• dr Tihomir Janjiček: Uvođenje eura bio bi katastrofalan promašaj!


    Hrvatska novčarska politika nekako je izmakla pozornosti hrvatske javnosti nakon pokušaja hrvatskih vlasti da uvjere hrvatsku javnost u neophodnost uvođenja eura u platni sustav Hrvatske umjesto hrvatske kune. Raspoloženje nacije ne ide u korist uvođenja eura unatoč silnoj želji premijera Plenkovića i guvernera Vujčića. Što je doista interes premijera za uvođenjem eura u nacionalni platni sustav Hrvatske jeste pitanje za milijun kuna.
    Kada je u pitanju guverner Vujčić njegov interes jednostavan, guverneru je tjeskobno voditi HNB i kao običnu mijenjačnicu, pa je najbolje od HNB učiniti defektnu filijalu ECB-a (ECB – Europska Središnja Banka) i tako svaku odgovornost skinuti sa sebe.
    Međutim, problemi uvođenja eura u hrvatski platni promet nailaze na puno teže probleme nego što to mogu predvidjeti i premijer Plenković i guverner Vujčić. Naime, euro je sve manje stabilan kao valuta i sve više i više ima problema sa vođenjem novčarske politike u EU. Radi se o tomu što MMF kani uvesti tzv. „fond za crne dane“. Naime, svaka država članica EU mora uplaćivati novčani iznos od 0.35% nacionalnog BDP-a u vrijeme kada se ostvariva suficit u državnom proračunu. Tako izdvojeni novčani iznos bi se koristio u vrijeme proračunskog deficita.

    U suvremenoj ekonomskoj znanosti, a posebice dio vezan za vođenje novčarske politike, takav pristup se naziva „aktivna novčarska politika“. Jednostavnim riječima rečeno, svaka država bi u vrijeme proračunske ravnoteže i u vrijeme nepredviđenih proračunskih novčanih viškova te novčane iznose praktično štedjela, a koristila bi ih isto tako u vrijeme nepredviđenih proračunskih manjkova. SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland, Japan i neke ine države u svijetu takvu politku već odavno imaju, a EU je tek na začetku. Problematika svega toga je što bi se spomenuti novčani iznosi držali na računima u ECB i o njihovom korištenju bi odlučivala ECB. Ova financijska obveza bi se odnosila na sve države članice, a ne samo na one koje su već uvele euro u nacionalni sustav platnog prometa.

    Unatoč tomu što Hrvatska nije financijski stabilna i jaka država, država Hrvatska je u prošloj godini ostvarila proračunski višak. Istina, ovaj puta je država samostalno odlučila kako će potrošiti proračunski višak novca, ali u skoroj budućnosti tako nešto neće moći. Osim toga, imati će financijsku obvezu uplate 0.35% nacionalnog BDP u svrhu financijske stabilnosti proračuna. Posebice će to biti problem ako Hrvatska prihvati euro kao nacionalnu valutu. Na žalost o tomu ne razmišljaju niti premijer Plenković, a još manje guverner Vujčić.

    Sa druge strane, opstojnost eura kao jedinstvenog novca za većinu članica EU i dalje iskazuje sve veće i veće probleme, nevezano za to je su li u pitanju države koje su uvele euro u svoj sustav ili ne. Sve one države članice EU koje još nisu uvele euro u svoj nacionalni platni sustav, imaju poput Hrvatske valutnu klauzulu i visoki stupanj „eurizacije“ nacionalnog gospodarstva.

    Naime, novčarska politika ECB iskazuje nekoliko slabosti. Države poput Njemačke, Danske, Nizozemske, Belgije, Luksemburga i Austrije, kroz čitavu povijest iskazuju relativno visoku razinu financijske discipline. Nisu iskazivali visoke stope inflacije, ali isto tako niti znakovite iznose proračunskih deficita. Na drugoj su strani južne europske države, poput Španjolske, Portugala, Italije posebice, te Grčke i naravno naša Hrvatska.

    Sve te spomenute države s juga Europe imaju znatno nižu financijsku disciplinu, znatno češće i više iznose deficita u proračunima, ali i u bilancama plaćanja prema inozemstvu. Tako se došlo do proturječnog stanja, gdje je za Njemačku i spomenute iz njezina okružja draže da je tečaj eura preslab, dok je državama sa juga Europe tečaj eura prejak! Zasigurno je tečaj eura prejak za države sa juga EU, jer većina ih iskazuje deficit u vanjskoj trgovini sa ostalim članicama EU i to rastući deficit. Naravno, suficit ostvaruje skupina država koja euro i njegov tečaj drže preslabim.

    Upravo u tu svrhu EU je provodila program QE koji je trebao pomoći rješavanju strukturnih problema gospodarstava bivših komunističkih država kako im euro kao valuta ne bi bio prejak. Program se provodio po načelu otkupa obveznica ECB od središnjih nacionalnih banaka država članica EU i time te države dobivaju novčani priliv u svoj bankarski sektor. Sa uvećanjem novčane mase u svakoj od država članica EU, došlo bi do rasta ponude novca, posljedično tomu i do pada kamatne stope kao cijene novca na tržištu.
    U tome se nije uspjelo, jer je praktično sav taj novac potrošen na plaćanje humanitarne pomoći u prihvatu tzv. „izbjeglica“ iz Azije. U rujnu ove godine QE program završava svoju provedbu, točnije priliva novca u bankarske sektore država članica EU više neće biti. Novac će poskupjeti na tržištu, što će se iskazivati rastom kamatne stope. Problem pred kojim se nalazi čitava EU je jačanje financijske insolvetnosti država članica EU, drugim riječima neke od njih suočit će se sa mogućnošću bankrota poput Grčke.
    Posljedično tomu i Hrvatska će imati slični problem, jer će sadašnja pozitivna kretanja u hrvatskom gospodarstvu biti „istopljena“. Naime, pošto Hrvatska ima nepromjenljivi tečaj prema euru u omjeru 1€= 7,5 Kn, sadašnje povećanje novčane mase eura u EU, čini Hrvatski izvoz jefinijim i priskrbljuje snažni rast prihoda u sektoru turizma. Stoga će pozitivna kretanja u hrvatskom gospodarstvu početi opet nestajati od rujna ove godine.
    Propadanje eura teško je običnom čovjeku nekad uočiti, jer praktično sve valute u svijetu podjednako tonu, neke brže neke sporije. Kada govorim o inim valutama u svijetu onda se to poglavito odnosi na američki dolar, kanadski dolar, japanski jen i britansku funtu. Te četiri spomenute valute takođe gube na vrijednosti zbog proračunskih deficita njihovih država i rasta zaduženosti država kod pripadajuće nacionalne središnje banke. Ipak kao primjer može se pogledati tečaj kune prema kanadskom dolaru, gdje je prije godinu dana taj tečaj iznosio C$1=Kn 5,5, a danas taj tečaj iznosi C$1=Kn4,5! Naravno besmisleno je postaviti pitanje koje se nameće samo od sebe, je li doista moguće takvo jačanje hrvatskog gospodarstva u usporedbi sa kanadskim! Naravno, NIJE moguće! Isto tako nije došlo niti do jačanja gospodarstva EU prema kanadskom gospodarstvu.

