• dr Tihomir Janjiček: Uvođenje eura bio bi katastrofalan promašaj!


    Hrvatska novčarska politika nekako je izmakla pozornosti hrvatske javnosti nakon pokušaja hrvatskih vlasti da uvjere hrvatsku javnost u neophodnost uvođenja eura u platni sustav Hrvatske umjesto hrvatske kune. Raspoloženje nacije ne ide u korist uvođenja eura unatoč silnoj želji premijera Plenkovića i guvernera Vujčića. Što je doista interes premijera za uvođenjem eura u nacionalni platni sustav Hrvatske jeste pitanje za milijun kuna.
    Kada je u pitanju guverner Vujčić njegov interes jednostavan, guverneru je tjeskobno voditi HNB i kao običnu mijenjačnicu, pa je najbolje od HNB učiniti defektnu filijalu ECB-a (ECB – Europska Središnja Banka) i tako svaku odgovornost skinuti sa sebe.
    Međutim, problemi uvođenja eura u hrvatski platni promet nailaze na puno teže probleme nego što to mogu predvidjeti i premijer Plenković i guverner Vujčić. Naime, euro je sve manje stabilan kao valuta i sve više i više ima problema sa vođenjem novčarske politike u EU. Radi se o tomu što MMF kani uvesti tzv. „fond za crne dane“. Naime, svaka država članica EU mora uplaćivati novčani iznos od 0.35% nacionalnog BDP-a u vrijeme kada se ostvariva suficit u državnom proračunu. Tako izdvojeni novčani iznos bi se koristio u vrijeme proračunskog deficita.

    U suvremenoj ekonomskoj znanosti, a posebice dio vezan za vođenje novčarske politike, takav pristup se naziva „aktivna novčarska politika“. Jednostavnim riječima rečeno, svaka država bi u vrijeme proračunske ravnoteže i u vrijeme nepredviđenih proračunskih novčanih viškova te novčane iznose praktično štedjela, a koristila bi ih isto tako u vrijeme nepredviđenih proračunskih manjkova. SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland, Japan i neke ine države u svijetu takvu politku već odavno imaju, a EU je tek na začetku. Problematika svega toga je što bi se spomenuti novčani iznosi držali na računima u ECB i o njihovom korištenju bi odlučivala ECB. Ova financijska obveza bi se odnosila na sve države članice, a ne samo na one koje su već uvele euro u nacionalni sustav platnog prometa.

    Unatoč tomu što Hrvatska nije financijski stabilna i jaka država, država Hrvatska je u prošloj godini ostvarila proračunski višak. Istina, ovaj puta je država samostalno odlučila kako će potrošiti proračunski višak novca, ali u skoroj budućnosti tako nešto neće moći. Osim toga, imati će financijsku obvezu uplate 0.35% nacionalnog BDP u svrhu financijske stabilnosti proračuna. Posebice će to biti problem ako Hrvatska prihvati euro kao nacionalnu valutu. Na žalost o tomu ne razmišljaju niti premijer Plenković, a još manje guverner Vujčić.

    Sa druge strane, opstojnost eura kao jedinstvenog novca za većinu članica EU i dalje iskazuje sve veće i veće probleme, nevezano za to je su li u pitanju države koje su uvele euro u svoj sustav ili ne. Sve one države članice EU koje još nisu uvele euro u svoj nacionalni platni sustav, imaju poput Hrvatske valutnu klauzulu i visoki stupanj „eurizacije“ nacionalnog gospodarstva.

    Naime, novčarska politika ECB iskazuje nekoliko slabosti. Države poput Njemačke, Danske, Nizozemske, Belgije, Luksemburga i Austrije, kroz čitavu povijest iskazuju relativno visoku razinu financijske discipline. Nisu iskazivali visoke stope inflacije, ali isto tako niti znakovite iznose proračunskih deficita. Na drugoj su strani južne europske države, poput Španjolske, Portugala, Italije posebice, te Grčke i naravno naša Hrvatska.

    Sve te spomenute države s juga Europe imaju znatno nižu financijsku disciplinu, znatno češće i više iznose deficita u proračunima, ali i u bilancama plaćanja prema inozemstvu. Tako se došlo do proturječnog stanja, gdje je za Njemačku i spomenute iz njezina okružja draže da je tečaj eura preslab, dok je državama sa juga Europe tečaj eura prejak! Zasigurno je tečaj eura prejak za države sa juga EU, jer većina ih iskazuje deficit u vanjskoj trgovini sa ostalim članicama EU i to rastući deficit. Naravno, suficit ostvaruje skupina država koja euro i njegov tečaj drže preslabim.

    Upravo u tu svrhu EU je provodila program QE koji je trebao pomoći rješavanju strukturnih problema gospodarstava bivših komunističkih država kako im euro kao valuta ne bi bio prejak. Program se provodio po načelu otkupa obveznica ECB od središnjih nacionalnih banaka država članica EU i time te države dobivaju novčani priliv u svoj bankarski sektor. Sa uvećanjem novčane mase u svakoj od država članica EU, došlo bi do rasta ponude novca, posljedično tomu i do pada kamatne stope kao cijene novca na tržištu.
    U tome se nije uspjelo, jer je praktično sav taj novac potrošen na plaćanje humanitarne pomoći u prihvatu tzv. „izbjeglica“ iz Azije. U rujnu ove godine QE program završava svoju provedbu, točnije priliva novca u bankarske sektore država članica EU više neće biti. Novac će poskupjeti na tržištu, što će se iskazivati rastom kamatne stope. Problem pred kojim se nalazi čitava EU je jačanje financijske insolvetnosti država članica EU, drugim riječima neke od njih suočit će se sa mogućnošću bankrota poput Grčke.
    Posljedično tomu i Hrvatska će imati slični problem, jer će sadašnja pozitivna kretanja u hrvatskom gospodarstvu biti „istopljena“. Naime, pošto Hrvatska ima nepromjenljivi tečaj prema euru u omjeru 1€= 7,5 Kn, sadašnje povećanje novčane mase eura u EU, čini Hrvatski izvoz jefinijim i priskrbljuje snažni rast prihoda u sektoru turizma. Stoga će pozitivna kretanja u hrvatskom gospodarstvu početi opet nestajati od rujna ove godine.
    Propadanje eura teško je običnom čovjeku nekad uočiti, jer praktično sve valute u svijetu podjednako tonu, neke brže neke sporije. Kada govorim o inim valutama u svijetu onda se to poglavito odnosi na američki dolar, kanadski dolar, japanski jen i britansku funtu. Te četiri spomenute valute takođe gube na vrijednosti zbog proračunskih deficita njihovih država i rasta zaduženosti država kod pripadajuće nacionalne središnje banke. Ipak kao primjer može se pogledati tečaj kune prema kanadskom dolaru, gdje je prije godinu dana taj tečaj iznosio C$1=Kn 5,5, a danas taj tečaj iznosi C$1=Kn4,5! Naravno besmisleno je postaviti pitanje koje se nameće samo od sebe, je li doista moguće takvo jačanje hrvatskog gospodarstva u usporedbi sa kanadskim! Naravno, NIJE moguće! Isto tako nije došlo niti do jačanja gospodarstva EU prema kanadskom gospodarstvu.

    Kada je Hrvatska u pitanju  onda se jasno može očitovati i sva promašenost novčarske politike koju vodi guverner Vujčić. Naime, prije par tjedana guverner je izjavio kako HNB mora posezati za zaduženjem u inozemstvu, jer sa rastom hrvatskog izvoza jača potražnja za kunom i samim time jača pritisak na rast tečaja kune. Takvi postupci doista govore o njegovoj visoko razni nestručnosti. Zbog toga što svaka središnja nacionalna banka uvijek ima svoje novčarske pričuve. One su strukturirane gotovo uvijek tako što bi trećina ili četvrtina tih pričuva bila u inozemnoj valuti i dvije trećine ili tri četvrtine u nacionalnoj valuti.

    Stoga kada bi došlo do nenadanog jačanja tečaja nacionalne valute, tada bi HNB koristila svoje novčarske pričuve u nacionalnoj valuti tako što bi otkupljivala inozemnu valutu, jačala potražnju za inozemnom valutom i istodobno sa otkupom eura došlo bi do porasta ponude kune na valutnom tržištu.

    Na žalost Hrvatska ima guvernera koji jednostavno NE zna voditi novčarsku politiku i uvijek zadužuje HNB u inozemstvu, nevezano je li raste suficit ili deficit u bilanci plaćanja prema inozemstvu.

    Kada se sada sumiraju sve gore navedene činjenice onda je posve jasno, Hrvatsku državu i posebice HNB trebaju voditi oni koji to znaju! Na žalost oni nikad šansu dobiti neće, vodit će državu u propast, a izlaz uvijek tražiti u nečem inozemnom.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: Hrvatska mora UKINUTI valutnu klauzulu i suvereno voditi svoju monetarno kreditnu politiku! Da bi to uspjela mora guverneru Vujčiću dati otkaz!


     

    dr tihomir janjiček glas slavonije

    Židovi su  u svojoj najranijoj povijesti imali  svog proraka Mojsija koji ih je izveo iz egipatskog ropstva! Hrvatska se već odavna nalazi u ropstvu, ali dužničkom ropstvu. Za to su krive sve vlade HDZ-a i SDP-a, koje su vladale od 3.  siječnja 2000. godine do sada. Međutim, najvažnije dvije osobe iz toga doba su pored svih premijera su i dvojca guvernera HNB, Željko Rohatinski i Boris Vujčić.

    Boris Vujčić je od srpnja 2000. godine praktično stalni glavni lik u HNB, jer je bio viceguverner i guverner. Vujčić je od tada do danas, uspio Hrvatsku staviti u takvo dužničko ropstvo koje je doista gore i teže nego ono u vrijeme komunističke Jugoslavije.

    Ne, to nije učinjeno nedjelima, već svjesnim propustima. Sada se pojavljuje u ulozi proroka koji ne spašava, već navješta katastrofu!
    Vrhunac dužničkog ropstva dosegnut je eskalacijom valutne deprecijacije Eura prema švicarskom Franku s početka 2015 godine, a što sam osobno tada najavio nekih mjesec dana ranije. Poslije se Vujčić hvalio kako je on propast tečaja Eura prema franku najavio čak 10 godina ranije! Jednako je to kao i tvrdnja da je Keynes najavio propast komunizma još 1921. godine i što se dogodilo tek 1989. godine!

    Isto tako sam odmah nakon tog 15. siječnja 2015. godine, sugerirao trenutnu konverziju svih odobrenih kredita sa klauzulom prema franku na klauzulu prema euru! Tadašnja Milanovićeva vlada, prvo se opet igrala „komunizma“ i privremeno „zamrzavala tečaj“ franka, a što sam također kritirizirao zbog posve izvjesnog nagomilavanja tečajnih razlika nakon „odmrzavanja“ tečaja. No, SDP-ova vlada je prihvatila moj prijedlog konverzije kredita što sam dao u ime HSP-a, ali sa 10 mjeseci kašnjenja. Obrazloženje je bilo kako su razmatrane i druge opcije, a doista drugih opcija jednostavno nije bilo. Naravno, ostale su nagomilane tečajne razlike!

    HDZ je kao i uvijek šutao, a onda su LAGALI kako su baš oni navjestili nagli rast tečaja franka, mada blage veze nisu imali o tečaju bilo koje valute, jednako kao ni danas!

    Ovih dana, guverner Vujčić pokušava puno glasnije nego prije, „upozoriti“ hrvatsku javnost na mogućnost naglih promjena kamatne stope na već odobrene kredite i to u „srednjem“ roku!? Navješćuje se rast kamatne stope. Stoga se nameće pitanje, kako se to iznenadno „probudio“ guverner Vujčić i poput proroka navješta Hrvatima nagle promjene kamatne stope i sugerira prijelaz na „fiksnu“ kamatnu stopu!?

    Stoga vrijedi pogledati što se doista događa sa kamatnim stopama.

    Odmah na početku treba reći da „fiksne“ kamatne stope ne postoje nigdje u svijetu, osim u Kubi i Sjevernoj Koreji. U svim drugim tržišnim gospodarstvima postoje ugovorne kamatne stope na kraće ili dulje vrijeme, ovisno o bankama. Kamatne stope se u suvremenim tržišnim gospodarstvima mogu ugovoriti od 1 do 5 godina najdulje. Naravno to se najvećim dijelom odnosi za dugoročne kredite, a to su svi oni s rokovima otplate preko 5 godina.

    Ugovaranjem ovakvih kamatnih stopa, recimo baš na 5 godina, „štiti“ se dužnika od „nagle“ prmjene kamatne stope. Rekoh „štiti“, a ne štiti, zbog toga što svaka ugovorena kamatna stopa uvijek je viša od tržišne! Dužnik tada doista plaća „strah“ od moguće promjene kamatne stope na tržištu kredita. Sa druge strane, „nagli“ rast kamatnih stopa gotovo se nikada ne događa. Svaki ozbiljniji rast kamatnih stopa treba barem 6 mjeseci za rast, a nekad i dulje od toga.

