• dr Tihomir Janjiček: Uvođenje eura bio bi katastrofalan promašaj!


    Hrvatska novčarska politika nekako je izmakla pozornosti hrvatske javnosti nakon pokušaja hrvatskih vlasti da uvjere hrvatsku javnost u neophodnost uvođenja eura u platni sustav Hrvatske umjesto hrvatske kune. Raspoloženje nacije ne ide u korist uvođenja eura unatoč silnoj želji premijera Plenkovića i guvernera Vujčića. Što je doista interes premijera za uvođenjem eura u nacionalni platni sustav Hrvatske jeste pitanje za milijun kuna.
    Kada je u pitanju guverner Vujčić njegov interes jednostavan, guverneru je tjeskobno voditi HNB i kao običnu mijenjačnicu, pa je najbolje od HNB učiniti defektnu filijalu ECB-a (ECB – Europska Središnja Banka) i tako svaku odgovornost skinuti sa sebe.
    Međutim, problemi uvođenja eura u hrvatski platni promet nailaze na puno teže probleme nego što to mogu predvidjeti i premijer Plenković i guverner Vujčić. Naime, euro je sve manje stabilan kao valuta i sve više i više ima problema sa vođenjem novčarske politike u EU. Radi se o tomu što MMF kani uvesti tzv. „fond za crne dane“. Naime, svaka država članica EU mora uplaćivati novčani iznos od 0.35% nacionalnog BDP-a u vrijeme kada se ostvariva suficit u državnom proračunu. Tako izdvojeni novčani iznos bi se koristio u vrijeme proračunskog deficita.

    U suvremenoj ekonomskoj znanosti, a posebice dio vezan za vođenje novčarske politike, takav pristup se naziva „aktivna novčarska politika“. Jednostavnim riječima rečeno, svaka država bi u vrijeme proračunske ravnoteže i u vrijeme nepredviđenih proračunskih novčanih viškova te novčane iznose praktično štedjela, a koristila bi ih isto tako u vrijeme nepredviđenih proračunskih manjkova. SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland, Japan i neke ine države u svijetu takvu politku već odavno imaju, a EU je tek na začetku. Problematika svega toga je što bi se spomenuti novčani iznosi držali na računima u ECB i o njihovom korištenju bi odlučivala ECB. Ova financijska obveza bi se odnosila na sve države članice, a ne samo na one koje su već uvele euro u nacionalni sustav platnog prometa.

    Unatoč tomu što Hrvatska nije financijski stabilna i jaka država, država Hrvatska je u prošloj godini ostvarila proračunski višak. Istina, ovaj puta je država samostalno odlučila kako će potrošiti proračunski višak novca, ali u skoroj budućnosti tako nešto neće moći. Osim toga, imati će financijsku obvezu uplate 0.35% nacionalnog BDP u svrhu financijske stabilnosti proračuna. Posebice će to biti problem ako Hrvatska prihvati euro kao nacionalnu valutu. Na žalost o tomu ne razmišljaju niti premijer Plenković, a još manje guverner Vujčić.

    Sa druge strane, opstojnost eura kao jedinstvenog novca za većinu članica EU i dalje iskazuje sve veće i veće probleme, nevezano za to je su li u pitanju države koje su uvele euro u svoj sustav ili ne. Sve one države članice EU koje još nisu uvele euro u svoj nacionalni platni sustav, imaju poput Hrvatske valutnu klauzulu i visoki stupanj „eurizacije“ nacionalnog gospodarstva.

    Naime, novčarska politika ECB iskazuje nekoliko slabosti. Države poput Njemačke, Danske, Nizozemske, Belgije, Luksemburga i Austrije, kroz čitavu povijest iskazuju relativno visoku razinu financijske discipline. Nisu iskazivali visoke stope inflacije, ali isto tako niti znakovite iznose proračunskih deficita. Na drugoj su strani južne europske države, poput Španjolske, Portugala, Italije posebice, te Grčke i naravno naša Hrvatska.