    Kada je Hrvatska u pitanju  onda se jasno može očitovati i sva promašenost novčarske politike koju vodi guverner Vujčić. Naime, prije par tjedana guverner je izjavio kako HNB mora posezati za zaduženjem u inozemstvu, jer sa rastom hrvatskog izvoza jača potražnja za kunom i samim time jača pritisak na rast tečaja kune. Takvi postupci doista govore o njegovoj visoko razni nestručnosti. Zbog toga što svaka središnja nacionalna banka uvijek ima svoje novčarske pričuve. One su strukturirane gotovo uvijek tako što bi trećina ili četvrtina tih pričuva bila u inozemnoj valuti i dvije trećine ili tri četvrtine u nacionalnoj valuti.

    Stoga kada bi došlo do nenadanog jačanja tečaja nacionalne valute, tada bi HNB koristila svoje novčarske pričuve u nacionalnoj valuti tako što bi otkupljivala inozemnu valutu, jačala potražnju za inozemnom valutom i istodobno sa otkupom eura došlo bi do porasta ponude kune na valutnom tržištu.

    Na žalost Hrvatska ima guvernera koji jednostavno NE zna voditi novčarsku politiku i uvijek zadužuje HNB u inozemstvu, nevezano je li raste suficit ili deficit u bilanci plaćanja prema inozemstvu.

    Kada se sada sumiraju sve gore navedene činjenice onda je posve jasno, Hrvatsku državu i posebice HNB trebaju voditi oni koji to znaju! Na žalost oni nikad šansu dobiti neće, vodit će državu u propast, a izlaz uvijek tražiti u nečem inozemnom.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: Euro nam neće ništa dobroga donijeti:; Krenula je kampanja ZA, mi smo PROTIV!



    Hrvatska vlada je objavila da planira ciljani ulaz u euro zonu, odnosno prihvaćanje Eura za nacionalnu valutu u Hrvatskoj.  Otvorena je navodno „javna rasprava“, a HRT je u tu svrhu pozvao u goste sve odreda „navijače“ eura!

    Sa jedne strane moj kolega “plagijator” Ćorić, pa kolega Šonje nesmiljeni ljubitelj EU po svaku cijenu. Bila je tu i kolegica Ivanov kao „neutralni navijač“ eura.  Naravno predstavnik HNB čiji je interes jedino od HNB napraviti defektnu butigu Europske središnje banke. Uključivao se i kolega Grčić iz Splita.

    Dakako uvođenje Eura je jako veliko pitanje,  jer prije svega niti sama EU ne zna hoće li taj pokus sa zajedničkom valutom uopće opstati ili će doživjeti katastrofu. Istodobno, Hrvatska zasigurno neće moći uvesti Euro još 5 ili 6 godina. Ipak javnost se upozorava.

    Rasprava u „Otvorenom“  u suštini je  imala zadaću uvjeriti hrvatsku javnost kako nam je Euro sudbina, jednako kao članstvo u EU. Nuđeni su ne ozbiljni izgovori pogodnosti Eura kao valute u Hrvatskoj.  Općenito opravdavao se Euro kroz tri čimbenika: prvi je smanjenje troškova poslovanja s inozemstvom zbog neplaćanja troškova tečajne konverzije, drugo je niže kamatne stope i na koncu kao treće je dosadašnja visoka eurizacija Hrvatske.

    Potrebno je dati odgovor na monolog o navedenim razlozima za uvođenje Eura.

    Troškovi konverzije valuta imaju veće značenje ako se radi o zemljama neto uvoznicama, odnosno države koje imaju deficit u vanjskotrgovinskoj bilanci. Uvoznici moraju kupovati inozemne valute na valutnoj burzi kako bi isplatili svoje dobavljače iz inozemstva. To može imati utjecaj na rast cijena robe iz uvoza.

    Ostaje samo pitanje zar nam treba još jeftiniji uvoz u Hrvatskoj gdje Hrvatska država godišnje ostvaruje deficit oko 6 milijardi Eura u vanjskotrgovinskoj bilanci! Još jeftiniji uvoz robe i usluga u Hrvatsku zasigurno neće poboljšati stanje vanjskotrgovinske bilance, dapače može samo pogoršati i napraviti još veći deficit.

    Drugi razlog koji se spominjao su niže kamatne stope. Kada su u pitanju kamatne stope moram odmah reći kako su po tom pitanju svi gosti bili doista neiskreni! Prije svega kamatne u onim državama koje su nekad tvorile EEZ su niže nego u ostalim članicama EU i nego u Hrvatskoj. Međutim, to nije zahvaljujući Euru koji koriste kao valutu, nego te zemlje vode aktivnu monetarnu politiku. Povećali su ponudu novca na tržištu kako bi politikom jeftinih kredita pokrenuli gospodarstvo. Drugim riječima, aktivna monetarna politika se vodi u svrhu ekonomske koristi za Njemačku, Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Luksemburg i Austriju. Druge države, koje imaju isto tako Euro nemaju niske kamatne stope.

    Stoga evo nekoliko primjera visine kamatnih stopa na potrošačke kredite odobrene od 1 do 5 godina u državama koje su praktično slične Hrvatskoj ili nešto iznad Hrvatske po stanju gospodarstva i imaju Euro.

    Trenutne kamatne stope su sljedeće: Grčka 10,80%, Slovačka 9,56%,  Španjolska 8,53%. Naravno u državama koje su „stare“ članica one imaju posve drugu situaciju, tako je recimo u Njemačkoj 4,57%, Italia 6,94% i Austria 3,70%.
    Stoga se posve otvoreno može reći kako „rizik“ posjedovanja nacionalne valute u nekoj državi članici EU i tobožnja tečajna „nestabilnosti“ njezine valute nemaju nikakvu poveznicu.
    Naime, države članice EU čija je valuta Euro imaju kamatnu stopu ovisno o odluci Europske središnje banke! Ona procjenjuje rizik poslovanja u nekoj državi i određuje kamatnu stopu. Zato je kamatna stopa u Hrvatskoj relativno visoka, jer se ona administrativno određuje u Bruxellesu od strane Europske središnje banke kao međubankarska kamatna stopa, poznata kao euriobor. Na nju je dodana premija rizika.

    Međutim rizik poslovanja u Hrvatskoj nije vezan za postojanje nacionalne valute Kune. Hrvatska je pravno posve neuređena država. U Hrvatskoj poslovnim lopovima vjerovnici moraju opraštati krađu i to po zakonu! Hrvatska je po tom pitanju već odavno ušla Guinnessovu knjigu financijske gluposti! U svim državama se poslovni lopovi žestoko kažnjavaju.

    U Hrvatskoj im se daje putovnica u šake i šalje u „izbjeglištvo“. Odande se poslije primaju poruke tog istog lopova preko interneta. Isto tako u Hrvatskoj je korupcija državnih institucija dosegla razinu koja se  na „zapadu“ često u šali naziva „svemirska granica“! Ne postoji država u kojoj premijer „aktivira zastupnički mandat“ kako bi izbjegao kaznenu odgovornost! Niti postoji država u kojoj premijer kao zadnji dripac bježi preko granice, a kad bude uhićen od inozemne policije onda još i laže inozemnoj policiji kako nije bježao! Čak i nakon svega toga, takav dripac bude pušten od hrvatskog pravosuđa, a sudbeni postupak će se obnavljati toliko dugo dok krivac ne umre naravnom smrću. Doista tko bi investirao u takvu državu?

