• Dr Janjiček: BDP raste, a Hrvati bježe iz Hrvatske. Tko tu koga laže?


    Prije par dana na jednoj od hrvatskih TV postaja izvršeno je istraživanje o uspješnosti dosadašnjih hrvatskih premijera. Vremenski opseg je od 2000 godine, pa sve do danas. Temeljem rezultata istraživanja oslonjenih samo na rast BDP-a, rečeno je kako je Ivica Račan bio najuspješniji premijer. Rast BDP je bio 18,6% u vrijeme Ivice Račana, a svi drugi premijeri nisu ostvarili takav rezultat.

    U usporedbi sa drugim državama novim članicama EU, Hrvatska je po rastu BDP-a bila svo vrijeme iza bivših komunističkih država koje su računate kao nove članice EU. Sporiji rast BDP u usporedbi sa tim država je čak i za vrijeme Račan bilo niže. Kolega Šonje dao je svoje objašnjenja kroz niske kamatne stope i kroz visoke stope rasta BDP-a u cijeloj EU što je djelovalo poticajno na hrvatsko gospodarstvo kao neki ekonomski val. Naravno nije pružio odgovor zbog čega su kamatne stope bile snižene u Račanovo doba. Međutim, voditelj TV programa postavio je jednostavno pitanje, kako je mogao jedan Ivica Račan postići takav dobar rezulata, a nije imao temeljna predznanja o gospodarstvu, niti je iskazivao bilo kakav interes za gospodarstvo.
    Unatoč tomu što je kolega Šonje pokušao biti što precizniji u objašnjenju „tajne“ uspjeha Ivice Račana, izostavio je tri najvažnija čimbenika koji su neponovljivo pozitivni i djelovali su u vrijeme vlade Ivice Račana. Stoga se valja podsjetiti na te činjenice i spoznati zašto je Ivica Račan postigao dobar uspjeh u rastu hrvatskog BDP-a.
    Prvo, odmah od prvog siječnja 1999. godine uveo se Euro kao obračunska valuta, a 01. siječnja 2002. godine i kao stvarni novac. Svi Hrvatski državljani koji su imali gotovinsku ušteđevinu u njemačkim markama morali su je zamjeniti u Eure! Tada se masa deviznog novca izvan bankovnog sustava slila u bankovni sustav. Ljudi su najvećim dijelom taj novac do tada držali negdje skriveno doma. Ukoliko me sjećanje ne vara, ali mislim da je upravo Račan tada spomenuo, kako se nekih 11 milijardi maraka slilo u bankovni sustav. Ako se ima na umu postojanje još tada valutne klauzule, koja je obvezivala HNB na održavanje ne promjenljivog tečaja kune, omjer je bio 4 kune za 1 marku, pa se prešlo na 7,5 kuna za jedan Euro. Valutna klauzula je osnova za kreditnu ekspanziju u Hrvatskojj, pa je za svaki odobreni kredit u kunama potrebno pokriće u eurima. Tako tadašnji gotovinski priljev deviza u bankovni sustav omogućio kreditnu ekspanziju. Priljevom novca u bankovni sustav povećala se ponuda novca i kamatna stopa je morala pasti. Banke tada nisu bile u vlasništvu stranaca i HNB i komercijalne banke nisu trebale dopuštenje šefova iz Bruxellesa!

    Druga bitna činjenica je primitak Hrvatske u članstvo WTO, odnosno svjetske trgovinske organizacije. Primitak u WTO olakšao je pristup Hrvatske inozemnom novčarskom tržištu i dobijanju povoljnih inozemnih kredita, puno povoljnije nego do tada. Naravno to je još dodatno pospješilo kreditnu ekspanziju u Hrvatskoj i uvećalo rast novčane mase, odnosno količine novca u opticaju. Došlo je tada i do naglog rasta vanjskog zaduženja Hrvatske upravo zbog članstva u WTO i to za oko 10 milijardi eura za mandata Ivice Račana. Do tada je Hrvatska već imala akumulirani vanjski dug od oko 10 milijardi eura, a Račan je poduplao taj vanjski dug. Rast vanjskog duga Hrvatske nastavljeno je i sa dolaskom Sanadera na vlast, na žalost.

    Kada se sada ima u vidu činjenica da niti jedna hrvatska vlada nikad nije imalu nikakvu strategiju gospodarskog razvitka, onda se može dokučiti zbog čega rast vanjskog zaduženja Hrvatske nije doveo do ozbiljnijeg rasta zaposlenosti, stabilnije makrofinancije i dugoročniji rast BDP-a. Drugim riječima, rast hrvatskog vanjskog duga bio je nekontroliran i samim time nedostatno učinkovit. Zbog ne postojanja ekonomske strategije razvitka gospodarstva, krediti su odobravni „jednako“ bilo za kupunju uvozne robe ili domaće robe! Bilo za kupnju automobila, ili stanova, ili otvaranja nekog obrta! Za sve su važili slični kriteriji kreditiranja, odnosno slična kamatna stopa. Kako je Hrvatska te 2000 godine tek praktično izišla iz rata, priljev novca kroz jeftine kredite uglavnom je završio na uvoznoj potrošnoj robi.

    Konačno treći čimbenik, koji je isto tako neponovljiv bio je 11. rujan i teroristički napad na SAD, ali i prijetnja napadima na EU. To je potaklo inozemne turiste na masovni dolazak u Hrvatsku iz sigurnosnih razloga. Tako je turizam ponovno postao važna gospodarska djelatnost Hrvatske.
    Dakle primitak Hrvatske u članstvo WTO, uvođenju eura kao jedinstvene valute EU i teroristički napad od 11. rujna na SAD, bili su doista JEDINSTVENI i NE PONOVLJIVI čimbenici koji su djelovali pozitivno na hrvatsko gospodarstvo u vrijeme premijera Ivice Račana.

