• HSP: High tech industrija je jedna od okosnica budućeg gospodarskog razvoja Hrvatske



    Poznato je da mnogi doživljavaju Hrvatsku stranku prava kao onu koja se bavi isključivo prošlošću, kako zaštitom digniteta Domovinskog rata, tako – posebice – zaštitom HOS-a, koji je dijete HSP-a. Činjenica je da će se HSP uvijek zalagati za temeljne vrijednosti i ishodišta moderne hrvatske države i za zaštitu hrvatskih branitelja, a posebice pripadnika HOS-a. Dodamo li ovome još i inzistiranje na donošenju efikasnog Zakona o lustraciji, ukidanju Zakona o aboliciji te inzistiranju na naplati ratne štete od Srbije i Crne Gore, dobivamo temelj djelovanja Hrvatske stranke prava. Jučer, danas i sutra.
    Međutim, sadašnje vodstvo HSP-a, na čelu s Predsjednikom Karlom Starčevićem, ulaže velike napore da na vrhunskim temeljima počne graditi i kvalitetnu zgradu. U ovom slučaju – kvalitetnu strategiju gospodarskog razvoja i demografske obnove Republike Hrvatske. Podsjećamo da je HSP na svojoj Programskoj konvenciji u veljači 2018. godine donio Programske smjernice HSP, kao i na govor Predsjednika HSP na nedavnom Izvanrednom saboru HSP-a iz kojih je razvidno da smo se odlučili provesti tzv. rebranding Stranke. Hrvatski rečeno – promjenu slike koju javnost ima o našoj Stranci. Mi smo ga nazvali – Novi put, a pod sloganom: Mijenjamo se da bi ostali isti. Stoga je velika većina budućih aktivnosti Stranke usmjerena prema području gospodarstva i prema izvandomovinskoj Hrvatskoj, a hrvatsku ćemo javnost upoznavati sa svakom od njih.
    Nedavno smo najavili održavanje Gospodarskog panela HSP vezanog za, skraćeno rečeno, eko-poljoprivredu. Upravo eko-poljoprivredu HSP smatra jednom od okosnica budućeg gospodarskog razvoja Hrvatske, uz daljnji razvoj turizma s kojim bi trebala činiti iznimno dobru simbiozu. Uz uvjet kvalitetno osmišljene strategije i dobro pripremljenih projekata, čega danas još u Hrvatskoj NEMA.
    Treću okosnicu budućeg razvoja Hrvatske, HSP vidi u razvoju high tech industrije, odnosno industrije zasnovane na visokoj tehnologiji. Ova je gospodarska grana iznimno interesantna za Hrvatsku iz nekoliko razloga. Jedan od njih leži u visokom stupnju održivog razvoja, a zbog niskog stupnja potencijalnog zagađenja okoliša. Drugi razlog jest dovoljan broj potencijalnih zaposlenika, a zbog postojanja visokoškolskih ustanova koje obrazuju takve kadrove. Treći razlog je u potencijalnom povratku Hrvata iz izvandomovinstva, koji bi bili i potencijalni zaposlenici high tech kompanija, ali i potencijalni investitori u takve proizvodne kapacitete. Uzevši u obzir njihov kapital, ali i poslove veze diljem svijeta te veliko poslovno iskustvo, upravo naši iseljenici postaju značajan čimbenik i u ovom gospodarskom području.
    Neki početni koraci u području razvoja high tech industrije su napravljeni, ali isključivo zaslugom pojedinaca tzv. game-changera, a najpoznatiji među njima je sigurno gosp. Rimac. Osim automobilske industrije u Hrvatskoj su dobrodošli projekti izgradnje tvornica računala, robota, pametnih kućanskih aparata, digitalnih uređaja (IOT uređaji= Internet of Things devices) za izgradnju pametnih zgrada i oživljavanje sustava pametnih gradova, kao i ostala industrija koja zahtjeva visoku tehnologiju, ne zagađuje okoliš i generira visok profit te jamči gospodarski razvoj Republike Hrvatske.
    Riječ je o zahtjevnom i složenom projektu, kojeg se ne može izložiti u jednom kratkom članku, ali na ovom mjestu možemo samo natuknuti da će važnu ulogu u provedbi imati nekoliko čimbenika, od kojih je jedan i Fond za financiranje patenata hrvatskih izumitelja iz kojeg bi se financirala izgradnja tvornica koje će proizvoditi ono što hrvatski izumitelji patentiraju, a trenutno nemaju novaca da svoje patente i realiziraju u proizvode.
    Stoga će HSP, nakon Gospodarskog panela iz područja eko-poljoprivrede, planiranog za polovicu lipnja, organizirati i Gospodarski panel iz područja high tech industrije, vjerojatno početkom listopada 2020., a ovisno o daljem razvoju pandemije korona virusa, ali i terminu održavanja parlamentarnih izbora. Značajnu ulogu u cijelom ovom procesu rebrandinga HSP imati će naša Politička akademija „Dr. Eugen Kvaternik“ koja uskoro počinje s radom.
    Budući da je riječ o aktivnostima iz područja gospodarstva, HSP će dio projekata provoditi i u suradnji s udrugom poduzetnika i obrtnika, osnovanoj na inicijativu nekolicine čelnike HSP-a, a riječ je o udruzi HUPO (Hrvatska udruga poduzetnika i obrtnika).
    Čeka nas puno posla, ali HSP je na to spreman. Nadamo se da će i naše sugrađanke i sugrađani prepoznati ove projekte koje pripremamo te da će to na predstojećim parlamentarnim izborima i „honorirati“.
    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • Gospodine Plenkoviću, zbog čega ne prihvaćate rezoluciju Europskog parlamenta o osudi totalitarnih režima?


    S obzirom da je Republika Hrvatska punopravna članica Europske unije, koja trenutno i predsjeda Vijećem EU smatramo da bismo se kao takvi trebali pridržavati svih najvažnijih dokumenata koje je donijela Europska unija.

    Stoga koristimo i ovu prigodu da Vladu RH na čelu s njezinim predsjednikom Andrejem Plenkovićem, ali i ostale nadležne institucije upozorimo na primjenu europske Rezolucije kojom se zabranjuje isticanje simbola totalitarnih režima uključujući i zloglasni komunistički režim. S obzirom na to da smo članica Europske unije i kao takvi bi trebali poštivati njezine odluke uistinu nam nije jasno zbog čega državne institucije na čelu s predsjednikom Vlade ne zabrane i javno osude veličanje totalitarnih režima i njihovih vođa. Naš neupitan stav jest da svaka nevina žrtva zaslužuje poštovanje, baš kao što i svaki zločin zaslužuje osudu.

    Europski projekt po imenu Andrej Plenković, briselski učenik i egzekutor njihovih odluka u svom mandatu bezpogovorno je provodio sve njihove upute, direktive i naredbe. Međutim, još uvijek ne želi u naše zakonodavstvo implementirati Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819 (RSP)) kojom se osuđuje i zabranjuje isticanje i veličanje totalitarnih režima, njihovih vođa i obilježja.

    Nažalost to još uvijek mnogi koriste i zloupotrebljavaju. Tako smo jučer ponovno povodom obljetnice smrti Josipa Broza Tita svjedočili orkestriranom veličanju tog diktatora i zločinca od strane njegovih sljedbenika i obožavatelja.
    Generacijski starije „antifašiste“koji su rođeni u prvoj polovici prošlog stoljeća možemo razumjeti jer su dobrim dijelom sudjelovali u zločinačkim pothvatima maršala Tita, ali nas zapanjuje količina idolopoklonstva mladih „antifašista“ među kojima prednjači predsjednica Savjeta za obrazovanje SDP-a Split. U svom nadahnutom obraćanju inspirirana žaljenjem za nestankom Jugoslavije između ostalog navela je sljedeće: „meni je bilo časno živjeti s Titom i to nikada nijedna politička garnitura, biračka mašinerija ili horda plaćenika s natpisima ZDS neće promijeniti“.

    Sve živuće „antifašiste“ podsjetili bismo da su u Domovinskom ratu pod oznakom „Za dom spremni“ mnogi hrabri sinovi položili svoje živote za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku dok su s druge strane bili upravo zločinci sa zvijezdom petokrakom. Ono što ostaje poslije „Maršala“ jest likvidacija neistomišljenika, tisuće protjeranih hrvatskih domoljuba, masovni zločini u otkrivenim i neotkrivenim jamama te mnoge druge torture koje su proživljavale tisuće obitelji. Na višegodišnje zatvorske kazne, koje su zapravo bile robija, ljudi su zatvarani samo zbog pjevanja domoljubnih pjesama ili čitanja domoljubnih novina.