    Konačno idemo i do onog trećeg razloga zbog kojeg Hrvatskoj “treba” Euro, a to je „euriziranost“ države. Prije svega, „eurizacija“ države Hrvatske je svjesno vođena ekonomska i monetarna politika! To nije nikakvo „čudo“ koje se nepredviđeno dogodilo, a od prilike tako se objašnjava od uvaženih ekonomista i premijera. Politika precjenjenosti valutnog tečaja Kune traje već godinama i nije pitanje hoće li takva tečajna politika propasti, već kada.

    Valutna klauzula je potpuno isključila vođenje aktivne monetarne politike države Hrvatske u svrhu nacionalnih ekonomskih interesa! Svaka država ima samo dva instrumenta za vođenje ekonomske politike, to su porezna i monetarna politika. Hrvatska monetarnu politiku uopće ne koristi, to je jednostavno „odumrla“ politika kroz nepromjenjivi valutni tečaj. Ovakvu monetarnu i tečajnu politiku kakvu ima Hrvatska, imale su samo britanske kolonije u prošlosti.

    Stoga ostaje pitanje  i za premijera i ostale uvažene „stručnjake“: „Zašto lažu nam u lice“?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Vujčić ni vlastitu ženu nije uvjerio da ne uzme kredit u “švicarcima”. Toliko o njegovoj stručnosti.


    dr tihomir janjiček glas slavonije

    Nije dugo prošlo od nastupa dr. Šonje u hrvatskoj javnosti s pričama o „korisnosti“ odbacivanja nacionalne valute kune i uvođenja eura u Hrvatskoj. Sada je nastupio i sam guverner HNB-a Vujčić. Prilično je to iznenađujući čin guvernera HNB-a, jer se ni u puno težim situacijama nije pojavljivao u javnosti. U vrijeme problema sa tečajem švicarskog franka i dužničke krize,  guverner Vujčić bi se provodio na skijanju, pardon na „važnom savjetovanju“ u svjetski poznatom skijaškom odredištu.

    Bilo kako bilo, guverner s puno optimizma uvjerava hrvatsku javnost na HRT-u u „veliku“ korist od uvođenja eura za Hrvatsku. Od te silne „koristi“ guverner HNB-a naveo je samo dva čimbenika, jedan nestanak tečajnog rizika i druga je niže kamatne stope.

    Problem tečajnog rizika koji je spomenuo guverner Vujčić je u suštini rizik fluktuiranja tečaja eura, a ne kune! Hrvatska tečajna politika kakvu vodi guverner HNB-a je politika „naljepnice“! Naime, Kuna je u tečajnom smislu samo naljepnica eura, te svaka promjena tečaja eura, istodobno znači i promjenu tečaja kune.

    Problem je naravno jednostavan, tečajna politika eura vodi se radi ekonomskog interesa država unutar Eurozone i u tomu posve dominira ekonomski interes Njemačke prije svega!

    Kada je tečaj Eura započeo naglo slabljenje prema Franku, isto tako je slabio i tečaj kune prema franku, mada kuna nije imala nikakve izravne veze sa tečajem franka. Drugim riječima, Hrvatska u cijelosti, kako gospodarstvo tako i široki puk, svi su prošli kroz dužnički kaos, zbog lošeg vođenja tečajne politike eura od strane Europske Središnje Banke! Treba reći i to, sve i da Hrvatska već ima euro, to nikako ne znači kako se krediti vezani za tečaj franka ne bi pojavili u Hrvatskoj! To je uostalom potvrdio i sam guverner Vujčić, spominjući iz prošlosti primjer Finske.

    Sa druge strane, guverner Vujčić navodi kao doista najveću dobit za Hrvatsku treba vidjeti u padu kamatnih stopa s ukidanjem kune u Hrvatskoj. Takva tvrdnja odmah natjera svakog pogledati na kojoj su razini kamatne stope u zemljama eurozone.

    Dakle, ako se pogledaju izvješća EU o kamatnim stopama na odobrene kredite unutar eurozone, onda se doista može uočiti vrlo veliko šarenilo u visini kamatnih stopa. Podaci koji su niže prezentirani o visini kamatnih stopa su iz prosinca prošle godine.

    Tako recimo Njemačka ima 0.89% kao jedina sa stopom ispod 1%. Dok tri druge države imaju između 1% i 2%, a to su Nizozemska 1,4%, Belgija 1,95% i Slovačka ima 1,99%. Države sa kamatnom stopom iznad 3% su Irska 3,25% i Austrija 3,80. Zatim, Francuska ima 4,5% i Malta 4,99%! Interesantno je da kamata na odobrene kredite u Grčkoj iznosi 5,25%, a u Sloveniji 5,80%.

    Međutim, treba spomenuti i one države, koje mada imaju euro kao svoju valutu, imaju i kamatne stope iznimno visoke. Tako recimo Latvia ima 11,99%, a u Estoniji se kamatna stopa na kredite kreće od 15% do 24% i uopće nije stabilna, ali je i jako visoka! Finska ima kamatnu stopu od 8%.
    Dakle, guvernerova priča o tomu kako su svugdje unutar eurozone kamatne stope jako niske, osim u Hrvatskoj, pa će kamatna stopa u Hrvatskoj odmah pasti s ukidanjem kune, jednostavno ne odgovara istini.

    Guverner je spomenuo kako ne razumije i zašto je kamatna stopa u Hrvatskoj relativno visoka, unatoč tomu što eskontna stopa, dakle ona stopa koju HNB naplaćuje „hrvatskim“ komercijalnim bankama iznosi 0,5%. Kamatna stopa na kredite u Hrvatskoj je oko 7%. To samo govori koliko komercijalne banke doista uzimaju ozbiljno i HNB i guvernera.

    U većini država, komercijalne banke se orijentiraju prema središnjoj nacionalnoj banci u vođenju svoje politike kamatne stope. Jasno se spoznaje potpuno stručno odsustvo guvernera od monetarnih i gospodarskih kretanja u Hrvatskoj.

    Interesantno je i to što je guverner HNB-a spomenuo kako nije imao načina obuzdati u prošlosti kredite vezane za tečaj franka! To je doista posve NE istina. Naime kreditna politika HNB ima instrumente s kojima se mogla ograničiti kreditna ekspanzija kredita vezanih za tečaj franka, a u te instrumente spadaju gotovinsko učešće, duljina otplate, maksimalno dopušteni iznos, zabraniti odobravanje jamstvenih ili lombardnih kredita, gdje se isplata jamči sa vrijednošću stana ili kuće dužnika.

