• Gradonačelniče Biliću, zbog čega obmanjujete javnost?


    Hrvatska stranka prava Podružnica Trogir osjeća se dužnom reagirati na neistinite izjave gradonačelnika Trogira Ante Bilića vezane uz otvaranje vrtića u sklopu Pastoralnog centra, a kojima obmanjuje cjelokupnu javnost.

    Izjava Ante Bilića br.1
    „Netočno je da se Grad obvezao izgraditi pristupnu cestu ispred budućeg vrtića u sklopu pastoralnog centra. Nikada se na to nismo obvezali, a navedena cesta je na pomorskom dobru i samim time nije u nadležnosti Grada Trogira“

    HSP Trogir:
    U građevinskoj dozvoli (koju je izdao grad Trogir) stoji obveza ishođenja uporabne dozvole za priključak i pristupnu cestu. Valjda Gradonačelnik ima barem minimum znanja da zna tko izdaje uporabnu dozvolu, a koju je Nadbiskupija davno zatražila. Ukoliko se radi o pomorskom dobru kao što tvrdi Gradonačelnik, kako Grad može vršiti sve te radnje? Ukoliko to Grad može raditi, a očito je da može, pitamo se zbog čega to nije učinio na vrijeme.
    Svojevremeno se gradom moglo čuti da aktualna gradska vlast prijeti neizdavanjem uporabne dozvole ukoliko ih se bude prozivalo. Najbolji primjer sposobnosti gradske vlasti jest činjenica da dvije godine uplanjuju 10 (deset) metara pristupne ceste. Možemo samo zamisliti što bi bilo da je cesta duga 100 metara? Time Gradonačelnik potvrđuje naše iznesene tvrdnje da je ovdje riječ o opstrukciji otvorenja dječjeg vrtića i šalje poruku svim zabrinutim roditeljima koji su već mogli upisati djecu. Nevjerojatno je o kakvoj se demografskoj politici i brizi za najmlađe radi.

    Izjava Ante Bilića br. 2
    „Svrstavati djecu u bilo koji stranački ili ideološki blok može samo onaj tko je spreman razmišljati na takav način. Dok pojedinci nemaju teme koja nije ideološka, dok pozivaju na mržnju, mi radimo za sve građane našeg grada bez iznimke“

    HSP Trogir:
    Gradonačelniče Biliću, odnosi li se ovo i na župljane najveće trogirske župe Gospe od Anđela ili su možda oni građani drugog reda? Već duže vrijeme ne želite u gradskoj upravi primiti župno pastoralno i ekonomsko vijeće na čelu sa župnikom iako se o tome više puta raspravljalo na gradskom vijeću. Je li to čin ideologije ili patološke mržnje prema Crkvi, svećenicima i vjernicima? Ignoriranje svih njihovih dopisa, ponižavanje i omalovažavanje njih kao građana (zar to nije diskriminacija) samo zbog toga što su vjernici i što se bore za svoju župu i gradnju nove crkve te pastoralnog centra s dječjim vrtićem, čin je ideološke netrpeljivost i partijske poslušnosti.

    Gradonačelniče Biliću, sljedeći put nas demantirajte djelima, a ne obmanama!

    HSP Trogir

  • Torcida i pravaši darovali sliku don Josipu Delašu, župniku na splitskoj Sirobuji!


    Don Josip Delaš župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića na splitskoj Sirobuji postao je prepoznatljivi simbol upornog čovjeka i svećenika koji ni u najtežim vremenima pandemije korona virusa nije htio zatvoriti crkvena vrata i ne održavati svete mise za narod.

    U tom vremenima teških iskušenja Don Josip Delaš se suprotivu nelogičnim uputama nacionalnog pandemijskog stožera odvažio i stao na branik vjere i prava katolika da svoju vjeru ispovijedaju, sudjeluju na misama i mole se u svojim crkvama. U obranu don Josipa tada su stali navijači iz skupine Torcida i hrvatski ratnici, braneći pravo na vjeru, misu i molitvu.

    Unatoč žestokim napadima jugokomunističkih novinara, različitih podvala, medijskih i represivnih pritiska i nerazumijevanja, don Delaš je sve izdržao i ostao i postao simbol nepokolebljivog i beskompromisnog pastira, kao što je bio i sveti Leopold Bogdan Mandić čije ime nosi župa u kojoj don Josip pastoralno djeluje.

    U znak trajne zahvale danas su nakon svete mise pravaši, HOS-ovci i Torcida  zajednički zahvalili Don Josipu uručenjem slike Sv.Marka evanđeliste, zaštitnika crkve koja simbolično prikazuje i don Josipa koji je ostao vjeran svojoj crkvi i vjeri u onim nedavnim događajima

    Hrvatska mladost iz Udrugu Torcida Sirobuja,  nije napustila svoga duhovnog pastira nego je zajedno sa autorom slikarom Damirom Kukavicom na ovaj način trajno obilježila svoju odanost Crkvi i svećeniku koji je cijeli svoj život ostao dosljedan.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • GODINA KADA JE ZAGREB IZGUBIO STEDNJOEUROPSKI ŠTIH Obnoviti otetu imovinu značilo bi sudjelovati u zločinu


    Centar i sjeverni dio Zagreba ozbiljno su oštećeni u potresu koji je glavni hrvatski grad zadesio 22. ožujka. Kako se doznaje iz medija, od oko 18 tisuća oštećenih objekata koje su statičari pregledali, njih čak četiri tisuće nisu upotrebljivi.

    Prema procjeni eksperata, koju je iznio ministar graditeljstva Predrag Štromar, ukupne štete na objektima iznose 42. milijarde kuna, nešto preko pet i po milijardi eura. Oštećene su škole, bolnice, muzeji, fakulteti, javna infrastruktura, stanovi u stambenim kućama, obiteljske kuće i drugo, a procjena medija je da je 20 tisuća Zagrepčana potražilo smještaj kod rodbine ili prijatelja, jer su im stanovi u centru Zagreba previše oštećeni da bi se u njima moglo živjeti.

    Iz prirodne katastrofe koja je prije šest godina zadesila Gunju trebalo je naučiti kako nam je žurno potreban novi Zakon o obnovi nakon katastrofalnih događaja, jer je već tada bilo jasno kako su postojeći zakoni prespori i previše se preklapaju u nadleštvima da bi omogućili brzu i efikasnu obnovu. Na žalost, novog Zakona još uvijek nema, dakle još uvijek nemamo efikasno zakonsko oružje kojim bismo žurno reagirali kada su u pitanju ovakve prirodne kataklizme.

    Hrvatska stranka prava, uvažavajući vrlo netransparentnu obnovu Gunje, koja je po našem dubokom uvjerenju bila ne samo netransparentna nego i u zoni ozbiljnog kriminala, koji nikada nije procesuiran, apelira na Vladu Republike Hrvatske da žurno donese novi Zakon o obnovi, kako scenarij Gunja ne bi bio ponovljen i u Zagrebu.

    Naime, obnova Zagreba ogroman je financijski kolač, od kojega će mnogi željeti otkinuti što veći dio. A ako u pitanje dođe transparentnost same obnove, nema nikakve sumnje kako će porezni obveznici izdvojiti značajno više sredstava od realno potrebnih. Različiti koncepti obnove o kojima se priča, bojimo se, nisu ništa drugo nego pogodovanje određenim interesnim grupacijama ili građevinskim tvrtkama.

    Iskustvo nas uči kako je praksa tzv. pozivnih natječaja zapravo celofan u koji se može umotati svašta. Na obnovi Gunje vidjeli smo kako se na tzv. pozivni natječaj javljala jedna tvrtka, koja bi, nakon zaključenja Ugovora, posao potom prodavala drugoj ruci, a sebi ostavila 20. posto provizije. Onda bi čak i druga ruka prodala trećoj i ostavila sebi još 20. posto provizije, tako da je obnova nekih objekata koštala i po šezdeset – sedamdeset posto skuplje.
    Hrvatska stranka prava apelira također i na gradonačelnika grada Zagreba, gospodina Milana Bandića, da prilikom obnove pojedinih objekata, stanova ili kuća, vodi računa o pravnom statusu sadašnjih tzv. vlasnika, odnosno načinu stjecanja vlasništva nad pojedinim nekretninama koje treba obnoviti.

    Naime, poznato je kako je veliki broj razrušenih objekata, koji se nalaze u samom centru ili na sjeveru grada Zagreba, kriminalnim ili terorističkim činom otuđen i otet bivšim vlasnicima nakon završetka drugog svjetskog rata, koji su najčešće pod lažnim optužbama, ili čak i bez te formalnosti, skupa sa svojim obiteljima izbacivani na ulicu, nakon čega bi bili poslani ili na dugogodišnju robiju, ili bi bili brutalno likvidirani.

    Obnavljati objekte takvim tzv. vlasnicima, zapravo teroristima, duboko bi bilo nemoralno, neetično, nekršćanski, na stanoviti bi se način legalizirala pljačka i otimačina, a likvidacije nevinih ljudi, čija je jedina krivnja bila to što su imali atraktivnu nekretninu na koju je oko bacio netko od „oslobodilaca“, takva ubojstva bi u javnosti ponovo bila doživljena kao nešto posve normalno, kao neodgovoran čin možda nekog pojedinca. Što je notorna neistina, jer se radilo o dobro planiranoj i dobro koordiniranoj akciji nove vlasti, nakon čega je Zagreb ostao bez svog prepoznatljivog srednjoeuropskog građanskog štiha, bez srednje klase.

