• Dr Tihomir Janjiček: Hrvatska mora UKINUTI valutnu klauzulu i suvereno voditi svoju monetarno kreditnu politiku! Da bi to uspjela mora guverneru Vujčiću dati otkaz!


     

    dr tihomir janjiček glas slavonije

    Židovi su  u svojoj najranijoj povijesti imali  svog proraka Mojsija koji ih je izveo iz egipatskog ropstva! Hrvatska se već odavna nalazi u ropstvu, ali dužničkom ropstvu. Za to su krive sve vlade HDZ-a i SDP-a, koje su vladale od 3.  siječnja 2000. godine do sada. Međutim, najvažnije dvije osobe iz toga doba su pored svih premijera su i dvojca guvernera HNB, Željko Rohatinski i Boris Vujčić.

    Boris Vujčić je od srpnja 2000. godine praktično stalni glavni lik u HNB, jer je bio viceguverner i guverner. Vujčić je od tada do danas, uspio Hrvatsku staviti u takvo dužničko ropstvo koje je doista gore i teže nego ono u vrijeme komunističke Jugoslavije.

    Ne, to nije učinjeno nedjelima, već svjesnim propustima. Sada se pojavljuje u ulozi proroka koji ne spašava, već navješta katastrofu!
    Vrhunac dužničkog ropstva dosegnut je eskalacijom valutne deprecijacije Eura prema švicarskom Franku s početka 2015 godine, a što sam osobno tada najavio nekih mjesec dana ranije. Poslije se Vujčić hvalio kako je on propast tečaja Eura prema franku najavio čak 10 godina ranije! Jednako je to kao i tvrdnja da je Keynes najavio propast komunizma još 1921. godine i što se dogodilo tek 1989. godine!

    Isto tako sam odmah nakon tog 15. siječnja 2015. godine, sugerirao trenutnu konverziju svih odobrenih kredita sa klauzulom prema franku na klauzulu prema euru! Tadašnja Milanovićeva vlada, prvo se opet igrala „komunizma“ i privremeno „zamrzavala tečaj“ franka, a što sam također kritirizirao zbog posve izvjesnog nagomilavanja tečajnih razlika nakon „odmrzavanja“ tečaja. No, SDP-ova vlada je prihvatila moj prijedlog konverzije kredita što sam dao u ime HSP-a, ali sa 10 mjeseci kašnjenja. Obrazloženje je bilo kako su razmatrane i druge opcije, a doista drugih opcija jednostavno nije bilo. Naravno, ostale su nagomilane tečajne razlike!

    HDZ je kao i uvijek šutao, a onda su LAGALI kako su baš oni navjestili nagli rast tečaja franka, mada blage veze nisu imali o tečaju bilo koje valute, jednako kao ni danas!

    Ovih dana, guverner Vujčić pokušava puno glasnije nego prije, „upozoriti“ hrvatsku javnost na mogućnost naglih promjena kamatne stope na već odobrene kredite i to u „srednjem“ roku!? Navješćuje se rast kamatne stope. Stoga se nameće pitanje, kako se to iznenadno „probudio“ guverner Vujčić i poput proroka navješta Hrvatima nagle promjene kamatne stope i sugerira prijelaz na „fiksnu“ kamatnu stopu!?

    Stoga vrijedi pogledati što se doista događa sa kamatnim stopama.

    Odmah na početku treba reći da „fiksne“ kamatne stope ne postoje nigdje u svijetu, osim u Kubi i Sjevernoj Koreji. U svim drugim tržišnim gospodarstvima postoje ugovorne kamatne stope na kraće ili dulje vrijeme, ovisno o bankama. Kamatne stope se u suvremenim tržišnim gospodarstvima mogu ugovoriti od 1 do 5 godina najdulje. Naravno to se najvećim dijelom odnosi za dugoročne kredite, a to su svi oni s rokovima otplate preko 5 godina.

    Ugovaranjem ovakvih kamatnih stopa, recimo baš na 5 godina, „štiti“ se dužnika od „nagle“ prmjene kamatne stope. Rekoh „štiti“, a ne štiti, zbog toga što svaka ugovorena kamatna stopa uvijek je viša od tržišne! Dužnik tada doista plaća „strah“ od moguće promjene kamatne stope na tržištu kredita. Sa druge strane, „nagli“ rast kamatnih stopa gotovo se nikada ne događa. Svaki ozbiljniji rast kamatnih stopa treba barem 6 mjeseci za rast, a nekad i dulje od toga.

    Ukoliko se pogleda Hrvatska i njezina monetarno-kreditna politika, onda je jasno da kamatne stope u Hrvatskoj nemaju nikakve veze sa ponudom i potražnjom za kreditima. Svaka tržišna kamatna stopa je cijena novca u određenoj državi i kamatna stopa se mijenja s promjenom ponude i potražnje za kreditima na nacionalnom tržištu.

    Kamatna stopa u Hrvatskoj formira se temeljem promjena kamatnih stopa u EU, odnosno kako to naš uvaženi guverner voli reći „euriobor“.
    Za sve one koji ne znaju, EURIBOR je razmjerna dnevna međubankarska kamatna stopa u zemljama euro zone. Dakle, dnevna kamatna stopa po kojoj komercijalne banke koje koriste euro kao nacionalnu valutu, pozajmljuju novac između sebe!

    Dakle hrvatska kamatna stopa nema nikakve veze sa ponudom i potražnjom kredita u Hrvatskoj! Stoga je posve jasno kako ne može biti nikakvog „srednjoročnog“ predviđanje promjene kamatne stope, a na što se poziva guverner Vujčić.
    Stoga se ipak nameće daljnje pitanje, a temeljem čega guverner Vujčić doista očekuje nagli rast kamatnih stopa i kako mu je došla ideja o „srednjoročnosti“?

    Dakle, kamatne stope se mogu ugovoriti na određeni period, ali nakon isteka tog perioda, moraju se ponovno ugovarati, ili klijent može prijeći na promjenljivu! Naime, uvijek ostaje pitanje stvarne isplativosti ugovaranja kamatne stope za klijenta! Zato što se mora obračunaiti onaj period dok kamatna stopa nije porasla, ali kreditni dužnik plaća uvećanu ugovornu kamatnu stopu kao vlastitu „cijenu straha“! Dakle, zaštita klijenta kroz ugovorne kamatne stope je „šarena laža“!

    Pojednostavljeno rečeno, ugovorena tzv. „fiksna“ kamatna stopa, samo je sredstvo za uzimanje ekstra profita od strane banaka. Da sam u pravu to ću potvrditi jednostavnim primjernom. Recimo, odobren je kredit određenoj osobi u iznosu od 100.000 kn na 20 godina, a sa kamatnom stopom od 4%. Dakle jedna relativno viša kamatna stopa, ali se dogodi „nagli“ rast na 5%. Mjesečna rata isplate dugovanja spomenutog kredita sa 4% kamate iznosila bi 804Kn, a sa 5% iznosila bi 857Kn. Dakle samo 53Kn bi bila viša mjesečna rata. Sa druge strane, ugovorna kamatna stopa je ugovorena na 5 godina i recimo tek nakon četvrte godine se dogodi taj nagli rast kamatne stope, onda bi dužnik platio više u ukupnom iznosu 2.736Kn za prve 4 godine! U toj zadnjoj godini dužnik bi uštedio u ukupnom iznosu plaćenih kamata samo 636Kn. Znači na period od 5 godina, gdje se u zadnjoj godini otplate kreditnog dug dogodio nagli rast kamatne stope sa 4% na 5%, dužnik bi poslije 5 godina bezrazložno platio ukupno više 2.000Kn, nego sa plivajućom kamatnom stopom.

    Stoga, opet se dolazi do novog pitanja, pa što je onda problem za guvernera Vujčića?

    Guverner Vujčić SKRIVA hrvatskoj javnosti pravo strahovanje! Naime, postoji opravdana bojazan u financijskom svijetu od nove deprecijacije tečaja Eura prema svim valutama. Razlog je rast dugovanja zemalja članica EU temeljem rasta proračunskih deficita. Sve se financira kreditima centralne banke EU! Danas jedna Austrija ima javni dug proistekao iz akumuliranog proračunskog deficita od preko 83% njezina BDP! Belgija preko 105%! Francuska 95%, Njemačka preko 67%, Italija preko 132%! Države iz eurozone imaju javni dug preko 90% ukupnog iznosa njihovih BDP-ova! Hrvatski javni dug je preko 83% nacionalnog BDP-a.

    ECB (centralna banka EU) sva ta dugovanja financira kreditima odobrenim državama euro zone! Raste sve više i više novčana masa Eura i to djeluje na pad tečaja Eura prema svjetskim valutama. S rastom novčane mase raste ponuda Eura na valutnim burzama i uz istovjetnu ili čak nižu potražnju za Eurima jednostavno obara tečaj Eura.

    Stoga, strah Vujičića proistječe iz mogućnosti naglog pada tečaja Eura! Ukoliko se to dogodi ECB bi mogao radi održanja tečajne vrijednoti Eura naglo uvećati kamatnu stopu za Euro! Kako je kamatna stopa u Hrvatskoj vezana za taj inozemni EURIBOR, a ne nacionalno tržište kredita, onda se može dogoditi istodobno pad tečaja Eura i rast kamatne stope Eura. U takvim uvjetima tečaj Kune prema Euru bi se promjenio, jer jednostavno ECB-u ne bi više odgovarao omjer €1=7,5Kn, nego puno viši omjer!

    To znači bio bi pritisak na HNB za jačom deprecijacijom tečaja Kune prema Euru. Hrvatska bi se jednostavno našla u
    KATASTROFI, jer bi kamatna stopa rasla u EU i posljedično u Hrvatskoj. Istodobno bi se odvijala deprecijaciju tečaja Kune! U tom slučaju bila bi prava katastrofa za Hrvatsku i potpuni monetarni i financijski slom Hrvatske. NIKAKVA „fiksna“ kamatna stopa tu ne bi pomogla!
    Što bi onda trebalo učiniti?
    Hrvatska mora UKINUTI valutnu klauzulu, te posve suvereno voditi svoju monetarno kreditnu politiku! Umjesto vezivanja promjene hrvatske novčane mase za UMJETNO fiksni tečaj Kune prema Euru, MORA se vezivati za promjene BDP-a!

    Takvu AKTIVNU monetarno kreditnu politiku guverner Vujčić ne smije ni prozboriti! Zato što guverner Vujičić jednostavno ne zna i nema hrabrosti voditi takvu monetarno-kreditnu politiku. Najlakše  je Vujičiću sjediti u fotelji, uzimati 40.000 Kn mjesečne plaće i ništa ne činiti!
    Stoga, recimo više ZBOGOM Vujčiću!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: DOSTA JE VALUTNE KLAUZULE U HRVATSKOJ ili MALA ŠKOLA ZA HDEZEOVCE I SDEPEOVCE,


    dr janjiček prtScr stv
    Valutna klauzula kao temelj novčarske politike u Hrvatskoj više ne može postojati. Valutna klauzula je odigrala svoju ulogu koju je imala, istina ne uspješno, ali pred novom vladom je teška zadaća pokretanja gospodarstva. Valutna klauzula je upravo glavna i NE promostiva zapreka za pokretanje gospodarstva.

    Valutna klauzula kao čimbenik makroekonomske stabilnosti nije u Hrvatskoj dala dobre rezultate. Naime, valutna klauzula se uvodi radi toga kako bi se inflatorna kretanja držala pod kontrolom u državama koje su izišle iz komunizma. Sve te države patile su stalnih deficita u državnom proračunu i vanjskoj trgovini. Deficit se tada rješavao u državnom proračunu najobičnijim tiskanjem novca, pa je valutna klauzula upravo služila kontroli tiskanja novca.

    Ne može se izvršiti dodatna emisija novca, bez valutnog pokrića u valuti za čiji tečaj je vezana nacionalna valuta. Kako sam i ranije govorio svaka Kuna je pokrivena sa €0,13, pa jednostavno svaka dodatno emitirana Kuna mora se odmah pokriti sa €0,13 kreditom iz inozemstva. Deficit u vanjskoj trgovini rješavao se nekad jedino i samo zaduživanjem kod inozemnih banaka. Tako je ostalo i danas.

    Hrvatska je zemlja koja je potpisala ugovore sa inozemnim financijskim institucijama o valutnoj klauzuli Kune prema Euru. HNB kao središnja novčarska institucija u državi je svojom NE stručnošću i NE brigom dopustila i uvođenje klauzule prema švicarskom Franku.

    Guverneri HNB Rohatinski i Vujičić iskazali su se tu kao potpuni diletanti u vođenju novčarske politike u Hrvatskoj. Protuzakonito uvođenje klauzule prema Euru, dovelo je Hrvatsku državu i narod do prijetnje potpunog bankrota i sveopće ugorze! Da stvar bude gora, vlade iz država čije banke su pružale kredite u Francima po Hrvatskoj svjesno su PLJAČKALI Hrvatsku i SVJESNO kršili međunarodni ugovor Hrvatske o valutnoj klauzuli prema Euru.

    Hrvatska više NE može izdržati niti jedan negativni udar na svoje gospodarstvo i ne treba strijepiti čitava nacija hoće li Hrvatska bankrotirati zbog tečaja Franka prema Euru! Svaka čast i Franku i Euru, ali nacionalni ekonomski interesi NE smiju i NE mogu više biti predmetom potkusurivanja EU i Švicarske!

    Hrvatsko gospodarstvo se nalazi u svojoj NAJTEŽOJ krizi od uspostave neovisnosti naše države. Potrebno je pokrenuti gospodarstvo, ali tako da se ne ulazi u daljnje zadužvianje kod inozemnih banaka, jer jednostavno tog izvora više Hrvatska nema na raspolaganju! Što bi se drugim riječima reklo potrebno je oslanjanje na vlastite snage, ma kakve one bile!
    U svrhu oživljavanja gospodarstva, potrebno je učiniti dokapitalizaciju gospodarstva, ili kako se to još zove “bailout”.

    Dakako odnosi se samo na one dioničke tvrtke koje su VEĆINSKI u vlasništvu Državljana RH. Taj potez je potreban, jer se nagomilani dugovi hrvatskih dioničkih tvrtki jednostavno NE mogu riješiti tek pukim oprostom duga! Pokušala je to sadašnja vlada, upravo zato što nisu smjeli niti taknuti novčarsku politiku vezanu za tečaj Eura.

