• HSP oštro osudio besramnu izjavu Zorana Milanovića na komemoraciji u Jasenovcu


    Opet se neka „nevidljiva sila“ u svojstvu jednog besćutnog predsjednika, potrudila, događaj, na kojem bi jasno i nedvosmisleno trebalo osuditi zločin, a svim žrtvama, njegujući kulturu sjećanja, iskazati duboki pijetet, i od mjesta i događaja na kojem bi kontinuirano trebalo raditi na razumijevanju i toleranciji, učinila prvorazredan politički skandal.

    Kada Predsjednik Republike kaže kako ‘onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod pokličom „Za dom spremni“ borio za Hrvatsku, mora znati da se borio i za NDH, onda je posve bespredmetno objašnjavati kako su pripadnici HOS-a jako dobro znali za kakve su se i koje ideale borili, a boreći se pod tim geslom borili su se za Republiku Hrvatsku, u kojoj danas mi slobodno živimo a Vi ste u toj državi postali nesretni predsjednik. Odstupite!

    Kao što je posve bespredmetno podsjećati gdje su se pripadnici HOS-a borili, kao da nije poznata uloga HOS-a u obrani Vukovara, Osijeka, Karlovca, Zadra, Šibenika, Dubrovnika, Gospića, Bosne, Hercegovine….

    Posve bespredmetno je navoditi i činjenicu kako smo prije nekoliko mjeseci sahranili Žarka Manjkasa Crvenkapu, junaka domovinskog rata koji je pod pokličem „Za dom spremni“ položio život na oltar Domovine. I to one Domovine čiji Predsjednik javno kaže kako ploču, njemu u čast, treba „baciti negdje“. Sramota predsjedniče!

    Također je posve bespredmetno tražiti objašnjenje od premijera Plenkovića, koji nije reagirao na skandalozne izjave Predsjednika Države, jer znamo kako je upravo premijer Plenković čak četiri puta bio u Jasenovcu, jedan put u Yad Vashemu i jedan put u Auschwitzu, ali baš nikada nije bio nazočan na komemoraciji u Bleiburgu gdje su predsjednikovi preci i uši okrvavili o nevinu hrvatsku krv. Obzirom kako birači HDZ-a tu i takvu politiku godinama honoriraju, onda je posve bespredmetno tražiti i kod njih odgovore.

    Potpuno je bespredmetno i uzaludno reagirati na provokacije Predsjednika Države, koji u maniri „opakog“ kvartovskog štemera jeftino provocira izjavom kako „ploče HOS-a treba baciti negdje“, no tu svoju „opaku“ narav nije demonstrirao onda kada je trebalo, nego je, upravo suprotno, dokazao kako je 91. u stanju do zadnje kapi krvi braniti i obraniti baš sve podrume u Tkalčićevoj u Zagrebu.

    Ali ono što ima smisla i ono što mu poručujemo mi, članovi „Hrvatske stranke prava“, prije svega kao članovi političke stranke koja je dala veliki obol u obrani Republike Hrvatske i osnovala „Hrvatske obrambene snage“, kada drugih nije bilo na vidiku, je slijedeće: Predsjedniče Države, ako već smatrate da HOS-ovu ploču treba uzeti i „baciti negdje“, onda, ako ste „junačina“, dođite osobno pa ploču uzmite i „bacite negdje“.

    Sada ćemo postaviti pitanje cjelokupnom Hrvatsko nacionalnom korpusu: Je li „ovaj“ i vaš predsjednik kojega su birali neodgovorni Hrvati i hoćete li ikada nešto naučiti iz vaših pogrešaka.

    I na kraju, „Hrvatska stranka prava“, kao politička stranka koja je osnovala i koja trajno skrbi i zalaže se za promicanje istine o HOS-u, ovom prilikom najavljuje, na mjestima stradavanja junaka HOS-a, postavljanje novih spomen ploča njima u čast.

    Karlo Starćević, predsjednik

  • IZDAJA?!!


    zatava hos
    Svaka najava i pristanak na skidanje odnosno redefiniranje spomen-ploče postavljene u spomen na 11 poginulih HOS-ovaca u Jasenovcu je izdaja hrvatskih branitelja, Domovinskog rata te u konačnici i izdaja države Hrvatske koje je oživotvorena i u krvi branitelja stvorena u Domovinskom ratu.

