• HSP na 25. obljetnici ubojstva Blaža Kraljevića!


    karlo starčević primorac kruševo kraj mostara
    “ŠTO SE ONO NOĆAS ČUJE
    SA KRUŠEVA KRAJ MOSTARA
    PJEVAŠ LI TO MRTVI SINE
    ILI KAMEN PROGOVARA”

    U srijedu je izaslanstvo Hrvatske stranke prava  predvođeno predsjednikom stranke Karlom Starčevićem, Ivicom Vladavom, članom predsjedništva  i brojnim stranačkim dužnosnicima nazočilo obilježavanju 25. obljetnice  okrutnog umorstva  Blaža Kraljevića i njegove pratnje na Kruševu  kraj Mostara.

    U spomen na ovaj događaj služena je misa zadušnica u župnoj crkvi Kruševo, nakon čega je uslijedilo polaganje vijenaca na spomen obilježju hrvatskim braniteljima u Kruševu gdje se dogodima ova strašna tragedija – ubojstva devetorice pripadnika HOS-a.

    General Blaž Kraljević,  zapovjednik HOS-a BiH i članovi njegove pratnje:
    Osman Maksić
    Šahdo Delić
    Ivan Granić
    Mario Medić
    Vinko Primorac
    Gordan Čuljak
    Marko Stjepanović
    Rasim Krasniqi

    U znak sjećanja vitezovima HOS-a, da se nikada ne zaboravi!

    hsp na kruševu kraj mostarakarlo starčević kruševo kraj mostarahsp kruševo kraj mostar

     

    Više fotografija: U GALERIJI OVDJE

  • HSP: NAJAVA SKIDANJA SPOMEN PLOČE HOS-a JE PORAZ HRVATSKE DRŽAVE I POVRATAK U JUGOSLAVIJU


    ivica vladava

    Medijske najave temeljene na izjavama političara koji zajedno s HDZ-om čine parlamentarnu većinu, da će se u nekim rokovima skinuti spomen ploče postavljene u spomena i na čast poginulim braniteljima pripadnicma HOS-a postaju glavne vijesti koje se u javnom prostoru doživljavaju kao biti ili ne biti i za ovu Vladu i za parlamentarnu većinu.

    Poruke koje se šalju u javni i politički prostor upućene su direktno predsjedniku Vlade Plenkoviću, samo iz jednog razloga, a to je da spomenuti vinovnici (Gjurković, Pupovac i dr.) na političkoj razini svojim biračima opravdaju svoj koalicijski odnos s HDZ-om.

    Pri tome se iznose i ogromne količine laži, dezinformacija i o mjestu na kojem se ploče nalaze, kao i o kontekstu zbog kojeg se ploče baš tu nalaze. Pa tako Milorad Pupovac izjavljuje da je Spomen ploča u Jasenovcu postavljena na kući obitelji Bačić, i tvrdi da je gospodin Bačić ubijen u Jasenovcu tijekom drugog rata, a kada mu neovisni povjesničari dokažu da je čovjek umro prirodnom smrću u Zagrebu isto zaboravlja i prešućuje, te traži nove moduse djelovanja i nove izmišljotine.

    Gjurković iz HNS-a u svojim izjavama spominje i točne rokove, spominje i nekakve šarafcigere (hr. – odvijač) koji je eto kao spreman za skinuti Spomen ploče HOS-ovcima.
    Jednom zauvijek, Spomen ploče su postavljene poginulim vitezovima HOS-a koji su Domovinskom ratu branili, naglašavamo branili teritorij Republike Hrvatske. Ginuli su za Hrvatsku u odorama u kojima su ginuli i sa znakovljem na rukavu na kojem je pisalo „Za dom Spremni“.

    Ništa sporno ne postoji u tom pozdravu, pozdrav je hrvatski, rat je Domovinski i obrambeni. Znakovlje je povijesno i nitko i nikada ga ne može staviti u bilo koji drugi kontekst osim konteksta u kojem je i korišteno.

    Javljaju se čak i dezinormacije da je „napad na HOS-ove ploče“ u svezi s promjenom imena trga u Zagrebu, te da je jedno i drugo uzročno posljedIčno povezano kao vezana trgovina, ploča za ploču.

    Poveznice ne može biti. Jedno je ime trga koji nosi ime po jednom od deset megazločinaca 20. stoljeća u svjetskim razmjerima i ime mora biti promjenjeno, a jedno je spomen ploča postavljena jedanaestorici HOS-ovaca koji su dali živote za Domovinu baš u Jasenovcu.

    Hrvatska stranka prava drži da je sama najava micanja Spomen ploča poginulim HOS-ovcima poraz Hrvatske kao države i najava povratka u Jugoslaviju što nikako nećemo dopustiti. Neće nam Pupovac ili Gjurković određivai što se u Hrvatskoj smije a što ne smije.

    Kad su već danas tako hrabri na izjavama, pitamo ih što nisu 1991. godine došli na Sajmište u Vukovaru, Srđ iznad Dubrovnika, Jasenovac ili Škabrnju i skinuli oznake HOS-ovcima s rukava.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Ivica Vladava
    Član predsjedništva

  • HSP: O znakovlju i spomen pločama HOS-a nema pregovora!


    ivica vladavaHrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a)…. stoji u drugom članku, prvom stavku Zakona o pravima hrvatskih branitelja u kojem se određuje tko je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata.

    Ako znamo da su postrojbe HOS-a nastale u specifičnim okolnostima ratne ugroze od strane Srbije, pobunjenih Srba i JNA. Ako znamo da su redovito bivali raspoređeni tamo gdje su bila najteža ratišta, od Sajmišta u Vukovaru do Srđa iznad Dubrovnika, mi smatramo da tkzv. problem znakovlja HOS-a ne postoji i da je on vještački napravljen, a ako je netko branitelj  po zakonu  ima pravo i na svoja obilježja i znakovlje.

    Znamo da su na rukavu nosili oznaku na kojima je stajalo “ZA DOM SPREMNI” i u tim za Hrvatsku odsudnim vremenima to nikome nije smetalo.

    Zašto danas smeta?? Zašto je jedna vojna postrojba koja je iskrvarila tijekom rata, imala u postotnom broju najviše poginulih i ranjeni i dala nebrojeno heroja, danas postala moneta za potkusurivanje zbog koje se vode ozbiljne rasprave, iznose stavovi, zauzimaju pozicije od kojih ovisi većina u Saboru?

    Je li to stvarno tako ili je po starim udbaškim metodama najosjetljivijem dijelu hrvatske populacije bačena kost za raspravu, dok se raprodaje ono što je ostalo za  rasprodati od imovine Republike Hrvatske.

    Oko ove teme još će se nekoliko dana govoriti oko 27. srpnja kada Pupovac sa svojom bratijom obiljažava dan četničkog ustanka u Srbu i nastat će mir do slijedeće potrebe.

    Od svih braniteljskih pitanja i tema samo još HOS-u nije “slomljena kralježnica” I on još nije iskorišten za potrebe podgrijavanja atmosfere u korist vladajuće oligarhije

    Umjesto da se vladajući i oporba uhvate rješavanja problema Agrokora, INA-e, Petrokemije, HEP-a, poskupljena el. energije, ovršenih, blokiranih…., oni opet o ideološkim temama koj nikome nisu donijele dobro.

    Što je sa famoznim Savjetom za suočavanje s prošlošću?? Postoji li još ili je formiran zbog potreba trenutka?

    Naš premijer sukladno potrebama jedan dan izjavi jedno, Ministarstvo uprave preko jednog medija plasira drugo, idući dan premijer izjavljuje treće i tako unedogled se vrte u krug i ionako sluđen hrvatski narod dodatno sluđuju, a oni dobivaju na vremenu dok ne završi aktualno zasjedanje Sabora i ne započne politička sezona godišnjih odmora i sve padne u zaborav.

    Izjavio je  premijer da će on s HOSovcima pregovarati. Ne vidim potrebu da HOS razgovara i sa kime o svojim temeljima, niti za to postoji potreba. U Zakonu lijepo piše tko su hrvatski branitelji, a ako se oslonimo na Pravilnike o uporabi vojnih odora tada izostaju i svi ostali prijepori.

    HOS-ovci se ni po koju cijenu ne smiju navući na razgovore  i pregovore oko znakovlja i Spomen ploča, jer samim pristankom na nešto takvo unaprijed su izgubili. A onog tko se u ime HOS-ovaca ode na razgovore ili pregovore o znakovlju ili pločama HOS-a, sami HOS-ovci moraju eliminirati iz svojih redova

    Hrvatska stranka prava ( HSP ) ima nultu točku tolerancije prema svima onima koji u pitanje dovode HOS i pozdrav “Za Dom spremni” jer se s tim pozdravom branila i obranila Hrvatska. Napad na HOS – napad je na temelje Hrvatske države!

