inflacije nižom nego je oona stvarno.

    No, kako je stopa inflacije viša u eurozoni od stope inflacije u Hrvatskoj događa se u suštini pozitivno kretanje u Hrvatskoj. Naime, zgovornici promjene tečaja kune, sada sve manje imaju argument u svojim rukama. Naime, rast cijena robe na tržištu EU, doprinio je jačanju cjenovne konkurentnosti hrvatskog izvoza robe i usluga. Drugim riječima, iskazano u eurima hrvatska izvezena roba postala je jeftinija u odnosu na robu iz drugih država, iskazano u eurima.

    Međutim, kako Hrvatska vlada preko HNB-a vodi politiku ne promjenljivog valutnog tečaja, praktično raste priljev eura u Hrvatsku, a tečaj ne mijenja vrijednost, točnije ne aprecira. To poboljšava financijsku situraciju Hrvatske kako u bilanci državnog proračuna, tako i u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Zbog toga je hrvatski ministar financija mogao dobiti povoljnu opciju prodaje hrvatskih državnih obveznica sa relativno niskom stopom prinosa vlasniku obveznice. Prodajom tih državnih obveznica, Hrvatska će moći refinancirati neka već dospjela plaćanja prema inozemstvu.

    Sva očekivanja i prognoze o rastu kamatne stope u EU i jačanju tečaja eura prema drugim valutama neće se dogoditi. EU je započela s projektima jačanja obrambenih snaga NATO u EU, a što se isto financira kreditima od ECB-a. Treba očekivati i novi veliki val priljeva tzv. izbjeglica iz srednjeg i bliskog istoka u EU.

    Razlog je Turska, koja je bijesna na EU zbog odbijanja prijema u članstvo EU, a sa druge strane predsjedniku Erdoganu je Putin jasno stavio do znanja da ga može maknuti kad god poželi, a SAD i EU neće niti prstom maknuti! Ne ovisno je li Clinton ili Trump na vlasti u SAD, ili već netko treći i to predsjedava sa EU!

    Hrvatska stoga može očekivati daljnja financijska poboljšanja kroz jačanje izvoza. Niska stopa inflacije, će se zadržati u Hrvatskoj, jer je sadašnja vlada usmjerena jedino i samo na smanjenje deficita u proračunu. Stoga rasta novčane mase neće biti u obliku kredita od HNB-a za uravnoteženje državnog proračuna. Zato neće biti ni pravog rasta BDP, onog koji bi povećao ponudu robe na hrvatskom tržištu i doveo do rasta životnog standarda Hrvata.

    Zaposlenost će biti još niža unatoč „optimističnim“ najavama, zato jer poslodavci ne žele rast troškova radne snage u svojim cijenovnim kalkulacijama. Radije će poslodavci uz odobrenje sadašnje vlade, dovesti Ukrajince za mizernu hrvatsku plaću, nego uvećati plaće i zaustaviti egzoduz hrvatske mladeži u inozemstvo. Zato se sa potpunom sigurnošću može reći kako će masovno iseljavanje iz Hrvatske biti nastavljeno i u ovoj godini unatoč „ogromnom poboljšanju“!

    Na koncu treba skrenuti pozornost i jačanje političkog i ekonomskog pritiska Rusije na Hrvatsku zbog mogućnosti uključivanja Hrvatske u međunarodno tržite plina. Rusija baš nikako ne želi vidjeti Hrvatsku na tom tržištu, jer to izravno šteti njezinim ekonomskim interesima. Agrokor će zato postati važni igrač kojem će Rusija “silno željeti pomoći“, baš kao što će i „silno željeti dati“ INA-i njezina naftna polja u Siriji. Kako sadašnja hrvatska vlada ne daje pozitivne signale na te „iskrene“ ponude Putina, onda treba očekivati iznenadne „prometne nezgode“ i „nagla oboljenja“ hrvatskih političara!

    Dr. Tihomir Janjiček

    Pročitajte na:dragovoljacDnevno.hr  Republika

  • Dr Janjiček: Vujčić ni vlastitu ženu nije uvjerio da ne uzme kredit u “švicarcima”. Toliko o njegovoj stručnosti.


    dr tihomir janjiček glas slavonije

    Nije dugo prošlo od nastupa dr. Šonje u hrvatskoj javnosti s pričama o „korisnosti“ odbacivanja nacionalne valute kune i uvođenja eura u Hrvatskoj. Sada je nastupio i sam guverner HNB-a Vujčić. Prilično je to iznenađujući čin guvernera HNB-a, jer se ni u puno težim situacijama nije pojavljivao u javnosti. U vrijeme problema sa tečajem švicarskog franka i dužničke krize,  guverner Vujčić bi se provodio na skijanju, pardon na „važnom savjetovanju“ u svjetski poznatom skijaškom odredištu.

    Bilo kako bilo, guverner s puno optimizma uvjerava hrvatsku javnost na HRT-u u „veliku“ korist od uvođenja eura za Hrvatsku. Od te silne „koristi“ guverner HNB-a naveo je samo dva čimbenika, jedan nestanak tečajnog rizika i druga je niže kamatne stope.

    Problem tečajnog rizika koji je spomenuo guverner Vujčić je u suštini rizik fluktuiranja tečaja eura, a ne kune! Hrvatska tečajna politika kakvu vodi guverner HNB-a je politika „naljepnice“! Naime, Kuna je u tečajnom smislu samo naljepnica eura, te svaka promjena tečaja eura, istodobno znači i promjenu tečaja kune.

    Problem je naravno jednostavan, tečajna politika eura vodi se radi ekonomskog interesa država unutar Eurozone i u tomu posve dominira ekonomski interes Njemačke prije svega!

    Kada je tečaj Eura započeo naglo slabljenje prema Franku, isto tako je slabio i tečaj kune prema franku, mada kuna nije imala nikakve izravne veze sa tečajem franka. Drugim riječima, Hrvatska u cijelosti, kako gospodarstvo tako i široki puk, svi su prošli kroz dužnički kaos, zbog lošeg vođenja tečajne politike eura od strane Europske Središnje Banke! Treba reći i to, sve i da Hrvatska već ima euro, to nikako ne znači kako se krediti vezani za tečaj franka ne bi pojavili u Hrvatskoj! To je uostalom potvrdio i sam guverner Vujčić, spominjući iz prošlosti primjer Finske.

    Sa druge strane, guverner Vujčić navodi kao doista najveću dobit za Hrvatsku treba vidjeti u padu kamatnih stopa s ukidanjem kune u Hrvatskoj. Takva tvrdnja odmah natjera svakog pogledati na kojoj su razini kamatne stope u zemljama eurozone.

    Dakle, ako se pogledaju izvješća EU o kamatnim stopama na odobrene kredite unutar eurozone, onda se doista može uočiti vrlo veliko šarenilo u visini kamatnih stopa. Podaci koji su niže prezentirani o visini kamatnih stopa su iz prosinca prošle godine.

    Tako recimo Njemačka ima 0.89% kao jedina sa stopom ispod 1%. Dok tri druge države imaju između 1% i 2%, a to su Nizozemska 1,4%, Belgija 1,95% i Slovačka ima 1,99%. Države sa kamatnom stopom iznad 3% su Irska 3,25% i Austrija 3,80. Zatim, Francuska ima 4,5% i Malta 4,99%! Interesantno je da kamata na odobrene kredite u Grčkoj iznosi 5,25%, a u Sloveniji 5,80%.

    Međutim, treba spomenuti i one države, koje mada imaju euro kao svoju valutu, imaju i kamatne stope iznimno visoke. Tako recimo Latvia ima 11,99%, a u Estoniji se kamatna stopa na kredite kreće od 15% do 24% i uopće nije stabilna, ali je i jako visoka! Finska ima kamatnu stopu od 8%.
    Dakle, guvernerova priča o tomu kako su svugdje unutar eurozone kamatne stope jako niske, osim u Hrvatskoj, pa će kamatna stopa u Hrvatskoj odmah pasti s ukidanjem kune, jednostavno ne odgovara istini.

    Guverner je spomenuo kako ne razumije i zašto je kamatna stopa u Hrvatskoj relativno visoka, unatoč tomu što eskontna stopa, dakle ona stopa koju HNB naplaćuje „hrvatskim“ komercijalnim bankama iznosi 0,5%. Kamatna stopa na kredite u Hrvatskoj je oko 7%. To samo govori koliko komercijalne banke doista uzimaju ozbiljno i HNB i guvernera.

    U većini država, komercijalne banke se orijentiraju prema središnjoj nacionalnoj banci u vođenju svoje politike kamatne stope. Jasno se spoznaje potpuno stručno odsustvo guvernera od monetarnih i gospodarskih kretanja u Hrvatskoj.

    Interesantno je i to što je guverner HNB-a spomenuo kako nije imao načina obuzdati u prošlosti kredite vezane za tečaj franka! To je doista posve NE istina. Naime kreditna politika HNB ima instrumente s kojima se mogla ograničiti kreditna ekspanzija kredita vezanih za tečaj franka, a u te instrumente spadaju gotovinsko učešće, duljina otplate, maksimalno dopušteni iznos, zabraniti odobravanje jamstvenih ili lombardnih kredita, gdje se isplata jamči sa vrijednošću stana ili kuće dužnika.

    Naime, HNB u svojoj kreditnoj politici može zahtjevati visoki postotak obvezatnih pričuva na odobreni kredit vezan za tečaj franka, a to se prema dužnicima iskazuje kao gotovinski polog za odobrenje kredita. Mogla se utvrditi i niska gornja granica iznosa kredita vezanog za tečaj franka. Moglo se i zabraniti odobrenje kredita vezanih za franak ukoliko se kao jamstvo koristi stan ili kuća dužnika. Rokovi otplate kredita vezanih za tečaj franka također su mogli biti kratki! Dakle doista postojalo je i postoji pregršt instrumenata kreditne politike koje je guverner Vujičić valjda „zaboravio“ koristiti.

    Doznali smo na žalost od guvernera i to kako je „jadan“ bio bespomoćan u uvjeravanju premijera i ministara financija u visoku rizičnost kredita vezanih tečajnom klazulom prema franku. Moram priznati da u tu izjavu guvernera Vujčića u potpunosti vjerujem i da je iz čitavog razgovora koji je guverner Vujčić imao na HRT doista najvažnija.

    Naime, kada hrvatski guverner javno prizna, kako čak niti vlastitu suprugu nije bio u stanju uvjeriti u vlastitu stručnost i odvratiti je od uzimanja kredita vezanog za tečaj franka, onda svima u Hrvatskoj mora biti jasno kakvog guvernera ima!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Pogled iz Kanade: “Ne uvodite euro ni za živu glavu”!


    dr janjiček 800_440Hrvatska je od 2000. godine bila gurana u „euro-atlanske integracije“. To je postavljeno kao „nacionalni interes“ svih političkih stranka! Taj nacionalni interes sastojao se od članstva u NATO i EU.