    Zbog toga su kao “solomonsko” rješenje primijenili princip “puj pike ne važi” moj dug! Imbecilnost kakva se doista ne može naći niti ni u najgorim knjigama o gospodarstvu!

    Dokapitalizacija mora biti učinjena tako što bi se utvrdio ukupni iznos inosolvetnosti, razlika između potraživanja i dugovanja poduzeća. Dakle, onaj iznos gdje dugovanja nadmašuju potraživanja i nikako se ne mogu pokriti u sadašnjim uvjetima. Spomenutom dokapitalizacijom financijski bi se ozdravile dioničke tvrtke. Barem jedan član nadzornog odbora morao bi biti u tom slučaju postavljen od države i bio bi financijski stručnjak koji bi nadgledao korištenje iznosa iz dokapitalizacije. Taj bi stručnjak imao NAJŠIRE ovlasti unutar dokapitaliziranog poduzeća.

    Poduzeća bi tada postala “mješovita” u vlasničkoj strukturi. Imalo bi udio državnog vlasništva u toj strukturi. Dokapitalizirane dioničke tvrtke bi nakon 3 do 5 godina morale otkupiti vlastite dionice, odnosno država bi ih mogla prodati na burzi!

    Glavna zapreka spomenutoj financijskoj konsolidaciji stoji valutna klauzula! Zbog nje se spomenuti program NIKAD ne bi mogao izvesti. Ne može se učiniti dodatna emisija novca za dokapitalizaciju dioničkih tvrtki, jer bi svaka Kuna u tu svrhu morala opet biti pokrivena sa €0,13. Niti jedna tzv. “velika” stranka, poput HDZ i SDP jednostavno NE nude NIKAKAV program financijske konsolidacije! Zbog toga što NE znaju što bi trebalo učiniti! Što više, HDZ se čak protivi i samoj konverziji svih kredita sa tečajnom klauzulom prema Franku na Euro!

    O tomu se HSP jasno OČITOVAO I DAO na znanje hrvatskoj javnosti kao JEDINO moguće rješenje za izbjegavanje sveopćeg bankrota države i naroda, još polovicom siječnja mjeseca ove godine!
    Svi vajni “tranzicijski fondovi” iz EU, jednostavno NISU DOSTATNI za pokretanje Hrvatskog gospodarstva. Hrvatsko gospodarstvo treba PUNO VIŠE, nego su raspoloživi iznosi u tim fondovima namijenjeni Hrvatskoj. Ekonomska kriza u Hrvatskoj puno je dublja i ne može se riješiti tek sa par miljardi Kuna iz fondova EU. Potreban je daleko veći iznos! Sa druge strane potrebno je aktivirati vlastite resurse, a za to nam NE trebaju ni Euri ni Franci, već VLASTITA STRUČNOST I PAMET.
    Tu stručnost i pamet u Hrvatskoj imaju samo oni koji su “SPREMNI”!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Daniel Srb: Pozivam Milanovića i Karamarka da se izjasne hoće li provest konverziju kredita iz Franka u Euro?!


    daniel srbPredsjednik Hrvatske stranke prava (HSP) Daniel Srb u utorak je poručio biračima desnice da imaju zaštitu u HSP-u ako ne žele da Hrvatsku vodi anacionalna opcija, a boje se da bi se, nakon izbora, moglo odustati od konverzije kredita iz švicarskih franaka u eure.

    “Svim biračima desnice koji su zaduženi u švicarskim francima poručujem – bit ću vaš jamac provođenja konverzije. Mi smo jamac rješenja”, rekao je Srb na konferenciji za novinare HSP-a u Zagrebu.

    Podsjetio je kako su u HSP-u još prije godinu dana predlagali upravo sadašnji model konverzije kredita iz ‘švicaraca’ u eure, i na tome inzistiraju.

    “Nasuprot onih koji su smatrali da je to privatna stvar građana, mi smo od početka upozoravali na odgovornost Hrvatske narodne banke u tom procesu”, dodao je te naglasio da je guverner HNB-a trebao reagirati i zaštititi građane, kao što je to u Austriji učinio tamošnji guverner, no to nije učinio i zato snosi odgovornost.

    Srb napominje da je Zakon o potrošačkom kreditiranju izglasan u Hrvatskom saboru, ali nije proveden, a Sabor je raspušten pa se postavlja pitanje kako će dužnici proći kroz izborni proces.

    “Nemamo jasne odgovore na to pitanje”, kazao je te javno pozvao predsjednika SDP-a i premijera Zorana Milanovića i predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da se o tome javno očituju odnosno žele li rješenje tog problema i da se takva konverzija provede. “To birači imaju pravo znati”, dodaje Srb.

    HSP će, kaže Srb, također inzistirati da saborski zastupnici budu plaćeni sukladno aktivnostima i djelovanju u Hrvatskom saboru i prema nazočnosti u sabornici budući da se pokazalo da mnogi zastupnici ne dolaze na posao u Sabor ili se ne javljaju za riječ.

    Izvor:Hina Politika plus Dalje.com Narod

  • dr Janjiček: ŠTO ĆE SE DOGODITI S TEČAJEM FRANKA!?


    dr janjiček
    U hrvatskim tiskovinama i portalima pojavljuje se „sencazionalna“ vijest o jačanju tečaja američkog Dolara i slabljenje Franka, a posebice se najavljuje slabljenje tečaja Franka prema Euru. Cijelokupna „senzacija“ temelji se na stajalištu burzovnog analitičara s burze iz Chicaga.

    Istina, osobno sam još u OŽUJKU ove godine, najavio jačanje tečaja američkog Dolara i prije nego se to evo i dogodilo. No, sve naše tiskovine i portali su samo se nadovezali na stajalište jednog jedinog burzovnog stručnjaka, sa jedne jedine burze u SAD. Stoga ću ovom prigodom objasniti zbog čega će i dalje jačati dolar, ali i objasniti zbog čega tečaj Franka NEĆE oslabiti prema Euru!

    U sadašnjim svjetskim ekonomskim tijekovim postoje tri bitna kretanja. Prvo je vezano za američko gospodarstvo koje bilježi rast BDP od oko 4% godišnje. Dakle taj ekonomski boljitak u SAD djeluje na jačanje američkog Dolara.
    Unatoč tomu što je kamatna stopa u SAD i dalje vrlo niska, tečaj američkog Dolara prema inim svjetskim valutama je sve jači. U ekonomskoj znanosti to predstavlja pravi fenomen, jer pri kamatnoj stopi od praktično 0% nije moguće postići jačanje tečaja nacionalne valute, ipak to se događa zbog toga što je američki Dolar SVJETSKA valuta temeljem sustava međunarodnih financija.

    Druga promjena koja utječe na jačanje tečaja američkog Dolara je cijena sirove nafte. Pad cijena sirovne nafte izravna je posljedica ratova. Na Bliskom istoku Arabija vodi rat u Jemenu, te je povećala ponudu sirove nafte kako bi uvećala svoje prihode, jer vođenje rata iziskuje visoke troškove.

    Moraju si nabavljati oružje, streljivo i ostale vojne potrepštine. ISIL svojim „tajnim“ kanalima također prodaje sirovu naftu iz istog razloga, što je dodatno uvećalo ponudu nafte na svjetskom tržištu. Na sve to dodala se i Rusija, gdje i ona iz istog razloga, vođenje ratova u Ukrajini i Siriji, uvećava ponudu nafte na svjetskom tržištu i dovelo do pada cijene nafte!

    Ono što se u hrvatskoj javnosti nikad ne spoznaje, kada zemlje s Bliskog istoka ili Rusija vode rat to uvijek SNIŽAVA cijenu sirove nafte zbog uvećanja ponude sirove nafte na svjetskom tržištu, jer su to zemlje NETO IZVOZNICE nafte!

    Tada ponuda sirove nafte raste i cijena nafte PADA! Kupnja vojnih potrepština UVIJEK je vezana za SAD, što jača potražnju za američkim Dolarom i djeluje na rast BDP. Kada se oružje proizvodi za izvoz to djeluje pozitivno na rast BDP bilo koje države, pa tako i SAD, jer se oružje PRODAJE. Kada se prozvodi za „pričuvu“ to je samo NE svrsishodno trošenje, jer se potrošeno ne može naplatiti!
    Kada SAD vodi rat, cijena sirove nafte raste, jer je SAD zemlja NETO UVOZNICA nafte i raste potražnja za sirovom naftom! Tada SAD jednostavno „tiska“ novčanice i kupuje sirovu naftu, što slabi tečaj američkog dolara. Za podsjetiti je na činjenicu, da se nafta može platiti samo i jedino američkim Dolarom i niti jednom inom valutom!

    Treće, Kina je ušla u ekonomsku recesiju i uvela je svoj „bailout“ program za ozdravljenje gospodarstva. Uvećala je praktično novčanu masu, pa unatoč tomu što Kina nema valutno tržište, ponuda kineskog Juana je porasla, što ojačava tečaj američkog Dolara. Federalne rezerve kao središnja montarna vlast u SAD, koje kontroliraju ponudu novca na američkom tržištu, nisu uvećale kamatnu stopu zato što nisu željele zaustaviti pozitivni trend rasta BDP-a. To je bilo za očekivati, jer je rast BDP u SAD bio jako dugo priželjkivan.

    Zbog toga sam sasvim OPRAVDANO predvidio jačanje tečaja američkog dolara prema svim valutama! Nije potrebna „čarobna kugla“ za predvidjeti tako nešto! Zbog svega gore navedenog opet ću dati još jednu prognozu. Naime, rat na bliskom istoku se NE bliži kraju i treba očekivati još ozbiljniji pad cijene sirove nafte. Stoga cijena sirove nafte na svjetskom tržištu, temeljem nekih mojih spoznaja, može doći do $27 po barelu, možda niže, ali KONCEM GODINE!

    Kada je u pitanju Franak i Euro, onda se moraju znati dvije stvari. Sadašnja ORGANIZIRANA SEOBA NARODA iz Azije u Europu zasigurno je već sada odvelo gospodarstvo EU u ekonomsku recesiju. Plaćanje skrbi za pristigle osobe u Njemačku posebice, ali i ine države EU, sigurno je uvećalo deficite u proračunima tih država! Njemačka će posebice biti najteže pogođena tim deficitom!

    Stoga NIKAKO ne treba očekivati gospodarski rast EU u narednih par godina! Zbog toga treba očekivati DALJNJI PAD tečaja Eura, jer je sva skrb za pristigle narode u EU, financirana kreditima koje su preuzele Njemačka i druge države, jer u proračunu NEMAJU novca za tu svrhu!
    Stoga NE treba očekivati pad tečaja Franka prema Euru, već SAMO prema američkom Dolaru i to zbog već spomnutog rasta BDP u SAD što vodi jačanju tečaja američkog Dolara!

    Švicarska nema razloga za uvećanje novčane mase Franka, a uvećanje novčane mase Eura, već se događa! To znači uvećana ponuda Eura trebat će biti razmjenjena za NE bitno izmjenjenu ponudu Franaka, dakle tečaj Eura mora pasti prema Franku ponovno. Stoga neka nitko ne očekuje „najavljeni“ pad tečaja Franka prema Euru!
    Dogodit će se OBRATNO!!!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: KUNA ILI EURO!?


    kuna euro
    U hrvatskoj javnosti ponovno se postavilo pitanje što je bolje Kuna ili Euro za Hrvatsku? To pitanje bi vjerojatno bilo jednostavno za odgovoriti kada se hrvatsko gospodarstvo ne bi nalazilo u visokom stupnju depresije. Rast BDP praktično ne postoji već godinama, a jedino čime se obasipa javnost su doista ne istine o „baš započetom pokretanju“ gospodarstva. Osim toga, Hrvatska je visoko zadužena zemlja i svaki sljedeći korak koji se bude učinio može biti ili tragična ili izvrstan, ali „sredine“ više ne može biti!
    Predsjednica RH povukla je prva potez i „najavila“ uvođenje Eura. Potom su se javili svi ostali, a sada se i u ekonomsko-akademskim krugovima povela raprava, što je bolje za Hrvatsku, Kuna ili Euro? Zasigurno postoje dva oprečna stajališta po tom pitanju. Stoga ću se uključiti u ovu raspravu i iznijeti i svoje stručno mišljenje u ime moje stranke HSP, mada sam o tomu već pisao.

    Kako sam i prije iznosio cijena novca na tržištu iskazuje se kamatnom stopom, a formira se djelovanjem ponude i potražnje za novcem. Kuna od trenutka uvođenja ima valutnu klauzulu i u početku je tečaj Kune bio vezan za njemačku Marku, a sada je za Euro. Svaki Kuna u Hrvatskoj mora imati svoje pokriće u Eurima kod HNB-a. Sadašnji omjer od €1=7,5Kn, odnosno 1Kn=€0,13, znači da svaki odobreni kredit mora imati svoje eursko pokriće kod HNB u valutnim pričuvama. Bilo je posebice važno formirati ekonomsku strategiju, pa onda ekonomsku politiku u koju bi monetarnokreditna politika bila uključena u potpunosti.

    Hrvatska je 2000 godine bila NISKO zadužena država, dakle kreditiranje iz inozemstva je bilo relativno povoljno. Tadašnja vlada na čelu sa Račanom odlučila se na uzimanje kredita radi pokretanja gospodarstva. Najvećim dijelom krediti su korišteni za izgradnju autoceste Zagreb – Split. Ostali dio je bio korišten za brojne uvozne poslove, gdje je uvoz gotove potrošne robe bio vrlo snažan.
    Zato je uvoz rastao brže od izvoza i tako se samo gomilao deficit u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Međutim, ono što je bitno, kamatna stopa na odobrene kredite u Hrvatskoj nije se formirala temeljem omjera ponude i tražnje za novcem na novčarskom tržitu u Hrvatskoj, već temeljem kamatne stope po kojoj su dobivani Euri na kredit!