    Ukoliko se pogleda Hrvatska i njezina monetarno-kreditna politika, onda je jasno da kamatne stope u Hrvatskoj nemaju nikakve veze sa ponudom i potražnjom za kreditima. Svaka tržišna kamatna stopa je cijena novca u određenoj državi i kamatna stopa se mijenja s promjenom ponude i potražnje za kreditima na nacionalnom tržištu.

    Kamatna stopa u Hrvatskoj formira se temeljem promjena kamatnih stopa u EU, odnosno kako to naš uvaženi guverner voli reći „euriobor“.
    Za sve one koji ne znaju, EURIBOR je razmjerna dnevna međubankarska kamatna stopa u zemljama euro zone. Dakle, dnevna kamatna stopa po kojoj komercijalne banke koje koriste euro kao nacionalnu valutu, pozajmljuju novac između sebe!

    Dakle hrvatska kamatna stopa nema nikakve veze sa ponudom i potražnjom kredita u Hrvatskoj! Stoga je posve jasno kako ne može biti nikakvog „srednjoročnog“ predviđanje promjene kamatne stope, a na što se poziva guverner Vujčić.
    Stoga se ipak nameće daljnje pitanje, a temeljem čega guverner Vujčić doista očekuje nagli rast kamatnih stopa i kako mu je došla ideja o „srednjoročnosti“?

    Dakle, kamatne stope se mogu ugovoriti na određeni period, ali nakon isteka tog perioda, moraju se ponovno ugovarati, ili klijent može prijeći na promjenljivu! Naime, uvijek ostaje pitanje stvarne isplativosti ugovaranja kamatne stope za klijenta! Zato što se mora obračunaiti onaj period dok kamatna stopa nije porasla, ali kreditni dužnik plaća uvećanu ugovornu kamatnu stopu kao vlastitu „cijenu straha“! Dakle, zaštita klijenta kroz ugovorne kamatne stope je „šarena laža“!

    Pojednostavljeno rečeno, ugovorena tzv. „fiksna“ kamatna stopa, samo je sredstvo za uzimanje ekstra profita od strane banaka. Da sam u pravu to ću potvrditi jednostavnim primjernom. Recimo, odobren je kredit određenoj osobi u iznosu od 100.000 kn na 20 godina, a sa kamatnom stopom od 4%. Dakle jedna relativno viša kamatna stopa, ali se dogodi „nagli“ rast na 5%. Mjesečna rata isplate dugovanja spomenutog kredita sa 4% kamate iznosila bi 804Kn, a sa 5% iznosila bi 857Kn. Dakle samo 53Kn bi bila viša mjesečna rata. Sa druge strane, ugovorna kamatna stopa je ugovorena na 5 godina i recimo tek nakon četvrte godine se dogodi taj nagli rast kamatne stope, onda bi dužnik platio više u ukupnom iznosu 2.736Kn za prve 4 godine! U toj zadnjoj godini dužnik bi uštedio u ukupnom iznosu plaćenih kamata samo 636Kn. Znači na period od 5 godina, gdje se u zadnjoj godini otplate kreditnog dug dogodio nagli rast kamatne stope sa 4% na 5%, dužnik bi poslije 5 godina bezrazložno platio ukupno više 2.000Kn, nego sa plivajućom kamatnom stopom.

    Stoga, opet se dolazi do novog pitanja, pa što je onda problem za guvernera Vujčića?

    Guverner Vujčić SKRIVA hrvatskoj javnosti pravo strahovanje! Naime, postoji opravdana bojazan u financijskom svijetu od nove deprecijacije tečaja Eura prema svim valutama. Razlog je rast dugovanja zemalja članica EU temeljem rasta proračunskih deficita. Sve se financira kreditima centralne banke EU! Danas jedna Austrija ima javni dug proistekao iz akumuliranog proračunskog deficita od preko 83% njezina BDP! Belgija preko 105%! Francuska 95%, Njemačka preko 67%, Italija preko 132%! Države iz eurozone imaju javni dug preko 90% ukupnog iznosa njihovih BDP-ova! Hrvatski javni dug je preko 83% nacionalnog BDP-a.

    ECB (centralna banka EU) sva ta dugovanja financira kreditima odobrenim državama euro zone! Raste sve više i više novčana masa Eura i to djeluje na pad tečaja Eura prema svjetskim valutama. S rastom novčane mase raste ponuda Eura na valutnim burzama i uz istovjetnu ili čak nižu potražnju za Eurima jednostavno obara tečaj Eura.

    Stoga, strah Vujičića proistječe iz mogućnosti naglog pada tečaja Eura! Ukoliko se to dogodi ECB bi mogao radi održanja tečajne vrijednoti Eura naglo uvećati kamatnu stopu za Euro! Kako je kamatna stopa u Hrvatskoj vezana za taj inozemni EURIBOR, a ne nacionalno tržište kredita, onda se može dogoditi istodobno pad tečaja Eura i rast kamatne stope Eura. U takvim uvjetima tečaj Kune prema Euru bi se promjenio, jer jednostavno ECB-u ne bi više odgovarao omjer €1=7,5Kn, nego puno viši omjer!

    To znači bio bi pritisak na HNB za jačom deprecijacijom tečaja Kune prema Euru. Hrvatska bi se jednostavno našla u
    KATASTROFI, jer bi kamatna stopa rasla u EU i posljedično u Hrvatskoj. Istodobno bi se odvijala deprecijaciju tečaja Kune! U tom slučaju bila bi prava katastrofa za Hrvatsku i potpuni monetarni i financijski slom Hrvatske. NIKAKVA „fiksna“ kamatna stopa tu ne bi pomogla!
    Što bi onda trebalo učiniti?
    Hrvatska mora UKINUTI valutnu klauzulu, te posve suvereno voditi svoju monetarno kreditnu politiku! Umjesto vezivanja promjene hrvatske novčane mase za UMJETNO fiksni tečaj Kune prema Euru, MORA se vezivati za promjene BDP-a!

    Takvu AKTIVNU monetarno kreditnu politiku guverner Vujčić ne smije ni prozboriti! Zato što guverner Vujičić jednostavno ne zna i nema hrabrosti voditi takvu monetarno-kreditnu politiku. Najlakše  je Vujičiću sjediti u fotelji, uzimati 40.000 Kn mjesečne plaće i ništa ne činiti!
    Stoga, recimo više ZBOGOM Vujčiću!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Vujčić ni vlastitu ženu nije uvjerio da ne uzme kredit u “švicarcima”. Toliko o njegovoj stručnosti.


    dr tihomir janjiček glas slavonije

    Nije dugo prošlo od nastupa dr. Šonje u hrvatskoj javnosti s pričama o „korisnosti“ odbacivanja nacionalne valute kune i uvođenja eura u Hrvatskoj. Sada je nastupio i sam guverner HNB-a Vujčić. Prilično je to iznenađujući čin guvernera HNB-a, jer se ni u puno težim situacijama nije pojavljivao u javnosti. U vrijeme problema sa tečajem švicarskog franka i dužničke krize,  guverner Vujčić bi se provodio na skijanju, pardon na „važnom savjetovanju“ u svjetski poznatom skijaškom odredištu.

    Bilo kako bilo, guverner s puno optimizma uvjerava hrvatsku javnost na HRT-u u „veliku“ korist od uvođenja eura za Hrvatsku. Od te silne „koristi“ guverner HNB-a naveo je samo dva čimbenika, jedan nestanak tečajnog rizika i druga je niže kamatne stope.

    Problem tečajnog rizika koji je spomenuo guverner Vujčić je u suštini rizik fluktuiranja tečaja eura, a ne kune! Hrvatska tečajna politika kakvu vodi guverner HNB-a je politika „naljepnice“! Naime, Kuna je u tečajnom smislu samo naljepnica eura, te svaka promjena tečaja eura, istodobno znači i promjenu tečaja kune.

    Problem je naravno jednostavan, tečajna politika eura vodi se radi ekonomskog interesa država unutar Eurozone i u tomu posve dominira ekonomski interes Njemačke prije svega!

    Kada je tečaj Eura započeo naglo slabljenje prema Franku, isto tako je slabio i tečaj kune prema franku, mada kuna nije imala nikakve izravne veze sa tečajem franka. Drugim riječima, Hrvatska u cijelosti, kako gospodarstvo tako i široki puk, svi su prošli kroz dužnički kaos, zbog lošeg vođenja tečajne politike eura od strane Europske Središnje Banke! Treba reći i to, sve i da Hrvatska već ima euro, to nikako ne znači kako se krediti vezani za tečaj franka ne bi pojavili u Hrvatskoj! To je uostalom potvrdio i sam guverner Vujčić, spominjući iz prošlosti primjer Finske.

    Sa druge strane, guverner Vujčić navodi kao doista najveću dobit za Hrvatsku treba vidjeti u padu kamatnih stopa s ukidanjem kune u Hrvatskoj. Takva tvrdnja odmah natjera svakog pogledati na kojoj su razini kamatne stope u zemljama eurozone.

    Dakle, ako se pogledaju izvješća EU o kamatnim stopama na odobrene kredite unutar eurozone, onda se doista može uočiti vrlo veliko šarenilo u visini kamatnih stopa. Podaci koji su niže prezentirani o visini kamatnih stopa su iz prosinca prošle godine.

    Tako recimo Njemačka ima 0.89% kao jedina sa stopom ispod 1%. Dok tri druge države imaju između 1% i 2%, a to su Nizozemska 1,4%, Belgija 1,95% i Slovačka ima 1,99%. Države sa kamatnom stopom iznad 3% su Irska 3,25% i Austrija 3,80. Zatim, Francuska ima 4,5% i Malta 4,99%! Interesantno je da kamata na odobrene kredite u Grčkoj iznosi 5,25%, a u Sloveniji 5,80%.

    Međutim, treba spomenuti i one države, koje mada imaju euro kao svoju valutu, imaju i kamatne stope iznimno visoke. Tako recimo Latvia ima 11,99%, a u Estoniji se kamatna stopa na kredite kreće od 15% do 24% i uopće nije stabilna, ali je i jako visoka! Finska ima kamatnu stopu od 8%.
    Dakle, guvernerova priča o tomu kako su svugdje unutar eurozone kamatne stope jako niske, osim u Hrvatskoj, pa će kamatna stopa u Hrvatskoj odmah pasti s ukidanjem kune, jednostavno ne odgovara istini.

    Guverner je spomenuo kako ne razumije i zašto je kamatna stopa u Hrvatskoj relativno visoka, unatoč tomu što eskontna stopa, dakle ona stopa koju HNB naplaćuje „hrvatskim“ komercijalnim bankama iznosi 0,5%. Kamatna stopa na kredite u Hrvatskoj je oko 7%. To samo govori koliko komercijalne banke doista uzimaju ozbiljno i HNB i guvernera.

    U većini država, komercijalne banke se orijentiraju prema središnjoj nacionalnoj banci u vođenju svoje politike kamatne stope. Jasno se spoznaje potpuno stručno odsustvo guvernera od monetarnih i gospodarskih kretanja u Hrvatskoj.

    Interesantno je i to što je guverner HNB-a spomenuo kako nije imao načina obuzdati u prošlosti kredite vezane za tečaj franka! To je doista posve NE istina. Naime kreditna politika HNB ima instrumente s kojima se mogla ograničiti kreditna ekspanzija kredita vezanih za tečaj franka, a u te instrumente spadaju gotovinsko učešće, duljina otplate, maksimalno dopušteni iznos, zabraniti odobravanje jamstvenih ili lombardnih kredita, gdje se isplata jamči sa vrijednošću stana ili kuće dužnika.

    Naime, HNB u svojoj kreditnoj politici može zahtjevati visoki postotak obvezatnih pričuva na odobreni kredit vezan za tečaj franka, a to se prema dužnicima iskazuje kao gotovinski polog za odobrenje kredita. Mogla se utvrditi i niska gornja granica iznosa kredita vezanog za tečaj franka. Moglo se i zabraniti odobrenje kredita vezanih za franak ukoliko se kao jamstvo koristi stan ili kuća dužnika. Rokovi otplate kredita vezanih za tečaj franka također su mogli biti kratki! Dakle doista postojalo je i postoji pregršt instrumenata kreditne politike koje je guverner Vujičić valjda „zaboravio“ koristiti.

    Doznali smo na žalost od guvernera i to kako je „jadan“ bio bespomoćan u uvjeravanju premijera i ministara financija u visoku rizičnost kredita vezanih tečajnom klazulom prema franku. Moram priznati da u tu izjavu guvernera Vujčića u potpunosti vjerujem i da je iz čitavog razgovora koji je guverner Vujčić imao na HRT doista najvažnija.

    Naime, kada hrvatski guverner javno prizna, kako čak niti vlastitu suprugu nije bio u stanju uvjeriti u vlastitu stručnost i odvratiti je od uzimanja kredita vezanog za tečaj franka, onda svima u Hrvatskoj mora biti jasno kakvog guvernera ima!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Neka HDZ i SDP odovore heće li guvernera HNB-a Vujčića maknuti nakon izbora zbog štete koju radi


    NEKA HDZ I SDP ODGOVORE

    dr janjiček tihomir

    Sve češće se pojavljuju napisi i komentari guvernera Vujčića u ime HNB-a o tomu kako hrvatsko gospodarstvo ulazi u deflaciju. Deflacija  se u ekonomskoj znanosti definira najčešće kao iskaz ekonomske stagnacije, te je onda guverner odmah počeo izvlačiti zaključak kako je deflacija nešto tragično, a inflacija nešto valjda povoljno.