    Punih 13 godina godina se ustrajavalo na tom članstvu u „euro-atlantskim integracijama“. Na tom putu, Hrvatska je morala „progutati“ uhićenja NEVINIH hrvatskih generala, a „uspješno“ izvršenje uhićenja je objavljeno „slučajno“ u Beogradu od Carle Del Ponte! Hrvatska je tada na licu mjesta odmah i zaprimila „iskrene čestitke“ od četničkog vrhovništva u Srbiji! Hrvatska je morala „progutati“ i prvostupanjsku presudu svojim generailma! Nakon nekoliko godina, hrvatski generali su posve OPRAVDANO oslobođeni! Sve su to bili „važni“ EKONOMSKI „kriteriji“ članstve u EU!

    No, kada se govori o ekonomskom smislu uvjeta za članstvo Hrvatske u EU, tu su stvari puno drugačije. Hrvatska je morala otvoriti svoje tržište za inozmene tvrtke koje žele nastupiti na hrvatskom tržištu. Posebice onima iz poljoprivrede i prehrambene industrije i dati im neograničenu mogućnost prodaje inozemne jeftine i kontaminirane prehrambene robe!

    Sa druge strane, nestali su hrvatski proizvođači zdrave hrane, ali sa troškovnicima koji su nešto viši od uvozne prehrambene robe. No, ono što hrvatskoj javnosti nikad nije otvoreno rečeno, uvijek je proizvodnja zdrave hrane skuplja od kontaminirane.. Hrvatska državna ministarstva morala su uvijek kontrolirati kvalitetu uvežene prehrambene robe, ali to nisu činila kako bi se dodvorila „svetoj“ EU u svrhu što bržeg članstva Hrvatske u EU.

    Ta navika ostala je i do danas.Tako je Hrvatska tijekom „približavanja“ članstvu u EU pravila godišnje 7-8 milijardi eura vanjskotrgovinskog deficita i posljedično akumulirala ogromni vanjski dug. Domaći proizvođači posve su bankrotirali, a onda i napustili Hrvatsku. „Ogromni“ novčani iznosi u „fondovima“ EU koji su obećavani, na koncu se uspostavilo da nisu baš tako izdašni i previše su birokratizirani. Tako je puno više uplatila Hrvatska u EU u obliku članarine, nego izvukla novca iz EU fondova!

    Vrhunac svega je bio podmetanje Hrvatskoj kredita sa valutnom klauzulom prema tečaju franka! Svrha je bila izvlačanje novca iz Hrvatske kako bi brojne inozemne komercijalne banke smanjile svoje financijske dubioze i u tomu su uživale podršku svojih vlada! Dok su druge države članice EU preko svojih središnjih nacionalnih banaka upozoravali svoje državljane ne uzimati takve kredite, a negdje ih i zabranjivali, u Hrvatskoj su masovno dopuštani.

    Hrvatski guverneri Vujčić i Rohatinski bili su „MUMIJE“ i dopuštali inozemnim komercijalnim bankama činiti što god požele u Hrvatskoj! Zasigurno razlog treba tražiti u nastojanju hrvatskih političara onog već spomenutog jadnog dodvoravanja EU kako bi Hrvatska što brže postala članica EU.

    Hrvatska je na žalost opet suočena sa „novim“ istupima domaćih ekonomista! Nastoji se „argumentirano“ objasniti hrvatskoj javnosti, kako je „spas“ za Hrvatsku uvođenje Eura u novčarsko poslovanje i samim time dokinuće Kune kao nacionalne valute.

    Jedan naš uvaženi ekonomista, dr. Šonje je prije nekoliko dana upravo  time zamarao  hrvatsku javnost sa ne izrečenim „argumentima“ o prijekoj „potrebi“ za dokinućem Kune. Koristio se i netočnostima! Stoga ću samo u nekoliko natuknica ponovno reći zbog čega je ukidanje Kune besmislica!

    Prije svega podsjetit ću sve i svog kolegu Šonje na trenutak kada je utvrđen stvarni iznos financijske dubioze Grčke i dubioza je bila puno teža nego se navodno očekivalo. Tada je Njemačka željela izbaciti Grčku iz euro zone. Odnosno, prinuditi je na povratak na Drahmu.

    No, francuski predsjednik ih je odgovorio i predočio da je to jednostavno nemoguće! Onda se u ljeto 2015. godine ušlo u teške pregovore EU i Grčke oko njezina financijskog spašavanja. Tada je Grčka vlada željela uvesti Drahmu i to je bila vrlo ozbiljna namjera, ali su i oni odustali, jer su se suočili sa istom spoznajom kao i Njemačka, to je nemoguće!

    Zašto je ne moguće, logično je pitanje?
    Zato što države koje su prezadužene, onog trenutka kada su uvele Euro kao valutu, sve su svoje dugove preračunali u Euro. Praktično sav novac koji imaju od tog trenutka nije njihov, zbog deficita koji su unijeli! Izbjegavanje bankrota u takvim državama se svodi samo na upravljanje financijama u smislu prilagodbe priljeva novca sa dospjećem plaćanja različitih financijskih obveza. Kada bi se u takvoj situaciji u nekoj državi pokušalo sa uvođenjem nacionalne valute isto bi bilo nemoguće.

    Naime, kako utvrditi početni tečaj te „nove“ nacionalne valute, kada doslovce ta država ima opći manjak novca! Sav novac što se nalazi u optjecaju praktično ne pripada toj državi, jer ona ima DUG, odnosno GUBITAK! Dakle, svaki Euro u banci i prometu jednostavno nije novac te države, već dug!

    Za funkcioniranje nacionalne valute potreban je iznos novčarskih pričuva u nacionalnoj i inozemnoj valuti. Kako utvrditi početni iznos tih pričuva, kad baš svaki cent, svaki euro koji se nalazi u toj državi je dug! Dakle, nema početnog koraka za uspostavu povratka na nacionalnu valutu, jer ni ne može biti.

    Zbog toga kada moj kolega Šonje tvrdi kako se nitko ne želi vratiti nacionalnoj valuti, jednako je kao i tvrditi, kako svaki davljenik koji se drži za komad drveta ne želi ga pustiti da bi se uhvatio za drugi komad drveta kojeg nema!

    Isto tako kolega Šonje tvrdi kako bi Hrvatska imala „još lakši“ pristup tržištu kapitala EU i valjda ponovno pristup nekim “novim“ i „dodatnim“ fondovima EU! Doista moram se upitati imali više itko normalan tko želi više slušati bajke o „beskonačnim“ novčanim iznosima u fondovima EU i samo ih treba uzeti, kako se prije lagalo!

    Kolega Šonje sam kaže „Hrvatska mora uplatiti kapital u Europsku središnju banku i taj kapital bi bio jamčevina u slučaju gubitka zajedničkih insititucija“! No, tvrdi kolega Šonje, „ali ćemo u njihovim odlukama (tih institucija) punopravno sudjelovati“.

    Doista, kolega Šonje pa u Hrvatskoj više uopće ne postoji osoba koja će povjerovati u bilo kakvu „ravnopravnost“ Hrvatske u EU, jer te ravnopravnosti jednostavno nema za nikog! Baš kako je i rekao novoizabrani predsjednik SAD Trump, EU služi samo za potrebe Njemačkoj!

    Nemojte molim vas pričati priče, kako Hrvatska može biti u „klubu sa Njemačkom i Austrijom“! U tu bajku više ni najmanje dijete ne vjeruje. Hrvatska ne možemo biti niti u klubu sa Italijom i u taj klub ne spada ni Grčka, unatoč vašoj priči o tomu. Italiji nikad neće biti nametnuti takve ekonomske mjere kao Grčkoj, makar je doista talijanski dug višestruko viši nego dug Grčke, jer je Italija stup opstojnosti EU!

    Fiskalna „disciplina“ nema veze za uvođenjem Eura kolega Šonje, jer je to jednako kao i kada se tvrdilo da će „bolonjski sustav“ poboljšati kvalitetu hrvatske visoke naobrazbe, a dogodilo se upravo obrnuto! Fiskalna disciplina kolega Šonje ovisi prije svega o fiskalnom sustavu koji je u Hrvatskoj katasroalan! Nisam zamijetio da ste bilo što predložili u tom smislu, a još manje argumentirano!
    Troškovi tečajne konverzije su trivijalne naravi i krajnje je besmisleno spominjati ih kao neki tako visoko otežavajući čimbenik za oporavak hrvatskog gospodarstva! Puno je važnija, kamatna stopa! No, ona je visoka u Hrvatskoj ne zato što imamo Kunu! Nije ni zato što je takvo stanje na hrvatskom novčarskom tržištu. Kuna ne funkcionira kao valuta u svom suverenom obliku, nego kao valute engleskih kolonija iz 19. stoljeća! Hrvatska nema pravo novčarsko tržište uopće!

    Hrvatske kamatne stope su visoke zato što inozemni vlasnici „hrvatskih“ banaka naplaćuju „hrvatskim“ bankama visoke kamate na eure odobrene kao podloga kunskim kreditima!

    Ponovit ću opet, svaka Kuna mora u svakom trenutku vrijediti 0,13 Eura! Hrvatska je financijski krajnje rizična od bankrota, pa je onda i kamatna stopa na odobrene Eure jako visoka, jer je u nju uključena tzv. „kamatna premija“ kao dodatak na kamatnjak!

    Kolega Šonje, čitava EU koja koristi Euro izvršila je „bailout“ program, kako na razini država, tako na razini bankovnog i korporativnog poslovanja! Samo Hrvatska i zemlje članice EU koje imaju nacionalnu valutu to nisu učinile, jer to nedopušta EU! Te države bi prve mogle učiniti „bailout“ kad bi dokinule štetnu valutnu klauzulu!

    „Bailout“ je  bio koristan za sve članice Euro zone, ali je štetan za Hrvatsku! Je li to ta „ravnopravnost“ koju spominjete kolega Šonje! Hrvatska propada već 8 godina i to dramatično! Od hrvatskih stručnjaka se sa pravom očekuje puno više od trivijalnih bajki o dugogodišnjem putu korisnosti uvođenja propadajuće valute Euro!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: KRAJ KARAMARKOVE TIRADE


    dr janjiček tihomir

    Sutrašnji dan donosi nam kraj hrvatske političke agonije koju je izazvala Karamarkova supruga, supruga predsjednika HDZ-a, a to je dovelo do političke agonije cijelog HDZ-a i u konačnici čitave države. Pitanje „sukoba interesa“ Tomislava Karamarka u svezi usluga konzultacija tvrtke njegove supruge pružene „MOL-u“ za visoku svotu novca, doista je palo u potpunu ne važnost.