    Dakle, tako formirana kamatna stopa bila je orjentir formiranju kamatne stope u Hrvatskoj. Ponuda i tražnja za novcem u Hrvatskoj nije imala nikakav utjecaj, a posebice nije uvažavala strukturu gospodarstva. Ne mogu graditeljstvo i uvoz čokolade imati istovjetne kreditne uvijete. Drugim riječima, novčarsko tržište nije niti djelovalo. Kako je rastao BDP, tako je rasla tražnja za kreditima, ali to nije djelovalo na kamatnu stopu u Hrvatskoj, ali i na ostale uvjete kreditiranja, kao visina gotovonskog uloga, rok otplate, vrijeme počeka!

    Za izbijanje financijske krize u svijetu, Hrvatska je bila POTPUNO ne pripravljena. Ondašnji ministar Šuker uvjeravao je Hrvate kako ta kriza neće imati nikakav utjecaj na Hrvatsku! No, Hrvatska je već tada ušla u visoki stupanj zaduženosti i financiranje čitavog gospodarskog sustava postalo je još tada visoko ovisno o inozemstvu. Zbog toga su uvjeti kreditiranja bili sve lošiji po Hrvatsku. No, kako je kriza popuštala, uvjeti kreditiranja su se olakšavali diljem EU, ali ne i u Hrvatskoj.
    Razlog je taj što je Hrvatska postala visoko zadužena zemlja! U njezin bonitet više NITKO ne vjeruje. Sve državne obveznice odavno su već postale višestruko SMEĆE!

    Tečaj Kune je sve do sada tek puka administrativna fiksacija. Državni proračun bilježio je rastuće deficite iz godine u godinu! Država se zaduživala sve više i više. Rigidnim sustavom bankovnih pričuva, izvlačila se uvećana novčana masa nastala odobravanjem kredita državi za uravnoteženje proračuna! Zbog toga nije dolazilo do eksplozije inflacije. No, deficiti u državnom proračunu bili su IZRAVNA posljedica KORUPCIJE u državi! NIKAD i NIČEG nije bilo u hrvatskom proračunu NITI „razvojnog“, niti „socijalnog“, već samo KORUPTIVNOG!

    Tečaj Kune NIKAKO nije mogao biti stabilan, jer jednostavno Hrvatska bilježi NEPREKIDNO rast deficita u vanjskoj trgovini! Izvoz stvara ponudu Eura, a uvoz potražnju eura na valutnom tržištu! Znači da svaki deficit u vanjskoj trgovini izravno donosi deprecijaciju nacionalne valute! To još jednom znači istovjetnost situacije na valutnom i novčarskom tržištu, odnosno NE funkcionalnost! VALUTNO TRŽIŠTE NIKADA nije funkcioniralo kao ni novčarsko, a to znači da omjer ponude i potražnje za Eurima nije formirao valutni tečaj Kune!

    Stoga je posve jasno, Hrvatska mora TRŽIŠNO funkcionirati! Nije dobro sprovesti MASOVNU deprecijaciju Kune, jer bi samo izazvalo KATASTROFU! Potrebna je lagana deprecijacija tečaja Kune od par postotaka, kako bi gospodarstvo imalo vrijeme za prestrukturiranje! Ma koliko bilo stručnjaka koji govore kako je ne mogućno tako precizno voditi tečajnu politiku, jednostavno NISU U PRAVU. To je JEDINA OPCIJA za Hrvatsku.

    Hrvatska se MORA osloboditi valutne klauzule, jer sa njom TAPKAMO u mjestu. Kreditna politika mora biti usredotočena na razvitak sektora sa MALIM uvoznom udijelom i sektora sa VISOKIM izvoznim udjelom! Tečajna i monetarnokreditna politika takvu strategiju jednostavno MORAJU podržati!

    Financijsko ozdravljenje velikih tvrtki treba učiniti kroz „bailout“ program, odnosno program dokapitalizacije dioničarskih tvrtki na ODREĐENO vrijeme! Da bi to uspjeli, potrebno je dokinuće valutne klauzule, jer nam ona ONEMOGUĆAVA bilo kakav „bailout“ program i monetarnokreditnu politiku razvitka izvoznih sektora gospodarstva, ali i nisko uvoznih sektora.

    Svi prigovori promjene tečajne i monetarnokreditne politike su usmjereni u obliku poskupljenja energije ili tehnološkom zaostajanju. Hrvatska će UVIJEK biti energetski ovisna zemlja od inozemstva, jer jednostavno nemamo dovoljno energetskih resursa. Čak i kada se samo pomislo da ih Hrvatska možda i ima (plin i nafta iz Jadrana), tada je to postalo pitanje „nacionalne katastrofe“! Tehnološki je Hrvatska zaostala zemlja VEĆ SADA! Čemu onda „strah“ kako će nam se dogoditi nešto što nam se već dogodilo!? Spominje se kao razlog ne prihvaćanju Eura i pad životnog standarda, pa to se već događa i NE vidi se kraj! Uostalom zbog toga i traje masovno iseljavanje Hrvata!
    Ukoliko bi Hrvatska uvela Euro kao valutu što MORA biti ODLUKA EU, a nikako SAMO odluka Hrvatske, tada Hrvatska istog tog trenutka postaje GRČKA!

    Ono što je najbitnije u slučaju Grčke je to što ostanak Grčke u Euro zoni doslovce NIJE ŽELJELA Grčka, ali NIJE ŽELJELA ni EU! No, monetarni sustav EU, jednostavno NEMA OPCIJU mogućnosti dragovoljnog izlaska neke države iz EU zone i NEMA OPCIJU za IZBACIVANJE neke države iz EU zone!

    Dakle, sve kada bi EU doista i htjela Hrvatsku u EU zoni, to bi bio put u jednom smjeru! Naravno, pitanje je samo u kojem, „grčkom“ ili „austrijskom“. Smatrali doista bilo tko za Hrvatsku, doma ili vani, da Hrvatska već sada ne ide „grčkim“ smjerom!?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: BORIS VUJČIĆ JE POSLUŠNIK AUSTRIJSKOG MINISTRA FINANCIJA, HOĆE LI MU CVITAN KONAČNO POKUCATI NA VRATA.


    dr janjiček prtScr stv
    Tek što je ministar financija Lalovac, konačno prihvatio HSP-ovo riješenje za dužničke krize nastale s kreditima vezanim za tečaj Frnanka, a pojavili su se „dušobrižnici“ banaka!

    Još kada sam u siječnju predložio riješenje koje je ministar Lalovac primjenio, a to je potpuna konverzija kredita vezanih za tečaj franka na tečaj Eura UPOZORIO sam da iza banaka koje su odobravale kredite vezane za Franak, stoje inozemne vlade!
    Naravno nije dugo trebalo, pa se pojavio austrijski ministar financija, koji se odmah „zabrinuo“ za svoje banke, jer će izgubiti ekstra profit na prizemnoj trakalici koju su smislili! Valja se prisjetiti kako je upravo austrijska središnja banka dala poslanicu svim komercijalnim bankama u Austriji u svezi kredita vezanih za tečaj Franka, da moraju upozoriti moguće kreditne dužnike na rizik od promjene tečaja Franka! Komercijalne banke su se toga pridržavale, a Austrijanci su vrlo ozbiljno shvatili upozorenje svojih bankara. Stoga je čitav projekt kredita vezanih za tečaj Franka u Austriji u potpunosti propao!

    No, kada je u pitanju Hrvatska, onda se austrijske vlasti ponašaju posve oprečno od toga kako su se ponašali u Austriji! Ne samo što se austrijski ministar financija doista UPLIĆE u unutarnje stvari Hrvatske, već dapače i prijeti „poduzimanjem koraka u sprječavanju presedana“! Kao glavni „argument“ austrijski ministar financija Schelling navodi kako nije u redu da „gubitke snose samo banke“!

    Dakle, posve je jasno austrijske banke su nazočne na hrvatskom tržištu i posluju. Primjenjivali su kreditnu politiku vezivanja kredita za tečaj Franka prema Hrvatima, ali tu istu kreditnu politiku NISU željeli primjenjivati na vlastitom tržištu! Jasno je i zašto, trebalo je pokrasti Hrvate i ostale strane državljane, ali ne i vlastite državljane! Takav pristup je više nego očito i NACISTIČKI i RASISTIČKI, ali upravo to austrijski ministar financija spočitava Hrvatskoj, kako je rekao „nacionalizam“!

    S druge strane, ministar Schelling otvoreno LAŽE kada govori o „gubitcima banaka“ kroz konverziju vezanosti kredita sa Franka na Euro! Naime, banke su si priskrbljivale EKSTRA profite, ili LIHVARSKE profite! Nikakvog oni gubitka nemaju niti prije niti poslije konverzije tečajne vezanosti kredita! U slučaju konverzije vezanosti kredita s Franka na Euro, banke će ostvarivati „SAMO“ normalni ili uobičajeni profit utemeljen na kamatnoj stopi! Dakle, nikakvog „profitnog dodatka“ neće za banke, temeljem promjene tečaja Franka.

    Valja reći isto tako da kada se austrijski ministar već poziva na „pravednost“, te da zbog „problema s tečajem gubitke ne moraju snositi samo banke“, onda valja reći i da Hrvati i Hrvatska NE moraju snositi baš NIKAKAV rizik tečaja Eura! Problem sa tečajem Franka nije nastupio zbog Franaka ili loših poteza švicarske središnje banke, već Europske središnje banke!

    Slabljenje tečaja Eura u odgovornosti monetarne vlasti EU i Hrvati i Hrvatska NISU dužni snositi posljedice loše tečajne politike EU i njezine valute. Hrvatske je ispoštovala svoj dio obveza i vodila politiku stabilnog tečaja Kune prema Euru, temeljem međunarodne obveze koju je prihvatila sa valutnom klauzulom prema Euru!

    Ne treba biti iznenađen uopće što „hrvatske banke“ planiraju podići ustavnu tužbu i tražiti procjenu ustavnosti predloženog zakona o konverziji vezanosti kredita s tečaja Franka na Euro. Tako su se dobro i brzo navikli na ekstra profit, a kako poznata židovska izreka kaže, najveća je kazna uvijek “dao Bog imao, pa izgubio”!
    Međutim, doista TREBA biti iznenađen sa stajalištem guvernera Vujčića! Naime svu ovu dužničku krizu guverner Vujčić je POMNO PRESPAVAO! Tek ponekad bi se obratio javnosti i podsjećao ih kako je bio silno pametan prije 10 godina i „upozoravao“ na mogućnot problema sa tečajem Franka. No, nešto više od toga nije smatrao za potrebnim poduzeti.
    Sada, kada je na stolu prijedlog o konverziji vezanosti kredita sa tečaja Franka na Euro, pojavio se guverner Vujčić u hrvatskoj javnosti, pa gotovo sinkronizirano sa austrijskim ministrom financija! Naravno, samo naivni mogu povjerovati u SLUČAJNOST! Tako je guverner svima lijepo objasnio kako je najbolje za Hrvatsku i sve kreditne dužnike, čiji su krediti vezani za tečaj Franka, „NAJBOLJE“ da svi skupa BANKROTIRAJU!

    Guverner Vujčić se eto KONAČNO probudio iz „intelektualnog sna“ i u 13 točka objasnio, zbog čega je dobro da baš svi dužnici lijepo bankrotiraju! Zašto baš u 13 točaka, to bi smo trebali upitati hrvatsku ili neku inu masoneriju! Ne, ne nikako nisam govorio o masonstvu guvernera Vujičića, ne daj Bože! Stoga molim neka nitko iz toga (ne) slučajno izvuče takav zaključak.

    Sad je valjda više svakom u Hrvatskoj jasno, zašto su hrvatski guverneri, Rohatinski i Vujčić, redovito dobivali „međunarodna priznanja i plakete“ za životno NE djelo! Zato što je sve što su poduzimali kao guverneri bilo uvijek korisno za te inozemne banke, ali ništa za Hrvatsku i Hrvate. Upravo zato i jeste silno uzrujan austrijski ministar financija!

    Ostaje još samo jedno pitanje koje se nameće samo od sebe, ako je Vujčićeva kreditna politika bila tako silno korisna inozemenim banka, a koliko je bila „KORISNA“ samom Vujčiću!? Hoće li odgovor na to pitanje potražiti možda Ranko Ostojić, ili će još prekopavati travnjak na „Poljudu“? Hoće li odgovor na to pitanje barem pokušati potražiti Dinko Cvitan? Hoće li doista?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: LOŠI UČENICI HSP-a SU HDZ i SDP


    dr janjiček
    Dolazi predizborno vrijeme, kada se dvije tzv. „najveće“ stranke utrkuju koja će se više dodvoriti biračima! Ne znaju što bi prije ponudili, samo da bi dobili glasove, jer su 4 godine i jedni i drugi prespavali!

    Tako su se i SDP i HDZ odlučili na PRESLIKAVANJE predloženih mjera i programa HSP-a! Obje stranke i SDP i HDZ jednostavno NEMAJU nikakav program, makar su izbor pred vratima! Što bi se reklo narodski „bauljaju“ od ne mila do ne draga i jedina im je SVIJETLA točka vodilja HSP!
    Još u siječnju ove godine sam u ime HSP predložio konverziju SVIH kredita odobrenih s klauzulom prema Franku na klauzulu prema Euru. Prijedlog je izišao na bezbroj portala diljem Lijepe Naše!

    Obrazložio sam to sa dvije bitne činjenice.
    Prva je ta što je Republika Hrvatska potpisala sporazum sa MMF, Svjetskom bankom i Eruopskom središnjom bankom o vođenju tečajne politike Kune, tako što će tečaj Kune biti vezan klazulom prema Euru. Dakle, inzistirao sam na tomu da Hrvatska mora poštivati sprovedbu tečajne politike onakvu kakvom se obvezala i prema svojim Hrvatskim Državljanima, a ne samo prema međunarodnim institiucijama.
    Druga, Republika Hrvatska je doista vodila stabilni tečaj Kune prema Euru i nije bilo nikakvih poremećaja u smislu naglog skoka ili pada tečaja Kune prema Euru. Samim time, nije bilo nikakve mogućnosti za hrvatske kreditne dužnike doći masovno u stanje osobnog stečaja, a što se upravo dogodilo!
    Kada je vlada Milanovića obznanila „zamrzavanje“ tečaja Franka u siječnju ove godine, gotovo SVE hrvatske tiskovine i portali objavile su HSP-ovo stajalište, koje sam OSOBNO potpisao, kako se radi o velikoj grešci, jer će se tečajne razlike PREVISOKO uvećavati i neće ih imati tko platiti! Čak niti država Hrvatska neće imati toliko novca koliko će dosegnuti iznos tečajnih razlika od siječnja, kada je službeno zamrzunut tečaj Kune prema Franku, pa do prosinca ove godine, kada će tečaj Kune prema Franku biti „odmrznut“!