    Članovi i članice stranke koja je sljednica komunističke partije poručuju nam da nije potrebno raditi reviziju prošlosti, s čime se slažemo jer svi dosadašnji podaci i pokazatelji govore o tome da je „junak Vašeg djetinjstva“ bio jedan od najvećih zločinaca u povijesti čovječanstva, stoga nam nitko ne daje za pravo da to prešutimo.

    Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, zdušno i beskompromisno se zalagao za usvajanje Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma, međutim kada je u pitanju usvajanje i provođenje dokumenta koji govori o zabrani isticanja i obilježavanja totalitarnih režima i njihovih vođa onda to ne čini. Upravo taj isti premijer sada ima priliku pokazati koliko poštuje Europsku uniju i njezine važeće dokumente.
    Stoga Vas pitamo, gospodine premijeru zbog čijih i kakvih interesa ne provodite smjernice Europske unije s obzirom da ste do sada provodili cjelokupnu njihovu politiku koja je najvećim dijelom bila pogubna za nas.

    HSP Split

  • HSP Brodsko posavske županije: Bljesak gluposti i nepoštivanja


    Nema li veće ljubavi, nego za prijatelja svoga i život dati….“ 


    Najjednostavnije osnove pristojnog ponašanja kažu da, ako si već došao na nečiji ispraćaj ili sjećanje nečije smrti i žrtve, pa ako i naiđeš na „provokaciju“, onda ćeš se ponašati državnički barem zbog poštivanja žrtve i života položenog za Domovinu. Tu istu Domovinu bez koje niti jedan političar ne bi bio političar ili neka državnička funkcija.
    Poštivati državničku funkciju, ali i poštivati svakog građanina ove države, osnove su ljudskog ponašanja. Na dan kada pripadnici Hrvatske vojske (svih jedinica, svih brigada i svih oblika) slave pobjedničku akciju Bljesak i s tugom se sjećaju onih koji su se s njima borili rame uz rame, treba li tu prolivenu krv dijeliti na dostojnu i na manje dostojnu? Tu smrt i gubitak nečijeg najmilijeg na gubitak koji zaslužuje vijenac, pristojno ponašanje i počasti i onu smrt koja zaslužuje da se uspomena negdje baci, ugasi, a da se povrijeđeni suborci otjeraju s MRŠ…?

    Ako već državnik smatra da s druge strane ima sirovine, nekulturnjake, neobrazovane, glupe i neuke ljude koji ne zaslužuju trunku poštovanja, može li on svojim postupcima pokazati da on takav nije? Ili upravo svojim postupcima dokazuje drugačije? I nema tu argumenta da se s takvima jedino može tako. Jer nema čovjeka koji pogođen smrću i nepoštivanjem, zaslužuje još smrti i još nepoštivanja.

    Dok ne bude međusobnog poštovanja i uvažavanja svake žrtve srpske agresije na Hrvatsku i poštivanja svakog čovjeka u svim našim različitostima, i dalje ćemo energiju, vrijeme i svoje živote uludo gubiti na mužjačka sukobljavanja koja ovu državu vode sve dalje od toga da je Lijepa i da je naša.
    Članovi Hrvatske stranke prava Brodsko posavske županije traže od predsjednika da se  uozbilji i počne ponašati onako kako  društvena pozicija predsjednika nalaže, a hrvatski narod zaslužuje.

    Bog i Hrvati!
    HSP Brodsko posavske županije

    Foto: MRM

  • Gradonačelniče Opara, GUP donosi 2.300 radnih mjesta!


    Prije dva dana uputili smo priopćenje u kojem smo se osvrnuli na predizborno obećanje aktualnog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare da će odmah na početku mandata krenuti s razvojnim GUP-om Splita. Naravno da od toga nema ništa, baš kao što ništa nema niti od Žnjana, Dračevca, Kopilice, Istočne obale i još mnogih drugih razvojnih projekata kojima se Opara razbacivao u kampanji.

    Ponukani mnogobrojnim upitima naših sugrađana željnih preciznih informacija vezanih uz GUP pokušat ćemo ukratko pobliže objasniti značaj GUP-a Splita.

    Iskazano brojkama to bi izgledalo ovako:

    GUP Splita

    Površina 187.000 m² ( 187 tisuća metara kvadratnih)
    Investicije 1.600.000.000 ( 1 milijarda i 600 milijuna kuna)
    PDV 315.000.000 ( 315 milijuna kuna)
    Komunalni doprinos 50.000.000 ( 50 milijuna kuna)
    Radna mjesta 2.300 (2 tisuće i 300)

    Dovoljno je pogledati ove brojke i sve će nam biti jasno. Donošenjem i provođenjem GUP-a Split bi se u gospodarskom smislu preporodio, otvorila bi se mnogobrojna nova radna mjesta, a gradska blagajna bila bi punija. Gradonačelnik Opara samo treba shvatiti (u što sumnjamo) da se donošenjem GUP-a nikome ne čini šteta, već naprotiv da je to prilika da investitori, građani i Grad Split zakorače u jedno bolje i uspješnije razdoblje.

    Potrebno je istaknuti činjenicu da gotovi dokument GUP-a stoji u ladici gradonačelnika Opare već tri godine, iako je dobio dozvole svih nadležnih ministarstava. Procedura koju treba odraditi vrlo je jednostavna, a podrazumijeva stavljanje prijedloga GUP-a na dnevni red sjednice Gradskog vijeća te usvajanje od strane istoga.
    Ovim putem pitamo Gradonačelnika i njegovog koalicijskog partnera zbog čega se to još uvijek nije dogodilo.

    Gradonačelniče Opara, Split je glavni!

    HSP Split

  • ‘Hrvatska stranka prava’ najavljuje regionalnu panel diskusiju na temu: ‘Razvoj poljoprivrede nakon pandemije COVID – 19.: Novi pogled na razvoj ekološke proizvodnje’


    Brojne su države, uključujući i svjetske velesile, zbog pandemije izazvane virusom COVID 19., ali i drugih kriza i izazova, prisiljene preispitati svoje politike vezane uz samoodrživost nacije. Pored energije i vode, tu svakako ubrajamo i hranu.

    U Republici Hrvatskoj, prema istraživanjima instituta Oikon, nalazi se preko 400 tisuća hektara neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta. Budući da više od polovine prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj dolazi iz uvoza, ‘Hrvatska stranka prava’ smatra kako trebamo upregnuti svoje znanje i kapacitete za hitno pokretanje hrvatske poljoprivrede.

    Kako bi svojim građanima to osigurale neke su države već poduzele mjere kojima će ograničiti izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda.

    U Republici Hrvatskoj, gdje uvoz potrebnih prehrambenih proizvoda iznosi više od 50 posto, ovo postaje goruća tema u svjetlu očekivanih problema u nadolazećim ekonomskim krizama.

    To su teme na kojima hrvatsko društvo mora raditi odmah i bez odlaganja, kako ne bismo imali nestašicu hrane ili kako bismo se hranili stranim nutritivno krajnje upitnim proizvodima.

    Nadalje, osim konvencionalne poljoprivrede, koja je polja pretvorila u određeni oblik industrijske proizvodnje, s ciljem postizanja što većih prinosa, silno se zalažemo za pokretanje ekološke proizvodnje.

    Konvencionalni pristup zasniva se na neracionalnoj upotrebi energije i kemikalija, što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora, zbog čega su nestale mnoge biljne i životinjske vrste i njihova staništa.

    Današnja poljoprivredna proizvodnja se uz industriju i promet, smatra velikim onečišćivačem okoliša, zraka i pitke vode.

    Zbog toga je povećanje površina u ekološkoj proizvodnji postalo nužnost i moralna obveza, ako želimo sačuvati zemlju za buduće naraštaje.

    Osim izravnog onečišćenja okoliša, konvencionalna poljoprivreda uzrok je i drugih ekoloških degradacija, smanjenja biološke raznolikosti, erozije tla i gubitka humusa, salinizacije tla, eutrofikacije voda i drugo.

    ‘Hrvatska stranka prava’ svjesna je sve veće važnosti ekološke proizvodnje, iz razloga što je u klasičnoj konvencionalnoj poljoprivredi evidentno prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa, te primjena različitih mjera koje ostavljaju trajne štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i prirodne procese, narušavajući tako ravnotežu u prirodi.