    Međutim, valja se prisjetiti i još jedne činjenice. Kada je vlada Ivice Račana okončavala mandat, u javnosti je vladalo stajalište, kako unatoč visokim stopama rasta BDP-a, narod nije zamjetio i nikakav materijalni boljitak. Premijer Ivica Račan tada je izrekao nezaboravnu bedastoću, „narod živi bolje samo to ne osjeća“! Drugim riječima, niti samom Račanu nije bilo jasno zašto narod ne osjeti boljitak kad svi statistički podaci govore o visokoj stopi rasta hrvatskog BDP-a! Nije ništa drugačije ni danas, kada se opet imaju pozitivne stope rasta BDP-a, a narod bježi iz države glavom bez obzira!

    Odgovor na ovo pitanje leži u načinu izračunava stope rast Hrvatskog BDP-a. Glavni izvori podataka za obračun godišnjeg BDP-a jesu: Registar godišnjih financijskih izvješća poduzeća (poduzetnici, banke i štedionice, osiguravajuća društva i ostale financijske institucije) koji vodi FINA, godišnje financijsko izvješće za proračune i proračunske korisnike, statističko izvješće za neprofitne institucije, godišnji podaci porezne uprave za neinkorporirane jedinice i samozaposlene, statistička istraživanja, statistika financija i bilanca plaćanja Hrvatske narodne banke, fiskalna statistika Ministarstva financija i ostali raspoloživi izvori podataka.
    Spomenuti način izračuna BDP je zastario način iz doba komunizma. Tada se tako računao rast BDP-a, jer se nastojalo napuhati znamenke sa postotcima koji objektivno nisu postojali. Financijska izvješća poduzeća i općenito gospodarskih subjekata ne govori puno o rastu BDP-a. Naime, to što će poduzeća bolje poslovati samo je naznaka uvjeta poslovanja u gospodarstvu, ali koliki je doista iznos novostvorene vrijednosti iz gospodarsta to se ne može dokučiti. Upravo taj rast novostvorene vrijednosti je rast BDP-a! Rast računovodstvene dobiti svih poduzeća, ali i neto prihoda svih hrvatskih državljana jedini je mogućni način za utvrđivanje stope rasta BDP. Poučeni iskustvom “Agrokora” jasno se može spoznati kako financijska izvješća poduzeća, tvrtki, osiguravajućih tvrtki i svih ostalih navedenih tvrtki može biti jako dobro krivotvoreno! Drugim riječima, rast BDP-a se neće niti dogoditi, ali će izvješća upravo govoriti suprotno tomu.
    Sve dotle doke se ne sprovede temeljita finacijska preobrazba i potpuno novi pristup izračuna BDP-a, ali i poreza, statistika će govoriti jedno, a stvarnost će biti drugačija. Naime, sve dok se ne uvede prijava svih prihoda svakog punodobnog hrvatskog državljanina ministarstvu financija i uspostava temeljite kontrole financijskog poslovanja hrvatskih tvrtki iz svih djelatnosti, izračun rasta BDP biti će samo veća ili manja krivotvorina.

    Upravo uvođenje prijave svih prihoda svakog punodobnog hrvatskog državljanina ministarstvu financija bio je jedan od temeljnih postulate gospodarskog programa HSP-a! Svaki se prihod mora prijaviti, a i svaka osoba koja nije ostvarila nikakav prihod mora to isto prijaviti. Time bi se izbjegla potreba uvođenja povjerenstava za utvrđivanje podrijetla imovne, bedastoće koja je nastala još u komunizmu.
    Osobe koje ne ostvare prihod to moraju potvrditi i potpisati kao i osobe sa prihodom, jer se tada neće nitko moći pozvati kako odjednom ima 2 milijuna kuna, ali je to stečeno od prije 5 godina i za to doba ne postoje podaci! Izbjeglo bi se i prijavljivanje na lažne adrese prebivališta, koja se nalaze na prostorima od posebne državne skrbi! Porez se plaća na visinu ostvarenog prihoda, a ne na adresu! Time bi država uštedjela na besmislenim povratima poreza osobama koje su prijavile mjesto prebivališta samo radi povrata poreza, odnosno prihoda iz državnog proračuna. Isto tako bi se MORAO ograničiti iznos za mogućnost gotovinske uplate na bankovni račun. Ne bi se stotine tisuaća eura prenosilo u torbama i stavljalo na bankovne račune bez ikakve potvrde odakle dolazi novac.
    Bilo kako bilo, kada bi se izračun rasta hrvatskog BDP vodio na gore spomenuti način, onda se više ne bi moglo lagati narodu kako živi bolje, ali eto to narod ne osjeti iz nepoznatog razloga!

    Država bi bila motivirna donosti ekonomske programe u cilju rasta BDP-a i rasta zaposlenosti, jer bi zaposlenici sa svojim prihodima bili temelj proračunskih prihoda! Onda država ne bi samo vodila skrb o uravnotežnju državnog proračuna i javnosti servirale bajke o silnoj skrbi za rast broja zaposlenih, uz nikakvu aktivnost na tom polju!
    Što reći na koncu, Račanova vlada je bila zamjenila prvi put u suvernoj Državi Hrvatskoj HDZ na vlasti koji je izgubio izbore zbog sveopće legalne pljačke. No, kada je odlazio SDP sa vlasti, onda je odlazio zato što su se ponašali jednako kao u „zlatno doba titoizma“ iz 70-ih godina! Na vlast se vratio HDZ sa najperfidnijim dražvnim lopovom Sanaderom, koji je narodski rečeno doslovce baš sve opelješio! Milanović je prema spomenutom istraživanju TV postaje, bio NAJGORI hrvatski premijer. Milanović je upravo zamjenio Sanadera, a ekonomski nije doslovce NIŠTA učinio. Državu je vodio kao u vrijeme titoizma iz 60-ih godina. Ne dao nam Bog dragi još jednom nekog Račana ili Milanovića, jer Hrvatske više ne bi ni bilo!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP JEDINI ZNA ŠTO JE ČINITI U GOSPODARSTVU