    Bio sam i na Slavonskoj TV postaji kao gost u emisiji „Glagoljica“ i tada sam to isto ponovio! Što više, tada sam rekao i da samoj hrvatskoj državi prijeti bankrot, jer je iznos tečajnih razlika već dosegnuo razinu višu i od svih novčarskih pričuva HNB-a! Otvoreno i NE dvojbeno sam ukazao na krivce, a to su guverneri HNB-a, bivši i sadašnji, Rohatinski i Vujčić!

    Što više, inzistirao sam u ime moje stranke HSP, na ravnopravnosti svih kreditnih dužnika s klauzulom prema Franku i to tako što moraju biti obeštećeni i oni dužnici koji svoj kredit već isplatili! Zbog toga što su kredite ti dužnici sigurno već PREPLATILI! Kada se ne bi tako pustupilo, onda bi banke imale odnos prema dužnicima na principu, koji smo već davno više puta čuli, „komu smo jamili, jamili smo“!
    Nakon gotovo 9 mjeseci vladinog tumaranja po bespućima tečajne zbilje, ministar Lalovac je sa ZAKAŠNJELOM pameću uspio pročitat i PREPISATI riješenje HSP. Opravdava svoju SPOROST tobožnjim „iščekivanjem“ dogovora u pregovorima dužnika i banaka! Eto jadan kad je spoznao kako se pregovarači ne mogu dogovoriti, ministar Lalovac je onda „brže bolje“ uspio PREPISATI ponuđeno riješnje HSP-a koje sam dostavio na uvid svekolikoj hrvatskoj javnosti ODMAH po izbijanju dužničke krize! Premijer Milanović se danas „slavodobitno“ hvali ekonomskim čudoređem svoje PROPALE stranke, jer sigurno GUBE nadolazeće izbore u riješavanju dužničke krize!

    Kada je u pitanju HDZ, oni su ostali na njihovoj popularnoj inačici, „kud SDP tu i HDZ“, pa se pojavio KONAČNO i Goran Marić! Gospodin Marić je isto kao i ministar Lalovac uspio sa ZAKAŠNJELIM PREPISIVANJEM od mene mog HSP-a, doći do spoznaje, kako bi novčano trebali biti obeštećeni i oni kreditni dužnici kaluzulom prema Franku, koji su svoje kredite već isplatili!

    Naravno ne treba niti pitati imaju li ovakve osobe, kao Lalovac i Marić, uopće obraz i dignitet i hoće li im barem makar malo pocrveniti obraz, kad su već i onako i Lalovac i Marić nekad bili skupa „crveni“! Istina, Lalovac i SDP su ostali dosljedin crvenilu, a Marić i HDZ su SAMO promjenili boju i poplavili!

    Međutim, ako se prisjetimo svih onih doista TRAGIČNIH priča običnih ljudi, koji su zbog LIHVARSKIH i bolje rečeno PLJAČKAŠKIH kredita s kaluzulom prema Franku, počinili samoumorstva, a obitelji i brakovi se raspali, te brojni potpuno bankrotirali, onda se može reći samo jedno.

    Obje stranke i SDP i HDZ doista su već ODAVNO zavrijedli NE biti više na vlasti, a Lalovac i Marić su odistala ZASLUŽILI od kreditnih dužnika da ih dobro „OPLAVE“!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Tihomir Janjiček: “LILIPUTANCI” NA VLASTI


    dr janjiček
    Svjetsko tržište kapitala se mijenja. Kinesko gospodarstvo bilježi sve sporiji i sporiji rast, a dionice korporacija koje su vezane za kinesko tržište, doživljavaju sve veći i veći pad. Kineska vlada nalazi se u panici i ne zna što bi učinila. Po tko zna koji put bauk propasti svjetskog gospodarstva kruži svijetom. Gotovo da nema tiskovine ilii TV postaje koja ne šalje izvješća o burzovnim promjenama cijena dionica. Dakle, što se događana svjetskom tržištu dionica, pravo je pitanje, pa vrijedi pogledati malo bolje.
    Kina je ne sumnjivo važna na svjetskom tržištu. Njezine stope rasta BDP bile su iznimno visoke zadnjih godina. Međutim, situacija se mijenjala i sada se može reći kako se nepovratno promjenila. Kineski BDP raste, ali RAZMJERNO 7%. Fluktuacije BDP Kine se kreću od 3.8% do 14.20%! Dakle, kada neko gospodarstvo bilježi takve promjene u rastu BDP-a, onda se može sasvim sigurno reći kako je to gospodarstvo sve manje stabilno i rast BDP je NE siguran! U prošlosti su fluktuacije BDP-a Kine bile znatno manje, a stopa razmjernog rasta znatno viša!

    Drugi bitan čimbenik su najavljeno i učinjeno povećano trošenje kineske države i to u dvije svrhe. Jedno je uvećano trošenje za naoružanje kineske vojske i drugo je uvećno trošenje u ekološke svrhe. Bez obzira što je prvi oblik trošenja s ekonomskog stajališta uvijek samo ŠTETAN, a drugi ima pozitivni utjecaj na dugi rok, sa stajališta tekućih ekonomskih kretanja oba oblika trošenja su NE svrsishodna. Naime, kada god se uvećavaju trošenja za vojsku ona nemaju nikakav pozitivni utjecaj na rast BDP! Zato, jer kada se napravi ili kupi naoružanje onda ono jednostavno ide u skladište i što dalje sa time? NIŠTA! Osim ako se ne ide u rat, a tada će trošenje za vojsku biti još veće, što je opet još gora stvar!
    Kada je u pitanju trošenje u ekološke svrhe, ono ima pozitivni ekonomski utjecaj, ali na dugi rok. Recimo, ako se nastoji smanjiti onečišćenje zraka, potrebno je uložiti ogromne svote novca, koje dakako sada neće moći biti utrošene na rast gospodarstva! Kina upravo to i čini! Nakon ulaganja novca u smanjenje onečišćenja zraka, potrebno je čekati bar jedno desetljeće, pa zabilježiti smanjenje broja oboljelih od dišnih organa. Takva pormjena je bitna, jer se tek tada može očekivati smanjenje proračunskih rashoda na zdravstvenu zaštitu, temeljem poboljšanja zdravlja kineskog puka.

    Dakle, bilo kako bilo, ova dva oblika trošenja koja je PODUZELA Kina i OBZNANILA ih i vlastitom puku i svijetu, bila su signal da će gospodarstvo Kine bilježiti sporije stope rasta što se I događa!
    Treći bitan čimebnik je to što se Kina ekonomski puno više vezala za Putinovu Rusiju, točnije za Putina, nego je bila! Nakon agresije Rusije na Ukrajinu, ponovno je za SAD Rusija NEprijatelj broj jedan, a Putin NAJNEGATIVNIJA osoba za politiku SAD! Inozemni, ali i kineski investitori, NE žele vidjeti Kinu vezanu za Rusiju! Zato što je Rusija već sada na putu POTPUNE političke i ekonomske izolacije! Rusija već trpi posljedice toga i biti će im još gore, od toga da će im inflacija biti stalno dvoznamenkasta, do toga da će im nezaposlenost dosegnuti sve višu i višu dvoznamenkastu razinu. BDP u Rusiji neće rasti još dugo godina. Dakle, svako vezivanje Kine za Rusiju u ekonomskom smislu znači svakom investitoru znak vezivanja za propast.

    Posljedice svega gore spomenutog su dvojake. S jedne strane, došlo je do pada prihoda investitorima dividendi dionica onih korporacija koje su vezane za kinesko tržište! Povećani rashodi kineske države također su smanjili dividendne prihode investitorima, jer je rast BDP sve niži i niži! Sa druge strane, pojavio se i strah investitora kako će Kina doživjeti ekonomski krah zbog vezivanja za rusko gospodarstvo!
    Dakle, ovi čimebinici su ponukali investiture na masovniju prodaju dionica koje su vezane za kinesko tržište. Istodobno, američko gospodarstvo bilježi sve više stope rasta BDP-a, a ona je sada 4%! Zbog toga je tečaj američkog dolara sve viši i viši!

    Podsjetit ću sve da sam još 10 ožujka ove godine, najavio rast tečaja američkog dolara i svima sugerirao promjenite svoju štednju iz Eura u US$ i zaradit će te na toj transakciji! Danas tečaj €1 iznosi SAMO US$1.12!!! U manje od godinu dana bio je tečaj preko US$1.5!!!
    Situacija se dakle mijenja, rastuće gospodarstvo SAD postaje sve primamljivije investitorima za kupnju dionica korporacija vezanih za američko tržište, a sve manje primamljivo investitorima za korporacije vezane za kinesko tržište! Kineska vlada izvršila je devalvaciju Juana, ali je to još više pogoršalo financijsku situaciju.

    Naime, američki investitori u kinesko gospodarstvo, a oni su VEĆINA, uvijek su svoje dividendne prihode ODMAH mijenjali iz Juana u US$! Sa devalvacijom Juana, potrebno je sve više i više prihoda u Juanima da bi se dobio isti povrat dividenog prihoda konvertiranog u US$!

    Devalvacija Juana od 4.5% koliko je učinjeno, nije donijelo rast tražnje za kineskom robom za više od tog postotka! To znači i da su prihodi rasli po manjoj stopi od stope devalvacije. Samim time su i dividendni prihodi američkih investitora u kinesko gospodarstvo OPALI, iskazano u američkim dolarima! Investitori iz SAD UVIJEK će konvertirati svoje prihode iz Juana u US$!

    Zbog svega gore iznijetog, potražnja kinsekih investitora za državnim obveznicama SAD biti će još jača, jer njihov US$ i nakon konverzije u Juan donosi sve viši iznos iskazano u Juanu. Ovaj čimbenik dodatno djeluje na jačanje financijske slike američkog gospodarstva i potiče prelijevanje kapitala iz Kine u SAD!

    Što bi Hrvatska trebala dokučiti iz ovih promjena. Kao zemlja koja je GLADNA izravnih inozemnih investicija, otvara nam se šansa biti interestani američkom kapitalu, posebice stoga što smo MALO gospodarstvo! Nekih recimo 5 miljardi dolara investicija u Hrvatsko gospodarstvo je doista SITNICA, za ozbiljne investitore!

    Za Hrvatsku to je IZNIMNO visok iznos! Ovaj proces “preseljenja” kapitala sa kineskog tržita na američko i dijelom na europsko treba iskoristi, jer se ovakva krupna kretanja ne događaju često! Sadašnja vlada to nije sposobna, jer oni ove promjene nisu niti prepoznali!

    Visoki stupanj NE stručnosti sadašnje vlade treba gleda u jednostavnoj činjenici. Naime, izgubili su gotovo godinu dana da bi samo dokučili kako je najbolje riješenje bilo ponuđeno od HSP za kreditne dužnike sa klauzulom prema Franku! To riješenje bilo je ponuđeno još u siječnju ove godine! Kako onda očekivati od ove vlade prepoznati sadašnja krupne promjene na svjetskom tržištu kapitala, a još manje uvidjeti šansu za Hrvatsku i još je ZNATI iskoristiti!

    NE, jednostavno imamo “liliputance” na vlasti!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: PRIHVAĆENO RJEŠENJE ZA FRANAK, HSP-ovo JE RJEŠENJE.


    janjiček srb osijek
    Kreditna kriza vezana klauzlom za tečaj švicarskog Franka, eskalirala je pod kraj prošle godine. Tečaj Eura iznenadno je doživio kolaps nakon odluke švicarske središnje banke o prestanku podržavanja tečaja Eura prema Franku.
    Jednostavno je švicarska vlada dokučila kako će istrošiti svoje monetarne pričuve kupujući Euro na valutnoj burzi, te stvarajući tako umjetnu tražnju za Eurima i uvećavala je istodobno ponudu Franaka. Hrvatska vlada našla se tada u „čudu“ ne znajući što učiniti! Kao najprihvatljivije riješenje izvršila je zamrzavanje tečaja Franka, ne shvaćajući do kog iznosa mogu doći tečajne razlike!

    Zamrzavanja tečaja i cijena poznato je još iz doba komunizma i baš nikad nije dalo povoljne rezultate. Uvijek su prije ili kasnije cijene ili tečaj morali biti odmrznuti, a tada bi se dogodio tektonski poremećaj na tržištu, pa bi cijene i tečajevi bili ponovno zamrznuti. Tako se igralo sa tržištem na principu „ledenog doba i erupcije vulkana“. Dakle to je zasigurno bila odluka iz doba „haldnog rata“, nešto sa čime bi se podičila pokojna Milka Planinc.

    HSP je bio PRVA stranka koja je ODMAH reagirala i ODMAH predložila NAJBOLJE riješenje, a to je potpuna konverzija svih kredita sa danom odobrenja i konverzija svih izvršenih mjesečnih isplata. Takva konverzija morala bi se primjeniti prema svim dužnicima. Upravo to riješenje vlada je KONAČNO prihvatila!
    Pregovarala je valjda danima i mjesecima sa udrugom „Franak“, ali bez uspjeha! Jednostavno nisu bili sposobni spoznati jedino ispravno riješenje i pravodobno ga primjeniti. Zbog toga je vlada pregovarala i glumila „mešetara“ između udruge dužnika i udruge banaka. Čitava je država praktično dovedena do bankrota, pored samih dužnika koji su već najvećim dijelom bankrotirali i došli pod ovrhe.

    Istupao sam u javnosti u ime HSP-a po mnogobrojnim portalima, a bio sam i gost na TV postajama nudeći rješenje i objašnjavajući zašto je konverzija svih kredita iz Franka u Euro bilo jedino riješenje! No, unatoč doista stručnoj ISPRAVNOSTI u sagledavanju izlaska iz krize, ipak se većina središnjih hrvatskih tiskovina nije odvažila dati valjanu pozornost najkvalitetnijem riješenju dužničke krize, koje sam ponudio u ime moje stranke HSP-a!