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Ivica Vladava
    Član predsjedništva

  • HSP razvio crnu zastavu HOS-a s natpisom Za dom spremni pred Grgurom Ninskim


    hsp sveti duje

    HSP-OVCI predvođeni šefom splitsko-dalmatinske organizacije Ivicom Vladavom Đovanijem razvili su danas na fešti Svetog Duje pred spomenikom Grguru Ninskom golemu crnu zastavu HOS-a s natpisom Za dom spremni.

    Fotografirali su se i pred Zlatnim vratima s natpisima: “Sveti Duje, prosvjetli i obrati sve koji vrijeđaju Krista”, “Stidite se Isusa”, “S vjerom se ne trguje”…

    Vladava i članovi HSP-a su bili među HOS-ovcima koji su prosvjedovali protiv Olivera Frljića i njegove predstave “Naše nasilje i vaše nasilje”, kako pred, tako i unutar kazališta, a danas su htjeli ukazati na nedostatak vjerskih i moralnih kvaliteta među političarima.

    HSP samostalno izlazi na izbore u Splitu i županiji, a liste im nosi Vladava.

    Izvor:Index, Fenix magazin

  • Obljetnica smrti hrvatskog viteza Velimira Kvesića


    Velimir Kvesić
    (Kočerin, Široki Brijeg, 12.10.1958. – Zagreb, 13.3.2006.)

    velimir kvesić hos

    Velimir Kvesić rođen je 1958. u Kočerinu, Široki Brijeg, kao 3. od 15-ero djece Stanka i Andre. Zbog svog političkog djelovanja za prava hrvatskog naroda bio je proganjan i osuđivan od jugoslavenskog komunističkog režima, pa se od početka demokratskih promjena aktivno uključio u stvaranje hrvatske države.

    U samo praskozorje Domovinskog rata učlanio se u jedinice Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i pripremao se za rat u Kočevskom rogu, Slovenija. Kao dragovoljac HOS-a sudjelovao je u obrani Vukovara od prvog do posljednjeg dana; bio je jedan od samo nekolicine preživjelih dragovoljaca HOS-a, koji su branili taj grad. Nakon pada Vukovara nastavio je braniti Domovinu u postrojbama Hrvatske vojske (HV), gdje je stekao čin satnika.

    Nakon Domovinskog rata aktivno se uključio u politiku, obnašajući u Hrvatskoj stranci prava (HSP) sve dužnosti od predsjednika podružnice u Kutini do predsjednika Glavnog stana HSP-a; na tu dužnost je izabran tri puta, te ju je obnašao sve do zadnjeg dana. Bio je i predsjednik Saveza udruga dragovoljaca HOS-a (SUDHOS). Na demokratskim izborima u Hrvatskoj tri puta je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru (1997., 2000. i 2003.). U Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje je i živio (Kutina), obnašao je dužnost zamjenika župana.

    Bio je jedan od najvećih pravaša, neizmjerno odan ideji hrvatskog državnog prava.

    U spomen na obljetnicu smrti,  dana 13. ožujka 2017. godine u 18,00 sati biti će služena sveta misa u Župnoj crkvi Marije Snježne u Kutini.

    Prije svete mise u 17.00 sati  okupljanje je na grobu Velimira Kvesića na Gradskom groblju u Kutini gdje će za HOS-ovca, pravaša, prijatelja, Velimira Kvesića, izaslanstva HSP-a položiti  vijence i zapaliti svijeće na njegovom posljednjem počivalištu.

    hsp

  • HSP: PRIOPĆENJE ZA JAVNOST.


    karlo starčević sabor hsp 3

    Hrvatska stranka prava je na svojoj konstituirajućoj sjednici održanoj u četvrtak u Zagrebu raspravljala o recentnim događanjima na „pravaškoj“ političkoj sceni i donijela slijedeći stav o istome.

    Hrvatska stranka prava stoji na stajalištu da ni jedan pravi pravaš, ako je pravaš nikada i ni u jednoj situaciji ne može i ne smije prisegu dati poglavaru druge država osim Hrvatske. Također stojimo na stajalištu da pravaš nikad i u nijednoj situaciji ne smije davati prisegu i prisegnuti pod zastavom koja nije Hrvatska.

    HSP kao utemeljitelj HOS-a, najčasnije postrojbe koju je Hrvatska imala u Domovinskom ratu, koji je uz sve ostale postrojbe HV dao nemjerljiv doprinos u obrani Hrvatske od Vukovara do Dubrovnika osuđuje svaku zlouporabu postrojbi i degradacija HOS-a i ograđuje se od istih..

    Neprihvatljivo nam je svako kopiranje, insinuiranje i navodno postrojavanje koje čini štetu HOS-u i dovodi ga u sličan kontekst. Udruge HOS-a imaju svoj kodeks, čast, protokole i obveze kojih se pridržavaju i svako odstupanje od istih podliježe sankcioniraju.

    Hrvatska stranka prava kao najstarija hrvatska stranka i stranka koja je u svojoj povijesti u članstvu imala gotovo sve značajnije intelektualce na hrvatskom etničkom prostoru neprihvatljivim drži svako svođenje pravaštva na redikuliziranje, provociranje i činjenje štete interesima Hrvatske.

    Pravaši su uvijek znali prepoznati povijesni kontekst, kontekst vremena i sukladno tomu postaviti se u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa.
    Tako je bilo, tako je danas, tako će biti i ubuduće bez obzira o komu se radilo.


    HRVATSKA STRANKA PRAVA

    Karlo Starčević, predsjednik

  • SPREMNI? Osniva se velika jedinstvena HOS udruga, postanite i vi pridruženi član!


    zatava hos

    Kako sada stvari stoje, osnivanje udruge je u nastajanju, a pridružiti se mogu svi, neovisno jesu li pripadnici HOS-a ili samo njihovi sljedbenici.

    Svojom najnovijon objavom, pripadnik HOS-a Damir Markuš koji je ujedno i inicijator podizanja spomenika svojim poginulim suborcima, najavio je osnivanje velike, jednistvene udruge koju će sačinjavati pripadnici HOS-a, ali ne samo oni:

    “Dragi pravaši i hosovci. Uslijedit će osnivanje udruge HOS-a i molim sve hosovce da se uključe u nju. Jer, kao što je vidljivo, predstavljaju nas ”neki” kojima je to ”posao”. Primarna zadaća je okupiti hosovce na jedno mjesto, jednu udrugu, pokazati snagu zajedništva, a onda krenuti u akciju. Isto tako, svi ostali iako nisu veterani HOS-a moći će biti pridruženi članovi udruge. Posla ima dosta ali uvjeren sam u žar koji još uvijek postoji u nama, da se nećemo prodat a ni predat. Hos iznad svih, za Hrvatsku sve”, kratko je najavio Markuš priloživši fotografiju HOS grba čije su oznake i danas pod lupom javnosti.

    Pod “nekima kojima je to posao”, Damir Markuš je mislio na dijelu HOS-a okupljenom pod nazivom Savez udruga dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga (SUDHOS) koji je netom prije izricanja presude Markušu izdao nevjerojatno priopćenje u kojem se odriču njegove samoinicijative te “sve žele riješiti legalnim, zakonskim putem”.

    Na to priopćenje Markuš je reagirao objavom kojom je dao naslutiti kako će doći do osnivanja velike HOS UDRUGE:

    – Navikao sam da me napadaju s lijeve ponekad s desne strane ali ovo… Kako sam u biti ja ovdje prozvan i to dan prije presude ovako dobijem nož u leđa od onih koji bi trebali zastupat interese Domovinskog rata i HOS-a, sad se pitam – u čijem je ovo interesu? Kažu “nezakonito postavljene spomen ploče”? Kakva glupost. Spomen ploča Zdravku Bezuku nije nezakonito postavljena. Ima tu joša toga ali, jasna je pozadina. Nastavljam dalje, a vi gospodo se uhvatite posla. Super sam, još jači i nema predaje i nema izdaje, a narod vidi i zna istinu. A baš si nešto razmišljam osnovati udrugu HOS-a, pa da vidimo stanje na terenu.

    Kako sada stvari stoje, osnivanje udruge je u nastajanju, a pridružiti se mogu svi, neovisno jesu li pripadnici HOS-a ili samo njihovi sljedbenici.

    IZVOR:

    Dnevno.hr

  • GLAVNI STAN HSP-a SPREMNO UZ DAMIRA MARKUŠA!


    damir markuš hos

    Glavni stan Hrvatske stranke prava, na svojoj sjednici održanoj u Kutini, jednoglasno daje potporu Damiru Markušu; HOS-ovcu, vukovarskom branitelju, članu G.S. HSP-a i predsjedniku Podružnice HSP – Kutina“ Velimir Kvesić“, u podizanju spomen ploča poginulim HSO-ovcima.