    dr janjiček_srb
    Ponovno se u hrvatskim glasilima, bilo tiskanim ili elektroničkim pokušava objasniti svjetska eknomska kriza zbrkanim prikazivanjem podataka. Tu se onda utrpavaju skupa središnja monetarna vlast u SAD, pa Pepsi Cola, pa S&P, Deutsche Bank, pa kamatna stopa je loša zato što je niska i sve tako bez glave i repa. Onda se na sve to kao začin dodaje „ne odgovornost“ bankara, pa pohlepa banaka i slično.
    Pričemu nije jasno zašto je niska kamatna stopa LOŠA i za time se žali, ali isto tako i ne govori zašto bi viša kamatna stopa bila DOBRA i što se preželjkuje. Dakle, svjetska ekonomska kriza koja je pogodila svijet i koja još uvijek traje, manje ili više izraženo, nikako joj se ne spoznaje uzrok, već se sve i svašta utrpava u isti koš. Stoga valja pogledati zašto su kamatne stope niske u SAD i što se doista događa.
    Svi problemi koje sada imamo u financijskom svijetu dolazi od procesa tzv. „deregulacije“ bankovnog sustava poslovanja u SAD. Ta famozna deregulacija učinjena je još u vrijeme bivšeg američkog predsjednika Bill Clintona. Vjerovalo se kako će tzv. „deregulacija“ pojednostaviti i pojeftiniti bankovno poslovanje, te omogućiti veću pokretljivost kapitala, što će pokrenuti s još većim zamahom američko gospodarstvo.
    Ta „deregulacija“ u biti je samo snizila kriterije za odobravanje stambenih kredita. Brojne obitelji koje u suštini nemaju dostatan mjesečni prihod, ili možda još bolje rečeno nemaju SIGURAN prihod uspijevale su dobijati stambene kredite. Sve se opravdavalo time što je „deregulacija“ donosila pojeftinjenje bankovinih transakcija, te je baš to pojeftinilo kredite. To je u suštini početna greška.
    Dakle stambene štedionice, te brojne komercijalne banke odobravale su praktično masovnije stambene kredite nego što bi to činile uobičajno. Naravno, većina banaka ili stambenih štedionica odobravale su njihovim klijenatima ne samo te stambene kredite, već i kreditne kartice, gotovinske kredite, kredite za automobile i slično.
    Ideja je bila ta da banke više nisu bile te koje bi skrbile o redovitom plaćanju kredita svojih dužnika, nego su ta svoja kreditna potraživnja prodavale investicijskim bankama, „Goldman Sach“, „Morgan Stanlez“, „Lehman Brothers“, „Marrill Lynch“, „Bear Stearn“.
    Investicijske banke su onda od svih tih spomenutih kreditnih dugovanja klijenata kreirale tzv. „VRIJEDNOSNICU“ u obliku tzv. „skupne dužničke obveze“ i prodavale ih investitorima, poznatu kao „CDO“. Među investitorima našli su se dva konglomerata osiguravajućih tvrtki, kao „Citigroup“ i „JP Morgan“, pa osiguravajuće tvrtke kao „AIG“, „MBIA“, „AMBAC“, ali i drugi brojni investitori DILJEM SVIJETA! Naravno, mirovinski fondovi se odmah uključuju u investicijske pothvate. Tako banke koje su na početku odobravale kredite klijentima više nisu brinule isplaćuju li dužnici svoje obveze, ili ne! Nije ih interesirala niti njihova kreditna sposobnost, jer će to inako prodati investicijskim bankama. Međutim, niti Investicijske banke nije interesirala kreditna sposobnost dužnika isto tako, jer su oni formirali te vrijednosnice „CDO“ i prodavali investitorima! Svaka vrijednosnica u SAD mora biti financijski ispitivana i potvrena u smislu financijske sigurnosti njezinom vlasniku. Tako je taj formirani „CDO“ bio ispitivan od tvtke „Moody’s Standard&Poor’s Fitch“. Ta tvrtka je svaki puta procijenjivala finacijsku sigurnost vrijednosnici „CDO“ sa rankom AAA, što je najviša moguća sigurnost.
    Cijene nekretnina su vrtoglavo rasle, kuće u Floridi imale rast cijene od po 30% do 50% u samo jednoj godini. Cijelokpna situacija je izgubila kontrolu, pa su cijene nekretnina od 2002. do 2006. porasle za preko 80%! Naravno, tako nešto je NE moguće u normalnim okolnostima. Onda je predsjednik Bush ušao u rat s Irakom. Američko gospodarstvo se preorijentiralo sa mirnodopskog na ratno! Država je temeljem Bushova programa sa kojim je pobjedio na izborima odlučila sniziti sve poreze za 30%, te je nastupio nagli pad priljeva novca u državni proračun SAD. Sa druge strane, ulaskom u rat SAD je uvećao odljev novca iz proračuna što je dovelo SAD iz stanja suficita u stanje deficita! Tiskali su se američki Dolari kao palačinke u palačinkarnicama. Tečaj se srozao na „jagodine grane“.

    Primjera radi, jedan kanadski Dolar je vrijedio US$0.55, samo par godina prije rata u Iraku, onda je odjednom došao na C$1=US$1!!! Zbog naglog rasta potražnje za sirovom naftom izazavane ogoromnim uvećanjem potrošnje američke vojske, cijena sirove nafte došla je na preko US$150 od početnih US$20!!! „Optuživana“ je Kina i Indija, kako se previše voze u autima, što je izazvalo rast potražnje sa sirovom naftom, što je bila BEDASTOĆA!
    Rat je okončao u Iraku, SAD ušle u ogromni deficit proračuna i bilance plaćanja prema inozemstvu. Tada SAD počnju smanjivati vojnu potrošnju, povlačiti se iz Iraka, pa su brojni poslovi GAŠENI preko noći! Prelazilo se sa ratnog na mirnodopsko gospodarenje. MILIJUNI ljudi su ostajali bez posla i cijene nekretnina su VRTOGLAVO padale. Čak su se na koncu prodavale na aukcijskom tržištu!