    Puno više je pozornosti dano dolasku inozemnih „stručnjaka“ koji NISU ponudili NITI JEDNO RIJEŠENJE za dužničku krizu sa klauzulom prema Franku! Takav odnos središnjih hrvatskih TV postaja i tiskovina doista je tragičan, jer su si brojni družnici oduzeli ŽIVOT ne znajući kako isplatiti svoje dugove. Stoga na svima njima leži stanovita razina odgovornosti prema osobama koje su si oduzele život, jer rješenje za dužničku krizu je POSTOJALO i nuđeno je od HSP-a! Problem bio samo to što sam riješenje ponudio kao HSP-ov ekonomist, a upravo ta hrvatska stranka „mora“ biti etiketirana najgorim „epitetima“!
    Na svu sreću, ministarstvo financija RH, spoznalo je konačno NAJBOLJE riješenje što je ponudio HSP i odlučilo se primjeniti to HSP-ovo riješenje za okončanje kreditne krize nastale vezivanjem kredita za tečaj Franka.

    Što reći na koncu čitave ove dužničke „kalvarije“ kroz koju je prošao veliki broj hrvatskih dužnika? Meni osobno i svim članovima HSP-a iznimno je ŽAO života dužnika koji su digli ruku na sebe u strahu od osobnog bankrota!
    Žao nam je svakog propalog braka zbog kredita vezanih za tečaj Franka, a posebice sve djece iz tih brakova, jer više nemaju kraj sebe oba roditelja! Žao je HSP-u i svih onih hrvatskih obitelji koje su na SREĆU opstale, ali su tako užasno osiromašile!

    Hrvatski mediji MORAJU biti daleko VIŠE okrenuti KVALITETNIM, STRUČNIM i PRAVODOBNIM informacijama, nego biti opsjednuti nekakvim „veličinama stranaka“! Dvije političke stranke u Hrvatskoj jesu vrlo brojne u članstvu, ali su UŽASNO SIROMAŠNE U STRUČNOSTI!

    SDP kao vodeća stranka na vlasti doista MORA pozvati na odgovornost i sadašnjeg i prošlog guvernera HNB-a, jer su GLAVNI KRIVCI za svu tragičnost dužničke krize kroz gore spomenute osobne tragedije! No, isto tako svi vi hrvatski birači okrenite se prema stranci sa stručnim timom, a to je za sada samo HSP!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: HRVATSKI ANALITIČARI NE RAZUMIJU TRŽIŠTE


    janjiček srb osijek
    Švicarski Franak i kineski Juan nalaze se u središtu pozornosti svjetskih i hrvatskih medija. Promjene tečaja ovih valuta izazivaju pozornost, ali to nikako ne znači i najavu ekonomske katastrofe za te zemlje, kako se manje više ne izravno sugerira u velikom broju hrvatskih tiskovina i na web portalima. Takav se dojam može steći upravo opisima burzovnih promjena tečajeva valuta, kao „slom“ ili „rušenje“ tečaja nacionalne valute.
    S druge strane, tečajne promjene na valutnim burzama se objašnjavaju kao „nečija volja“ i izravno djelovanje švicarske ili kineske vlade na tečaj nacionalnih valuta. Tako su „Kinezi natjerani“ na promjenu tečaja, pa su „odlučili“ promjeniti tečaj! Dakle takvi napisi potrvđuju ne razumijevanje tržišta i njegovo djelovanje.
    Razumijevanje tržišta, a posebice burzovno tržište valuta zahtjeva prije svega jedno jednostavno objašnjenje i onda se može razumjeti relativno komplicirano tržište valuta. Prije svega tržište uvijek djeluje, ne vezano za činjenicu je li doista službeno uvaženo ili ne, ali ono uvijek djeluje.
    Kada sam kao student apsolvent na studentskoj ekskurziji boravio u Moskvi, jedan „partijski radnik“ nam je tada „objasnio“ kako tadašnji SSSR ima iznimno „visoki“ životni standad. Predočio nam je to sa niskom cijenom svinjskog mesa od svega 20 kopejki po kilogramu. Međutim, svinjskog mesa po toj cijeni nije bilo ponuđeno niti u jednoj jedinoj moskovskoj mesnici! No, na seoskoj pijaci u Moskvi je BILA ponuda svinjskog mesa, ali po cijeni od 300 kopejki za kilogram! To mi još tada jasno govorilo, kako je cijena svinjetine od 20 kopejki po kilogramu, jednostavno bila umjetna. Prodajna cijena od 20 kopejki za kilogram svinjetine zasigurno nije mogla pokriti troškove proizvodnje, a nestašica svinjskog mesa je postojala na SSSR tržištu.

    Ovaj jednostavni primjer tržišnih odnosa je važan za razumijevanje tečaja kineskog Juana. Naime Kina je kao komunistička država utvrdila administrativno tečaj Juana prema amerčkom dolaru još prije mnogo godina, točnije desetljeća, kada njezino gospodarstvo nije doslovce predstavljalo NIŠTA na svjetskom tržištu! Sa jačanjem izvoza iz Kine, potražnja za kineskim Juanom postajala je sve jača. Tečaj Juana trebao je aprecirati, ali kineska vlada nije dopuštala uvođenje valutne burze i tržišno formiranje tečaja Juana upravo kako bi spriječila aprecijaciju tečaja Juana. Razlog je jednostavan, američki investitori u kinesko gospodarstvo su svoje dividende povlačili iz Kine konvertirajući ih uvijek u američki dolar.

    Ukoliko bi nastupila deprecijacija kineskog Juana, dividendni prihod američkim investitorima u Kini bio bi smanjen iskazano u dolarskim iznosima, a to bi moglo poticati na njihovo povlačenje kapitala iz kineskog gospodarstva. Upravo zato je Kina inzistirala na podcijenjenom tečaju Juana prema svim svjetskim valutama.
    Međutim, ne treba izvlačiti zaključak kako je eto puka volja kineske vlade zaustavila djelovanje tržišta. Naime, to što nema burze valuta u Kini, nikako ne znači da ne postoje burze valuta po svijetu. Na tim burzama se događalo jačanje potražnje za Juanom!

    Jednostavno NESTAŠICA Juana na valutnim burzama je bila nazočna. Stoga je kao u onom primjeru sa cijenom svinjskog mesa došlo do formiranje „crnog“ tečaja Juana u valutnoj trgovini Juanom između korporacija koje su poslovale sa Kinom. Stoga su bezgotovinski iznosi Juana postali predmetom međukorporacijskog trgovanja. Dakle, tržite je nastavilo djelovati, ali ovaj puta ne preko „seoske tržnice“ kao u SSSR-u, već na jedan drugi način!

    Gospodarski problem Kine je nastao i sa jačanjem kineskog gospodarstva i izbijanjem svjetske ekonomske krize. Jačanjem kineskog gospodarstva i postankom svjetskog gospodarskog predvodnika Kini više nije tako lako držati rast BDP-a od dvije znamenke. Jednostavan primjer je to što kada bi jedna država svake godine otvarala istovjetnu tvornicu, onda bi u prvoj godini njezin rast bio 100%, drugoj 50%, trećoj 25% i tako redom, a doslovce bi svaki puta bila otvorena jedna te ista dodatna tvornica!

    Dakle, da bi se zadržao rast od 100%, znači da bi u drugoj godini trebalo biti otvoreno dvije tvornice, trećoj 4, petoj 8 i tako redom. Kina je dosegla razinu razvijenosti gdje više nije bilo tržišnih mogućnosti kakve su prije postojale.
    Možda bi rast BDP-a i bio nastavljen sa dvije znamenke još nekoliko godina, ali je izbijanje svjetske gospodarske krize to vrijeme skratilo.
    Višestruki rast nezaposlenisti u SAD i EU, pa posljedično i pad agregatne potražnje u tim zemljama pogodio je potražnju i samim time potrošnju kineske robe. Drugim riječima, zbog višestrukog pada kupovne moći u razvijenim zemljama došlo je do toga da je čak i relativno jeftina kineska roba postala ne dostupna brojnim kupcima.

    Isto tako, dogodio se višestruki pad cijena sirove nafte doveo je do nižih troškova dopreme robe i reprodukcijskog materijala na nacionalnim tržištima razvijenih zemalja, što je potaklo proizvodnju. Kupovna moć Kineza je uvećavana, pa su i troškovi radne snage u ini rasli u Kini.

    U zadnju godinu ili dvije SAD su se prve oporavile od recesije, EU još nije, pa se promijenila i struktura robne potražnje na tržištu SAD. Umjesto jeftine i nisko kvalitetne kineske robe, potražnja je ojačala za kvalitetnijom i skupljom robom, koju Kina ne može ponuditi. Dakle, kineska poduzeća traže druga tržišta zemalja u svijetu i samim time će se dogoditi prilagodbe tečaja. Kada bi Kina imala slobodno tržište valuta stvari bi tekle još lakše. Obaranje kamatne stope u Kini, potaknut će održavanje zaposlenosti, ali i uvećati ponudu novca u Kini, pa će se samim time tečaj Juana morati promjeniti.
    Pogledajmo još nakratko švicarski Franak, čiji se tečaj također promijenio. Dakle, niti ovdje se ne radi o nekakvoj „svjesnoj volji“ švicarske vlade. Jednostavno djeluje tržište! Aprecijacija tečaja koja se dogodila nakon dokinuća „zaštitne mjere“ za tečaj Eura, tako što je švicarska središnja banka odkupljivala Eure na švicarskoj valutnoj burzi trošeći vlastite valutne pričuve. Kada su pričuve bile ugrožene, središnja švicarska banaka je odlučila prestati kupovati Eure i tečaj Franka je naglo porastao prema Euru. Proces rasta tečaja tekao je sve dotle dok nije nastupio pad izvoza i ozbiljniji rast uvoza. To je zbog toga što samo izvoz stvara ponudu deviza na valutnoj burzi, a uvoz potražnju za devizama na valutnoj burzi. Posljedično tomu, mijenja se i tečaj.
    Gdje je u svemu tome Hrvatska i što može naučiti iz navedenog. Tek puka promjena tečaja, neće donijeti NIŠTA Hrvatskoj!

    Doista sam OŠTAR protivnik sadašnje tečajne i monetarne politike, ali tek nagla „devalvacija“ Kune bez ikakvih mjera pratećih ekonomskih mjera ne bi se NIŠTA promijenilo na bolje, već dapače na gore! Dokinuće valutne klauzule mora biti postupno, lagana deprecijacija i uz program monetarno kreditne politike koja bi učinila kreditnu ekspanziju u sektorima gospodarstva koji imaju višu izvoznu komponentu od uvozne! Razlog zbog čega se mora zauzeti ovakav pristup je taj što bi gospodarstvo u slučaju nagle i iznenadne deprecijacije bilo suočeno sa naglim skokom inflacije, a što bi dovelo do dodatnog skoka nezaposlenosti!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr TIHOMIR JANJIČEK: KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU HRVATSKE I GRČKE?!