    Naime, HNB u svojoj kreditnoj politici može zahtjevati visoki postotak obvezatnih pričuva na odobreni kredit vezan za tečaj franka, a to se prema dužnicima iskazuje kao gotovinski polog za odobrenje kredita. Mogla se utvrditi i niska gornja granica iznosa kredita vezanog za tečaj franka. Moglo se i zabraniti odobrenje kredita vezanih za franak ukoliko se kao jamstvo koristi stan ili kuća dužnika. Rokovi otplate kredita vezanih za tečaj franka također su mogli biti kratki! Dakle doista postojalo je i postoji pregršt instrumenata kreditne politike koje je guverner Vujičić valjda „zaboravio“ koristiti.

    Doznali smo na žalost od guvernera i to kako je „jadan“ bio bespomoćan u uvjeravanju premijera i ministara financija u visoku rizičnost kredita vezanih tečajnom klazulom prema franku. Moram priznati da u tu izjavu guvernera Vujčića u potpunosti vjerujem i da je iz čitavog razgovora koji je guverner Vujčić imao na HRT doista najvažnija.

    Naime, kada hrvatski guverner javno prizna, kako čak niti vlastitu suprugu nije bio u stanju uvjeriti u vlastitu stručnost i odvratiti je od uzimanja kredita vezanog za tečaj franka, onda svima u Hrvatskoj mora biti jasno kakvog guvernera ima!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Neka HDZ i SDP odovore heće li guvernera HNB-a Vujčića maknuti nakon izbora zbog štete koju radi


    NEKA HDZ I SDP ODGOVORE

    dr janjiček tihomir

    Sve češće se pojavljuju napisi i komentari guvernera Vujčića u ime HNB-a o tomu kako hrvatsko gospodarstvo ulazi u deflaciju. Deflacija  se u ekonomskoj znanosti definira najčešće kao iskaz ekonomske stagnacije, te je onda guverner odmah počeo izvlačiti zaključak kako je deflacija nešto tragično, a inflacija nešto valjda povoljno.

    U ekonomskoj povijesti je poznato vrijeme kada je inflacija bila vrlo visoka, recimo tijekom 70-ih godina, ali su gospodarstva svijeta unatoč toj inflaciji patila od ekonomske stagnacije, pa je čak bio i izmišljen naziv stagflacija, stagnacija i inflacija.
    Rusija recimo bilježi pozitivne stope inflacije od preko 7% cijele ove godine, a prošle godine su bile dvoznamenkaste. Sa druge strane, tijekom cijele ove godine se bilježi pad ruskog BDP-a, pa je u srpnju ove godine bio pad od -0,6%, dok je u srpnju prošle godine bio zabilježen pad BDP-a od -4,5%.

    Gospodarski razvitak Rusije isključivo je vezan za uvoz tehnologije iz EU, Japana, SAD i Canade. S obzirom na sankcije koje su uspostavljene uvoz novih tehnologija je onemogućen za Rusiju. Sa druge strane, pad cijene sirove nafte i cijene plina, uveliko je smanjilo valutni priljev u Rusiju. Istodobno je Rusija kao protumjeru zabranila uvoz hrane iz država EU, SAD i Canade, pa je suočena sa drastičnom nestašicom hrane. Ti su čimbenici djelovali na relativno visoku stopu inflacije u Rusiji.
    Kada su u pitanju SAD, tamo je situacija drugačija. Američko gospodarstvo nakon financijske krize iskusilo je deflaciju i pad BDP.
    Dakle, postojala su dva slučaja sa različitim rezultatima, a ekonomska povijest govori o pregršt sličnih primjera.
    No, prije nego se pogleda situacija u Hrvatskoj, potrebno je imati na umu jednu važnu ekonomsku spoznaju. To je postojanje dvaju vrsti inflacije. Jedna je inflacija potražnje i druga je troškovna inflacija.

    Prva vrsta nastupa sa rastom potražnje, a razloga za jačanje potražnje može biti više. Na primjer, rast prihoda, porast broja stanovnika, promjene u preferencijama potrošača sa uvozne na domaću robu i slično. Dakako deflacija potražnje se može dogoditi, ali se tada događa pad prihoda, pad broja stanovnika, te nepovoljne promjene preferencije potrošača.

    Druga vrsta inflacije, troškovna inflacija, nastaje sa rastom troškova. Općenito svi troškovi mogu biti podijeljeni u 4 skupine. Troškovi radne snage, materijalni troškovi, troškovi poreza i troškovi pozajmice kapitala. Materijalni troškovi rastu najčešće zbog rasta cijena energije, kao cijene nafte, plina, električne energije, ali i troškovi reprodukcijskog materijala, kao sirovine.

    Troškovi radne snage nisu tako uobičajeni, jer rast cijene satnice rada ne izaziva inflacije u suvremenom dobu. Troškovi poreza izazivaju i utječu na rast inflacije i to sa rastom poreznih postotaka i/ili uvođenjem novih poreza. Troškovi pozajmice kapitala također djeluju na rast inflacije i to kroz rast kamatne stope na poslovno kreditiranje. Naravno, deflacija također može biti troškovnog oblika, pa zbog pada materijalnih troškova, poreznih, bankovnih i troškova radne snage.

    Kada je Hrvatska u pitanju, HNB pliva u neznanju njezina guvernera. Pad cijena energije, a poglavito goriva na svjetskom tržištu, djeluje povoljno na svako gospodarstvo koje uvozi energiju i samim time i na hrvatsko gospodarstvo. Pri ne promjenjenoj kupovnoj moći hrvatskog puka, pad cijena energije djeluje na pad materijalnih troškova što može samo pozitivno djelovati na hrvatsku potražnju. Nije to nikakva deflacija nastala padom potražnje, već deflacija nastala padom materijlanih troškova kroz pad cijena energije.

    Dakle, pad cijena robe na hrvatskom tržištu posljedica je izravno pada cijena energije što doista djeluje pozitivno po hrvatsko gospodarstvo.
    No, HNB ipak predviđa rast inflacije u 2016 godini, a objašnjenje za to se pruža kroz rast cijena prehrambene robe i „očekivanog“ rasta cijena nafte.
    Naravno pitanje koje se nameće samo po sebi jeste, koliko su precizna ovakva predviđanja sa stajališta uzroka moguće inflacije u 2016. godini?

    Inflacije u Hrvatskoj će biti, ali za to neće biti „krivi“ porasti cijena prehrambene robe, a niti rast cijene nafte. Naime, Hrvatsko tržište je već odavna pretrpano jeftinom prehrambenom robom iz uvoza niske kakvoće. Nema nikakvog razloga vjerovati da se to neće nastaviti i u budućnost, osim ako neka nova vlada ne bude „bonska“ vlada kao nekad komunističke vlade.

    Cijena nafte neće bitno rasti i ni ne treba to očekivati. U ratove na bliskom istoku uključena je većina država izvoznica nafte, koje moraju naftu izvoziti po bilo kojoj cijeni, kako bi financirali ratovanje. Među te države naravno treba uključiti i Rusiju, koja je već duboko zagazila u „ratne igre“ diljem svijeta i Europe!

    Dakako svatko će onda postaviti pitanje, pa hoće li onda biti inflacije ili deflacije u Hrvatskoj u ovoj godini?