    Jednostavno dogodio se potpuni financijski slom bankarstva. NITKO više nije želio kupovati „CDO“, jer vlasnicima nije donosio NIKAKAV prihod. Povodom tog stanja, znalo se da će američke banke započeti prodavati dionice europskih banaka koje su posjedovale, kako bi nekako pokrile financijske dubioze koje su se dogodile! Znalo se i to da će time i europske banke doživjeti KATAKLIZMU, jer će nagli rast ponude eruopskih bankovnih dionica, voditi izravno u njihov bankrot!
    Hrvatska je u to vrijeme „vozila“ u članstvo EU u „petoj brzini“, za koju su se SVI složili i SDP i HDZ i sve ostale stranke, OSIM HSP!!! Suština „pete brzine“ bilo je guranje pod sag SVIH financijskih malverzacija unutar Hrvatske i pokriće kroz kredite iz inozemstva! Zbog poznate valutne klauzule prema Euru, krediti su uzimani kod inozemnih komercijalnih banaka! Dakle, cijelokupni financijski svjetski sutav se URUŠAVAO brzinom svjetlosti i bilo je jasno da će Hrvatska vrlo brzo biti u financijskom KOLAPSU. Samo jednoj osobi to nije bilo jasno i to je bio ondašnji ministar Ivan Šuker! Doista, blasfemično je Šuker uvjeravao hrvatsku javnost kako ova kriza u svijetu “nema veze“ sa Hrvatskom! Bilo je to jednako blasfemično  kao i kada je Izetbegović uvjeravao javnost BIH, kako rata u BiH neće biti!

    Dodatni krediti se nisu mogli odobravati nikomu, pa ni Hrvatskoj. Banke je trebalo spasiti i u SAD i u EU, zato je iznađeno riješenje u „bailout“ programu u SAD! Taj je program bio „privremena dokapitalizacija“ banaka, ali i svih drugih sudionika u gospodarstvu, kako bi preživjeli i očuvali funkcioniranje gospodrastva i zaposlenost kakvu takvu! MILIJUNI su izgubili kuće, čitavi GRADOVI su ostajali bez vlasnika i stanara diljem SAD po sili zakona, jer nisu plaćali svoje kreditne otplate! Iskapčana je struja, voda, kanalizacijski sustav, jer baš NITKO to nije koristio više. NIJE BILO LJUDI u kućama i zgradama. Detroit kao grad doista NE postoji, već sam RUŠEVNE zgrade! DOSLOVCE Amerikanci su živjeli pod ŠATORIMA! O tomu hrvatska javnosta JAKO MALO zna!
    U Europi je nastupila PANIKA! Države kao Italija, Španjolska, Portugal, Grčka, Irska, Island, našle su se pred BANKROTOM! Trebali su hitno kredite, ali nije bilo banaka koje bi im odobrile, jer su ostale bez novca! Trebala je i Hrvatska kredite i ona je otišla u suštini u BANKROT! Ekonomska aktivnost Hrvatske jednostavno je STALA! U takvom stanju stvari, pojavlju se „MUDRACI“ koji bi uvodili Euro! Euro kao relativno mlada valuta, našao se pred PROPAŠĆU, jer je općenito EU utemeljena na EKONOMSKO-FINANCIJSKOJ koristi, a sada se pojavila ŠTETA! Ono što je EU držalo na okupu, KORIST, nestalo je i pojavilo se ono što je dovodi u rasap, ŠTETA!
    Njemačka je željela izbaciti i Grčku i Španjolsku i Portugal iz monetarne unije EU! No, EU je bila „narcisoidno samodopadljiva“, pa tu opciju nisu predvidjeli u nikakvom institucionalnom obliku! Zbog toga je Island povukao svoju zamolbu za članstvo u EU, jer su skužili da će lakše izići iz krize sami, nego sa EU i Eurom! Samo je „naša“ ministrica Pusić LUPETALA kako je za Grčku najbolje ostanak u EU! Dr. Tuđman je jednom prigodom rekao „blago budali kad ništa ne razumije“!
    Grčka je željela sam izići iz monetare unije EU, ali nije mogla, jer nije predviđen sustav za to!
    Oživljavanje gospodarstva u SAD započelo je sa obranjem kamatne stope i omogućavanjem preobrazbe njihova gospodarstva sa „ratnog“ na mironodopsko, a za to trebaju novci. Agregatna nacionala potražnja u SAD je bila MIZERNA, te su jeftini krediti korišteni za oživljavanje potražnje, a „bailout“ za oživljavanje agregatne ponude!
    Takav program sam PROPAGIRAO i ja u Hrvatskoj u ime moje stranke HSP! Kako bi spasili postojeće korporacije i očuvali poslove i zaposlenost. No, Rohatinski nije imao BLAGE VEZE što mu je činiti, a ministri Šuker, Linić i Lalovac bili su financijski KLAUNI! Hrvatska je mogla primjeniti taj metod, jer je imala i ima još uvijek Kunu kao svoju nacionalnu valutu! Niti jedna druga država u EU sa Eurom to NE može!
    EU se odlučila na financijsko iscrpljivanje valutnih pričuva država iz EU, koje nisu imale Euro kroz kreditiranje vezivanjem za tečaj Franka, jer je EU morala bjesomučno tiskati Eure, kako bi spasila vlastite banke i korporacije.

    Stoga svaki priljev novca u NJIHOV bankovni sustav izvan „tiskare novca“ bio je dobro došao za njih! Zato su to podržale vlade i države tih banaka i zato danas prijete Hrvatskoj tužbama! Bohaček kao njihov opunomoćenik je NAJGLASNIJI, a istu ulogu ima i sadašnji guverner Vujčić, istu je imao i Rohatinski!

    Ja sam predložio u ime HSP-a konverziju kredita sa tečaja Franka na tečaj Eura, zato da barem koliko toliko SPRIJEČIM financijski kolaps Lijepe Naše i OGROMNI rast nezaposlenosti! Dugo se premijer predomišljao i konačno prihvatio HSP-ov prijedlog! IZDAJNICI su odmah skočili, Bohaček i Vujičić protiv odluke premijera!

    HSP je samnom kao finacijskim stručnjakom stranke, odigrao NAJPOZITIVNIJU ULOGU u Hrvatskoj pred ugorzom sveopće financijskog bankrota Hrvatske! Na žalost, DOBRE stranke i DOBRI ljudi uvijek su NAJMANJE nazočni u hrvatskim glasilima, bilo tiskanim ili elektroničkim. Pojavljivali su se „stručanjaci“ i tzv. „lijevi“ i tzv. „desni“ i doista LUPETALI na TV postajama!