    SONY DSCNakon brojnih mukotrpnih pregovora između Grčke i EU, došao je kraj mukama za obje strane. EU nije u mogućnosti čekati na promjene u javnim financijama Grčke do beskonačnosti. Sa druge strane, nositelji grčke vlasti nisu shvaćali da promjene moraju učiniti radi njih samih, a ne radi EU ili bilo koga trećeg da tu odluku ne donosi narod.
    Hrvatska može puno toga naučiti iz primjera Grčke, kako ne bi učinila greške i propuste kakve je činila Grčka i zbog koje je Grčka i došla u bankort. Prije nego ukažem na neke od problema sa kojima je suočen grčki sustav javnih financija, važno je spomenuti jednu važnu činjenicu. Naime, Grčka je u periodu od 30 lipnja do 20 kolovoza ove godine trebala isplatiti ukupno €10,3 milijarde vlasnicima državnih obveznica kao njihov prihod koji je zajamčen od strane Grčke vlade. EU je ponudila ukupno €15,5 milijardi Grčkoj, što je doista bila velikodušna ponuda! Praktično bi imali „viška“ €5.2 milijardi za buduća plaćanja koja tek dolaze. Za uzvrat tražena je preobrazba mirovinskog i poreznog sustava. Je li to bilo previše?
    Pogledajmo prvo porezni sustav. Grčka stopa PDV je 23%. Međutim ta stopa nije jedinstvena za svu robu. Hrana i lijekovi imaju niže stope. Pored toga, Grčka ima još 4 vrste stopa PDV, naravno SNIŽENIH isto tako i sa kojima se potiče otočni turizam i općenito ostanak grčkog pučanstva na otocima. Dakle, možemo reći da im je sustav PDV prilično kompliciran i ima čak 6 vrsta stopa PDV-a!
    Ako se sada prisjetimo brojnih zahtjeva u Hrvatskoj kako bi smo trebali imati razlikovne stope PDV, pa jednu za turizam, drugu za lijekove, treću hranu, četvrtu za školski pribor i udžbenike, onda se zaključak jasno nameće svima. Ukoliko se tako što želi, biti će Hrvatska slična Grčkoj!
    Drugo je mirovinski sustav. U Grčkoj su prihvaćeni standardi umirovljena sukladno EU standardima. Međutim, Grčka je učinila iznimno previsoki broj „izuzetaka“ za različite vrste zanimanja! Trošenje Grčke na mirovine je čak za 30% više nego u Britaniji, koja je daleko brojnija u pučanstvu, pa i u broju umirovljenika. Mirovinski „izuzeci“ učinili su grčke mirovine većim, a ipak u ukupnom iznosu od onih u Britaniji!
    Mirovinski sustav u Hrvatskoj je kao i u Grčkoj u katastrofi. Broj umirovljenika sličan je od broju zaposlenika! Broj „invalida rada“ veći je od broja ratnih invalida! Već sa 50 godina svatko u Hrvatskoj „nekako gleda“ za umirovljenje i onda može biti na miru i još u fušu malo zgrabiti! Treba samo neki „dobar“ liječnik napisati „mišljenje“, pa onda ovo i ono medicinsko povjerenstvo i eto mirovine! Naravno, kukati će poslije te iste osobe kako su „krvavo“ zaradili svoje mirovine i eto umjesto uživanja u „staračkim“ danima, oni gladuju! Dakako, te će osobe i dalje u fušu praviti onaj novac za kojim „kukaju“. Mirovina im je sigurna i u konačnici nije bitno koliki joj je iznos, već koliko se dugo prima!
    Treći čimbenik jeste državna svojina. Ukupne procjene državne svojine Grčke je €50 miljardi. Dakle, daleko veći iznos nego onaj koji su trebali primiti od EU i oko čega su pregovori propali! Međutim zbog pritiska javnosti kako treba zaustaviti „rasprodaju obiteljskog srebra“, taj iznos je umanjen prvo na €30 miljardi, pa na €20 miljardi! Sve skupa privatizirano je tek €2 do €3 milijarde državne imovine. Tijekom zadnjih pet godina, brojne privatizacije su raspisivane, pa poništavane i onda opet raspisivane. Jednom su stopirali sindikati, drugi puta zeleni, treći puta oporba i tako do u nedogled.
    Ako se pogleda Hrvatska, još uvijek je MANJI dio kapitala u privatnim rukama, a veći dio u vlasništvu države. Kada se započne sa privatizacijom, onda se uvijek iznalaze svi mogući IZGOVORI, zašto nešto NE privatizirati. Stoga evo nekoliko primjera izgovora.
    „Privatizacija u Hrvatskoj uvijek je bila samo pljačka“! Provođenje privatizacije u vrijeme rata nikad ne može biti poštena! Zbog toga što je PREMALO onih koji bilo što žele kupiti u takvoj državi, a državne imovine za prodaju je PREVIŠE! Kada se i provodila privatizacija i kada su dijeljene dionice braniteljima i zaposlenicima, baš SVI su ih željeli čim prije prodati i to su i činili! Nakon rata, kad su cijene tih istih dionica višestruko uvećane, svi njihovi bivši vlasnici postali su naprasno „opljačkani“!
    „Privatna svojina donijela nam je korupcijsku pljačku“! Korupcijska pljačka u državi Hrvatskoj nije nikad nastupila tako što je privatno poduzeće pokušalo „opljačkati“ neko drugo privatno poduzeće! Korupcijska pljačka se uvijek događala kada je privatna tvrtka obavljala neki „posao“ za državnu tvrtku! Tako su građene autoceste! Tako su poslije „bojeni tuneli“ autocesta! Tako je poslovala „Fimi Media“! Trebali spominjati „kamione iz Finske“, pa „Brodosplit“ državna tvrtka, pa „Maestro“, pa „Ipsilon“ i druge. Dakle, uvijek je bila izigrana DRŽAVA, jer su njezini predstavnici „muljali“ novce tražeći MITO!
    „Mi imamo divlji kapitalizam“! Kada se sve gore navedeno ima na umu, onda je posve jasno da Hrvatska nema kapitalizam uopće! Hrvatska ima banditizam utemeljen na privatnom interesu za pljačkom državne svojine! Stoga svi „oni“ koji ne žele „rasprodaju“ domaćeg kapitala, ili „obiteljskog srebra“, jednostavno samo žele dovršiti svoje „poslove“ koji su im već u tijeku!
    Na koncu ove kratke raščlambe grčkih financijskih problema i usporedba sa Hrvatskom, jasno je kolika je doista financijska sličnost Hrvatske sa Grčkom! Ogromna! Istodobno mora svakomu u Hrvatskoj biti jasno da je ta sličnost Hrvatske i Grčke posve jasna SVIMA u EU! To nije nešto što Hrvatska može skriti. Stoga je valjda jasno svakomu, nakon Grčke, EU neće više nikoga primiti u monetarnu uniju tko je kao Grčka!
    Stoga je sada baš svakomu jasno i koliko je doista bedasta najava guvernera Vujčića o uvođenju Eura u Hrvatskoj u narednih 5 godina! Valjda je više jasno svima i što Hrvatskoj NE treba? SADAŠNJI GUVERNER!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Za probleme “švicaraca” uz Rohatinskog i Vujčića, krivi su i svi premijeri, Sanader, Kosor i Milanović.


    dr janjiček_srbOdgovornost nositelja vlasti u svakoj državi prema vlastitom puku, pa uključujući i Hrvatsku, znatno je viša od one što je često može i zamisliti obična osoba. Koliko puta smo mogli vidjeti negdje na filmu, bilo dokumentarnom ili umjetničkom, kako određena osoba zbog gubitka namještenja doživljava psihološku traumu. Nevezano za spol osobe, ali manje više svi reagiraju vrlo slično. Neki budu vidno slomljeni i depresivni, drugi dobiju napadaje bijesa, neke obuzme tuga i doslovce plaču, dok ima i onih koji se vrlo ozbiljno razbole, a najteži slučajevi su kada si osoba okonča život! Dakle, prave drame se događaju u ljudskim životima sa gubitkom namještenja.

    Hrvatska je već odvano u formalnom smislu postala tržišnom zemljom i više nema komunizama, tako da se i u Hrvatskoj život svodi baš kao i u drugim državama svijeta i Europe na plaćanje računa i otplate kredita!

    Krediti nisu nikakva „specijalnost“ Hrvata, niti su Hrvati najzaduženiji puk na svijetu! To se može čuti među našim ljudima. Najčešće mi ne vjeruju ljudi kada im kažem kako razmjerna obitelj u Kanadi, roditelji sa dvoje djece, imaju RAZMJERNO 6 kreditnih kartica! Tata i mama imaju svatko po 3 kreditne kartice, a razmjerni dug po JEDNOJ kartici je već dulji niz godina IZNAD $10,000! Dakle razmjerni KARTIČNI dug po razmjernoj obitelji je $60,000, a TOČNO iznosi $61,096! Tu nije uračunata OSOBNA kreditna linija, a imaju je sve punodobne osobe i njezin dug razmjerno iznosi oko $30,000 po svakom Kanađaninu! Sad na to treba dodati kredite za automobile i na kraju stambene kredite!
    Jednom prigodom, dok je bio u posjeti u Kanadi jedan moj bivši student, tada me je upitao: „profesore kako ljudi plaćaju sve što imaju“? Rekao sam mu sa kreditom, ali on mi se nasmijao u lice smatrajući kako ga valjda lažem! „Nije mogućno baš toliko dobiti kredita“, a kada sam mu uzvratio JESTE, MOGUĆE je, on je tek tada shvatio da je pogriješio prema meni. Neka se nitko ne zanosi, NIJE ništa drugojačije u SAD-u, samo su znamenke još VIŠE!

    SAD su 2008. godine ušle u duboku financijsku krizu, jer je par godina ranije učinjena tzv. „dergulacija“ bankovnog poslovanja. Ta „deregulacija“ svela se jednostavno na sniženje kriterija za utvrđivanje pouzdanosti mogućnih kreditnih dužnika za nekretnine! Tako je stambeni kredit mogao dobit svatko tko se pojavio na bankovnom šalteru. Nije se provjeravala kreditna sposobnost dužnika u smislu najmještenja, prihoda koje pravi osoba, sve je bilo „nema veze“!

    Došlo je do pravog BUJANJA potražnje za nekretninama i isto tako graditeljstva! Potržnja za nekretninama je toliko ojačla, da je bilo dovoljno doslovce kupiti si neku kuću ili stan i samo sačekati 10 ili 12 mjeseci i prodati po 20% višoj cijeni od kupljene! Izmislili su bili čak tzv. CDO, ili vrstu obveznice koja je predstavljala „objedinjenu dugovnu obvezu kreditnih dužnika”.

    One su se preprodavle od banke do investicijske banke, pa udruženim bankama, pa na koncu i kompanijskim mirovinskim fondovima i osiguravajućim tvrtkama! Sve se dobro odvijalo dok se nije pojavila recesija. Ne pouzdani dužnici su prvi ispali iz „igre“ odmah, a pojavila se i masovna ponuda nekretnina temeljem OVRHA!

    Čitavi DIJELOVI GRADOVA bi bili ispražnjeni! Većina vlasnika je završavala DOSLOVCE na ULICI! Kriza se tima još više rasplamsala, jer je graditeljstvo moralo prestati graditi i otpusti MILIJUNE namještenika! To je još više ojačalo krizu, pa je na koncu ponuda nekretnina činjena DOSLOVCE NA AUKCIJMA!

    Kuće i stanovi su gubili po 80% svoje prodajne cijene u samo PAR TJEDANA! Događali su se MASOVNI OSOBNI stečajevi, kao i stečajevi tvrtki što je dovelo do potpunog KOLAPSA nekad „bogate“ Amerike! Banke nisu mogle prodati NIŠTA od ovršenih nekretnina, jer baš NITKO nije mogao kupiti NIŠTA od nekretnina! Nitko nije imao NOVCA! Banke su da bi izbjegle bankrot prvo prodvale svoje dionice raznih europskih banaka koje su posjedovali!

    Nastupila je NAGLA i MASOVNA ponuda dionica europskih banka na eruopskim burzama što je i te banke natjeralo u propast! Tako se američka kriza preselila i u Europu! Tada je prvi puta u javnosti izrečen izraz za obezvrijeđene nekretnine u obliku „toxsic assets“, ili „zatrovana imovina“!
    Značila je doslovce imovina čija je tržišna vrijednost ZNATNO ISPOD vrijednosti kreditnog zaduženja! Od te krize SAD se tek nedavno nekako izvukla, ali uz brojna samoubojstva svojih pučana, brojne psihičke boleštine u koje bi zapadali. Kako narod to kaže, daleko od oko, daleko i od srca, malo toga se o tomu znalo i govorilo u Hrvatskoj!

    U ponedjeljak 30. ožujka, prikazan je dokumentano informativni film o problemima kreditnih dužnika čije su kreditne obveze valutnom klauzulom vezane prema švicarskom Franku. Dosta iznimno teške životne sudbine su se mogle vidjeti, a neke su bile i tragične!

    Kao i u američkom slučaju i Hrvatskoj je problem „zatrovana imovna“! Naime špakulativna lihvarska podvala banaka u Hrvatskoj ustrojila je igru, po kojoj neće banke ići u propast radi „zatrovane imovine“, već kreditni dužnici!

    Zaigrali su na jednostavnu kartu, spašavanje europskih banaka od bankrota prinudilo je središnju banku EU da masovno elektronički doznači ogormno iznose novca bankama kako bi ih spasili! Bilo je jasno da će tako uvećana novčana masa Eura izazvati i tečajnu deprecijaciju Eura!

    JEDINO kako se deprecijacija mogla izmjeriti bilo je pomoću JEDINE valuta izvan EU, a to je švicarski franak! Ogroman pritisak je izvršen na kupce kredita kroz nižu kamatnu stopu kroz olakšane uvjete kreditiranja, jer su bankari znali da će prije ili poslje nastupiti masovni rast tečaja švicarskog franka prema Euru! Stoga su nastojali tržište osvojiti na brzinu, jer čim tečaj franka počne rasti, raspoloženje prema „švicarskim kreditima“ u narodu će se promjeniti!

    Tko je ZNAO za svu tu „IGRU“ sa „švicarcem“!?

    sanader_kosor_milanovic

    Znala je HNB i konkretno Rohatinski i Vujčić! Rohatinski nije ništa govorio, jer ni NE može! Vujičić je pak bio i ostao samo „glasnogovrnik“, a sada je isti kao i Rohatinski!

    Potvrdili su moje riječi obojica i na filmu odbijanjem nastupa. Tko je još MORAO znati za tu „igru“, ali NIJE IMAO BLAGE VEZE!? To su premijeri, Sanader, Kosor i Milanović!

    Oni su dapače ŠEFOVI guvrenerima HNB-a! Sanader nije imao pojma niti ga je interesiralo što se događa u državi, jer sve što je njega interesiralo je uspješnost njegove osobna pljačke i to je sve!
    Kosor, ona je jednostavno bila „Alisa u zemlji čudesa“, zato je i bila tek Sanaderova obična „mobitel premijerka“! Milanović je jednostavno samo bio i ostao NEznalica sa stotinu lica!

    Njegov jedini „stručnjak“ bio je Linić, a koji je toliko BESMISLENO u filmu LUPETAO o „rješenju“ kroz uvođenje poreza na profit banaka! Kao da će se time moći zaustaviti rast tečaja „švicarca“!

    Kada je došao doslovce trenutak potpunog bankrota svih dužnika, pa time i urušavanje cijelokupnog bankovnog i financijskog sustava, Milanović se tek sjetio recepta „zamrzivača“ iz doba Milke Planinc i „zamrznuo“ tečaj „švicarca“!

    Tragikomično je i to što banke u Hrvatskoj nisu ODMAH iskazle dovoljnu razinu razumijevanja sadašnje situacije i opasnosti urušavanja čitavog financijskog i bankovnog sustava! Banke su predložile konverziju kredita iz „švicarca“ u Eure udruzi „Franak“ i to je JEDINO mogućno riješenje u OVOM trenutku!

    Uostalom to je bilo i moje stajalište kao i stajalište HSP-a! No, kada se zbog OČAJNIH vlada izazove KAOS onda se odmah ne spoznaju prava riješenja u javnosti!

    Stoga „udruga franak“ želi dokinuće valutne klazule, pa se postavlja kao da je HNB! Sa druge strane, HNB sa Vujičićem i dalje je POTPUNO NE zainteresirana za čitavu zbrku, do koje NIKAD ne bi došlo, da su guverneri bili bar SAMO malo manje i šutljivi i mutavi!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: HSP-ov PRIJEDLOG PONUĐEN DUŽNICIMA


    dr janjiček prtScr stv
    Krediti odobreni u švicarskim Francima podigli su puno „bure“ u hrvatskoj javnosti. Najpogođeniji su bili sami dužnici, jer su došli do trenutka kada je svaka daljnja isplata kredita postala ne mogućna za njih. Uplela se i sama hrvatska vlada, koja je obznanila „zamrzavanje“ tečaja Franka za kredite odobrene temeljem valutne klauzule prema Franku.