    U ekonomskoj povijesti je poznato vrijeme kada je inflacija bila vrlo visoka, recimo tijekom 70-ih godina, ali su gospodarstva svijeta unatoč toj inflaciji patila od ekonomske stagnacije, pa je čak bio i izmišljen naziv stagflacija, stagnacija i inflacija.
    Rusija recimo bilježi pozitivne stope inflacije od preko 7% cijele ove godine, a prošle godine su bile dvoznamenkaste. Sa druge strane, tijekom cijele ove godine se bilježi pad ruskog BDP-a, pa je u srpnju ove godine bio pad od -0,6%, dok je u srpnju prošle godine bio zabilježen pad BDP-a od -4,5%.

    Gospodarski razvitak Rusije isključivo je vezan za uvoz tehnologije iz EU, Japana, SAD i Canade. S obzirom na sankcije koje su uspostavljene uvoz novih tehnologija je onemogućen za Rusiju. Sa druge strane, pad cijene sirove nafte i cijene plina, uveliko je smanjilo valutni priljev u Rusiju. Istodobno je Rusija kao protumjeru zabranila uvoz hrane iz država EU, SAD i Canade, pa je suočena sa drastičnom nestašicom hrane. Ti su čimbenici djelovali na relativno visoku stopu inflacije u Rusiji.
    Kada su u pitanju SAD, tamo je situacija drugačija. Američko gospodarstvo nakon financijske krize iskusilo je deflaciju i pad BDP.
    Dakle, postojala su dva slučaja sa različitim rezultatima, a ekonomska povijest govori o pregršt sličnih primjera.
    No, prije nego se pogleda situacija u Hrvatskoj, potrebno je imati na umu jednu važnu ekonomsku spoznaju. To je postojanje dvaju vrsti inflacije. Jedna je inflacija potražnje i druga je troškovna inflacija.

    Prva vrsta nastupa sa rastom potražnje, a razloga za jačanje potražnje može biti više. Na primjer, rast prihoda, porast broja stanovnika, promjene u preferencijama potrošača sa uvozne na domaću robu i slično. Dakako deflacija potražnje se može dogoditi, ali se tada događa pad prihoda, pad broja stanovnika, te nepovoljne promjene preferencije potrošača.

    Druga vrsta inflacije, troškovna inflacija, nastaje sa rastom troškova. Općenito svi troškovi mogu biti podijeljeni u 4 skupine. Troškovi radne snage, materijalni troškovi, troškovi poreza i troškovi pozajmice kapitala. Materijalni troškovi rastu najčešće zbog rasta cijena energije, kao cijene nafte, plina, električne energije, ali i troškovi reprodukcijskog materijala, kao sirovine.

    Troškovi radne snage nisu tako uobičajeni, jer rast cijene satnice rada ne izaziva inflacije u suvremenom dobu. Troškovi poreza izazivaju i utječu na rast inflacije i to sa rastom poreznih postotaka i/ili uvođenjem novih poreza. Troškovi pozajmice kapitala također djeluju na rast inflacije i to kroz rast kamatne stope na poslovno kreditiranje. Naravno, deflacija također može biti troškovnog oblika, pa zbog pada materijalnih troškova, poreznih, bankovnih i troškova radne snage.

    Kada je Hrvatska u pitanju, HNB pliva u neznanju njezina guvernera. Pad cijena energije, a poglavito goriva na svjetskom tržištu, djeluje povoljno na svako gospodarstvo koje uvozi energiju i samim time i na hrvatsko gospodarstvo. Pri ne promjenjenoj kupovnoj moći hrvatskog puka, pad cijena energije djeluje na pad materijalnih troškova što može samo pozitivno djelovati na hrvatsku potražnju. Nije to nikakva deflacija nastala padom potražnje, već deflacija nastala padom materijlanih troškova kroz pad cijena energije.

    Dakle, pad cijena robe na hrvatskom tržištu posljedica je izravno pada cijena energije što doista djeluje pozitivno po hrvatsko gospodarstvo.
    No, HNB ipak predviđa rast inflacije u 2016 godini, a objašnjenje za to se pruža kroz rast cijena prehrambene robe i „očekivanog“ rasta cijena nafte.
    Naravno pitanje koje se nameće samo po sebi jeste, koliko su precizna ovakva predviđanja sa stajališta uzroka moguće inflacije u 2016. godini?

    Inflacije u Hrvatskoj će biti, ali za to neće biti „krivi“ porasti cijena prehrambene robe, a niti rast cijene nafte. Naime, Hrvatsko tržište je već odavna pretrpano jeftinom prehrambenom robom iz uvoza niske kakvoće. Nema nikakvog razloga vjerovati da se to neće nastaviti i u budućnost, osim ako neka nova vlada ne bude „bonska“ vlada kao nekad komunističke vlade.

    Cijena nafte neće bitno rasti i ni ne treba to očekivati. U ratove na bliskom istoku uključena je većina država izvoznica nafte, koje moraju naftu izvoziti po bilo kojoj cijeni, kako bi financirali ratovanje. Među te države naravno treba uključiti i Rusiju, koja je već duboko zagazila u „ratne igre“ diljem svijeta i Europe!

    Dakako svatko će onda postaviti pitanje, pa hoće li onda biti inflacije ili deflacije u Hrvatskoj u ovoj godini?

    Biti će inflacije, ali razlog je posve druge naravi. Država Hrvatska je visoko prezadužena država, koja je uzimala i uzimati će kredite od komercijalnih banaka, bilo iz tuzemstva ili inozemstva! Samo koji mjesec ranije  država se zadužila kod domaćih financijskih institucija prodajom državnih obveznica.

    Novačni priljev u državni proračun koji je prodajom državnih obveznica omogućen, djeluje na rast novčane mase i samim time povećava količine novca u optjecaju. Taj porast novačne mase biti će i jeste jači od pada cijene nafte i plina na svjetskom tržištu i stoga će doći do određenog jačanja inflacije.

    Pri tomu ne treba zaboraviti, da svaka pojava inflacije neminovno vodi rastu kamatne stope i samim tim će poticati daljnji rast inflacije kroz porast troškova poslovnog kreditiranja. Kamatna stopa je cijena novca i svaka tvrtka treba kratokoročne poslovne kredite, a rast kamatne stope uvećati će bankovni trošak poslovanja tvrtki.

    Pitanje na koje bi trebale odgovoriti prije svega „liderske“ stranke pred ove izbore je hoće li se bilo tko od njih konačno usuditi maknuti guvernera HNB koji je doista tako NESPOSOBAN!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček, gospodarski ekspert HSP-a: MAĐARSKI EKONOMSKI „RECEPT“ NIJE ZA HRVATSKU!


    GOSPODARSKI PROBLEMI MAĐARSKE NISU SLIČNI ONIMA U HRVATSKOJ!
    Ma koliko to na prvi pogled izgledalo tako.

    dr janjiček tihomir

    U hrvatskim tiskovinama pojavila se sugestija primjene „mađarskog recepta“ za sređivanje gospodarstva u Hrvatskoj. Tako su navedene brojne stvari koje doista imaju veze sa ekonomskom politikom, ali neke doista i nemaju. Tako su navedeni različiti čimbenici koji su djelovali povoljno po mađarsko gospodarstvo.

    Recimo, uzeta je pozajmica od MMF-a u iznosu od 16 milijardi dolara, te kamatna stopa je snižena sa 7% na 1,5%, pa je PDV povišen na 27%, pa je potpora malom i srednjem poduzetništvu učinjena povoljnim poslovnim kreditima čija kamatna stopa ne prelazi 2%. Onda su još i banke nacionalizirane sa nekih 10 milijardi eura. Tu je još i snižena cijena električne energije, te izdaci za komunalnu naknadu i još pripadajuće tarife. Što bi se reklo „s brda i sa dola“ je nabacano sve i svašta kao recept za makroekonomsku politiku koja je dovela do poboljšanja u mađarskom gospodarstvu.

    Kada bi se to sve skupa pokušalo sumirati, onda bi to od prilike bilo treba biti ne „poslušan“ prema EU, jer nemaju pojma i svima nam žele zlo. Nameće se i to kako državno vlasništvo mora dominirati, a svi izdaci koji pogađaju obične ljude trebaju biti minimizirani. Jedino što je mađarski narod morao „platiti“ je uvećani PDV na 27%, sve drugo je milina.
    Ovako ne dorečeni „recepti“ uvijek pružaju mogućnost iluzije kod običnih ljudi. Sigurno treba reći za Orbana kao premijera da dobro skrbi o nacionalnim interesima Mađarske. Sigurno treba reći da i nastoji popraviti situaciju u Mađarskoj.
    No, ekonomski problemi Mađarske nisu slični onima u Hrvatskoj!

    Ma koliko to na prvi pogled izgledalo tako.

    No, hajdemo prvo neke stvari utvrditi. Svaka makroekonomska politika ima tri važna čimbenika i svaki je od njih promjenljiv. Ta tri čimbenika su novčana masa, kamatna stopa i valutni tečaj. Dovoljno je djelovati državnom intervencijom na samo jedan čimbenik, a ostala dva se prilagođavaju promjenama tog čimbenika na koji se djeluje. Drugim riječima rečeno, jedan čimbenik postane vodeći, odnosno ne ovisno promjenljiva veličina, a druga dva ovisno promjenljive veličine. Više je nego očito da su i Hrvatska i ostale bivše zemlje „istočne“ Europe, a danas članice EU, bile usredotočene na održavanje stabilnog valutnog tečaja, dok su druge dvije promjenljive veličine trebale biti sljedbenici promjena valutnog tečaja.

    „Stabilni valutni“ tečaj, odnosno ne promjenljivi tečaj nacionalne valute, trebao je biti graničnik rastu proračunskog zaduživanja, jer se stabilnost tečaja nacionalne valute održavala valutnom klauzulom. Tako bi kod rastućeg zaduživanja, država morala kupovati Eure, što je činila i HNB. Ti Euri su bili „jamac“ stabilnosti tečaja Kune, ali monetarnoj stabilnosti. Nekad je taj „jamac” bilo zlato, a sada je to trebao biti Euro. Naravno, problem je taj što je država Hrvatska sve više i više upadala u proračunski deficit i svaki puta se sve više i više zaduživala. Znači, valutni tečaj nije odigrao ulogu prevencije rasta proračunskog deficita, dapače. Zašto se to tako dogodilo?
    Zato što se uvjeti kredita središnjim nacionalnim bankama, poput HNB-a, odobravaju temeljem razine zaduženosti. U početku nitko nije bio prezadužen, sve su države bile spremne za zaduživanje, ali kada su započele sa zaduživanjem, pokazalo se da je država trošila novac tamo gdje ne treba. Države su trebale proračunskom potrošnjom poticati gospodarski razvitak, ali jednostavno to nisu činile. Gdje su potrošeni sve novci iz hrvatskog proračuna, to sam dragi Bog zna i više nitko!

    Dakle, što je potrebno učiniti?

    Mjere koje je potrebno poduzeti u Hrvatskoj je napustiti sustav valutne klauzule, odnosno kontrole valutnog tečaja! Kontrola mora biti uspostavljena nad novčanom masom, a kamatna stopa i valutni tečaj će se prilagođavati promjenama novčane mase. Zašto tako, pa zato što se u tom slučaju točno može projicirati i kreditna i valutna politika.

    Svaki rast deficita u proračunu automatski znači rast novčane mase, to se i sada događalo. Zbog toga je stopa inflacije bila viša od one službene, ali se skrivalo! Izvlačio se rast novčane mase sa rigoroznim sustavom bankovnih pričuva, ali ne u potpunosti! Rast novčane mase dovodi do deprecijacije tečaja nacionalne valute i do rasta kamatne stope! No, to se kod nas nije događalo. Zbog toga je sve jeftino uvesti u Hrvatsku i sve skupo izvesti na vanjsko tržište! Odgovornost vlade bi na ovaj način, automatski bila uočena i sama vlada sa vlastitim promašajem.

    Ovako, „svi su krivi“ i „svi su isti“, a toga smo se naslušali još u vrijeme titoizma!
    Sa druge strane Hrvatska mora postići pozitivnu trgovinsku bilancu! Drugim riječima, mora izvoz biti viši od uvoza. Upravo to je glavni čimbenik zbog čega je Mađarska uspjela stabilizirati svoje gospodarstvo! Naime, samo u prošloj godini Mađarska je ostvarila suficit u vanjskoj trgovini od nekih desetak milijardi dolara. To je ta bitna razlika između Hrvatske i Mađarske.

    Nije dovoljno samo sniziti kamatnu stopu kao u Mađarskoj i sve će biti dobro. Prvo tko je taj tko snižava kamatnu stopu! Nema više komunizma, postoji novčarsko tržište. Očito je država “upumpala” u gospodarstvo miljarde forinti! Sa druge strane, Hrvatska ima visoku sklonost uvozu! Sniženje kamatne stope donosi rast osobne potrošnje. Svaka potrošnja u jednoj državi sastoji se od tri oblika, osobne, državne i investicijske potrošnje.