    Razvitak političke krize pokazao je iznimni vlastoljubivi egoizam Karamarka prema vlasti. Nisu pomogle ni „kuknjave“ i „moljakanje“ svih istaknutijih članova stranke iz prošlosti, a niti „vapaj“ onih HDZ-ovaca koji zastupaju interese Hrvatske u EU parlamentu.

    Unatoč činjenici što HDZ jednostavno nema dostatan broj zastupnika za formiranje nove vlade i što izlazak na nove izbore doslovce znači odlazak HDZ-a sa vlasti, politička imbecilnost Karamarka i njegovih poltrona jednostavno je dosegnula najvišu mogućnu točku.

    Rasplet je za dan ili dva, a gospodin Orešković  će ostati hrvatski premijer. Naravno pitanje je što je bolje, novi premijer u osobi sadašnjeg ministra Marića ili gospodin Orešković?
    Ključna točka vezana za gospodina Oreškovića je njegova istinski visoka razina financijske stručnosti. Hrvatskoj više nego ozbiljno prijeti bankrot sljedeće godine. Samo financijski visoko stručna osoba, sa dobrim „vezama“ i respektom u svijetu financija može pomoći Hrvatskoj u izbjegavanju bankrota cijele države. Upravo onako kako se dogodilo Grčkoj prošle godine.

    Čak 86,7% hrvatskog BDP-a predstavlja javni dug Hrvatske! Vanjski dug od preko 50 milijardi Eura, predstavlja također ogroman teret za Hrvatsku. Politički sustav nam je preskup i ne može se financirati više na postojeći način. Broj općina i gradova je izvan financijskih mogućnosti cjelokupne Hrvatske. Sa druge strane, sve te silne općine i gradovi u svojim proračunima ne raspolažu niti sa 5% novca koliko ih u suštini stvore. Svih tih 95% odlazi u središnji proračun iz kojeg se poslije udjeljuje općinama i gradovima po „ključu“ koji je smislila središnja vlast, naravno nakon pokrića svih privilegija koje su sami sebi namjestili.
    U svrhu izbjegavanja financijskoj bankrota, potrebno je smanjiti javnu potrošnju i omogućiti brži rast BDP-a. Gospodin Orešković je upravo svo svoje znanje i sposobnosti ka tom cilju i usredotočio.

    Nastojao je smanjiti proračunski deficit sa 5,5% na 3,2% hrvatskog BDP-a. Uspio je motivirati francuske investitore za nekoliko investicijskih pothvata koji doista mogu donijeti ozbiljan rast hrvatskog BDP-a i zaposlenosti. Uspio je gospodin Orešković u ovih nekoliko mjeseci priskrbiti Hrvatskoj i preko 500 milijuna eura iz fondova EU, a za što je prošloj vladi trebalo godinu dana.

    Izbjegao je gospodin Orešković stavljanje Hrvatske u posebni program visoko zaduženih država, a time bi Hrvatska izgubila svaku šansu za ovih 500 milijuna. Istina nije uspio prodati državne obveznice inozemnim bankama s obvezom plaćanja interesa vjerovnicima niže od 5%. Jednostavno Hrvatska je unatoč tomu još uvijek pod visokim rizikom od bankrota. Naravno, netko će upitati zašto?

    Upravo zbog Karamarka! Naime, jasno je svima u EU da je gospodin Orešković visoko profesionalna osoba i doista JEDINI koji može svojom sposobnošću i umješnošću izbjeći financijski bankrot Hrvatske!

    Gospodin Orešković je doista NAJBOLJA stručna osoba koju Hrvatska u ovom trenutku ima i treba i mora biti na čelu hrvatske države. Eventualna smjena gospodina Oreškovića dovela bi na čelo vlade osobu koja zasigurno nije ni blizu jednog Oreškovića! Bilo tko bi došao na mjesto premijera, ne vezano je li to gospodin Marić ili Milanović. Niti jedan od njih dvojce ne uživa poštivanje međunarodnih političkih i financijskih krugova EU, kao gospodin Orešković. Niti HDZ, a niti SDP nemaju financijskog stručnjaka za ministra financija! Uostalom, zar bilo tko može prihvatiti jednog Šukera za ozbiljnog financijskog stručnjaka, ili jednog Lalovca! Obojica su doista treća liga.

    Novi izbori ne samo da bi nam doveli na vlast neznalice i nesposobnjakoviće iz SDP-a, nego bi Hrvatska izgubila dragocjeno vrijeme što nam je tako silno potrebno za djelovanje vlasti u svrhu financijske konsolidacije Hrvatske. Uostalom za 4 godine vlasti SDP nije imao nikakav ekonomski program, već su vrludali od problema do problema. Ušli su u izbore  bez ikakvog programa kao i prošli puta. Izbjegavanje bankrota Hrvatske države doista je glavna zadaće sadašnje vlade.
    Treba se sjetiti prošlogodišnjih pregovora Grčke i EU, kada je grčki premijer napustio pregovore radi održavanja referenduma o ponuđenom programu koji je bio ponuđen Grčkoj od strane EU. Svi su glasovali protiv tog programa, ali kada se vratio, grčki je premijer onda potpisao daleko gori program nego onaj kojeg su se Grci na referendumu odbacili! Naravno, baš nitko to nije želio objasniti jadnim Grcima da su jednostavno izigrani od vlastitog premijera!

    Gubitak vremena za pregovaranje zbog besmislenog referenduma koštao je Grčku mnogo, a upravo to će isto dogoditi i Hrvatskoj.

    Ono što posebice treba istaći, Grčka je neposredno prije referenduma o ponuđenom financijskom programu EU, željela sama istupiti iz euro zone i vratiti se na Drahmu. Međutim, jednostavno to nije mogla! Isto tako, članice EU su postale svjesne da  ne mogu „istjerati“ Grčku iz novčarske unije, unatoč želji brojnih članica EU! Stoga su ipak obje strane bile zainteresirane za sprječavanje bankrota Grčke! Hrvatska na žalost može biti „kažnjena“ bankrotom, jer ima svoju nacionalnu valutu! Da, valutu od koje je guverner Vujčić načinio odvratno loš prirepak eura!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček upozorava Vladu Republike Hrvatske: OVAKVA MONETARNO-KREDITNA POLITIKA HRVATSKU VODI U BANKROT!


    dr janjiček
    Bruto inozemni dug Hrvatske prešao je razinu BDP, a to doista predstavlja ozbiljan problem za Hrvatsku. Na žalost malo tko toj činjenici daje značenje u Hrvatskoj. Daleko je to ozbiljniji problem nego adresa stanovanja bivšeg ministra Crnoje, ili insinuacija s mutne fotografije kape gospodina Hasanbegovića od prije 25 godina! Naime, daljnji rast vanjskog duga hrvatske države upućuje jasno na zaključak da Hrvatskoj  sve brže i sve više prijeti stečaj ili bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj! Istodobno hrvatski financijski sektor smanjuje vanjski dug. Normalno je postaviti pitanje zašto se to događa i kako je to uopće moguće?

    Razlozi zbog kojih raste vanjski dug države Hrvatske jeste trojake naravi. Prvo, država nije riješila pitanje proračunskog manjka, a zbog „Mostovog“ beskonačno rastezanja pregovora s kime bi sklopili politički „ortakluk“, državni proračun još nije na dnevnom redu. Država mora funkcionirati, kao i sve njezine institucije, tako se „proračunski novac“ za financiranje državnih institucija ne kontrolirano rasipa. Kažem „proračunski“, a ne proračunski, jer je to novac koji će u suštini morati biti uključen u proračunske rashode za proračun koji će tek biti donešen!

    Drugo, hrvatska država svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB, pa HNB sukladno svojoj monetarnoj politici na principu tečajne valutne klauzule Kune prema Euru, jednostavno se za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu.
    Treće, kako je hrvatska država u suštini već prezadužena, kamatna stopa po kojoj se HNB-u odobrava kredit puno je viša od tržišne kamatne stope. Dakle odgovori za ova tri pitanja potpuno su jasni.
    Sada treba pogledati i još jednu stranu, a to je bankovni komercijalni sektor u Hrvatskoj kojem pada vanjska zduženost! Naime, taj sektor odobrava sve manje i manje kredita koji su valutnom klauzulom vezani za Euro, ili kako se to popularno zove, odobravaju se najvećim dijelom samo kunski krediti! Zato vanjska zaduženost „hrvatskih“ poslovnih banaka opada.
    Dva pitanja se nameću sama po sebi. Prvo pitanje koje se nameće samo po sebi, kako je to odjednom bankama postala ne bitna valutna klauzula, a koliko do jučer su bili na sudovima zbog valutne klauzule prema Franku i sada im naprasno valutna klauzula Kune prema Euru više ništa ne znači? Drugo pitanje, ne ovisno o tomu što se bankovni sektor ne zadužuje u inozemstvu, ali utječe li ipak rast odobrenih kunskih kredita na rast vanjske zaduženosti Hrvatske, odnosno HNB-a?

    Odgovor na prvo pitanje treba tražiti u činjenici što poslovne komercijalne banke u Hrvatskoj, vrlo su jasno osjetile rast ne povjerenja kod kupaca kredita za one vezane valutnom kaluzulom. Stoga su odlučili ponuditi kredite koji su „striktno“ Kunski. Time će banke održati svoj obujam poslovanja kakav su imali i prije, a možda čak i uvećati.
    Odgovor na drugo pitanje, daleko je interesantnije! Naime, poslovne banke u Hrvatskoj više se ne zadužuju kod inozemnih banka kupujući Eure kao pokriće za odobrene kunske kredite. Naime, nitko ni ne želi kupiti kredit vezan valutnom klauzulom prema tečaju bilo koje valute, pa ni Euro zbog trakavice sa Frankom. Međutim, hrvatska država je preko HNB i dalje odgovorna međunarodnim ugovorima održavati stabilan valutni tečaj Kune kroz valutnu klauzulu!
    Drugim riječima, vođenje monetarno kreditne politike i dalje je za hrvatsku državu vezano međunarodnim ugovorima o tečajnoj valutnoj klauzuli prema Euru. Stoga poslovne banke u Hrvatskoj svoj povećani kunski profit, nastao kao rast potražnje za kunskim kreditima, iznose na hrvatsko valutno tržište i odmah mijenjaju u Eure!

    Tečaj Kune mora ugovorom o valutnoj klauzuli ostati stabilan prema Euru jednako kao i prije €1=7,5Kn ili 1Kn=€0,13! Stoga se HNB jednostavno opet MORA zaduživati za Eure, kako bi održala taj klauzalni tečaj od €1=7,5Kn ili 1Kn=€0,13 i uvećavati ponudu Eura na hrvatskoj valutnoj burzi!