    Stoga HRVATICE i HRVATI imajte POVJERENJE u VAŠ HSP, mi smo doista JEDINA STRANKA koja je u vrijeme najtežih financijskih problema Hrvatske od njezine suverenosti, imali ZNANJA za izlazak iz krize!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP: Za očuvanje hrvatskog sela nužna je reforma poticaja


    krava2

    Hrvatska stranka prava  kroz svoje političko djelovanje uvijek se zalagala za pošteniju i pravedniju raspodjelu poticaja na koje hrvatski seljaci imaju pravo. Budući se poljoprivredna politika u Hrvatskoj vodi tako da od poticaja najveću korist imaju veliki proizvođači, dok mali imaju velike probleme da ostvare pripadajuće poticaje  nužno je  redefinirati politiku poticaja.

    Povjerenstvo za poljoprivredu HSP-a je na svojoj redovitoj sjednici u kolovozu razmatralo sustav poticaja u određenim segmentima, razmatralo praktična iskustva malih proizvođača s terena, a iz rasprave izrodilo se nekoliko prijedloga.

    Hrvatska stranka prava nije za ukidanje poticaja, čak bi ih u određenim granama poljoprivrede povećali.  Kao primjer ističemo potrebu povećanja poticaja za uzgoj domaćeg simetalca i uzgoj stočne hrane koju ne proizvodimo u dovoljnim količinama za vlastite potrebe.

    Glavni prijedlog je da se poticaj isplaćuje po količini proizvedenog uroda, a ne kao do sada po hektaru zasijane površine. Što više proizvedeš više novaca dobiješ. Time bi se stalo na kraj “lažnim seljacima” i ljudima koji iskorištavaju poticaje na razne načine. A povećala bi se proizvodnja.

    Time bi se izbjegle anegdotalne situacije kada je jedan veliki proizvođač na njivi od 10 hektara posijao samo 4 reda kukuruza uz vanjski rub parcele i za to dobio poticaje na ukupnu površinu i to još za ekološku proizvodnju za koju su poticaji  25 % veći.

    Drugi predlog je poticaj na tovljene bikove. Trenutno je na snazi pravilo koje omogućava samo velikim proizvođačima koji tove bikove da koriste taj poticaj.
    Hrvatska stranka predlaže da i mali proizvođaci imaju pravo na taj poticaj pa makar proizveli jednog bika na godinu.
    Izostankom ovog poticaja mali proizvođači propadaju, a ministarstvo poljoprivrede poticaje isplaćuje smo velikim proizvođačima, a ovaj tradicionalni oblik proizvodnje se polako gasi na hrvatskom selu. A upravo ti mali proizvođači su glavna karika na očuvanju pasmine domaćeg simentalca, jer veliki proizvođači uglavnom uvoze telad iz zemalja EU i na njih dobivaju poticaje.

    Dakle ministarstvo poljoprivrede mora redefinirati sustav poticaja u ovom segmentu i dati šansu malim proizvođačima na hrvatskom selu da rade i da prežive.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Povjerenstvo za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić,

  • SLOM HRVATSKOG GOSPODARSTVA.