    Biti će inflacije, ali razlog je posve druge naravi. Država Hrvatska je visoko prezadužena država, koja je uzimala i uzimati će kredite od komercijalnih banaka, bilo iz tuzemstva ili inozemstva! Samo koji mjesec ranije  država se zadužila kod domaćih financijskih institucija prodajom državnih obveznica.

    Novačni priljev u državni proračun koji je prodajom državnih obveznica omogućen, djeluje na rast novčane mase i samim time povećava količine novca u optjecaju. Taj porast novačne mase biti će i jeste jači od pada cijene nafte i plina na svjetskom tržištu i stoga će doći do određenog jačanja inflacije.

    Pri tomu ne treba zaboraviti, da svaka pojava inflacije neminovno vodi rastu kamatne stope i samim tim će poticati daljnji rast inflacije kroz porast troškova poslovnog kreditiranja. Kamatna stopa je cijena novca i svaka tvrtka treba kratokoročne poslovne kredite, a rast kamatne stope uvećati će bankovni trošak poslovanja tvrtki.

    Pitanje na koje bi trebale odgovoriti prije svega „liderske“ stranke pred ove izbore je hoće li se bilo tko od njih konačno usuditi maknuti guvernera HNB koji je doista tako NESPOSOBAN!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček, gospodarski ekspert HSP-a: MAĐARSKI EKONOMSKI „RECEPT“ NIJE ZA HRVATSKU!


    GOSPODARSKI PROBLEMI MAĐARSKE NISU SLIČNI ONIMA U HRVATSKOJ!
    Ma koliko to na prvi pogled izgledalo tako.

    dr janjiček tihomir

    U hrvatskim tiskovinama pojavila se sugestija primjene „mađarskog recepta“ za sređivanje gospodarstva u Hrvatskoj. Tako su navedene brojne stvari koje doista imaju veze sa ekonomskom politikom, ali neke doista i nemaju. Tako su navedeni različiti čimbenici koji su djelovali povoljno po mađarsko gospodarstvo.

    Recimo, uzeta je pozajmica od MMF-a u iznosu od 16 milijardi dolara, te kamatna stopa je snižena sa 7% na 1,5%, pa je PDV povišen na 27%, pa je potpora malom i srednjem poduzetništvu učinjena povoljnim poslovnim kreditima čija kamatna stopa ne prelazi 2%. Onda su još i banke nacionalizirane sa nekih 10 milijardi eura. Tu je još i snižena cijena električne energije, te izdaci za komunalnu naknadu i još pripadajuće tarife. Što bi se reklo „s brda i sa dola“ je nabacano sve i svašta kao recept za makroekonomsku politiku koja je dovela do poboljšanja u mađarskom gospodarstvu.

    Kada bi se to sve skupa pokušalo sumirati, onda bi to od prilike bilo treba biti ne „poslušan“ prema EU, jer nemaju pojma i svima nam žele zlo. Nameće se i to kako državno vlasništvo mora dominirati, a svi izdaci koji pogađaju obične ljude trebaju biti minimizirani. Jedino što je mađarski narod morao „platiti“ je uvećani PDV na 27%, sve drugo je milina.
    Ovako ne dorečeni „recepti“ uvijek pružaju mogućnost iluzije kod običnih ljudi. Sigurno treba reći za Orbana kao premijera da dobro skrbi o nacionalnim interesima Mađarske. Sigurno treba reći da i nastoji popraviti situaciju u Mađarskoj.
    No, ekonomski problemi Mađarske nisu slični onima u Hrvatskoj!

    Ma koliko to na prvi pogled izgledalo tako.

    No, hajdemo prvo neke stvari utvrditi. Svaka makroekonomska politika ima tri važna čimbenika i svaki je od njih promjenljiv. Ta tri čimbenika su novčana masa, kamatna stopa i valutni tečaj. Dovoljno je djelovati državnom intervencijom na samo jedan čimbenik, a ostala dva se prilagođavaju promjenama tog čimbenika na koji se djeluje. Drugim riječima rečeno, jedan čimbenik postane vodeći, odnosno ne ovisno promjenljiva veličina, a druga dva ovisno promjenljive veličine. Više je nego očito da su i Hrvatska i ostale bivše zemlje „istočne“ Europe, a danas članice EU, bile usredotočene na održavanje stabilnog valutnog tečaja, dok su druge dvije promjenljive veličine trebale biti sljedbenici promjena valutnog tečaja.

    „Stabilni valutni“ tečaj, odnosno ne promjenljivi tečaj nacionalne valute, trebao je biti graničnik rastu proračunskog zaduživanja, jer se stabilnost tečaja nacionalne valute održavala valutnom klauzulom. Tako bi kod rastućeg zaduživanja, država morala kupovati Eure, što je činila i HNB. Ti Euri su bili „jamac“ stabilnosti tečaja Kune, ali monetarnoj stabilnosti. Nekad je taj „jamac” bilo zlato, a sada je to trebao biti Euro. Naravno, problem je taj što je država Hrvatska sve više i više upadala u proračunski deficit i svaki puta se sve više i više zaduživala. Znači, valutni tečaj nije odigrao ulogu prevencije rasta proračunskog deficita, dapače. Zašto se to tako dogodilo?
    Zato što se uvjeti kredita središnjim nacionalnim bankama, poput HNB-a, odobravaju temeljem razine zaduženosti. U početku nitko nije bio prezadužen, sve su države bile spremne za zaduživanje, ali kada su započele sa zaduživanjem, pokazalo se da je država trošila novac tamo gdje ne treba. Države su trebale proračunskom potrošnjom poticati gospodarski razvitak, ali jednostavno to nisu činile. Gdje su potrošeni sve novci iz hrvatskog proračuna, to sam dragi Bog zna i više nitko!

    Dakle, što je potrebno učiniti?

    Mjere koje je potrebno poduzeti u Hrvatskoj je napustiti sustav valutne klauzule, odnosno kontrole valutnog tečaja! Kontrola mora biti uspostavljena nad novčanom masom, a kamatna stopa i valutni tečaj će se prilagođavati promjenama novčane mase. Zašto tako, pa zato što se u tom slučaju točno može projicirati i kreditna i valutna politika.

    Svaki rast deficita u proračunu automatski znači rast novčane mase, to se i sada događalo. Zbog toga je stopa inflacije bila viša od one službene, ali se skrivalo! Izvlačio se rast novčane mase sa rigoroznim sustavom bankovnih pričuva, ali ne u potpunosti! Rast novčane mase dovodi do deprecijacije tečaja nacionalne valute i do rasta kamatne stope! No, to se kod nas nije događalo. Zbog toga je sve jeftino uvesti u Hrvatsku i sve skupo izvesti na vanjsko tržište! Odgovornost vlade bi na ovaj način, automatski bila uočena i sama vlada sa vlastitim promašajem.

    Ovako, „svi su krivi“ i „svi su isti“, a toga smo se naslušali još u vrijeme titoizma!
    Sa druge strane Hrvatska mora postići pozitivnu trgovinsku bilancu! Drugim riječima, mora izvoz biti viši od uvoza. Upravo to je glavni čimbenik zbog čega je Mađarska uspjela stabilizirati svoje gospodarstvo! Naime, samo u prošloj godini Mađarska je ostvarila suficit u vanjskoj trgovini od nekih desetak milijardi dolara. To je ta bitna razlika između Hrvatske i Mađarske.

