• HSP: Unikom i ove godine “zabrljao” s računima.


    Foto; facebook

    Osječani  dobili opomene na 0,01 kunu.

    Jučer i danas su Osječani dobili UNIKOM-ove račune za odvoz smeća za narednih šest mjeseci i to je za ovu gradsku firmu već značajan napredak jer su prošle godine kasnili puno više, pa su rokovi plaćanja već bili prošli. Pošteno je i priznati da su ove godine bar rokove plaćanja prilagodili rokovima dostave računa, što prošle godine nije bio slučaj.

    Uz račune UNIKOM je dostavio obračun za drugu polovicu 2019. godine i na općoj uplatnici (UNIKOM ima svoje posebne uplatnice) obračunao dugovanja. Ima tu svakakvih računa, od kojih je jako veliki broj ispostavljen na iznose ispod jedne kune, a postoje oni i na 0,01 kuna.

    UNIKOM je još jednom među Osječane unio nered, pomutnju i nepotrebno izazvao ljutnju korisnika svojih usluga. Ako znamo da su najtočnije platiše umirovljenici vjerojatno će biti u čudu kako to da ako su plaćali na vrijeme ipak imaju nekakve sitne obveze koje moraju platiti. Isto je i s onima koji imaju trajne naloge za plaćanje u poslovnim bankama, a dobili su obavijest o dugu koji je sitan ali imaju obvezu to platiti.

    Apsurd je da su iznosi računa manji od troškova platnog prometa, neovisno o tomu plaća li ga korisnik ili UNIKOM. Unaprijed ne pristajemo na opravdanja UNIKOMA da Osječani to mogu učiniti besplatno, jer besplatnog nema. Mi smo, kao građani Osijeka zainteresirani da se našim novcima u UNIKOM-u gospodari na najbolji mogući način.

    Stava smo da su ove beznačajne dugove mogli pripisati na prvu uplatnicu za siječanj, a korisnicima samo poslati obavijest o tomu, te njima i UNIKOM-u uštedjeti i vrijeme i novac.

    HSP Osječko baranjske županije
    Drago Marković

  • Koliko je u Osijeku stvarno poskupila voda i je li uopće trebala??



    Kada god se dogodi neko poskupljenje komunalnih usluga objašnjenje se uvijek “zapakira u celofan” kao nešto što se moralo dogoditi i što je nužno kako bi sustav nastavio funkcionirati, jer eto ako ne poskupe sve se dovodi u pitanje. Tako je bilo i s najavom i odlukom o poskupljenju vode u Gradu Osijeku. Najprije je Vodovod u studenom 2019. godine donio nekakvu odluku o poskupljenju pa su je povukli uz obrazloženje da nije bila usuglašena s nadzornim odborom.

    Do poskupljenja je ipak došlo i od 01. veljače imamo nove, veće cijene i vode i odvodnje.

    Poskupljenje se može predstaviti na mnogo različitih načina.

    Ako ćemo rasčlaniti po stavkama računa koji plaćamo, voda za kućanstvo je poskupila oko 20 posto, dok je odvodnja poskupila skoro 35 posto i to je onaj dio novaca koji kod plaćenja računa ostaje Vodovodu. Naknade koje plaćamo u cijeni vode nisu se mijenjala.

    Ako ovo poskupljenje “provučemo” kroz ukupni račun koji plaćaju kućanstva onda uz sve ostale naknade i PDV ovo poskupljenje iznosi oko 13 posto, što puno ljepše zvuči i prihvatljivije je ušima potrošača. Sve u svemu ovoga puta je Vodovod puno kvalitetnije iskomunicirao poskupljenje i to predstavio kao benignu stvar, skoro kao da je voda pojeftinila.

    Držimo da do ovog poskupljenja nije ni smjelo ni trebalo doći, jer ne mogu i ne trebaju građani grada Osijeka i svih okolnih mjesta, koje vodom opskrbljuje osječki Vodovod, biti odgovorni za grijehe upravljačkih struktura iz sadašnje i prijašnjih vlasti grada Osijeka.

    Problemi i cijene vode i odvodnje koje nas u budućnosti čekaju su ono što nas u HSP-u zabrinjava puno više, pa pozivamo i gradsku upravu i Upravu Vodovoda da kažu osječkoj javnosti kada će biti gotov i stavljen u funkciju pročišćivač otpadnih voda?

    Pozivamo ih također da obavijeste zainteresiranu javnost koliko će nakon stavljanja u funkciju pročišćivača otpadnih voda poskupiti “vodna usluga” kako to piše na računima Vodovoda koje svaki mjesec uredno dobivamo??

    I za kraj da obavijestimo osječku javnost da “Vodovod Osijek” svake godine donira cca 400 000 kuna različitim udrugama u gradu Osijeku. Ima tu svega, od korisnih i vrijednih udruga bez kojih bi Osječani bili zakinuti, do nepotrebnog bacanja novaca. Na Osječanima i ostalima je da prosude gospodari li se njihovim novcima na najbolji mogući način.

    HSP Osječko baranjske županije
    Drago Marković

  • Konačno smo saznali koliko župan Milinović plaća portale LIKA ONLINE i GS PRESS



    Na 4. sjednici županijske skupštine Ličko-senjske županije postavio sam pitanje Županu Darku Milinoviću koliko se iz županijskog proračuna izdvaja sredstava za javno informiranje i po kojim kriterijima te sam 16.listopada prošle godine dobio i djelomičan odgovor koji sam putem svojeg osobnog profila na facebook-u objavio u izvornom obliku. Kao što je vidljivo u odgovoru Župan Milinović je iznio podatak da je s dvije tvrtke sklopio ugovor, jedan za kako se navodi „medijsko praćenje rada tijela Ličko-senjske županije i oglašavanje na web portalu koje obuhvaća i usluge praćenja aktivnosti i rada predstavničkog i izvršnog tijela Ličko-senjske županije…“ s tvrtkom LIKA MEDIJA j.d.o.o. iz Gospića na godišnji iznos od 36.000,00 kuna ili mjesečno 3.000,00 kuna.

    Drugi ugovor za obavljanje usluga fotografiranja je sklopljen s tvrtkom NICK M j.d.o.o. na razdoblje od jedne godine s iznosom od 36.000,00 kuna ili 3.000,00 kuna mjesečno.

    Tvrtke su vlasnici portala Lika-online.com i gspress.net.  30.1.2020. (četvrtak) sam na sjednici Županijske skupštine, obavljajući svoj posao izabranog vijećnika postavio pitanje Županu Milinoviću, u interesu cijelog našeg društva, što je poduzeo i kako će riješiti problem deficitarnih kadrova u osnovnom i srednjem školstvu naše županije. Odgovor je očekivan, ništa nije poduzeo niti je što riješio.
    Ali…očito je da Županu to pitanje nije dobro sjelo pa se odlučio na potez saniranja eventualne štete u javnom prostoru kroz rad i izvještavanje dva portala koji su poslovni partneri Župana i koji su za taj posao( nažalost) plaćeni iz našeg Proračuna te su moje pitanje ignorirali tj. nisu ga prenijeli u javnost.

    Žalostan potez, tzv. urednika navedenih portala, koji su poslovnim ugovorom vezani sa Županijom i plaćeni, isključivo voljom Župana Milinovića, za obavljanje tog posla novcem ,nas, poreznih obveznika.

    Na ovaj način mi se očito navedeni portali „osvećuju“ zbog mog pitanja i iznošenja u javnost podataka da su upravo oni ,izborom i odlukom Župana, u poslovnom odnosu sa Županijom što sam i iznesao u javnost te je isto tako vidljivo da su izabrani bez ikakvih kriterija.

    Za razliku od njih, predstavnici drugih medija, koji nisu plaćeni iz proračuna za svoj posao izvještavanja javnosti o radu predstavničkog tijela Ličko-senjske županije prenijeli su ( besplatno) moje pitanje.

    Svoju dužnost vijećnika u županijskoj skupštini nastavljam obavljati na najbolji mogući način i u interesu svih žitelja naše županije , postavljanjem pitanja, propitivanjem različitih odluka i politika koje provodi Župan Milinović i ovakvi današnji postupci me neće obeshrabriti već upravo suprotno, nastavit ću još više i jače raditi da bi na neke probleme ukazao ali i dao svoj doprinos u rješenju tih problema.

    Uloga medija u demokratskim društvima je vrlo bitna, uz oporbu je i ključni faktor kontrole izvršne vlasti i zato koristim priliku da se i javno zahvalim svima onima koji korektno obavljaju svoju ulogu u društvu pa tako i našoj županiji.

    Berislav Kostelac

  • Gradonačelniče, je li i otpad dio turističke ponude Splita?


    Nakon mnogobrojnih apela koje su nam uputili našu sugrađani primorani smo reagirati. Grad Split, u kojem se sve više gradi turističko ugostiteljskih sadržaja, nažalost nema mjesto za legalno deponiranje građevinskog otpada.

    Nakon što završi turistička sezona krene preuređenje apartmana i stanova te Split postaje jedno veliko gradilište. Sav taj građevni otpad vlasnici bi u uređenom društvu mogli legalno zbrinuti. Nažalost, vlasnici objekata u Splitu uistinu nemaju gdje s tim građevnim otpadom . Rezultat toga je i uništavanje mnogobrojnih zelenih površina i stvaranje divljih mikrodeponija.

    Trebamo naglasiti da se tvrtka Čistoća uistinu trudi grad držati čistim koliko je to moguće i stoga zahvaljujemo svim njezinim marljivim zaposlenicima, međutim cjelokupni sustav zbrinjavanja otpada u nas još uvijek ne funkcionira.
    Rješavanje zbrinjavanja otpada prvenstveno je zadaća gradonačelnika, ali očito se Andro Krstulović Opara vrlo teško snalazi u svemu tome.

    Svaka jedinica lokalne samouprave dužna je po Zakonu o održivom gospodarenju otpadom sudjelovati u cjelokupnom sustavu sakupljanja građevnog i azbestnog otpada te prostornim planovima na svom području odrediti potreban broj lokacija odnosno odrediti jednu odgovarajuću zonu u kojoj se može izgraditi reciklažno dvorište za građevni otpad ali i obavljati djelatnosti sakupljanja, uporabe i zbrinjavanja građevnog otpada, a sve sukladno navedenon Zakonu.

    Člancima 167. do 173. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisane su novčane kazne ukoliko se ne postupa sukladno Zakonu. S obzirom da grad Split nažalost još uvijek nema definirano mjesto za deponiranje građevnog otpada gradonačelnik evidentno krši odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom i time Grad dovodi do novih dodatnih novčanih kazni.

    Gradonačelniče, zbog svoje nesposobnosti tjerate građane Splita da postupaju protivno zakonu.





    HSP Split

  • U Dugom Selu održana Koordinacija HSP Zagrebačke županije.



    Danas je u  Dugom Selu održana koordinacija HSP-a Zagrebačke županije u sklopu priprema za Izvanredni Sabor Hrvatske stranke prava.  Skupu je nazočio predsjednik Glavnog stana i član predsjedništva  HSP-a.  Povjerenik za Zagrebačku županiju Stefan Novak je   izvijestio nazočne  do kuda se stiglo s  ustrojem podružnica u ovoj županiji i  koji su planovi  pred pravašima Zagrebačke županije.

    Predsjednik Glavnog stana Nikica Augustinović  je upoznao stranačke dužnosnike s planovima  i aktivnostima  vezanim za  održavanje Izvanrednog Sabora, HSP-a.  Također je upućeno mnoštvo pitanja predsjedniku GS vezano za dnevno politička pitanja.