    Medijski napad SUDHS-a, udruge HOS-a, Glavni stan HSP-a osuđuje i smatra nedopustivim. Nazvati avanturistom čovjeka koji je posvetio svoj život obrani Domovine i dostojnom obilježavaju žrtve koji su dali HOS-ovci u obrani Hrvatske, a postavljanje ploče Zdravku Bezuku, HOS-ovu i branitelju Vukovara, nezakonitom, izaziva gorčinu i nevjericu jer dolazi od krovne udruge HOS-a koja svjesno ili ne time nanosi nemjerljivu štetu ugledu i časti HSO-ovcima koji su dali nemjerljiv doprinos u obrani Hrvatske.

    Damir Markuš nije avanturista, niti je ploča Zdravku Bezuku postavljena nezakonito. Damir Markuš je vukovarski branitelj, HOS-ovac, koji ne želi da se obol koji su dali branitelji i vitezovi HOS-a u obrani Vukovara, Grada Heroja, zaboravi.

    Glavni stan HSP-a podržao je inicijativu Damira Markuša, da se osnuje udruga HOS-HSP jer je HOS iznjedren u HSP-u. Svrha udruge je zaštita HOS-a od politike koja pokušava omalovažiti danas sve branitelje, a posebno HOS-ovce od onih koji su branitelje gurnuli na margine društva, a posebno HOS-ovce.

    hsp

  • HOS-ovac i HSP-ovac Damir Markuš obranio pozdrav Za Dom Spremni


    markuš 2

    ČLAN PREDSJEDNIŠTVA HSP-a SISAČKO MOSLAVAČKE ŽUPANIJE DAMIR MARKUŠ

    Uz nazočnost  i pratnju suboraca i stranačkih prijatelja iz Bjelovarsko bilogorske županije Damir Markuš, HOS -ovac i član predsjedništva HSP-a Sisačko moslavačke županije koji se zbog nošenja grba s natpisom ZDS našao pred sudom, izjavio kako jedva čeka suđenje, a sud je s lakoćom ustvrdio kako krivnje nema te ga je oslobodio svih optužbi.

    Sudac Prekršajnog suda Malivuk Jovanović oslobodio je vukovarskog dragovoljca i konstatirao da je pozdrav “Za dom – spremni” legalan pozdrav HOS-a!

    Podsjetimo, Damir Markuš bivši je pripadnik HOS postrojbe koja je statutom ozakonila grb s prvim bijelim poljem i natpisom “Za dom spremni”. Upravo zbog korištenja ovog znakovlja, Markuš se našao pred sudom.

    U međuvremenu, brojni suborci i prijatelji Damira Markuša putem društvenih mreža proslavljaju ovu pravnu pobjedu.

    markuš kočimarkuš daruvar

    HSP/DNEVNO

  • HSP: Prekrivanje HOS-ove ploče u Jasenovcu izraz je duboke mržnje prema svemu hrvatskom!


    AKTIVNOSTI OVE UDRUGE PLAĆAJU POREZNI OBVEZNICI

    hos-u-jasenovcu

    Hrvatska stranka prava najoštrije osuđuje prekrivanje plakatom HOS-ove ploče s imenima poginulih hrvatskih branitelja u Jasenovcu i pozdravlja promptno djelovanje policije u otkrivanju počinitelja tog djela, te se nadamo adekvatnom kažnjavanju počinitelja sukladno pozitivnim zakonskim propisima RH i pravovremenom obavještavanju javnosti koja je uznemirena tim podlim djelom koje je izvedeno pod okriljem noći.

    Ploča s imenima poginulih hrvatskih branitelja pripadnika HOS-a postavljena je sukladno zakonskim propisima RH o postavljanju spomen ploča, javno i po danu, uz nazočnost predstavnika javne vlasti i može se ukloniti samo zakonskim putem uz donošenje zakonskog akta odgovarajućeg tijela vlasti RH, ma što razno razni „progresivni mladi demokrati „ mislili o tome.

    Osuđujemo ovakvo podlo ponašanje osoba koje se kriju iza pompoznog naziva Inicijativa mladih za ljudska prava (Inicijativa ).  Zar se njihova inicijativa svodi na ovakvo ponašanje, i je li oni ovako shvaćaju demokraciju i ljudska prava koja žele nametnuti svima nama.

    Inicijativa u svom programu navodi da je regionalna mreža ( ma što to značilo ) nevladinih organizacija koja ima programe na teritoriju Srbije, Kosova, Hrvatske, Crne Gore i BiH, te kako su je formirali mladi ljudi iz ovih zemalja sa željom da potaknu mlade na sudjelovanje u procesu demokratizacije društva i jačanju vladavine prava kroz procese suočavanja s prošlošću i uspostavljanju novih progresivnih veza u post-konfliktnoj regiji bivše Jugoslavije.

    I ovaj noćni podli čin spada u njihovo viđenje demokratizacije i ljudskih prava. Nama više sliči na SKOJ-evsko viđenje i shvaćanje demokratizacije i ljudskih prava te praktičnog provođenja pod okriljem noći.

    Ploču su prekrili svojim promidžbenim plakatom navodeći kako su to učinili „ u cilju obrane temeljnih vrijednosti RH „, promovirajući sebe u vjerodostojne i jedine tumače i branitelje tih vrijednosti !!!!

    Tko se time ne slaže on je odmah “nedemokrata, rasista, fašista i totalitarnih nastojanja“ dobro se pazeći kako ne bi izgovorili riječ- komunista-, pa valjda zato upotrebljavaju eufemizam -totalitarnih nastojanja-, čime ipak prave iskorak od svojih uzora koji nikako nisu osuđivali ljude totalitarnih nastojanja.

    Gledajući stranice Inicijative neugodno smo se iznenadili kada smo vidjeli tko sve financira i omogućava novcem hrvatskih poreznih obveznika ovako djelovanje Inicijative.

    Pored već poznatih veleposlanstava nekih država, neugodno smo ostali iznenađeni kada smo vidjeli da su strateški partneri Inicijative Ministarstvo socijalne politike i mladih i Grad Zagreb, te donatori / sponzori Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured za udruge Vlade RH, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.

    Zar se novac hrvatskih poreznih obveznika troši kako bi se uspostavile progresivne veze u post – konfliktnoj Jugoslaviji ( bez Slovenije i Makedonije ! )., što na kraju vidimo rezultira ovakvim ponašanjem „ progresivnih „ mladih, koji su i ovaj plakat kojim je prekrivena ploča HOS-a vjerojatno izradili novcem hrvatskih poreznih obveznika i platili putne troškove izvoditeljima ovog gnusnog djela.

    Tražimo od Vlade RH i Grada Zagreba da preispitaju svoje financiranje Inicijative i da dobro provjere gdje je do danas otišao novac hrvatskih poreznih obveznika uplaćen Inicijativi za uspostavu progresivnih veza u post-konfliktnoj Jugoslaviji.

    Dajemo i punu podršku legalnom ponašanju udruge branitelja HOS-a koja je na jedan dostojanstven i civilizirani način odala počast svojim poginulim pripadnicima u obrani Domovine.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Tomislav Čolak, član predsjedništva

  • Napad na HOS – napad je na temelje Hrvatske Države. DOSTA JE!


    hos-u-vukovaru

    Hrvatska stranka prava iznjedrila je Hrvatske obrambene snage (HOS) koje su u obrani Hrvatske države dale nemjerljiv obol.

    Hrvatska stranka prava ima nultu točku tolerancije prema svima onima koji u pitanje dovode HOS i pozdrav “Za Dom spremni” jer se s tim pozdravom branila i obranila Hrvatska. Napad na HOS – napad je na temelje Hrvatske države, a te temelje bude li potrebe ponovo će braniti pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga zajedno sa braniteljima svih ostalih postrojbi.

    Slijedom svih dosadašnjih reakcija koje su uslijedile nakon poziva za skidanje ploče poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu, u kojima su aktivno sudjelovali članovi Hrvatske stranke prava i pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga pozivamo sve naše članove, bojovnike HOS-a, pripadnike nacionalnih manjina koji su dali svoj obol na braniku Domovine Hrvatske da se priključe akciji Autohtone – Hrvatske stranke prava koja organizira prosvjedni skup povodom odluke Saborskog odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav i Milorada Pupovca da se skine spomen ploča poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu zbog natpisa „ZA DOM SPREMNI!“ koji će se održati u subotu 17. 12. 2016. s početkom u 11,00 sati ispred Srpskog narodnog vijeća, Gajeva 7 u Zagrebu.