    Na žalost, taj proces traje do danas, između ostaloga jer komunistički teroristi, koji su otimali tuđu privatnu imovinu i likvidirali vlasnike, nikada nisu sankcionirani. A ako bi im grad Zagreb sad još i obnovio otetu tuđu imovinu, to bi bio civilizacijski poraz bez presedana.

    U Zagrebu, 29. svibnja 2020. godine

    Hrvatska stranka prava
    Grad Zagreb
    Doc.dr.sc. Ivica Granić
    Predsjednik

  • Mladež HSP Split: Gradonačelniče Opara, zar je potrebno u ovoj krizi dodatno haračiti?


    Gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara na samom početku mandata povećao je prirez na plaće građana Splita za 50% odnosno s 10% na maksimalnih 15% te nam odmah svima dao do znanja u kojem smjeru ide njegova politika.

    Nakon toga smo se naslušali mnogobrojnih obećanja o napretku Splita, a sve se nastavilo rušenjem Žnjana i gašenjem 400 radnih mjesta te uništavanjem našeg prelijepog grada. Osoba koje će u povijesti Splita ostati zabilježena velikim slovima kao najnesposobniji gradonačelnik pri kraju svog mandata ide dalje i to otimačinom od naših sugrađana. U doba kada nam prijeti nova kriza, turistička sezona je upitna, mnogi su zabrinuti za svoja radna mjesta, a čak i banke koje lihvare naše sugrađane odgađaju otplate kredita za 90 dana, gradonačelnik Opara želi uvesti naplatu parking mjesta za garaže u Vrazovoj i na Sućidru.

    Nažalost, to nije sve jer je Andro Krstulović Opara naložio podizanje godišnje grobne naknade za 50%, i time vama dragi sugrađani indirektno poručio da odgodite umiranje za neka bolja vremena.

    Pozivamo gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu da pokaže barem mali dio suosjećanja i ljudskosti u ovim neizvjesnim vremenima te da zaustavi naplaćivanje garaža koje su nove te trenutno iziskuju minimalno održavanje.

    Odgodite naplatu dok se trenutna situacija dodatno ne iskristalizira odnosno ne poboljša. Još uvijek nije definiran model prema kojemu bi se trebala vršiti naplata parking mjesta u Vrazovoj i na Sućidru, ali ono što je sigurno jest da to će biti po modelu prema kojemu treba što više novca uzeti od građana Splita kako bi se zbrinuo preostali partijski podmladak. Mnogim našim sugrađanima prijeti mogućnost ostanka bez posla, stoga im gradonačelniče Opara nemojte i vi još dodatno otežavati i uzimati kruh iz usta kako bi napunili gradsku blagajnu. Vjerujemo da Vam je mnogo lakše uzimati od građana nego ispuniti vlastita predizborna obećanja.
    Gradonačelniče Opara, Split je glavni!

    Mladež HSP-a Split

  • Demantij na tekst portala Dnevno!


    Danas, 26. svibnja 2020 godine, portal Dnevno.hr objavio je članak sljedećeg naslova “OPET PREOKRET NA DESNICI! Karlo Starčević opovrgava Čirka: ‘Moguće je da se dogovorimo sa Škorom’!”,

    U naslovu i tekstu izneseno je nekoliko stvari koje ne odgovaraju istini..

    Kao prvo, HSP i dalje stoji čvrsto na platformi koju je dogovorio s Neovisnim za Hrvatsku i Generacijom obnove i nije bilo nikakvog opovrgavanja bilo čijih izjava, pogotovo izjava gospodina Frane Čirka.

    Kao drugo, HSP je zajedno s svojim partnerima i dalje spreman razgovarati o zajedničkom izlasku na izbore, sa svima kojima je boljitak Hrvatske na prvom mjestu iznad svih osobnih i stranačkih interesa.

    Dovoljno smo ozbiljni i odgovorni ljudi koji znaju prepoznati što je u ovom trenutku najbolje za Hrvatsku i hrvatski narod i ne trebaju nam sufliranja s bilo koje strane.

    O konačnom načinu izlaska na parlamentarne izbore zajedno će odlučiti Pravaši, Neovisni za Hrvatsku i Generacija obnove

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP SDŽ žestoko protiv devastacije Kaštela!


    Prije nekoliko dana u Kaštel Sućurcu je održana rasprava o “Studiji o utjecaju na okoliš čvora na DC8 i spojne ceste čvor Vučevica na A1-čvor na D8”. Ovaj projekt u javnosti je poznat i kao Sanaderov čvor jer je nastao još u vrijeme njegovog premijerskog mandata 2005.godine. Realizacija tog plana pravdala se time kako će on biti dio projekta spajanja Splita na autocestu kroz tunel Kozjak, gradnjom poduzetničke zone u Vučevici.

    Aktualna vlada ga je u svibnju ove godine proglasila jednim od projekata važnim za gospodarski, prometni i cjelokupni društveni razvoj Splitsko – dalmatinske županije i grada Splita, a sami projekt je podijelila u dvije faze. Prvu fazu predstavlja spojna cesta od čvora Vučevica na A1, kroz tunel Kozjak do državne ceste D8 kroz Kaštela, a drugu fazu spoj od D8 do trajektne luke Split.

    Podsjetimo da je i župan Blaženko Boban svojedobno tunel kroz Kozjak označio čak kao najvažniji županijski projekt zbog kojeg je, dok se ne pokrene, navodno “spreman i kampirati u Zagrebu”. Citiramo: „Spreman sam i na štrajk glađu, da bih dobio taj tunel kroz Kozjak, a već sam dogovorio i logistiku s medicinskim osobljem, ako mi zbog toga bude narušena zdravstvena situacija.”

    Međutim, činjenice govore sasvim suprotno od aktera koji iz tko zna kojih sve razloga potenciraju taj gotovo suludi i smatramo iznimno loš projekt. Naime, činjenice govore kako će doći do još većeg zagušenja prometa, posebno u slučaju neizgradnje i sada već doslovno upitne realizacije mosta Split – Kaštela. Dapače, nakon dugogodišnje devastacije obale i uništenja turizma kao bitne gospodarske grane grada Kaštela,sada nam već prijeti i devastacija dijela plodnog Kaštelanskog polja, kao kolijevke hrvatske državnosti.

    Osim posljedice uništavanje poljoprivrednog zemljišta (maslinici, vinogradi i sl.), upitne opstojnosti kulturne baštine i cijelog niza drugih problema, činjenica da od ekonomskog i gospodarskog značaja, kojega investitor navodi kao bitan razlog, neće biti nikakve ili ne veće koristi jer mi već i sada imamo u blizini više gospodarskih zona koje ne služe gotovo ničemu. Osim toga ponašati se u maniri pijanih milijardera i u ovim nadasve kriznim vremenima bacati gotovo milijardu kuna u 12 km ceste, koja ne služi doslovno ničemu, držimo da je ravno zločinu.

    Žalosno, ali vrlo znakovito da su i sami izlagači jako loše prezentirali cijeli projekt te nisu imali odgovor na niti jedno konkretno pitanje od strane zainteresirane javnosti. Tako je ostalo nejasno i neodgovoreno ne samo to o kakvom se tu pozitivnom prometnom učinku može uopće raditi, posebno ako se govori o povezanosti s otocima, već i kakav je utjecaj na rotor na solinskoj Širini. Upitno je recimo i to zašto izlagači, kao bitne razloge izgradnje tog suludog projekta, navode CGO Lećevica, ako znamo da je i taj projekt upitan, odnosno da se još vodi sudski spor.

    Dapače, osim činjenice da nije donijeto pravosudno rješenje u pravnim institucijama RH, postoji, a čak je i najavljena daljnja mogućnost tužbe pred Europskim sudom. Činjenica i ono što se moglo vidjeti da zainteresirana javnost, koja je sudjelovala na javnoj raspravi,za razliku od nekih interesnih grupacija taj projekt ipak ne želi. Nažalost ostaje visjeti u zraku i upit mnogih, tko i zašto stoji iza svega toga? Naime, javnost opravdano postavlja pitanja zašto je cesta planirana baš preko privatnih parcela, a ne državne zemlje.

    Osim opravdane sumnje i već dokazane hrvatske prakse o mogućem „poslu ispod žita“ HSP se, uz protivljenje, poziva na jasnu i transparentnu provedbu Natura 2000 i Arhušku konvenciju, koja je za sve hrvatske institucije obvezujuća, i to u svim njenim segmentima.

    HSP-a SDŽ

  • Gospodo iz SDP-a, umjesto bavljenja prošlosti, nužnije je upozoriti na Oparine mjere pomoći gospodarstvu!


    S obzirom da u posljednje vrijeme splitski socijal demokrati odnosno predstavnici stranke demokratskih promjena uporno nameću teme iz prošlosti nešto bismo im ipak poručili. Umjesto vraćanja u prošlost, bolje, svrsishodnije i poželjnije bi bilo da se bavite stvarnim, životnim problemima. Nažalost, teme koje potencirate su teme koje šire razdore i stvaraju dodatne podjele u našem društvu što je očito i vaš primarni cilj. Jer da je suprotno onda biste radili nešto konkretno i borili se za rješavanje mnogobrojnih problema koje imaju naši sugrađani u svakodnevnom životu. Osim prosipanja političke demagogije i prodavanja magle ništa drugo zapravo niti ne znate, a to ste pokazali na bezbroj primjera gdje ste imali priliku nešto kvalitetno učiniti.