    Smatramo kako se uvažavanjem svih načela ekološke proizvodnje uz kontinuirano razumijevanje prirodnih procesa čuva priroda, posebice od kemijskih pripravaka, teških metala i genetički modificiranih organizama i prema drugim načelima opisanim u zakonima i pravilnicima, sve radi boljeg očuvanja prirodnih resursa i cjelokupne prirodne ravnoteže.

    Kao najvažnija svrha ekološke proizvodnje prije svega se ističe zaštita zdravlja i života ljudi uz zaštitu cjelokupne prirode i okoliša.

    Brojnim istraživanjima dokazano je da mnoge bolesti imaju izravnu uzročnu vezu s kvalitetom hrane koju jedemo, velikim dijelom zbog rezidua koji ostaju u biljkama.

    Stoga je bitno osvijestiti hrvatsku javnost da nužna suradnja s prirodom, umjesto njezina sustavnog uništavanja ima trajniji učinak i bolje rezultate za čovječanstvo.

    Zbog toga se ekološka poljoprivreda najčešće svrstava u koncept održivog razvoja, jer cijelim nizom mjera, koje obuhvaćaju ukupno gospodarenje, usmjeravaju prema ekonomski isplativoj, socijalno pravednoj i etički prihvatljivoj ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji.

    ‘Hrvatska stranka prava’ silno se zalaže za potpuniji pristup ekologiji, kao i ekološkoj proizvodnji hrane. Smatramo kako u ekološku proizvodnju treba uključiti sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, uz agrotehničke zahvate i sustave u kojima se najpovoljnije iskorištava plodnost tla i raspoloživa voda.

    Osim toga, u ekološkoj proizvodnji se prednost daje prirodnim svojstvima biljaka, životinja i krajobraza, povećanju prinosa i otpornosti biljaka uz pomoć prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu eko gnojiva, ekoloških sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno međunarodno usvojenim normama i načelima.

    Smatramo kako ekološka proizvodnja ima dvostruku ulogu, s jedne strane opskrbljuje tržište prema zahtjevima potrošača za ekološkim proizvodima, a s druge doprinosi zaštiti okoliša i dobrobiti životinja te ruralnom razvoju.

    Cjeloviti pristup ekološkoj proizvodnji, kakav zagovaramo, zahtijeva uzgoj stoke povezan sa zemljištem, gdje se ekološki proizvedeno gnojivo upotrebljava za gnojidbu usjeva u ekološkoj proizvodnji.

    Zalažemo se da ekološki proizvodi moraju u svakom trenutku biti jasno prepoznatljivi, zbog čega se od proizvodnje, prerade pa do skladištenja vode evidencije te drže odvojeno od drugih proizvoda koji nisu iz ekološke proizvodnje.

    Zalažemo se za potpunu zabranu GMO-a u ekološkoj proizvodnji.

    Republika Hrvatska mora poticati male i srednje proizvođače koji sudjeluju u ekološkoj proizvodnji, koji ulažu velike napore u razvoj ekološkog sjemena i vegetativnog biljnog materijala, sve kako bi se dobio široki izbor sorata biljnih vrsta, za koje je dostupno ekološko sjeme i vegetativni reprodukcijski materijal.

    Također inzistiramo na očuvanju rijetkih i autohtonih vrsta, te ćemo na sve moguće načine doprinositi razvoju i boljoj ponudi biljnog genetskog materijala prilagođenog posebnim potrebama i ciljevima ekološke proizvodnje.

    Ekološka proizvodnja također omogućuje preorijentacije postojećih malih gospodarstava u ekološkom i profitabilnom pogledu, posebno pogodnom za specijalizirana mala obiteljska gospodarstva za ekološki proizvedene proizvode posebne kakvoće, opskrbljivanje domaćeg tržišta tim proizvodima, ali i povećano zapošljavanje u poljoprivredi za preradu i prodaju, te bolje iskorištavanje poljoprivrednih površina, revitalizaciju sela, poboljšanje kvalitete života na selu i smanjenje migracije.

    Uz održivo gospodarenje prirodnim resursima, smanjenjem primjene pesticida, mineralnih gnojiva i drugih agrokemikalija, te ekološkim zbrinjavanjem otpada iz poljoprivrede, kao i povoljnijim ekonomskim uvjetima proizvodnje, većim i ravnomjernijim zapošljavanjem radne snage, povećava se samostalnost gospodarstva kao cjeline, uz mogućnost oplemenjivanja rada na samom gospodarstvu kroz preradu, prodaju i turizam.

    Poznato je da prelazak na ekološku proizvodnju zahtijeva puno rada i truda, jer smisao ekološke poljoprivrede nije u negiranju pozitivnih dostignuća konvencionalne poljoprivrede, nego od proizvođača zahtijeva promjenu stila života i načina proizvodnje, te pronalaženje ekološki prihvatljivijih rješenja.

    Za takve proizvođače potrebno je odrediti prijelazno razdoblje s konvencionalne na ekološku proizvodnju, u kojemu se moraju ispunjavati svi definirani uvjeti. Poljoprivredni proizvođač koji želi dobiti status ekološkog proizvođača, mora provesti od jedne do tri godine u tzv. prijelaznom razdoblju.

    Iako su posljednjih godina u Republici Hrvatskoj značajno povećane površine pod ekološkim uzgojem u Hrvatskoj, važan cilj u daljnjoj održivosti ekološke proizvodnje bi trebao biti prelazak malih proizvođača (koji za to imaju uvjete) na ekološku proizvodnju, uz punu podršku institucija, javnosti i potrošača, uz značajno povećanje i poboljšanje ponude ekoloških proizvoda na hrvatskom tržištu.

    Zaključno, ‘Hrvatska stranka prava’ smatra kako moramo osigurati samodostatnost poljoprivrede, moramo razvijati ekološku proizvodnju, ne smijemo ovisiti o uvozu. Isto tako važno je napraviti balans da naša roba dođe na lokalno tržište i da za to nema prepreka. Poljoprivreda mora biti u centru jer ćemo tako smanjiti nezaposlenost. Osim toga, potrebno je dodatno promovirati i agroturizam, jer će nakon ove krize građani htjeti više boravati u ruralnim objektima u prirodi. Za sve navedeno Republika Hrvatska ima iznimno značajne resurse.

    Zbog aktualnosti i važnosti svega navedenog ‘Hrvatska stranka prava’ priređuje veliku regionalnu panel diskusiju, koja će biti održana u dvorani GASTRO GLOBUS na Zagrebačkom velesajmu.
    Tema panela je ‘Razvoj poljoprivrede nakon pandemije COVID 19.: Novi pogled na razvoj ekološke proizvodnje’. Domaćin foruma biti će ‘Hrvatska stranka prava’.
    Izlaganja na navedenu temu održat će ugledni stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva, a ovisno o procesu ukidanja mjera vezanih uz pandemiju korona virusa, moći ćemo javnost upoznati sa svim detaljima, posebice samim terminom održavanja, kao i s popisom gostiju i uzvanika.
    U sklopu forumu održat će se i okrugli stol na navedenu temu, a o svojim iskustvima govorit će i vlasnici OPG-ova iz svih krajeva RH.

    Organizatori:
    Politička akademija ‘Eugen Kvaternik’
    Povjerenstvo za poljoprivredu HSP

  • Koja je svrha splitske Turističke zajednice?