    Predsjednik povjerenstva za gospodarstvo HSP-a i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr Tihomir Janjiček, komentira gospodarske teme u Hrvatskoj.
    SONY DSCTri godine su se navršile od dolaska „kukuriku“ vlade na vlast. U manje od te tri godine, dogodio se POTPUNI slom Hrvatskog gospodarstva. Točnije slom se dogodio još u prve dvije godine, a ove godine se samo potvrđivao slom i ništa drugo. Povodom toga održavaju se po hrvatskim TV postajama različite emisije sa „prigodnim“ gostima, koji bi trebali dati odgovor zašto se dogodio gospodarski slom Hrvatske.
    Gosti kao i uvijek sve sami političari i baš niti jednog ekonomiste nema! Na žalost, unatoč želji svih urednika tih TV emisija odgovor Hrvatima zašto se slomilo hrvatsko gospodarstvo nije dat! Mogli su se čuti različiti ministri, a dakako najvažniji među njima je gospodin Grčić, kao ministar gospodarstva. On tvrdi kako je „zadovoljan“ sa rezultatima sadašnje hrvatske vlade i pri tomu to podupire podacima o navodnom rastu izvoza i industrijske proizvodnje. No, ostaje doista pravo pitanje i dalje NE odgovoreno, što je krivo učinila vlada i dovela do potpunog sloma hrvatskog gospodarstva? Temeljem dosadašnjih izjava i premijera i ministara da se dokučiti kako nitko od njih doista NE zna što su krivo učinili i zbog čega je hrvatsko gospodarstvo doživjelo slom.
    Vlada premijera Milanovića nije imala program, unatoč poznatom „planu 21“. Naime, ozbiljan gospodarski program mora imati neki strateški cilj, kao na primjer rast BDP, ili rast zaposlenosti, ili rast izvoza, ili smanjenje deficita u proračunu, ili smanjenje deficita u bilanci plaćanja, ili stabilan tečaj Kune i slično. Svi ovi pobrojani ciljevi doista NE mogu biti ostvareni istodobno, jer su pojedinačno neki od njih u potpunoj opreci sa nekim drugim ciljevima. Dakle, ozbiljan gospodarski program morao bi uzeti u obzir sve ove ciljeve i njihove međusobne opreke, ali utvrditi jedan središnji i možda dva sporedna i tako učiniti gospodarski program. Izbor cilja treba biti optimalno riješenje, gdje će postignuti UKUPNI dobitci za gospodarstvo biti veći od gubitaka, koji se mogu dogoditi u nekim oblastima gospodarstva. No, vlada to jednostavno NIJE učinila.
    Ne stručnost premijera i vlade ogledala se u tomu što je praktično svaki ministar sređivao stanje u djelokrugu svog ministarstva po osobnoj prosudbi i gotovo! Pri tomu je sve bilo NAJVEĆIM dijelom usredotočeno na „stabilan“ tečaj Kune i uravnoteženje državnog proračuna! Odmah na početku mora biti jasno, kada se uravnotežava državni proračun to uvijek dovodi do RASTA nezaposlenosti i pada BDP! Isto tako, SVAKO održavanje „stabilnog“ tečaja nacionalne valute u uvijetima visokog godišnjeg deficita u vanjskoj trgovini, UVIJEK vodi RASTU VANJSKE ZADUŽENOSTI! Te postavke se mogu naći i u najlošijim eknomskim čitankama!
    Dakle, pošto vlada nije imala program, ona je prepustila ministru financija sređivanje dugovanja unutar gospodarstva. Stoga je bio donijet zakon o predstečajnoj nagodbi koji je trebao biti ključ riješenje masovne insolventosti gospodarskih subjekata, točnije ne sposobnost plaćanja financijskih obveza poduzeća. Zakon je u biti samo svodio računovodstveno stanje na stvarno stanje! Drugim riječima, vjerovnik bi otpisao najvećim dijelom dug dužnika i gotovo! Zakon je bio diletantski, jer se njime nije riješavalo pitanje vlasništva nakon otpisa duga. Naime, višegodišnji dužnik bi nastavio voditi poduzeće kao da se baš ništa nije dogodilo, što je potpuni apsurd. Zbog toga se niti menadžerske strukture u dužničkim poduzećima najvećim dijelom nisu niti mijenjale! Dakle, što bi se na duhovit način moglo objasniti, kako je zakon bio postavljen tako što bi se nogometnom klubu oprostili svi porazi i ostavio prvoj ligi, te bi nakon oprosta taj nogometni tim sa istim igračima, istim trenerom i istim stilom igre započeo pobjeđivati! Dakako ILUZIJA!
    Druga greška i to je najvažnija greška. Sve kada bi nakon oprosta dugova svi dužnici odlučili naprasno pošteno poslovati, problem i dužnika i vjerovnika je NEDOSTATAK NOVCA! Naime, kako vjerovnik može nastaviti poslovati, kada nema novca koji mu dužnik nije platio!? Kako dužnik može nastaviti poslovati, kad niti on nema novca! Dakle, kada je Zakon o predstečajnoj nagodbi primjenjen, onda su jednostavno samo brojna poduzeća suočena sa stvarnošu gubitka. Manjim dijelom neka su se izvukla, a većim dijelom su jednostavno otišla u bankrot. Naravno, mala poduzeća i srednja poduzeća su stradala. Zato je nastupio sveopći rast nezaposlenosti. Službeno nezaposlenost je smanjena u zadnje tri godine, ali je i broj zaposlenih smanjen! Kako je to mogućno? Jednostavno, veliki broj ljudi se za trajno iselio iz Hrvatske, a trend PADA broja zaposlenih osoba se NASTAVIO!
    Kao krivca vlada je našla „investitore“, koji joj eto nisu „pomogli“ i naprasno počeli investirati kako bi „pomogli“ vladi!? Investitori NIKAD ne uvećavaju investicije u zemljama u kojima RECESIJA traje NEPREKIDNO! Nitko neće investirati u proizvodnju robe koja bi po dovršetku proizvodnje trebala biti prodavana na tržištu na kojem nacionalna tražnja pada iz dana u dan!
    Dakle, rast investiranja zahtjeva jačanje nacionalne tražnje i uvećanje novčanog priljeva u gospodarstvo! Čitava EU, SAD, Canada, Britanija, sve te zemlje su izvršile dokapitalizaciju velikih tvrtki (dionička društva) otkupom njihovih dionica iz NOVE naklade, po nominalnoj cijeni. Elektronički su im doznačeni novčani iznosi, korporacije su time postale „mješovita društva“, dakle suvlasništvo države i privatne osobe. Takve tvrtke bi imale obvezu u roku od 3 do 5 godina, nakon stabiliziranja otkupiti od države vlastite dionice i time vratiti uloženi novac. „Investicijska klima“ je na taj način izmjenjena i investitori su stekli „povjerenje“, jer je nacionalna tražnja ojačana, a tvrtke postale solventne! To je taj poznati „bailout“!
    Naravno, ostaje još samo jedno pitanje, a to je zašto i Hrvatska tako nešto ne učini? Jednostavno, jer Hrvatska vodi politiku FIKSNOG tečaja Kune! Svako odobravanje kredita ili „bailout“ program, zahtjevao bi od Hrvatske polaganje Eurske protuvrijednosti u bankovni sustav. Eure Hrvatska može kupiti na novčarskom tržištu samo uz visoku kamatnu stopu jer je Hrvatska ne sigurni dužnik! Euri za Hrvatsku su po visokoj kamatnoj stopi, zato su i kunski krediti u Hrvatskoj po NAJVIŠOJ kamatoj stopi u Europi!
    Dakle, što će se dogoditi u zadnjoj godini mandata sa hrvatskim gospodarstvom. Jednostavno, NIŠTA! Nastavit će tonuti i cijela država će skupa sa gospodarstvom u bankrot. Ne treba biti iznenađen ako se bankrot države i gospodarstva dogodi i prije redovitih izbora!

  • ZAŠTO SE HRVATSKA NE MIČE SA DNA?


    Predsjednik  povjerenstva HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.SONY DSCJoš jednom u javnosti doznali smo za KATASTROFALNE inozemne procjene o hrvatskom gospodarstvu, a koje na svojoj koži osjećaju svi hrvatski državljani.
    The Economist Hrvatsku svrstava među 10 NAJGORIH država SVIJETA s gospodarskog stajališta! Industrijska proizvodnja bilježi najveći pad među zemljama EU! Nezaposlenost i dalje buja, sada se više ni ne obznanju podaci od veljače, kako nacija ne bi bila posve konsternirana! Postotak kojim se „maše“ od 20% SIGURNO nije „SAMO“ 20%! Masovni BIJEG iz Domovine BILO GDJE, samo iznaći namještenje najbolje govori o „ISTINITOSTI“ postotka nezaposlenih osoba!