    Dok se jedni bave političkom demagogijom, mi bismo željeli upozoriti na konkretne probleme s kojima se susreću naši sugrađani.
    U situaciji koja nas je pogodila pandemijom korona virusa u kojoj cjelokupno naše gospodarstvo itekako osjeća posljedice možemo reći da je Grad Split zakazao. Gradonačelniku Opari puna su usta hvale kako će pomoći svakom obrtniku i poduzetniku, međutim stvarni primjeri ne idu u prilog tome.

    U nastavku donosimo primjer računa ispostavljenog za naknadu za odvoz komunalnog otpada za vrijeme dok ugostiteljski objekt nije smio biti otvoren odnosno za vrijeme zabrane rada. Uvidom u račune za mjesece veljaču, ožujak i travanj vidimo da svi glase na isti iznos stoga cijela gradonačelnikova priča i obećanja padaju u vodu.

    HSP Split

  • Diljem Hrvatske HSP obilježio obljetnicu rođenja dr Ante Starčevića i poručio: SAMO JE JEDAN HSP, SAMO JE JEDAN OTAC DOMOVINE!


    ŠESTINE. Na 197. godišnjicu rođenja Oca Domovine, dr Ante Starčevića, njegovo posljednje počivalište u zagrebačkim Šestinama posjetilo je izaslanstvo HSP na čelu s predsjednikom i prezimenjakom Karlom Starčevićem i odalo mu dužno počast. U svijeće, cvijeće i molitvu poklonili smo se Ocu Domovine, odajući time svevremensku zahvalnost za sve dobro što je činio za Hrvatsku.

    OSIJEK,Članovi Hrvatske stranke prava danas su na središnjem osječkom trgu, Trgu Ante Starčevića, obilježili 197. obljetnicu rođenja Oca Domovine. Bila je to prigoda prisjetiti se Starčevićeve političke ostavštine te ispred njegova spomenika zapaliti svijeće i položiti cvijeće.
    Županijski tajnik HSP-a Tihomir Borbaš naglasio je kako je dr. Ante Starčević danas aktualan možda više nego ikada prije.
    – On je putokaz, pogotovo u ovim teškim vremenima, kada se naša država, pa dobrim dijelom i naš narod, ponaša kao da nigdje na vidiku nema svjetla, ni izlaza iz ovakvog stanja…

    Podsjetio je na riječi Oca Domovine: “Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se ne mari čuditi, ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačiji, jer od njega ne stoji čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke od ruke – što menja gospodare” – citirao je Borbaš Oca Domovine.

    VIROVITICA,Članovi  Hrvatske stranke prava Virovitičko podravske  položili su bukete cvijeća i zapalile svijeće na spomen-poprsje dr Anti Starčeviću na trgu koji nosi njegovo ime.

    ZADAR, Članovi HSP-a Zadarske županije su povodom 196. godišnjice rođenja dr. Ante Starčevića, zajedničkom molitvom, cvijećem i paljenjem svijeća obilježili spomendan na ideologa moderne hrvatske nacije i tvorca najstarijeg hrvatskog političkog svjetonazora, pravaške ideologije ustanovljene na načelu prava i pravednosti.

    HSP

  • Nastavak sramotnog igrokaza u režiji Željka Keruma!


    Politička trgovina, nepotizam, neprincipijelnost, besramnost te isključivi osobni materijalni interesi riječi su kojima se može opisati najvažniju političku figuru u Splitu u posljednjih 10-ak godina. Izborom gradonačelnika Splita 2009. godine počinje velika tročlana koalicija na gradskoj i županijskoj razini koja traje i danas. Jedni su druge međusobno postavljali za članove nadzornih odbora i upravnih vijeća te su na sve moguće načine zadovoljavali političke apetite pojedinaca. Svih ovih godina mijenjali su se određeni igrači, ali sistem igre ostao je zapravo isti.

    Andro Krstulović Opara i Željko Kerum posljednje tri godine zajednički sasvim uspješno vode grad u propast. Do prije tri godine praktički nisu niti razgovarali odnosno njihova komunikacija bila je na vrlo primitivnoj razini u kojoj je prednjačilo vrijeđanje te nitko nije mogao niti zamisliti da će to prerasti u političku idilu. Dobro provjerena metoda nastavlja se i dalje, a izgledala bi otprilike ovako. U kampanji ga vrijeđaj, zatim podrži sve njegove prijedloge, bespogovorni diži ruke, zaposli svu preostalu rodbinu i onda u posljednjoj godini mandata glumi žestoku oporbu. Uvijek kad je bilo potrebno gradonačelniku Opari ruke vijećnika HGS-a bile su sigurne, mnogo puta sigurnije nego ruke vijećnika njegove stranke.

    Kako nam se približavaju lokalni izbori tako se mijenja i ponašanje političkih igrača. Pilatovsko pranje ruku od onoga što je loše, a toga ne nedostaje, primjer je loše strane politike zbog kojeg je politika percipirana kao promiskuitetna i zbog čega veliki dio građana uopće ne izlazi na izbore.
    Samo za podsjetnik, još 2009.g. za vrijeme gradonačelnika Keruma Vlada RH darovala je Gradu Splitu prostor bivše vojarne Dračevac kojega nažalost tadašnji gradonačelnik nije bio sposoban realizirati u jedan kvalitetan projekt. Međutim, jako dobro je znao nešto drugo, a to je gotovo 80 milijuna kuna namijenjenih za sanaciju Karepovca preusmjeriti u nešto što je po njemu u tom trenutku bilo važnije.

    Krajnje je vrijeme da se u politici pruži prilika časnim, moralnim i sposobnim ljudima koji žive od svog poštenog rada, onima koji politiku ne shvaćaju kao priliku za grabež i onima koje politika i određeni interesni lobiji ne štite od sudskog procesuiranja.
    Nažalost, oni koji su dužni milijarde danas se predstavljaju kao moralne vertikale i spasitelji, a zapravo im politika služi isključivo za stjecanje imovinske koristi i zadovoljavanje vlastitih financijskih interesa.

    HSP Split

  • HSP na komemoraciji za žrtve Bleiburške tragedije i Križnih puteva na Kevinoj jami


    Zbog nemogućnosti odlaska na Bleiburg predsjednik HSP-a Karlo Starčević, danas je s brojnim članovima HSP-a nazočio svetoj misi za sve žrtve Bleiburške tragedije i Križnih puteva na Kevinoj jami, mjestu na kojem su nedužni Hrvati ubijani i bacani u nju. Misu je predvodio mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup.

    Nakon svete mise položili su vijence, zapalili svijeće, za pokoj njihovih duša.

    Kevina jama je kraška jama blizu sela Radošić u općini Lećevica u Zagori, na oko 30 km udaljenosti od Splita. Mjesto zločina za vrijeme Jugoslavije nije smjelo biti obilježeno niti se smjelo o njemu govoriti. Često su u blizini ophodile ili čekale sakrivene zloglasne komunističke ophodnje u civilu ili uniformi da bi spriječili ili uhitili ljude koji bi došli zapaliti svijeću za pokojnike ili pomoliti se za njihove duše, a takva situacija je bila sve do 1990. godine i pada komunizma.

    Kevina jama je mjesto ogromnog masovnog zločina koji je trajao godinama o kojemu se moralo – šutjeti. Cijena govora o Kevinoj jami bila je Goli Otok, a ponekad i glava na ramenima.

    Sada je mjesto obilježeno malim spomen obilježjem na jednom kamenu, a već se dugo razmatra da se na ovom stratištu izgradi zavjetna kapela blaženog Alojzija Stepinca, hrvatskog velikana i mučenika komunizma.

    Kevina jama – kako su zločinački partizani lividirali ugledne Hrvate u Dalmaciji?

    Mate, diži se!“.

    To je bilo sve što je zločinci iz redova kaštelanskih partizana rekli Mati Čipčiću Bragadinu, kad su se u noći s 24. na 25. rujna 1943. pojavili na vratima njegove kuće u Kaštel Novome. Ruke su mu vezali žicom i odveli ga u zatvor u Lukšić gdje je komitet Komunističke partije sastavljen od primitivnih ideološko zaluđenih ljudi nadahnutih zločinačkim pobudama odlučivao o životu i smrti uglednih Hrvata Kaštela i Dalmacije.

    Mate Čipčić Bragadin rodio se 1874. u obiteljskoj kući koju su pripadnici njegove obitelji prije više od dvjesto godina podigli u Kaštel Novom. Karijeru mu je označila sudačka služba, medu ostalim, bio je i sudski savjetnik na kotarskom sudu u Splitu. Uz to, isticao se u društvenom životu Kaštel Novoga, a s arheologom don Franom Bulićem i ostalima osnovao je društvo “Bijači”, gdje je bio izabran u Upravni odbor, koje je čuvalo spomen na slavnu hrvatsku povijest.

    Bio je i povjerenik Matice hrvatske u Donjim Kaštelima.

    „Bio je gospodin čovjek, svi su o njemu govorili sve najbolje“, rekao je o njemu Franjo Rivaroli. „Odveli su ga i likvidirali samo zato što nije bio za komunizam“, posvjedočio je gospodin Franjo i dodao kako mu je detalje o događaju posvjedočila Zorka Vidović koja je bila na službi u Mate Čipčića.