    Dakle, unatoč tomu što raste potražnja za kunskim kreditima na hrvatskom novčarskom tržištu, ali upravo taj rast potražnje za kunskim kreditima u zadnjim mjesecima, najviše djeluje na još brži rast vanjske zaduženost Hrvatske! Razlog je jednostavan,  jer vlasnici „hrvatskih“ poslovnih banaka i dalje ne smetano iznose uvećane kunske priljeve profita na hrvatsko valutno tržište mijenjaju odmah u Euro. Uvećanje kunskih profita nije nastalo kroz promjenu tečaja kao prije, već kroz rast mase odobrenih kredita. Istodobno gospodarske nefinancijske institucije i dalje se zadužuju kreditima vezanim za tečajnu klauzulu prema Euru, pa stoga njihova vanjska zaduženost nastavlja rasti.

    Rezimirano rečeno, Hrvatska nastavlja juriti u financijski stečaj kao država! Svatko može biti siguran da NITKO iz EU neće ni poželjeti vidjeti Euro kao valutu u Hrvatskoj! Zbog toga što bi uvođenje sadašnje Eura u Hrvatskoj bilo na teret EU i ECB! Euro može postati službenom valutom RH, ali tek nakon stečaja hrvatske države i tada će to biti na teret Hrvatske i svih njezinih ržavljana! Jednako kako je to bilo i u Grčkoj.
    Kada se dakle sada ima na umu daljnji gospodarski pad u zemljama EU. Kada zbog toga pada negativna kamatna stopa postaje sve više realnost u EU. Kada se ima na umu i deflaciju u članicama EU, koja govori o padu agregatne potražnje. Kada se imaju na umu i rastući proračunski deficiti država članica EU, a nastale masovnim primitkom tzv. „izbjeglica“! Konačno kada se ima na umu posljedično svemu spomenutom i daljnji pad tečaja Eura, onda se jasno može reći da Euro još dugo neće biti hrvatskom valutom!

    Podsjetit ću hrvatsku javnost da sam sve ove probleme EU predvidio. Što više javno sam pozvao sve hrvatske štediše na tečajnu konverziju svojih ušteđevina sa Eura na američki Dolar još 17. ožujka 2015. godine, kako im se ne bi „istopila“ ušteđevina!!! Javno sam pozvao Milanovićevu vladu još 15. siječnja 2015 godine na momentalnu konverziju svih kredita vezanih za tečaj Franka na tečaj Eura, kako bi se izbjegao masovni bankrot kreditnih dužnika! Na žalost veliki broj dužnika jeste bankrotirao, a bilo je i tragičnih posljedica. Milanović se ipak odlučio na moju preporuku, ali tek u listopadu prošle godine!
    Ovoga ću puta javno pozvati Hrvatsku Vladu i Hrvatskog Premijera gospodina Oreškovića, ozbiljno uzmite u razmatranje dokinuće valutne klauzule Kune prema tečaju Eura, jer svaki daljnji nastavak ovim smjerom neminovno Hrvatsku vodi u potpuni bankrot!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: Za čije interese i čiji račun nam ekonomski “gurui” nameću Euro?!


    Svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!
    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“!

    janjiček

    Unatoč tomu što sam o uvođenju Eura u gospodarski sustav Hrvatske već više puta pisao, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo recimo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje Eura. Naravno, niti ja niti dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Ipak, odlučio sam se reći zbog čega smatram promašenim uopće raspravljati o uvođenju Eura umjesto Kune u hrvatski gospodarski sustav.

    Moram ovom prigodom na početku prisjetiti sve koji budu čitali ovaj moj tekst, da je još 2000. godine prigodom preuzimanja vlasti od strane Račana i Mesića, stavljeno u središte pozornosti što brže članstvo Hrvatske u EU, ili „euroatlantske integracije“.

    Na tom tragu bio je i HDZ sa Sanaderom, te nisu bili zadovoljni što Hrvatska već nije članica EU. Stoga su oni te 2004. obećali kako će Hrvatska postati članicom EU već 2007. godine. Tada je taj „ubrzani postupak“ nazvan „peta brzina“ i svi su podržali i HDZ i SDP i svi njihovi već propali sateliti! Unatoč svim „čvrstim obećanjima“, ta „peta brzina“ nije donijela članstvo Hrvatskoj u EU za mandat i pol Sanadera i pol mandata Kosorice, već je to postignuto u mandatu Milanovića!

    Raspoloženje javnosti se od one 2000. godine i opće euforije za članstvom u EU, došlo do općeg razočarenja sa članstvom 2013.! Mijenjan je čak i Ustavni Zakon o referendumu, samo da se preko volje hrvatskih državljana nekako Hrvatska ugura u članstvo EU. Bivša ministrica Pusić je čak prijetila o ne isplati mirovina budu li starkelje nešto bauljale i ne zaokruže „za“ na referendumu.

    Tako je Hrvatska nakon 10 godina nagovaranja postala članicom EU! „Uvjete“ smo sve ispunili, generali su nevini odležali u Haškom kazamatu, potpisali smo štetne kvote po Hrvatsku o izvozu prehrambene robe u EU i još štetnije uvozne kvote za tu istu prehrambenu robu.

    Ono što je bitno, Hrvatska se nadala bržem gospodarskom rastu sa članstvom u EU i zato je hrvatski puk želio te 2000 godine članstvo Hrvatske u EU! No, „proces približavanja“ članstvu u EU, posve je od te nada napravilo „serenadu“! Hrvatska je od te 2000. godine do 2013. godine, bilježila sve sporije stope gospodarskog rasta, sve veću i veću stopu nezaposlenosti, sve veći proračunski deficit, sve veći i veći vanjski dug! Kada je konačno Hrvatska u ljeto 2013. godine i postala službeno članica EU, njezino gospodarstvo je bilo posve uništeno!

    Sve to je promatrala vlada HDZ-a, vidio je to i Sanader, a vidjela je to i njegova prva služavka Kosor, poslije premijerka! No, baš nikoga od njih nije bilo briga za to! Važno je bilo članstvo, pa po bilo koju cijenu! Tako se ponašala i prošla SDP vlada. Skoro su bili i uprskali stvar članstva Hrvatske u EU, kada su pokušali zaštiti svoje odane zlikovce iz 80-godina! „Srećom“ nisu uspjeli.

    Sve sam ovo naveo iz samo jednog razloga. Umjesto rješavanja pravih gospodarskih problema, obje stranke i njihove vlade i HDZ i SDP su od 2000. do 2013. godine mazali oči hrvatskoj javnosti sa članstvom u EU, koje će poput čudotvornog napitka od krepanog hrvatskog gospodarstva načiniti gospodarski CroCap.

    Sada se ponovno ide sa sličnim pristupom. Nitko iz vlasti ne spominje nikakav gospodarski program, ama baš nikakvu gospodarsku „reformu“! Na glavi su nam svima sjedili sa tom frazom u predizborno vrijeme! Sada HDZ ponovno nudi „čudotvorni napitak“! Naravno, nije više članstvo u EU (to je već profulano) sada je to EURO!

    Zaboravlja se odmah u startu odgovor na jednostavno pitanje, pa želi li uopće EU vidjeti Euro kao službenu valutu u Hrvatskoj!? Nitko, niti ne spominje to pitanje, a niti odgovor na to pitanje! Odgovor je jasan i zadnjim bedacima, NE želi!

    Hrvatska niti jedan kriterij za podnošenje zamolnice za uvođenje Eura ne ispunjava, ama baš niti jedan jedini! Preveliki je deficit u proračunu, javni dug je katastrofalno visok, gospodarski rast je laž koja se neprekidno servira od SDP-a! Nezaposlenost u Hrvatskoj je beskonačno rastuća veličina! Životni standard ljudi beskonačno padajuća mizerija! Zaposlenici primaju plaće kad se tko smiluje od poslodavaca! Pravosuđe je gore od imbecilnosti, ono ne samo da nikad nije procesuiralo bilo kog poslodavca zbog ne isplate plaće, nego nije u stanju donijeti pravorijek niti nad posve notornim zlikovcem koji je usmrtio jadnu Antoniju Bilić.

    Ipak, svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!

    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“! Britanci nisu nikad ni imali Euro, ali bježe sa tog EU „Titanica“! Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela Euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i eto zato im Euro nije ni trebao!

    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima tek 20% prihoda od izvoza nafte na spram prije nekoliko godina, jer se cijena survala sa $150 na svega $30 po barelu i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU! Dakako još manje da imaju Euro kao valutu! Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se i zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila Hrvatska.

    Tko to onda želi taj Euro? Bugari! Oni su željeli Euro, ali nisu onako jadni uspjeli u tomu unatoč tomu što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska sada ne ispunjava! Dakle,  gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i na dalje žele izigrati!

    Tražim i želim da nam sam svima odgovore na jednostavno pitanje ZA ČIJI RAČUN!?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Daniel Srb: Pozivam Milanovića i Karamarka da se izjasne hoće li provest konverziju kredita iz Franka u Euro?!


    daniel srbPredsjednik Hrvatske stranke prava (HSP) Daniel Srb u utorak je poručio biračima desnice da imaju zaštitu u HSP-u ako ne žele da Hrvatsku vodi anacionalna opcija, a boje se da bi se, nakon izbora, moglo odustati od konverzije kredita iz švicarskih franaka u eure.

    “Svim biračima desnice koji su zaduženi u švicarskim francima poručujem – bit ću vaš jamac provođenja konverzije. Mi smo jamac rješenja”, rekao je Srb na konferenciji za novinare HSP-a u Zagrebu.

    Podsjetio je kako su u HSP-u još prije godinu dana predlagali upravo sadašnji model konverzije kredita iz ‘švicaraca’ u eure, i na tome inzistiraju.

    “Nasuprot onih koji su smatrali da je to privatna stvar građana, mi smo od početka upozoravali na odgovornost Hrvatske narodne banke u tom procesu”, dodao je te naglasio da je guverner HNB-a trebao reagirati i zaštititi građane, kao što je to u Austriji učinio tamošnji guverner, no to nije učinio i zato snosi odgovornost.

    Srb napominje da je Zakon o potrošačkom kreditiranju izglasan u Hrvatskom saboru, ali nije proveden, a Sabor je raspušten pa se postavlja pitanje kako će dužnici proći kroz izborni proces.

    “Nemamo jasne odgovore na to pitanje”, kazao je te javno pozvao predsjednika SDP-a i premijera Zorana Milanovića i predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da se o tome javno očituju odnosno žele li rješenje tog problema i da se takva konverzija provede. “To birači imaju pravo znati”, dodaje Srb.

    HSP će, kaže Srb, također inzistirati da saborski zastupnici budu plaćeni sukladno aktivnostima i djelovanju u Hrvatskom saboru i prema nazočnosti u sabornici budući da se pokazalo da mnogi zastupnici ne dolaze na posao u Sabor ili se ne javljaju za riječ.