    Vanjski dug nam je KATASTROFALNO VISOK, preko 65 miljardi eura! Istodobno doista zvuči SMIJEŠNO kako će nam gospodarski pad biti TEK 0.4%, kako procijenjuje MMF! Osobna potrošnja je na najmizernijoj mogućnoj razini. Ekonomist Robert Ward kaže, kreditna aktivnost je praktično „mrtva“! Što više, ističe se i PRESPORI i PREMALI rast osobnih primanja zaposlenih, dakle onih koji su još SREĆOM nekako zaposleni!
    Normalno je postaviti prvo pitanje, pa što kaže Vlada i njeni ministri na sve to?

    Ministru Vrdoljaku je utjeha ta što je Hrvatska „najbolja“ među 10 NAJGORIH na SVIJETU! Ministar Maras „POKREĆE“ malo poduzetnštvo BEZ NOVCA i govori o doista NE VIĐENIM, ali „VELIKIM USPJESIMA“! Ministar Grčić, nedavno nam je „objasnio“ kako su KATSTROFALNI podatci o gospodarstvu u stvari „DOBRI“! Ministar Linić se „HVALI“ kako bi bez njegovog „inovativnog“ zakona o oprostu dugova, ne likvidnost gospodarstva bila preko 10 miljardi eura! Guverner HNB je pak sve izvjestio o katastrofalnom stanju u gospodarstvu, a onda si namjestio plaću na razini zastupnika u EU parlamentu!
    Kad je već spomenut EU parlament, spominje su u ekonomskim izvješćima o Hrvatskoj, kako nam člnastvo u EU nije donijelo NIKAKVU korist! Nikakvog pozitivnog pomaka od članstva EU nije bilo do sada. Profesor dr. Lovrinčević spomenuo je „reforme“, riječ koju su svi Hrvati već beskonačno mnogo puta čuli, ali za koju se obično NIŠTA dalje ne vezuje! Točno je „reforme“ ili možda ipak bolje rečeno HRVATSKIM JEZIKOM „preobrazbe“ su potrebne. No, što se pod tim misli evo i odgovora.
    Ne može se pokrenuti gospodarstvo sa ULOGOM od NIŠTICE! Kako je spomenuto, kreditna aktivnost je posve zamrznuta! Normalno, jer baš SVAKA KUNA kredita MORA imati eursko pokriće, što obvezuje valutna klauzula! Eura više nema u Hrvatskoj, a iz vana još manje! Zbog toga je uloga guvernera HNB i svedena samo na VISOKU PLAĆU i dodatnog kuhara, a korist NIKAKVA!
    Na žalost cjelokupnoj vladi još uvijek nije došlo do razuma, da je cijela EU napravila u zadnjih par godina MULTIEKSPANZIJU NAKLADE Eura, kako bi koliko toliko sačuvala od potpunog kolapsa gospodarstvo i financije EU! Hrvatska sa druge strane po tom pitanju ne čini NIŠTA! Ne shvaća ministiar da se NE MOŽE OPROSTOM dugova pokrenuti gospodarstvo, kako je zamišljao Linić i ostali članovi vlade! Kada je dužniku oprošteno vraćanje nečeg čega uopće nema, jednostavo i vjerovnik i dužnik ostali su na NIŠTICI! Vjerovnik ne može održati poslovnu aktivnost na razini prije dužnikovog ne plaćanja duga, jer jednostavno vjerovnik NEMA NOVCA!
    Ima, ali tek 20% do 30% od ukupnog duga koliko mu obično ostaje poslje nagodbe! Zbog toga brojne tvrtke odlaze u stečaj ili masovno sužavaju obujam poslovnih aktivnosti i odpuštaju zaposlenike sukladno stvarnim potrebama poslovne aktivnosti. Dakle, DOKINUĆE VALUTNE KLAUZULE jeste NASUŠNA POTREBA ZA POKRETANJE GOSPODARSTVA! Tek tada, veće kreditiranje neće biti sputano „eurskom podlogom“ za kredite, kad eure i onako više nemamo! Najbolji dokaz tomu je upravo novi kreditni aranžman Linića od preko miljarde eura za isplatu ne isplaćenog duga! Kreditna politika koja će biti prije svega usredotočena na financiranje DOMAĆE industrijske proizvodnje i malog poduzetništva PRIJEKA JE POTREBA! Samo to može zaustaviti STRMOGLAVI PAD GOSPODARSTVA!
    No, nisu dovoljni SAMO krediti! Potrebne su i promjene u funkcioniranju pravosuđa! Ministar Orsat Miljenić nije baš NIŠTA poduzeo kako se DUŽNIČKA kriza u gospodarstvu ne bi ponovila! Ništa nije učinjeno, kako bi vjerovnici bili ZAŠTIĆENI! Pravosuđe vjerovnicima nije ni onda ni sada dalo zaštitu i sigurnost u poslovanju!
    Ministarstvo financija usredotočeno je na naplatu poreza sitnih gospodarskih čimbenika, kao što su prodavci po tržnicama, dok s druge strane dopušta i dalje MAFIJAŠENJE nekog Mamića i ostale mafijaške bagre! Puno je važnije Liniću naplatiti porez barba Anti za dvije prodane orade, nego što im Mamić izigrava cijeli pravosudni i porezni sustav lihvarskim doživotnim ugovorima Dinamovih nogometaša s njihovim ćaćama! A taj jadni ćaća više ni ne razlikuje vaterpolo od skijanja! No, za razliku od barba Ante, cijene nogometaša su ASTRONOMSKE, ali nije to briga ni Linića, ni Miljenića, ni Ostojića!
    Nije ih zanimalo niti poslovanje bilo koje županije, sve dok se nije pojavila jedna Gospođa Jovev i otkrila sav KRIMINAL u Sisačko – moslavačkoj županiji, koja se u gospodarskom smislu nalazi na dnu dna! Puno je tim ministrima bilo važnije trošiti novce na skupocjene aute ili na mobitele i još bolje, na postavljanje ćiriličnih ploča! Nije im bilo važno ni što je gradonačelnik grada sa „problemom“ ćiriličnih ploča, pljačkao i dječje vrtiće! Prisezao mu je premijer na vjernost i pozivao na poštenje tog gradonačelnika, a u koje više nije vjerovala ni njegova vlastita obitelj! Dok su zbijali viceve o tomu kako prošla vlada ima dva odjela, jedan u Banskim Dvorima i drugi u Remetincu, sadašnja vlada otišla je i korak „dalje“. Županijama i gradovima upravljat će Župani i Gradonačelnici DOSLOVCE iz Remetinca!