    Od tada je Franjo postao sudionikom nepravdi i progona koje su se nad obitelji Mate Čipčića počele provoditi još od onog kobnog 25. rujna 1943. kad je Mate kao jedan od najuglednijih Hrvata Kaštela u ono vrijeme životom platio svoju vjernost Bogu i Hrvatskoj.

    Jedina krivnja Mate Čipčića bila je što je bio ugledan, pošten i obrazovan domoljub i obiteljski čovjek, a takve su komunisti najviše mrzili u svojoj zaluđenosti.

    „Bez suda je osuđen na smrt“, priča Franjo. Proglasili su ga narodnim neprijateljem. Tog jutra, Mate i pun kamion domaćih Hrvata, ne zna im se broja, odvezeni su u Radošić do Kevine jame.

    Tu su strijeljani i bačeni u jamu.

    Bili su tek prvi od stotina i tisuća nevinih ljudi koji su u godinama koje su slijedile završili u Kevinoj jami. Njihova jedina krivnja je što su bili Hrvati i što su stigmatizirani kao ljudi koji ne podržavaju komunizam. Njihov život, kao i svih slobodnomislećih Hrvata, bio je za partizanske zločince samo broj i zapreka u ostvarenju svog dijaboličnog nauma stvaranja ideološke totalitarne tvorevine za koju su se borili po uzoru na Moskvu. Tamo je, naime, bila centrala koja je davala naputke Titu i komunističkom vodstvu da se na isti način kao i oni bez milosti obračuna sa „klasnim neprijateljima“, a zločinac Tito se trudio i uspio nadmašiti svog moskovskog uzora i imenjaka.

    Svim je žrtvama Kevine jame bila je jedina krivica što nisu bili simpatizeri i podržavatelji Komunističke partije. U ono vrijeme to je bilo gotovo 90 posto stanovništva, osobito seljaka koje su komunisti silno mrzili uz pripadnike intelektualne elite. Dovoljno je bilo da ste imućni, da ste obrazovani, da ste pismeni ili da ste jednostavno svećenik. Dovoljno je bilo da ste običan seljak, da imate obitelj, da idete u crkvu i molite se Bogu.

    Da ste jednostavno čovjek u kojeg je netko „pravovjeran“ pokazao prstom.

    Sve te kategorije su bile moguće žrtve komunističke krvave represije koja je (po)trajala, a posebno po završetku drugog svjetskog rata. Sve su to za komuniste bili potencijalni neprijatelji i potencijalne mete.

    Kevina jama nije iznimka već pravilo. Naša domovina Hrvatska je puna Kevinih jama i puna tisuća tragičnih priča sličnih životnoj priči Mate Čipčića.

    Pokoj vječni daruj im Gospodine.

    S NAMA SU!

    HSP

  • Bleiburg: HSP obilježio 75. obljetnicu zločinačkog partizanskog masakra na Bleiburgu.


    I ove godine unatoč svim otegotnim okolnostima HSP je polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom kod spomenika na Bleiburškom polju odao počast svim žrtvama Blajburške tragedije i Križnih puteva.

    Vijenac su u ime HSP-a položili Franjo Raštigorac, Kata Raštigorac i Slavica Soldo, naši predstavnici u Austriji.

    Polaganju vijenaca pridružili su se i članovi austrijske Koruške Domovinske Službe, dopredsjednik Franz Jordan i član Fritz Westering, koji su odali počast svim stradalim Austrijancima u krvavom partizanskom pohodu. Nakon toga je održana zajednička molitva za sve žrtve Bleiburške tragedije.

    HSP od početka devedesetih godina organizira odlaske na komemoraciju, na kojoj se na dostojanstven način molitvom, paljenjem svijeća i polaganjem vijenac, te svojim prisustvom na njoj bori se za istinu, istinu koja se je zadesila pripadnike hrvatske vojske i hrvatskog naroda, koji su poubijani bez suđenja i na brutalan način. Istina je jedna, da su to počinili pripadnici tkz “antifašističkog pokreta“, lažni osloboditelji koji su okrutno i na zvjerki način pobili na stotine tisuća Hrvata, te iz Hrvatske u iseljeništvo protjerali na tisuće hrvatskih obitelji. Imena tih zlikovaca koji su počinili te zločine i danas krase naše trgove, ulice, škole i javne ustanove, a njihova zločinačka zvijezda petokraka se javno nosi i veliča.

    HSP zahtjeva kao i od prijašnjih vlasti ,tako i od današnjih vlasti da jednom zauvijek osudi zločine nastale od strane tkz“antifašista“, te se jasno ogradi od komunističke ideologije koja je prouzročila svu patnju i križni put hrvatskog naroda tijekom proteklih 75.godina.

    Tražimo da se sa naših trgova,ulica, škola i javnih ustanova uklone imena zločinaca,da se zabrani veličanje i nošenje zvijezde petokrake, da se zabrani okupljanje u Kumrovcu i drugim mjestima na kojima se veliča i slavi ideologija pod kojom je počinjen zločin i na kojem se veliča jedan od najvećih zločinaca na ovom prostorima zločinac- Josip Broz Tito.
    Hrvatsku obvezuje Rezolucije 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima) koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine, a Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. izglasao deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj u razdoblju od 1945-1990.godine.

    Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. godine rezoluciju pod nazivom „Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe“ kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj stoji kako su „nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20.stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti“ te se također poziva „sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim“.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • Ivan Piškor: O zločinima komunista vlada zavjet šutnje. Moramo to razriješiti kako bi mogli naprijed.


    Ovih dana prisjećamo se Bleiburške tragedije i Križnog puta, najveće tragedije Hrvata u Hrvatskoj povijesti. Prije 75 godina naš narod stradao je od strane partizana koji su ubijali razoružanu vojsku i civile te ih bacali po raznim jamama diljem Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine.

    Partizani su tih dana ubijali Hrvatski narod ne mareći za godine i spol. Vojni je sud komande zagrebačkog područja u razdoblju od 12.svibnja 1945. do 22. veljače 1946. osudio 11 Gorana na strijeljanje od kojih je najstariji imao 49, a najmlađi 24. godine (6 iz Delnica, 2 iz Vrbovskog, 1 iz Skrada, 1 iz Ravne gore, 1 iz Severina na kupi). Zločini partizana u Gorskom kotaru vješto su zataškavani te ih se godinama nije smjelo spominjati.

    Župnik Ladislav Šporer ubijen je na Badnjak 1941.godine, a njegov ubojica Milan Rustanbeg čak ima ulicu u riječkom naselju Škurinje. Partizani su 30.01.1945. ubili 27- godišnjeg kapelana Stjepana Horžića iza vojarne u Delnicama, a presuda je glasila: „Smrt streljanjem, kao neprijatelju naroda i bratstva i jedinstva“. Strijeljan je zajedno s ostalim Hrvatima koje su smatrali neprijateljima tadašnjeg režima. U Liču 8. listopada 1943. nakon strašnog mučenja ubijen je župnik Josip Pretner zajedno sa svojim bratom i sestrom te su bačeni u jamu. 29-godišnji župnik iz Podstene Zvonimir Ante Milinović bio je dobar propovjednik- stoga su mu komunisti živom odrezali jezik te ga ubili potkraj 1943.godine. Uz župnike stradali su i brojni građani Gorskog kotara koji su nestajali pod okriljem noći, a njihovim ubojicama su izgrađeni spomenici.
    O mnogim zločinima još se šuti ali radit ćemo na tome da istina izađe na vidjelo jer svaka žrtva zaslužuje istinu. Vrijednost žrtve i sa jedne i sa druge strane mora biti jednaka, a ne da se jedna uzdiže, a o drugoj se šuti.

    Prema procjenama- partizani su po završetku rata ubili više od 200 000 ljudi. Josip Broz Tito koji je smješten na 10 mjesto najvećih svjetskih zločinaca čiji je režim odgovoran za smrt milijun ljudi 27. svibnja 1945. godine u Ljubljani u svom obraćanju je rekao:

    „Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je već ogromnu većinu, a samo manji dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja van naše zemlje. Ova manjina nikada više neće da gleda ove naše divne planine, naša cvatuća polja. Ako bi se to dogodilo, onda će to biti vrlo kratkog vijeka.“. Komunistički diktator time je dao do znanja što partizani rade kako bi učvrstili svoju vlast, a to je ubijanje svega što je Hrvatsko i svih što razmišljaju Hrvatski.
    Nažalost, ove žrtve danas rijetko tko spominje, kao da njihov život nije vrijedan. Bi li ih se spominjalo da su se našli na strani partizana? Nisu li svi ljudski životi jednaki?

    Republika Hrvatska članica je vijeća Europe i europske unije te su za nju obvezujuća stajališta iznesena u svim citiranim rezolucijama te postoji obveza da snažno, jasno i nedvosmisleno osudi sve zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava počinjenih od totalitarnih režima u koje se ne ubraja samo nacizam i fašizam, već u jednakoj mjeri i s istim značajkama, i komunizam. Europski parlament je u toj rezoluciji istaknuo da je za neke nacije kraj Drugog svjetskog rata značio obnovljenu tiraniju, koju je obilježila patnja, nepravda i dugotrajna socijalna, politička i ekonomska degradacija koju su trpjeli zarobljeni narodi.

    Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. godine rezoluciju pod nazivom „Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe“ kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj stoji kako su „nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20.stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti“ te se također poziva „sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim“.

    Nedavno smo slušali priopćenje jednog goranskog načelnika koji je istaknuo da se Hrvatska stvarala od 1945. do 1995. te je tom izjavom izjednačio Hrvatske branitelje sa zločincima koji su ubijali naš narod. Hrvatski branitelji borili su se protiv crvene petokrake i četničke kokarde te je nedopustivo ih uspoređivati sa režimom koji je u svom postojanju ubijao, protjerivao i maltretirao naš narod.

    Hrvati su stoljećima težili za svojom državom, a sada kada ju imamo moramo stvarati bolje sutra za sve nas.

    Svaka nevina žrtva zaslužuje poštovanje, zajedno moramo raditi na budućnosti ali naš narod mora znati istinu. Radit ćemo na otkrivanju istine, a stvarnim svjedočanstvima i dokazima konačno ćemo ispričati i drugu stranu priče koja je zataškavana godinama.

    Ivan Piškor
    Predsjednik podružnice  HSP Delnice
    Član predsjedništva  HSP-a

  • Zbog čega Republika Hrvatska nije potpisala Izjavu o svršetku II. svjetskog rata koju je zajednički s državnim tajništvom SAD-a potpisalo devet članica Europske unije



    Dana 8. svibnja 1945. godine i kraj II. svjetskog rata za mnoge europske narode zaista je značio slobodu padom nacionalsocijalizma, ali za brojne narode koji su pali pod novi teror i diktaturu totalitarne ideologije komunizma značio je novo ropstvo. Sukus je to zajedničke ‘Izjave o 75. godina od kraja II. svjetskog rata’, koju su potpisale sljedeće države članice EU: Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka. Izjava je potpisana zajednički s Državnim tajništvom SAD-a.

    Među potpisnicima nema Slovenije i Hrvatske.

    Zbog čega političke elite slobodne i suvremene Hrvatske države, počev od prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana do danas, prešućuju strašnu narav komunizma, dakle zbog čega pristaju na krajnje nemoralan i nehuman čin kad i sami znaju kako strahote komunizma umnogome nadilaze strahote i nacionalsocijalizma. Čak dapače, izvan ratnih događanja od 1939. do 1945. godine djelovanje komunizma u mirnodopsko vrijeme bilo je čak patogenije i brutalnije od djelovanja nacionalsocijalizma. Uostalom, komunizam je prva totalitarna ideologija koja je zavladala velikim dijelom svijeta, još prije nacionalsocijalizma.

    Zbog čega, dakle, hrvatski narod, za razliku od naroda zapadne Europe, nema razlog slaviti ‘Dan Europe’, kojim se obilježava potpisivanje ‘Schumanove deklaracije’ odnosno svršetak II. svjetskog rata, kada su udareni temelji suvremene Europe. Hrvatima je svršetak II. svjetskog rata donio novi totalitarizam, koji je zamijenio stari, Hitlerov nacional – socijalizam zamijenjen je jugoslavenskim radikalnim boljševizmom. Hrvatski narod te je mračne 1945. godine pretrpio vlastiti holokaust, masovne likvidacije, progone, deportacije, nevini su osuđivani na dugotrajne robije, mnogi su iselili i nikada se nisu vratili. Također, Hrvati su te godine pretrpjeli biološku katastrofu tolikih razmjera da se do dana današnjega nismo oporavili, pitanje je hoćemo li se ikada i oporaviti. Hrvatska građanska klasa praktički je potpuno izbrisana, posljedice osjećamo do danas. Novi osvajač, umjesto života, donio je smrt, umjesto slobode donio je ropstvo.

    Vladajuće političko – medijske elite, mizerne ili posve nikakve povijesne naobrazbe, izvijestili su nas ovih dana kako je 1945. godine poražen ‘nacizam i fašizam’, što je teški povijesni falsifikat. Fašizam je, kao takav, poražen dvije godine ranije, kapitulacijom fašističke Italije. S napomenom kako fašizam, bez obzira na opetovane imperijalne pretenzije njihovih političkih slijednika na hrvatsku obalu, nikada i nije predstavljao ozbiljan, globalni problem, niti po metodama, a niti po intenzitetu, također bio je ograničen praktički samo na Mediteran.

    Pravo je pitanje zbog čega hrvatske političko – medijske elite izvješćuju kako je 8. svibnja 1945. godine ‘konačno poražen fašizam i nacizam’? A ne, kako se to svugdje u civiliziranom svijetu ispravno kvalificira, ‘poražen je njemački nacional – socijalizam’.

    Leži li možda odgovor u političkom ishodištu ideologije nacional – socijalizma, odnosno Hitlerove ‘Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke’ (njem. Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, skraćeno NSDAP)? A ishodište je upravo radikalna politička ljevica, njemački radnički socijalizam, koji baštini najgore tradicije lijeve političke misli, pod Hitlerom utjelovljene u konceptu nacionalnog socijalizma, koji svoj smisao, između ostalog, pronalazi u ‘lebensraum’ konceptu, dakle konceptu neophodnog ‘životnog prostora’. Znamo kako je sve skupa svršilo.

    Svršetkom II. svjetskog rata poražen je, dakle, njemački nacional – socijalizam, a ne ‘nacizam’, što najvjerojatnije nije drago čuti hrvatskim vladajućim političkim oligarhijama, čiji pojedini istaknuti članovi, baš poput pripadnika njemačkog radničkog nacional – socijalizma, svoje mentalno ishodište pronalaze u lijevoj političkoj misli. Stoga tradicionalno pribjegavajući kojekakvim doskočicama, igrokazima, koristeći razne akronime oni nastoje po staroj isprobanoj špranci sve što se povijesno pokazalo dobrim pripisati lijevoj, a sve povijesno loše pripisati desnoj političkoj ideji ili pokretu, te nastoje u potpunosti istisnuti izraz ‘nacional – socijalist’ koristeći izraz ‘fašist’ baš za sve i svašta, često za pokrete ili ideologije koje ishodišno s fašizmom nemaju nikakve veze, kao na primjer s ‘ustaškim pokretom’. Na taj način, dakle, eliminacijom izraza ‘nacional – socijalizam’ pokušava se eliminirati i neželjeno povezivanje sa njihovim ‘internacionalnim socijalizmom’, ili ‘jugoslavenskim Titovim socijalizmom’, ili ‘socijalizmom sa ljudskim likom’, kako su mu znali tepati.

    Svršetkom II. svjetskog rata nije kažnjena ‘Nezavisna država Hrvatska’, koja je raskomadana i uništena kao jedina država na strani poraženih sila nakon završetka II. svjetskog rata, nego je strahovito kažnjen cjelokupan hrvatski narod. Na stratištima ‘Križnog puta’ likvidirano je preko 200 tisuća ljudi, u razdoblju trajanja te komunističke diktature iselilo je preko milijun Hrvata, u zatvorima je tijekom pola stoljeća trajanja te tvorevine završilo preko pola milijuna ljudi, ubijena su 602. katolička svećenika, sravnjena sa zemljom mjesta kao Boričevac, Udbina, Zrin, u koja se preživjeli Hrvati nikada nisu smjeli vratiti, a njihova imovina darovana je slugama novog režima.

    Zbog svega navedenoga hrvatski narod ne može slaviti nikakvu pobjedu na ‘Dan Europe’. Istinska pobjeda i konačan slom jugoslavenskog ‘nacional – socijalizma’ dogodio se tek petog kolovoza 1995. godine, pedeset godina nakon potpisivanja ‘Schumanove deklaracije’ slomom jugoslavenske državne zajednice, i to je datum koji hrvatski narod istinski može slaviti kao svoj dan pobjede.

    Zato je ‘Dan Europe’ moguće čestitati narodima zapadne Europe i pozvati ih da se vrate temeljnim izvorištima ‘Schumanove deklaracije’, a Republika Hrvatska ‘Dan Europe’ mora obilježiti isključivo komemorativno, s dubokim poštovanjem prema svim žrtvama. Dok tako ne bude, dok nam politiku i noviju nacionalnu povijest budu tumačili razni Pupovci, Habulini, Josipovići, Mesići, Milanovići, ne možemo se smatrati slobodnim narodom.

    Devet država koje su potpisale Izjavu o kraju II. svjetskog rata ‘Dan Europe’ ne smatraju oslobođenjem, već zamjenom jednog totalitarizma s drugim. Dokument , na žalost, nije potpisala Republika Hrvatska. Obzirom kako znamo da su hrvatskom narodu bila potpuno zatrta sva ljudska prava i slobode, nad njim provođen klasičan državni teror, obzirom da su Hrvati i drugi hrvatski građani osim masovnih likvidacija deportirani u koncentracijske logore ili slične političke zatvore, obzirom i na mnoge vođene političke procese i na masovan nadzor stanovništva, zabranu slobode govora i slobodu medija, obzirom kako nije bilo slobodnih izbora a niti vjerskih sloboda u klasičnom smislu, dakle obzirom da je hrvatski narod svu brutalnost jugoslavenskog nacional socijalizma osjetio na najbrutalniji način, ‘Hrvatska stranka prava’ će uputiti javni upit Hrvatskoj Vladi i Predsjedniku Republike Hrvatske, zbog čega Republika Hrvatska, koja je bila pod brutalnom komunističkom diktaturom pola stoljeća i koja je 1991. bila čak napadnuta od strane komunističke JNA, zbog čega nije potpisala ‘Izjavu o 75. godišnjici kraja II. svjetskog rata’, koju su potpisale bivše komunističke države danas članice EU: Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka.