    Postoje situacije u kojima država pokazuje da je država i u kojima predsjednici i premijeri pokazuju da su državnici. No, postoje i one situacije u kojima država pokazuje da nije država, da je nečije najobičnije feudalno leno, a predsjednici i premijeri su vlastelini koje stavovi i sudbine njihovih kmetova ne zanimaju. Do sada su i naš premijer i predsjednica pokazali da ih ne krase odlike državnika pa stoga Republika Hrvatska ne može niti biti država u punom smislu te riječi.

    Postoje situacije kada država treba pokazati da je država bez obzira na cijenu koju treba platiti. Nepristajanjem na ucjene, ma s koje strane dolazile, trenuti vlastodržci u Hrvatskoj trebaju pokazati da promišljaju hrvatsku budućnost i poštuju našu prošlost. A najsvjetlije što je Hrvatska imala u Domovinskom ratu su pripadnici HOS-a, dakle postrojbe HV-a koja je branila državu na najtežim ratištima od Sajmišta u Vukovaru, preko Škabrnje, do Srđa iznad Dubrovnika.

    HSP čvrsto zastupa stav da spomen-ploča u Jasenovcu mora ostati i opstati u izvornom obliku te da ne smije biti odstupanja ni za milimetar od ovoga stava, bez obzira kako se drugi postavili u ovoj situaciji. Svako drugačije rješenje bit će poraz ideje samostalne i suverene države Hrvatske i početak povratka u Jugoslaviju što pravaši neće dopustiti.

    HSP

  • HSP: Kroji li ministar pravosuđa Bošnjaković zakon protiv HOS-a??


    ivica vladavaSvake godine u kolovozu obilježavamo veći broj značajnih obljetnica kojima se prisjećamo ključnih datuma iz novije povijesti našeg naroda: proslava VRO „Oluja“, godišnjica početka oružane agresije na RH, Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i početak bitke za Vukovar. Obilježavanjem ovih događaja također odajemo počast svim hrvatskim građanima koji su u 20. stoljeću postali žrtvama totalitarnih režima – jugoslavenskog i velikosrpskog – te pridonijeli borbi za nezavisnu hrvatsku državu.

    Ove godine upravo su ove obljetnice iskorištene za pojačavanje napada na pripadnike HOS-a koji zbog postavljanja spomen-ploče poginulim suborcima u Jasenovcu traju već deset mjeseci, a od kojih je čak traženo da ploču uklone sami.

    Posljednjih nekoliko dana svjedočimo novim pritiscima od strane opskurnih političkih opcija i udruga poput Radničke fronte i Documente kojima se pridružuju brojni mediji. Ovakva situacija pokazuje da današnja Hrvatska još nije napravila ključni iskorak kojim bi se postigao napredak u praktičnoj provedbi Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine koju je 2006. godine hrvatski Sabor izglasao upravo na zahtjev Hrvatske stranke prava.

    U današnjem izdanju Večernjeg lista objavljen je razgovor novinarke Ive Puljić-Šego s ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem na temelju kojeg se može zaključiti da Hrvatsku u skorije vrijeme ne očekuju bolji dani, a u kojemu se ministar osvrnuo na pozdrav „Za dom – sporemni“ i rad Vijeća za suočavanje s prošlošću.

    Već početkom ove godine pojedini povjesničari upozoravali su na opasnost uspostave ovakvog vijeća koje bi navodno trebalo pridonijeti „zatvaranju“ otvorenih povijesnih pitanja. Povjesničari su istaknuli da su takve inicijative prihvatljive samo u nedemokratskim društvima u kojima je jednoumlje alfa i omega svakog javnog djelovanja.

    Djelovanje ovakvih, ispravnije bi bilo reći – komisija – predstavlja zatiranje slobodne misli te slobode znanstvenog istraživanja i općenito kritičkog promišljanja jer predstavljaju brzo političko rješenje pitanja koja istinski ulaze u domenu sveobuhvatnog i dugotrajnog znanstvenog istraživanja.

    Kakve zaključke uopće može donijeti nekakvo Vijeće koje je u prvih 6 mjeseci svog „rada“ objavilo tek jedno priopćenje u kojemu nije rečeno ništa? Upravo se spomenuto povjerenstvo našlo u fokusu Bošnjakovićevog intervjua. Osvrćući se na spomen-ploču HOS-a, Bošnjaković navodi da bi „Vijeće za suočavanje s prošlošću trebalo dati preporuke kako u budućnosti tretirati takve stvari, a za to ima rok do ožujka iduće godine“, te zaključuje „kada povjerenstvo da preporuke, onda ćemo mi unutar tih preporuka napraviti zakonski okvir“.