    HSP

  • Župana i plaćeničke medije u Ličko senjskoj županiji ne zanima obrazovanje!


    Na 8. sjednici županijske  skupštine Ličko senjske  županije  vijećnik HSP-a Berislav Kostelac  postavio je  konkretno pitanje  vezano za budućnost  obrazovanja u  Ličko senjskoj županiji, a time i budućeg razvoja Ličko senjske županije, na koje nije dobio adekvatna odgovor, a  još poraznije je da je  ovo bitno pitanje  za budućnost  mladih  i budućnost Like  prešućeno jer  vladajući nemaju ni odgovore, ni rješenja

    Pitanje Berislava Kostelca prenosimo u cijelosti, a vi sami procijenite koliko je bitno.

    “Postavio bih jedno pitanje koje me muči kao žitelja naše županije, a prije svega kao i prosvjetnog djelatnika. Tiče se škole i obrazovanja u našim konkretnim i lokalnim okolnostima, a malo ću se dotaknuti i nekih širih okvira radi lakšeg razumijevanja i shvaćanja jednog šireg konteksta opet.

    Vrlo je aktualna ova naša tzv. reforma školstva, a ja bih opet nazvao prije svega kozmetičkom kao i sve do sada, jer u pozadini se uopće ne vidi pravi interes vlastodržaca da se ta reforma dogodi temeljito i u onim smjerovima koji bi vodili jednom općem prosperitetu odgojno-obrazovnog sustava, a tako i države i njenog prosperiteta.
    Sve manje-više provedene reforme od Šuvarove, pa do sadašnje ministrice Divljak su reforme “kozmetičko-političkog” karaktera. Sve je uvijek ovisilo o smijeni vlasti, tj. ministara, ideološkoj podložnosti i prije svega ajmo to tako nazvati interesnih skupina, tj. agencija.
    Možda se neki od vas pitaju što mi možemo po tom pitanju napraviti kao županija i uopće koliki nam je manevarski prostor. tj. koji su nam neki zakonski, ekonomski, gospodarski, socijalni i ostali okviri. Tj. koliko nas sve to uvjetuje i jesmo li baš sa svim navedenim uvjetovani, tj. dali mi najčešće uvjetujemo upravo sami sebe i sebi svjesno ili nesvjesno postavljamo neke okvire i granice?!

    Na tom tragu nastavio bih slijedeće i postavio niz konkretnih potpitanja:

    1.Što se u županiji napravilo i poduzelo da se omogući školovanje deficitarnih kadrova i zanimanja, kako u samom sustavu obrazovanja,a tako i u ostalim gospodarskim i društvenim djelatnostima?!

    2.Razmišlja li itko o zaustavljanju hiper-produkcije zvanja i zanimanja koji uopće ne odgovaraju trenutnim potrebama i izazovima tržišta rada i koje su moguće sve štetne posljedice,ako se tako nastavi dalje?! Na primjer imamo hiper-produkciju učitelja razredne nastave, prometnih inženjera, ekonomista i sl .

    3. Nadalje. isto tako moram primijetiti pošto radim u školi da nam kronično nedostaje profesora i nastavnika kemije, biologije, matematike, fizike i da te predmete uglavnom predaje nestruka u jednom već za moj pojam djelatnika u obrazovanju, vrlo zabrinjavajućem obimu. se o nekoj reformi školstva,  a sve teže je pronaći odgovarajuću struku?!

    Baš bi me zanimalo kad bi mi se dostavili podaci o postotku izvedene nastave od 5.-8. razreda od strane nestručnih predavača?!

    Kad još uzmemo u obzir da u proračunu niste osigurali stipendije za studente deficitarnih zanimanja to mi još više nekako pojačava bojazan za brigu i skrb oko ovo vrlo bitnog,uvijek aktualnog i vrlo osjetljivog pitanja.”

    HSP

  • HSP proučuje Obersnelu: Dosta!


    Kad se prvi put pojavila mračna ideja instalacije simbola zločinačkog režima na vrh riječkog nebodera, HSP je prvi reagirao. Međutim, budući da vodeća riječka maškara nastavlja s provokacijama osjećamo se pozvanima ponovno reagirati.

    U posljednjim istupima g. Obersnel, gradonačelnik Rijeke – dakle SVIH Riječanki i Riječana – dopustio si je izjaviti: „Rijeka nije komunistička, ali je crvena. Zvijezda je simbol borbe za slobodu“, a potom i: “ Europi šaljemo poruku o Rijeci kao modernom i otvorenom gradu“.

    U svega nekoliko rečenica izrekao je puno toga gadljivoga i lažljivog.
    Rečenica prva: „Rijeka nije komunistička, ali je crvena“ ….. Rijeka je crvena. Crvena od srama zbog onoga što CRVENI KMERI, na čelu s g. Obersnelom učiniše Rijeci. Danas je Rijeka najnapušteniji grad u Hrvatskoj. Iz Rijeke je glavom bez obzira put zapadne Europe otišlo desetke tisuća mladih i školovanih ljudi i to upravo zbog korumpirane, bahate i nesposobne gradske vlasti. Najtužnije je što glavni vinovnik tih zlodjela maže oči narodu evocirajući sjećanje na propali režim. Zločinački režim koji je hrvatskoj državi i hrvatskom narodu počinio najveća zla u cjelokupnoj povijesti. Zločinački režim koji je osuđen i rezolucijom Vijeća Europe. One iste Europe na koju se g. Obersnel tako rado poziva kad je hvali što je upravo Rijeka odabrana za Europsku prijestolnicu kulture.

    Rečenica druga: „Zvijezda je simbol borbe za slobodu“. Ne ulazeći u događaje s kraja Drugog svjetskog rata, kada su u operacijama oko Rijeke i u Rijeci srpski zapovjednici poslali upravo mlade partizane – Dalmatince, Hrvate, da izginu u napadima na njemačke bunkere. Međutim, ta ista zvijezda je nekoliko dana kasnije bez suđenja poslala na stratišta od Bleiburga do Makedonije stotine tisuća hrvatskih civila i razoružanih vojnika.

    Ukoliko niti to nije dovoljno da se shvati zašto petokraka ne smije biti postavljena na tako počasno mjesto, podsjećamo na zvijezde petokrake na kapama i kacigama jugokomunističke vojske – JNA – koja je imala glavnu ulogu u gaženju i uništavanju mlade Hrvatske države i novom pogromu hrvatskog naroda 1991. godine. Treba li nekoga podsjetiti koji je simbol na kapi imao ratni zločinac Ratko Mladić dok je zapovijedao svojim ubilačkim postrojbama? A simboli na kacigama JNA vojnika koji su na tenkovima ulazili u Vukovar ….. ? Nije li i to bila ZVIJEZDA PETOKRAKA?

    Rečenica treća: „Europi šaljemo poruku o Rijeci kao modernom i otvorenom gradu“. Ova je rečenica vrhunac iskvarene lažljivosti – licemjerja g. Obersnela. On govori o modernom i otvorenom gradu, a naglasak „kulturnih“ događaja u Rijeci je na događajima iz 1945. godine. Da nije tužno i pokvareno, bilo bi smiješno.
    Očigledno je da je g. Obersnel, izgubio kompas i odlučio nametati svoju zločinačku i propalu ideologiju svima. Pa tako i onima kojima je upravo ta ideologija poubijala najbliže, a posebice tu mislimo na stradalnike Domovinskog rata.

    Nama u Hrvatskoj stranci prava je dosta gledanja i slušanja ovakvog verbalnog i inog nasilja. Stoga izričito zahtijevamo od g. Obersnela, ali i Gradskog vijeća Grada Rijeke, da hitno prestane s najavljenim provokacijama. Inzistiramo da g. Obersnel javno objavi da se prekida s onim „kulturnim“ događajima i „instalacijama“ koje vrijeđaju veliki broj građanki i građana Rijeke:

    – Program Jugo Joga, predviđen 18.4.2020.
    – Podjela Zajedničkog Manifesta komunističke partije ujedinjenog građanstva Rijeke – predviđena za 1.5.2020. te
    – Postavljanje petokrake kao „Spomenik crvenoj Rijeci“ – predviđen za 3.5.2020.

    Ukoliko g. Obersnel do 15.2.2020.  NE povuče iz programa EPK 2020 ove tri provokacije, HSP će organizirati javni prosvjed, a poduzet ćemo i sve ostale pravno dopuštene akcije da spriječimo provedbu istih.

    G. Obersnel, vi kao manjina, predugo se iživljavate po većini u Gradu Rijeci – hrvatskim domoljubima. Pozivamo vas da, u duhu otvorenosti i suživota koji stalno zagovarate, ovaj put zaštite one koji su na svojim leđima iznijeli obranu Republike Hrvatske, pa tako i Rijeke u Domovinskom ratu. Prestanite provocirati i vrijeđati.
    HSP vam neće dopustiti da nas vraćate u 1945. Mi sanjamo Hrvatsku i hrvatsku Rijeku godine 2045, a ne 1945. Dosta nam je sustavnog recikliranja vaše verzije zločinačke povijesti. Mi smatramo da se trebamo okrenuti budućnosti. Dakle, 2045, a ne 1945. A Vi?

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik HSP

  • Novo vodstvo HSP-a grada Zagreba najavljuje ‘NOVI PUT’ u pravaškoj politici!


    U Zagrebu je održan izborni Zbor Hrvatske stranke prava za grad Zagreb, na kojem je izabrano novo vodstvo najstarije hrvatske stranke.

    Voljom izaslanika postojećih gradskih podružnica iz gradskih četvrti grada Zagreba za predsjednika GV HSP izabran je doc. dr. sc. Ivica Granić (Donji Grad). Za dopredsjednike GV HSP grada Zagreba izabrani su Ivica Žuljević (Peščenica) te Filip Jakiša (Trnje), dok je za stranačku tajnicu gradskog vijeća izabrana Ilijana Karačić (Trešnjevka). Za rizničara je izabran Luka Ratković (Črnomerec).

    Također su birani i članovi predsjedništva GV HSP-a za grad Zagreb. Izabrani su Andrea Šubić (Stenjevec-Susedgrad), Ivica Šarić (Črnomerec) i Tomislav Pohmajević (Trnje). Na Zboru je također biran i Nadzorni odbor, a za predsjednika Nadzornog odbora GV HSP-a grada Zagreba izabran je Zlatko Šola (Sesvete), dok su za članove izabrani Ivica Krušelj (Peščenica) i Kristina Ćorić (Trnje). Predsjednik Časnog suda je Ivan Brkinjač (Maksimir), a za članove su izabrani Mario Ćorić (Trnje), Tomislav Radić (Maksimir), Damir Štimac (Črnomerec) i Marin Tomašić (Maksimir).

    Mijenjati se kako bi ostali isti

    HSP grada Zagreba nastavlja s radom i kao stožerna pravaška stranka očekuje povratak pravaša na političku scenu grada Zagreba. Vrlo brzo će se vidjeti i u javnoj i u praktičnoj politici kako HSP ima ‘NOVI PUT’ u svom političkom djelovanju, te da svi u Gradu Zagrebu moraju računati s činjenicom da se HSP, ojačan novim, mladim, obrazovanim ljudima vraća na političku scenu.