    Kako sam već ranije pisano o tome, zamrzavanje tečaja Franka u trajanju od 12 mjeseci je doista samo privremeno riješenje, jer nakon 12 mjeseci donosi pred dužnike i državu problem isplate tečajnih razlika! Naime, tko bi te tečajne razlike isplatio, bakrotirani dužnici ili bankrotirana država! Doista niti jedan od ova dva sudionika nisu u stanju, niti će biti u stanju isplatiti iznose tečajnih razlika bilo kada.
    Prijedlog HSP i mene osobno kao HSP-ova stručnjaka, bio je izračun kredita u Eurima. Udruga „Franak“ tražila je dokinuće valutne kaluzule, ali jednostavno dokinuće valutne klauzule nije mogućno, jer SLUŽBENO valutna klauzula prema Franku je PROTUZAKONITA! Ta kaluzula doista nije službena valutna kluzula u Hrvatskoj! S druge strane, višestrukim padom tečaja EURA prema Franku, posve je „zamagljena“ vrijednost glavnice dugova dužnika, ali i svih rata, kako onih isplaćenih, tako i preostalih rata. Što bi se u narodu reklo došlo se do „igre bez granica“!

    Banke su u početku inzistirale na daljnjem ostajanju pri klazuli prema Franku. Što više prijetile su i tužbom, kako na domaćem sudištu, tako i pred međunarodnom. No, sada su se banke predomislile i odlučile prihvatiti prijedlog koji je u javnosti stavio HSP! Izračun svih kredita u Eure! Što je razlog ovom zaokretu?
    Banke su očito dokučile jednostavnu činjenicu, niti hrvatski dužnici niti država neće NIKAD, a ni nakon 12 mjeseci imati novca platiti tečajne razlike. Mogu ih tužiti kakvom god žele sudu, ali sve i da pravorijek bude na strani banaka, neće biti novca za plaćanje tečajnih razlika! S druge strane, banke su postale svjesne činjenice, koje hrvatska vlada nije još do sada, da se radi o školskom primjeru LIHVARSKOG ŠPEKULATIVNOG kreditiranja dužnika. Kako sam već i prije govorio, nema tog suda koji neće PONIŠTITI takav kreditni ugovor, jer dužnik unatoč redovitim plaćanjima ima rastuću glavnicu i mjesečnu ratu duga!

    Sada je na potezu udruga „Franak“ u kojoj su okupljeni praktično svi dužnici čiji su krediti odobreni u švicarskim Francima. Naravno pitanje koje se nameće je hoće li prihvatiti ponuđeni prijedlog banaka? To ostaje do obznane njihove odluke tajnom, no jedino je prihvat prijedloga banaka MOGUĆNO razumno riješenje! Jedino se preračunom na tečaj Eura vrijednost kreditnih obveza dužnika može utvrditi, kako vrijednost glavnice, tako i svih izvršenih i još ne izvršenih mjesečnih isplata. Stoga je posve opravdano očekivati prihvat udruge „Franak“ ponude od strane bankara.

    HSP je dakle JEDINA stanka koja je u nastalom „metežu“ i „kaosu“ u svezi višestruke deprecijacije tečaja Franka prema Euru, PONUDILA ISPRAVNO RIJEŠENJE za kreditne dužnike. Niti jedna „velika“ stranka nije znala ponuditi riješenje. „Zamrzavanje“ je bila ishitrena i ne promišljena odluka hrvatske vlade i premijera Milanovića, unatoč tomu što si je dodijeljivao epitet „državnika“ i „državničke odluke“ prigodom njezina donošenja!

    Isto tako treba reći da i druga „velika“ stranka HDZ uopće NIJE PONUDILA NIŠTA kao riješenje! HVALIŠU se korištenjem usluga inozmenih stručnjaka i navodno „izvrsnim“ programom i „novom revitalizacijom“ Domoljublja! Ipak, ostali su nijemi na vapaje hrvatskih dužnika. Isto tako, unatoč tomu što se u HDZ-u mogu izgovarati kako nisu željeli pomagati, već doista propaloj vladi, ali dužnička kriza koja je izbila nije više bilo pitanje međustranačke suradnje uopće!

    Dužnička kriza nastala je tečajnim kolapsom Eura prema švicarskom Franku, a bila je i još je uvijek nazočna sve do prihvata ponude banaka u udruzi „Franak“, doista NACIONALNA BANKOVNA KATASTROFA! Bez obzira koja stranka vodi državu, NE može se i NE smiju se zatvarati oči pred takvim ugrozama!

    HSP svojim prijedlogom, koji su evo banke u konačnici prihvatile, NIJE spašavao SDP niti sadašnju vladu, već je SPAŠAVAO NAROD i CIJELOKUPNI BANKOVNI SUSTAV! Stoga mora biti jasno svekolikoj hrvatskoj javnosti, HSP je i dovoljno suvremena i dovoljno stručna hrvatska stranka.

    Dr. Tihomir Janjiček

    Foto: printscreen stv

  • DVOJAC BEZ KORMILARA: MILANOVIĆ – VUJČIĆ


    dvojaca bez
    Dužnička kriza korisnika kredita u švicarskim Francima sve više jača u Hrvatskoj, a novi problem se pojavljuju jedan za drugim. Hrvatska vlada je odlučila primjenit zamrznuti tečaj švicarskog Franka i na druge korisnike kredita! Vlada čini OGORMNU grešku takvim potezima, jer samo uvećava opseg iznosa tečajne razlike koja će do konca godine dospjeti na naplatu. Iznos će biti doista užasno visok, a Državi Hrvatskoj će biti u problem riješiti pitanje tog iznosa.
    Hrvatska vlada MORA pod HITNO obvezati komercijalne banke u Hrvatskoj da izvrše konverziju SVIH do sada odobrenih kredita u “švicarcima” na Eure! Obračunati sve dosadašnje izvršene kunske uplate, sa onima koje bi bile učinjene da je kredit bio odobren u Eurima i ukoliko je već sada kredit bio preplaćen umanjiti preostali iznos isplata. Time će se spasiti brojni kreditni dužnici od bankrota, a tržište nekretnina neće dožvijeti potpuni slom.
    Sadašnjim pristupom vlada PREŠUTNO odobrava kreditne ugovore odobrene u “švicarcima”, te u slučaju sudskog spora sa bankama vlada će SIGURNO izgubiti spor, jer ih priznaje kao valjane. Krediti odobreni u “švicarcima” su ŠKOLSKI primjer ŠPEKULATIVNOG LIHVARSKOG kredita, jer družnici unatoč redovitom izvršenju financijskih obveza doživljavaju svakim danom RAST glavnice kredita mjesečne rate! Na svakom sudu takvi krediti će biti poništeni, osim na udbaškim sudovima, a njih skoro nije bilo u Hrvatskoj.
    Poljavljuju se “uvaženi” analitičari na TV postajama sa “naknadnom pameti” i kao riješenje za buduće nagomilane iznose tečajnih razlika nude riješenje sa “balonima”. Međutim, NEMA NIKOGA tko će staviti novac u taj balon, jer tečajne razlike NEĆE moći platiti ni bankrotirani dužnici, a niti bankrotirana država! Ima i onih koji bi tražili povrat novca od banaka za nekad isplaćene sanacijske iznose. Takve “ideje” krajnje su besmislene, jer bi bilo isto kao kada bi bivši vlasnik automobila kojeg je prodao, tražio od kupca nakon 5 godina da plati za nove gume koje je postavio na auto neposredno prije prodaje.
    POZIVAMO Premijera Milanovića i Gurvernera Vujičića i MOLIMO ih da OBVEŽU banke u Hrvatskoj na konverziju SVIH kredita sa “švicarca” na Eure u što kraćem vremenskom roku, jer je to JEDINI mogućni izlaz iz sadašnje situacije! Sadašnja odluka o tek pukom zamrzavanju tečaja za jedne, pa druge, pa treće dužnike, je vođenje države poput DVOJCA BEZ KORMILARA!
    Paket ozdravljenja koji pripravlja EU namjenjen je SAMO za države koji koriste Euro kao valutu! Sve druge države koje još uvijek koriste NACIONALNU valutu, NEĆE biti uključene u taj paket! Stoga hrvatskoj javnosti mora biti JASNO da NEĆE moći računati na bilo koji Euro iz tog paketa!
    Hrvatska mora promjeniti monetarno kreditnu politiku, posebice stoga što će spomenuti paket pomoći gospodarstvu u EU donijeti NOVO UVEĆANJE novčane mase! To znači da će Euro NASTAVITI deprecirati prema SVIM valutama, a ne samo “švicarcu”! Euro je već deprecirao prema USD i britanskoj Funti. Za $1 dobijalo se €0,55, a danas €0,88. Prema britanskoj funti je također deprecirao, pa se £1 dobijalo €0,75, a danas €0,90. Tko god želi uvećati vrijednost svoje štednje u Eurima, nek je promjeni sada u amerčike dolare i biti će uvećana za 30%, jer će sigurno do konca godine $1 vrijedeti €1,2.
    Sa primjenom paketa ozdravljenja dogodit će se tečajno apreciranje Kune prema Euru, što bi bilo katastrofa za hrvatski izvoz i donijelo dodatni rast vanjske zaduženosti! Zbog toga bi Hrvatska trebala poduzeti AKTIVIRANJE monetarno kreditne politike o čemu HSP govorio još u veljači PROŠLE godine na konferenciji za medije, a neki ekonomisti se tek sada pojavljuju u javnosti sa tom idejom.
    Mjere koje treba poduzeti čim prije su sljedeće.
    Prva, država mora donijeti zakon o VLASNIČKOM PREUZIMANJU dužničkih tvrtki od strane vjerovnika. Svi vjerovnici koji su predstečajnoj nagodbi OPROSTILI DUG svojim dužnicima, trebaju VLASNIČKI preuzeti te tvrtke, promjeniti nadzorene ravnateljske odbore u njima. Isto tako i tvrtke vjerovnici koje nisu sklopili ugovor o predstečajnoj nagodbi, ali imaju dužnike koji im duguju, trebaju preuzeti te tvrtke stvoriti nove nadzorne i ravnateljske odbore!
    Druga, država MORA formirati fond preko HNB i realizirati preko HBOR-a. Bio bi namjenjen gospodarskom ozdravljenju tvrtki u koje bi spadale gore spomenute. One bi se dokapitalizirale dinonicama iz NOVE naklade tih vlasnički restrukturiranih tvrtki i to po NOMINALNOJ cijeni, jer bi burzovna cijena tih dionica bila sigurno PRENISKA! Država bi postavila osobu za predsjednika nadzornog odbora i predsjednika ravanateljskog odbora koji bi nadgledali kako se tako primljen novac nebi odlio u place ili na private račune.
    Treće, država bi formirla fond za kreditiranje poduzeća koja nemaju problema sa dužnicima, ali nemaju financijske snage za jači prodor na inozemna tržišta, ili učvrstiti se na domaćem tržištu pod pritiskom inozemne konkurencije! Njima bi se pružili KREDITI, ali pod uvijetom da IZVOZNA komponenta u budućim poslovima bude VIŠA od UVOZNE komponente.
    Četvrto, mali obrt bio bi također podpomognut sličnim kreditima iz tog fonda, oni mogu imati UVOZNU komponentu višu od IZVOZNE, ali bi se morali obvezati da će prije isplate kredita uvozna i izvozna kompomenta biti izjednačene.
    Peto, obvezati sve automobilske tvrtke na otvaranje tvornica auto dijelova dilje Hrvatske, posebice nastojati na njihovo otvaranje u Županijama od posebne državne skrbi i imali bi porezni moratorij na proizvodnju dijelova od 3 godine, te 50% niže porezne obveze trajno. Ukoliko NE bi to ispunili uvijet, bili bi opterećeni sa višim porezom od 50% momentalno.
    Šesto, ugasiti sve OPĆINE koje NE mogu samostalno opstajati bez pomoći iz središnjeg proračuna. Od ukupnog broja općina u Hrvatskoj 250 ih ne može samostalno postojati. Njih treba rasformirati i uključiti u GRADSKE organe vlasti, točnije u gradske skupštine, ali BEZ uvećanja broja zastupnika! Sve dosadašnje uplate koje su imali za potrebe općine išle bi od tada u gradski proračun grada u koji su uključeni. Tako bi područja tih gradova teritorijalno bila uvećana, a struktura gradskih vijeća bila bi postavljena sukladno udijelu puka iz svake prijašnje općine koje bi se pretvorile u mjesne odbore na volonterskoj osnovi! Ukoliko određeni gradovi ni nakon toga ne mogu funkcionirati prestali bi postojati kao gradovi i bili bi izravno sa tim općinama SAMO uključeni kroz Županiju.
    Ovo su mjere koje bi sa jedne strane pružile RAST BDP-a, isto tako RAST ZAPOSLENOSTI, omogućile RAST izvoza BRŽI od uvoza i knačno smanjili bi se TROŠKOVI javne uprave i učinili UČINKOVITIJIM njihovo djelovanje!
    Bez spomenutih mjera NEĆE biti napretka!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: NE igrajte se već davno smrznutog komunizma, prilagođavajte se tržištu!