    Sve te spomenute države s juga Europe imaju znatno nižu financijsku disciplinu, znatno češće i više iznose deficita u proračunima, ali i u bilancama plaćanja prema inozemstvu. Tako se došlo do proturječnog stanja, gdje je za Njemačku i spomenute iz njezina okružja draže da je tečaj eura preslab, dok je državama sa juga Europe tečaj eura prejak! Zasigurno je tečaj eura prejak za države sa juga EU, jer većina ih iskazuje deficit u vanjskoj trgovini sa ostalim članicama EU i to rastući deficit. Naravno, suficit ostvaruje skupina država koja euro i njegov tečaj drže preslabim.

    Upravo u tu svrhu EU je provodila program QE koji je trebao pomoći rješavanju strukturnih problema gospodarstava bivših komunističkih država kako im euro kao valuta ne bi bio prejak. Program se provodio po načelu otkupa obveznica ECB od središnjih nacionalnih banaka država članica EU i time te države dobivaju novčani priliv u svoj bankarski sektor. Sa uvećanjem novčane mase u svakoj od država članica EU, došlo bi do rasta ponude novca, posljedično tomu i do pada kamatne stope kao cijene novca na tržištu.
    U tome se nije uspjelo, jer je praktično sav taj novac potrošen na plaćanje humanitarne pomoći u prihvatu tzv. „izbjeglica“ iz Azije. U rujnu ove godine QE program završava svoju provedbu, točnije priliva novca u bankarske sektore država članica EU više neće biti. Novac će poskupjeti na tržištu, što će se iskazivati rastom kamatne stope. Problem pred kojim se nalazi čitava EU je jačanje financijske insolvetnosti država članica EU, drugim riječima neke od njih suočit će se sa mogućnošću bankrota poput Grčke.
    Posljedično tomu i Hrvatska će imati slični problem, jer će sadašnja pozitivna kretanja u hrvatskom gospodarstvu biti „istopljena“. Naime, pošto Hrvatska ima nepromjenljivi tečaj prema euru u omjeru 1€= 7,5 Kn, sadašnje povećanje novčane mase eura u EU, čini Hrvatski izvoz jefinijim i priskrbljuje snažni rast prihoda u sektoru turizma. Stoga će pozitivna kretanja u hrvatskom gospodarstvu početi opet nestajati od rujna ove godine.
    Propadanje eura teško je običnom čovjeku nekad uočiti, jer praktično sve valute u svijetu podjednako tonu, neke brže neke sporije. Kada govorim o inim valutama u svijetu onda se to poglavito odnosi na američki dolar, kanadski dolar, japanski jen i britansku funtu. Te četiri spomenute valute takođe gube na vrijednosti zbog proračunskih deficita njihovih država i rasta zaduženosti država kod pripadajuće nacionalne središnje banke. Ipak kao primjer može se pogledati tečaj kune prema kanadskom dolaru, gdje je prije godinu dana taj tečaj iznosio C$1=Kn 5,5, a danas taj tečaj iznosi C$1=Kn4,5! Naravno besmisleno je postaviti pitanje koje se nameće samo od sebe, je li doista moguće takvo jačanje hrvatskog gospodarstva u usporedbi sa kanadskim! Naravno, NIJE moguće! Isto tako nije došlo niti do jačanja gospodarstva EU prema kanadskom gospodarstvu.

    Kada je Hrvatska u pitanju  onda se jasno može očitovati i sva promašenost novčarske politike koju vodi guverner Vujčić. Naime, prije par tjedana guverner je izjavio kako HNB mora posezati za zaduženjem u inozemstvu, jer sa rastom hrvatskog izvoza jača potražnja za kunom i samim time jača pritisak na rast tečaja kune. Takvi postupci doista govore o njegovoj visoko razni nestručnosti. Zbog toga što svaka središnja nacionalna banka uvijek ima svoje novčarske pričuve. One su strukturirane gotovo uvijek tako što bi trećina ili četvrtina tih pričuva bila u inozemnoj valuti i dvije trećine ili tri četvrtine u nacionalnoj valuti.