    Nedavno smo se zapitali gdje je u ovoj teškoj gospodarskoj situaciji nestala direktorica splitske Turističke zajednice. Iako još uvijek nismo došli do odgovora na to pitanje u međuvremenu smo saznali neke druge zanimljive informacije vezane uz rad TZ Split.
    S obzirom da je turizam glavna gospodarska grana u našoj državi, a mogli bismo reći u Splitu gotovo i jedina, bilo bi logično da je to dobrim dijelom zahvaljujući Turističkoj zajednici, međutim to niti približno nije tako. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju otvorile su se određene mogućnosti povlačenja sredstava iz fondova EU, a logika stvari kaže da bi turizam trebao biti jedno od glavnih područja preko kojega bismo dobili sredstva za razvoj i unapređenje turizma i turističke ponude.
    Najsigurniji izvor prihoda kojega Turistička zajednica Split ostvaruje jest onaj od prisilnih nameta gospodarskim subjektima odnosno sredstava koja Grad Split uplaćuje Turističkoj zajednici za određene manifestacije tijekom cijele godine. Svjedoci smo kvalitete tih manifestacija odnosno razine na kojoj se one odrađuju, a za koje se izdvajaju ogromna sredstva poreznih obveznika grada Splita. Kao vrlo zanimljiv primjer možemo spomenuti uplatu sredstava Turističkoj zajednici od strane Grada Splita u iznosu od 300.000 kuna za organizaciju Splitskog karnevala 2020.godine. S jedne strane kad uzmemo u obzir ovaj značajan iznos te s druge strane ono što smo vidjeli, čuli i doživjeli od Splitskog karnevala nikako nam se ne podudaraju te vrijednosti.
    Zadaća svake turističke zajednice trebala bi biti sudjelovanje na natječajima kako od strane ministarstava tako i na natječajima koji se provode unutar fondova EU.
    Krajnje je vrijeme da se TZ Splita ugleda na primjere drugih turističkih zajednica. Tako imamo primjer neusporedivo manje TZ Grada Ogulina koja je samo na projektu Centar za posjetitelje „Ivanina kuća bajke“ dobila oko 1 milijun eura bespovratnih sredstava Europske unije.
    Nažalost, ono što mi u Splitu imamo jest sljedeće:
    Prihodi iz EU fondova
    2018. godina – 0 (nula) kuna
    2019. godina – 15.000 kn (još uvijek nemamo službeno izvješće je li uprihođena ova značajna svota)

    Prihodi od Ministarstva turizma
    plan za 2019. godina – 20.000 kn (još uvijek nemamo službeno izvješće)

    Zaključak svega navedenoga jest da je Turistička zajednica Split svrha sama sebi te da u njoj ne postoji kvalitetan i sposoban ljudski potencijal koji bi unaprijedio turističku ponudu i kvalitetu turizma u Splitu, već naprotiv tu vlada neznanje, nerad, nesposobnost i sve ono što je vezano uz to. TZ Split nije u stanju svojim aktivnostima, radom i resursima samostalno uprihoditi niti jednu lipu već se sve svodi na donacije iz opustošene gradske blagajne, čekanje povećanja boravišne pristojbe i uvođenje dodatnih samo njima znanih nameta.

    Alkarskim rječnikom, Turistička zajednica Split – u ništa!

    Mladež HSP-a Split

  • HSP: Dok se ne promijeni način izbora glavnog državnog odvjetnika pravosuđe će ostati rak – rana Hrvatske.


    Republika Hrvatska u posljednjih je 18. godina na čelu DORH-a imala tek tri osobe, koje su se međusobno rotirale na funkciji glavnog državnog odvjetnika, te njegovog zamjenika.
    Uzimajući u obzir činjenicu kako je Dražen Jelenić morao otići zbog neprofesionalnosti te zbog članstva u tajnoj masonskoj loži, naročito uzimajući u obzir činjenicu kako je zamjenik glavnog državnog odvjetnika postao za vrijeme mandata Mladena Bajića, postavlja se pitanja totalne kontaminiranosti pravosudnog sustava.
    Dražen Jelenić je morao otići zbog članstva u tajnoj masonskoj loži, no pozicije Mladena Bajića i Dinka Cvitana nisu dovedene u pitanje čak niti nakon javne objave kako su u pitanju bivši članovi komunističke partije. Prema javno objavljenim dokumentima može se isčitati da je Dinko Cvitan primljen u savez komunista 1983., a Mladen Bajić 1972. godine.

    Nejasno je kako članstvo u masonskoj loži može biti prepreka za obnašanje funkcije glavnog državnog odvjetnika, a članstvo u komunističkoj partiji nije nikakva prepreka za obnašanje te funkcije. Poznato je i kako su Mladen Bajić i Dinko Cvitan aktivno pokušavali zaštiti sada već osuđenog Josipa Perkovića od izručenja njemačkom sudu, u čemu je posebno prednjačio Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, gdje je dužnost zamjenice županijskog državnog odvjetnika obnašala Ines Horvat Jelenić, supruga Dražena Jelenića.

    Županijski sud u Velikoj Gorici 2014. godine čak se nije niti žalio na odluku o neizručenju čelnika jugoslavenske tajne službe, sada već osuđenog Zdravka Mustača, koje je donijelo izvanraspravno sudsko vijeće.

    Mladen Bajić je funkciji glavnog državnog odvjetnika obnašao čak u tri mandata, biran je 2002., 2006. i 2010. godine, dakle dužnost je obnašao i za vrijeme vladavine SDP-a i HDZ-a. Za njegova tri mandata na čelu DORH-a promijenila su se dva predsjednika Republike, četiri premijera i šest ministara unutarnjih poslova, no nitko se nije usudio postaviti pitanje najdugovječnijeg državnog odvjetnika u regiji.

    Za njegova mandatornog djelovanja uhićen je general Ante Gotovina, a osuđen je general Mirko Norac. To što je sudjelovao u uhićenju generala Gotovine donijelo mu je naklonost Carle Del Ponte, a mnogi kažu, i drugi mandat na mjestu državnog odvjetnika.

    Dinko Cvitan stupio je na dužnost u travnju 2014., zamijenivši upravo Mladena Bajića, koji je postao zamjenik svom dojučerašnjem zamjeniku Dinku Cvitanu, koji je prije toga osam godina vodio USKOK. Mandat Dinka Cvitana ostat će upamćen po kontradiktornim postupanjima vezanim uz istrage pokrenute u BiH protiv časnika HV-a. General Pavao Miljavac upozorio je još 18. travnja 2015. godine kako Sarajevo podiže optužnice protiv časnika Hrvatske vojske. Državni odvjetnik Dinko Cvitan u svom prvom razgovoru otkako je postao glavni državni odvjetnik, 22. travnja 2015. za RTL televiziju, zanijekao je pak da su bilo kakve istrage pokrenute u BIH protiv časnika hrvatske vojske. Međutim, naknadno smo doznali kako su istražitelji iz BiH počeli su još 2005. dolaziti u Hrvatski državni arhiv (HDA), gdje su nekontrolirano proučavali, ali i fotokopirali dio građe vezane uz HVO i Domovinski rat.

    Unutar sustava državnog odvjetništva postoji strogi institut subordinacije, što ukupnu situaciji čini još ozbiljnijom. Jer, za razliku od sudstva, gdje suci imaju koliku toliku samostalnost, unutar državnog odvjetništva odlučuje se strogo hijerarhijski.

    Političke rotacije tri iste povezane osobe, koje već skoro 20. godina obnašaju najviše dužnosti u sustavu državnog odvjetništva, nije demokratska praksa nigdje u civiliziranom svijetu, sijedom čega su nam rezultati u borbi protiv korupcije očekivani, praktički posve su zanemarivi. Dosadašnji komplot HDZ-a i SDP-a oko načina izbora i imenovanja glavnog državnog odvjetnika pokazuje da su promjene koje će zajamčiti neovisnost državnog odvjetnika od politike zapravo neophodne, te se nadamo kako će ovoga puta ipak struka biti iznad usko stranačkih interesa.

    Hrvatska stranka prava uskoro će pokrenuti inicijativu kojom ćemo tražiti izmjenu Zakona o državnom odvjetništvu, kako bi ukinuli pogubnu i nigdje u demokratskom svijetu zabilježenu praksu biranja glavnog državnog odvjetnika u parlamentu. Sve dok politika bude birala glavnog državnog odvjetnika rezultati borbe protiv lopovluka, kriminala i korupcije biti će, kao i dosada, posve zanemarivi.

    Karlo Starčević, predsjednik

  • Gradonačelniče Opara i savjetniče Budiša, recite građanima istinu o projektu Dračevac!


    Ponukani člankom koji je izašao na stranicama Slobodne Dalmacije u kojemu gradska vlast po drugi puta priznaje kako se zamišljeni projekt Tehnološkog parka Dračeva ipak neće realizirati u njihovom mandatu dužni smo reagirati.
    U nekoliko navrata upozoravali smo na derutno, opustošeno i devastirano stanje bivše vojarne Dračevac. Nakon posljednje naše dobronamjerne primjedbe kako stvari ne idu u smjeru koji je gradska vlast obećala s njihove smo strane bili vrlo nekorektno prozvani od strane gradonačelnikova savjetnika Krešimira Budiše, pritom čak vrijeđajući naše intelektualne kapacitete.