    Hrvatska osobna potrošnja ima visoku sklonost uvozu, a isto je tako i sa investicijskom potrošnjom. Rast prihoda kućanstavima od 100 kn odnosi preko 80 kn za uvoznu robu! Svaki rast osobne potrošnje u Hrvatskoj, automatski znači pogoršanje stanja u bilanci plaćanja prema inozemstvu, zbog rasta uvoza. Prošle godine smo imali oko 4 milijarde eura deficita! Stoga bi svako sniženje cijena struje ili komunalnih usluga i tarifa značilo samo rast uvoza robe za osobnu potrošnju!
    To znači, kreditna politika bi morala biti selektivna u smislu poticanja gospodarskog razvitka prema vanjskom tržištu, odnosno izvozu!

    Poslovno kreditiranje bi moralo imati povoljnije uvjete kod izvoznih poslova, nego uvoznih, ili za domaće tržište! Malo poduzetništvo bi moralo biti poglavito financirano iz fondova EU, ali sa time što bi i tada trebalo nastojati koliko se god može, financirati tvrtke čije poslovanje će biti namjenjeno izvozu.
    Novi ministar financija još uvijek nije potaknuo razgovore sa guvernerom HNB-a oko otpisivanja dijela dugova države koja su u kunskom obliku! Ministar financija je to morao već potaknuti!

    Država Hrvatska jednostavno ne može vratiti dugove koje ima i sa tom činjenicom je potrebno suočiti se čim prije! Stoga je bolje otpisati najvećim dijelom kunska dugovanja odmah, nego poslije. Reprogramirati preostala dugovanja u kunama. Eurska dugovanja država ne može otpisati, niti reprogramirati, to može europska središnja banka, ako hoće! Koliko to hoće ECB, pa to se moglo vidjeti na grčkom primjeru.
    Prema tome svako „preslikavanje“ rješenja od ove ili one države jednostavno ne može dati rješnje za drugu državu, jer svaka država ima svoje ekonomske odrednice i razlikovnosti.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot


    „U Kanadi tri grada, od kojih je svaki veći od Osijeka, imaju samo jednu zajedničku gradsku upravu. Jer, smatraju da nemaju dovoljno novca za tri gradske uprave. A kod je svako malo veće selo – grad. To je besmisleno“, smatra Janjiček.

    dr janjiček 800_440
    Član predsjedništva HSP-a, ekonomist i profesor na Humber College u Torontu, Tihomir Janjiček u ponedjeljak je na konferenciji za novinare u Osijeku ocijenio kako nema šanse da sadašnja vladajuća koalicija u zemlji opstane te je upozorio da daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot.

    “To i nije koalicija, nego politički ortakluk. Njihov razlaz bit će doista rastava braka na ciganski način”, predviđa Janjiček.

    Govoreći o prijedlogu državnoga proračuna, istaknuo je kako je on iznuđen samo da bi se ispunio zahtjev EU-a da Hrvatska ne bi bila pod specijalnim programom za prekomjerni deficit.

    „Bivši premijer Zoran Milanović trošio je nemilice, kao pijan u kavani. Ostavio je golemi deficit i Hrvatskoj će trebati desetak godina da bi se popravilo stanje koje je on ostavio. A i novi premijer Tihomir Orešković se izgleda ugledao na Milanovića. Od listopada do sada je napravio već tri milijarde dolara deficita“, kazao je Janjiček.

    Upozorio je kako daljnji rast vanjskog duga upućuje na zaključak da Hrvatskoj prijeti bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj te kaže da se cijelo vrijeme nadao kako će, kako je rekao, “nesposobni guverner Boris Vujčić biti smijenjen, jer nas svojom monetarnom politikom vodi u bankrot“.

    Pojasnio je kako Hrvatska svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB-a, pa se HNB, sukladno svojoj monetarnoj politici zasnovanoj na principu tečajne valutne klauzule kune prema euru, za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu. A kako je već prezadužena, kamatna stopa prema kojoj se HNB-u odobrava kredit u inozemstvu mnogo je viša od tržišne kamatne stope.

    Prema njegovim riječima, u novom proračunu rezana su sredstva na potpuno krivim stvarima.

    „Smiješno je da dopredsjednik Vlade Božo Petrov ne zna gdje se rezalo, pa sad kaže da će tražiti izmjene. Jer, ako je sudjelovao u kreiranju prijedloga proračuna, od koga će onda tražiti izmjene? Sam od sebe? Jako je zaboravan. Izgleda da je zamijenio aspirin apaurinom“, tvrdi Janjiček.

    U proračunu su ukinuta sredstva za prijevoz školaraca, dok primjerice nitko nije ni pomislio taknuti naknade ministrima i saborskim zastupnicima za odvojeni život.

    „Onaj tko se prihvatio ministarske ili saborske dužnosti, svjestan je da će biti odvojen od obitelji. Mi sad imamo lakrdiju od toga da pojedine saborske zastupnice imaju 55 godina i dobivaju naknadu za odvojen život od roditelja. To je smijurija. Očito nemaju ni digniteta, ni obraza, pa koriste takve stvari“, kaže Janjiček dodajući i kako je potpuno nelogično da država troši novac za plaćanje stanova saborskim zastupnicima, dok istovremeno u svom vlasništvu ima na tisuće stanova.

    Premijer Orešković, kaže Janjiček, trebao bi razmisliti i o smanjenju administracije spajanjem općina i gradova.

    „U Kanadi tri grada, od kojih je svaki veći od Osijeka, imaju samo jednu zajedničku gradsku upravu. Jer, smatraju da nemaju dovoljno novca za tri gradske uprave. A kod je svako malo veće selo – grad. To je besmisleno“, smatra Janjiček.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb osvrnuo se na odustanak Milijana Brkića od kandidature za mjesto ministra branitelja, ocjenivši kako je nedopustivo da se tog čovjeka, u cijelom ovom procesu, toliko ponizilo i to i iz redova njegove stranke i iz redova vladajuće koalicije.

    „Taj čovjek je doživio cijeli niz neugodnosti, toliko da mu je jedini izlaz iz cijele ove situacije bio povlačenje iz kandidature za mjesto ministra. On je častan čovjek i to je častan potez“, rekao je Srb zaključivši kako je nedopustivo da se državni proračun donosi bez ministra branitelja te da to jasno ukazuje kako su branitelji i ovaj puta izigrani.

    Izvor: Nacional, Glas Istre, Direktno, t portal, Index,  Večernji list, energypress, Osijek-online,  Najvijesti,

  • dr Janjiček: Za čije interese i čiji račun nam ekonomski “gurui” nameću Euro?!


    Svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!
    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“!

    janjiček

    Unatoč tomu što sam o uvođenju Eura u gospodarski sustav Hrvatske već više puta pisao, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo recimo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje Eura. Naravno, niti ja niti dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Ipak, odlučio sam se reći zbog čega smatram promašenim uopće raspravljati o uvođenju Eura umjesto Kune u hrvatski gospodarski sustav.

    Moram ovom prigodom na početku prisjetiti sve koji budu čitali ovaj moj tekst, da je još 2000. godine prigodom preuzimanja vlasti od strane Račana i Mesića, stavljeno u središte pozornosti što brže članstvo Hrvatske u EU, ili „euroatlantske integracije“.

    Na tom tragu bio je i HDZ sa Sanaderom, te nisu bili zadovoljni što Hrvatska već nije članica EU. Stoga su oni te 2004. obećali kako će Hrvatska postati članicom EU već 2007. godine. Tada je taj „ubrzani postupak“ nazvan „peta brzina“ i svi su podržali i HDZ i SDP i svi njihovi već propali sateliti! Unatoč svim „čvrstim obećanjima“, ta „peta brzina“ nije donijela članstvo Hrvatskoj u EU za mandat i pol Sanadera i pol mandata Kosorice, već je to postignuto u mandatu Milanovića!

    Raspoloženje javnosti se od one 2000. godine i opće euforije za članstvom u EU, došlo do općeg razočarenja sa članstvom 2013.! Mijenjan je čak i Ustavni Zakon o referendumu, samo da se preko volje hrvatskih državljana nekako Hrvatska ugura u članstvo EU. Bivša ministrica Pusić je čak prijetila o ne isplati mirovina budu li starkelje nešto bauljale i ne zaokruže „za“ na referendumu.

    Tako je Hrvatska nakon 10 godina nagovaranja postala članicom EU! „Uvjete“ smo sve ispunili, generali su nevini odležali u Haškom kazamatu, potpisali smo štetne kvote po Hrvatsku o izvozu prehrambene robe u EU i još štetnije uvozne kvote za tu istu prehrambenu robu.

    Ono što je bitno, Hrvatska se nadala bržem gospodarskom rastu sa članstvom u EU i zato je hrvatski puk želio te 2000 godine članstvo Hrvatske u EU! No, „proces približavanja“ članstvu u EU, posve je od te nada napravilo „serenadu“! Hrvatska je od te 2000. godine do 2013. godine, bilježila sve sporije stope gospodarskog rasta, sve veću i veću stopu nezaposlenosti, sve veći proračunski deficit, sve veći i veći vanjski dug! Kada je konačno Hrvatska u ljeto 2013. godine i postala službeno članica EU, njezino gospodarstvo je bilo posve uništeno!

    Sve to je promatrala vlada HDZ-a, vidio je to i Sanader, a vidjela je to i njegova prva služavka Kosor, poslije premijerka! No, baš nikoga od njih nije bilo briga za to! Važno je bilo članstvo, pa po bilo koju cijenu! Tako se ponašala i prošla SDP vlada. Skoro su bili i uprskali stvar članstva Hrvatske u EU, kada su pokušali zaštiti svoje odane zlikovce iz 80-godina! „Srećom“ nisu uspjeli.

    Sve sam ovo naveo iz samo jednog razloga. Umjesto rješavanja pravih gospodarskih problema, obje stranke i njihove vlade i HDZ i SDP su od 2000. do 2013. godine mazali oči hrvatskoj javnosti sa članstvom u EU, koje će poput čudotvornog napitka od krepanog hrvatskog gospodarstva načiniti gospodarski CroCap.

    Sada se ponovno ide sa sličnim pristupom. Nitko iz vlasti ne spominje nikakav gospodarski program, ama baš nikakvu gospodarsku „reformu“! Na glavi su nam svima sjedili sa tom frazom u predizborno vrijeme! Sada HDZ ponovno nudi „čudotvorni napitak“! Naravno, nije više članstvo u EU (to je već profulano) sada je to EURO!

    Zaboravlja se odmah u startu odgovor na jednostavno pitanje, pa želi li uopće EU vidjeti Euro kao službenu valutu u Hrvatskoj!? Nitko, niti ne spominje to pitanje, a niti odgovor na to pitanje! Odgovor je jasan i zadnjim bedacima, NE želi!

    Hrvatska niti jedan kriterij za podnošenje zamolnice za uvođenje Eura ne ispunjava, ama baš niti jedan jedini! Preveliki je deficit u proračunu, javni dug je katastrofalno visok, gospodarski rast je laž koja se neprekidno servira od SDP-a! Nezaposlenost u Hrvatskoj je beskonačno rastuća veličina! Životni standard ljudi beskonačno padajuća mizerija! Zaposlenici primaju plaće kad se tko smiluje od poslodavaca! Pravosuđe je gore od imbecilnosti, ono ne samo da nikad nije procesuiralo bilo kog poslodavca zbog ne isplate plaće, nego nije u stanju donijeti pravorijek niti nad posve notornim zlikovcem koji je usmrtio jadnu Antoniju Bilić.

    Ipak, svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!

    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“! Britanci nisu nikad ni imali Euro, ali bježe sa tog EU „Titanica“! Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela Euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i eto zato im Euro nije ni trebao!

    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima tek 20% prihoda od izvoza nafte na spram prije nekoliko godina, jer se cijena survala sa $150 na svega $30 po barelu i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU! Dakako još manje da imaju Euro kao valutu! Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se i zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila Hrvatska.

    Tko to onda želi taj Euro? Bugari! Oni su željeli Euro, ali nisu onako jadni uspjeli u tomu unatoč tomu što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska sada ne ispunjava! Dakle,  gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i na dalje žele izigrati!

    Tražim i želim da nam sam svima odgovore na jednostavno pitanje ZA ČIJI RAČUN!?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček upozorava: slijedi li nam “branšizacija” bankarskog sektora?!