    No, u ovom razgovoru Bošnjaković također ističe da spomen-ploča u Jasenovcu vjerojatno neće biti uklonjena dok se ne donese novi zakon. Ovakva izjava implicira dvije važne činjenice:

    1. prije ili kasnije, „sporna“ spomen-ploča će biti uklonjena,  i
    2. ministar pravosuđa, dakle osoba koja obnaša dužnost u izvršnoj, a ne zakonodavnoj vlasti, unaprijed zna kakav zakon će izglasati hrvatski Sabor, dakle zakonodavno tijelo RH.

    U istinski demokratskoj zemlji bila bi riječ o skandaloznoj izjavi jednog državnog dužnosnika, no u zemlji u kojoj politički oktroirano „povjerenstvo“ od nekoliko provjerenih kadrova u maniri tajnog društva donosi zaključke, odnosno nove političke dogme o najvažnijim pitanjima suvremene hrvatske povijesti i politike, bolje se nije moglo ni očekivati.

    Bošnjakovićeva izjava opasna je teza u jednom, navodno demokratskom društvu, jer njome se implicira ne samo to da ministar unaprijed zna kakva će odluka hrvatskog Sabora biti, nego čak i to kakvi se zaključci spomenute „komisije“ mogu očekivati. U trenutku kada ministar pravosuđa koristi takvu „komisiju“ kao svoj ključni argument, pa čak i alibi, jasno je da je stvarna namjera takve „komisije“ isključivo politička i usmjerena protiv hrvatskih branitelja, a njezina kolateralna žrtva bit će hrvatska znanost i znanstvenici koji propituju nametnutu nam komunističku verziju povijesti s ciljem utvrđivanja povijesne istine.

    To je posebno naglasiti kada je riječ o Jasenovcu jer drugi Bošnjakovićev alibi krije se u tezi saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da HOS-ova spomen-ploča „može“ vrijeđati ljude koji su u Jasenovcu stradali zbog rasne i nacionalne pripadnosti.

    Ovakav pristup pokazuje da se u HDZ-ovom obračunu s mrtvim i živim hosovcima namjerno koristi komunistički mit o Jasenovcu kojim je broj jasenovačkih žrtava desetljećima manipuliran i prekrajan s ciljem nabijanja kolektivne krivnje čitavom hrvatskom narodu, pa i samog negiranja hrvatskog prava na slobodu i samostalnost. Činjenica ostaje da istina o ratnom logoru Jasenovac nije utvrđena objektivnim znanstvenim istraživanjima, broj žrtava je nepoznat, a razlozi njihovog stradanja mogu se kriti i u nekim drugim razlozima.

    No, vladajućima je sve ovo nebitno jer u pokušaju eliminiranja „nepoćudnih“ logika gubi svaki smisao. A da je logika poseban problem upućuje i uvodnik spomenute novinarke Ive Puljić-Šego koja ističe da pripadnici HOS-a „nisu smjeli provocirati postavljanjem ploče baš u Jasenovcu“.

    Iz ovakve primjedbe proizlazi da su poginuli hrvatski branitelji trebali pažljivije birati lokaciju na kojoj će biti mučeni, masakrirani i ubijani jer odabirom „neprimjerene“ lokacije na kojoj su im vađene oči uznemirili su medije, izazvali problem političkim poslušnicima iz redova vladajuće koalicije te uznemirili duhove onih koji počivaju na prostoru nekadašnjeg logora Jasenovac.

    Drugi dio problem krije se u činjenici da prostor tog logora nikada nije do kraja istražen, posmrtni ostatci tek su djelomično ekshumirani, a likvidacije hrvatskih žrtava Križnog puta i zatočenika poslijeratnog logora Jasenovac zataškane.

    Stoga bi se Puljić-Šego moglo postaviti pitanje uznemiravaju li oni koji su za dom pali 1991. posmrtne ostatke onih koji su za dom padali neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ili i jedni i drugi samim svojim postojanjem uznemiravaju i nju i saborski Odbor za Poslovnik, Ustav i politički sustav i ministra Bošnjakovića i Vladu RH s koalicijskim satelitima i kompletnu političku „elitu“ iz čijih je redova malo tko bio za dom i domovinu spreman unatoč činjenici da svi uživaju prava stečena na kostima onih koji su doista bili za dom spremni.