    Međutim, kao mnogo puta do sada i na primjeru bivše vojarne Dračevac u kojoj je zamišljen Tehnološki park pokazalo se da smo bili u pravu. S obzirom na znanje i sposobnosti aktualne gradske vlasti izuzetan uspjeh će biti ukoliko se barem krene s projektom izgradnje pristupnih cesta odnosno infrastrukture potrebne za realizaciju ovog važnog projekta.
    Žalosti nas što gradonačelnik i njegovi suradnici ne žele ničiju pomoć, već svakoga tko nije iz njima bliskog kruga gledaju kao neprijatelja.
    Također bismo zamolili gospodina Budišu da nas u skladu sa svojim dobrim starim običajima demantira ukoliko nismo u pravu.
    Gradonačelniče, Split je glavni!

    HSP SPLIT

  • Dr Ivica Granić: Ostojićev ispad školski je primjer mentaliteta napuštene mosorske pojate


    Bilo je samo pitanje vremena kada će progovoriti mentalitet sljedbe ‘napuštene pojate na Mosoru’, a u kojoj je nastao boljševički bilten Slobodna Dalmacija, koji se u pravilu javlja uvijek kada dođe do demonstracije bilo kakvog oblika hrvatskog zajedništva, makar i na simboličnoj razini. Skandalozni ispad bivšeg omladinca Ostojića školski je primjer demonstracije upravo tog mentaliteta, koji ne propušta čak niti krajnje dramatičnu situaciju u kojoj se našla Republika Hrvatska da pokaže svoje pravo lice.

    Kad je omladinac Ranko Ostojić u pitanju, uvijek može i niže i jadnije. I sramotnije! Na primjer, mislili smo kako ne može niže od ‘poljudske svastike’, no ovih dana svjedočimo političkom igrokazu oko donacije mostarskoj bolnici, odnosno krajnje jeftinom političkom igrokazu u režiji ovog SDP-ovca.

    Ranko Ostojić se zapitao ‘tko je kriv’ za donaciju mostarskoj bolnici? Naglasak je, naravno, na krivnji, na nekakvoj imaginarnoj, iracionalnoj krivnji, jer se normalan čovjek pita o kakvoj krivnji može biti riječ ako Republika Hrvatska, izvršavajući vlastiti ustav, plaća 43. mil kuna dospjelih obveza za lijekove i sanitetski materijal Sveučilišnoj bolnici u Mostaru. Značajan dio tih sredstava ionako će biti ‘vraćen’ u Republiku Hrvatsku, obzirom kako mostarska bolnica većinu medicinskog materijala kupuje kod hrvatskih vele drogerija, kao što se i inače značajan broj ukupno doniranih sredstava ‘recikliran’ vrati u RH.
    Stanovništvo s jedne ili druge strane hrvatske državne granice se podjednako teško bori s epidemijom COVID 19. Ovim potezom, između ostalog, Vlada RH je, obzirom na veliku fluktuaciju hrvatskih državljana iz BiH u RH, povukla izvrstan potez prevenirajući tako eventualno pojačani intenzitet dolaska svojih državljana prema RH, koji bi se, u slučaju nemogućnosti liječenja u Mostaru, liječili u hrvatskim bolnicama, te time epidemiološku situaciju u RH učili još i gorom. To su nepobitne činjenice, nema ih potrebe elaborirati niti dodatno obrazlagati.

    Na žalost, sljedbu napuštene pastirske pojate sa Mosora činjenice nikada nisu osobito interesirale. Najnoviji ispad jednog od najupornijih, Ranka Ostojića, oko tzv. krivnje vezane za plaćanje lijekova i sanitetskog materijala bolnici u Mostaru, pojačano upozorava na opasnost neporaženog mentalnog boljševizma, koji je posljedično čak i SDP uspio pretvoriti u svojevrsnu mentalnu ekspozituru notorne ‘Radničke fronte’.

    Sve činjenice, kada je riječ o odnosu Republike Hrvatske prema hrvatskim državljanima koji žive izvan Domovine, zasigurno su poznate Ranku Ostojiću. Radi se o zakonima, mjerama i drugim regulativama koje su praktički identične u bilo kojoj zemlji koja ima razrađenu politiku prema vlastitim državljanima koji žive izvan njenog teritorija, dakle praktički svakoj državi na svijetu.
    Sinergija domovinske i iseljene Hrvatske trebala bi biti ‘condicio sine qua non’, politička platforma iznad svih stranačkih dresova i iznad bilo koje stranačke politike.
    Podmetanje od strane SDP-a, kada je riječ o Hrvatima koji žive izvan Domovine, staro je gotovo koliko i hrvatska neovisnost. Hrvatski državljani koji žive izvan granica RH veliki su gospodarski i politički potencijal, no to izgleda određenim, javnim ili zakulisnim, grupacijama očigledno ne ide u prilog.
    Prilikom razdruživanja sa bivšom propalom socijalističkom tvorevinom, kao i tijekom procesa osamostaljenja, Hrvati izvan Domovine odigrali su ključnu ulogu. Plaćali su nezamislivo velike iznose u fond za pomoć Domovini, kupovali su oružje, organizirali na tisuće oblika razne pomoći, financirali iznimno skupa lobiranja za promicanje hrvatskih interesa, sudjelovali u bezbrojnim kampanjama i prosvjedima promičući nacionalne interese, na tisuće Hrvata koji su rođeni ili su otišli prije rata u inozemstvo, vratili su se boriti onda kada je bilo najteže.

    Ta fantastična sinergija, unatoč kontinuiranom i programiranom poticanju nesnošljivosti, poput najnovijeg ispada u režiji mosorske sljedbe, traje do danas. Bezbrojni su primjeri izvrsne suradnje domovinske i izvan domovinske Hrvatske. Jedna od rijetkih, ako ne i jedina, država na svijetu s kojom RH ima pozitivnu vanjsko – trgovinsku bilanci je BiH, koja je najveći hrvatski vanjskotrgovinski partner.

    Ne treba naglašavati zbog čega je to tako, znamo tko uvozi i u kojim se područjima BiH prodaju hrvatski proizvodi, tek valja pripomenuti kako Hrvatska u BiH godišnje izveze robe vrijednosti 11,1 milijardu kuna, a uveze 5,2 milijardi. Suficit je, dakle, oko šest milijardi kuna na strani Republike Hrvatske. Takvih izvrsnih oblika suradnje ima na pretek, poznat je i primjer ‘HE Buško Blato’ u Livnu, koja desetljećima po bitno nižim cijenama opskrbljuje električnom energijom Dalmaciju, ili enormne godišnje direktne uplate dijaspore, koje pristižu doslovce sa svih kontinenata, a mjere se u stotinama milijuna kuna.

    Najveća snaga hrvatskog zajedništva je u onom što se često nepravedno naziva u običnom, malom čovjeku. Nedavno je, na primjer, Diego Miletić, jedan od najvećih hrvatskih tunolovaca sa Pacifika, inače rođen u Grabovici kod Mostara u Hercegovini, uplatio 500 tisuća kuna za splitsku bolnicu, a Hercegovačko – neretvanska županija je, nakon potresa u Zagrebu, uplatila 400 tisuća kuna za pomoć pri zbrinjavanju stanovništva nakon potresa u Zagrebu.
    Mali obični ljudi to rade potiho, neprimjetno, bez ikakve pompe, ne želeći nikakve političke ili druge poene za sebe. Za razliku od mentalne sljedbe ‘mosorskih pojatara’, koji su u stanju i najveće nacionalne svetinje, sebično i krajnje štetno, okrenuti i transferirati na polje prljave politike. Ne shvaćajući pritom kako će im se upravo takva politika vratiti kao bumerang.

    Doc. dr. sc. Ivica Granić

  • Uskrsna čestitka predsjednika HSP-a Karla Starčevića



    Predsjednik Hrvatske stranke prava  Karlo Starčević  se povodom Uskrsnih blagdana obratio  svim pravašicama i pravašima, svim hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, katoličkom svećenstvu, i napose cjelokupnom hrvatskom narodu u domovini i izvandomovinstvu, prenosimo je  u cijelosti.

    U susret Uskrsu, najvećem katoličkom blagdanu, kada proslavljamo radost Kristova uskrsnuća prisjećamo se svih naših pravaša i pravašica, koji su podnijeli žrtvu za Hrvatsku od Oca domovine dr. Ante Starčevića, Eugena Kvaternika i Domovinskog rata, pa do današnjih dana. Prisjećamo se i svih hrvatskih branitelja koji su kroz stoljeća podnosili žrtvu za uskrsnuće hrvatske države.