    Nova ideja koja dolazi iz EU je „branšizacija“, ali je u suštini „deja vu”! Pod izgovorom komplicirane birokracije, inozemne banke žele „pojednostaviti“ bankovno poslovanje u Hrvatskoj, te zaobići praktično HNB i sve hrvatske zakone. Drugim riječima, što god budu ponudili i prevare Hrvate, a oni budu prihvatili neće se moći žaliti hrvatskom sudištu. Zato, jer poslovanje inozemnih banaka u Hrvatskoj biti će po zakonima država iz koje te banke potječu, a ne po hrvatskim zakonima!
    hnb

    Nakon uspostave RH, a posebice nakon uvođenja Kune kao hrvatske nacionalne valute, hrvatska javnost bila je oduševljena vlastitom valutom. Mlađi naraštaji niti ne znaju sa kakvim i koliko silnim zanosom su Hrvati gledali na svoje banke i valutu. Duboko se vjerovalo kako smo mi Hrvati drugačiji i naša valuta i naše banke biti će poštene, a ne kao one iz prijašnje države u kojoj je sve bilo prijevara i krađa.
    Na žalost, hrvatska stvarnost nije bila takva. Pojavili su se razni „bankari“, ali sa sumnjivom prošloću. HNB kao kao glavna novčarska institiucija nije ni onda, baš kao ni danas radila svoj posao, a to je bila kontrola svih novčarskih tijekova u zemlji. Kada je prestala sva ratna turbulencija, negdje 2000. godina, koja je po svemu bila prekretna godina, Hrvatska se konačno počela suočavati sa vlastitom naivnošću.
    U spoznaji vlastite ne sposobnosti, hrvatski vlastodršci su se od te 2000 godine u potpunosti predali na milost i ne milost „euroatlantskim integracijama”! Tako je i cjelokupni novčarsko kreditni sustav postao tek puki prirepak Eura, kao nove i ne viđene valute! Jurišalo se od te 2000. godine u vanjsko zaduživanje nesmiljenom žestinom. Zaduživalo se za sve i svašta, nije bilo bitno!

    Krediti su bili namijenjeni poticanju potrošnje bilo koje vrste, a bilo je važno samo trošiti, baš kao u svakoj razvijenoj potrošačkoj naciji u kapitalizmu. Je li se samo preprodavala uvozna roba ili se dosta nešto pokušalo proizvoditi, vlastodršcima je bilo nebitno! Moglo se jurišati u vanjsko zaduženje, jer je dr. Tuđman, državu je ostavio sa doista svega 10 milijardi dolara vanjskog duga, a od toga je 5 milijardi dolara naslijeđeno od komunističke države!

    Kao nisko zaduženu državu, Račanova i Sanaderova vlast su se zaduživale, a da nisu pitali za što se zadužuju i po kojim uvjetima. Račan nije imao znanja pokrenuti gospodarstvo, pa je nasumce uzimao kredite. Sanader je imao posve lopovske nakane, ali ih je skrivao u njegovoj „petoj brzini“,  jurnjave u „euroatlanske integracije“! Svi, baš svi su podržavali tu „petu brzinu“! Čak SDP sa Milanovićem je tu politiku podržao, a danas je završio „kao oni koji idu prebrzo, a nemaju dobre gume“!

    Od te 2000. godine, Hrvati su sve više vjerovali u Euro i sve više izbjegavali Kunu! Kreditni zanos u koji se ušla nacija, nije prestajao! HNB je bio izgubljen kao i sada, pa nije ništa činio, ali doslovce NIŠTA!

    Raiffaisen banka je došla i svojom kreditnom zadrugom. Nudili su tzv. založbene kredite, ili kako se još kaže lombardne kredite. Založi se kuća, uzme se kredit i fino otplaćuje, ali ako se ima od čega. Ako se nema, e tu nastaje problem! Danas je hrvatsko pravosuđe zasuto tužbama vezanim za odobrene kredite od Raiffaisen kreditne zadruge! HNB je i tom prigodom bio izgubljena, baš kako je bila i sa „švicarcem“!

    No, nakon masovnog financijskoj posrnuća nacije, vlada Milanovića prihvatila je prijedlog HSP-a, a koji sam osobno predložio još u siječnju 2015. i konvertirala sve odobrene kredite sa tečajnom klauzulom prema Franku na tečajnu klauzulu prema Euru u listopadu 2015. godine!

    Nacija se probudila i prestala slijepo vjerovati kako je baš sve što stiže iz EU dobro i korisno Hrvatskoj i svim Hrvatima! Usljedile su prepirke sa bankarima, mnoštvo sudskih procesa, ali u suštini bankari su izgubili bitku.
    Nacija je konačno prihvatila kako razvijene članice EU uvijek čine one financijske poteze koji su njima korisni!

    Izmakle su inozemnim bankama beskonačno rastuće otplate kredita vezanih za tečaj Franaka! Izmaklo im je bogaćenje uz pomoć „trakalice“ zvana valutna klauzula prema Franku. HNB i guverner Vujčić pojavili su se doslovce ne želeći i ne svjesno u ulozi čuvara novčarske stabilnosti Hrvatske! Nisu stali niti na stranu bankara, niti na stranu dužnika iz „Franka“, ali ta šutnja bila je dostatna da banke ne iziđu kao pobjednici.

    Dolaskom Oreškovića na vlast, odmah je premijer morao brže bolje na „sanjkanje“ u Kitzbuhel, gdje su mu se „izjadali“ novčarski vrhovnici EU, oko ne poslušnosti Hrvatske vezano za kredite odobrene s tečajnom klauzulom prema Franku. Njihove krokodilske suze nisu baš takle premijera Oreškovića. Dakle, bile su uzaludno prolijevane.

    No, sada se došlo do nove ideje. Nešto kao u SAD, kada je učinjena čuvena „deregulacija“ bankovnog sustava! Svi su mogli dobiti kredite, ma kakve god su poželjeti mogli! Svi su kupovali sve, ama baš sve! Potražnja za nekretninama bila rastuća iz godine u godinu za po 20% ili 30% godišnje! No, nakon toga došao je SLOM! Središnja banka SAD poznata kao „federalne rezerve“ nije reagirala na vrijeme i novčarski slom je bio neizbježan!

    Dakle, ta nova ideja koja dolazi iz EU je „branšizacija“, ali je u suštini „deja vu”! Pod izgovorom komplicirane birokracije, inozemne banke žele „pojednostaviti“ bankovno poslovanje u Hrvatskoj, te zaobići praktično HNB i sve hrvatske zakone. Drugim riječima, što god budu ponudili i prevare Hrvate, a oni budu prihvatili neće se moći žaliti hrvatskom sudištu. Zato, jer poslovanje inozemnih banaka u Hrvatskoj biti će po zakonima država iz koje te banke potječu, a ne po hrvatskim zakonima!

    BKS banka iz Rijeke upravo treba biti i „pojednostavljena“ i „okrupnjena“ u svom poslovanju u Hrvatskoj sa tom „branšizacijom“! BKS treba „probiti led“ i onda će sve biti puno lakše.

    No, inozemni bankari nisu svjesni razine pada povjerenja u njih od strane Hrvata. Prava najezda potražnje za „kunskim kreditima“ odigrava se u Hrvatskoj. Nikakova „branšizacija“ neće pomoći više ni jednoj inozemnoj banci u Hrvatskoj. Međutim, ostaje pitanje kako će na sve to reagirati HNB?

    Vujčić je do sada propustio baš sve „vlakove“ za ponašanje poput odgovornog guvernera. Sada ima priliku iskupiti se barem djelomice i ne biti guverner banana republike, te ne dopustiti nikakvu „branšizaciju“ banaka u Hrvatskoj. No, bude li guverner Vujčić dopustio „branšizaciju“, onda je doista „banana“ od guvernera!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček o nastupu guvernera Vujčića: Takve izjave ne daju ni moji studenti dodiplomskih studija.


    SONY DSC
    Konačno se hrvatskoj javnosti obratio guverner HNB-a, gospodin Vujčić. Nakon niza kritika i prozivki, guverner HNB pokušao je javnosti objasniti sadašnje ekonomsko i monetarno stanje u Hrvatskoj. Kada se malo toga dozna iz nečijeg govora, a ta osoba puno rečenica izgovori, onda bi to ekonomisti često nazvali „žvaka“ govor.

    Upravo takva objašnjenja su pružena od strane gospodina Vujčića. Stoga pogledajmo stajališta koja je iznio guverner.

    Prva činjenica, ako je vjerovati riječima guvernera, a nema se razloga ne vjerovati je niska eskontna stopa HNB-a prema komercijalnim bankama. Naime tako se stručno naziva interesna stopa koju središnja nacionalna banka neke zemlje, a kod nas je HNB, naplaćuje svim komercijalnim bankama koje posluju na njezinom nacionalnom tržištu.

    Na žalost, guverner se nije „sjetio“ naziva eskontna stopa, ali to i nije tako bitno. Daleko važnije je to što je ustvrdio kako komercijalne banke i dalje drže VISOKE kamatne stope, što njemu „nije jasno“!

    Što više, usporedio je komercijalne banke sa konjima koji NE piju vodu do koje ih je doveo KONJOVODAC u obliku HNB! Moram priznati da takvo objašnjenje monetarne politike nisam čuo do sada niti od jednog mog studenta sa dodiplomskih studija, ali je eto došlo od guvernera HNB-a, gospodina Vujčića! Doista „invetivno“!

    Guverner na ŽALOST jednostavno NE zna zbog čega komercijalne banke ne snižavaju kamatnu stopu i ne pružaju kredite gospodarstvu po povoljnijim uvjetima! Spomenutom izjavom guverner je iskazao visoku razinu NE stručnosti!

    Razlog leži u valutnoj kaluzuli koja je izgubila značenje sigurnosti za komercijalne banke. Naime, komercijalne banke odobravaju kredite prema određenoj valutnoj kaluzuli, a službena je ona prema Euru. Ta valutna klauzula je JAMČILA svim komercijalnim bankama punu konverziju svakog odobrenog kredita u bilo kom trenutku iz Kune u Euro! Time su komercijalne banke poslovale bez IKAKVOG poslovnog rizika, a sav rizik je snosila Država Hrvatska preko HNB-a kao JAMCA valutne kaluzule!
    Međutim, Hrvatska je postala financijski VISOKO RIZIČNA zemlja, a to se očituje upravo na činjenici što su nam državne vrijednosnice ocijenjenje kao VIŠESTRUKO smeće! Znači, svako kreditno poslovanje u Hrvatskoj povlači visoku razinu kreditnog rizika, odnosno mogućnost NE NAPLATIVOG kreditnog plasmana novca.

    Znači da je Država Hrvatska financijski LOŠ jamac za odobrene kredite unatoč valutnoj kaluzuli koju je preuzela! Valutna klauzula jednostavnoviše NIJE dovoljno sigurno jamstvo komercijalnim bankama za odobrene kredite, jer iza nje stoji država koja je financijski posve propala!
    Upravo zato su se na tržištu bili pojavili i krediti sa valutnom kaluzulom prema švicarskom Franku.

    Razlog već svi znamo, a i osobno sam o tomu pisao, jer su banke uvidjele šansu za lako stvaranje profita temeljem OČEKIVANIH tečajnih razlika između švicarskog Franka i Eura. Kada se odobravaju krediti sa relativno brzim i visokim profitima, takvi krediti se u ekonomskoj znanosti nazivaju „vrući novac“!

    Vrući, jer je visoki rizik, ali istodobno i visok profit. Međutim, krediti sa „švicarcem“ kao podlogom, došli su praktično u fazu poništenja. Znači takav oblik kreditiranja za banke više NE postoji!
    Hrvatska vlada i udruga banaka vrše i danas pritisak na kreditne dužnike organizirane u udruzi „Franak“, na konverziju svih tih kredita sa kaluzule prema Franku na klauzulu prema Euru! Dužnici, pak zahtjevaju dokinuće valutne kaluzule u potpunosti i stoga svi s ne strpljenjem očekuju doznati kako će se ova „tekma“ završiti!

    Vlasnici komercijalnih banaka stoga jednostavano NEMAJU više NIKAKAV financijski interes odobravati kredite sa kaluzulom prema Euru, jer Hrvatska nije financijski stabilna država da bi kroz tu kaluzulu doista bila OZBILJAN jamac!
    Rezimirano, niti su banke konji, niti nije HNB konjovodac, a tko je doista konj neka svatko sam dokuči!
    Guverner je izrekao još jednu bitnu rečenicu, a to je mogućnost naglog rasta kamatnih stopa u Hrvatskoj za kredite odobrene sa valutnom klauzulom prema Euru. Moram odmah reći unaprijed, takve izjave se NIKAD, ali baš NIKAD ne daju u javnost od guvernera koji je bar 1% stručna i odgovorna osoba! Takve izjave stvaraju PANIKU na financijskom i novčarskom tržištu!

    Taj „tajanstveni“ Euribor je kratkoročna razmjerna međubankarska kamatna stopa! Guverner je spominjao kako „opet šalje upozorenje kao i 2005“! Dvije stvari su ovdje bitne. „Upozorenje“ iz 2005 i događanja iz 2014 imaju razmak od 10 godina, pa su takve prognoze BESMISLENE! Posebice ako je i sadašnja prognoza za raspon od 10 godina! SVE, ama baš SVE se može promjeniti naglavce u takvom vremenskom razmaku! Nema tu baš doista nikakve „stručnosti“, ili kako bi narod rekao „pameti“!

    No, odmah ću reći, tako nešto NIJE moguće iz jednostavog razloga što je EU upravo uvela program uvećanja kreditnih fondova za pokretanje gospodarstva, poznat kao „QE“. Time će se uvećati ponuda novca na tržištu EU, što će sniziti kamatnu stopu!