    Kako bi danas doista izgledala hrvatska država da je prije 20-tak godina izglasan HSP-ov nacrt zakona o lustraciji? Možda bi to bila onakva država o kakvoj je govorio Otac Domovine Ante Starčević kada je izjavio „makar u njoj bilo samo pet Hrvata, neka ih je pet al’ neka su slobodni i sretni“.

    Da je u demokratskoj hrvatskoj državi, koju su stvorili prvenstveno oni koje današnji režim uporno i sustavno progoni, nekoć provedena lustracija, Hrvati bi bili doista slobodni i sretni, a Hrvatska ne bi bila pljačkana i uništavana. U takvoj Domovini Hrvatskoj ne bi bili terorizirani ili iz nje tjerani oni koji su za za tu istu Domovinu spremni.

    Ne slažemo se s razmišljanjima pojedinaca da je za lustraciju možda kasno jer ako je tako, onda je i za uspostavu Domovine u kojoj će Hrvati biti slobodni i sretni također kasno. Takva nam je ideja neprihvatljiva, pa zato vladujućima i javnosti poručujemo da nas mogu kažnjavati, mogu nas zatvarati, mogu nas progoniti, mogu nas terorizirati, ali dostojanstvo i ideale ne mogu nam oduzeti. Ostajemo – spremni.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Ivica Vladava, član predsjeništva

  • HSP Pupovcu i njegovima: Zašto niste u studenom 1991. godine otišli na Sajmište u Vukovaru ili Srđ iznad Dubrovnika i skinuli oznake s rukava bojovnika HOS-a?!


    hosova-kuca-ceric
    Nebrojeno puta smo istakli da su Hrvatske obrambene snage – HOS naš ponos, ponos HSP-a i svih domoljuba koji znaju i cijene sve što je ova postrojba koju je osnovao HSP učinila tijekom Domovinskog rata, redovito na bojišnicama gdje je bilo najteže i najkrvavije. Od Vukovara do Dubrovnika, od Sajmišta do Srđa.

    Svjedoci smo zadnjih dana orkestrirane medijske paljbe od strane lijevih medija kojima su znak za START napada dale Pupovčeve Новости koje otvoreno jurišaju na postrojbe HOS-a i njihovu službenu oznaku pod kojom su ratovali u Domovinskom ratu, a na njoj je natpis ZA DOM SPREMNI.

    Kontinuitet je to djelovanja i napada na HOS od strane Pupovčevih novinarskih falangi, pridružene bratije i nije to prvi put. Sjetimo se samo napada na spomenik IX. Bojne HOS-a u Splitu gdje su išli tako daleko da su pod okriljem noći sa spomenika uklanjali natpis, lova na HOS-ovce koji sudjelovali na prosvjedu u Srbu ili na ovogodišnjoj proslavi Oluje u Kninu, kao i podnošenja prijava na Damira Markuša isataknutog HOS—ovca i vukovarskog branitelja.

    Ovaj puta zasmetala im je prije mjesec dana postavljena spomen ploča poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu iz sastava satnije „Ante Paradžik“ koju su podigle udruge HOS-a.

    Zašto baš sada?

    Sada, jer nisu imali ništa drugo za ponuditi svojim nalogodavcima, a morali su se dobro pripremiti i iskordinirati da ne promaše „ceo fudbal“. Kao da plaćenici iz Новости nisu imali informaciju istog trenutka kada je spomen ploča postavljena.
    Polomili su zube na prvom bijelom polju na zastavi dr Janjičeka i predsjednice Republike, gdje je bio mršav rezultat i praktički su pomogli da se ta priča o bijelom i crvenom polju zauvijek završi.

    hos-hsp-nustar-ceric
    Kao što je HSP u slučaju zastave stajao na stajalištu da nema ništa sporno u grbu s prvim bijelim poljem, također stojimo na stajalištu da nema ništa sporno ni u postavljenoj ploči u Jasenovcu. Također smo stava da će ova situacija konačno demistificirati medijski nametnutu priču o ovom hrvatskom pozdravu koji će nakon ovoga slučaja prestati biti sporan, jer drugačije jednostavno ne može biti.

    Pupovcu, Pusiću i svima koji „jurišaju“ na ovu spomen ploču poručujemo da to kažu u oči djeci poginulih HOS-ovaca. Pitamo ih ako im već toliko smeta oznaka HOS-a na kojoj stoji pozdrav ZA DOM SPREMNI zašto nisu u studenom 1991. godine otišli na Sajmište u Vukovaru ili Srđ iznad Dubrovnika i skinuli te oznake s rukava bojovnika HOS-a?

    hsp