    Doc.dr.sc. Ivica Granić
    Član predsjedništva HSP
    Član GS HSP
    Predsjednik HSP grada Zagreba

  • HSP: High tech industrija je jedna od okosnica budućeg gospodarskog razvoja Hrvatske



    Poznato je da mnogi doživljavaju Hrvatsku stranku prava kao onu koja se bavi isključivo prošlošću, kako zaštitom digniteta Domovinskog rata, tako – posebice – zaštitom HOS-a, koji je dijete HSP-a. Činjenica je da će se HSP uvijek zalagati za temeljne vrijednosti i ishodišta moderne hrvatske države i za zaštitu hrvatskih branitelja, a posebice pripadnika HOS-a. Dodamo li ovome još i inzistiranje na donošenju efikasnog Zakona o lustraciji, ukidanju Zakona o aboliciji te inzistiranju na naplati ratne štete od Srbije i Crne Gore, dobivamo temelj djelovanja Hrvatske stranke prava. Jučer, danas i sutra.
    Međutim, sadašnje vodstvo HSP-a, na čelu s Predsjednikom Karlom Starčevićem, ulaže velike napore da na vrhunskim temeljima počne graditi i kvalitetnu zgradu. U ovom slučaju – kvalitetnu strategiju gospodarskog razvoja i demografske obnove Republike Hrvatske. Podsjećamo da je HSP na svojoj Programskoj konvenciji u veljači 2018. godine donio Programske smjernice HSP, kao i na govor Predsjednika HSP na nedavnom Izvanrednom saboru HSP-a iz kojih je razvidno da smo se odlučili provesti tzv. rebranding Stranke. Hrvatski rečeno – promjenu slike koju javnost ima o našoj Stranci. Mi smo ga nazvali – Novi put, a pod sloganom: Mijenjamo se da bi ostali isti. Stoga je velika većina budućih aktivnosti Stranke usmjerena prema području gospodarstva i prema izvandomovinskoj Hrvatskoj, a hrvatsku ćemo javnost upoznavati sa svakom od njih.
    Nedavno smo najavili održavanje Gospodarskog panela HSP vezanog za, skraćeno rečeno, eko-poljoprivredu. Upravo eko-poljoprivredu HSP smatra jednom od okosnica budućeg gospodarskog razvoja Hrvatske, uz daljnji razvoj turizma s kojim bi trebala činiti iznimno dobru simbiozu. Uz uvjet kvalitetno osmišljene strategije i dobro pripremljenih projekata, čega danas još u Hrvatskoj NEMA.
    Treću okosnicu budućeg razvoja Hrvatske, HSP vidi u razvoju high tech industrije, odnosno industrije zasnovane na visokoj tehnologiji. Ova je gospodarska grana iznimno interesantna za Hrvatsku iz nekoliko razloga. Jedan od njih leži u visokom stupnju održivog razvoja, a zbog niskog stupnja potencijalnog zagađenja okoliša. Drugi razlog jest dovoljan broj potencijalnih zaposlenika, a zbog postojanja visokoškolskih ustanova koje obrazuju takve kadrove. Treći razlog je u potencijalnom povratku Hrvata iz izvandomovinstva, koji bi bili i potencijalni zaposlenici high tech kompanija, ali i potencijalni investitori u takve proizvodne kapacitete. Uzevši u obzir njihov kapital, ali i poslove veze diljem svijeta te veliko poslovno iskustvo, upravo naši iseljenici postaju značajan čimbenik i u ovom gospodarskom području.
    Neki početni koraci u području razvoja high tech industrije su napravljeni, ali isključivo zaslugom pojedinaca tzv. game-changera, a najpoznatiji među njima je sigurno gosp. Rimac. Osim automobilske industrije u Hrvatskoj su dobrodošli projekti izgradnje tvornica računala, robota, pametnih kućanskih aparata, digitalnih uređaja (IOT uređaji= Internet of Things devices) za izgradnju pametnih zgrada i oživljavanje sustava pametnih gradova, kao i ostala industrija koja zahtjeva visoku tehnologiju, ne zagađuje okoliš i generira visok profit te jamči gospodarski razvoj Republike Hrvatske.
    Riječ je o zahtjevnom i složenom projektu, kojeg se ne može izložiti u jednom kratkom članku, ali na ovom mjestu možemo samo natuknuti da će važnu ulogu u provedbi imati nekoliko čimbenika, od kojih je jedan i Fond za financiranje patenata hrvatskih izumitelja iz kojeg bi se financirala izgradnja tvornica koje će proizvoditi ono što hrvatski izumitelji patentiraju, a trenutno nemaju novaca da svoje patente i realiziraju u proizvode.
    Stoga će HSP, nakon Gospodarskog panela iz područja eko-poljoprivrede, planiranog za polovicu lipnja, organizirati i Gospodarski panel iz područja high tech industrije, vjerojatno početkom listopada 2020., a ovisno o daljem razvoju pandemije korona virusa, ali i terminu održavanja parlamentarnih izbora. Značajnu ulogu u cijelom ovom procesu rebrandinga HSP imati će naša Politička akademija „Dr. Eugen Kvaternik“ koja uskoro počinje s radom.
    Budući da je riječ o aktivnostima iz područja gospodarstva, HSP će dio projekata provoditi i u suradnji s udrugom poduzetnika i obrtnika, osnovanoj na inicijativu nekolicine čelnike HSP-a, a riječ je o udruzi HUPO (Hrvatska udruga poduzetnika i obrtnika).
    Čeka nas puno posla, ali HSP je na to spreman. Nadamo se da će i naše sugrađanke i sugrađani prepoznati ove projekte koje pripremamo te da će to na predstojećim parlamentarnim izborima i „honorirati“.
    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • Gospodine Plenkoviću, zbog čega ne prihvaćate rezoluciju Europskog parlamenta o osudi totalitarnih režima?


    S obzirom da je Republika Hrvatska punopravna članica Europske unije, koja trenutno i predsjeda Vijećem EU smatramo da bismo se kao takvi trebali pridržavati svih najvažnijih dokumenata koje je donijela Europska unija.

    Stoga koristimo i ovu prigodu da Vladu RH na čelu s njezinim predsjednikom Andrejem Plenkovićem, ali i ostale nadležne institucije upozorimo na primjenu europske Rezolucije kojom se zabranjuje isticanje simbola totalitarnih režima uključujući i zloglasni komunistički režim. S obzirom na to da smo članica Europske unije i kao takvi bi trebali poštivati njezine odluke uistinu nam nije jasno zbog čega državne institucije na čelu s predsjednikom Vlade ne zabrane i javno osude veličanje totalitarnih režima i njihovih vođa. Naš neupitan stav jest da svaka nevina žrtva zaslužuje poštovanje, baš kao što i svaki zločin zaslužuje osudu.

    Europski projekt po imenu Andrej Plenković, briselski učenik i egzekutor njihovih odluka u svom mandatu bezpogovorno je provodio sve njihove upute, direktive i naredbe. Međutim, još uvijek ne želi u naše zakonodavstvo implementirati Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819 (RSP)) kojom se osuđuje i zabranjuje isticanje i veličanje totalitarnih režima, njihovih vođa i obilježja.

    Nažalost to još uvijek mnogi koriste i zloupotrebljavaju. Tako smo jučer ponovno povodom obljetnice smrti Josipa Broza Tita svjedočili orkestriranom veličanju tog diktatora i zločinca od strane njegovih sljedbenika i obožavatelja.
    Generacijski starije „antifašiste“koji su rođeni u prvoj polovici prošlog stoljeća možemo razumjeti jer su dobrim dijelom sudjelovali u zločinačkim pothvatima maršala Tita, ali nas zapanjuje količina idolopoklonstva mladih „antifašista“ među kojima prednjači predsjednica Savjeta za obrazovanje SDP-a Split. U svom nadahnutom obraćanju inspirirana žaljenjem za nestankom Jugoslavije između ostalog navela je sljedeće: „meni je bilo časno živjeti s Titom i to nikada nijedna politička garnitura, biračka mašinerija ili horda plaćenika s natpisima ZDS neće promijeniti“.

    Sve živuće „antifašiste“ podsjetili bismo da su u Domovinskom ratu pod oznakom „Za dom spremni“ mnogi hrabri sinovi položili svoje živote za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku dok su s druge strane bili upravo zločinci sa zvijezdom petokrakom. Ono što ostaje poslije „Maršala“ jest likvidacija neistomišljenika, tisuće protjeranih hrvatskih domoljuba, masovni zločini u otkrivenim i neotkrivenim jamama te mnoge druge torture koje su proživljavale tisuće obitelji. Na višegodišnje zatvorske kazne, koje su zapravo bile robija, ljudi su zatvarani samo zbog pjevanja domoljubnih pjesama ili čitanja domoljubnih novina.