    Nije dovoljno samo sniziti kamatnu stopu kao u Mađarskoj i sve će biti dobro. Prvo tko je taj tko snižava kamatnu stopu! Nema više komunizma, postoji novčarsko tržište. Očito je država “upumpala” u gospodarstvo miljarde forinti! Sa druge strane, Hrvatska ima visoku sklonost uvozu! Sniženje kamatne stope donosi rast osobne potrošnje. Svaka potrošnja u jednoj državi sastoji se od tri oblika, osobne, državne i investicijske potrošnje.

    Hrvatska osobna potrošnja ima visoku sklonost uvozu, a isto je tako i sa investicijskom potrošnjom. Rast prihoda kućanstavima od 100 kn odnosi preko 80 kn za uvoznu robu! Svaki rast osobne potrošnje u Hrvatskoj, automatski znači pogoršanje stanja u bilanci plaćanja prema inozemstvu, zbog rasta uvoza. Prošle godine smo imali oko 4 milijarde eura deficita! Stoga bi svako sniženje cijena struje ili komunalnih usluga i tarifa značilo samo rast uvoza robe za osobnu potrošnju!
    To znači, kreditna politika bi morala biti selektivna u smislu poticanja gospodarskog razvitka prema vanjskom tržištu, odnosno izvozu!

    Poslovno kreditiranje bi moralo imati povoljnije uvjete kod izvoznih poslova, nego uvoznih, ili za domaće tržište! Malo poduzetništvo bi moralo biti poglavito financirano iz fondova EU, ali sa time što bi i tada trebalo nastojati koliko se god može, financirati tvrtke čije poslovanje će biti namjenjeno izvozu.
    Novi ministar financija još uvijek nije potaknuo razgovore sa guvernerom HNB-a oko otpisivanja dijela dugova države koja su u kunskom obliku! Ministar financija je to morao već potaknuti!

    Država Hrvatska jednostavno ne može vratiti dugove koje ima i sa tom činjenicom je potrebno suočiti se čim prije! Stoga je bolje otpisati najvećim dijelom kunska dugovanja odmah, nego poslije. Reprogramirati preostala dugovanja u kunama. Eurska dugovanja država ne može otpisati, niti reprogramirati, to može europska središnja banka, ako hoće! Koliko to hoće ECB, pa to se moglo vidjeti na grčkom primjeru.
    Prema tome svako „preslikavanje“ rješenja od ove ili one države jednostavno ne može dati rješnje za drugu državu, jer svaka država ima svoje ekonomske odrednice i razlikovnosti.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot


    „U Kanadi tri grada, od kojih je svaki veći od Osijeka, imaju samo jednu zajedničku gradsku upravu. Jer, smatraju da nemaju dovoljno novca za tri gradske uprave. A kod je svako malo veće selo – grad. To je besmisleno“, smatra Janjiček.

    dr janjiček 800_440
    Član predsjedništva HSP-a, ekonomist i profesor na Humber College u Torontu, Tihomir Janjiček u ponedjeljak je na konferenciji za novinare u Osijeku ocijenio kako nema šanse da sadašnja vladajuća koalicija u zemlji opstane te je upozorio da daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot.

    “To i nije koalicija, nego politički ortakluk. Njihov razlaz bit će doista rastava braka na ciganski način”, predviđa Janjiček.

    Govoreći o prijedlogu državnoga proračuna, istaknuo je kako je on iznuđen samo da bi se ispunio zahtjev EU-a da Hrvatska ne bi bila pod specijalnim programom za prekomjerni deficit.

    „Bivši premijer Zoran Milanović trošio je nemilice, kao pijan u kavani. Ostavio je golemi deficit i Hrvatskoj će trebati desetak godina da bi se popravilo stanje koje je on ostavio. A i novi premijer Tihomir Orešković se izgleda ugledao na Milanovića. Od listopada do sada je napravio već tri milijarde dolara deficita“, kazao je Janjiček.

    Upozorio je kako daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj te kaže da se cijelo vrijeme nadao kako će, kako je rekao, “nesposobni guverner Boris Vujčić biti smijenjen, jer nas svojom monetarnom politikom vodi u bankrot“.

    Pojasnio je kako Hrvatska svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB-a, pa se HNB, sukladno svojoj monetarnoj politici zasnovanoj na principu tečajne valutne klauzule kune prema euru, za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu. A kako je već prezadužena, kamatna stopa prema kojoj se HNB-u odobrava kredit u inozemstvu mnogo je viša od tržišne kamatne stope.

    Prema njegovim riječima, u novom proračunu rezana su sredstva na potpuno krivim stvarima.

    „Smiješno je da dopredsjednik Vlade Božo Petrov ne zna gdje se rezalo, pa sad kaže da će tražiti izmjene. Jer, ako je sudjelovao u kreiranju prijedloga proračuna, od koga će onda tražiti izmjene? Sam od sebe? Jako je zaboravan. Izgleda da je zamijenio aspirin apaurinom“, tvrdi Janjiček.

    U proračunu su ukinuta sredstva za prijevoz školaraca, dok primjerice nitko nije ni pomislio taknuti naknade ministrima i saborskim zastupnicima za odvojeni život.

    „Onaj tko se prihvatio ministarske ili saborske dužnosti, svjestan je da će biti odvojen od obitelji. Mi sad imamo lakrdiju od toga da pojedine saborske zastupnice imaju 55 godina i dobivaju naknadu za odvojen život od roditelja. To je smijurija. Očito nemaju ni digniteta, ni obraza, pa koriste takve stvari“, kaže Janjiček dodajući i kako je potpuno nelogično da država troši novac za plaćanje stanova saborskim zastupnicima, dok istovremeno u svom vlasništvu ima na tisuće stanova.

    Premijer Orešković, kaže Janjiček, trebao bi razmisliti i o smanjenju administracije spajanjem općina i gradova.

    „U Kanadi tri grada, od kojih je svaki veći od Osijeka, imaju samo jednu zajedničku gradsku upravu. Jer, smatraju da nemaju dovoljno novca za tri gradske uprave. A kod je svako malo veće selo – grad. To je besmisleno“, smatra Janjiček.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb osvrnuo se na odustanak Milijana Brkića od kandidature za mjesto ministra branitelja, ocjenivši kako je nedopustivo da se tog čovjeka, u cijelom ovom procesu, toliko ponizilo i to i iz redova njegove stranke i iz redova vladajuće koalicije.

    „Taj čovjek je doživio cijeli niz neugodnosti, toliko da mu je jedini izlaz iz cijele ove situacije bio povlačenje iz kandidature za mjesto ministra. On je častan čovjek i to je častan potez“, rekao je Srb zaključivši kako je nedopustivo da se državni proračun donosi bez ministra branitelja te da to jasno ukazuje kako su branitelji i ovaj puta izigrani.