    Bog i Hrvati – Za Dom Spremni!

    HSP
    Zvonko Mlakić, dopredsjednik

  • HSP Pupovcu i njegovima: Zašto niste u studenom 1991. godine otišli na Sajmište u Vukovaru ili Srđ iznad Dubrovnika i skinuli oznake s rukava bojovnika HOS-a?!


    hosova-kuca-ceric
    Nebrojeno puta smo istakli da su Hrvatske obrambene snage – HOS naš ponos, ponos HSP-a i svih domoljuba koji znaju i cijene sve što je ova postrojba koju je osnovao HSP učinila tijekom Domovinskog rata, redovito na bojišnicama gdje je bilo najteže i najkrvavije. Od Vukovara do Dubrovnika, od Sajmišta do Srđa.

    Svjedoci smo zadnjih dana orkestrirane medijske paljbe od strane lijevih medija kojima su znak za START napada dale Pupovčeve Новости koje otvoreno jurišaju na postrojbe HOS-a i njihovu službenu oznaku pod kojom su ratovali u Domovinskom ratu, a na njoj je natpis ZA DOM SPREMNI.

    Kontinuitet je to djelovanja i napada na HOS od strane Pupovčevih novinarskih falangi, pridružene bratije i nije to prvi put. Sjetimo se samo napada na spomenik IX. Bojne HOS-a u Splitu gdje su išli tako daleko da su pod okriljem noći sa spomenika uklanjali natpis, lova na HOS-ovce koji sudjelovali na prosvjedu u Srbu ili na ovogodišnjoj proslavi Oluje u Kninu, kao i podnošenja prijava na Damira Markuša isataknutog HOS—ovca i vukovarskog branitelja.

    Ovaj puta zasmetala im je prije mjesec dana postavljena spomen ploča poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu iz sastava satnije „Ante Paradžik“ koju su podigle udruge HOS-a.

    Zašto baš sada?

    Sada, jer nisu imali ništa drugo za ponuditi svojim nalogodavcima, a morali su se dobro pripremiti i iskordinirati da ne promaše „ceo fudbal“. Kao da plaćenici iz Новости nisu imali informaciju istog trenutka kada je spomen ploča postavljena.
    Polomili su zube na prvom bijelom polju na zastavi dr Janjičeka i predsjednice Republike, gdje je bio mršav rezultat i praktički su pomogli da se ta priča o bijelom i crvenom polju zauvijek završi.

    hos-hsp-nustar-ceric
    Kao što je HSP u slučaju zastave stajao na stajalištu da nema ništa sporno u grbu s prvim bijelim poljem, također stojimo na stajalištu da nema ništa sporno ni u postavljenoj ploči u Jasenovcu. Također smo stava da će ova situacija konačno demistificirati medijski nametnutu priču o ovom hrvatskom pozdravu koji će nakon ovoga slučaja prestati biti sporan, jer drugačije jednostavno ne može biti.

    Pupovcu, Pusiću i svima koji „jurišaju“ na ovu spomen ploču poručujemo da to kažu u oči djeci poginulih HOS-ovaca. Pitamo ih ako im već toliko smeta oznaka HOS-a na kojoj stoji pozdrav ZA DOM SPREMNI zašto nisu u studenom 1991. godine otišli na Sajmište u Vukovaru ili Srđ iznad Dubrovnika i skinuli te oznake s rukava bojovnika HOS-a?

    hsp

  • HSP na komemoraciji povodom 24. obljetnice ubojstva Blaža Kraljevića.


    “ŠTO SE ONO NOĆAS ČUJE
    SA KRUŠEVA KRAJ MOSTARA
    PJEVAŠ LI TO MRTVI SINE
    ILI KAMEN PROGOVARA”

    kruševo 4

    I ove godine, misom zadušnicom i polaganjem vijenaca na spomen-obilježju u Kruševu, nedaleko od Mostara, obilježena je 24. godišnjica ubojstva Blaža Kraljevića, zapovjednika Hrvatskih oružanih snaga (HOS) i osmorice njegovih suboraca i pratitelja.

    Obitelji i prijatelji ubijenih, čelništvo HSP-a BiH, izaslanik predsjednika HSP-a Denis Šešelj i predstavnici podružnica HSP-a iz Hrvatske odali su počast stradalih pripadnicima HOS-a, a služena je i misa zadušnica.

    Za njihovo ubojstvo ni do danas nitko nije odgovarao, unatoč iscrpnoj dokumentaciji o događaju u Tužiteljstvima BiH i Hrvatske.
    kruševo
    “Tko će pravdu tražiti kada su oni koji su ih ubili i danas na vlasti”, upitao je Kraljevićev brat Vlado, koji je u Kruševu došao pokloniti mjestu stradanja svoga brata i njegovih suboraca.

    Suborci Blaža Kraljevića i pristaše njegove ideje i danas kažu kako je zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga ubijen jer se zalagao za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, te suradnju Hrvata i Bošnjaka i pozivaju da odgovorni budu izvedeni pred lice pravde

    Kraljević i njegova pratnja, Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović, ubijeni su, u vatrenom okršaju s pripadnicima Vojne policije HVO-a i Kažnjeničke bojne, dana 09. kolovoza 1992. u mjestu Kruševo nakon što se vraćao iz Mostara.

    Kraljević je pokopan 13. kolovoza na groblju u mjestu Lisice. Posmrtno ga je HSP odlikovao činom krilnika.

    hsp

  • Daniel Srb sa suradnicima na proslavi Oluje u Kninu


    PREDSJEDNIK HSP-a DANAS U KNINU NA PROSLAVI OLUJE

    srb knin 05 08 2016Predsjednik HSP-a Daniel Srb danas je u Kninu  povodom Dana  pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja zajedno s  izaslanstvom  položio cvijeće i zapalio svijeće podno spomenika Oluji. U izaslanstvu su bili  i članovi predsjedništva  Tomislav Čolak i Željko Teri, povjerenici za Splitsko daalmatinsku  županiju i grad Split Ivica Vladava i Grgo Jelavić, predsjednik podružnice Kaštela Ante Komljen , poružnice Vodice Krešimir Boršić i  mnogobrojno članstvo nazočno danas u Kninu.

    Nakon odavanja počasti poginulima u Oluji i izjava za medije brojni HSP-ovci će provesti  dana u kraljevskom gradu Kninu u  ugodnom druženju sa stranačkm prijateljima, a biti će prilika i za političke susrete i razgovore.

    srb daniel

    hsp

     

  • VUKOVAR HOS-U SKINUO KAPU: Stiže medalja za junaštvo u ratu!


    Kada je nas 58 HOS-ovaca stiglo u Vukovar, Dedaković nas je odmah poslao na ‘vrata Vukovara’ – Sajmište. Kao u pijesku, povukli smo crtu i odlučili da preko nje neće prekoračiti srpska vojska.

    markuš kvesić hos vukovarMedaljom kojom će Grad Vukovar odlikovati vukovarsku postrojbu HOS-a s te će se časne postrojbe skinuti i zadnji obris stigme “ustaške paravojske”, jedne od rijetkih koja se ne tereti za ratni zločin.

    Jesu li na pomolu neka nova vremena u kojima će se jasno znati tko je i u kolikoj mjeri doprinio obrani suvereniteta i samostalnosti hrvatske države? Mnogi su to činili, svatko na svoj način…

    Pojedini su to činili diplomacijom, neki su pomagali financijski, a hrvatski branitelji su domovinu obranili fizički, žrtvujući pritom svoje živote.

    Jedni od njih su pripadnici postrojbe HOS-a koji bitku za svoj identitet biju od rata pa do danas. Medaljom kojom će Grad Vukovar odlikovati vukovarsku postrojbu HOS-a s te će se časne postrojbe skinuti i zadnji obris stigme “ustaške paravojske”, jedne od rijetkih koja se ne tereti za ratni zločin.

    Pripadnicima HOS-a predodređene su bitke u ratu, ali i u miru. Unatoč čudima koja su činili u ratu i bezrezervnom žrtvovanju, pri čemu su ginuli kao pokošeni, ovi su vojnici i u poraću prošli, a prolaze ju još uvijek, golgotu dokazivanja. Samo u Vukovaru, u koji su stigli 27. rujna 1991., život je izgubilo gotovo polovica postrojbe. Jesu li konačno dočekali da im se “skine kapa”?