    Izvor:Hina Politika plus Dalje.com Narod

  • Dr Tihomir Janjiček: KUNA ILI EURO!?


    kuna euro
    U hrvatskoj javnosti ponovno se postavilo pitanje što je bolje Kuna ili Euro za Hrvatsku? To pitanje bi vjerojatno bilo jednostavno za odgovoriti kada se hrvatsko gospodarstvo ne bi nalazilo u visokom stupnju depresije. Rast BDP praktično ne postoji već godinama, a jedino čime se obasipa javnost su doista ne istine o „baš započetom pokretanju“ gospodarstva. Osim toga, Hrvatska je visoko zadužena zemlja i svaki sljedeći korak koji se bude učinio može biti ili tragična ili izvrstan, ali „sredine“ više ne može biti!
    Predsjednica RH povukla je prva potez i „najavila“ uvođenje Eura. Potom su se javili svi ostali, a sada se i u ekonomsko-akademskim krugovima povela raprava, što je bolje za Hrvatsku, Kuna ili Euro? Zasigurno postoje dva oprečna stajališta po tom pitanju. Stoga ću se uključiti u ovu raspravu i iznijeti i svoje stručno mišljenje u ime moje stranke HSP, mada sam o tomu već pisao.

    Kako sam i prije iznosio cijena novca na tržištu iskazuje se kamatnom stopom, a formira se djelovanjem ponude i potražnje za novcem. Kuna od trenutka uvođenja ima valutnu klauzulu i u početku je tečaj Kune bio vezan za njemačku Marku, a sada je za Euro. Svaki Kuna u Hrvatskoj mora imati svoje pokriće u Eurima kod HNB-a. Sadašnji omjer od €1=7,5Kn, odnosno 1Kn=€0,13, znači da svaki odobreni kredit mora imati svoje eursko pokriće kod HNB u valutnim pričuvama. Bilo je posebice važno formirati ekonomsku strategiju, pa onda ekonomsku politiku u koju bi monetarnokreditna politika bila uključena u potpunosti.

    Hrvatska je 2000 godine bila NISKO zadužena država, dakle kreditiranje iz inozemstva je bilo relativno povoljno. Tadašnja vlada na čelu sa Račanom odlučila se na uzimanje kredita radi pokretanja gospodarstva. Najvećim dijelom krediti su korišteni za izgradnju autoceste Zagreb – Split. Ostali dio je bio korišten za brojne uvozne poslove, gdje je uvoz gotove potrošne robe bio vrlo snažan.
    Zato je uvoz rastao brže od izvoza i tako se samo gomilao deficit u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Međutim, ono što je bitno, kamatna stopa na odobrene kredite u Hrvatskoj nije se formirala temeljem omjera ponude i tražnje za novcem na novčarskom tržitu u Hrvatskoj, već temeljem kamatne stope po kojoj su dobivani Euri na kredit!

    Dakle, tako formirana kamatna stopa bila je orjentir formiranju kamatne stope u Hrvatskoj. Ponuda i tražnja za novcem u Hrvatskoj nije imala nikakav utjecaj, a posebice nije uvažavala strukturu gospodarstva. Ne mogu graditeljstvo i uvoz čokolade imati istovjetne kreditne uvijete. Drugim riječima, novčarsko tržište nije niti djelovalo. Kako je rastao BDP, tako je rasla tražnja za kreditima, ali to nije djelovalo na kamatnu stopu u Hrvatskoj, ali i na ostale uvjete kreditiranja, kao visina gotovonskog uloga, rok otplate, vrijeme počeka!

    Za izbijanje financijske krize u svijetu, Hrvatska je bila POTPUNO ne pripravljena. Ondašnji ministar Šuker uvjeravao je Hrvate kako ta kriza neće imati nikakav utjecaj na Hrvatsku! No, Hrvatska je već tada ušla u visoki stupanj zaduženosti i financiranje čitavog gospodarskog sustava postalo je još tada visoko ovisno o inozemstvu. Zbog toga su uvjeti kreditiranja bili sve lošiji po Hrvatsku. No, kako je kriza popuštala, uvjeti kreditiranja su se olakšavali diljem EU, ali ne i u Hrvatskoj.
    Razlog je taj što je Hrvatska postala visoko zadužena zemlja! U njezin bonitet više NITKO ne vjeruje. Sve državne obveznice odavno su već postale višestruko SMEĆE!

    Tečaj Kune je sve do sada tek puka administrativna fiksacija. Državni proračun bilježio je rastuće deficite iz godine u godinu! Država se zaduživala sve više i više. Rigidnim sustavom bankovnih pričuva, izvlačila se uvećana novčana masa nastala odobravanjem kredita državi za uravnoteženje proračuna! Zbog toga nije dolazilo do eksplozije inflacije. No, deficiti u državnom proračunu bili su IZRAVNA posljedica KORUPCIJE u državi! NIKAD i NIČEG nije bilo u hrvatskom proračunu NITI „razvojnog“, niti „socijalnog“, već samo KORUPTIVNOG!

    Tečaj Kune NIKAKO nije mogao biti stabilan, jer jednostavno Hrvatska bilježi NEPREKIDNO rast deficita u vanjskoj trgovini! Izvoz stvara ponudu Eura, a uvoz potražnju eura na valutnom tržištu! Znači da svaki deficit u vanjskoj trgovini izravno donosi deprecijaciju nacionalne valute! To još jednom znači istovjetnost situacije na valutnom i novčarskom tržištu, odnosno NE funkcionalnost! VALUTNO TRŽIŠTE NIKADA nije funkcioniralo kao ni novčarsko, a to znači da omjer ponude i potražnje za Eurima nije formirao valutni tečaj Kune!

    Stoga je posve jasno, Hrvatska mora TRŽIŠNO funkcionirati! Nije dobro sprovesti MASOVNU deprecijaciju Kune, jer bi samo izazvalo KATASTROFU! Potrebna je lagana deprecijacija tečaja Kune od par postotaka, kako bi gospodarstvo imalo vrijeme za prestrukturiranje! Ma koliko bilo stručnjaka koji govore kako je ne mogućno tako precizno voditi tečajnu politiku, jednostavno NISU U PRAVU. To je JEDINA OPCIJA za Hrvatsku.

    Hrvatska se MORA osloboditi valutne klauzule, jer sa njom TAPKAMO u mjestu. Kreditna politika mora biti usredotočena na razvitak sektora sa MALIM uvoznom udijelom i sektora sa VISOKIM izvoznim udjelom! Tečajna i monetarnokreditna politika takvu strategiju jednostavno MORAJU podržati!

    Financijsko ozdravljenje velikih tvrtki treba učiniti kroz „bailout“ program, odnosno program dokapitalizacije dioničarskih tvrtki na ODREĐENO vrijeme! Da bi to uspjeli, potrebno je dokinuće valutne klauzule, jer nam ona ONEMOGUĆAVA bilo kakav „bailout“ program i monetarnokreditnu politiku razvitka izvoznih sektora gospodarstva, ali i nisko uvoznih sektora.

    Svi prigovori promjene tečajne i monetarnokreditne politike su usmjereni u obliku poskupljenja energije ili tehnološkom zaostajanju. Hrvatska će UVIJEK biti energetski ovisna zemlja od inozemstva, jer jednostavno nemamo dovoljno energetskih resursa. Čak i kada se samo pomislo da ih Hrvatska možda i ima (plin i nafta iz Jadrana), tada je to postalo pitanje „nacionalne katastrofe“! Tehnološki je Hrvatska zaostala zemlja VEĆ SADA! Čemu onda „strah“ kako će nam se dogoditi nešto što nam se već dogodilo!? Spominje se kao razlog ne prihvaćanju Eura i pad životnog standarda, pa to se već događa i NE vidi se kraj! Uostalom zbog toga i traje masovno iseljavanje Hrvata!
    Ukoliko bi Hrvatska uvela Euro kao valutu što MORA biti ODLUKA EU, a nikako SAMO odluka Hrvatske, tada Hrvatska istog tog trenutka postaje GRČKA!

    Ono što je najbitnije u slučaju Grčke je to što ostanak Grčke u Euro zoni doslovce NIJE ŽELJELA Grčka, ali NIJE ŽELJELA ni EU! No, monetarni sustav EU, jednostavno NEMA OPCIJU mogućnosti dragovoljnog izlaska neke države iz EU zone i NEMA OPCIJU za IZBACIVANJE neke države iz EU zone!

    Dakle, sve kada bi EU doista i htjela Hrvatsku u EU zoni, to bi bio put u jednom smjeru! Naravno, pitanje je samo u kojem, „grčkom“ ili „austrijskom“. Smatrali doista bilo tko za Hrvatsku, doma ili vani, da Hrvatska već sada ne ide „grčkim“ smjerom!?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Tihomir Janjiček: “LILIPUTANCI” NA VLASTI


    dr janjiček
    Svjetsko tržište kapitala se mijenja. Kinesko gospodarstvo bilježi sve sporiji i sporiji rast, a dionice korporacija koje su vezane za kinesko tržište, doživljavaju sve veći i veći pad. Kineska vlada nalazi se u panici i ne zna što bi učinila. Po tko zna koji put bauk propasti svjetskog gospodarstva kruži svijetom. Gotovo da nema tiskovine ilii TV postaje koja ne šalje izvješća o burzovnim promjenama cijena dionica. Dakle, što se događana svjetskom tržištu dionica, pravo je pitanje, pa vrijedi pogledati malo bolje.
    Kina je ne sumnjivo važna na svjetskom tržištu. Njezine stope rasta BDP bile su iznimno visoke zadnjih godina. Međutim, situacija se mijenjala i sada se može reći kako se nepovratno promjenila. Kineski BDP raste, ali RAZMJERNO 7%. Fluktuacije BDP Kine se kreću od 3.8% do 14.20%! Dakle, kada neko gospodarstvo bilježi takve promjene u rastu BDP-a, onda se može sasvim sigurno reći kako je to gospodarstvo sve manje stabilno i rast BDP je NE siguran! U prošlosti su fluktuacije BDP-a Kine bile znatno manje, a stopa razmjernog rasta znatno viša!