    Stoga kada bi došlo do nenadanog jačanja tečaja nacionalne valute, tada bi HNB koristila svoje novčarske pričuve u nacionalnoj valuti tako što bi otkupljivala inozemnu valutu, jačala potražnju za inozemnom valutom i istodobno sa otkupom eura došlo bi do porasta ponude kune na valutnom tržištu.

    Na žalost Hrvatska ima guvernera koji jednostavno NE zna voditi novčarsku politiku i uvijek zadužuje HNB u inozemstvu, nevezano je li raste suficit ili deficit u bilanci plaćanja prema inozemstvu.

    Kada se sada sumiraju sve gore navedene činjenice onda je posve jasno, Hrvatsku državu i posebice HNB trebaju voditi oni koji to znaju! Na žalost oni nikad šansu dobiti neće, vodit će državu u propast, a izlaz uvijek tražiti u nečem inozemnom.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: Milanović je od guvernera Vujčića naručio dobre vijesti, nažalost dogodine očekujemo intervenciju MMF-a


    Hrvatska će se sa takvom novčarskom politikom opasno približiti stečaju, jer će doći do bržeg rasta uvoza od izvoza. Stoga trebamo očekivati intervenciju MMF u 2016 godini, ukoliko sve bude kako je od Vujčića najavljeno.

    janjiček
    Kad god se nešto izvanredno dogodi u hrvatskoj javnosti narod se uvijek zapita zašto se to dogodilo baš u tom trenutku. Stavljajući jasno do znanja da redoslijed ili trenutak nekog događnja izaziva sumnju o tek pukoj slučajnosti.

    Tako se evo dogodila i pojava u javnosti guvernera Vujčića. Već smo se navikli u mjesec dana prije izbora na iznenadna gospodarska poboljšanja u Hrvatskoj. Pred same izbore naprasno su u hrvatskom gospodarstvu počele „ruže cvasti“. Tako, kad god je SDP postao udaljeniji od dogovora sa „Mostom“ odmah se pozitivna vijest javi, a dočim se približi dogovoru sa „Mostom“ nekako ponestane pozitivnih vijesti. Guverner se u potpunost uklapa u to zbivanja.

    Glavna vijest od jučer je rast BDP u Hrvatskoj, a koji bi za ovu godinu trebao biti „ČAK“ 1,2%. Naravno, 2015 godina kalendarski još nije okončala, pa se ni ne može znati doista koliki će biti izračun stope rast BDP-a za ovu godinu. No, pobrinuo se za ovu „izvrsnu“ vijest, a tko drugi nego guverener Vujičić. Kako se „Domoljubna koalicija“ približila dogovoru sa „Mostom“, a fotelja za Milanovića i samim time i za Vujičića postala „klizavija“, evo odmah „super“ pozitivnih vijesti. Što više, poput djeda Božićnjaka pojavljuje se guverner i očekuje stopu rasta BDP-a od „čak“ 1,5% za ovu godinu.

    Istini za volju, niti jedna međunarodna institucija ne očekuje toliki rast BDP-a za Hrvatsku. Europsko povjerenstvo očekuje 1,1%, MMF 0,8%, EBRD 0,9%. Ekonomski insitut iz Zagreba rast od 0,5%. Kome treba vjerovati?

    Kao hrvatski čovjek i stručnjak uvijek ću vjerovati prvo hrvatskim institucijama, pa tek onda stranim. Posebice kada se radi o stručnim institucijama koje su obično relativno manje izložene političkom pritisku u Hrvatskoj. To se dakako ne odnosi na Državni zavod za statistiku, jer do sada, uvijek su se ponašali po principu „statistika naša dika, što poželiš to naslika“!

    No, hajdemo sada redom objasniti što se događa. Rast BDP koji se spominje vrlo je upitan, a sa druge strane, krajnje je beznačajan! Kako sam i ranije spominjao, rast BDP od 1% u bilo kojoj državi donosi udvostručenje iznosa BDP za 70 godina! Stoga govoriti o bilo kakvom gospodarskom oporavku Hrvatske, jednostavno je besmisleno.