    SAMO u slučaju iznenadne „EKSPLOZIJE“ inflacije u EU, onda se može dogoditi nagli skok kamatnih stopa. Šanse za takav scenario su MINIMALNE!

    Konačno „devalvacija“ Kune kao opcija. Guverner je usporedio devalvacije Dinara u Jugoslaviji i njihov negativan učinak. Međutim, sličnost problema sa tečajem Dinara i Kune je u tomu što je u oba slučaja vođena politika NE PROMJENLJIVOG tečaja, odnosno kako se stručno to kaže „fiksnog“ tečaja!
    U takvim uvjetima, kada nacionalna valuta postane tečajno PRECIJENJENA, promjena tečaja postaje sve nužnija, koja se obično odlaže od strane države. Kada se dalje više ne može odlagati, onda to obično učini visoka deflacija i takva promjena tečaja bude katastrofa po gospodarstvo.

    Tečajna politika Kune je MORALA biti daleko ELASTIČNIJA i doživljavati postupne promjene, odnonsno DEPRECIJACIJU. Novčana masa u Hrvatskoj je NE prekidno uvećavana od uvođenja Kune, zbog rasta deficita u državnom proračunu i bilanci plaćanja!

    Još uvijek nije kasno za POSTUPNU LAGANU deprecijaciju tečaja Kune, ali naša monetarna politika se vodi iz štale!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • PREMA PREDVIĐANJU dr. JANJIČEKA DOGODIO SE TEČAJNI KOLAPS EURA.


    Kada se dogodio nagli pad tečaja Eura od prije mjesec dana, predvidio sam da će vrlo skoro doći još jedan sličan pad i to zbog QE programa EU, a koji je namijenjen gospodarskom oporavku EU.
    dr janjiček_srb
    Kada se dogodio nagli pad tečaja Eura od prije mjesec dana, predvidio sam da će vrlo skoro doći još jedan sličan pad i to zbog QE programa EU, a koji je namijenjen gospodarskom oporavku EU. Danas su SVE svjetske burze novca zabilježile SNAŽNU deprecijaciju tečaja Eura, dok naše tiskovine, TV postaje i radio postaje, uglavnom ŠUTE o tomu! U dva dana došlo je gotovo do kolapsa tečaja Eura prema SVIM svjetskim valutama. Tako se danas za €1 dobijalo tek US$1,06!

    Gotovo su izjednačeni tečaj Eura i američkog Dolara, a takvo što se nije dogodilo već 10 godina! Osim toga za €1 dobija se danas SAMO 1,07 švicarskih Franaka! To drugim riječima znači da problem tečajnih razlika za kreditne dužnike sa valutnom klauzulom prema švicarskom Franku, sada postaje JOŠ OPASNIJI nakon „odmrzavanja“ tečaja! Naime, deprecijacija Eura prema SVIM svjetskim valutama je ISTODOBNO i DEPRECIJACIJA Kune prema svim svjetskim valutama! Vrlo skoro će tečaj američkog i kanadskog Dolara doći na 7 ili 8 Kuna u Hrvatskoj.

    Dakle, zašto i kako je QE program doveo do ovog velikog pada tečaja Eura i kako sam mogao to predvidjeti. QE program je program prema kojemu je Središnja banka EU odlučila kupiti obveznice država EU i njihovih vodećih korporacija od komercijalnih banaka u iznosu od preko 1.000 MILIJARDI EURA! Monetarna je to mjera koja se uobičajno čini u Kanadi i SAD u svrhu pokretanja gospodarstva. S ovakvom mjerom komercijalne banke imat će na raspolaganju veće količine novca za kredite. Kako bi se to stručno reklo, uvećani su im kreditni fondovi.

    Svako uvećanje kreditnih fondova u suštini donosi uvećanje novčane mase, pa se ZATO dogodio PAD tečaja Eura! Podsjetit ću sve u Hrvatskoj, kako sam u jednom od mojih komentara i javljanja u živo preko skype, skrenuo pozornost da svatko tko ima ušteđevinu u eurima i želi je uvećati, treba je odmah zamjeniti u američki dolar!!!! Razlog je bio taj što je EU već tada ČVRSTO ODLUČILA uvećati novčanu masu, a to NEMINOVNO vodi deprecijaciji tečaja Eura! Zbog toga sam uputio DOBRONAMJERNU poruku hrvatskim štedišama što im je činiti!

    Interesanto je reći da se javnosti obratio guverner HNB Vujčić u subotu i to poput nekakvog „PR“ iz HNB-a i izrazio SLAGANJE sa DEPRECIJACIJOM Kune prema inim svjetskim valutama!? Jednostavno, zbog vezanosti Kune klauzulom za Euro, sudbina tečaja Kune je biti deprecirana kao i tečaj Eura!? Dakle, tečaj Kune će pasti prema SVIM valutama svijeta, osim prema Euru, ali to guvernera Vujčića NE zabrinjava! Doista je ŠOKANTNO što guverner i dalje iskazuje POTPUNU NE ZAINTERESIRANOST za Kunu i njezin tečaj, a još više što ne pokazuje niti interes prema kreditnim dužnicima sa valutnom klauzulom prema švicarskom Franku! Dakle SLOM tečaja Eura i posljedično Kune za guvernera HNB je praktično nešto „normalno“ i potpuno „prihvatljivo“!

    Inače, guverner Vujčić protivi se ukidanju valutne klauzule, jer tvrdi kako bi s time došlo do vrtoglave inflacije i beskonačnog klizanja tečaja Kune. Usporedio je takav scenarij sa bivšom državom i praktično poistovjetio Hrvatsku i Jugoslaviju. Takva usporedba je najblaže rečeno besmislica, jer gospodarstvo Hrvatske nije Jugoslavensko gospodarstvo. Jedina sličnost je što je Hrvatska u to doba bila dio te Jugoslavije, ali sve drugo više nije isto. No, pošto je guverner ipak pomenuo Jugoslaviju i njezine devalvacije dinara, onda ih valja ipak objasniti.

    Devalvacije dinara su činjene zato što je i Jugoslavija vodila politiku NE promjenljivog tečaja dinara! To upravo čini i guverner Vujčić!!! Unatoč proklamiranom „tržišnom“ vođenju gospodarstva, valutno tržište NIJE postojalo u Jugoslaviji, pa je tečaj dinara bio fiksiran. Problem je bio u tomu što je država Jugoslavija imala svake godine sve veći i veći deficit u državnom proračunu i što je taj deficit jednostavno pokrivan iz primarne emisije novca! Drugim riječima, najobičnijim tiskanjem novca, isto ono što predlaže NEZNALICA Sinčić u svojim javnim istupima! Drugim riječima, država je jednostavno zapovjedila ondašnjoj NBJ tiskanje novca i davanje u državni proračun. HNB ne tiska novčanice, ali odobrava kredite državi za pokriće proračunskog deficita! Stoga se i u Jugoslaviji i danas u Hrvatskoj uvećava novčana masa iz godine u godinu.

    Štednja u nacionalnoj valuti dinaru je postajala besmislena, baš kako je i danas sa štednjom u Kunama. Međutim, Jugoslavija je imala HIPERinflaciju, dok je kamatna stopa tobože bila „normalna“ nekih 5%. Naravno i zadnjem bedaku je bila jasna isplativost uzimanja kredita od recimo 100 dinara na godinu dana, uz inflaciju od 50% i kamatnu stopu od 5%. Stvarna vrijednost vraćenog novca poslije godinu dana bi bila 50 dinara i plus ona jadna kamata od 5 dinara! Tako bi banka izgubila u vrijednosti od 45 dinara nakon godinu dana za odobreni kredit od 100!

    KLJUČNI problem u gore spomenutom događanju je imala kamatna stopa! Ona je bila jednako ne promjenljiva, baš kao i tečaj, a novčana masa, ili kako to narod rađe voli čuti, količina novca u opticaju je beskonačno rasla. Dakle, cjelokupni problem je bio taj što je ondašnja država pravila deficit u državnom proračunu iz godine u godinu, a tiskanjem novčanica nastojala je pokriti te rastuće proračunske deficite.

    Sumirano rečeno, ispravnom politikom kamatne stope, pad tečaja nacionalne valute NE znači odmah i visoku stopu inflacije.
    Dat ću primjer Kanade koji će jasno opovrgnuti stajalište hrvatskog guvernera. Tečaj kanadskog dolara prema američkom dolaru na dan 27. kolovoza 1998. godine iznosio je svega 0,63 američkih dolara, dok je 7. studenog 2004 godine iznosio 1,1 američkih dolara! Stopa inflacije iznosila je svo vrijeme 1% do 2% godišnje! Znam, netko će reći, „ali to je Kanada“, točno, ali to doslovce NE znači baš NIŠTA u vođenju monetarno kreditne politike! Kanada nije bila NIKAD neka super sila bilo vojno, politički, pa u konačnici ni ekonomski! Bila je uvijek samo u grupi razvijenih država, ali nije bila ni u toj skupini neki „super“ predvodnik!

    Ako pogledamo na Hrvatsku, imamo NE promjenjivi tečaj Kune, baš kao i dinar! Rastući proračunski deficit je nazočan i u Hrvatskoj, kao i Jugoslaviji!!! No, Hrvatska ne tiska novčanice, nego uzima kredite, ali od inozemnih banaka! Sa druge strane, vlada je vodila politiku rasta poreza, tako da je gospodarstvo doslovce PROPALO!
    Što reći nakon svega. Guverner Vujčić? Zna on sve ovo što je gore napisano i NIJE uopće NEZNALICA! Guverner Vujčić je KRAJNJE NE odgovorna osoba!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • DVOJAC BEZ KORMILARA: MILANOVIĆ – VUJČIĆ