    Drugi bitan čimbenik su najavljeno i učinjeno povećano trošenje kineske države i to u dvije svrhe. Jedno je uvećano trošenje za naoružanje kineske vojske i drugo je uvećno trošenje u ekološke svrhe. Bez obzira što je prvi oblik trošenja s ekonomskog stajališta uvijek samo ŠTETAN, a drugi ima pozitivni utjecaj na dugi rok, sa stajališta tekućih ekonomskih kretanja oba oblika trošenja su NE svrsishodna. Naime, kada god se uvećavaju trošenja za vojsku ona nemaju nikakav pozitivni utjecaj na rast BDP! Zato, jer kada se napravi ili kupi naoružanje onda ono jednostavno ide u skladište i što dalje sa time? NIŠTA! Osim ako se ne ide u rat, a tada će trošenje za vojsku biti još veće, što je opet još gora stvar!
    Kada je u pitanju trošenje u ekološke svrhe, ono ima pozitivni ekonomski utjecaj, ali na dugi rok. Recimo, ako se nastoji smanjiti onečišćenje zraka, potrebno je uložiti ogromne svote novca, koje dakako sada neće moći biti utrošene na rast gospodarstva! Kina upravo to i čini! Nakon ulaganja novca u smanjenje onečišćenja zraka, potrebno je čekati bar jedno desetljeće, pa zabilježiti smanjenje broja oboljelih od dišnih organa. Takva pormjena je bitna, jer se tek tada može očekivati smanjenje proračunskih rashoda na zdravstvenu zaštitu, temeljem poboljšanja zdravlja kineskog puka.

    Dakle, bilo kako bilo, ova dva oblika trošenja koja je PODUZELA Kina i OBZNANILA ih i vlastitom puku i svijetu, bila su signal da će gospodarstvo Kine bilježiti sporije stope rasta što se I događa!
    Treći bitan čimebnik je to što se Kina ekonomski puno više vezala za Putinovu Rusiju, točnije za Putina, nego je bila! Nakon agresije Rusije na Ukrajinu, ponovno je za SAD Rusija NEprijatelj broj jedan, a Putin NAJNEGATIVNIJA osoba za politiku SAD! Inozemni, ali i kineski investitori, NE žele vidjeti Kinu vezanu za Rusiju! Zato što je Rusija već sada na putu POTPUNE političke i ekonomske izolacije! Rusija već trpi posljedice toga i biti će im još gore, od toga da će im inflacija biti stalno dvoznamenkasta, do toga da će im nezaposlenost dosegnuti sve višu i višu dvoznamenkastu razinu. BDP u Rusiji neće rasti još dugo godina. Dakle, svako vezivanje Kine za Rusiju u ekonomskom smislu znači svakom investitoru znak vezivanja za propast.

    Posljedice svega gore spomenutog su dvojake. S jedne strane, došlo je do pada prihoda investitorima dividendi dionica onih korporacija koje su vezane za kinesko tržište! Povećani rashodi kineske države također su smanjili dividendne prihode investitorima, jer je rast BDP sve niži i niži! Sa druge strane, pojavio se i strah investitora kako će Kina doživjeti ekonomski krah zbog vezivanja za rusko gospodarstvo!
    Dakle, ovi čimebinici su ponukali investiture na masovniju prodaju dionica koje su vezane za kinesko tržište. Istodobno, američko gospodarstvo bilježi sve više stope rasta BDP-a, a ona je sada 4%! Zbog toga je tečaj američkog dolara sve viši i viši!

    Podsjetit ću sve da sam još 10 ožujka ove godine, najavio rast tečaja američkog dolara i svima sugerirao promjenite svoju štednju iz Eura u US$ i zaradit će te na toj transakciji! Danas tečaj €1 iznosi SAMO US$1.12!!! U manje od godinu dana bio je tečaj preko US$1.5!!!
    Situacija se dakle mijenja, rastuće gospodarstvo SAD postaje sve primamljivije investitorima za kupnju dionica korporacija vezanih za američko tržište, a sve manje primamljivo investitorima za korporacije vezane za kinesko tržište! Kineska vlada izvršila je devalvaciju Juana, ali je to još više pogoršalo financijsku situaciju.

    Naime, američki investitori u kinesko gospodarstvo, a oni su VEĆINA, uvijek su svoje dividendne prihode ODMAH mijenjali iz Juana u US$! Sa devalvacijom Juana, potrebno je sve više i više prihoda u Juanima da bi se dobio isti povrat dividenog prihoda konvertiranog u US$!

    Devalvacija Juana od 4.5% koliko je učinjeno, nije donijelo rast tražnje za kineskom robom za više od tog postotka! To znači i da su prihodi rasli po manjoj stopi od stope devalvacije. Samim time su i dividendni prihodi američkih investitora u kinesko gospodarstvo OPALI, iskazano u američkim dolarima! Investitori iz SAD UVIJEK će konvertirati svoje prihode iz Juana u US$!

    Zbog svega gore iznijetog, potražnja kinsekih investitora za državnim obveznicama SAD biti će još jača, jer njihov US$ i nakon konverzije u Juan donosi sve viši iznos iskazano u Juanu. Ovaj čimbenik dodatno djeluje na jačanje financijske slike američkog gospodarstva i potiče prelijevanje kapitala iz Kine u SAD!

    Što bi Hrvatska trebala dokučiti iz ovih promjena. Kao zemlja koja je GLADNA izravnih inozemnih investicija, otvara nam se šansa biti interestani američkom kapitalu, posebice stoga što smo MALO gospodarstvo! Nekih recimo 5 miljardi dolara investicija u Hrvatsko gospodarstvo je doista SITNICA, za ozbiljne investitore!

    Za Hrvatsku to je IZNIMNO visok iznos! Ovaj proces “preseljenja” kapitala sa kineskog tržita na američko i dijelom na europsko treba iskoristi, jer se ovakva krupna kretanja ne događaju često! Sadašnja vlada to nije sposobna, jer oni ove promjene nisu niti prepoznali!

    Visoki stupanj NE stručnosti sadašnje vlade treba gleda u jednostavnoj činjenici. Naime, izgubili su gotovo godinu dana da bi samo dokučili kako je najbolje riješenje bilo ponuđeno od HSP za kreditne dužnike sa klauzulom prema Franku! To riješenje bilo je ponuđeno još u siječnju ove godine! Kako onda očekivati od ove vlade prepoznati sadašnja krupne promjene na svjetskom tržištu kapitala, a još manje uvidjeti šansu za Hrvatsku i još je ZNATI iskoristiti!

    NE, jednostavno imamo “liliputance” na vlasti!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: PRIHVAĆENO RJEŠENJE ZA FRANAK, HSP-ovo JE RJEŠENJE.


    janjiček srb osijek
    Kreditna kriza vezana klauzlom za tečaj švicarskog Franka, eskalirala je pod kraj prošle godine. Tečaj Eura iznenadno je doživio kolaps nakon odluke švicarske središnje banke o prestanku podržavanja tečaja Eura prema Franku.
    Jednostavno je švicarska vlada dokučila kako će istrošiti svoje monetarne pričuve kupujući Euro na valutnoj burzi, te stvarajući tako umjetnu tražnju za Eurima i uvećavala je istodobno ponudu Franaka. Hrvatska vlada našla se tada u „čudu“ ne znajući što učiniti! Kao najprihvatljivije riješenje izvršila je zamrzavanje tečaja Franka, ne shvaćajući do kog iznosa mogu doći tečajne razlike!

    Zamrzavanja tečaja i cijena poznato je još iz doba komunizma i baš nikad nije dalo povoljne rezultate. Uvijek su prije ili kasnije cijene ili tečaj morali biti odmrznuti, a tada bi se dogodio tektonski poremećaj na tržištu, pa bi cijene i tečajevi bili ponovno zamrznuti. Tako se igralo sa tržištem na principu „ledenog doba i erupcije vulkana“. Dakle to je zasigurno bila odluka iz doba „haldnog rata“, nešto sa čime bi se podičila pokojna Milka Planinc.

    HSP je bio PRVA stranka koja je ODMAH reagirala i ODMAH predložila NAJBOLJE riješenje, a to je potpuna konverzija svih kredita sa danom odobrenja i konverzija svih izvršenih mjesečnih isplata. Takva konverzija morala bi se primjeniti prema svim dužnicima. Upravo to riješenje vlada je KONAČNO prihvatila!
    Pregovarala je valjda danima i mjesecima sa udrugom „Franak“, ali bez uspjeha! Jednostavno nisu bili sposobni spoznati jedino ispravno riješenje i pravodobno ga primjeniti. Zbog toga je vlada pregovarala i glumila „mešetara“ između udruge dužnika i udruge banaka. Čitava je država praktično dovedena do bankrota, pored samih dužnika koji su već najvećim dijelom bankrotirali i došli pod ovrhe.

    Istupao sam u javnosti u ime HSP-a po mnogobrojnim portalima, a bio sam i gost na TV postajama nudeći rješenje i objašnjavajući zašto je konverzija svih kredita iz Franka u Euro bilo jedino riješenje! No, unatoč doista stručnoj ISPRAVNOSTI u sagledavanju izlaska iz krize, ipak se većina središnjih hrvatskih tiskovina nije odvažila dati valjanu pozornost najkvalitetnijem riješenju dužničke krize, koje sam ponudio u ime moje stranke HSP-a!

    Puno više je pozornosti dano dolasku inozemnih „stručnjaka“ koji NISU ponudili NITI JEDNO RIJEŠENJE za dužničku krizu sa klauzulom prema Franku! Takav odnos središnjih hrvatskih TV postaja i tiskovina doista je tragičan, jer su si brojni družnici oduzeli ŽIVOT ne znajući kako isplatiti svoje dugove. Stoga na svima njima leži stanovita razina odgovornosti prema osobama koje su si oduzele život, jer rješenje za dužničku krizu je POSTOJALO i nuđeno je od HSP-a! Problem bio samo to što sam riješenje ponudio kao HSP-ov ekonomist, a upravo ta hrvatska stranka „mora“ biti etiketirana najgorim „epitetima“!
    Na svu sreću, ministarstvo financija RH, spoznalo je konačno NAJBOLJE riješenje što je ponudio HSP i odlučilo se primjeniti to HSP-ovo riješenje za okončanje kreditne krize nastale vezivanjem kredita za tečaj Franka.

    Što reći na koncu čitave ove dužničke „kalvarije“ kroz koju je prošao veliki broj hrvatskih dužnika? Meni osobno i svim članovima HSP-a iznimno je ŽAO života dužnika koji su digli ruku na sebe u strahu od osobnog bankrota!
    Žao nam je svakog propalog braka zbog kredita vezanih za tečaj Franka, a posebice sve djece iz tih brakova, jer više nemaju kraj sebe oba roditelja! Žao je HSP-u i svih onih hrvatskih obitelji koje su na SREĆU opstale, ali su tako užasno osiromašile!

    Hrvatski mediji MORAJU biti daleko VIŠE okrenuti KVALITETNIM, STRUČNIM i PRAVODOBNIM informacijama, nego biti opsjednuti nekakvim „veličinama stranaka“! Dvije političke stranke u Hrvatskoj jesu vrlo brojne u članstvu, ali su UŽASNO SIROMAŠNE U STRUČNOSTI!