    Upućujem iskrene čestitke svim pravašicama i pravašima, svim hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, katoličkom svećenstvu, i napose cjelokupnom hrvatskom narodu u domovini i izvandomovinstvu gdje god slavio blagdan Kristova uskrsnuća

    U ovim teškim vremenima sve većih strahova, neizvjesnosti i očaja, Kristovo uskrsnuće daje nam nadu i vjeru da Bog pronalazi rješenja za sva iskušenja koja pred nas stavi.

    Svaka ljudska kriza uz vjeru u Boga puno je lakša i daje nam smisao. Ne klonimo zato duhom, već hrabriji i razboritiji odolijevajmo izazovima i kako nas je učio Isus Krist, vjerujmo da će ovim trenutnim patnjama doći kraj.

    Neka vam radost Kristova uskrsnuća podari mir, ojača duh i vjeru, a Božji blagoslov neka ispuni vaša srca i unese ljubav i slogu u vaše domove!

    Hrvatska Hrvatom – Bog i Hrvati!
    Karlo Starčević, predsjednik

  • HSP POZIVA SVOJE ČLANOVE I SIMPATIZERE: PROZIVAJTE LOKALNE ŠERIFE, PIŠITE MEDIJIMA, OBJAVLJUJTE NJIHOVA IMENA


    Od početka pandemije izazvane virusom korona mnoge institucije su donijele različite mjere pomoći i olakšice poduzetnicima u obrtništvu i gospodarstvu kako bi preživjeli ovu krizu, sačuvali radna mjesta i radnike i nakon što ona prođe nastavili funkcionirati, proizvoditi ili pružati usluge ovisno o tomu čime se bave. Mjere su različite i o njima se može raspravljati samo na način jesu li dobre ili loše, odnosno da li se moglo više i bolje.

    HSP je mišljenja da je vlada svojim dosadašnjim mjerama izašla u korist radnicima olakšavši im zadržavanje radnih mjesta. Poduzetnicima te mjere ne znače gotovo ništa. Naime, vlada će s 3.250,00 kn za ožujak te 4.000,00 kn za travanj i svibanj pomoći u isplati NETTO plaća radnika. Međutim, postavlja se pitanje tko će platiti namete na plaću i iz plaće, kada nakon 90 dana i oni dođu na naplatu. Iz objavljenih mjera vidi se da Vlada očekuje da poduzetnici sami, nakon 90 dana TIJEKOM KOJIH NE RADE odjednom nađu tisuće kuna za plaćanje odgođenih nameta za svoje radnike koji tijekom tog razdoblja NISU RADILI NITI ZARADILI TE PLAĆE, već je država samo osigurala sredstva koja smanjuju rizik njihovog otkaza. HSP od Vlade očekuje da se, tijekom trajanja ovih mjera, ODREKNE NAMETA NA PLAĆU I IZ PLAĆE ZA SVE RADNIKE ZA KOJE SU OSIGURALI SREDSTVA ZA NETTO PLAĆE – onih 3.250,00 odnosno 4.000,00 kn. Sve drugo je smrt za poduzetnike. Da ne bude zabune, HSP podupire mjeru kojom se podupire zadržavanje zaposlenika na radnom mjestu, ali traži da u trećem paketu konačno donese i neke mjere za POMOĆ PODUZETNICIMA, jer se inače zaposleni nakon 90 dana NEĆE IMATI GDJE VRATITI NA POSAO.

    Što se mjera lokalne uprave i samouprave tiče, oni razumni čelnici JLS koji vode računa o poduzetnicima poduzeli su mjere koje im pomažu preživjeti ovo krizno razdoblje, da se barem ne moraju zaduživati kako bi platili najmove i namete. Oni koji ne znaju kako se to radi, neka se ugledaju na mjere koje je uveo Grad Gospić, na čijem je čelu Predsjednik HSP i Gradonačelnik Gospića gospodin Karlo Starčević (link: OVDJE)

    Iz novoosnovane udruge ‘Glas poduzetnika’ priopćeno je kako 43 posto poduzetnika s terena izvještava da njihove lokalne samouprave nisu ni ukinule, ni smanjile ni odgodile obvezu plaćanja najmova i komunalne naknade poduzetnicima koji ne mogu poslovati zbog epidemije. Zar u tim gradovima i općinama stvarno misle da bi se poduzetnici u uvjetima u kojima im nije moguće raditi trebali zaduživati da lokalnoj samoupravi plate najmove i namete?

    Oslobađanje od plaćanja komunalne naknade koja bi obuhvaćala sve pravne osobe i obrtnike koji su obveznici komunalne naknade za poslovni prostor, oslobađanju od plaćanja zakupa poslovnih prostora u vlasništvu jedinica lokalne uprave i samouprave, oslobađanju od plaćanja zakupa javnih površina, oslobađanju od plaćanja zakupa terasa, oslobađanju od plaćanja spomeničke rente, pomoći svakom obrtniku u određenom mjesečnom iznosu (jer za poslovanje odgovaraju vlastitom imovinom kao fizičke osobe), oslobađanju naplate vrtića od dana kada su zatvoreni pa do ponovnog početka rada; sve realne troškove vrtićima treba podmiriti jedinice lokalne uprave i samouprave, ukidanju plaćanja koncesijskih odobrenja, ukidanju plaćanja paušala privatnim iznajmljivačima za drugi kvartal i oslobađanju od plaćanja usluge javnog prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada, najmanje je što jedinice lokalne uprave i samouprave moraju učiniti kako bi poduzetništvo i obrtništvo preživjelo i spremno dočekalo postpandemijsko vrijeme.

    Za one JLS koje nisu sposobne i spremne nabrojano učiniti temeljno pitanje je trebaju li uopće postojati. Nije njihova svrha da hrane trbušine lokalnih šerifa i njihove rodbine, njihova uloga je da osiguraju i osiguravaju uvjete za život svima. Nelogičnost postojanja velikog broja općina vidjela se i tijekom izdavanja dozvola za kretanje koje imaju svoju svrhu, ali stvaraju velike probleme ljudima koji trebaju otići u susjedno selo (općinu) u trgovinu, poštu, liječniku ili u njivu koja se nalazi na prostoru druge općine. Stoga će jedna od mnogih mjera koje će HSP predlagati tijekom predstojeće kampanje za parlamentarne izbore ići upravo u smjeru smanjenja broja gradova i općina te racionalizacije javne uprave – kako na državnom tako i na lokalnom nivou. Uz racionalizaciju poslovanja državnih i komunalnih poduzeća, naravno.
    Pripremimo se i za dane nakon ove pandemije.
    Dan dolazi!

    Povjerenstvo za gospodarstvo HSP

  • Predsjednik Starčević sa izaslanstvom odao počast žrtvama partizanskih zločina u Gospiću.


    Danas je izaslanstvo, predvođeno predsjednikom HSP-a i  gradonačelnikom Karlom Starčevićem i zamjenikom Ivicom Tomljenovićem, položilo vijenac i zapalilo svijeće ispred groblja Sv.Marije Magdalene u Gospiću.

    Na današnji dan, 4. travnja 1945. godine započelo je masovna likvidacija hrvatskog puka od strane nove, partizanske i komunističke vlasti, koja je trajala danima nakon završetka drugog svjetskog rata.

    Prostor ispred groblja samo je jedna od neistraženih masovnih grobnica na prostoru Gospića gdje je danima nakon završetka rata trajala egzekucija hrvatskog naroda i gdje je počinjen zločin nad civilnim stanovništvom.

    HSP

  • Doc. dr. sc. Ivica Granić: Zbog čega metropola ne koristi golemo dubrovačko iskustvo u sanaciji potresne štete


    Nakon što je Zagrepčane 22. ožujka probudio potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru, tijekom kojeg je ozlijeđeno sedamnaest osoba a život izgubila 15-godišnja djevojčica, pristupilo se procesu pregleda objekata od strane građevinskih stručnjaka iz područja zidanih i betonskih konstrukcija, za čiju koordinaciju je nadležan Ured za upravljanje hitnim situacijama u Zagrebu. Nažalost, izvanredne epidemiološke okolnosti i dalje ograničavaju mogućnosti, no uvjereni smo kako će zagrebački stručnjaci statičari, posebno za terenski rad, kao i profesori na katedri za potresno inženjerstvo i zidane konstrukcije, bez većih organizacijskih problema napraviti izvrstan posao u evidenciji šteta i pregledu konstrukcija oštećenih objekata.