    dvojaca bez
    Dužnička kriza korisnika kredita u švicarskim Francima sve više jača u Hrvatskoj, a novi problem se pojavljuju jedan za drugim. Hrvatska vlada je odlučila primjenit zamrznuti tečaj švicarskog Franka i na druge korisnike kredita! Vlada čini OGORMNU grešku takvim potezima, jer samo uvećava opseg iznosa tečajne razlike koja će do konca godine dospjeti na naplatu. Iznos će biti doista užasno visok, a Državi Hrvatskoj će biti u problem riješiti pitanje tog iznosa.
    Hrvatska vlada MORA pod HITNO obvezati komercijalne banke u Hrvatskoj da izvrše konverziju SVIH do sada odobrenih kredita u “švicarcima” na Eure! Obračunati sve dosadašnje izvršene kunske uplate, sa onima koje bi bile učinjene da je kredit bio odobren u Eurima i ukoliko je već sada kredit bio preplaćen umanjiti preostali iznos isplata. Time će se spasiti brojni kreditni dužnici od bankrota, a tržište nekretnina neće dožvijeti potpuni slom.
    Sadašnjim pristupom vlada PREŠUTNO odobrava kreditne ugovore odobrene u “švicarcima”, te u slučaju sudskog spora sa bankama vlada će SIGURNO izgubiti spor, jer ih priznaje kao valjane. Krediti odobreni u “švicarcima” su ŠKOLSKI primjer ŠPEKULATIVNOG LIHVARSKOG kredita, jer družnici unatoč redovitom izvršenju financijskih obveza doživljavaju svakim danom RAST glavnice kredita mjesečne rate! Na svakom sudu takvi krediti će biti poništeni, osim na udbaškim sudovima, a njih skoro nije bilo u Hrvatskoj.
    Poljavljuju se “uvaženi” analitičari na TV postajama sa “naknadnom pameti” i kao riješenje za buduće nagomilane iznose tečajnih razlika nude riješenje sa “balonima”. Međutim, NEMA NIKOGA tko će staviti novac u taj balon, jer tečajne razlike NEĆE moći platiti ni bankrotirani dužnici, a niti bankrotirana država! Ima i onih koji bi tražili povrat novca od banaka za nekad isplaćene sanacijske iznose. Takve “ideje” krajnje su besmislene, jer bi bilo isto kao kada bi bivši vlasnik automobila kojeg je prodao, tražio od kupca nakon 5 godina da plati za nove gume koje je postavio na auto neposredno prije prodaje.
    POZIVAMO Premijera Milanovića i Gurvernera Vujičića i MOLIMO ih da OBVEŽU banke u Hrvatskoj na konverziju SVIH kredita sa “švicarca” na Eure u što kraćem vremenskom roku, jer je to JEDINI mogućni izlaz iz sadašnje situacije! Sadašnja odluka o tek pukom zamrzavanju tečaja za jedne, pa druge, pa treće dužnike, je vođenje države poput DVOJCA BEZ KORMILARA!
    Paket ozdravljenja koji pripravlja EU namjenjen je SAMO za države koji koriste Euro kao valutu! Sve druge države koje još uvijek koriste NACIONALNU valutu, NEĆE biti uključene u taj paket! Stoga hrvatskoj javnosti mora biti JASNO da NEĆE moći računati na bilo koji Euro iz tog paketa!
    Hrvatska mora promjeniti monetarno kreditnu politiku, posebice stoga što će spomenuti paket pomoći gospodarstvu u EU donijeti NOVO UVEĆANJE novčane mase! To znači da će Euro NASTAVITI deprecirati prema SVIM valutama, a ne samo “švicarcu”! Euro je već deprecirao prema USD i britanskoj Funti. Za $1 dobijalo se €0,55, a danas €0,88. Prema britanskoj funti je također deprecirao, pa se £1 dobijalo €0,75, a danas €0,90. Tko god želi uvećati vrijednost svoje štednje u Eurima, nek je promjeni sada u amerčike dolare i biti će uvećana za 30%, jer će sigurno do konca godine $1 vrijedeti €1,2.
    Sa primjenom paketa ozdravljenja dogodit će se tečajno apreciranje Kune prema Euru, što bi bilo katastrofa za hrvatski izvoz i donijelo dodatni rast vanjske zaduženosti! Zbog toga bi Hrvatska trebala poduzeti AKTIVIRANJE monetarno kreditne politike o čemu HSP govorio još u veljači PROŠLE godine na konferenciji za medije, a neki ekonomisti se tek sada pojavljuju u javnosti sa tom idejom.
    Mjere koje treba poduzeti čim prije su sljedeće.
    Prva, država mora donijeti zakon o VLASNIČKOM PREUZIMANJU dužničkih tvrtki od strane vjerovnika. Svi vjerovnici koji su predstečajnoj nagodbi OPROSTILI DUG svojim dužnicima, trebaju VLASNIČKI preuzeti te tvrtke, promjeniti nadzorene ravnateljske odbore u njima. Isto tako i tvrtke vjerovnici koje nisu sklopili ugovor o predstečajnoj nagodbi, ali imaju dužnike koji im duguju, trebaju preuzeti te tvrtke stvoriti nove nadzorne i ravnateljske odbore!
    Druga, država MORA formirati fond preko HNB i realizirati preko HBOR-a. Bio bi namjenjen gospodarskom ozdravljenju tvrtki u koje bi spadale gore spomenute. One bi se dokapitalizirale dinonicama iz NOVE naklade tih vlasnički restrukturiranih tvrtki i to po NOMINALNOJ cijeni, jer bi burzovna cijena tih dionica bila sigurno PRENISKA! Država bi postavila osobu za predsjednika nadzornog odbora i predsjednika ravanateljskog odbora koji bi nadgledali kako se tako primljen novac nebi odlio u place ili na private račune.
    Treće, država bi formirla fond za kreditiranje poduzeća koja nemaju problema sa dužnicima, ali nemaju financijske snage za jači prodor na inozemna tržišta, ili učvrstiti se na domaćem tržištu pod pritiskom inozemne konkurencije! Njima bi se pružili KREDITI, ali pod uvijetom da IZVOZNA komponenta u budućim poslovima bude VIŠA od UVOZNE komponente.
    Četvrto, mali obrt bio bi također podpomognut sličnim kreditima iz tog fonda, oni mogu imati UVOZNU komponentu višu od IZVOZNE, ali bi se morali obvezati da će prije isplate kredita uvozna i izvozna kompomenta biti izjednačene.
    Peto, obvezati sve automobilske tvrtke na otvaranje tvornica auto dijelova dilje Hrvatske, posebice nastojati na njihovo otvaranje u Županijama od posebne državne skrbi i imali bi porezni moratorij na proizvodnju dijelova od 3 godine, te 50% niže porezne obveze trajno. Ukoliko NE bi to ispunili uvijet, bili bi opterećeni sa višim porezom od 50% momentalno.
    Šesto, ugasiti sve OPĆINE koje NE mogu samostalno opstajati bez pomoći iz središnjeg proračuna. Od ukupnog broja općina u Hrvatskoj 250 ih ne može samostalno postojati. Njih treba rasformirati i uključiti u GRADSKE organe vlasti, točnije u gradske skupštine, ali BEZ uvećanja broja zastupnika! Sve dosadašnje uplate koje su imali za potrebe općine išle bi od tada u gradski proračun grada u koji su uključeni. Tako bi područja tih gradova teritorijalno bila uvećana, a struktura gradskih vijeća bila bi postavljena sukladno udijelu puka iz svake prijašnje općine koje bi se pretvorile u mjesne odbore na volonterskoj osnovi! Ukoliko određeni gradovi ni nakon toga ne mogu funkcionirati prestali bi postojati kao gradovi i bili bi izravno sa tim općinama SAMO uključeni kroz Županiju.
    Ovo su mjere koje bi sa jedne strane pružile RAST BDP-a, isto tako RAST ZAPOSLENOSTI, omogućile RAST izvoza BRŽI od uvoza i knačno smanjili bi se TROŠKOVI javne uprave i učinili UČINKOVITIJIM njihovo djelovanje!
    Bez spomenutih mjera NEĆE biti napretka!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Tihomir Janjiček: ROBIN HOOD I NAPUTAK HNB-a


    Predizborna promidžba za dužnost Predsjednika RH, donijelo je hrvatskoj javnosti dvije novine. Jedna je deložacijski Robin Hood u liku Ivana Sinčića, a druga je naputak HNB o obvezatnim informacijama za buduće kreditne dužnike. Ove dvije novosti doista zaslužuju pozornost, pa je potrebno ipak malo bolje ih razmotriti.
    Živjeći doista dugi niz godina u Kanadi, još na samom početku života u njoj sam naučio dvije važne stvari o kreditima. Prva, zamolba za kredit nije nikakva specijalna procedura. Potrebno je izdvojiti tek 15 minuta za njezino podnošnje. Prihvat ili odbitak zamolbe također je nešto što se isto toliko čeka ili još i kraće. Razlog zbog čega je to tako, leži u činjenici što je procudra zamolbe vrlo jednostavna. U zamolbi se stave osobni podaci i stanje svih obiteljskih prihoda i rashoda. Bankovni službenik ODMAH provjerava njihovu istinitost računalnim putem, te stoga spoznaje jesu li podaci točni ili lažni praktično u sekundi.

    Kredit se najčešće odobrava, bilo da je riječ o kreditiranju automobila, gotovinski kredit ili stambeni kredit. Dakako najveći iznosi kredita su stambeni krediti. Druga važna stvar je što svaki kupac KREDITA za isplatu stambene nekretnine zna ODMAH da ukoliko ne isplati kreditnu rata u nizu od 3 mjeseca, policija dužnika IZBACUJE iz nekrenine i stavlja je na ovrhu! To znači ukoliko dužnik izgubi zaposlenje, nema što razmišljati, odmah svoju nekretninu sam stavlja na prodaju i prije nego dođe ovrha! Zato, jer nekretnine pod ovrhom UVIJEK imaju NIŽU tržišnu cijenu od ostalih nekretnina. To je zakon tržišta! NITKO neće NI POMSLITI zaustaviti ovrhu ukoliko je deložacija nužna! Niti DUŽNIK VLASNIK nekretnine, a niti bilo tko drugi neće se uopće usprotiviti. Vlasnik najčešće sam prodaje nekretninu, isplaćuje svoje obveze i kupuje ili unajmljuje sebi i obitelji neku inu nekretninu. Moram reći ovom prigodom da NAJVEĆI BROJ Kanađana ima SAMO JEDNU nekretninu i to je taj dom u kojem žive! Institucije sustava funkcioniraju krajnje učinkovito bilo da dužnik redovito isplaćiva kredit ili dolazi u ne mogućnost plaćanja.
    U Hrvatskoj su stvari drugačije. Krediti koje su dužnici preuzeli, dakle ne samo stambeni nego i svi ostali gore poborojani, došli su najvećim dijelom u problem plaćanja. Kako banke uobičajeno traže neku vrstu jamstva isplate odobrenog kredita, dužnici su najčešće jamčili isplatu kredita s nekom od nekretnina koju posjeduju. To uglavnom bude dom u kojem čitava obitelj obitava. Međutim, problem NE plaćanja kredita u Hrvatskoj nije kao u Kanadi.

    U Kanadi se krediti uzimaju u NACIONALNOJ valuti i NITI u JEDNOJ INOJ valuti! U Hrvatskoj se pak kredit uzimaju u valuti u kojoj se to MOŽE i MORA! Naime, hrvatski dužnici su NAJVEĆIM dijelom došli u ne mogućnost isplate svojih kreditnih obveza zbog poznate „TRAKALICE“ oko švicarskog Franka. Točno, dužnici trebaju biti obazrivi i NE uzimati kredit ukoliko ne mogu isplaćivati. Međutim, NIJE problem Hrvata kreditna „ne obazrivost“!
    Komercijalne banke su ih VARALE i odobravale kredite koji su bili vezani valutnom klauzulom JEDINO za švicarski Franak, umjesto za Eur! Zašto sam rekao „varale“? Hrvatska je POTPISALA ugovor o valutnoj kaluzuli sa MMF, Svjetskom bankom i Europskom monetarnom bankom da Kunu drže tečajno vezanu STRIKTNO za Euro! Međutim, komercijalne banke su to IZIGRALE! Krediti su odobravni sa kaluzulom prema „švicarcima“!
    Razlog je bio jednostavan, komercijalne banke su znale da je EU zbog financijske krize, koju je izazvala SAD, morala uvećati novčanu masu kako bi spasila brojne države članice EU od bankrota! Zbog toga je bilo jasno da će doći do pada tečaja Eura, jer se uvećanjem novčane mase uvećava i ponuda Eura na valutnim tržištima i posljedično tomu događa pad tečaja Eura. To se i dogodilo, a najpogodnija valuta za mjerenje pada tečaj Eura bio je švicarski Franak, jer je NAJSTABILNIJA valuta u Europi!

    Kuna je u tečajnom smislu prema Euru običan PRILJEPAK, zbog valutne klauzule. Stoga kad je nastupio tečajni KOLAPS Eura prema „švicarcu“, to se istodobno dogodilo i sa tečajem Kune prema „švicarcu“! Drugim riječima, PADAO je tečaj Eura, a tečaj Hrvatske Kune bio je tek KOLATERALNA žrtva tečaja Eura!
    Hrvatski kreditni dužnici dobijali su nakon preuzimanja kredita svaki mjesec UVEĆANU kunsku „revalorizaciju“ glavnice kredita i mjesečene rate, koji je bio odobren u „švicarcima“! Prihodi Hrvata nisu rasli, ali su kreditni izdaci rasli iz dana u dan zbog rasta tečaja „švicarca“. Počeli su osobni bankroti jedan za drugim! U Hrvatskoj osobni bankrot nije ni postojalo u institucionalnom smislu, pa se brže bolje i to uvelo.
    Dakle, sada jasno tko je DOISTA kriv za bankrot brojnih hrvatskih kreditnih dužnika i posljedično tomu, brojne ovrhe i deložacije koje su nastupile. KRIVA JE HNB, točnije OSOBNO Željko Rohatinski! Zato, što je uopće dopustio kreditiranje u „švicarcima“. HNB je STOŽERNA NOVČARSKA VLAST u Državi Hrvatskoj i SVIM bankama koje posluju u Hrvatskoj! Stoga je Rohatinski MOGAO i MORAO ODMAH jednostavno ZABRANITI komercijalnim bankama odobravanje kredita u „švicarcima“!

    Hrvatska je potpisala vođenje novčarske politike temeljem valutne klauzule za Euro i svaka druga valutna kaluzula jednostavno NE smije i NE može biti korištena u Hrvatskoj!!! Imali smo NE stručnog guvernera, koji je bio KRAJNJE ŠTETAN za Hrvatsku i krajnje koristan za inozemne komercijalne banke!!! Dodjeljivane su Rohatinskom „nagrade“ i „priznanja“ iz inozemstva, jer je jednostavno učinio SVE za NJIHOVU KORIST i baš SVE za ŠTETU Hrvatske! MORALE su isto tako regairati i hrvatske vlade, kako ona Sanaderova tako i ova Milanovićeva, ali su obje bile usredotočene na PONIZAN i ŠTETAN NAČIN učlanjenja u EU!
    Komercijalne banke u Hrvatskoj su odmah svoje uvećane kunske priljeve novca mijenjali u Eure na hrvatskom valutnom tržištu, kako bi matičnoj inozmenoj banci priskrbila Eure i spriječila njezin bankrot! „Uvaženi“ Rohatinski je smanjivao valutne pričuve i uvećao ponudu Eura kako bi „sačuvao“ tečaj Kune prema Euru. No, taj tečaj više NIKOMU nije bio bitan, niti hrvatskim dužnicima, niti komercijalnim bankama, OSIM Rohatinskom! Hrvatska je zato ušla u dodatna vanjska zaduženja i sada Hrvatska ima preko 80 miljardi eura vanjskog duga!
    Za razliku od Kanade, hrvatski dužnici ne napuštaju svoje nekretnine šutke! Oni se kod ovrha i deložacija služe svim mogućnim IZGOVORIMA od „bolesti“ nekog člana obitelji, pa do „gubitka svijesti“ tijekom deložacije i slično. „Praktična“ novost tom smislu je i „Živi Zid“.