    SDP kao vodeća stranka na vlasti doista MORA pozvati na odgovornost i sadašnjeg i prošlog guvernera HNB-a, jer su GLAVNI KRIVCI za svu tragičnost dužničke krize kroz gore spomenute osobne tragedije! No, isto tako svi vi hrvatski birači okrenite se prema stranci sa stručnim timom, a to je za sada samo HSP!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • PREMA PREDVIĐANJU dr. JANJIČEKA DOGODIO SE TEČAJNI KOLAPS EURA.


    Kada se dogodio nagli pad tečaja Eura od prije mjesec dana, predvidio sam da će vrlo skoro doći još jedan sličan pad i to zbog QE programa EU, a koji je namijenjen gospodarskom oporavku EU.
    dr janjiček_srb
    Kada se dogodio nagli pad tečaja Eura od prije mjesec dana, predvidio sam da će vrlo skoro doći još jedan sličan pad i to zbog QE programa EU, a koji je namijenjen gospodarskom oporavku EU. Danas su SVE svjetske burze novca zabilježile SNAŽNU deprecijaciju tečaja Eura, dok naše tiskovine, TV postaje i radio postaje, uglavnom ŠUTE o tomu! U dva dana došlo je gotovo do kolapsa tečaja Eura prema SVIM svjetskim valutama. Tako se danas za €1 dobijalo tek US$1,06!

    Gotovo su izjednačeni tečaj Eura i američkog Dolara, a takvo što se nije dogodilo već 10 godina! Osim toga za €1 dobija se danas SAMO 1,07 švicarskih Franaka! To drugim riječima znači da problem tečajnih razlika za kreditne dužnike sa valutnom klauzulom prema švicarskom Franku, sada postaje JOŠ OPASNIJI nakon „odmrzavanja“ tečaja! Naime, deprecijacija Eura prema SVIM svjetskim valutama je ISTODOBNO i DEPRECIJACIJA Kune prema svim svjetskim valutama! Vrlo skoro će tečaj američkog i kanadskog Dolara doći na 7 ili 8 Kuna u Hrvatskoj.

    Dakle, zašto i kako je QE program doveo do ovog velikog pada tečaja Eura i kako sam mogao to predvidjeti. QE program je program prema kojemu je Središnja banka EU odlučila kupiti obveznice država EU i njihovih vodećih korporacija od komercijalnih banaka u iznosu od preko 1.000 MILIJARDI EURA! Monetarna je to mjera koja se uobičajno čini u Kanadi i SAD u svrhu pokretanja gospodarstva. S ovakvom mjerom komercijalne banke imat će na raspolaganju veće količine novca za kredite. Kako bi se to stručno reklo, uvećani su im kreditni fondovi.

    Svako uvećanje kreditnih fondova u suštini donosi uvećanje novčane mase, pa se ZATO dogodio PAD tečaja Eura! Podsjetit ću sve u Hrvatskoj, kako sam u jednom od mojih komentara i javljanja u živo preko skype, skrenuo pozornost da svatko tko ima ušteđevinu u eurima i želi je uvećati, treba je odmah zamjeniti u američki dolar!!!! Razlog je bio taj što je EU već tada ČVRSTO ODLUČILA uvećati novčanu masu, a to NEMINOVNO vodi deprecijaciji tečaja Eura! Zbog toga sam uputio DOBRONAMJERNU poruku hrvatskim štedišama što im je činiti!

    Interesanto je reći da se javnosti obratio guverner HNB Vujčić u subotu i to poput nekakvog „PR“ iz HNB-a i izrazio SLAGANJE sa DEPRECIJACIJOM Kune prema inim svjetskim valutama!? Jednostavno, zbog vezanosti Kune klauzulom za Euro, sudbina tečaja Kune je biti deprecirana kao i tečaj Eura!? Dakle, tečaj Kune će pasti prema SVIM valutama svijeta, osim prema Euru, ali to guvernera Vujčića NE zabrinjava! Doista je ŠOKANTNO što guverner i dalje iskazuje POTPUNU NE ZAINTERESIRANOST za Kunu i njezin tečaj, a još više što ne pokazuje niti interes prema kreditnim dužnicima sa valutnom klauzulom prema švicarskom Franku! Dakle SLOM tečaja Eura i posljedično Kune za guvernera HNB je praktično nešto „normalno“ i potpuno „prihvatljivo“!

    Inače, guverner Vujčić protivi se ukidanju valutne klauzule, jer tvrdi kako bi s time došlo do vrtoglave inflacije i beskonačnog klizanja tečaja Kune. Usporedio je takav scenarij sa bivšom državom i praktično poistovjetio Hrvatsku i Jugoslaviju. Takva usporedba je najblaže rečeno besmislica, jer gospodarstvo Hrvatske nije Jugoslavensko gospodarstvo. Jedina sličnost je što je Hrvatska u to doba bila dio te Jugoslavije, ali sve drugo više nije isto. No, pošto je guverner ipak pomenuo Jugoslaviju i njezine devalvacije dinara, onda ih valja ipak objasniti.

    Devalvacije dinara su činjene zato što je i Jugoslavija vodila politiku NE promjenljivog tečaja dinara! To upravo čini i guverner Vujčić!!! Unatoč proklamiranom „tržišnom“ vođenju gospodarstva, valutno tržište NIJE postojalo u Jugoslaviji, pa je tečaj dinara bio fiksiran. Problem je bio u tomu što je država Jugoslavija imala svake godine sve veći i veći deficit u državnom proračunu i što je taj deficit jednostavno pokrivan iz primarne emisije novca! Drugim riječima, najobičnijim tiskanjem novca, isto ono što predlaže NEZNALICA Sinčić u svojim javnim istupima! Drugim riječima, država je jednostavno zapovjedila ondašnjoj NBJ tiskanje novca i davanje u državni proračun. HNB ne tiska novčanice, ali odobrava kredite državi za pokriće proračunskog deficita! Stoga se i u Jugoslaviji i danas u Hrvatskoj uvećava novčana masa iz godine u godinu.

    Štednja u nacionalnoj valuti dinaru je postajala besmislena, baš kako je i danas sa štednjom u Kunama. Međutim, Jugoslavija je imala HIPERinflaciju, dok je kamatna stopa tobože bila „normalna“ nekih 5%. Naravno i zadnjem bedaku je bila jasna isplativost uzimanja kredita od recimo 100 dinara na godinu dana, uz inflaciju od 50% i kamatnu stopu od 5%. Stvarna vrijednost vraćenog novca poslije godinu dana bi bila 50 dinara i plus ona jadna kamata od 5 dinara! Tako bi banka izgubila u vrijednosti od 45 dinara nakon godinu dana za odobreni kredit od 100!

    KLJUČNI problem u gore spomenutom događanju je imala kamatna stopa! Ona je bila jednako ne promjenljiva, baš kao i tečaj, a novčana masa, ili kako to narod rađe voli čuti, količina novca u opticaju je beskonačno rasla. Dakle, cjelokupni problem je bio taj što je ondašnja država pravila deficit u državnom proračunu iz godine u godinu, a tiskanjem novčanica nastojala je pokriti te rastuće proračunske deficite.

    Sumirano rečeno, ispravnom politikom kamatne stope, pad tečaja nacionalne valute NE znači odmah i visoku stopu inflacije.
    Dat ću primjer Kanade koji će jasno opovrgnuti stajalište hrvatskog guvernera. Tečaj kanadskog dolara prema američkom dolaru na dan 27. kolovoza 1998. godine iznosio je svega 0,63 američkih dolara, dok je 7. studenog 2004 godine iznosio 1,1 američkih dolara! Stopa inflacije iznosila je svo vrijeme 1% do 2% godišnje! Znam, netko će reći, „ali to je Kanada“, točno, ali to doslovce NE znači baš NIŠTA u vođenju monetarno kreditne politike! Kanada nije bila NIKAD neka super sila bilo vojno, politički, pa u konačnici ni ekonomski! Bila je uvijek samo u grupi razvijenih država, ali nije bila ni u toj skupini neki „super“ predvodnik!

    Ako pogledamo na Hrvatsku, imamo NE promjenjivi tečaj Kune, baš kao i dinar! Rastući proračunski deficit je nazočan i u Hrvatskoj, kao i Jugoslaviji!!! No, Hrvatska ne tiska novčanice, nego uzima kredite, ali od inozemnih banaka! Sa druge strane, vlada je vodila politiku rasta poreza, tako da je gospodarstvo doslovce PROPALO!
    Što reći nakon svega. Guverner Vujčić? Zna on sve ovo što je gore napisano i NIJE uopće NEZNALICA! Guverner Vujčić je KRAJNJE NE odgovorna osoba!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: HSP-ov PRIJEDLOG PONUĐEN DUŽNICIMA


    dr janjiček prtScr stv
    Krediti odobreni u švicarskim Francima podigli su puno „bure“ u hrvatskoj javnosti. Najpogođeniji su bili sami dužnici, jer su došli do trenutka kada je svaka daljnja isplata kredita postala ne mogućna za njih. Uplela se i sama hrvatska vlada, koja je obznanila „zamrzavanje“ tečaja Franka za kredite odobrene temeljem valutne klauzule prema Franku.

    Kako sam već ranije pisano o tome, zamrzavanje tečaja Franka u trajanju od 12 mjeseci je doista samo privremeno riješenje, jer nakon 12 mjeseci donosi pred dužnike i državu problem isplate tečajnih razlika! Naime, tko bi te tečajne razlike isplatio, bakrotirani dužnici ili bankrotirana država! Doista niti jedan od ova dva sudionika nisu u stanju, niti će biti u stanju isplatiti iznose tečajnih razlika bilo kada.
    Prijedlog HSP i mene osobno kao HSP-ova stručnjaka, bio je izračun kredita u Eurima. Udruga „Franak“ tražila je dokinuće valutne kaluzule, ali jednostavno dokinuće valutne klauzule nije mogućno, jer SLUŽBENO valutna klauzula prema Franku je PROTUZAKONITA! Ta kaluzula doista nije službena valutna kluzula u Hrvatskoj! S druge strane, višestrukim padom tečaja EURA prema Franku, posve je „zamagljena“ vrijednost glavnice dugova dužnika, ali i svih rata, kako onih isplaćenih, tako i preostalih rata. Što bi se u narodu reklo došlo se do „igre bez granica“!