    HBOR je postao hrvatska banka za održavanje rastrošnih! Uostalo, kako bi HABOR i mogao imati novca, kad ono što se ima daje nekom smutljivom Šegonu, a sa druge strane HNB uopće ne kontrolira poslovanje HABOR-a, već vodi računa o kuharu i plaći za guvernera!
    Hrvatska i dalje besplatno školuje kadrove koji joj nikad neće trebati, a njihova naobrazba je vrlo tanka i u konačnici i ne bitna! Svi će ti mladi i onako otići u inozemstvo, ali neće oni niti biti zaposleni sa diplomama koje su donijeli, već na poslovima koji se nađu na tržištu radne snage! Ministru naobrazbe to uopće nije važno, najvažnija je prvodobna homoseksualizacija mladeži! Na takve stvari Hrvatska država troši novac!
    NITKO od hrvatskih ministara neće se sjetiti POJEDNOSTAVITI proces otvaranja i obične praonice rublja, o čemu se moglo pročitati u tisku, a koja će stvoriti kakav takav novi prihod i zaposliti bar par nezaposlenih osoba!
    Dakle, predstoji pred Hrvatskom veliko „PRANJE“ za cijelu državu i naciju! Ova vlada nije baš NIŠTA KORISNO učinila, a prošla je propustila čak dva mandata za tako što! Ostaje da to izvede netko treći, SAVEZ ZA HRVATSKU!

    Dr Tihomir Janjiček

     

  • Priopćenje HSP B. Manastir o gospodarskom stanju u Baranji!


    Povodom ovrha koje su najavljene i u tijeku od strane Ministarstva Financija Porezne uprave, a koje se šalju obrtnicima i fizičkim osobama za dug preko 3000,00 kn, smatramo da su ljudi u područjima pod posebnom državnom skrbi direktno egzistencijalno ugroženi, mali obiteljski obrti, OPG-ovi, mali poduzetnici u kojima su zaposlene cijele obitelji i od kojih svi žive svaka dobit tih tvrtki je jedini dohodak tim ljudima a time i egzistencija.

                    Dug je sigurno kod svih evidentan i prisutan ali ne zbog nemara njih samih nego većim dijelom zbog ne mogućnosti naplate svojih potraživanja, nekih čak i od same države koja sama kasni sa plaćanjima i djelom je pokretač nelikvidnosti,djelom od velikih koji uporno izbjegavaju plaćanja. Baranja je kako i rekosmo područje posebne državne skrbi te smo vjerovanja da bih se trebalo ipak paziti i imati osjećaj prema području koje je bilo zahvaćeno Srbo-četničkom agresijom i uništavanjem gospodarstva za vrijeme rata 91-96,a koje se od tada do danas nije oporavilo.

                    Mi dakako ne opravdavamo dugovanja to bih bilo ne ozbiljno no pokušavamo ovim putem ukazati na probleme sa kojima se obrtnik i mali poduzetnik susreće prilikom svoga rada u Baranji,od povratka 1997.godine pa do 2013.godine,mi nikako da počnemo funkcionirati kao u ostalim krajevima Hrvatske koji nisu osjetili ratna razaranja a samim time nismo u ravnopravnom položaju osim sada kada se svima šalju Ovrhe zbog dugovanja.

                    Naglašavamo da zbog i ovako loše gospodarske situacije ljudi su pred bankrotom a još ovakav potez porezne može samo pridonjeti još goroj situaciji i tada jedini način naplate duga je javna dražba imovine što u konačnici dovodi da postajemo stranci u svojemu,prodati ćemo djedovinu za male novce.

                    O tome da ukoliko se ljudi i tvrtke blokiraju ostaju bez sredstava za život pa se pitamo s čime će plaćati režije,komunalije,kako zraniti djecu i slati ih u školu? Primjerice Obrtnik ne može imati zaštićen račun,Obrtnik nema nikakva prava na Zavodu za Zapošljavanje i mnoge slične usudili bih se reći nebuloze.Ovakvom politikom i odnosom Vlade prema područjima posebne državne skrbi i poduzetnika na našim područjima a koja su na svojim leđima pridonjeli poprilično u stvaranju naše države, realno nemamo nikakve šanse za napredak i možebitno dovlačenje neophodnih investicija.

                    Seljaka, pokretača gospodarstva su nedavno po medijima pokazali kao bandita i pobunjenika a ljudi se zapravo bore za egzistenciju,duguje im se ugovoreni iznosi a sa druge strane se traži poštivanje vremena plaćanja,malo nelogički.

                    Sve se vodi na zaključak da ljudi nemaju za potrošnju,a to nam treba biti put oporavka, također trpi uslužna djelatnost,koja ne može ubrati novaca koliko je potrebno za opstanak na tržištu,samim time nema se za režije i komunalije u konačnici za egzistenciju.

    Nakon toga svi oni povlače i sve ostale koji nešto rade i pokušavaju privređivati i što je konačnica ? Bojimo se da je zbog nebrige Vlade neminovno raseljavanje ljudi, promjena gemografske strukture a samim time onda i neki drugi problemi koji se nameću sami po sebi.

                                   Zbog svega navedenoga pozivamo Vladu RH da preupita svoje postupke i da izuzme od Ovrha područja   od posebne državne skrbi te donese odluku kojom će se ljudima omogućiti otplata duga na rate ili čak i otpis kako je to nekima isto omogućeno.

    Područje smo koje je puno dalo za ovu državu sada je vrijeme da i država da nama, za normalan život, za egzistenciju i za bolje sutra svima nama.

    Danijel Taslidžić