    Kroz kukuruz u opkoljeni grad

    Vukovarski vodiči su dočekali 39 pripadnika HOS-a i u potpuno blokiran grad doveli ih jedinim mogućim putem – kukuruznim. Do kraja mjeseca u Vukovaru ih je bilo 58. Zadatak HOS-ovaca bila je obrana Sajmišta – najtežeg gradskog bojišta na kojem su do zauzeća grada vodile ne samo ulične borbe, nego borbe prsa u prsa, za svaku kuću.hos vukovar

    U spomen i sjećanje na junake koji su se iz cijele Hrvatske slili u ovu postrojbu, popričali smo s njenim zapovjednikom Zvonimirom Ćurkovićem.

    “Kada je nas 58 HOS-ovaca stiglo u Vukovar, Dedaković nas je odmah poslao na ‘vrata Vukovara’ – Sajmište. Kao u pijesku, povukli smo crtu i odlučili da preko nje neće prekoračiti srpska vojska. Međutim, ne znam može li shvatiti onaj koji to nije doživio, tamo su se vodile doslovce ulične borbe… Tukli smo se za svaku kuću, svaki pedalj hrvatskog tla… Zato nije ni čudo da smo završili s gotovo 50 posto gubitaka… 25 poginulih i samo dvojicom koji nisu ranjeni” – ističe Ćurković, koji je i sam tri puta ranjen – jednom iz škorpiona, dva puta dum-dum mecima.

    “Da, to svjedoči o bliskim borbama. Svi moji dečki ranjeni su od metaka ili od ručne bombe. Ali njihovi vojnici su spavali s druge strane ulice, tako da… Broj poginulih samo čudom nije veći, mogli smo svi izginuti. Trebali smo svaku pomoć, naravno, ali nama nitko nije htio doći. Tako da, kada je pukla linija koju je držao HOS, pao je i Vukovar” – prisjeća se ratnih dana Zvone, kako zapovjednika zovu njegovi suborci.

    Zvone Ćurković, izuzetno ugodan i elokventan sugovornik, slaže se da se HOS nepošteno lijepi etiketa “ustaše”.

    ‘Nikad nismo povrijedili ratnu etiku’

    “Da, postrojba HOS-a bila je izrazito borbena i srčana. Pa tjednima smo držali tu neobranjivu liniju. Ali – po ne znam koji put naglašavam – bili smo moralno čisti. Ja sam pazio na ratni kodeks i u najtežim trenucima. Jer, da nisam, možda je moglo biti i drukčije. Vojnici HOS-a su, zbog izrazito teškog terena, bili pod velikim pritiskom. Ne zaboravite, svaki pedalj Vukovara mirisao je na smrt i znalo se dogoditi da i u našim redovima dođe do ‘pucanja’. Jedan moj vojnik je u rastrojstvu, a toga se sjećam i danas, rekao: ‘Sada ću zaklati barem srpsku kokoš’. Primio sam ga za ramena, protresao i podsjetio zašto smo tu. Rastrojstvo je normalna stvar u ratu, ali mi smo to imali pod kontrolom bolje od mnogih. Što se tiče usporedbi s ustašama, smatram da je ustaštvo očajnički čin naših predaka željnih pravde i slobode koji su prekoračili nužnu obranu. Moja postrojba nikada nije povrijedila ratnu etiku” – tvrdi Zvone, koji je i danas moralna i duhovna vertikala branitelja HOS-a i koji kaže kako nikada “nije brijao” na fašizam.

    “Čisti smo domoljubi i puno bolje kotiramo na duhovnom planu. Fašizam, komunizam… To je tlaka za naš narod kojim se namjerno kvari životna mjera”, smireno zaključuje zapovjednik Ćurković.

    Humorom protiv smrti

    Svaki onaj koji je HOS-ovu postrojbu proglasio fašističkom i ustaškom, koji je dizao hajku na dizanje spomenika njihovim poginulim junacima i koji ove vojnike ne priznaje treba samo jednom otići na stranicu njihove udruge i pročitati barem ulomak proživljenog užasa na Sajmištu. Kako u ratu, tako i u miru, vojnici ove postrojbe koju čini šaroliko društvo stranaca, maloljetnika, žena te pripadnika raznih vjeroispovijesti vrlo su povezani. Osim lude hrabrosti, odlika HOS-ovaca za koju tvrde da im je u ratu “hladila glavu” je – humor. O tome doznajemo iz pera Tomislava Šulja: “Najviše nas je održala dobra zezancija. Svašta je bilo. Oblačili smo se u ženske, pa smo takvi išli po onim ruševinama. Pa smo našli zemljopisnu kartu i zamišljali da putujemo Nilom u Afriku. Ili trebaš pretrčati cestu, ovi pucaju po nama, a ti prijatelja cimneš iza ugla kao da ćeš ga gurnuti naprijed, i tako stalno. ‘Ma, čim se netko pridružio vojno ili dragovoljno i počeo ‘bacati depru’, odmah smo ga ‘torpedirali’ van’,” riječi su Igora Širokog.2021._bogdanovci _crvenkapa

    Na humorističan način HOS-ovci prepričavaju i teške trenutke psihičkih rastrojstava koja su se zbog višemjesečne borbe prsa u prsa, gladi i umora, događala na obje strane. Jednu anegdotu o rastojenom sinu pukovnika niških specijalaca prepričao je i Ćurković, zapovjednik: „Draganče je mrtav pijan zalutao pred cijev i doveli su ga kod nas u Stožer. Toliko je bio pijan da je mislio da je sa svojima, pa je pričao koliko granata dnevno šalje na ustaše. Bili smo unutra Branko Borković, Anđelić i ja i, čovječe, umirali smo od smijeha! Ujutro je došao k sebi i shvatio gdje se nalazi, pa smo ga malo izveli van da vidi kako Sajmište izgleda nakon njegovih granata. Poslije smo mu dali telefon da nazove svog oca u Niš. Kako je završio? Pa, kad je sve padalo, jednostavno smo ga pustili van i, što je najsmješnije, završio je u koloni izbjeglica. To je onaj mali, žuti, ‘kuruzni’, što prolazi kad snimaju kamere”, otkrio je Ćurković nevjerojatnu i na trenutke smiješnu stranu rata, koje je njegova postrojba bila svjesna u svakom trenutku.

    IZVOR:  dnevno.hr

  • Damir Markuš za Glas Koncila: HOS-ovci su uvijek za dom spremni umirati!


    damir markuš_glas koncilaNedavno je istaknuti SDP-ov bivši ministar s gotovo nevjerojatnom količinom podcjenjivanja, koja je na trenutke graničila s mržnjom, govorio o hrvatskim braniteljima pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a). HOS-ovci su također »dežurni« predmet izrugivanja i povod za svakojako optuživanje samostalne hrvatske države i hrvatskoga naroda u »Novostima«, tjedniku Srpskoga nacionalnoga vijeća Srba u Hrvatskoj. Oni se redovito spominju i u kontekstu krunskih dokaza o tobožnjoj fašizaciji Hrvatske o kojoj govore ljevičari svih boja od nekadašnjih partizana, subnorovaca i kvaziantifašista do njihovih istomišljenika.

    HOS-ovci su, nažalost, još i danas krajnje nepravedno i potpuno neutemeljeno u dijelu hrvatske javnosti i vlasti nepoželjni. Jedan od onih koji uporno i razložno nastoje razbiti tu iskrivljenu sliku o neustrašivim hrvatskim rodoljubnim i domoljubnim borcima, koji su u Domovinskom ratu uvijek bili tamo gdje je bilo najteže i nisu žalili vlastite živote položiti u obranu hrvatske samostalnosti, hrvatski je dragovoljac Damir Markuš iz Kutine, zbog čega ga svi i oslovljavaju nadimkom »Kutina«. Njegova je postrojba »Samostalna satnija HOS Vukovar«, postrojba s vjerojatno najvećim gubitcima u ratu.

    Prošle je godine objavio knjigu: »’58’ – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca«, u kojoj je argumentirano i kronološki obradio i povezao vlastite životne isječke od pristupa hrvatskoj policiji i prelaska u HOS do konačnoga proboja iz opkoljenoga Vukovara i povratka u rodnu Kutinu, ali je i dao objektivnu sliku o Hrvatskim obrambenim snagama i njezinim pripadnicima. »Svaki narod će opstati ako ima ljude koji će dati život za njega. To su svakako dragovoljci HOS-a« – napisao je kratko i jasno odmah u uvodu knjige naslovljenom »Njima u spomen«.