    Čelni čovjek zagrebačkih pravaša doc. dr. sc. Ivica Granić je na jučerašnjem izbornom Zboru je istaknuo ‘kako se isključivo zajedničkim i kontinuiranim radom može postići kvalitetan rezultat’, te najavio i skoro javno predstavljanje svog programa pod sloganom ‘Mijenjamo se kako bi ostali isti’.

    Ured za odnose s javnošću HSP

  • Cili je Split raspala grana, tužan i gnjili cvit Mediterana (2.dio) Gradonačelniče, zaštitite živote građana Splita!


    Još osamdesetih godina, nakon urušavanja potpornog zida kod autobusnog stajališta na Visokoj, što je uzrokovalo pogibiju troje ljudi, imenovana je komisija koja je uočila napuknuća potpornih zidova na mnogim lokacijama u Splitu i predložila da se betonskim blokovima privremeno zaštite potporni zidovi od urušavanja.

    Betonski blokovi koji podupiru potporne zidove uz gradske prometnice našeg grada trebali su biti privremeno rješenje, međutim postali su ruglo grada i svakodnevna opasnost po živote naših sugrađana čemu svjedoče i priložene fotografije .

    Privremeno rješenje zaštite potpornih zidova od urušavanja nažalost traje već skoro 40 godina, a to je upravo model upravljanja gradonačelnika Opare jer svako njegovo rješenje je privremeno.
    Nije nam cilj kritizirati, već nam je cilj nuditi konkretne i konstruktivne prijedloge. Ukoliko nemate stručnih ljudi koji bi izradili kvalitetna projektna rješenja spremni smo dati svoj doprinos jer nam je sigurnost naših sugrađana na prvom mjestu.

    U ovom slučaju rješenje je angažirati stručne ljude bez obzira na političku pripadnost i napraviti projektnu dokumentaciju sanacije potpornih zidova te postupiti po projektnim rješenjima.
    Za ovakve infrastrukturne i neke druge komunalne projekte moguće je povući bespovratna sredstva iz EU fondova.

    Pitamo se vodi li itko brigu o ovoj temi te kada je zadnji put napravljena procjena stanja i sigurnosti ovih zidova? Je li ova tema ikada bila na dnevnom redu ili su bitne samo teme tko će ugrabiti koju fotelju i po kome će se krojiti GUP na Marjanu?

    Očito je gradskoj upravi lakše nenamjenski trošiti dobivena sredstva od legalizacije bespravno izgrađenih objekata nego pratiti natječaje i kandidirati navedene i slične projekte za dobrobit našeg grada i svih njegovih građana.
    Onaj tko radi taj i griješi jer ljudski je griješiti. Onaj tko ne radi ništa, taj najviše griješi, stoga je krajnje vrijeme da napokon krenete nešto raditi. Ako nastavite kao do sada ostat ćete zapamćeni kao najnesposobniji gradonačelnik.u povijesti grada Splita.

    Kao smo i obećali, nećemo prestati ukazivati na nerad gradske uprave, a ponajprije gradonačelnika Andre Krstulovića Opare. Grad Split koji ima bogatu povijesnu, kulturnu i drugu baštinu zaslužuje puno više i bolje od ovoga što sada ima, a to je da služi isključivo kao poligon za uvježbavanje vlastite nesposobnosti.
    Zbo ogromnog broja ljudi koje ste Vi i Vaši prethodnici uhljebili (čast onima koji uistinu rade kvalitetno i čestito) zasigurno su i oko zgrade Banovine potrebni betonski blokovi zbog prijetnje od urušavanja.

    Gradonačelniče, želimo vjerovati da ćete radi svih nas i budućih generacija krenuti u rješavanje ovih i mnogih drugih nagomilanih problema.

    Mladež HSP Split

  • HSP Virovitičko podravske održao Izborni Zbor. Mato Bubaš na čelu Virovitičko podravskih pravaša!


    U četvrtaka je u Virovitici održan  redoviti Izborni Zbor za predsjednika ŽV HSP Virovitičko podravske županije i tijela   Županijskog vijeća.  Nakon intoniranja državne  himne i minute tišine za sve  poginule za Domovinu i za  našeg utemeljitelja i osnivača  HSP-a dr Antu Starčevića  Zbor je otvorio dosadašnji predsjednik  Željko Teri, koji je predložio radno predsjedništvo  koje je  predsjedalo i ravnalo Zborom.

    U radnom dijelu Zbora  dosadašnji predsjednik Željko Teri  je podnio izvješće o radu,  zahvalio se svim dosadašnjim suradnicima na suradnji i zaželio   puno uspjeha u  budućem radu,  s  vjerom da će novi ljudi na čelu HSP-a donijeti novu snagu i osvježenje u radu  Virovitičko podravskog HSP-a.

    Za predsjednika ŽV HSP-a  Virovitičko podravske županije  izabran je Mato Bubaš, HSP-ov  vijećnik u Skupštini  Virovitičko podravske županije. Izabrani su i članovi  Županijskog suda časti, nadzornog  odbora i predstavnik u Glavnom stanu HSP-a

    Mato Bubaš je u svome predstavljanju i obraćanju  izložio glavne crte svog programa  i budućeg vođenja  pravaša u   Virovitičko podravskoj županiji.  Najavio je širenje mreže podružnica i jačanje  HSP-a,  te kao konačni  cilj završetak projekta HSP DOM SVIH PRAVAŠA.

    Uz  domaće članove  Zboru su  nazočili i gosti iz Osječko baranjske županije i to  predsjednik  ŽV HSP-a OBŽ i član predsjedništva Drago Marković, predsjednik podružnice Čepin Dražen  Jalovičar i  županijski tajnik Tihomir Borbaš, te predstavnici medija.

  • HSP SDŽ: Spasimo Marjan, pluća našeg Splita!



    Marjan kao pluća našeg Splita, trenutno predstavlja metastazu koju treba što hitnije sanirati. S obzirom da se, po našem dobrom starom običaju, zakasnilo s preventivnim djelovanjem, potrebno je što žurnije djelovati.

    HSP Splitsko-dalmatinske županije poziva državne institucije, od Ministarstva poljoprivrede do DORH-a, kako bi se što hitnije i nadasve aktivnije uključile u sve ono što se već duže događa oko našeg Marjana, a čemu u prilog više nego dovoljno govori i sama nedavna desetosatna sjednica o park šumi koja je vrlo znakovito završila bez ikakvog zaključka.

    Promatrajući sve ono što se događa od samog početka i recimo navodnog odnosno još uvijek neutvrđenog stvarnog razloga razboljevanja park šume Marjan (potkornjak, kisele kiše), preko nepravilno izvedene sanacije i zapravo dodatne devastacije pa sve do spornog donošenja GUP-a na području park – šume Marjan kao višestruko zaštićenog kulturnog dobra od nacionalnog značenja, pitamo se zbog kojih i čijih interesa se to sve događa. Želi se ozakoniti divlja bespravna gradnja i omogućiti manipulacija vrijednim zemljištem, koje po nekim procjenama vrijedi desetke milijuna eura. S obzirom na interes bivšeg gradonačelnika i posjedovanje nekretnina na Prvoj vodi, a koji drži leđa aktualnom gradonačelniku Opari, postavlja se pitanje radi li se o eklatantnom primjeru sukoba interesa.

    HSP također poziva i predstavnike grada Splita da što prije započnu sanaciju i sadnju,a hrvatsku javnost da se aktivnije uključi u rješavanje ovog problema jer je vidljivo kako se problem ne može, neće i posebno ne želi rješiti u mandatu sadašnje gradske i županijske uprave. Sudeći i po raspravama tj. sjednicama GV Grada Splita te županije Splitsko dalmatinske očito da mnogi danas predlažu ono što nije bio dio njihovih izbornih obećanja ili stranačkog programa. Stoga skrećemo pozornost hrvatskoj javnosti da u slijedećem mandatu posebnu pažnju svakako obrate na program i ideje vezano za rješavanje te izuzetno, i rekli bi po naše sumještane, životno važne problematike.

    Naime, činjenica da se Grad Split 2018.g. upisao kao šumoposjednik gradskoj upravi daje pravo za upravljanje i gospodarenje Marjanom. Na žalost, gradonačelnik se danas ponaša apsolutno neodgovorno. Dapače, ako javno i sasvim otvoreno negira izvješća DORH-a onda znači da i radi protivno zakonu RH koji jasno regulira gospodarenje Marjanom kao zaštićenom park šumom.

    Na kraju postavljamo pitanje može li park šuma Marjan biti izuzeto eksteritorijalno područje pod upravom i isključivim nadzorom JLS, a posebno u uvjetima gdje ne postoje, niti su riješeni imovinsko-pravni odnosi tj. nije utvrđeno stvarno posjedovno i vlasničko stanje?

    Ne dajmo naš Marjan!

    HSP Splitsko dalmatinske županije.

  • Kako je i obećao, HSP podnio kaznenu prijavu protiv Krešimira Beljaka!


    Kako je i navela u svom službenom priopćenju od 15. siječnja 2020. godine, Hrvatska stranka prava (HSP) je po svom opunomoćenom odvjetniku iz Splita Bepu Marušiću podnijela kaznenu prijavu protiv predsjednika Hrvatske seljačke stranke (HSS) Krešimira Beljaka zbog objave na twitteru “Preko 100?? Očigledno nedovoljno. Vidjeli smo tko je radio sranja i tko je uzrokovao ratove od ’91. do ’99. Fašisti u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama koji su nažalost pobjegli UDBA-i”.

    Radi se o objavi koja je unijela nemir u javni prostor, objavi koja je skandalozna, ničim utemeljena, povijesno netočna, diskriminirajuća i opasna, preko koje HSP sigurno neće prijeći, jer nedopustivo je da osoba koja nešto ovako izjavi, odnosno napiše može biti zastupnik u hrvatskom saboru i gradonačelnik jednog grada.

    Pozivamo ponovno DORH da po ovom pitanju ubrza sve radnje i pod hitno uputi u Sabor Republike Hrvatske zahtjev za ukidanje zastupničkog imuniteta Krešimiru Beljaku kako bi se mogle provesti sve zakonima predviđene radnje.

    Zanimljivo će biti vidjeti kada do toga dođe kako će se po ovom pitanju očitovati koalicijski partneri Krešimira Beljaka i hoće li braniti neobranjivo. Zanimljivo će biti vidjeti i tko će nazočiti u sabornici kada se bude glasovalo o ukidanju imuniteta Krešimiru Beljaku.

    Hrvatska stranka prava poziva i sve medije u Republici Hrvatskoj da ovog širitelja mržnje bojkotiraju i ne daju mu medijski prostor, jer u javnom prostoru nema mjesta za one koji šire neistine, siju mržnju i iznose neistine kojima se služio srbijanski diktator Milošević.
    Nedopustivo je relativiziranje zločina UDBE i svih ostalih tajnih policija bivše tvorevine Jugoslavije, kao što je i nedopustivo relativiziranje uzroka i posljedica Domovinskog rata.

    Ured za odnose s javnošću HSP

  • MORA ODSTUPITI SA SVIH DRŽAVNIH I STRANAČKIH FUNKCIJA! Zbog skandalozne objave HSP traži kaznenu i političku odgovornost Kreše Beljaka


    Predsjednik Hrvatske seljačke stranke, Krešo Beljak, je dana 11. siječnja 2020. godine u 22.57 sati na svome privatnom twitter profilu objavio kako je zloglasna jugoslavenska ‘Uprava državne bezbednosti’, kolokvijalno UDB-a, likvidirala premali odnosno nedovoljan broj hrvatskih političkih emigranata, navodeći također kako je upravo ta činjenica, između ostaloga, presudna za izbijanje ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Podredno je hrvatsku političku emigraciju okarakterizirao kao ‘fašiste koji su nažalost pobjegli UDB-i’.