    No, ono zbog čega strahujemo sve izgledniji je scenarij, a radi se o svojevrsnom ‘scenariju Gunja’, tijekom kojega je Republika Hrvatska, uvjereni smo, opljačkana za još neutvrđene ali svakako goleme iznose novca.

    Potres i poplava, kada je u pitanju obnova objekata, imaju dosta zajedničkog. Nema potrebe bilo što raditi na brzinu i preko noći, nego temeljito, profesionalno i krajnje transparentno započeti proces obnove a pri tome koristiti iskustva gradova koji su prošli sličnu, pa i goru katastrofu.

    Ono što se dogodilo u Gunji nikako se ne smije ponoviti! Kako se čini iz najava, nekome je jako stalo na brzinu suspendirati nekoliko zakona i podzakonskih odredbi, posebice zakone o građenju i javnim nabavkama. To je ono što se naziva lov u mutnom!

    Zašto nikada nitko nije istražio ‘slučaj Gunja’, gdje prema relevantnoj tvrdnji sudskog vještaka realna cijena obnove nije smjela prijeći oko 6.490 kuna po kvadratu, a znamo kako je nadležno ministarstvo tvrtkama isplaćivalo i po nevjerojatnih 12.750 kuna po kvadratu.

    Za gradnju kuće od temelja potrebno je maksimalno do tisuću eura po kvadratu, iako i ta cijena može biti bitno niža, u Gunji je plaćano ponegdje čak i preko dvije tisuće eura po kvadratu. U to vrijeme, za dvije tisuće eura po kvadratu, mogao se kupiti stan u elitnijim dijelovima Zagreba, Opatije, Splita ili Dubrovnika.

    Hrvatska stranka prava se pita leži li u toj činjenici i odgovor na pitanje od kuda gospođi Mrak Taritaš novac za kupnju kuće na Krku, koju je platila, šuška se, čak i više od sedamsto tisuća eura.

    Postavljamo pitanje i članstvu Hrvatske demokratske zajednice ‘od kuda Lovri Kuščeviću novac za gradnju tolikih vila po Braču?’

    U periodu obnove i izgradnje kuća u Gunji ministri graditeljstva i prostornog uređenja bili su Anka Mrak Taritaš, i to u periodu od studenoga 2012. do siječnja 2016. godine, te gospodin Lovre Kuščević u periodu od siječnja 2016. do lipnja 2017. godine.

    Ima tu još mnogo za istražiti ali nitko se ne usudi. Znajući u kakvoj državi živimo i odnos političkih snaga, vjerojatno skoro niti neće. Hrvatska demokratska zajednica nije istražila Mrak Taritaš jer je istu rabotu, čini se, nastavio i njihov Lovre Kuščević.

    Kako smo naveli na početku ovog priopćenja, treba koristiti iskustva gradova koji su prošli sličnu pa i goru katastrofu. Ono što su prošli Dubrovnik i Ston itekako bi moglo pomoći metropoli.

    Za sada, prema riječima Mihaele Skurić, Ravnateljice zavoda za obnovu Dubrovnika, koja dubrovačko iskustvo smatra ključnim za pomoć iz razloga jer su Dubrovnik 1979. a Ston 1996. godine prošli i razorniji potres, iz Zagreba nije bilo službenih upita. Dubrovačko iskustvo naročito bi moglo biti dragocjeno kada je riječ o oštećenjima kulturne baštine, gdje je iznimno važno arhitektonsko snimanje i dokumentiranja svakog objekta, kako bi se mogle analizirati slabosti te usmjeriti obnovu na kritične dijelove. Slično mišljenje ima i građevinski inženjer Božo Letunić, koji je od 1974. do 1994. godine bio je na čelu Zavoda za obnovu Dubrovnika.

    Grad Dubrovnik je nakon potresa 1979. godine angažirao geomehaničare, seizmologe, statičare, arheologe, arhitekte, povjesničare, povjesničare umjetnosti, urbaniste, psihologe, sociologe, pravnike, ekonomiste, građevinare, dakle brojne struke u jedan ili više multidisciplinarnih i interdisciplinarnih timova. Jedno je popravljati krovove, žbuke, pregradne zidove, drugo je protupotresno zaštiti, obnoviti i restaurirati, a treće je mijenjati i to mijenjanje će izazvati najviše kontroverza. A kako vidimo, u Zagrebu netko želi preko noći suspendirati čak nekoliko zakona i podzakonskih odredbi te, na vrat na nos, krenuti u neizvjesnu i krajnje netransparentnu obnovu.

    U Zagrebu, 03. travnja 2020. godine

    Predsjednik GV HSP Zagreb
    Doc.dr.sc. Ivica Granić

  • HSP SPLIT PORUČUJE GRADONAČELNIKU: Sada trebate spašavati radna mjesta, a ne saditi drvorede


    Splitski HSP-ovci su apeliraju na gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu kako je u ovom trenutku najvažnije spasiti tvrtke i očuvati radna mjesta. Podsjetili su kako je Nacionalni stožer civilne zaštite 19. ožujka donio odluku kojom se određuje obustava rada za veliki broj djelatnosti te su samim time mnogobrojni poduzetnici, obrtnici i svi oni koji žive od samostalnog rada ostali bez ikakvih prihoda, a u pitanje je doveden i veliki broj radnih mjesta.

    – Do sada smo vidjeli da se gradonačelnik Opara ne snalazi na mjestu prvog čovjeka grada, a ova situacija je to dodatno i potvrdila. Sada kada bi trebao biti aktivan, donositi određene konkretne mjere i odluke te biti na raspolaganju svojim sugrađanima on je zapravo nestao. Poduzetnici, obrtnici, vlasnici OPG-ova, zadruga i svi koji godinama pune proračun grada Splita našli su se ostavljeni na vjetrometini bez kvalitetne zaštite gradske vlasti. U trenucima borbe za zdravlje svih nas i spašavanje gole egzistencije aktualni gradonačelnik Splita na službenim stranicama hvali se ‘akcijom’ sanacije kolnika i sadnje novog drvoreda u Matoševoj ulici kao svojim najvažnijim uspjehom u ovom trenutku – poručuju iz HSP-a Split.

    Da bi se spasilo gospodarstvo, tvrtke održale na životu i sačuvala radna mjesta od gradonačelnika Splita traže da donese odluke o: oslobađanju od plaćanja prireza koja će se odnositi na sve obveznike poreza na dohodak koji imaju prebivalište na području Grada Splita (podsjećamo da je gradonačelnik Opara na početku mandata prirez povisio s 10 na maksimalno dozvoljenih 15%), oslobađanju od plaćanja komunalne naknade koja bi obuhvaćala sve pravne osobe i obrtnike koji su obveznici komunalne naknade za poslovni prostor, oslobađanju od plaćanja zakupa poslovnih prostora u vlasništvu Grada Splita, oslobađanju od plaćanja zakupa javnih površina, oslobađanju od plaćanja zakupa terasa, oslobađanju od plaćanja spomeničke rente, pomoći svakom obrtniku u određenom mjesečnom iznosu (jer za poslovanje odgovaraju vlastitom imovinom kao fizičke osobe), oslobađanju naplate vrtića od dana kada su zatvoreni pa do ponovnog početka rada; sve realne troškove vrtićima treba podmiriti Grad Split, zabrani zapošljavanja u gradskoj upravi, gradskim tvrtkama, institucijama i ustanovama, ukidanju plaćanja koncesijskih odobrenja, ukidanju plaćanja paušala privatnim iznajmljivačima za drugi kvartal i oslobađanju od plaćanja usluge javnog prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada.

    Zaključuju kako se sve odluke trebaju odnositi na razdoblje od 19. ožujka kada je Nacionalni stožer civilne zaštite donio odluku.

    HSP SPLIT

  • HSP: Prijedlozi i zahtjevi hrvatskoj Vladi



    Hrvatska stranka prava intenzivno prati aktualnu situaciju vezanu za epidemiju COVID -19, ali također i gospodarsku krizu izazvanu pandemijom tog virusa. Pratimo i analiziramo gospodarske poteze hrvatske Vlade, te učinak krize na hrvatski realni i poduzetnički sektor.