    U nastavku svoje je suborce opisao kao »heroje koji su jedan za drugim odlazili… dali ono najvrjednije, svoja tijela i živote, kako bi se time stvorio temelj hrvatskoj slobodi, slobodne Hrvatske, kakvu smo sanjali i htjeli«. »Našu Hrvatsku. U svakoj prilici ponavljamo: da nije bilo njih, ne bi bilo ni Hrvatske!«

    Rođen je u Kutini g. 1968. od roditelja koji su u grad podno Moslavačke gore došli iz Zagorja. Osnovnu i srednju školu, metalski smjer, završio je u rodnom gradu i zaposlio se u kutinskoj »Petrokemiji«. Oženjen je, otac dvoje djece, drži predavanja diljem Hrvatske i inozemstva, nastupa na mnogim okruglim stolovima, govori učenicima koji organizirano posjećuju Vukovar o istini o Domovinskom ratu, ukratko – izgara za istinu o HOS-u i njegovoj ulozi u tragičnim, ali slavnim događanjima novije hrvatske povijesti.

    Predosjećao sam da će doći do sukoba

    G. Markuš, možete li nam reći kada ste pristupili HOS-u i koji su Vas motivi vodili u toj odluci?

    MARKUŠ: Prvo sam 12. ožujka 1991. dao otkaz u kutinskoj »Petrokemiji« i pristupio MUP-u u Kutini. Naime, u to su se vrijeme tražili hrvatski dragovoljci, a, iskreno, moja je želja bila da budem naoružan jer mjesecima prije, od tzv. balvan revolucije pa nadalje, predosjećao sam da će doći do sukoba. U to doba mi Hrvati bili smo uglavnom bez oružja. Isto tako, kao veliki navijač zagrebačkoga NK Dinama, vidio sam u više navrata, a najviše 13. svibnja 1990. na neodigranoj utakmici Dinamo – Zvezda, kako srpski navijači nose kokarde, šajkače i ostalo znakovlje, poput majica velike Srbije. Meni je to također bio jasan pokazatelj njihovih pretenzija na hrvatska područja, što se ubrzo, nažalost, pokazalo točnim.

    Dakle, prvo pristupam MUP-u i nakon nekoliko dana te liječničkoga pregleda u Zagrebu osnovana je jedinica za posebne namjene, kasnije se to zvala specijalna policija, koju sam s nestrpljenjem jedva dočekao. Zatim, nas 15 odlazimo iz jedinice u Rakitje u Zagreb, gdje se osnivaju »Tigrovi«. U srpnju, nakon susreta s mojim kumom Zdravkom Bezukom, koji je već bio pripadnik HOS-a, prelazim u tu postrojbu.

    Odlazak na vukovarsko Sajmište i u Bogdanovce

    Kada ste otišli na vukovarsko bojište?

    MARKUŠ: U nekoliko skupina nas 58 otišlo je krajem rujna 1991. na vukovarsku bojišnicu. Bili smo sastavljeni od dragovoljaca iz cijele Hrvatske, BiH te Francuske, točnije, s nama je bio glasoviti heroj i ponos HOS-a Jean Michel Nicolier. Dio skupine, 14 bojovnika, otišao je po zapovijedi u Bogdanovce, a nas 44 ostalo je u dijelu Vukovara na Sajmištu. U borbama na Sajmištu i Bogdanovcima poginula je gotovo polovica pripadnika HOS-a, a gotovo svaki od preživjelih bio je ranjen, neki i po nekoliko puta. Znam da nije uobičajeno u razgovoru za novine nabrajati imena poginulih, ali pokušajte me shvatiti, ja jednostavno ne mogu govoriti o tim danima i događajima a da ih ne spomenem, tj. ne pročitam njihova imena i prezimena, s dubokim poštovanjem i pijetetom, jer su svi oni dio mene kojega ljudski gledajući više nema, ali s vjerničkoga i rodoljubnoga motrišta bit će dio mene dokle god budem živ. Stoga, neka mi ne zamjere vaši čitatelji, zaslužni što ću umrijeti sretan i na svome, sljedeći su poginuli i nestali HOS-ovci, moji suborci, vukovarski heroji: Anđelko Sakač, Željko Delić – Švico, Ivan Brdar, Zdravko Špalj – Papundek, Nikola Bogojević, Mladen Amstrong – Grof, Dubravko Rusek, Zdravko Bezuk, Željko Manjkas – Crvenkapa, Ante Šarić, Zoran Antunović, Robert Šilić – Robi, Dragan Peša – Šiljo, Vid Ivanić, Ivan Krajinović – Ićo, Rudolf Vuković – Senzen, Ohran Merić, Dragan Granić, Duško Smek – Bosanac, Jadranko Anić Antić – Šnicla, Pavao Spudić – Dado, Željko Herceg – Đero, Tihomir Tomašić – Tihica, Jean Michel Nikolier – Francuz i Tomislav Lesić – Dok. Od posljedica rata kasnije su umrli Tihomir Iveta – Piđo, Željko Špiljar – Žac i Velimir Kvesić – Velja. Spomenuo bih i našu heroinu, koja nikada nije ni korak zaostajala za nama muškarcima, Vijoletu Antolić – Viky, poginulu u prometnoj nesreći g. 2014.

    Bili ste, zbilja, u samom središtu ratnoga grotla.

    MARKUŠ: Točno, bilo je, doista, vatreno i, blago rečeno – jako zanimljivo, ali, nažalost, riječ je o okrutnoj i krvavoj zbilji. Od nas 44 na Sajmištu, ostalo nas je osam, koji smo, uglavnom izranjavani, krenuli u proboj 17. studenoga i uspjeli doći do slobode, do Vinkovaca. Sam Bog nas je vodio, jer ni do danas mi nije jasno kako smo to uspjeli. A treba reći da je, uz pušku, svakoga HOS-ovca krasila i krunica, kao i sve hrvatske branitelje.

    Od nas šestero iz Kutine danas smo još trojica živi: Petar Gelo, Željko Soldo i ja. Od teškoga ranjavanja 10. studenoga umro mi je kum Zdravko Bezuk u vukovarskoj bolnici, Ivan Krajinović Ićo kao ranjenik odveden je iz vukovarske bolnice i pogubljen na Ovčari, a Velimir Kvesić umro je nakon Domovinskoga rata. I ja sam tri puta ranjavan te sam imao operaciju glave i vađenje gelera te saniranje rana. Potom sam došao u Rakitje u Vukovarsku 204. brigadu, a 1. prosinca 1992. godine prešao sam u novoustrojenu 5. gardijsku brigadu »Sokolovi« u Vinkovce. Umirovljen sam 2001. godine.

    Svagdje na prvim crtama bojišnice

    Opišite nam ukratko nastanak HOS-a i barem približno ukupan broj njegovih pripadnika.

    MARKUŠ: Dana 25. lipnja 1991. u sklopu Hrvatske stranke prava osnovan je HOS, Hrvatske obrambene snage. To je bio odgovor na srpsko-četničku agresiju, koja je bila sve brutalnija pa je bilo nužno osnivanje hrvatskih dragovoljačkih postrojba. Istina, treba podsjetiti da je osim HOS-a bilo i drugih dragovoljačkih postrojba. S vremenom je stasala i Hrvatska vojska, a kasnije smo integrirani u nju. HOS je sveukupno imao između 4000 i 5000 pripadnika.

    Bila je to, dakle, stranačka vojska?

    MARKUŠ: To je samo djelomice točno jer je, istina, Hrvatska stranka prava otpočela, kao što sam rekao, u lipnju 1991. ustroj Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a), ali u njihov sastav ulazili su ljudi bez obzira na stranačku, nacionalnu ili vjersku pripadnost. U tom smislu već sam spomenuo poginule Ohrana Merića i Nikolu Bogojevića, a dodao bih i Srbina Gorana Kitića – Kitaru, kao i nekolicinu dragovoljaca iz Sandžaka i inozemstva, čak i iz Engleske.

    Na kojim su se sve bojištima tijekom Domovinskoga rata borili HOS-ovci, koliko je njih položilo živote za neovisnu Hrvatsku i slobodu hrvatskoga naroda, koliko je bilo ranjenih?

    MARKUŠ: Od Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Jasenovca, Gospića i Škabrnje do Dubrovnika, kao i u BiH tisuće dragovoljaca HOS-a bilo je na prvim crtama bojišnice. Danas vojni teoretičari, stratezi i povjesničari znaju da se ne može odvojeno promatrati rat u Hrvatskoj od ratnih zbivanja u BiH. Bio je to jedan rat pa smo mi dragovoljci HOS-a bili i u BiH. Nemamo nažalost točan podatak o poginulima, spominje se u našim krugovima brojka od 500 poginulih i na stotine ranjenih, a nažalost još uvijek imamo i nestalih. Upravo zato namjera mi je krenuti u skupljanje građe o svim HOS-ovim postrojbama i zajednički s drugim pripadnicima napraviti pozamašnu knjigu o HOS-u općenito u Domovinskom ratu. Tu bi bili podatci prikupljeni na terenu izravno od sudionika i zapovjednika.

    Tko stvara mračnu sliku o HOS-ovcima?