    komunistička_omladina
    Unatoč komunističkim objedama na račun tržišnog kapitalizma u trajanju od nekoliko desetljeća, komunizam se urušio sam od sebe zbog ekonomske ne učinkovitosti. Nisu bile potrebne ni nuklearne rakete, ni satelitsko oružje, ni neutronske bombe. Jednostavno ekonomska NE učinkovitost dovela je jednopartijski sustav planskog upravljanja državnim gospodarstvom do potpunog sloma! Taj slom dogodio se od Vladivostoka do Berlina i od Arhangelska to Tirane! Na tom prostoru nalazi se i naša Domovina Hrvatska.
    Sigurno nitko ne bi povjerovao one 1990 godine, kako će državno upravljanje hrvatskim gospodarstvom ponovno se reinkarnirati u Hrvatskoj i to na valutnom tržištu. Međutim, to se ipak dogodilo prije par dana. Hrvatska Vlada je odlučila “svjesno” zamrznuti valutno tržište, ali za samo jednu valutu, švicarski Franak! Razlog je “divljanje” tečaja švicarskog Franka! U trenutcima potpunog očaja i mogućne eksplozije dužničke krize, Milanović je posegnuo za komunističkom mjerom, “zamrzavanje” tržišta. Baš kako je nekad njegova partijska drugarica pokojna Milka Planinc vladala ondašnjom srboslavijom.
    Hajdemo sad malo bolje pogledati to “divljanje” tečaja švicarskog Franka, ili kako je jedan TV voditelj nazvao tu valutu “špekulativnom”! Razumijevanje tržišta i djelovanje tržišnih snaga u obliku ponude i potražnje uvijek zahtjeva razumijevanje što je uzrok i što je posljedica. Rast tečaja švicarskog Franka se objašnjava u Hrvatskoj kao posljedica NIČEG, ili kao posljedica “špekulacije, a tu se poglavito misli na švicarsku središnju banku!
    Problem je u EURU, a ne u “švicarcu”! Financijska kriza koja je izbila 2008 prinudla je Europsku monetarnu banku na MASOVNO uvećanje novčane mase! Svako uvećanje novčane mase uvijek ima za posljedicu pad tečaj te valute, jer je praktično uvećana ponuda te valute na valutnom tržištu dok je potražnja ostala ista! Promjena tečaja se u visokom stupnju prvi puta dogodila 2011 između Eura i švicarskog Franka. Komercijalne banke su znale za uvećanje novčne mase, te da će doći do promjene tečaja Eura. Zato su nudile ODMAH “povoljne” kredite, s niskom kamatnom stopom diljem Europe, ali sa “švicarskom kaluzulom”. Naime, obično je potrebno određeno vrijeme dok uvećana novčana masa ne iskaže svoj utjecaj na valutnom tržištu.
    Zaprijetio tada slom kreditnih dužnika diljem EU i Europska monetarna banka je odlučila dogovoriti se sa švicarskom središnjom bankom o “obrani” tečaja EURA, a ne švicarskog Franka, sa omjerom 1€=1,2ChF. Dogovor je bio postignut i švicarska središnja banka je praznila svoje novčane pričuve i kupovala Eure na valutnom tržištu. EMB (Europska monetarna banka) je trebala za to vrijeme od 2011 do danas smanjiti novčanu masu Eura, pa bi se postupno smanjivao utjecaj švicarske središnje banke. Međutim, to se nije dogodilo! EMB jednostavno NIJE MOGLA smanjiti novčanu masu Eura. Tečaj švicarskog franka nije se mijenjao, nego je SLABIO tečaj EURA! Netko će reći, kako nije slabio tečaj Eura prema drugim valutama? JESTE slabio je i prema drugim valutama, ali su i te druge valute isto tako tečajno slabile! Kao što su SAD$, ili britanska Funta, ili japanski jen! SAD su UVEĆALE novčanu masu dolara tijekom agresije na Irak i kasnije zbog financijske krize za preko 5000 MILIJARDI DOLARA! Zato je tečaj dolara i eura bio mijenjan. Započelo se sa 1$=1€ 1999 godine, a onda je porastao u samo nekoliko mjeseci na 1$=1,2€! Od tada tečaj dolara je slabio, pa je do 2008 tečaj dolara srozan na 1$=0,65€! To slabljenje tečaja dolara moglo je NAIVNIMA dati LAŽNU sliku o “jačanju” Eura! Slično je bilo i sa britanskom Funtom, OGROMNI dug britanske države stvoren je višegodišnjim deficitima u proračunu. Zbog toga je tečaj Eura i prema Funti se mijenjao, jer je Funta slabila! Vlada u Londonu uvećavala je novčanu masu u Britaniji, ogromnim kreditima odobrenim vladi od strane njihove središnje banke za uravnoteženje državnog proračuna!
    Ono što je bitno, proces uvećavanja novčane mase u SAD i Britaniji je značajno usporen, ali ne i u EU, nego je nastavljen! Jedina valuta koja je UVIJEK stabilna u EU, ali i Svijetu je švicarski Franak! To nije “špekulativna”, daleko više su “špekulativni” i Euro i Funta i Dolar, a upravo zbog svoje tečajne NE stabilnosti! Monetarna unija u EU ovako postavljena NEMA NIKAKVE šanse za opstanak! Naravno, političarima u Hrvatskoj to “nije jasno”, jer oni dapače ŽELE u Hrvatskoj uvesti Euro umjesto Kune!
    “Divljanje” tečaja švicarskog Franka na hrvatskom valutnom tržištu posljedica je naše valutne kaluzule prema Euru, a o čemu sam već pisao. Bilo koja Hrvatska Vlada NE može zamrzavati tečaj bilo koje valute, već se treba PRILAGOĐAVATI! Uostalom valutna tržišta DILJEM EU nastavit će poslovati i tečaj Eura će se mijenati prema “švicarcu”! No, to se “NEĆE” događati SAMO u Hrvatskoj!? Gdje je to Hrvatska u EU ili na MARSU! Svako “zamrzavanje” je BESMISLICA na kojoj je počivao i komunizam! Istodobno se OPRAVDANO otvara i pitanje “zaštite” od promjene tečaja kod svih drugih valuta!
    Tržište je učinkovito SAMO onda kada je SLBODONO! Samo konverzija kredita iz “švicarca” u Euro je jedino mogućno riješenje i to je prava PRILAGODBA tržišnim promjenama i zaštita kreditnih dužnika od bankrota! Same banke mogu također bankrotirati u slučaju masovnog bankrota dužnika. Još u nedjelju 18. siječnja na video konferenciji, najavio sam daljenje slabljenje tečaja Eura prema “švicarcu”, te da će PASTI ISPOD razine 1€=1ChF i to se već dogodilo! Kad se “odmrzne” tečaj, možda bude 1€=0,8ChF, ili čak i ispod te razine! Najaviti ću evo SADA, tečaj Eura će nastaviti slabiti i prema američkom dolaru i vrlo brzo će doći do1€=1$!
    Zar doista bilo tko misli kako će komercijalne banke u Hrvatskoj PEŠUTNO izdržati daljnji pad tečaja Eura prema “švicarcu”!? Može biti još i gore i inozemni vlasnici “hrvatskih banaka” se odluče POVUĆI svoj kapital zbog tečajnih razlika koje će se nagomilati, jer nitko ih neće htjeti platiti!
    Iskrena poruka vladi, NE igrajte se već davno smrznutog komunizma, prilagođavajte se tržištu!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: ZAMRZAVANJE TEČAJA ŠVICARSKOG FRANKA JE VELIKA GREŠKA MILANOVIĆEVE VLADE!


    SONY DSC
    Nakon teških dana u Hrvatskoj zbog visoke deprecijacije tečaja Eura prema švicarskom Franku, Hrvatska Vlada donijela je odluku o „zamrzavanju“ tečaja švicarskog Franka prema Kuni. Na izgled ovaj potez barem izgleda dobro i na neki način smanjuje bojazan kreditnih dužnika od bankrota. Međutim, postavlja se pitanje je li to doista dobro?
    Moram reći kako ova mjera nije dobra iz više razloga. Prvo, to znači da naše valutno tržište više baš ništa ne predstavlja u smislu tržišta. NIŠTA se NE može „zamrznuti“ na tržištu, jer to onda više NIJE tržište! Nema te cijene, a u ovom slučaju tečaja, koji treba biti „zamrznut“. Nije problem u tomu što je tržište promjenljivo i snaga ponude i tražnje se na tržištu mijenja. Nekad je jača tražnja, nekad ponuda, ali to i jeste bit tržišta i tržišnog gospodarstva. Treba se prilagođavati djelovanju tržišta, a ne pokušavati „zamrznuti“ njegovo djelovanje. To je iz doba komunizma!
    Drugo, može li bilo tko zamisliti odluku vlade o „zamrzavanju“ cijene benzina u ovom trenutku! Naravno, svatko bi to osudio, jer baš kad cijene goriva padaju bilo bi „suludo“ zarmzavati cijenu goriva i to POVOLJNU promjenu, jer događa se SNIŽENJE cijene! Stoga „zamrzavanje“ tečaja švicarskog franka samo zato što se mijenja „NE povoljno“ doista je SMIJEŠNO! Ne može tržište funkcionirati tako, što će biti prihvatljivo ako nam je promjena u korist, dok će se „zamrzavati“ čim nam ide na štetu!
    Konverzija kredita iz švicarskog Franka u Euro daleko je ispravnija, koju predlažem i koju sam predlagao! Prije svega promjena tečaja švicarskog Franka nastupila je zbog DEPRECIJACIJE TEČAJA EURA! Ta deprecijacija tečaja prema švicarskom Franku se NAJVIŠE osjetila, jer je švicarski Franak NAJSTABILNIJA valuta u svijetu.
    Međutim, Euro je izgubio i vrijednost naspram tečaja američkog dolara, ali u manjem omjeru.  No, amerikanci NISU branili određnu razinu tečaja Eura, nego su pustili djelovanje tržišta. No, to je manje bitno kreditnim dužnicima u Hrvatskoj. Švicarska središnja banka je odlučila NE braniti tečaj Eura, tako što bi i dalje praznila svoje novčarske pričuve i kupovala Eure na njihovom valutnom tržštu. Razlog je što ne žele ugroziti razinu novčarski pričuva Švicarske i time ugroziti stabilnost švicarskog gospodarstva! Jednostavno ta odluka središnje švicarske banke nema nikakve veze sa Hrvatskom, niti se Hrvatska u to treba petljati, a niti može!
    Poremećaj je zato što je Kuna tek PRILJEPAK Eura, pa je deprecijacija tečaja Eura prema „švicarcu“ dovela i do deprecijacije tečaja Kune prema „švicarcu“! Najveći je problem što odluka Hrvatske vlade „sugerira“ očekivanje „povratka“ tečaja „švicarca“ na prijašnju razinu!
    Tko kaže kako će se tečaj Eura „vratiti“ na prijašnju razinu prema švicarskom Franku!? Upravo to je VELIKA GREŠAKA! Naime, treba očekivati nastavak pada tečaja Eura prema šicarskom Franku! Zbog toga što svaka IZENADNA promjena tečaja uvijek ima MULTIPLICIRAJUĆE djelovanje! Dogodit će se još NEKOLIKO valova deprecijacije tečaja Eura prema švicarskom Franku!!! Problem koji će doći poslje do izražaja, je to što se KAD TAD tečaj švicarskog Franka MORA „odmrzunti“, a tada će taj tečaj biti JOŠ ne povoljniji!!! Dakle, tada će biti JOŠ TEŽE iznaći riješenje za probleme koji su se sada pojavili!
    Na žalost, tada ćemo se s GORČINOM prisjećati NAJNEUSPJEŠNIJE vlade i odluke NAJNEUSPJEŠNIJEG premijera! Baš kako se sada s GORČINOM prisjećamo Rohatinskog i njegovog PREŠUTNOG dopuštenja poslovnim bankama u Hrvatskoj odobravati kredite vezane za švicarski Franak!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Postojeći gospodarsko – monetarni model treba mijenjati!


    dr janjiček

    Na današnjoj  konferenciji za medije u Osijeku Dr. TIHOMIR JANJIČEK, predsjednik povjerenstva za gospodarstvo  HSP-a  i  redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada,  nazočnim novinarima ukazao je na   postojeće ekonomske modele koji trenutno egzistiraju u Hrvatskoj i koji  Hrvatsku u konačnici vode  ka Argentinskom scenariju.
    Eksplozija nezaposlenosti u zadnja tri mjeseca je samo jedan od pokazatelja  i potvrda  katostrofalne politike i loših odluka „središnje monetarne vlasti“.
    “Najveći dio problema koje  trenutno ima  Hrvatsko gospodarstvo proizvod je  ne činjenja bivšeg guvernera  HNB-a Rohatinskog u  monetarnoj politici, a vidimo da je i njegov nasljednik Vujčić nastavio istim  stopama“ rekao je dr. Janiček.

    Vođenje kamatne politike imalo je katastrofalne posljedice po sveukupno gospodarstvo, otežavanje  poticajnih  kredita od strane  HNB-a bilo je pogrešno,  a oni  jedini mogu  dati vjetra u leđa  hrvatskom gospodarstvu.Navodeći primjer kredita u švicarskim francima dr. Janjiček je na jednostavnom primjeru pokazao kako se radilo na  velikoj manipulaciji  i da je HNB na vrijeme djelovao isto se moglo spriječiti, jer je HNB imao sve  alate i mehanizme u svojim rukama.  Ukupni hrvatski dug bio bi  značajno manji a građani značajno manje zaduženi.

    Prikazujući strukturu ukupnih prihoda u državnom proračunu, u kojem  je prihod od PDV-a na prvom mjestu, dr Janjiček je upozorio da svako dizanje  PDV-a za jedan postotni poen generira inflaciju za 3-4 %. Linićevo podizanje  PDV-a s 23 na 25% daje zamah inflaciji od 7-8%, rekao je dr Janjiček i naveo primjer  Kanade u kojoj je PDV samo 5%

    .Hrvatska ako  hoće uspjeti mora pod hitno mijenjati strukturu prihoda u Državnom proračunu, gdje će  veliki dio dolaziti od poreza na imovinu u bilo kojem obliku.Logika da ko ima više plati više u zajedničku blagajnu itekako ima smisla, zaključio je dr Janjiček.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb  osvrnuo se na  izvješća koja  polako izlaze u javnost o poslovanji INA-e u 2013. godini i rekao  da je u još jednom srazu Vlada RH  – MOL, hrvatska strana izgubila.  Izgubila  na knjigovodstvenim manipulacijama ogromnu količinu novaca. Taj novac, a radi se oko 450 milijuna kuna (koliko pripada Hrvatskoj državi, na temelju 44% udjela u INA-i) mogao se  utošiti za pokretanje novog vala investicija u  energetskom sektoru i biti pokretač  razvoja i otvaranja novih radnih mjesta rekao je Srb i po ko zna koji put postavio pitanje:

    TKO je za to kriv?

    Naravno da  je tu najodgovorniji bivši  premijer Sanader, ali tu  su  suodgovorni i svi ostale vlade i ministri koji su  dizali ruke i šutjeli o tomu –rekao je Srb.Dokle  će se donositi  kriminalne odluke koje idu na štetu  hrvatskih nacionalnih interesa, koje uništavaju  gospodarsku supstancu i osiromašuju  hrvatski narod – zaključio je Srb.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA

    Daniel Srb, predsjednik