    Nema nikakve dvojbe kako, nakon navedene twitter objave, predsjednik Hrvatske seljačke stranke mora odmah i neodgodivo podnijeti ostavku na sve dužnosti u matičnoj stranci, također i na sve dužnosti u hrvatskom parlamentu i drugim državnim institucijama, kao i na mjesto gradonačelnika grada Samobora.

    Očekujemo također i reagiranje političkih, odnosno koalicijskih partnera Hrvatske seljačke stranke, dakle vrlo jasno i nedvosmisleno očitovanje SDP-a, HSU-a i GLAS-a glede ove krajnje degutantne, ali i izdajničke objave predsjednika HSS-a. Hrvatska javnost mora znati stav političkih partnera HSS-a, moramo znati podupiru li navedenu objavu i hoće li nastaviti političku suradnju sa tim čovjekom.

    Obzirom kako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) postupa i poduzima radnje temeljem kaznene prijave, ali i ako na drugi način utvrdi postojanje relevantne sumnje u počinjenje kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, čl.205.st.6. kao i čl.206.st.4. ZKP-a, očekujemo žurno postupanje DORH-a obzirom da je razvidno postojanje ozbiljnog kaznenog djela.

    Nema nikakve dvojbe kako Krešo Beljak, da je Republika Hrvatska kojim slučajem uređena pravna država, više ne bi bio čelnik jedne parlamentarne političke stranke, bio bi osoba protiv koje organi gonjenja provode izvidne radnje. Možemo samo zamisliti što bi se nekom političaru, na primjer u Njemačkoj, dogodilo da slučajno objavi kako je istočno-njemačka tajna policija STASI likvidirala premali broj političkih neistomišljenika. Takav političar više niti minute ne bi egzistirao u njemačkoj politici.

    Jugoslavenska tajna policija UDB-a likvidirala je sedamdeset i tri hrvatska politička emigranta, petorica su nestala, dvadeset i četiri su preživjeli egzekucije, petorica su oteta i prebačeni u Jugoslaviju dok su dvojica pobjegli otmičarima. Likvidirane su i cijele obitelji, skupa sa malom djecom. Nema nikakve dvojbe kako su Kreši Beljaku, kao uostalom i većini hrvatskih građana, te činjenice jako dobro poznate. I što onda u tom kontekstu uopće znači njegova krajnje neiskrena, degutantna i krajnje nemušta takozvana isprika? Kako se uostalom za izrečene umobolne strahote netko može ispričati? Je li Krešo Beljak, dok je pisao navedenu objavu, razmišljao kako će ista djelovati na žrtve zločinačkog Titovog komunističkog režima, na njihove obitelji, rodbinu, prijatelje?

    Izjave poput ove zastrašujuće su, zabrinjavajuće i nedopustive u normalnom demokratskom društvu. Kada se ima u vidu i nedavna, jednako skandalozna, izjava saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića kako koncem drugog svjetskog rata nije likvidiran dovoljan broj Hrvata, onda se može zaključiti kako je u političkom prostoru Republike Hrvatske došlo do značajnog porasta lijevog filo komunističkog ekstremizma. Ako netko napiše ono što je napisao Krešo Beljak mi smo uvjereni kako ta osoba tako i misli. Nas u ‘Hrvatskoj stranci prava’ nikakve lažne isprike ne mogu zavarati niti navesti na krivi zaključak, jasno nam je s kime imamo posla, jasno nam je na koji bi se način mentalni sljedbenici Titovog jugoslavenskog boljševizma obračunavali sa svojim političkim neistomišljenicima.

    Čak i pored činjenice kako je u pitanju fingirana, neiskrena i krajnje nemušta isprika, ostaje nejasno zbog čega se Krešo Beljak konkretno ispričao? Zbog izjave kako je UDB-a likvidirala premalo Hrvata ili zbog tvrdnje kako su ratovi na području bivše države rezultat i hrvatskog fašizma. Izjava o jednakoj krivnji ‘hrvatskog i srpskog fašizma’ posebno je opasna. Ista je na tragu veliko-srpske propagande kako su za sve ratove na prostoru bivše Jugoslavije ‘podjednako svi krivi’, dakle podjednako su krivi nekakvi imaginarni fašizmi, koje upravo Beljak spominje, a ne velikosrpska hegemonistička politika Slobodana Miloševića.

    Nakon svega, ostaje nam zapitati se hoće li itko normalan više za takvog čovjeka i takvu stranku glasovati?

    Ono što je nas u HSP-u posebno razočaralo jest činjenica kako osim gradonačelnika grada Čazme, gospodina Dinka Piraka, baš nitko, niti jedan općinski, gradski ili županijski ogranak HSS-a, nije reagirao na spomenutu izjavu. Reakcije su posve izostale. Mogli bismo biti zločesti pa kazati kako je većina članstva nekada časnog HSS-a suglasna sa izrečenim, jer ako nešto u politici ne demantirate onda to postaje istina, fakat, postaje nepobitna činjenica. Ako pak misle kako se ne trebaju očitovati, neka tako bude, to ostavljamo njihovoj savjesti.

    Obzirom kako je Krešo Beljak zastupnik u Saboru RH otvara se pitanje i Etičkog kodeksa saborskog zastupnika. Sukladno važećem kodeksu tražimo postupanje Predsjednika hrvatskog Sabora, gospodina Gordana Jandrokovića, glede ovog slučaja. Uvjereni smo kako se izrečeno ne može okarakterizirati kao elementarna neodgojenost, nepristojnost ili agresivnost, razvidno je kako je u pitanju puno opasnija rabota, naravno na štetu hrvatskog čovjeka.

    Sukladno svemu navedenome, obzirom kako se radi o postojanju ozbiljnog kaznenog djela, Hrvatska stranka prava je nadležnom Državnom odvjetništvu podnijela kaznenu prijavu protiv Predsjednika Hrvatske seljačke stranke Kreše Beljaka.

    U Zagrebu, 15. siječnja 2020. godine

    Predsjednik Hrvatske stranke prava
    Karlo Starčević

  • TRAŽIMO ŽURNU REAKCIJU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE POVODOM PODIZANJA OPTUŽNICA PROTIV GENERALA HVO-a!



    Ne prođe ni jedan katolički blagdan, a da službe represivnog aparata BiH ne “čestitaju” taj blagdan uhićenjima ili podizanjem optužnica protiv istaknutih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Božićne i Novogodišnje blagdane “čestitali” su ovaj puta podizanjem optužnice protiv heroja obrane hrvatskih prostora općine Brčko tijekom velikosrpske agresije, generala Martina Frančeševića i Ive Anđelovića zbog navodne zapovjedne odgovornosti.

    Hrvatska stranka prava najoštrije osuđuje ovakav čin jer ne postoji ni jedan valjan argument i dokaz za postojanje bilo koje razine odgovornosti spomenutih bojovnika HVO-a, budući je iz svih dosadašnjih istražnih radnji jasno kako Tužiteljstvo nema dovoljno pouzdanih elemenata za podizanje optužnice, a pravi dokaz je zapravo imao i dostavio general Frančešević iz kojega se posve razvidno stoji da on i Anđelović nisu zapovjedali nikakvim postrojbama niti su bili odgovorni po zapovjednoj dužnosti za područje borbenih djelovanja za koje su Frančešević i Anđelović optuženi

    Optužnicu državnog Tužiteljstva BiH, koja podsjeća na sustav i način funkcioniranja pravosuđa koje se primjenjivao na Hrvate u prošlom sustavu i državi, držimo činom zastrašivanja i izjednačavanja agresora i žrtve. Žele se amnestirati agresori i izjednačiti osvajači s braniteljima koji su u datom vremenu samo branili goli život i opstanak Hrvata na svojim stoljetnim ognjištima na području općine Brčko kojima je jedini interes i cilj bio očuvanje teritorija na kojem su živjeli oni, njihove obitelji i hrvatski narod Bosanske Posavine.

    Podizanje optužnice protiv Generala Frančeševića zapovjednika 108. brigade HVO-a, jednog od najzaslužnijih za obranu prostora Brčkog pod smiješno fabriciranim optužbama još je jedan u nizu napada na Hrvate Bosanske Posavine s ciljem unošenja nemira u hrvatski narod ovog kraja, izazivanje opće nesigurnosti i njegovim konačnim raseljavanjem s njihovih stoljetnih ognjišta.
    Nedopustivo je najčistiju obranu hrvatskih prostora u obrambenom ratu nazivati zločinom i omalovažavati čelne ljude obrane koji su u najtežim vremenima dali sve za obranu općine Brčkog. Optuženi zapovjednici niti jednog trenutka nisu izdali ni jednu zapovijed koja bi ugrožavala pripadnike drugih naroda, pa se bilo kakva zapovjedna odgovornost ne može primijeniti na njih. Dokaz tomu je i činjenica očuvanja korektnih odnosa i veza s Bošnjacima koji su živjeli na ovom području, s kojima je HVO pod vodstvom optuženih zapovjednika branio područje općina Brčko, ne napadajući druga područja u Bosanskoj Posavini.

    Od Vlade Republike Hrvatske tražimo da ovaj puta umjesto verbalne potpore pruži svu moguću pomoć optuženim časnicima, od pravne, diplomatske do materijalne pomoći. Podsjećamo da se radi o ljudima koji su Hrvati i državljani i Republike Hrvatske. Tražimo da otkloni špekulacije koje se javljaju u javnom prostoru da je podizanje optužnica „druga prodaja Posavine“, te da se pošalje jasna poruka da Hrvatska stoji iza Hrvata u Bosni i Hercegovini.
    Pozivamo i novo izabranog predsjednika Republike Hrvatske  Milanovića,  koji je u kampanji zastupao stajališta zaštite hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini da pokaže “karakter” i neka mu slučaj Frančešević/Anđelović bude prvi predsjednički potez kada stupi na dužnost.

    Hrvatska stranka prava
    Drago Marković, član predsjedništva

  • Komunisti opet provociraju – stavljaju petokraku na vrh riječkog nebodera!


    Za 75-u obljetnicu „oslobođenja“ Rijeka, dakle 3.5. 2020., a u godini u kojoj je Rijeka Europska prijestolnica kulture, riječka komunistička bulumenta dopustila si je ipak previše. Za one koji još ne znaju, angažiran je neki čudni umjetnik da na vrh jednog od simbola grada na Rječini – Riječkog nebodera – postavi “Spomenik memoriji i krizi memorije”.  Konkretno – crvenu zvijezdu petokraku.

    Riječkog crvenog faraona i njegovu vojsku crvenih uhljeba uopće ne dira činjenica da je Europski parlament prošle godine donio Rezoluciju o važnosti sjećanja na budućnost, kojom je u potpunosti izjednačio dva totalitarna režima – nacistički i komunistički. To se odnosi, naravno, i na njihovo znakovlje. Ono prvo zlo imalo je kukasti križ, a ovo drugo zlo – crvenu zvijezdu petokraku.

    Vidi li netko nešto prijeporno u „kulturno-umjetničkoj instalaciji“ pod patronatom riječkih komunista? Iako mnogi zatvaraju oči pred ovim činom, kao što već mjesecima pod tepih guraju spomenutu rezoluciju EU parlamenta, Hrvatskoj stranci prava to nije promaklo. Još prije nekoliko mjeseci pozvali smo vlastodršce da hrvatsko zakonodavstvo i praksu prilagode ovoj rezoluciji.