    Možete li naslutiti koje su to političko-medijske skupine u Hrvatskoj sustavno godinama stvarale nekakvu mračnu sliku o HOS-ovcima, kao krvoločnim, razuzdanim, gotovo divljim paravojnim skupinama?

    MARKUŠ: Da, viču i galame o fašistima, ustašama i slično. Ne znam gdje ih vide? Njima, zapravo, smeta Hrvatska kao Hrvatska, jer nema im više voljene Jugoslavije. Takvi su u strukturama vlasti, od politike i medija do svih ostalih važnih čimbenika u društvu. Zamislite da predsjednik vlade bilo koje države kaže javno kako je on u »slučajnoj državi«. Pa gdje toga ima? Pogledajte što i kako pišu mediji, koji su bar 80 % ljevičarski ili komunistički nastrojeni, o Domovinskom ratu, braniteljima, a o HOS-ovcima da i ne govorimo. To je strašno! Ne pišu puno o masovnim zločinima te o više od 150 masovnih grobnica nastalih u Domovinskom ratu u kojima su žrtve srpskih četničkih postrojba. Zato napadaju i izmišljaju neprijatelje u vidu fašista ili ustaša i tako prikrivaju prave probleme. Koliko je ratnih zločinaca osuđeno za pokolje u Domovinskom ratu? Vrlo malo, a golem broj, iako se zna sve, »nije dostupan«. Veljko Marić protupravno je kao hrvatski branitelj osuđen, bio je dugo u srbijanskom zatvoru, a stotine srpskih ratnih zločinaca mirno šeću Hrvatskom. Sustav vrijednosti je kod nas koma. Te strukture stalno pokušavaju izjednačiti nas branitelje i agresora, kao da smo isti, a to je apsurd i najveća krivotvorina. Riječ je o sljedbenicima i nasljednicima te potomcima totalitarne komunističke ideologije, koji ne dopuštaju pravedan i istinit odmak od prošlosti. Pa nitko od partizana nije osuđen za ratni zločin, a tisuće i tisuće ljudi ubijene su bez suda, presude i pravde. Ponavljam – baš nitko! Sve zemlje u Europi raščistile su s komunističkim aparatom i sustavom, samo još u nas čvrsto i netaknuto stoji prava utvrda komunizma. Žalosno, ali istinito!

    Protiv kokarde i crvene petokrake

    Dežurni lovci na »ustaše« i »fašiste« u Hrvatskoj prilično su lukavo i, usudio bih se reći, uspješno nametnuli tezu o ideološkoj indoktriniranosti dragovoljaca HOS-a, povezujući je uz NDH. Recite u tom smislu – koji je bio vaš »ideološki okvir« dok ste odlazili na bojište?

    MARKUŠ: Više sam puta javno govorio na promocijama da je nama HOS-ovcima temelj Domovinski rat. Nismo duhovi prošlosti, iako u našoj krvi teče krv naših djedova, koji su uglavnom bili ustaše ili domobrani, ali ono što je najbitnije, mi smo čista i časna postrojba. Protiv kokarde i crvene petokrake smatrao sam da ne mogu staviti oznaku cvijeća na rukav ili ne znam što. Stavili smo svoju oznaku »Za dom spremni« i na to smo ponosni. Bili smo spremni mrijeti, a mnogi i jesu umrli za dom i domovinu, i to je jedino važno. Isto tako, dovoljno je pitati narod tamo gdje je ratovao HOS, kao i našu braću po oružju, ostale hrvatske branitelje, kakvi smo bili. Jedino nam je važno bilo obraniti se, biti slobodni, i ništa drugo. To smo i uspjeli i zbog toga sada mnogima smetamo.

    Svjedoci smo da se i danas, ne samo istim, nego i još žešćim manipulacijama, zlorabi vaše znakovlje kao npr. u slučaju ministra dr. Zlatka Hasanbegovića, pa nam opišite odoru i znakovlje HOS-ovaca.

    MARKUŠ: Da, njima smeta to što je ministar dirnuo u osinjak, financiranje kojekakvih udruga i portala koji, jednostavnim rječnikom, ne vole Hrvatsku. Ta glasna manjina plaćena je našim novcem iz proračuna, iz kojega je dobila golema sredstva od svojih istomišljenika na vlasti. Uvjeren sam da će ministar uspjeti u svom naumu. Ministarstvo kulture je primjerice otkupljivalo knjige kojekakvih udruga, ali naše s temama iz Domovinskoga rata nije. Pametnom dovoljno. Poruka našemu ministru od nas HOS-ovaca je: samo naprijed i hrabro protiv onih koji ne vole Hrvatsku, ali vole hrvatsku kunu.

    HOS-ovac se mogao prepoznati po crnoj beretki s malom metalnom oznakom, povijesnim hrvatskim grbom koji počinje s bijelim poljem, s kojom se na glavi slikao i ministar Hasanbegović. Odora je uglavnom bila šarena, maskirna, ali, recimo, legendarna 9. bojna HOS-a imala je i crne odore. Ponavljam, to su nebitne razlike, a bitno je da smo časno branili i stvarali domovinu, i ponosni smo na oznaku koje se ne ćemo nikada odreći.

    Više sloge i zajedništva kao nekada ’91.

    Vratimo se nakratko u slavne devedesete te nam opišite događaj koji Vam se iz tih vremena posebno urezao u sjećanje ili trenutke koje ne možete zaboraviti.

    MARKUŠ: Bilo ih je više. Najteže mi je bilo 9. studenoga 1991. kada je petero od nas šestero u grupi ranjeno od iste granate, a moj kum Zdravko Bezuk, kojega stalno spominjem, najteže. Umro je drugo jutro od posljedica teških rana. Također, kada smo odlazili u proboj, ono malo nas koji smo ostali, a naši ranjeni suborci ostali su u vukovarskoj bolnici. Teško mi je opisati taj rastanak. Bilo je još događaja, teških. Danas živim govoreći o njima. Napisao sam knjigu, a snimljen je i televizijski serijal »Heroji Vukovara« zahvaljujući legendi, pokojnom Marku Babiću, te redatelju Eduardu Galiću i producentu Dominiku Galiću. Bogu hvala, pripremaju i ratni film »Vukovarska jesen« u kojem ću imati čast biti njegov maleni dio.

    Za kraj, Vaša poruka hrvatskoj javnosti, našim čitateljima i suborcima.

    MARKUŠ: Znam da nije ni ugodno ni poželjno čuti, ali, nažalost, po mojem uvjerenju, rat još nije gotov, samo se vodi na drugom području. Nije svejedno komu ćemo i kakvu ostaviti zemlju za koju smo bili spremni dati život. Dužni smo ne samo našim pokojnim suborcima, nego i našoj djeci urediti domovinu po mjeri dostojnoga življenja, a ne da nam mladi odlaze iz Hrvatske. Više sloge, zajedništva, vjere, kao nekad, kao ’91. godine. Pozivam sve hrvatske branitelje da pišu svoja sjećanja na Domovinski rat, da nam ga ne bi pisali neki drugi, nego mi koji smo stvarali domovinu. Da se nikad ne zaboravi. Bog i Hrvati!

    Prozivaju nas crveni i jugo-srpski fašisti

    Nemali broj političara, povjesničara i novinara ponavlja da je poklič »Za dom spremni!«, koji ste nosili na vojnim odorama, bio u uporabi u ustaškoj NDH.

    MARKUŠ: Njihova je tvrdnja točna i mi to znamo, ali zašto bismo se zbog te povijesne činjenice mi njega trebali odreći? Pa nitko se od nas nije borio za ponovnu uspostavu bivše NDH, nego za pravo hrvatskoga naroda na suverenu, slobodnu i demokratsku hrvatsku državu, a onima kojima je u tom krvavom i mukotrpnom razdoblju njezina rađanja smetao »Za dom spremni«, smetao je, podsjećam, i naš povijesni grb, i kuna, i sva druga hrvatska nazivlja i sve što je vezano uz hrvatski identitet. Ponosan sam na naš poklič »Za dom spremni!« jer se za njega kao ni za nas HOS-ovce u Domovinskom ratu ne veže ni jedan zločin! Čisti smo kao suza i zato danas s ponosom nosim i odoru i oznaku HOS-a na kojoj je taj stari hrvatski poklič. Uostalom, on je bio pozdrav hrvatske vojske stoljećima, koristili su se njime hrvatski vojnici u junačkim obranama od Osmanlija, kao i postrojbe bana Josipa Jelačića u 19. st., a isto tako bio je i slogan Hrvatske seljačke stranke: »Za dom, za hrvatski seljački dom spremni!« Upravo su oni fašisti, bilo crveni bilo jugo-srpski, koji nas stalno sve do danas prozivaju i optužuju da smo ustaše, fašisti i zločinci.