    Usporedba stope rasta BDP i kamatne stope pruža sliku negativnih makrofinancijskih kretanja u Hrvatskoj. No, problem nije samo to što je stopa rasta BDP-a puno niža od kamatne stope, nego deficit državnog proračuna i dalje postoji.
    To znači glavnica duga je nastavila rasti. „Tragika“ hrvatske stvarnosti, što i kada bi imali uravnotežen državni proračun, udio otplate kredita s kojima je pokrivan deficit državnog proračuna je jako visok! Stoga bi razlika između stope rasta BDP-a i kamatne stope bila problem čak i kada bi državni proračun bio uravnotežen.

    Danas su američke federalne rezerve obznanile rast kamatne stope i nakon 8 godina ona iznosi 0,25%. Guverner danas nije znao objasniti kako će to „utjecati na međunarodna novčarska tržišta“! Dakle, to nije visoki iznos rasta kamatne stope, ali govori da se ekonomski oporavak u SAD događa! Posljedica toga rasta donijet će dvije stvari.

    Prva je daljnje jačanje tečaja američkog Dolara prema svim valutama svijeta, uključujući i Euro. Drugo, uvjeti zaduživanja biti će otežani, odnosno krediti će biti skuplji, jer je kamatna stopa u svojoj naravi cijena novca.
    Hrvatska kao visoko zadužena država imat će ozbiljnih poteškoća u pribavljanju inozemnih kredita za refinanciranje postojećih. Ovih 0,25% što sam spomenuo, na novačrskom tržištu svijeta donijet će rast kamatnih stopa od 1% do 2%! To znači da će Hrvatskoj biti dosta teže dobiti neki novi kredit, jer smo visoko zadužena država.

    Stoga posve jasno ostaje pitanje, kako to guverner Vujčić zamišlja imati „nisku kamatnu stopu“, ako će kamatna stopa svugdje u svijetu doživjeti rast? Podsjetit ću da je Hrvatska zbog primjene valutne klauzule prema tečaju Eura, obvezatna održavati tečaj Kune od €0,13 za 1 Kunu. U ovom slučaju možemo očekivati znatno višu stopu inflacije od one koju očekuje Vujčić, 0,9%. Svako olakšavanje uvjeta kreditiranja vodi rastu inflacije i posljedično tomu deprecijaciji tečaja nacionalne valute!

    Što više guverner Vujčić govori o „nastavku ekspanzivne monetarne politike“? Tu „ekspanzivnost“ monetarne politike provoditi će kroz kunsko kreditiranje poslovnih banaka od strane HNB-a! Prema riječima guvernera Vujčića „kamatna stopa HNB biće niža od tržišne“!? Istini za volju, ta se kamatna stopa stručno zove eskontna stopa, ali očito guverner tu lekciju nije još svladao.

    Kada se sada pogleda podrobnije, hrvatsko novčarsko tržište biti će izvan tijekova svjetskog novčarskog tržišta. Dok su svi u svijetu imali nisku kamatnu stopu, Hrvatska je imala visoku kamatnu stopu. Sad se upravo započeo događati rast kamatne stope u svijetu, a guverner Vujčić će voditi politiku niske kamatne stope u Hrvatskoj!

    Pri tomu ne treba smetnuti sa uma, guverner Vujčić nije spomenuo niti jednom riječju hoće li biti ikakve razlikovnosti uvjeta kreditiranja potrošnje i poslovnog kreditiranja? Očito to guvernera NE zanima!

    Sukladno svemu spomenutom, može se očekivati rast inflacije. Ukoliko se ostane na sadašnjoj valutnoj klauzuli, tada će kupovna moće hrvatske Kune padati na hrvatskom tržištu, a jačati na vanjskom tržištu. Inozemni kredit za Hrvatsku u takvim uvjetima biti će jednostavno nešto ne dostižno.

    Hrvatska će se sa takvom novčarskom politikom opasno približiti stečaju, jer će doći do bržeg rasta uvoza od izvoza. Stoga trebamo očekivati intervenciju MMF u 2016 godini, ukoliko sve bude kako je od Vujčića najavljeno.

    Dr. Tihomir Janjiček