    Članovi i članice stranke koja je sljednica komunističke partije poručuju nam da nije potrebno raditi reviziju prošlosti, s čime se slažemo jer svi dosadašnji podaci i pokazatelji govore o tome da je „junak Vašeg djetinjstva“ bio jedan od najvećih zločinaca u povijesti čovječanstva, stoga nam nitko ne daje za pravo da to prešutimo.

    Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, zdušno i beskompromisno se zalagao za usvajanje Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma, međutim kada je u pitanju usvajanje i provođenje dokumenta koji govori o zabrani isticanja i obilježavanja totalitarnih režima i njihovih vođa onda to ne čini. Upravo taj isti premijer sada ima priliku pokazati koliko poštuje Europsku uniju i njezine važeće dokumente.
    Stoga Vas pitamo, gospodine premijeru zbog čijih i kakvih interesa ne provodite smjernice Europske unije s obzirom da ste do sada provodili cjelokupnu njihovu politiku koja je najvećim dijelom bila pogubna za nas.

    HSP Split

  • HSP Brodsko posavske županije: Bljesak gluposti i nepoštivanja


    Nema li veće ljubavi, nego za prijatelja svoga i život dati….“ 


    Najjednostavnije osnove pristojnog ponašanja kažu da, ako si već došao na nečiji ispraćaj ili sjećanje nečije smrti i žrtve, pa ako i naiđeš na „provokaciju“, onda ćeš se ponašati državnički barem zbog poštivanja žrtve i života položenog za Domovinu. Tu istu Domovinu bez koje niti jedan političar ne bi bio političar ili neka državnička funkcija.
    Poštivati državničku funkciju, ali i poštivati svakog građanina ove države, osnove su ljudskog ponašanja. Na dan kada pripadnici Hrvatske vojske (svih jedinica, svih brigada i svih oblika) slave pobjedničku akciju Bljesak i s tugom se sjećaju onih koji su se s njima borili rame uz rame, treba li tu prolivenu krv dijeliti na dostojnu i na manje dostojnu? Tu smrt i gubitak nečijeg najmilijeg na gubitak koji zaslužuje vijenac, pristojno ponašanje i počasti i onu smrt koja zaslužuje da se uspomena negdje baci, ugasi, a da se povrijeđeni suborci otjeraju s MRŠ…?

    Ako već državnik smatra da s druge strane ima sirovine, nekulturnjake, neobrazovane, glupe i neuke ljude koji ne zaslužuju trunku poštovanja, može li on svojim postupcima pokazati da on takav nije? Ili upravo svojim postupcima dokazuje drugačije? I nema tu argumenta da se s takvima jedino može tako. Jer nema čovjeka koji pogođen smrću i nepoštivanjem, zaslužuje još smrti i još nepoštivanja.

    Dok ne bude međusobnog poštovanja i uvažavanja svake žrtve srpske agresije na Hrvatsku i poštivanja svakog čovjeka u svim našim različitostima, i dalje ćemo energiju, vrijeme i svoje živote uludo gubiti na mužjačka sukobljavanja koja ovu državu vode sve dalje od toga da je Lijepa i da je naša.
    Članovi Hrvatske stranke prava Brodsko posavske županije traže od predsjednika da se  uozbilji i počne ponašati onako kako  društvena pozicija predsjednika nalaže, a hrvatski narod zaslužuje.

    Bog i Hrvati!
    HSP Brodsko posavske županije

    Foto: MRM

  • Gradonačelniče Opara, GUP donosi 2.300 radnih mjesta!


    Prije dva dana uputili smo priopćenje u kojem smo se osvrnuli na predizborno obećanje aktualnog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare da će odmah na početku mandata krenuti s razvojnim GUP-om Splita. Naravno da od toga nema ništa, baš kao što ništa nema niti od Žnjana, Dračevca, Kopilice, Istočne obale i još mnogih drugih razvojnih projekata kojima se Opara razbacivao u kampanji.

    Ponukani mnogobrojnim upitima naših sugrađana željnih preciznih informacija vezanih uz GUP pokušat ćemo ukratko pobliže objasniti značaj GUP-a Splita.

    Iskazano brojkama to bi izgledalo ovako:

    GUP Splita

    Površina 187.000 m² ( 187 tisuća metara kvadratnih)
    Investicije 1.600.000.000 ( 1 milijarda i 600 milijuna kuna)
    PDV 315.000.000 ( 315 milijuna kuna)
    Komunalni doprinos 50.000.000 ( 50 milijuna kuna)
    Radna mjesta 2.300 (2 tisuće i 300)

    Dovoljno je pogledati ove brojke i sve će nam biti jasno. Donošenjem i provođenjem GUP-a Split bi se u gospodarskom smislu preporodio, otvorila bi se mnogobrojna nova radna mjesta, a gradska blagajna bila bi punija. Gradonačelnik Opara samo treba shvatiti (u što sumnjamo) da se donošenjem GUP-a nikome ne čini šteta, već naprotiv da je to prilika da investitori, građani i Grad Split zakorače u jedno bolje i uspješnije razdoblje.

    Potrebno je istaknuti činjenicu da gotovi dokument GUP-a stoji u ladici gradonačelnika Opare već tri godine, iako je dobio dozvole svih nadležnih ministarstava. Procedura koju treba odraditi vrlo je jednostavna, a podrazumijeva stavljanje prijedloga GUP-a na dnevni red sjednice Gradskog vijeća te usvajanje od strane istoga.
    Ovim putem pitamo Gradonačelnika i njegovog koalicijskog partnera zbog čega se to još uvijek nije dogodilo.

    Gradonačelniče Opara, Split je glavni!

    HSP Split

  • ‘Hrvatska stranka prava’ najavljuje regionalnu panel diskusiju na temu: ‘Razvoj poljoprivrede nakon pandemije COVID – 19.: Novi pogled na razvoj ekološke proizvodnje’


    Brojne su države, uključujući i svjetske velesile, zbog pandemije izazvane virusom COVID 19., ali i drugih kriza i izazova, prisiljene preispitati svoje politike vezane uz samoodrživost nacije. Pored energije i vode, tu svakako ubrajamo i hranu.

    U Republici Hrvatskoj, prema istraživanjima instituta Oikon, nalazi se preko 400 tisuća hektara neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta. Budući da više od polovine prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj dolazi iz uvoza, ‘Hrvatska stranka prava’ smatra kako trebamo upregnuti svoje znanje i kapacitete za hitno pokretanje hrvatske poljoprivrede.

    Kako bi svojim građanima to osigurale neke su države već poduzele mjere kojima će ograničiti izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda.

    U Republici Hrvatskoj, gdje uvoz potrebnih prehrambenih proizvoda iznosi više od 50 posto, ovo postaje goruća tema u svjetlu očekivanih problema u nadolazećim ekonomskim krizama.

    To su teme na kojima hrvatsko društvo mora raditi odmah i bez odlaganja, kako ne bismo imali nestašicu hrane ili kako bismo se hranili stranim nutritivno krajnje upitnim proizvodima.

    Nadalje, osim konvencionalne poljoprivrede, koja je polja pretvorila u određeni oblik industrijske proizvodnje, s ciljem postizanja što većih prinosa, silno se zalažemo za pokretanje ekološke proizvodnje.

    Konvencionalni pristup zasniva se na neracionalnoj upotrebi energije i kemikalija, što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora, zbog čega su nestale mnoge biljne i životinjske vrste i njihova staništa.

    Današnja poljoprivredna proizvodnja se uz industriju i promet, smatra velikim onečišćivačem okoliša, zraka i pitke vode.

    Zbog toga je povećanje površina u ekološkoj proizvodnji postalo nužnost i moralna obveza, ako želimo sačuvati zemlju za buduće naraštaje.

    Osim izravnog onečišćenja okoliša, konvencionalna poljoprivreda uzrok je i drugih ekoloških degradacija, smanjenja biološke raznolikosti, erozije tla i gubitka humusa, salinizacije tla, eutrofikacije voda i drugo.

    ‘Hrvatska stranka prava’ svjesna je sve veće važnosti ekološke proizvodnje, iz razloga što je u klasičnoj konvencionalnoj poljoprivredi evidentno prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa, te primjena različitih mjera koje ostavljaju trajne štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i prirodne procese, narušavajući tako ravnotežu u prirodi.

    Smatramo kako se uvažavanjem svih načela ekološke proizvodnje uz kontinuirano razumijevanje prirodnih procesa čuva priroda, posebice od kemijskih pripravaka, teških metala i genetički modificiranih organizama i prema drugim načelima opisanim u zakonima i pravilnicima, sve radi boljeg očuvanja prirodnih resursa i cjelokupne prirodne ravnoteže.

    Kao najvažnija svrha ekološke proizvodnje prije svega se ističe zaštita zdravlja i života ljudi uz zaštitu cjelokupne prirode i okoliša.

    Brojnim istraživanjima dokazano je da mnoge bolesti imaju izravnu uzročnu vezu s kvalitetom hrane koju jedemo, velikim dijelom zbog rezidua koji ostaju u biljkama.

    Stoga je bitno osvijestiti hrvatsku javnost da nužna suradnja s prirodom, umjesto njezina sustavnog uništavanja ima trajniji učinak i bolje rezultate za čovječanstvo.

    Zbog toga se ekološka poljoprivreda najčešće svrstava u koncept održivog razvoja, jer cijelim nizom mjera, koje obuhvaćaju ukupno gospodarenje, usmjeravaju prema ekonomski isplativoj, socijalno pravednoj i etički prihvatljivoj ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji.