    Indikativno je kako je HDZ-ova vrhuška prečula ovaj poziv HSP-a očito ne želeći reagirati na ispravan način te pripremiti sve potrebne radnje da se iz hrvatskih gradova i sela maknu trgovi i ulice s nazivima komunističkih ubojica i njihovih postrojbi, kao i spomenici koji dan-danas veličaju one koji su pod krinkom svoje parole „Smrt fašizmu – sloboda narodu“ poubijali sve one koje su proizvoljno smatrali krivima. Za bilo što. Bez suđenja. Metak. I gotovo.
    Očigledno je da HDZ-ovi bahati gospodari hrvatske države, kao ni lokalni SDP-ovi crveni buržuji „pušu u isti rog“. Ono što je već i maloj djeci jasno jest da je današnji HDZ manje-više isti kao SDP, te da se priprema teren za veliku koaliciju. Na zasadima tzv. „antifašizma“, a zapravo na krvi i kostima hrvatskih domoljuba koji su stoljećima ginuli za Hrvatsku. Također je očigledno da su riječki komunisti, na čelu s faraonom Vojkom I, ovu provokaciju osmislili u suradnji ili barem uz znanje državnog vrha.

    Pa zar ovim banditima iz šuma i gora ništa nije sveto? Zar nisu svjesni da je mnogo mladih života i iz našeg Grada i kraja utkano u temelje hrvatske države, a u Domovinskom ratu protiv kokarde i crvene zvijezde petokrake. Da, drugarice i drugovi iz riječkog komiteta, dobro ste čuli. Naši su prijatelji i suborci ginuli ZA Hrvatsku koju vi mrzite. Borili su se protiv jugokomunističkog agresora koji je na svojim kacigama i kamama nosio isti takav simbol koji je u vašim „srcima“, a koji sad želite natrkeljiti na vrh najpoznatijeg riječkog nebodera da nas sve bode u oči. I u srce. Neće vam to proći.
    Što sad?
    HSP od riječke gradske vlasti zahtijeva da se javno izjasni o ovoj provokaciji, te da odmah prekine sa svim rabotama koje su usmjerene postavljanju zločinačkog simbola na vrh riječkog nebodera.
    HSP od državne vlasti očekuje da u najkraćem roku uskladi hrvatsko zakonodavstvo i pravnu praksu s odredbama rezolucije EU parlamenta o važnosti sjećanja na budućnost.
    Da nije tužno i sramotno bilo bi smiješno. I HDZ i SDP se stalno pozivaju na europske vrijednosti i europske stečevine, a čim iz te iste NJIHOVE Europe dođe nešto što zadire u njihovu stvarnu ideologiju, prave se gluhi, nijemi i slijepi.
    Hrvatska stranka prava će poslati prosvjedno pismo Ministarstvu kulture RH, Ministrici Nini Obuljen Koržinek . Prosvjedno pismo u kojem se postavlja pitanje što Ministarstvo kulture čini u provedbi zajedničke rezolucije Vijeća Evrope 1481 o osudi totalitarnih režima i zločina istih te zabrani korištenja i promicanja komunističkih i ostalih totalitarnih režima i njihovih simbola .

    HSP Podružnica Rijeka
    Predsjednik Krunoslav Pavlaković

  • HSP: Pozivamo sve da u nedjelju iziđu na izbore!



    Poštovani članovi stranke, stranački simpatizeri i prijatelji,

    sukladno odluci Glavnog stana, Hrvatska stranka prava u prvom izbornom krugu nije imala svoga predsjedničkog kandidata, pa prema tome nije podržala niti jednoga od kandidata za mjesto Predsjednika Republike Hrvatske.

    U drugi izborni krug plasirali su se kandidatkinja ‘Hrvatske demokratske zajednice’, zatim stranke ‘Bandić Milan 365’, ‘Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević’ te ‘Hrvatske demokršćanske stranke’ gospođa Kolinda Grabar Kitarović, kao i kandidat ‘Socijaldemokratske partije Hrvatske’, zatim ‘Hrvatske seljačke stranke’, ‘Istarskog demokratskog sabora’, ‘Hrvatske stranke umirovljenika’, ‘Narodne stranke – reformisti’, ‘Građansko liberalnog saveza’, ‘Primorsko goranskog saveza’, ‘SNAGA – stranka narodnog i građanskog aktivizma’, ‘Hrvatskih laburista’, ‘Stranke umirovljenika’, ‘Međimurskog demokratskog saveza’, te stranke ‘Zeleni savez’, gospodin Zoran Milanović.

    Sukladno ukupnom političkom djelovanju navedenih predsjedničkih kandidata, posebice valorizirajući ulogu gospodina Zorana Milanovića kao premijera Republike Hrvatske, zatim valorizirajući predsjednički mandat aktualne predsjednice i aktualne predsjedničke kandidatkinje gospođe Kolinde Grabar Kitarović, zatim analizirajući iznesene programe i poruke tijekom aktualne izborne kampanje, Glavni stan je donio jednoglasnu odluku kako Hrvatska stranka prava niti u drugom izbornom krugu ne može dati potporu niti jednom od kandidata za mjesto Predsjednika Republike Hrvatske.

    Poštovani članovi stranke, poštovani simpatizeri i prijatelji,

    razumije se kako smo svjesni delikatnosti drugog izbornog kruga, posebice sagledavajući situaciju u kontekstu raslojenosti državotvornog glasačkog tijela, što bi u konačnici moglo rezultirati situacijom koja nikome ne odgovara.

    Ne želeći nikome biti tutor, Hrvatska stranka prava, kao najstarija hrvatska politička stranka, poziva sve Hrvate kao i sve građane Republike Hrvatske da iziđu na nedjeljne izbore te glasuju po vlastitoj savjesti i vlastitim političkim uvjerenjima i u interesu države Hrvatske. Dakle, ne zagovaramo neizlazak na izbore ili izlazak samo kako bi poništili glasački listić, upravo suprotno, zagovaramo odgovorno ponašanje prema društvu i Domovini.

    Glasači su mirnodopski branitelji, u ratu se država brani oružjem u miru glasovanjem. Nitko nema pravo ne boriti se za svoju Domovinu. Politika ‘nema smisla glasovati’ nikuda nas neće odvesti, pogotovo nas neće nikuda odvesti politika nečinjenja, dakle kada se neizlazak na izbore kvalificira kao oblik političke borbe.

    Baš kao što mi Vas, naše članstvo, simpatizere i prijatelje, molimo da shvatite naš stav o nepodržavanju niti jednoga predsjedničkog kandidata, tako i vodstvo Hrvatske stranke prava navodi kako razumijemo čak i takve stavove, dakle stavove o neizlasku na izbore, oni su produkt depresije uzrokovane višegodišnjim političkim prevarama, izigravanjem povjerenja, teškom i mučnom zlouporabom institucija, ponekad i klasičnom izdajom temeljnih nacionalnih interesa i vrijednosti, a posebice spoznajom kako ni tri desetljeća od uspostave višestranačja nemamo funkcionalnu državu koju bi hrvatski narod mogao nazvati svojom Domovinom.

    Isto tako jasno nam je kako pojedini građani sudjelovanje na izborima doživljavaju kao nepotrebno statiranje i gubljenje vremena, a svoj stav kao bačeni glas koji na ništa ne može utjecati, niti bilo što promijeniti a korist od izbora imaju samo poneki, privilegirani, članovi raznih partitokratskih institucija. Još je od svega najgori stav kako je odabir predsjednika Republike već negdje obavljen, a na izborima to još samo trebamo formalizirati.

    Ta i takva parapolitička djelovanja kompromitiraju izbore, ali i nas kao narod. Uvijek ima i mora biti prostora za nove opcije, uvijek se može za nekoga glasovati. Pasivnost hrabri upravo takav, naopak sustav.

    Stoga Hrvatska stranka prava smatra kako kao odgovorni ljudi moramo nadvladati razdore i izići na nedjeljno glasovanje, jer ćemo jedino na taj način razbiti unaprijed dogovorenu politiku ‘podjeli pa vladaj’. Ne biti protiv, nego – biti za!

    Neka nam naši branitelji, naši HOS-ovci, budu uzor, nitko nema pravo reći ja ne idem, jer oni su išli i onda kad nije bilo lako. Ova nedjelja nije niti smije biti naš problem, ona jest i mora biti naša prilika!

    U Zagrebu, 3. siječnja 2020. godine

    Predsjednik Hrvatske stranke prava
    Karlo Starčević

  • Mladež HSP Čepin u povodu Božića darivala sumještane u potrebi!


    Kako su i najavili kod svog osnivanja u siječnju 2018. godine mladež HSP Čepin je obećala da neće biti tek “ekipa statista” koja nijemo promatrati događanja u svojoj općini, nego su odlučili “zasukati rukave” i djelovati u okvirima svojih mogućnosti.

    U povodu božićnih blagdana organizirali su humanitarnu akciji s ciljem pomoći svojim sumještanima u potrebi kako bi svi dostojno dočekali najradosniji kršćanski blagdan BOŽIĆ. Mladež HSP-a Čepin je na Badnjak svojim sumještanima uručila poklon pakete koje su sami pribavili.
    Važno je napomenuti da je ovo već peta ovakva akcija od osnivanja Mladih vukova – HSP Čepin, a kako najavljuje iz mladeži HSP Čepin sigurno neće biti posljednja, te izražavaju stav da s završetkom jedne akcije odmah otpočinje druga s istim ciljem.

    Istič kako imaju i bezrezrevnu potporu i podršku predsjednika HSP-a Čepin Dražena Jalovičara koji je uvijek na raspolaganju, te im je velika podrška u svim aktivnostima.

    HSP Osječko baranjske županije
    Ured za medije

  • Predsjednik HSP-a Karlo Starčević, čestitao Božić i Novu Godinu!



    Drage pravašice i pravaši, Hrvatice i Hrvati diljem svijeta, dragi prijatelji!

    Čestitam Vam Božić, blagdan mira i ljubavi, blagdan koji nudi nadu, radost, nacionalno i obiteljsko zajedništvo u ovim teškim vremenima u kojima se nalaze naša Hrvatska i naše obitelji.

    Božić je blagdan radosti koji uvijek probudi u nama neugasivu nadu, blagdan koji nas potiče na pomoć bližnjima i potrebitima, blagdan koji budi solidarnost i davanje, koje nas obogaćuje i koji umornima daje snagu i optimizam.

    Želim vam, drage pravašice i pravaši, da u božićnom duhu, zajedno, hrabro i s vjerom u vlastite mogućnosti kreiramo zajedničku budućnost. Želim svima nama da s još više energije, hrabrosti, zajedništva, razboritosti, međusobnog razumijevanja, tolerancije i samopoštovanja radimo za dobrobit Hrvatske stranke prava i jedine nam države Hrvatske.

    Želim vam, također, obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, radosti, mira i sreće u Novoj, 2020. godini i neka Gospodin širom otvori naša srca za novu ljubav prema Domovini Hrvatskoj.

    Karlo Starčević, predsjednik

  • dr. sc. I. Granić za portal Hrvatskog kulturnog vijeća: Do oporavka pravaške scene doći će brže nego se pretpostavlja!



    Što nam možete reći o načinu političke komunikacije istaknutih kandidata tijekom dosadašnje kampanje za predsjedničke izbore?