    Izvor: Nacional, Glas Istre, Direktno, t portal, Index,  Večernji list, energypress, Osijek-online,  Najvijesti,

  • Dr Janjiček: BORIS VUJČIĆ JE POSLUŠNIK AUSTRIJSKOG MINISTRA FINANCIJA, HOĆE LI MU CVITAN KONAČNO POKUCATI NA VRATA.


    dr janjiček prtScr stv
    Tek što je ministar financija Lalovac, konačno prihvatio HSP-ovo riješenje za dužničke krize nastale s kreditima vezanim za tečaj Frnanka, a pojavili su se „dušobrižnici“ banaka!

    Još kada sam u siječnju predložio riješenje koje je ministar Lalovac primjenio, a to je potpuna konverzija kredita vezanih za tečaj franka na tečaj Eura UPOZORIO sam da iza banaka koje su odobravale kredite vezane za Franak, stoje inozemne vlade!
    Naravno nije dugo trebalo, pa se pojavio austrijski ministar financija, koji se odmah „zabrinuo“ za svoje banke, jer će izgubiti ekstra profit na prizemnoj trakalici koju su smislili! Valja se prisjetiti kako je upravo austrijska središnja banka dala poslanicu svim komercijalnim bankama u Austriji u svezi kredita vezanih za tečaj Franka, da moraju upozoriti moguće kreditne dužnike na rizik od promjene tečaja Franka! Komercijalne banke su se toga pridržavale, a Austrijanci su vrlo ozbiljno shvatili upozorenje svojih bankara. Stoga je čitav projekt kredita vezanih za tečaj Franka u Austriji u potpunosti propao!

    No, kada je u pitanju Hrvatska, onda se austrijske vlasti ponašaju posve oprečno od toga kako su se ponašali u Austriji! Ne samo što se austrijski ministar financija doista UPLIĆE u unutarnje stvari Hrvatske, već dapače i prijeti „poduzimanjem koraka u sprječavanju presedana“! Kao glavni „argument“ austrijski ministar financija Schelling navodi kako nije u redu da „gubitke snose samo banke“!

    Dakle, posve je jasno austrijske banke su nazočne na hrvatskom tržištu i posluju. Primjenjivali su kreditnu politiku vezivanja kredita za tečaj Franka prema Hrvatima, ali tu istu kreditnu politiku NISU željeli primjenjivati na vlastitom tržištu! Jasno je i zašto, trebalo je pokrasti Hrvate i ostale strane državljane, ali ne i vlastite državljane! Takav pristup je više nego očito i NACISTIČKI i RASISTIČKI, ali upravo to austrijski ministar financija spočitava Hrvatskoj, kako je rekao „nacionalizam“!

    S druge strane, ministar Schelling otvoreno LAŽE kada govori o „gubitcima banaka“ kroz konverziju vezanosti kredita sa Franka na Euro! Naime, banke su si priskrbljivale EKSTRA profite, ili LIHVARSKE profite! Nikakvog oni gubitka nemaju niti prije niti poslije konverzije tečajne vezanosti kredita! U slučaju konverzije vezanosti kredita s Franka na Euro, banke će ostvarivati „SAMO“ normalni ili uobičajeni profit utemeljen na kamatnoj stopi! Dakle, nikakvog „profitnog dodatka“ neće za banke, temeljem promjene tečaja Franka.

    Valja reći isto tako da kada se austrijski ministar već poziva na „pravednost“, te da zbog „problema s tečajem gubitke ne moraju snositi samo banke“, onda valja reći i da Hrvati i Hrvatska NE moraju snositi baš NIKAKAV rizik tečaja Eura! Problem sa tečajem Franka nije nastupio zbog Franaka ili loših poteza švicarske središnje banke, već Europske središnje banke!

    Slabljenje tečaja Eura u odgovornosti monetarne vlasti EU i Hrvati i Hrvatska NISU dužni snositi posljedice loše tečajne politike EU i njezine valute. Hrvatske je ispoštovala svoj dio obveza i vodila politiku stabilnog tečaja Kune prema Euru, temeljem međunarodne obveze koju je prihvatila sa valutnom klauzulom prema Euru!

    Ne treba biti iznenađen uopće što „hrvatske banke“ planiraju podići ustavnu tužbu i tražiti procjenu ustavnosti predloženog zakona o konverziji vezanosti kredita s tečaja Franka na Euro. Tako su se dobro i brzo navikli na ekstra profit, a kako poznata židovska izreka kaže, najveća je kazna uvijek “dao Bog imao, pa izgubio”!
    Međutim, doista TREBA biti iznenađen sa stajalištem guvernera Vujčića! Naime svu ovu dužničku krizu guverner Vujčić je POMNO PRESPAVAO! Tek ponekad bi se obratio javnosti i podsjećao ih kako je bio silno pametan prije 10 godina i „upozoravao“ na mogućnot problema sa tečajem Franka. No, nešto više od toga nije smatrao za potrebnim poduzeti.
    Sada, kada je na stolu prijedlog o konverziji vezanosti kredita sa tečaja Franka na Euro, pojavio se guverner Vujčić u hrvatskoj javnosti, pa gotovo sinkronizirano sa austrijskim ministrom financija! Naravno, samo naivni mogu povjerovati u SLUČAJNOST! Tako je guverner svima lijepo objasnio kako je najbolje za Hrvatsku i sve kreditne dužnike, čiji su krediti vezani za tečaj Franka, „NAJBOLJE“ da svi skupa BANKROTIRAJU!

    Guverner Vujčić se eto KONAČNO probudio iz „intelektualnog sna“ i u 13 točka objasnio, zbog čega je dobro da baš svi dužnici lijepo bankrotiraju! Zašto baš u 13 točaka, to bi smo trebali upitati hrvatsku ili neku inu masoneriju! Ne, ne nikako nisam govorio o masonstvu guvernera Vujičića, ne daj Bože! Stoga molim neka nitko iz toga (ne) slučajno izvuče takav zaključak.

    Sad je valjda više svakom u Hrvatskoj jasno, zašto su hrvatski guverneri, Rohatinski i Vujčić, redovito dobivali „međunarodna priznanja i plakete“ za životno NE djelo! Zato što je sve što su poduzimali kao guverneri bilo uvijek korisno za te inozemne banke, ali ništa za Hrvatsku i Hrvate. Upravo zato i jeste silno uzrujan austrijski ministar financija!

    Ostaje još samo jedno pitanje koje se nameće samo od sebe, ako je Vujčićeva kreditna politika bila tako silno korisna inozemenim banka, a koliko je bila „KORISNA“ samom Vujčiću!? Hoće li odgovor na to pitanje potražiti možda Ranko Ostojić, ili će još prekopavati travnjak na „Poljudu“? Hoće li odgovor na to pitanje barem pokušati potražiti Dinko Cvitan? Hoće li doista?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček o nastupu guvernera Vujčića: Takve izjave ne daju ni moji studenti dodiplomskih studija.


    SONY DSC
    Konačno se hrvatskoj javnosti obratio guverner HNB-a, gospodin Vujčić. Nakon niza kritika i prozivki, guverner HNB pokušao je javnosti objasniti sadašnje ekonomsko i monetarno stanje u Hrvatskoj. Kada se malo toga dozna iz nečijeg govora, a ta osoba puno rečenica izgovori, onda bi to ekonomisti često nazvali „žvaka“ govor.