    To je samozvana organizacija koja sprečava deložacije, jer im se spriječava! Njihov „Robin Hood“ se hvali po hrvatskoj javnosti kako se „bori“ protiv banaka. Interesantno je što se NITI jedan od predsjedničkih kandidata nije sjetio poznate „krilatice“ koju po potrebi rado koriste, a to je „neka insitucije djeluju“! Čak niti bivši Predsjednik RH i dokotor prava Ivo Josipović, nije se toga sjetio, makar je obećavao pravdu svima poput darova Svetog Nikole! „Zidnih“ organizacija nema u Kanadi, jer bi svaka osoba koja bi spriječavala deložaciju bila uhićena i OSUĐEN na 3 do 5 godina zatvora! „Robin Hood“ bi kao „poglavnik“ takve organizacije u Kanadi prošao s najduljom robijom! Ne bi niti mogao biti kandidat za „šefa“ zatvorske knjižnice, a još manje za predsjednika države!

    Dakle u ovom i ovakvom metežu pojavlje se „KONAČNO“ u hrvatskoj javnosti i HNB, koja šalje naputak komercijalnim banakama da moraju bolje informirati buduće kreditne dužnike oko uvijeta kreditiranja. Tako HNB u liku sadašnjeg guvernera Vujičića poput Pilata „PERE RUKE“ od VLASTITE GLUPOSTI! Naime, niti guverner Vujičić nije do sada baš NIŠTA učinio po pitanju „švicaraca“, osim tog JADNOG naputka! Mogao je NAREDITI komercijanim bankama retroaktivni preračun kredita na eursku klauzulu i time spasio brojne hrvatske dužnike, ali do sada NIJE NIŠTA učinio! Okrivljeni su dužnici i kao na „mala vrata“ inozemne MATIČNE banake hrvatskih komercijalnih banka, zbog ovrha i nastalih deložacija. Kreditni dužnici su eto bili SAMO malo „NE dovoljno informirani“ i zato su nastali bankroti i posljedično tomu ovrhe i deložacije!
    NITKO iz HNB-a ili hrvatske vlade neće reći da su isti princip matične inozmene banke kao vlasnici komercijalnih banaka primjenili i prema drugim članicama EU, ali koje još uvijek imaju NACIONALNU valutu u prometu! Dakle, radi se o doista dobro smišljenoj financijskoj makinaciji u koju je uletjela i Hrvatska! Prvi koji se pobunio protiv ove makinacije bio mađarski premijer Orban. SVE vlade iz EU, pa i hrvatska vlada, odmah su skočile protiv Orbana i SOTONIZIRALE njegova stajališta! To je samo još jednom potvrdilo da su u makinacije sa „švicarcima“ bile SKUPA umiješane i vlade iz kojih potječu matične inozmene banke! Potvrđena je bila i DILETANTNOST hrvatske vlade, jer se i ona pridružila sotoniziranju Orbana, poniznim dodvoravnjem „velikima“ i „pametnima“ vladama iz EU, ali točnije rečeno POKVARENIMA iz EU!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • DANIEL SRB: OTKUP DIONICA INA-e TREBA PONUDITI DIJASPORI!


    daniel srb za webNa današnjoj konferenciji za medije u Osijeku  predsjednik HSP-a Daniel Srb osvrnuo se  na analizu Hrvatske narodne banke koja pokazuje kako će do 2016. godine članstvo u Europskoj uniji Hrvatskoj donijeti 16 milijardi kuna gubitka. To je posljedica plaćanja članarine uz slabo povlačenje novca – upozorio je Srb te dodao kako se novac koji se i povlači iz fondova Europske unije ne iskorištava na pravilan način, odnosno na razvoj gospodarstva. Hrvatska stranka prava nebrojeno je puta upozoravala  na štetnost ulaska Hrvatske u EU i svakim danom naši stavovi se pokazuju kao ispravni – zaključio je Srb. 

    Upozorio je Srb i na  neprihvatljivu praksu Ministarstva vanjskih poslova koja reducira mrežu  konzularnih predstavništava  u zemljama s jakom  hrvatskom dijasporom i istakao primjer Australije  gdje se ukidaju sredstva za normalan rad  zaposlenika u konzularnim predstavništvima.

    Naveo je  također i primjer imenovanje  konzula u Subotici  iz redova SDSS-a, te dodao da netko namjerno radi pomutnju u mreži hrvatskih diplomatskih predstvaništava.

    Hrvatskoj stranci prava neprihvatljiva je i ideja da se  veleposlanstva  Republike Hrvatske i Srbije spajaju radi smanjenja troškova. Zašto ne s Austrijom, Mađarskom, BiH ili Slovačkom? –  upitao je Srb i dodao da će u slučaju da se to dogodi pozvati pravaše i  sve građane Hrvatske na prosvjed ispred Ministarstva vanjskih poslova. 

    Hrvatska stranka prava podupire ideju kojom bi hrvatski iseljenici kupili MOL-ov udio u INA-i  to je pravi način na koji bi se trebala Hrvatskoj vratiti ova tvrtka – rekao je Daniel Srb. Dodao je kako bi se time spojili nacionalni i ekonomski interesi u funkciji razvoja naše zemlje.

    Prokomentirao je je Srb i  negativni odgovor MUP-a o zahtjevu Saveza za Hrvatsku za zabranu  skupa u Srbu 27. srpnja 2014. godine u organizaciji SNV-a Milorada Pupovca upozoravjući na neprihvatljivost  proslave jednog čina koji je za posljedicu imao nekoliko tisuća ubijenih i protjeranih Nesrba u zapadnoj Lici i jugozapadnoj Bosni. 
    Pozvao je još jednom sve da se pridruže na  prosvjednom skupu 26. srpnja 2014. godine u 11.00 sati u Srbu.

    Drago Marković

  • Dr Janjiček: HRVATSKOJ PRIJETI BANKROT!


    janjicek-srbKonferenciju za medije  u Osijeku održao je danas predsjednik HSP-a Daniel Srb. Medijima se putem Skypea  iz Toronta obratio i predsjednik Povjerenstva za gospodarstvo HSP-a dr  Tihomir Janjiček profesor  na tamošnjem sveučilištu. 

    Pitanje lažnih umirovljenika koje je ovih dana  pokrenuto  je  činjenica na koju sam upozoravao i u  Saboru RH, čak  predlagao Zakon  koji bi rješio tu problematiku –  naglasio je  Srb i dodao da ga tadašnja  HDZ-ova većina nije uzela u razmatranje, vjerojatno zbog pritisaka njihovog tadašnjeg koalicijskog partnera Milorada Pupovca.

    „Tvrdimo da  lažnih umirovljenika ima preko 10 000 a šlampavost u državnoj administraciji  Hrvatsku godišnje košta  oko 250 milijuna kuna.  Najveći dio njih je lociran u Srbiji. Tražimo da se u sustavu provjere i kontrole primjeni  njemački sustav gdje je svaki strani primatelj mirovine  obvezan jednom godišnje  dostaviti  životnu listu ili  čak osobno se pojaviti kako bi se ta činjenica potvrdila“ – rekao je Srb.
    Novci koji su  s ovoga osnova  neopravdano isplaćeni mogli su biti iskorišteni za poticanje zapošljavanja mladih Hrvata  koji svakim danom  napuštaju Hrvatsku i odlaze u zemlje EU ili čak prekoocaenaske zemlje.

    Dr Tihomir Janjiček se  medijima obratio preko Skype veze i prokomentirao  posljednje vijesti o stanju  hrvatskog gospodarstva i ocjenom The Economista koji Hrvatsku svrstava među 10 najgorih država svijeta s gospodarskog stajališta. 

    „Glavni krivac za  stanje  hrvatskog gospodarstva, uz nesposobnu vladu  je i  guverner HNB-a Vujčić koji  uporno vodi pogrešnu monetarnu politiku, ukoliko je uopće vodi“ –  rekao je Janjiček i dodao da je  VALUTNA KLAUZULA jedan od ključnih  problema.

    „Samo ukidanje valutne klauzule može osigurati veće kreditiranje  koje neće biti sputano „eurskom podlogom“ za kredite, kad eure i onako više nemamo! Najbolji dokaz tomu je upravo novi kreditni aranžman ministra Linića od preko miljarde eura za isplatu ne isplaćenog duga! Kreditna politika koja će biti prije svega usredotočena na financiranje domaće industrijske proizvodnje i malog poduzetništva prijeka je potreba! Samo to može zaustaviti strmoglavi pad gospodarstva!“ – rezolutan je Janjiček

    Umjesto da vodi kvalitetniju i monetarnu i kamatnu politiku guverner HNB Vujčić vodi brigu o kuharima i konobarima, pa ako je već tako neka se kandidira za predsjednika Hrvatske turističke zajednice i vrijeme provodi po restoranima na Jadranu. Plaću kakvu ima  guverner HNB-a   na godišnjoj razini ima jako malo dobro plaćenih ljudi u Kanadi  i  na razini je plaće kakvu ima  guverner Bank of Canada– naglasio je u šaljivom tonu Janjiček.

    „Broj nezaposlenih se ne objavljuje, već se čeka  lipanj da krene sezonsko zapošljavanje  te  Vlada iziđe  s povoljnijim podatcima o razini nezaposlenosti,  a sve će to doći na naplatu u rujnu kada će nezaposlenost eksplodirati i ja procjenjujem da će ići na 450 000, a ako se ne budu vukli pravi potezi  procjenjujem da može otići i na 500 000 nezaposlenih Hrvata. Nakon toga nam ozbiljno prijeti BANKROT“ –  rekao je dr Janjiček. 

    Gospodarsko – monetarnu politiku u Hrvatskoj moraju  voditi ljudi koji nisu podložni dnevno-političkim potrebama svojih stranaka  i stranih interesnih lobija. Moraju je voditi ljudi koji vole Hrvatsku i znaju što treba napraviti – zaključio je  svoje javljanje  dr Janjiček.

  • Dr Janjiček: Postojeći gospodarsko – monetarni model treba mijenjati!


    dr janjiček

    Na današnjoj  konferenciji za medije u Osijeku Dr. TIHOMIR JANJIČEK, predsjednik povjerenstva za gospodarstvo  HSP-a  i  redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada,  nazočnim novinarima ukazao je na   postojeće ekonomske modele koji trenutno egzistiraju u Hrvatskoj i koji  Hrvatsku u konačnici vode  ka Argentinskom scenariju.
    Eksplozija nezaposlenosti u zadnja tri mjeseca je samo jedan od pokazatelja  i potvrda  katostrofalne politike i loših odluka „središnje monetarne vlasti“.
    “Najveći dio problema koje  trenutno ima  Hrvatsko gospodarstvo proizvod je  ne činjenja bivšeg guvernera  HNB-a Rohatinskog u  monetarnoj politici, a vidimo da je i njegov nasljednik Vujčić nastavio istim  stopama“ rekao je dr. Janiček.

    Vođenje kamatne politike imalo je katastrofalne posljedice po sveukupno gospodarstvo, otežavanje  poticajnih  kredita od strane  HNB-a bilo je pogrešno,  a oni  jedini mogu  dati vjetra u leđa  hrvatskom gospodarstvu.Navodeći primjer kredita u švicarskim francima dr. Janjiček je na jednostavnom primjeru pokazao kako se radilo na  velikoj manipulaciji  i da je HNB na vrijeme djelovao isto se moglo spriječiti, jer je HNB imao sve  alate i mehanizme u svojim rukama.  Ukupni hrvatski dug bio bi  značajno manji a građani značajno manje zaduženi.

    Prikazujući strukturu ukupnih prihoda u državnom proračunu, u kojem  je prihod od PDV-a na prvom mjestu, dr Janjiček je upozorio da svako dizanje  PDV-a za jedan postotni poen generira inflaciju za 3-4 %. Linićevo podizanje  PDV-a s 23 na 25% daje zamah inflaciji od 7-8%, rekao je dr Janjiček i naveo primjer  Kanade u kojoj je PDV samo 5%

    .Hrvatska ako  hoće uspjeti mora pod hitno mijenjati strukturu prihoda u Državnom proračunu, gdje će  veliki dio dolaziti od poreza na imovinu u bilo kojem obliku.Logika da ko ima više plati više u zajedničku blagajnu itekako ima smisla, zaključio je dr Janjiček.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb  osvrnuo se na  izvješća koja  polako izlaze u javnost o poslovanji INA-e u 2013. godini i rekao  da je u još jednom srazu Vlada RH  – MOL, hrvatska strana izgubila.  Izgubila  na knjigovodstvenim manipulacijama ogromnu količinu novaca. Taj novac, a radi se oko 450 milijuna kuna (koliko pripada Hrvatskoj državi, na temelju 44% udjela u INA-i) mogao se  utošiti za pokretanje novog vala investicija u  energetskom sektoru i biti pokretač  razvoja i otvaranja novih radnih mjesta rekao je Srb i po ko zna koji put postavio pitanje:

    TKO je za to kriv?

    Naravno da  je tu najodgovorniji bivši  premijer Sanader, ali tu  su  suodgovorni i svi ostale vlade i ministri koji su  dizali ruke i šutjeli o tomu –rekao je Srb.Dokle  će se donositi  kriminalne odluke koje idu na štetu  hrvatskih nacionalnih interesa, koje uništavaju  gospodarsku supstancu i osiromašuju  hrvatski narod – zaključio je Srb.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA

    Daniel Srb, predsjednik