    Banke su u početku inzistirale na daljnjem ostajanju pri klazuli prema Franku. Što više prijetile su i tužbom, kako na domaćem sudištu, tako i pred međunarodnom. No, sada su se banke predomislile i odlučile prihvatiti prijedlog koji je u javnosti stavio HSP! Izračun svih kredita u Eure! Što je razlog ovom zaokretu?
    Banke su očito dokučile jednostavnu činjenicu, niti hrvatski dužnici niti država neće NIKAD, a ni nakon 12 mjeseci imati novca platiti tečajne razlike. Mogu ih tužiti kakvom god žele sudu, ali sve i da pravorijek bude na strani banaka, neće biti novca za plaćanje tečajnih razlika! S druge strane, banke su postale svjesne činjenice, koje hrvatska vlada nije još do sada, da se radi o školskom primjeru LIHVARSKOG ŠPEKULATIVNOG kreditiranja dužnika. Kako sam već i prije govorio, nema tog suda koji neće PONIŠTITI takav kreditni ugovor, jer dužnik unatoč redovitim plaćanjima ima rastuću glavnicu i mjesečnu ratu duga!

    Sada je na potezu udruga „Franak“ u kojoj su okupljeni praktično svi dužnici čiji su krediti odobreni u švicarskim Francima. Naravno pitanje koje se nameće je hoće li prihvatiti ponuđeni prijedlog banaka? To ostaje do obznane njihove odluke tajnom, no jedino je prihvat prijedloga banaka MOGUĆNO razumno riješenje! Jedino se preračunom na tečaj Eura vrijednost kreditnih obveza dužnika može utvrditi, kako vrijednost glavnice, tako i svih izvršenih i još ne izvršenih mjesečnih isplata. Stoga je posve opravdano očekivati prihvat udruge „Franak“ ponude od strane bankara.

    HSP je dakle JEDINA stanka koja je u nastalom „metežu“ i „kaosu“ u svezi višestruke deprecijacije tečaja Franka prema Euru, PONUDILA ISPRAVNO RIJEŠENJE za kreditne dužnike. Niti jedna „velika“ stranka nije znala ponuditi riješenje. „Zamrzavanje“ je bila ishitrena i ne promišljena odluka hrvatske vlade i premijera Milanovića, unatoč tomu što si je dodijeljivao epitet „državnika“ i „državničke odluke“ prigodom njezina donošenja!

    Isto tako treba reći da i druga „velika“ stranka HDZ uopće NIJE PONUDILA NIŠTA kao riješenje! HVALIŠU se korištenjem usluga inozmenih stručnjaka i navodno „izvrsnim“ programom i „novom revitalizacijom“ Domoljublja! Ipak, ostali su nijemi na vapaje hrvatskih dužnika. Isto tako, unatoč tomu što se u HDZ-u mogu izgovarati kako nisu željeli pomagati, već doista propaloj vladi, ali dužnička kriza koja je izbila nije više bilo pitanje međustranačke suradnje uopće!

    Dužnička kriza nastala je tečajnim kolapsom Eura prema švicarskom Franku, a bila je i još je uvijek nazočna sve do prihvata ponude banaka u udruzi „Franak“, doista NACIONALNA BANKOVNA KATASTROFA! Bez obzira koja stranka vodi državu, NE može se i NE smiju se zatvarati oči pred takvim ugrozama!

    HSP svojim prijedlogom, koji su evo banke u konačnici prihvatile, NIJE spašavao SDP niti sadašnju vladu, već je SPAŠAVAO NAROD i CIJELOKUPNI BANKOVNI SUSTAV! Stoga mora biti jasno svekolikoj hrvatskoj javnosti, HSP je i dovoljno suvremena i dovoljno stručna hrvatska stranka.

    Dr. Tihomir Janjiček

    Foto: printscreen stv

  • dr Janjiček: NE igrajte se već davno smrznutog komunizma, prilagođavajte se tržištu!


    komunistička_omladina
    Unatoč komunističkim objedama na račun tržišnog kapitalizma u trajanju od nekoliko desetljeća, komunizam se urušio sam od sebe zbog ekonomske ne učinkovitosti. Nisu bile potrebne ni nuklearne rakete, ni satelitsko oružje, ni neutronske bombe. Jednostavno ekonomska NE učinkovitost dovela je jednopartijski sustav planskog upravljanja državnim gospodarstvom do potpunog sloma! Taj slom dogodio se od Vladivostoka do Berlina i od Arhangelska to Tirane! Na tom prostoru nalazi se i naša Domovina Hrvatska.
    Sigurno nitko ne bi povjerovao one 1990 godine, kako će državno upravljanje hrvatskim gospodarstvom ponovno se reinkarnirati u Hrvatskoj i to na valutnom tržištu. Međutim, to se ipak dogodilo prije par dana. Hrvatska Vlada je odlučila “svjesno” zamrznuti valutno tržište, ali za samo jednu valutu, švicarski Franak! Razlog je “divljanje” tečaja švicarskog Franka! U trenutcima potpunog očaja i mogućne eksplozije dužničke krize, Milanović je posegnuo za komunističkom mjerom, “zamrzavanje” tržišta. Baš kako je nekad njegova partijska drugarica pokojna Milka Planinc vladala ondašnjom srboslavijom.
    Hajdemo sad malo bolje pogledati to “divljanje” tečaja švicarskog Franka, ili kako je jedan TV voditelj nazvao tu valutu “špekulativnom”! Razumijevanje tržišta i djelovanje tržišnih snaga u obliku ponude i potražnje uvijek zahtjeva razumijevanje što je uzrok i što je posljedica. Rast tečaja švicarskog Franka se objašnjava u Hrvatskoj kao posljedica NIČEG, ili kao posljedica “špekulacije, a tu se poglavito misli na švicarsku središnju banku!
    Problem je u EURU, a ne u “švicarcu”! Financijska kriza koja je izbila 2008 prinudla je Europsku monetarnu banku na MASOVNO uvećanje novčane mase! Svako uvećanje novčane mase uvijek ima za posljedicu pad tečaj te valute, jer je praktično uvećana ponuda te valute na valutnom tržištu dok je potražnja ostala ista! Promjena tečaja se u visokom stupnju prvi puta dogodila 2011 između Eura i švicarskog Franka. Komercijalne banke su znale za uvećanje novčne mase, te da će doći do promjene tečaja Eura. Zato su nudile ODMAH “povoljne” kredite, s niskom kamatnom stopom diljem Europe, ali sa “švicarskom kaluzulom”. Naime, obično je potrebno određeno vrijeme dok uvećana novčana masa ne iskaže svoj utjecaj na valutnom tržištu.
    Zaprijetio tada slom kreditnih dužnika diljem EU i Europska monetarna banka je odlučila dogovoriti se sa švicarskom središnjom bankom o “obrani” tečaja EURA, a ne švicarskog Franka, sa omjerom 1€=1,2ChF. Dogovor je bio postignut i švicarska središnja banka je praznila svoje novčane pričuve i kupovala Eure na valutnom tržištu. EMB (Europska monetarna banka) je trebala za to vrijeme od 2011 do danas smanjiti novčanu masu Eura, pa bi se postupno smanjivao utjecaj švicarske središnje banke. Međutim, to se nije dogodilo! EMB jednostavno NIJE MOGLA smanjiti novčanu masu Eura. Tečaj švicarskog franka nije se mijenjao, nego je SLABIO tečaj EURA! Netko će reći, kako nije slabio tečaj Eura prema drugim valutama? JESTE slabio je i prema drugim valutama, ali su i te druge valute isto tako tečajno slabile! Kao što su SAD$, ili britanska Funta, ili japanski jen! SAD su UVEĆALE novčanu masu dolara tijekom agresije na Irak i kasnije zbog financijske krize za preko 5000 MILIJARDI DOLARA! Zato je tečaj dolara i eura bio mijenjan. Započelo se sa 1$=1€ 1999 godine, a onda je porastao u samo nekoliko mjeseci na 1$=1,2€! Od tada tečaj dolara je slabio, pa je do 2008 tečaj dolara srozan na 1$=0,65€! To slabljenje tečaja dolara moglo je NAIVNIMA dati LAŽNU sliku o “jačanju” Eura! Slično je bilo i sa britanskom Funtom, OGROMNI dug britanske države stvoren je višegodišnjim deficitima u proračunu. Zbog toga je tečaj Eura i prema Funti se mijenjao, jer je Funta slabila! Vlada u Londonu uvećavala je novčanu masu u Britaniji, ogromnim kreditima odobrenim vladi od strane njihove središnje banke za uravnoteženje državnog proračuna!
    Ono što je bitno, proces uvećavanja novčane mase u SAD i Britaniji je značajno usporen, ali ne i u EU, nego je nastavljen! Jedina valuta koja je UVIJEK stabilna u EU, ali i Svijetu je švicarski Franak! To nije “špekulativna”, daleko više su “špekulativni” i Euro i Funta i Dolar, a upravo zbog svoje tečajne NE stabilnosti! Monetarna unija u EU ovako postavljena NEMA NIKAKVE šanse za opstanak! Naravno, političarima u Hrvatskoj to “nije jasno”, jer oni dapače ŽELE u Hrvatskoj uvesti Euro umjesto Kune!
    “Divljanje” tečaja švicarskog Franka na hrvatskom valutnom tržištu posljedica je naše valutne kaluzule prema Euru, a o čemu sam već pisao. Bilo koja Hrvatska Vlada NE može zamrzavati tečaj bilo koje valute, već se treba PRILAGOĐAVATI! Uostalom valutna tržišta DILJEM EU nastavit će poslovati i tečaj Eura će se mijenati prema “švicarcu”! No, to se “NEĆE” događati SAMO u Hrvatskoj!? Gdje je to Hrvatska u EU ili na MARSU! Svako “zamrzavanje” je BESMISLICA na kojoj je počivao i komunizam! Istodobno se OPRAVDANO otvara i pitanje “zaštite” od promjene tečaja kod svih drugih valuta!
    Tržište je učinkovito SAMO onda kada je SLBODONO! Samo konverzija kredita iz “švicarca” u Euro je jedino mogućno riješenje i to je prava PRILAGODBA tržišnim promjenama i zaštita kreditnih dužnika od bankrota! Same banke mogu također bankrotirati u slučaju masovnog bankrota dužnika. Još u nedjelju 18. siječnja na video konferenciji, najavio sam daljenje slabljenje tečaja Eura prema “švicarcu”, te da će PASTI ISPOD razine 1€=1ChF i to se već dogodilo! Kad se “odmrzne” tečaj, možda bude 1€=0,8ChF, ili čak i ispod te razine! Najaviti ću evo SADA, tečaj Eura će nastaviti slabiti i prema američkom dolaru i vrlo brzo će doći do1€=1$!
    Zar doista bilo tko misli kako će komercijalne banke u Hrvatskoj PEŠUTNO izdržati daljnji pad tečaja Eura prema “švicarcu”!? Može biti još i gore i inozemni vlasnici “hrvatskih banaka” se odluče POVUĆI svoj kapital zbog tečajnih razlika koje će se nagomilati, jer nitko ih neće htjeti platiti!
    Iskrena poruka vladi, NE igrajte se već davno smrznutog komunizma, prilagođavajte se tržištu!

    Dr. Tihomir Janjiček