    Kada govorimo o istaknutim predsjedničkim kandidatima, smatram kako možemo govoriti o eventualno četvoro kandidata koji po anketama imaju šanse ući u drugi izborni krug, dakle aktualna predsjednica, Miroslav Škoro, Zoran Milanović i Mislav Kolakušić.

    Najlakše je, za sada, odgovoriti na vaše pitanje u kontekstu kampanje Zorana Milanovića, ako se to uopće i može nazvati kampanjom. On, govoreći s pozicije političke komunikacije ili političkog marketinga, niti ima kampanju niti ima program. Nije mi jasno kako je, ipak kao kandidat lijeve opcije, ovako nepripremljeno ušao u kampanju. Dojam je kako se unaprijed oprostio od pobjede, ali eto, istrčati će utrku do cilja jer se to od njega očekuje. Tu se dakle nema što osobito komentirati. Poštujem i činjenicu da je onemogućena sadržajnost poruka, jer su ovlasti predsjednika skromne, no uvijek možete nešto poručiti biračima. Ako nije tako, zbog čega bi onda netko uopće glasovao za vas, na osnovu čega, temeljem čega? Sreća je njegova da lijeva opcija nema drugoga, ozbiljnijeg kandidata, tek poneka suspektna osoba ‘maoističke provenijencije’ poput gospodične iz Radničke fronte ili notorne Dalije Orešković. Smatram i kako će do kraja kampanje zabiti još poneki autogol, jer Zoran Milanović je jednostavno rečeno – Zoran Milanović. Moj savjet njegovom timu – uzmite mu mikrofon, a pristup medijima ograničite samo na najnužnije. Zaključno, uopće se ne bih iznenadio rezultatom prvoga kruga, kada bi u drugi izborni ciklus ušli Grabar Kitarović i Miroslav Škoro.

    Miroslavu Škori je jasno kako srž njegove kampanje mora bit nadmetanje i političko ‘nadmudrivanje’ s aktualnom predsjednicom, i to on za sada radi i komunicira izvrsno. Njegovi javni nastupi, u kombinaciji s megakoncertima, najbolja su moguća kampanja za kandidata kakav je Miroslav Škoro. Jasno mu je kako on i aktualna predsjednica imaju iste glasačke, dakle iste ciljne skupine, te točno takvu kampanju vodi. Potencira teme za koje smatra da će mu donijeti određene političke probitke, to su u pravilu za HDZ i Grabar Kitarović ‘prebolne teme’, a kampanju estradizira točno onoliko koliko je dozvoljeno da se razlikuju Miroslava Škoru kao domoljuba i pjevača i dr.sc. Miroslava Škoru kao ozbiljnoga predsjedničkog kandidata. Kao osoba koja je živjela u Americi shvaća i nužnost estradizacije kampanje, shvaća kako je to globalna i lukrativna pojava, koristi to, shvaća moć medija, moć društvenih mreža, njegove poruke su jasne, pogađaju samu srž njegove politike i on svoje birače ne ostavlja u nedoumici. Po meni, komunikološki gledano, ima dobro razrađenu kampanju, također i terminološki pogođenu, smatram kako će tek u zadnjih nekoliko dana iznijeti na vidjelo svu svoju ‘tešku artiljeriju’.

    Mislav Kolakušić igra, uglavnom, na poruke koje komunikolozi i sociolozi nazivaju populizmom. Njemu je to lako jer on je ipak igrač ‘izvan sistema’. Populisti, kako to inače biva, igraju na kartu onih poruka koje birači vole čuti, gospodin Kolakušić to izvrsno radi. Naravno kako je i njemu jasno da devedeset posto njegovoga programa, ili poruka koje komunicira, nije moguće provesti u djelo, niti je to u domeni Predsjednika Republike. Valjda mu je to netko i kazao pa gospodin Kolakušić zadnjih dana govori kako će, u slučaju izbora za predsjednika republike, tražiti proširenje predsjedničkih ovlasti. On je i kandidat takozvanih protestnih glasova, njegova publika su oni koje je politika osiromašila, dovela u težak životni položaj, oni će za njega glasovati bez obzira na sve. Teško je predvidjeti broj i intenzitet protestnih glasova, taj fenomen zna strahovito rasti kako se približava datum izbora, vidjeli smo to u slučaju MOST-a za koji se predviđalo pet do šest mandata, na kraju su osvojili devetnaest. Kolakušićeva je ‘sreća’ što u Hrvatskoj živi dovoljan broj osiromašenih tako da i on ima šansu ući u drugi krug. Glavni problem s kojim će se suočiti biti će manjak medijskoga prostora, jer on je ipak izvansistemac, nema jake sponzore.

    Na koncu, Kolinda Grabar Kitarović, kod nje zbilja nema iznenađenja. Njezina kampanja je apsolutno očekivana, u skladu je s njezinom politikom i retorikom u zadnje četiri godine. U tom pogledu je politički posve korektna. Dakle, voli biti aktivna, među narodom, smijati se i pjevati, biti bliska s ljudima, obilazi Hrvatsku od Dunava do Prevlake, zatim BiH od Neuma do Orašja. Njezina kampanja je estradizirana maksimalno, kampanja ‘ja sam vaša predsjednica’, ‘ja sam jedna od vas’, dakle kombinacija populizma i visoke politike. Obzirom da se odlučila na takav vid kampanje, kao i u slučaju Miroslava Škore, smatram kako ćemo tek vidjeti, u zadnjem tjednu kampanje, svu raskoš tema i programa s kojima će obasuti hrvatske birače. Dakle, smatram kako će na koncu podići intenzitet kampanje, za sada je blijeda, mora se bojati da će se naći u ‘situaciji slobodnoga pada’ ako ovako nastavi. Za ovakav vid kampanje doista morate imati dobar stožer, imati sve razrađeno do u najsitnije detalje, dobro koordiniranu situaciju na terenu, a hoće li aktualnoj predsjednici, simbolično kazano, ponestati daha onda kada joj bude najpotrebnije, vidjet ćemo.

    Kako procjenjujete izglede četiri najveća kandidata?

    Naravno da su Kolinda Grabar Kitarović i Zoran Milanović favoriti. Ali samo zbog toga jer su kandidati takozvanih velikih stranaka i niti zbog čega drugoga. Oni imaju dvadeset posto već prije izbora, dok svi drugi kreću od nule. Baš u slučaju Miroslava Škore i Mislava Kolakušića vidjet će se može li kod nas, i koliko, izborna kampanja utjecati na stav birača. Naravno, pod uvjetom da bude profesionalno i kvalitetno vođena. Ako, dakle, konačan rezultat izbora bude istovjetan anketama na današnji dan, dakle anketnim prognozama prije izbora, onda to znači kako izborna kampanja nije bila dobra, nije imala smisla, nije pogodila svoj cilj.

    Sljedeće godine očekuju nas i parlamentarni izbori. Mogu li u RH suverenističke opcije, kao u nizu europskih država, postati respektabilnom snagom?

    Mogu, i vjerojatno hoće, no teško je reći u kolikoj mjeri. Teško da će Hrvatska ostati pusti otok u moru narastajućeg zdravoga europskog suverenizma. No, to je apsolutno ključno pitanje kada govorimo o budućnosti Europe. Toga su svjesni i krupni globalistički igrači, poput Macrona, koji je prilikom svečanosti u Parizu povodom obilježavanja stote obljetnice završetka Prvog svjetskog rata, rastući takozvani nacionalizam nazvao ‘izdajom patriotizma’. To je bio prvi put da su javno pokazali strah i nezadovoljstvo. Strah ih je drugog tabora koji se okuplja oko mađarskog premijera Orbana, bivšega potpredsjednika talijanske vlade Salvinija, austrijskog kancelara Kurza, Poljaka, Čeha, Slovaka i drugih čelnika, kako oni vole kazati, populističkih stranka.

    Hrvatska, jednostavno govoreći, mora ići u tom smjeru, to su nama bliske kulture, s njima dijelimo zajedničku povijest i navike, inače ćemo se utopiti u bezličnoj masi takozvane globalizirane Europe, a upravo to, bojim se, zagovaraju aktualne hrvatske političke elite. Mi, kao narod, moramo imati svoju viziju i svoj san, svoj put, ne osvrtati se na pogrdne etikete tipa rasist, ksenofob ili neofašist i neonacist. Vidite kako se vrlo mudro izbjegava korištenje termina domoljublje, u svim njegovim pojavnim oblicima prikazuju ga kao negativnu pojavu, kao nešto zastarjelo i nepotrebno. Naravno da ima i određenih ‘skretanja’, poput podignute desnice i sličnih budalaština, ali domoljublje, ili suverenizam, svesti pod (pro)fašistički nazivnik je netočno, radi se o manipulaciji i zastrašivanju, dakle o etiketiranju u čemu su bivši komunisti svjetski prvaci, i to od samih početaka.

    Sjetite se marksističkog slogana Roze Luxemburg koja je govorila ‘socijalizam ili barbarstvo’, zatim stara izreka marksista ‘ako Zapad ne prijeđe iz kapitalizma u socijalizam, njegova je sudbina pad u barbarstvo’. Danas je termin socijalizam ili komunizam zamijenjen terminom globalizam, ništa se više suštinski nije promijenilo. Kod nas su problem i mediji, zatim nevladine udruge, dio takozvane kulturne scene, dakle u globalu radi se o takozvanoj ‘kulturnoj hegemoniji’ koja je do te mjere premrežila Hrvatsku da nas čeka doista težak posao želimo li postati doista suveren i samostalan narod.

    S tim u vezi, nedavno ste postali član predsjedništva HSP-a. Može li doći do oporavka pravaške scene?

    Naravno da može! I doći će brže nego se pretpostavlja. Kad ste me maloprije pitali o suverenizmu i suverenističkim opcijama, namjerno nisam htio govoriti o Hrvatskoj stranci prava, kako kao član Predsjedništva i Glavnog stana, ne bih bio krivo shvaćen. No, ako je neka stranka, politička filozofija ili platforma, ili brend, ili paradigma kako je danas to moderno kazati, doista suverenistička i domoljubna, onda je to Hrvatska stranka prava, bez imalo dvojbe. No, također valja istaknuti i kako su određeni ljudi, i to u samom vrhu pravaške politike, tu stranku gurnuli u nekakav ekstremizam, dakle na marginalnu političku poziciju koja HSP-u objektivno ne pripada, niti je ikada pripadala. Na nama, dakle sadašnjem vodstvu stranke, je da tu anomaliju ispravimo, i to, vjerujte, vrlo ustrajno radimo. Naš cilj je postaviti HSP u sami centar domoljubne, dakle suverenističke političke scene, i to će se dogoditi puno brže nego neki misle.

    Pravaštvo je u samoj svojoj srži, između ostaloga, i suverenizam, mi vrlo jasno znamo istaknuti naš kulturni i nacionalni identitet a trudit ćemo se da HSP bude instrument u rukama naroda, kako naš narod ne bi upravo pod sloganom ‘nužne globalizacije’ nestao pod kopitom tih bjelosvjetskih hohštaplera i ‘jahača apokalipse’. Mi, kada govorimo o ovoj temi, doista želimo biti dio europske obitelji, na to nas uostalom obvezuje i narodni referendum, ali svakako kao narod ‘ujedinjen u različitosti’, a ne kao bezlična masa potrošačkog krda unutar kojeg nestaju sve razlike. Protiv toga ćemo biti svim silama.

    Da se vratimo na predsjedničke izbore. Postoje li izgledi da Milanović postane predsjednik?