    ‘Hrvatska stranka prava’ silno se zalaže za potpuniji pristup ekologiji, kao i ekološkoj proizvodnji hrane. Smatramo kako u ekološku proizvodnju treba uključiti sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, uz agrotehničke zahvate i sustave u kojima se najpovoljnije iskorištava plodnost tla i raspoloživa voda.

    Osim toga, u ekološkoj proizvodnji se prednost daje prirodnim svojstvima biljaka, životinja i krajobraza, povećanju prinosa i otpornosti biljaka uz pomoć prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu eko gnojiva, ekoloških sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno međunarodno usvojenim normama i načelima.

    Smatramo kako ekološka proizvodnja ima dvostruku ulogu, s jedne strane opskrbljuje tržište prema zahtjevima potrošača za ekološkim proizvodima, a s druge doprinosi zaštiti okoliša i dobrobiti životinja te ruralnom razvoju.

    Cjeloviti pristup ekološkoj proizvodnji, kakav zagovaramo, zahtijeva uzgoj stoke povezan sa zemljištem, gdje se ekološki proizvedeno gnojivo upotrebljava za gnojidbu usjeva u ekološkoj proizvodnji.

    Zalažemo se da ekološki proizvodi moraju u svakom trenutku biti jasno prepoznatljivi, zbog čega se od proizvodnje, prerade pa do skladištenja vode evidencije te drže odvojeno od drugih proizvoda koji nisu iz ekološke proizvodnje.

    Zalažemo se za potpunu zabranu GMO-a u ekološkoj proizvodnji.

    Republika Hrvatska mora poticati male i srednje proizvođače koji sudjeluju u ekološkoj proizvodnji, koji ulažu velike napore u razvoj ekološkog sjemena i vegetativnog biljnog materijala, sve kako bi se dobio široki izbor sorata biljnih vrsta, za koje je dostupno ekološko sjeme i vegetativni reprodukcijski materijal.

    Također inzistiramo na očuvanju rijetkih i autohtonih vrsta, te ćemo na sve moguće načine doprinositi razvoju i boljoj ponudi biljnog genetskog materijala prilagođenog posebnim potrebama i ciljevima ekološke proizvodnje.

    Ekološka proizvodnja također omogućuje preorijentacije postojećih malih gospodarstava u ekološkom i profitabilnom pogledu, posebno pogodnom za specijalizirana mala obiteljska gospodarstva za ekološki proizvedene proizvode posebne kakvoće, opskrbljivanje domaćeg tržišta tim proizvodima, ali i povećano zapošljavanje u poljoprivredi za preradu i prodaju, te bolje iskorištavanje poljoprivrednih površina, revitalizaciju sela, poboljšanje kvalitete života na selu i smanjenje migracije.

    Uz održivo gospodarenje prirodnim resursima, smanjenjem primjene pesticida, mineralnih gnojiva i drugih agrokemikalija, te ekološkim zbrinjavanjem otpada iz poljoprivrede, kao i povoljnijim ekonomskim uvjetima proizvodnje, većim i ravnomjernijim zapošljavanjem radne snage, povećava se samostalnost gospodarstva kao cjeline, uz mogućnost oplemenjivanja rada na samom gospodarstvu kroz preradu, prodaju i turizam.

    Poznato je da prelazak na ekološku proizvodnju zahtijeva puno rada i truda, jer smisao ekološke poljoprivrede nije u negiranju pozitivnih dostignuća konvencionalne poljoprivrede, nego od proizvođača zahtijeva promjenu stila života i načina proizvodnje, te pronalaženje ekološki prihvatljivijih rješenja.

    Za takve proizvođače potrebno je odrediti prijelazno razdoblje s konvencionalne na ekološku proizvodnju, u kojemu se moraju ispunjavati svi definirani uvjeti. Poljoprivredni proizvođač koji želi dobiti status ekološkog proizvođača, mora provesti od jedne do tri godine u tzv. prijelaznom razdoblju.

    Iako su posljednjih godina u Republici Hrvatskoj značajno povećane površine pod ekološkim uzgojem u Hrvatskoj, važan cilj u daljnjoj održivosti ekološke proizvodnje bi trebao biti prelazak malih proizvođača (koji za to imaju uvjete) na ekološku proizvodnju, uz punu podršku institucija, javnosti i potrošača, uz značajno povećanje i poboljšanje ponude ekoloških proizvoda na hrvatskom tržištu.

    Zaključno, ‘Hrvatska stranka prava’ smatra kako moramo osigurati samodostatnost poljoprivrede, moramo razvijati ekološku proizvodnju, ne smijemo ovisiti o uvozu. Isto tako važno je napraviti balans da naša roba dođe na lokalno tržište i da za to nema prepreka. Poljoprivreda mora biti u centru jer ćemo tako smanjiti nezaposlenost. Osim toga, potrebno je dodatno promovirati i agroturizam, jer će nakon ove krize građani htjeti više boravati u ruralnim objektima u prirodi. Za sve navedeno Republika Hrvatska ima iznimno značajne resurse.

    Zbog aktualnosti i važnosti svega navedenog ‘Hrvatska stranka prava’ priređuje veliku regionalnu panel diskusiju, koja će biti održana u dvorani GASTRO GLOBUS na Zagrebačkom velesajmu.
    Tema panela je ‘Razvoj poljoprivrede nakon pandemije COVID 19.: Novi pogled na razvoj ekološke proizvodnje’. Domaćin foruma biti će ‘Hrvatska stranka prava’.
    Izlaganja na navedenu temu održat će ugledni stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva, a ovisno o procesu ukidanja mjera vezanih uz pandemiju korona virusa, moći ćemo javnost upoznati sa svim detaljima, posebice samim terminom održavanja, kao i s popisom gostiju i uzvanika.
    U sklopu forumu održat će se i okrugli stol na navedenu temu, a o svojim iskustvima govorit će i vlasnici OPG-ova iz svih krajeva RH.

    Organizatori:
    Politička akademija ‘Eugen Kvaternik’
    Povjerenstvo za poljoprivredu HSP

  • Koja je svrha splitske Turističke zajednice?


    Nedavno smo se zapitali gdje je u ovoj teškoj gospodarskoj situaciji nestala direktorica splitske Turističke zajednice. Iako još uvijek nismo došli do odgovora na to pitanje u međuvremenu smo saznali neke druge zanimljive informacije vezane uz rad TZ Split.
    S obzirom da je turizam glavna gospodarska grana u našoj državi, a mogli bismo reći u Splitu gotovo i jedina, bilo bi logično da je to dobrim dijelom zahvaljujući Turističkoj zajednici, međutim to niti približno nije tako. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju otvorile su se određene mogućnosti povlačenja sredstava iz fondova EU, a logika stvari kaže da bi turizam trebao biti jedno od glavnih područja preko kojega bismo dobili sredstva za razvoj i unapređenje turizma i turističke ponude.
    Najsigurniji izvor prihoda kojega Turistička zajednica Split ostvaruje jest onaj od prisilnih nameta gospodarskim subjektima odnosno sredstava koja Grad Split uplaćuje Turističkoj zajednici za određene manifestacije tijekom cijele godine. Svjedoci smo kvalitete tih manifestacija odnosno razine na kojoj se one odrađuju, a za koje se izdvajaju ogromna sredstva poreznih obveznika grada Splita. Kao vrlo zanimljiv primjer možemo spomenuti uplatu sredstava Turističkoj zajednici od strane Grada Splita u iznosu od 300.000 kuna za organizaciju Splitskog karnevala 2020.godine. S jedne strane kad uzmemo u obzir ovaj značajan iznos te s druge strane ono što smo vidjeli, čuli i doživjeli od Splitskog karnevala nikako nam se ne podudaraju te vrijednosti.
    Zadaća svake turističke zajednice trebala bi biti sudjelovanje na natječajima kako od strane ministarstava tako i na natječajima koji se provode unutar fondova EU.
    Krajnje je vrijeme da se TZ Splita ugleda na primjere drugih turističkih zajednica. Tako imamo primjer neusporedivo manje TZ Grada Ogulina koja je samo na projektu Centar za posjetitelje „Ivanina kuća bajke“ dobila oko 1 milijun eura bespovratnih sredstava Europske unije.
    Nažalost, ono što mi u Splitu imamo jest sljedeće:
    Prihodi iz EU fondova
    2018. godina – 0 (nula) kuna
    2019. godina – 15.000 kn (još uvijek nemamo službeno izvješće je li uprihođena ova značajna svota)

    Prihodi od Ministarstva turizma
    plan za 2019. godina – 20.000 kn (još uvijek nemamo službeno izvješće)

    Zaključak svega navedenoga jest da je Turistička zajednica Split svrha sama sebi te da u njoj ne postoji kvalitetan i sposoban ljudski potencijal koji bi unaprijedio turističku ponudu i kvalitetu turizma u Splitu, već naprotiv tu vlada neznanje, nerad, nesposobnost i sve ono što je vezano uz to. TZ Split nije u stanju svojim aktivnostima, radom i resursima samostalno uprihoditi niti jednu lipu već se sve svodi na donacije iz opustošene gradske blagajne, čekanje povećanja boravišne pristojbe i uvođenje dodatnih samo njima znanih nameta.

    Alkarskim rječnikom, Turistička zajednica Split – u ništa!

    Mladež HSP-a Split