    Sestra saborskoga zastupnika SDSS-a o pravima HOS-ovca

    Kakav je danas status pripadnika HOS-a i imaju li ista prava kao i svi ostali dragovoljci Domovinskoga rata? S kojim se konkretnim problemima još uvijek susreću?

    MARKUŠ: Priznati smo Zakonom o pravima hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, legalno su nam udruge registrirane u državnoj upravi pa naniže. No žalosno je što se još uvijek treba ponavljati da su HOS-ovci dio hrvatske pobjedničke vojske, dakle, sastavni dio Oružanih snaga Republike Hrvatske! E sad, kako se primjenjuje zakon, to je drugo pitanje. Dakako, imaju naši pripadnici problema kao i svi ostali pripadnici hrvatske vojske. Jedan u nizu problema je nepriznavanje statusa, pa ću za ilustraciju navesti samo jedan primjer. Našem dragovoljcu, zatočeniku srpskih logora i ranjeniku, unatoč pučki rečeno – »čistim« papirima, još uvijek nije priznat status hrvatskoga ratnoga vojnoga invalida. Otvoreno ću reći da mu je to odbila sestra saborskoga zastupnika SDSS-a, o čemu, ako treba, mogu iznijeti i konkretnije podatke, pa neka svatko zaključi.

    Tekst i foto:  Glas Koncila,

  • HSP Vukovar: Zar ćemo dopustiti da nam mrtve ponovno ubijaju??!


    Ovo je samo početak jer se nije na vrijeme reagiralo na sve upozorbe koje su dolazile od svih koji gledaju dalje od sutra, a pamte dalje od jučer.

    velimir đerek sokol

    Pod okriljem noći, neki pomračeni um koji ne može vidjeti ni uspomenu na stvaratelje hrvatske države razbio je spomen ploču  dragovoljcu HOS-a, Imoćaninu,  pokojnom Velimiru Đereku – Sokolu u vukovarskom naselju Sajmište.

    Pod okriljem noći jer takvi mrzitelji ni ne znaju drugačije.

    Zašto je to učinjeno ne treba puno pogađati!? Koja se poruka šalje?? Ovim činom šalje se poruka „ni mrtvima Vam ne damo mira“. Uništiti ćemo svaku uspomenu na ljude koji su branili Vukovar.  Ovo je samo početak jer se nije na vrijeme reagiralo na sve upozorbe koje su dolazile od svih koji gledaju dalje od sutra, a pamte dalje od jučer.
    Velimir đerek_sokol

    Nije li u Vukovaru izglasovan „ćirilični statut“ za mrvicu vlasti, nije li donesen neprovedivi Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji je spustio kvotu s 50% na 33,3 % udjela manjinskog stanovništva za primjenu dvojezičnosti. U Vukovaru to znači uvođenje ćirilice,  pisma kojim su agresori – osvajači 1991. godine obilježavali osvojeno.

    Dobili smo ćirilične ploče na javne ustanove u gradu. Našu mladost napadaju i premlaćuju razbojnici koji glume „ugroženost“, hrvatske škole hoće pretvoriti u srpske.

    Sve hrvatske vlasti vrlo rado eksperimentiraju na Vukovaru i Vukovarcima, svi se vole doći „uslikati“, a probleme nitko ne rješava. Svi nam kroje pravila i uzuse i govore kako bi se trebali ponašati, samo za razliku od nas Vukovaraca oni ne žive u Vukovaru.

    HSP Vukovar očekuje od policije brzu reakciju i pronalazak počinitelja ovog gnjusnog djela, primjereno sankcioniranje kako nikome i nikada više u Vukovaru nešto ovako ne bi palo napamet.
    Pronađite ga, jer ako ga mi budemo tražili…

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Podružnica Vukovar
    Vinko Jozić, predsjednik

  • Izaslanstvo HSP-a obilježilo obljetnicu smrti viteza Velimira Kvesića.


    velimir kvesić 10. obljetnica 1

    Danas je izaslanstvo HSP-a na čelu s članicom predsjedništva HSP-a u 10.30 sati, povodom desete obljetnice smrti pok. Velimira Kvesića, položilo vijence i zapalilo svijeće na njegov grobu na Gradskom groblju u Kutini.

    Uz suprugu, sina, braću pokojnog Velimira Kvesića liku i djelu poklonili su se i članovi HSP-a iz Sisačko moslavačke županije, te izaslanstvo HSP Knina koje su činili I.Pranjić i T. Ćuk.

    Odmah nakon polaganja vijenca i paljenja svijeća služena je Sveta misa zadušnica u Župnoj crkvi Marije Snježne u Kutini.

    velimir kvesić 10. obljetnicavelimir kvesić 10. obljetnica 2

    hsp

  • Obljetnica smrti hrvatskog viteza Velimira Kvesića


    Velimir Kvesić
    (Kočerin, Široki Brijeg, 12.10.1958. – Zagreb, 13.3.2006.)

    velimir kvesić

    Velimir Kvesić rođen je 1958. u Kočerinu, Široki Brijeg, kao 3. od 15-ero djece Stanka i Andre. Zbog svog političkog djelovanja za prava hrvatskog naroda bio je proganjan i osuđivan od jugoslavenskog komunističkog režima, pa se od početka demokratskih promjena aktivno uključio u stvaranje hrvatske države.

    U samo praskozorje Domovinskog rata učlanio se u jedinice Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i pripremao se za rat u Kočevskom rogu, Slovenija. Kao dragovoljac HOS-a sudjelovao je u obrani Vukovara od prvog do posljednjeg dana; bio je jedan od samo nekolicine preživjelih dragovoljaca HOS-a, koji su branili taj grad. Nakon pada Vukovara nastavio je braniti Domovinu u postrojbama Hrvatske vojske (HV), gdje je stekao čin satnika.

    Nakon Domovinskog rata aktivno se uključio u politiku, obnašajući u Hrvatskoj stranci prava (HSP) sve dužnosti od predsjednika podružnice u Kutini do predsjednika Glavnog stana HSP-a; na tu dužnost je izabran tri puta, te ju je obnašao sve do zadnjeg dana. Bio je i predsjednik Saveza udruga dragovoljaca HOS-a (SUDHOS). Na demokratskim izborima u Hrvatskoj tri puta je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru (1997., 2000. i 2003.). U Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje je i živio (Kutina), obnašao je dužnost zamjenika župana.

    Bio je jedan od najvećih pravaša, neizmjerno odan ideji hrvatskog državnog prava.

    U spomen na obljetnicu smrti dana 13. ožujka 2016. godine u 11,00 sati biti će služena sveta misa u Župnoj crkvi Marije Snježne u Kutini. Prije svete mise,  za HOS-ovca, pravaša, prijatelja Velimira Kvesića, izaslanstvo HSP-a položiti će vijence na njegov grob na Gradskom groblju u Kutini.

    hsp

  • HSP PODUPIRE HOS-ovca ZA MINISTRA!


    damir banić

    Hrvatska stranka prava ovim putem daje podršku Udruzi IX bojne HOS-a, Rafael Vitez Boban, koja je za mjesto ministra hrvatskih branitelja, istaknula gosp. Damira Banića, pripadnika IX bojne HOS-a Rafael Vitez Boban, satnika i invalida Domovinskog rata.

    Damir Banić se odazvao zovu Domovine 1991. godine, pristupio u HOS, prošao sva ratišta i 1992.g bio teško ranjen. Nakon kratkog oporavka, 1993. godine se vraća na ratište i ostaje do kraja rata. Nakon Domovinskog rata upisuje Ekonomski fakultet u Splitu koji uspješno završava.

    Stava smo kako je došlo vrijeme da u stolicu ministra hrvatskih branitelja konačno sjedne čovjek koji shvaća sve probleme hrvatskih branitelja, HRVI, obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. U svome radu kroz kroz braniteljske udruge  upoznat je sa svim problemima koji tište  hrvatske branitelje i ima  potrebna znanja kako ih na kvalitetan način rješavati.

    Radi se o čovjeku koji ima  neprikosnoven ugled u braniteljskoj populaciji. Politički i poslovno je neokaljan, ugledni intelektualac, te dokazani borac za ‘malog čovjeka i bio bi  osvježenje  na  političkoj pozornici u Hrvatskoj.

    HSP  iz  gore navedenih razloga daje bezrezervnu podršku gospodinu Damiru Baniću u kandidaturi za ministra hrvatskih branitelja, jer sigurni  smo da bi gospodin Banić i na toj poziciji radio kako radi i sve ovo vrijeme; za hrvatske branitelje i za članove njihovih obitelji!

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Mirela Bušljeta Felc. glavna tajnica