    Postoji, naravno. No, svakim danom sve manje, a i kada je ta mogućnost bila realnija, to s Milanovićem nije imalo osobitih dodirnih točaka. Naime, na samom početku izborne kampanje uočljiv je bio krajnji antagonizam jednog, značajnijeg, dijela birača Miroslava Škore prema Kolindi Grabar Kitarović. Mahom se radilo o nekadašnjim glasačima Grabar Kitarović, koji su njezine određene političke poteze okarakterizirali kao klasičnu prijevaru, da ne kažem izdaju. Ako znamo kako je aktualna predsjednica prije četiri godine pobijedila Ivu Josipovića sa razlikom svega 1,74 posto, u slučaju prolaska u drugi izborni krug Grabar Kitarović i gospodina Milanovića, a pod uvjetom da onaj ‘kritični’ dio Škorinih birača doista uskrati glasove aktualnoj predsjednici, samo dva – tri posto glasova, u tom bi slučaju kandidat ljevice Zoran Milanović mogao proći bez ikakvih problema. No, kažem, taj antagonizam je značajno eliminiran, a nije nemoguć ulazak u drugi izborni krug Grabar Kitarović i Miroslava Škore.

    Iseljavanje iz Hrvatske jedna je od glavnih tema posljednjih godina. Gdje vidite ključne razloge iseljavanja?

    Nedavno je jedan institut radio istraživanje baš o ovoj temi. Ja bih se u potpunosti suglasio s rezultatima istraživanja. Razlozi su šaroliki, kao veliki mozaik koji čini jednu veliku cjelinu, koja nije nimalo lijepa. Hrvatsku svake godine napusti grad veličine Osijeka. Podaci Eurostata pokazuju kako se dosad iz Lijepe Naše iselilo čak 348.000 ljudi. Nastavi li se taj trend, našu zemlju bi u idućih pet godina moglo napustiti još rekordnih pola milijuna ljudi. Kada vidimo brojke onda je jasno kako već sad u inozemstvu živi 7,7 posto Hrvatica i 11,4 posto Hrvata. To je bomba. Bomba! Užas. O odlasku najčešće razmišljaju ljudi od 36 do 45 godina, takvih je dvije trećine, a slijede ljudi u dobi od 26 do 35 godina.

    Po tom istraživanju među ispitanicima koji razmišljaju o iseljavanju iz Hrvatske većina od 68,9 posto želi to učiniti s obitelji, a trećina, odnosno 31,1 posto ispitanika, Hrvatsku žele napustiti sami. Radno aktivno stanovništvo u najvećem postotku odlazi iz Hrvatske, a oni koji bi htjeli raditi i pritom aktivno traže posao, ne mogu ga pronaći, onda naravno najčešće razmišljaju o emigraciji u inozemstvo. Ono što me posebno ljuti jest činjenica kako je najveći broj iseljenih iz Slavonije, koja je već godinama na glasu kao ‘regija koja polako, ali sigurno odumire’. Obzirom kako znam da je Slavonija u povijesti dva – tri puta doslovce prehranila Hrvate, zbog te činjenice sam doista očajan. Puno više dugujemo našim Šokcima i Slavoncima nego ima dajemo. Razloga je mali milijun, korupcija, niske plaće, nepovjerenje u razvoj države, nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nefunkcioniranje institucija, opći osjećaj beznađa i pesimizam, uvjerenje da će za djecu biti bolje negdje drugdje, loši radni uvjeti i neisplaćivanje plaća, nezaposlenost i tako dalje. Ali, tješi me spoznaja da je Slavoncima zemlja u krvi, ne prodaju oni baš tako lako svoja imanja, vratit će se kad bude barem malo bolje, siguran sam.

    Dakle, moramo se zapitati kakvu smo to državu stvorili, zbog čega su ginuli ljudi. Imalo li mi uopće državu, jer ja državu shvaćam puno više i puno šire od određenog teritorija koji je omeđen nekom granicom, koji ima himnu i barjak. Možda imamo takvu državu, ali imalo li Domovinu? Stoga sam u prethodnom odgovoru i naglasio kako pravašku političku platformu i vidim kao političku snagu koja je sposobna ovaj trend dokinuti i stvari pokrenuti u obrnutom smjeru.

    Čini se da je o problemima Hrvatske i hrvatskog društva i njihovim uzrocima već sve rečeno i napisano, no do nikakvih ključnih promjena ne dolazi. Je li razlog tome činjenica da je oko 60 posto ljudi u Hrvatskoj na ovaj ili onaj način vezano uz proračun?

    Mislim da je to samo jedan od razloga, ali nije čak niti presudan. Smatram kako je problem u činjenici da, kao političko društvo, nismo preboljeli određene ‘dječje bolesti’. Jednostavno govoreći, toliko smo razvodnjeni, podijeljeni, toliko smo pogubljeni u političkom smislu da tek danas shvaćamo i, uvjeren sam, plaćamo račune promašenih politika devedesetih godina, za što ogromnu, presudnu, odgovornost snose pokojni predsjednik Tuđman i HDZ. Pomirba je, duboko sam uvjeren, najoriginalniji recept UDBA-e koji je izbačen iz tih njihovih laboratorija zla. Onda, kao direktna posljedica te podvale, dolazi užasna pljačka narodne imovine koja se zove pretvorba, zatim i privatizacija. Pogledajte što povezuje devedeset posto tih takozvanih tajkuna. Zlatna nit koja ih povezuje zove se – Jugoslavija! Bilo da je riječ o bivšim suradnicima tajnih službi ili represivnog aparata, bio da je riječ o bivšim socijalističkim političarima, direktorima ili njihovim sinovima ili kćerima. Smatram kako je vrijeme za svojevrsnu reviziju ‘lika i djela Franje Tuđmana’ kao i njegove političke ostavštine, šuvarovski kazano ‘bobu reći bob, a popu pop’.

    Zatim, moramo otvoreno razgovarati o osnovnim vrijednostima hrvatskog društva. Zar nije i više nego bjelodano da su vrijednosti koje danas baštinimo naslijeđene vrijednosti iz bivšeg jugoslavenskog sustava, poput lopovluka, sektaštva, klijentelizma, politike ‘snađi se druže’. Otvoreno ću to kazati, bez obzira na posljedice, na moralnoj smo razini bivše jugoslavenske komunističke državne zajednice, možda čak i niže. Što nam je s političkim elitama? Zar nam političke elite nisu bivši šoferi, bivši UDBA-ši, komunisti najgorih karakteristika, bivši kriminalci, milicajci, boksači, čak i poneki UDBA-in killer. I onda, kao takvi, kako mislimo proći katarzu, zatim krenuti naprijed? Kako do katarze kada je u hrvatskom društvu, na primjer, općeprihvatljiva činjenica kako je biti bivši pripadnik SKJ, KOS-a ili suradnik UDBA-e posve normalno.

    A pogledajte situaciju u drugim državama bivšeg soc-bloka. Češka na primjer, koju je 91. preuzeo najveći humanist na svijetu i nobelovac Vaclav Havel. Prvi, doslovce prvi politički potez bio mu je – lustracija. U Poljskoj također, u Mađarskoj slično, Rumunji su to riješili radikalno i nedemokratski. I zašto se onda čudimo zbog čega su te ekonomije danas najrazvijenije ekonomije Europe. Varaju se svi oni koji misle kako je lustracija političko pitanje, ona je prije svega gospodarsko pitanje. Da je predsjednik Tuđman proveo lustraciju 91. godine danas bi i gospodarska i politička slika Hrvatske bila znatno drugačija. Naravno da mi je jasno kako nije mogao lustrirati devedeset posto svojih najbližih suradnika. Zaključno, vrijeme je da se vratimo izvornim hrvatskim vrijednostima koje baštini pravaški nauk dr. Starčevića, inače ćemo vrlo brzo postati jeftina europska destinacija za odmor, polivalentna, amorfna masa nečega što se nekada zvalo ‘antemuralis cristianitatis’. Dakle, treba nam vizija, san, moramo mijenjati način života, navike, vrijednosti.

    HSP se nedavno ponovno založio za lustraciju. Koliko je to u Hrvatskoj izvediva opcija?

    Biti će izvediva točno onoliko koliko se sami za to izborimo. Mi u HSP-u, usuđujem se kazati, jedini na tome ustrajno inzistiramo jer smo svjesni pogubnosti naslijeđenog bivšeg komunističkog mentaliteta i navika. Također je jasno da je u kontekstu omjera današnjih političkih snaga lustracija neizvediva, to je kao da lopova pitate je li ukrao, i želi li dragovoljno snositi posljedice. Dakle, lustracija, kao i revizija dijela privatizacije, mora biti provediva, inače kakvu to političku poruku kao društvo šaljemo, da možete krasti i ubijati i ništa vam se neće dogoditi. Znači, nema predaje, moramo biti legalisti, kao što vam je poznato Europski parlament je donio zajednički prijedlog ‘Rezolicije o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe 2019/2819/RSP/’, kojom je vrlo jasno i nedvosmisleno definirano dva najveća zla dvadesetoga stoljeća, komunizam i nacizam, stavio ih u istu ravan te naložio članicama provođenje zaključaka iste.

    Kako je moguće da se praktički o svim drugim deklaracijama u Hrvatskoj bruji na sva zvona, od Istanbulske do Marakeškog sporazuma, a o ovoj niti jedne jedine riječi. Dva najveća medijska servisa, HTV i HINA, niti slova o ovome. Mi, kao HSP, smo Vladi i Saboru, zatim ministru pravosuđa i saborskom odboru za pravosuđe, podnijeli zahtjev, temeljen baš na ovoj Rezoluciji, da se žurno pokrene procedura donošenja ‘Zakona o zabrani i isticanju simbola totalitarnih sustava’ kao početna točka suočavanja sa užasnim komunističkim nasljeđem. Odgovor još uvijek čekamo, čekat ćemo još neko vrijeme, u slučaju ogluhe planiramo cijeli niz političkih akcija kako bi prijedlog došao na dnevni red politike.

    Kako gledate na (geo)političku situaciju u BiH?

    To pitanje, zbog svoje iznimne važnosti za Republiku Hrvatsku, zahtjeva posebnu opservaciju. ‘Ako ste zabrinut zbog regije, prvo pitanje nije Makedonija niti Albanija. To je Bosna i Hercegovina. Tempirana bomba, koja otkucava pokraj Hrvatske. Država je to koja se suočava s problemom džihadista koji se vraćaju’, izjavio je to 21. listopada u svom uredu u Elizejskoj palači francuski predsjednik Emanuel Macron, u razgovoru s novinarima The Economista. Naravno kako je ‘ćaršija’ žurno pokrenula kontra ofenzivu, kabinet predsjedavajućeg na razgovor je pozvao francuskog veleposlanika Roussona ne bi li pojasnio o čemu se radi.

    Dakle, službeno se i neslužbeno Sarajevo čudom čudi nečemu o čemu i ptice pjevaju, u isto vrijeme Hrvati koji žive u vrletima vilajeta, barem oni koji su u stanju pogledati dalje od vlastitoga nosa, odavno su shvatili kako je dogorjelo, kako je situacija značajno lošija od Macronove posve načelne opservacije. Bosna nije tempirana bomba od prekjučer niti je Bosnu ‘takvom kakva jest’ učinio rat, ona je takva od začeća, u njenom nukleusu, sadržajno i suštinski, utkano je i zrnce njene propasti. Povratak ‘džihadista’ nakon sloma kalifata, kao i druge krajnje složene međunarodne situacije, možda su tek dodatno usložile i zakomplicirale stanje stvari, no jasno je kako službena politika niti milimetra nije pomaknula od proklamirane predratne politike, dakle projekta stvaranja (pro)islamske države na tlu Europe.