    Upravo takva objašnjenja su pružena od strane gospodina Vujčića. Stoga pogledajmo stajališta koja je iznio guverner.

    Prva činjenica, ako je vjerovati riječima guvernera, a nema se razloga ne vjerovati je niska eskontna stopa HNB-a prema komercijalnim bankama. Naime tako se stručno naziva interesna stopa koju središnja nacionalna banka neke zemlje, a kod nas je HNB, naplaćuje svim komercijalnim bankama koje posluju na njezinom nacionalnom tržištu.

    Na žalost, guverner se nije „sjetio“ naziva eskontna stopa, ali to i nije tako bitno. Daleko važnije je to što je ustvrdio kako komercijalne banke i dalje drže VISOKE kamatne stope, što njemu „nije jasno“!

    Što više, usporedio je komercijalne banke sa konjima koji NE piju vodu do koje ih je doveo KONJOVODAC u obliku HNB! Moram priznati da takvo objašnjenje monetarne politike nisam čuo do sada niti od jednog mog studenta sa dodiplomskih studija, ali je eto došlo od guvernera HNB-a, gospodina Vujčića! Doista „invetivno“!

    Guverner na ŽALOST jednostavno NE zna zbog čega komercijalne banke ne snižavaju kamatnu stopu i ne pružaju kredite gospodarstvu po povoljnijim uvjetima! Spomenutom izjavom guverner je iskazao visoku razinu NE stručnosti!

    Razlog leži u valutnoj kaluzuli koja je izgubila značenje sigurnosti za komercijalne banke. Naime, komercijalne banke odobravaju kredite prema određenoj valutnoj kaluzuli, a službena je ona prema Euru. Ta valutna klauzula je JAMČILA svim komercijalnim bankama punu konverziju svakog odobrenog kredita u bilo kom trenutku iz Kune u Euro! Time su komercijalne banke poslovale bez IKAKVOG poslovnog rizika, a sav rizik je snosila Država Hrvatska preko HNB-a kao JAMCA valutne kaluzule!
    Međutim, Hrvatska je postala financijski VISOKO RIZIČNA zemlja, a to se očituje upravo na činjenici što su nam državne vrijednosnice ocijenjenje kao VIŠESTRUKO smeće! Znači, svako kreditno poslovanje u Hrvatskoj povlači visoku razinu kreditnog rizika, odnosno mogućnost NE NAPLATIVOG kreditnog plasmana novca.

    Znači da je Država Hrvatska financijski LOŠ jamac za odobrene kredite unatoč valutnoj kaluzuli koju je preuzela! Valutna klauzula jednostavnoviše NIJE dovoljno sigurno jamstvo komercijalnim bankama za odobrene kredite, jer iza nje stoji država koja je financijski posve propala!
    Upravo zato su se na tržištu bili pojavili i krediti sa valutnom kaluzulom prema švicarskom Franku.

    Razlog već svi znamo, a i osobno sam o tomu pisao, jer su banke uvidjele šansu za lako stvaranje profita temeljem OČEKIVANIH tečajnih razlika između švicarskog Franka i Eura. Kada se odobravaju krediti sa relativno brzim i visokim profitima, takvi krediti se u ekonomskoj znanosti nazivaju „vrući novac“!

    Vrući, jer je visoki rizik, ali istodobno i visok profit. Međutim, krediti sa „švicarcem“ kao podlogom, došli su praktično u fazu poništenja. Znači takav oblik kreditiranja za banke više NE postoji!
    Hrvatska vlada i udruga banaka vrše i danas pritisak na kreditne dužnike organizirane u udruzi „Franak“, na konverziju svih tih kredita sa kaluzule prema Franku na klauzulu prema Euru! Dužnici, pak zahtjevaju dokinuće valutne kaluzule u potpunosti i stoga svi s ne strpljenjem očekuju doznati kako će se ova „tekma“ završiti!

    Vlasnici komercijalnih banaka stoga jednostavano NEMAJU više NIKAKAV financijski interes odobravati kredite sa kaluzulom prema Euru, jer Hrvatska nije financijski stabilna država da bi kroz tu kaluzulu doista bila OZBILJAN jamac!
    Rezimirano, niti su banke konji, niti nije HNB konjovodac, a tko je doista konj neka svatko sam dokuči!
    Guverner je izrekao još jednu bitnu rečenicu, a to je mogućnost naglog rasta kamatnih stopa u Hrvatskoj za kredite odobrene sa valutnom klauzulom prema Euru. Moram odmah reći unaprijed, takve izjave se NIKAD, ali baš NIKAD ne daju u javnost od guvernera koji je bar 1% stručna i odgovorna osoba! Takve izjave stvaraju PANIKU na financijskom i novčarskom tržištu!

    Taj „tajanstveni“ Euribor je kratkoročna razmjerna međubankarska kamatna stopa! Guverner je spominjao kako „opet šalje upozorenje kao i 2005“! Dvije stvari su ovdje bitne. „Upozorenje“ iz 2005 i događanja iz 2014 imaju razmak od 10 godina, pa su takve prognoze BESMISLENE! Posebice ako je i sadašnja prognoza za raspon od 10 godina! SVE, ama baš SVE se može promjeniti naglavce u takvom vremenskom razmaku! Nema tu baš doista nikakve „stručnosti“, ili kako bi narod rekao „pameti“!

    No, odmah ću reći, tako nešto NIJE moguće iz jednostavog razloga što je EU upravo uvela program uvećanja kreditnih fondova za pokretanje gospodarstva, poznat kao „QE“. Time će se uvećati ponuda novca na tržištu EU, što će sniziti kamatnu stopu!

    SAMO u slučaju iznenadne „EKSPLOZIJE“ inflacije u EU, onda se može dogoditi nagli skok kamatnih stopa. Šanse za takav scenario su MINIMALNE!

    Konačno „devalvacija“ Kune kao opcija. Guverner je usporedio devalvacije Dinara u Jugoslaviji i njihov negativan učinak. Međutim, sličnost problema sa tečajem Dinara i Kune je u tomu što je u oba slučaja vođena politika NE PROMJENLJIVOG tečaja, odnosno kako se stručno to kaže „fiksnog“ tečaja!
    U takvim uvjetima, kada nacionalna valuta postane tečajno PRECIJENJENA, promjena tečaja postaje sve nužnija, koja se obično odlaže od strane države. Kada se dalje više ne može odlagati, onda to obično učini visoka deflacija i takva promjena tečaja bude katastrofa po gospodarstvo.

    Tečajna politika Kune je MORALA biti daleko ELASTIČNIJA i doživljavati postupne promjene, odnonsno DEPRECIJACIJU. Novčana masa u Hrvatskoj je NE prekidno uvećavana od uvođenja Kune, zbog rasta deficita u državnom proračunu i bilanci plaćanja!

    Još uvijek nije kasno za POSTUPNU LAGANU deprecijaciju tečaja Kune, ali naša monetarna politika se vodi iz štale!

    Dr. Tihomir Janjiček