    Gledajući s pozicije hrvatskih nacionalnih i državnih interesa, pravo je pitanje što će se dogoditi s Hrvatima koji žive na tlu BiH, kakva je, dakle, njihova daljnja sudbina?

    Narodi koji nisu u stanju učiti iz vlastitih pogrešaka osuđeni su na njihovo ponavljanje. U tom bi se kontekstu moglo analitički osvrnuti na dosadašnje, manje ili više, neuspješne politike službenoga Zagreba prema ‘drugoj hrvatskoj Domovini’, bez obzira na stranački predznak vladajućih.

    Recep Tayyip Erdoğan kao skrbnik BiH

    Sredinom listopada 2017. godine, sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti svoga oca, Bakir Izetbegović je javno i bez ikakvih ograda izjavio kako je ‘Babo’ prije smrti aktualnom predsjedniku Turske, Recepu Tayyipu Erdoğanu, povjerio ulogu svojevrsnoga skrbnika nad Bosnom. Erdoğan je, podsjetimo, bio posljednja osoba s kojom je pokojni Izetbegović razgovarao.

    ‘Moj je otac u njemu prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu ‘u amanet’ brigu za BiH. Ja mislim da Erdoğan itekako dobro nosi taj ‘amanet’. Niti Bakira, a niti Aliju, prilikom ‘predaje Bosne u amanet’ nimalo nije smetala činjenica kako u Bosni žive još dva, i to kršćanska, naroda u čije ime Babo nikada nije imao mandat govoriti.

    Čak dapače, obzirom kako se radi o tvorcu ‘islamske deklaracije’, Hrvati su ga, i posebno Srbi, prihvaćali sa snažnom dozom rezerve. Mlađi Izetbegović je praktički u permanentnom kontaktu s Erdoğanom, jedan drugoga redovito oslovljavaju s ‘brate’, Turska se država posredstvom svoga veleposlanstva svake godine izravno uključi u obilježavanje godišnjice smrti Alije Izetbegovića. Prije nekoliko godina turska je nacionalna televizija bosanskoj publici čak poklonila dokumentarac ‘Alija, posljednji bedem islama’, u filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkoga lidera, no čak je i njegovu sinu, koji je nazočio projekciji, zasmetao naslov koji je ocijenio ‘ipak malo pretencioznim i jednodimenzionalnim’.

    Kontinuitet SDA politike

    Bosna i Hercegovina je miljama daleko od unutarnjeg dogovora, njen opstanak jednako je upitan danas kao i ‘91. godine. Bez međunarodnog tutorstva ne može (pre)živjeti niti nekoliko mjeseci, no i tome će jednom doći kraj, prije svega zbog različitog, krajnje podcjenjivačkog i neravnopravnog odnosa međunarodne zajednice i visokog predstavnika prema hrvatskom narodu u odnosu na Bošnjake.

    Uz to, treba napomenuti kako Hrvate treći put ‘predstavlja’ oktroirani Željko Komšić, čijim izborom su Bošnjaci, valjda prema vlastitom shvaćanju, dobili autorska prava nad Hrvatima. Kad se sve zbroji jasno je kako Bosna teško krvari, trajati će točno onoliko koliko bude u interesu i na tome bude inzistirala međunarodna zajednica.

    Možda nam je sve trebalo biti jasnije 91. godine. To je bila, odnosno trebala je biti, prekretnica u hrvatsko-bošnjačkim odnosima, na žalost nije to tako shvaćeno s hrvatske strane. Naime, tada je, početkom listopada ’91. došlo do brutalnoga napada JNA na Ravno, malo hrvatsko mjesto na jugu Hercegovine, kao djela akcije napada JNA i četnika na Dubrovnik, Slano i Ston. I dok su Hrvate Ravnog granatama iz haubica zasipali pripadnici zloglasnog titogradskog korpusa, Alija Izetbegović je mrtav hladan izjavio kako ‘ovo nije naš rat! Neka ga vode oni koji žele da ga vode. Mi ne želimo taj rat’. Sve nakon toga je kontinuirani nastavak politike službenoga Sarajeva prema Hrvatima BiH, barem je danas jasno kakva je politika u pitanju.

    Naš problem je u tome što nismo razumjeli, ne govorim o sebi, meni je to bilo jasno već prije 25 godina, dakle što nismo shvatili na vrijeme da su Muslimani, danas Bošnjaci, tijekom pedesetogodišnje komunističke vladavine otkrili ‘novu političku platformu’ te stubokom promijenili svoje nacionalne prioritete. Dio Bošnjaka, naravno, i dalje ‘diše prohrvatski’ ali oni praktički ne predstavljaju apsolutno ništa značajno u sarajevskom političkom kolopletu. Dio hrvatskog političkog vodstva kao da je prespavao zadnjih pedeset godina prošlog stoljeća, nisu razumjeli što znači preuzimanje praktički svih poluga moći od strane proislamskog ‘klana Izetbegović’. Da je kojim slučajem na čelno mjesto zasjedo bilo tko drugi, vjerojatno bi budućnost krenula drugim smjerom a odnosi Hrvata i Bošnjaka također. Recimo, Fikret Adbić Babo, političar koji je na prvim predsjedničkim izborima dobio značajno više glasova od Alije Izetbegovića, no nakon toga je svojevoljno abdicirao i pod nerazjašnjenim okolnostima čelno mjesto prepustio Izetbegoviću.

    Danas je u Sarajevu pojam ‘ustaša’ postao sinonimom za biti Hrvat, s time što je pojam ‘ustaša’ transferiran u nešto krajnje degutantno, neprihvatljivo i nepoželjno, unatoč činjenici da su im očevi ili djedovi činili preko četrdeset posto pripadnika domobranstva ili ustaške vojnice na teritoriju današnje BiH. U naseljima gdje su Hrvati bili manjina devedesetih je započela i do danas ne prestaje majorizacija i represija, vrši se klasičan etnocid, kulturocid i eksplicitno etničko čišćenje. Uzalud se Hrvatima pozivati na ‘konstitutivnost’ kada Bošnjaci konstitutivnost tumače na svoj način, oni Hrvate uopće ne žele u Federaciji BiH. Osim možda u zapadnoj Hercegovini koja im nije interesantna jer znaju kako tamo nemaju što tražiti. Bosna je toliko konfuzna, nepredvidljiva, toliko neriješena, izobličena i kontradiktorna da to jednostavno ne možete vjerovati, to je čisti srednji vijek, čisti politički nadrealizam. Recimo, politiku nekadašnje ‘dodrinaške desnice’, osim dijela bosanskih franjevaca, nastavljaju Stipe Mesić, Ivo Josipović, Stjepan Kljujić i otkroirani Željko Komšić, koji, pazite sad dobro, u svome uredu, pored Titove, na vidnom mjestu drži sliku generala HOS-a Blaža Kraljevića, mučki likvidiranog od strane lopova, divljaka i kriminalaca iz takozvane ‘Kažnjeničke bojne’ HVO-a. Taj strašni zločin nikada nije procesuiran iako je poznat identitet i nalogodavaca i izvršitelja. Dakle, Blaža Kraljevića koji je naša pravaška svetinja, recimo to tako. U toj mučkoj likvidaciji poginuo mi je rođak koji se zove kao i ja, Ivan Granić, a likvidiran mi je i možda najbolji prijatelj Mario Medić, jedan od najboljih i najpoštenijih ljudi koje sam sreo u životu. Kakav je Hrvat bio ne treba govoriti.

    Zaključno, Hrvati Bosne i Hercegovine su zahvaljujući simultanom zaplotnjaštvu službenoga Sarajeva, zatim nesposobnosti, nesnalaženju, sektaštvu političkih analfabeta i kriminalaca u HDZ-a BiH, kao i promašajima Banskih Dvora, posve majorizirani, posljednji su narod u Europi koji nije slobodan. U politici nema prijateljstva, tu caruju interesi, tako je još od vremena staroga Rima. ‘Dvokorak’ bošnjačke državne politike, koja nudi ruku i vojni savez Hrvatima istovremeno pregovarajući i dogovarajući se sa Srbima, paradigma je današnje BiH. To na žalost, osim časnih i mudrih iznimaka, nitko od strane službenog i neslužbenog Zagreba nije shvaćao. Paradoksalno, upravo su silne političke promašaje Zagreba najskuplje platili njihovi najveći podupiratelji u BiH. Bosna i Hercegovina ima jedan nevjerojatan peh, o njoj su uvijek govorili i odlučivali upravo oni koji su o njoj najmanje znali.

    Izvor: Davor Dijanović/HKV.hr

  • Radošević načelniku Dugopolja: “Borim za tvoju dicu i svu dugopoljsku dicu!”


    U srijedu 11. prosinca 2019. godine održana je sjednica Općinskog vijeća Dugopolja i na istoj je izglasovan proračun Općine Dugopolje za 2020. godinu u iznosu od oko 55 milijuna kuna. Zanimljivosti na sjednici bilo je puno, od nepoznavanja materije od strane vladajućeg HDZ-a, ne poznavanje problematike u Općini, do neimanja relevantnih podataka koje vijećnici moraju imati kako bi mogli donijeti kvalitetnije odluke.

    U startu nas je pozitivno iznenadila činjenica da je u materijalima za sjednicu koje smo dobili ranije, a vezani su za proračun Općine Dugopolje za 2020. godinu, u opisnom dijelu proračuna (grafički prikaz) za pomoć obiteljima za novorođenu djecu namijenjeno i 1 810 000,00 kuna (milijunosamstodesettisućakuna) s čime smo bili jako zadovoljni, jer to je bio naš izvorni prijedlog još u ožujku 2019. godine, kada je aktualni načelnik općine ustvrdio da on može i bolje i kvalitetnije od našeg prijedloga.

    Šok je uslijedio na sjednici vijeća kada su vlastodržci na naš zahtjev (HSP-a) da se na današnjoj sjednici Vijeća donese i ispravka akata koji reguliraju iznose pomoći za novorođenu djecu (za prvo dijete 10.000,00 kn, za drugo 20.000,00 kn, za treće 30.000,00 kn, za četvrto 40.000,00 kn te za svako sljedeće dijete po 10.000,00 kn više) skočili i nemušto tvrdili da se tu radi o omašci i da ta sredstva nisu predviđena na taj način, da se radi o ko zna čemu, samo ne o onome što piše u materijalima. Da bi stvar doveli do pardoksa na samoj sjednici su mijenjali materijale i proračun.

    Objašnjenja za malu djecu.

    Ono što nas je najviše povrijedilo bilo je pitanje pitanje načelnika tijekom rasprave vijećniku HSP-a i predsjedniku HSP-a Dugopolje “A zašto se ti boriš, kad imaš samo jedno dite”. Naravno da ga je takvo pitanje povrijedilo i kao vijećnika i kao čovjeka, a odgovor koji je načelnik dobio bio je na baš onakav kakav zaslužuje takvo pitanje “borim za tvoju dicu i svu dugopoljsku dicu”.

    I što sada napraviti na ovu očiglednu podvalu i pokušaj dovođenja u zabludu svih vijećnika u Općinskom vijeću??

    Za početak prijaviti nadležnom Uredu državne uprave, Ministarstvu uprave…???

    HSP Dugopolje