    Podržavamo poteze Vlade Republike Hrvatske, kao i Hrvatske narodne Banke, u borbi za likvidnost kune. Naime, držimo iznimno važnim osigurati normalni protok unutar tzv. krvotoka gospodarstva, ali i suzbiti opasnost od izgledne devalvacije, koja bi zasigurno smanjila vrijednost novca, platežnu moć te osiromašila štednju građana.
    Međutim, sa žaljenjem konstatitramo kako predložene 63. mjere za spas hrvatskog gospodarstva niti približno nisu dovoljne.

    U tom smislu, a držeći premijera Plenkovića za riječ, posebice glede najave promjena i modificiranja predloženih mjera, iznosimo određene prijedloge.
    Poznato je kako svaka kriza, ako se njome upravlja na ispravan način, može biti i šansa. Aktualna kriza je jedna od prvih, ako ne i prva, u novijoj povijesti u kojoj je došlo do poremećaja u ponudi i potražnji, te u tom smislu apeliramo na premijera Plenkovića neka ovu situaciju iskoristi za korijenite promjene i racionalizaciju rashodovne strane proračuna. Sada nije trenutak za razmišljati o interesnim skupinama i njihovim apetitima, jer opstanak i budućnost države važniji su od bilo čega, pa i od ishoda parlamentarnih izbora.
    Razumijevajući društveni ugovor prema kojem Država preuzima funkciju zaštite pojedinca, zaštite prirodnih potencijala i nužne infrastrukture, te kako državu ne možemo ostaviti bez ikakvih financija za tu svrhu, zahtijevamo racionalizaciju rashoda proračuna upravo kako pod teretom recesije funkcioniranje temeljnih državnih funkcija ne bi došlo u pitanje.
    Od javnog sektora zahtijevamo solidarnost sa onima koji svaku recesiju iznesu na svojim leđima – privatnim sektorom. Predlažemo neka prvi korak bude racionalizacija troškova rada javne uprave. To bi bila vrlo dobra poruka, poruka koja bi dodatno potaknula hrvatsko zajedništvo, koje nam je sada, baš kao u vrijeme Domovinskog rata, najpotrebnije.
    Na tome ne treba stati, te zbog toga, od Vlade RH, umjesto odreknuća dijela poreznih obveza i daljnjeg zaduživanja realnog sektora, Hrvatska stranka prava zahtijeva ove hitne mjere:

    – Ukidanje financiranja svih nepotrebnih UDRUGA koje ne služe javnom dobru: Dokumenta, GONG, B.a.B.e., Iskorak, Kontra, Centar za ženske studije, Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP), Glas Razuma, Inicijativa Nisam vjernik, Udruga Protagora, Udruga “Centar za građansku hrabrost”, Udruga “David”, Ženska mreža Hrvatske, Udruga “Antares”, i mnoge druge .…… kojima se isplaćuju milijarde kuna poreznih obveznika prikupljenih u realnom sektoru.

    – Odricanje od svih parafiskalnih nameta, uredbu o ukidanju naplata komorskih članarina te naplatu PDV-a nakon naplaćenih, a ne izdanih računa.
    – Hitnu izmjenu sustava doprinosa i otvaranje rasprave o reformi sustava zdravstvenog osiguranja koji grca u dugovima i korupciji. Bez toga, u nekoj budućoj krizi, riskiramo ostati i bez onoga što nam je u ovoj krizi toliko dragocjeno – sustava javnog zdravstva.
    – Umanjenje naplate (dvije trećine) HRT pristojbe, ukidanje naknade ZAMP-u pošto već jedan dio dobivaju od HRT-a.
    – Hitno povlačenje financijskih sredstava iz raspoloživih izvora u EU institucijama, a za potrebe sanacije gospodarstva i oporavak društva u Hrvatskoj
    – Hitnu javnu raspravu – referendum, o politici zaduživanja budućih naraštaja, osim u svrhu refinanciranja kredita radi smanjenja kamata.
    – Hitna izgradnja strateških tvornica (moguće i kroz javno-privatno partnerstvo) za sve vrste namjenske i strateške proizvodnje: hrana, medicinske potrepštine, proizvodnja lijekova, građevinski materijal, drvodjelstvo – drvna industrija, solarne elektrane, napredne tehnologije – PLC sklopovi, hitno aktiviranje Imunološkog zavoda i stavljanje u funkciju, te mnogi drugi projekti koji mogu proizaći i iz inovacija i patenata hrvatskih izumitelja – a kroz osnivanje Fonda za financiranje hrvatskih inovacija pri HGK

    “Kao stranka hrvatskog Webera, dr. Eugena Kvaternika, naše je naslijeđe boriti se za one koji žive od svoga rada. Hrvatski glavničar nas uči kako je vrlo važno hrvatskom čovjeku omogućiti živjeti od vlastitoga rada, u tom smislu, on treba zaštitu, a ne dadiljanje države. Država kao takva MORA biti okvir napretka i opstanka, a ne represivni mač prema svojim građanima.”

    Karlo Starčević, predsjednik HSP-a.

  • HSP: Pogled na hrvatsko sutra



    Hrvatsku stranku prava još i danas mnoge Hrvatice i Hrvati doživljavaju kao neku mračnjačku, kukuruzarsku i opasnu stranku što i ne mora čuditi kad se uzmu u obzir sve one stvari koje su se događale u i oko HSP-a još od obnove rada u veljači 1990.

    Oni koji malo pozornije prate rad HSP-a posljednjih godinu ili dvije, primijetiti će da se neke stvari ipak mijenjaju. Tako je i Predsjednik HSP Karlo Starčević na nedavno održanom saboru Stranke jasno rekao da HSP stvara novi put. Ne odričući se temeljnih načela, a posebice Domovinskog rata kao temelja moderne hrvatske države, te inzistirajući na lustraciji, ukidanju zakona o aboliciji te inzistiranju za potraživanje i naplatu ratne štete, HSP svoj daljnji rad namjerava temeljiti na programskih smjernicama koje počivaju na gospodarskim, socijalnim, demografskim projektima te aktivnostima usmjerenima na promjenu izbornog sustava, racionalizaciju javne uprave te na puno veću uključenost Hrvata izvan Domovine.

    Upravo na tom tragu je i ovaj tekst, kojem je glavni cilj ukazati na mogućnosti koje su pred Hrvatskom već danas, kad su već predviđanja vrlo crna.
    Prvo nekoliko kratkih osvrta na ono što odgovorni čine posljednjih tjedana.

    Krizni stožer RH radi, uglavnom, jako dobar posao i zaslužuje pohvale za svoj rad. Problem čine oni ljudi koji se propisanih mjera ne pridržavaju i svojim neodgovornim ponašanjem ugrožavaju živote i zdravlje onih oko sebe. Očigledno je da se trebalo već u početku prema takvim osobama puno strože reagirati i strogo ih kazniti, pa bi se broj takvih incidenata značajno smanjio, a time i ugroza koju takve osobe čine.

    Vlada RH je, s druge strane, težište svojih mjera usmjerila na gospodarstvo i socijalu, što je potpuno opravdano. Drugo je pitanje da li su te mjere dovoljne i da li su uopće „pogođene“. Stječe se dojam da su neke druge države daleko konkretnije reagirale na krizu i očekivani gospodarski kolaps. Guverner HNB je izjavio da postoje dovoljne pričuve kojima se može intervenirati u slučaju potrebe i to je ohrabrujuće. Vjerujemo da se moglo puno hrabrije odlučiti i vezano za namete koje gospodarstvenici plaćaju državi, pa ih ne odgoditi, nego – ukinuti – na 3 do 6 mjeseci.

    No, ono što upada u oči jest činjenica da se nigdje nije moglo čuti da Hrvatska očekuje financijsku pomoć i iz fondova EU, primjerice iz Fonda solidarnosti. Radi se o milijardama Eura koji su na raspolaganju članicama u uvjetima katastrofa, a ova pandemija virusa korona to i jest. Gospodo vladajući, zatražite ta sredstva, trebaju nam.
    S druge strane, ova je katastrofa ujedno i šansa da se izradi i usvoji nešto što Hrvatska nema, a izuzetno treba – dugoročna strategija gospodarskog i društvenog razvoja. Veće oslanjanje na vlastite snage je jedna od ključnih pretpostavki te strategije.

    Tu je prije svega riječ o što jačem razvoju poljoprivrede i ribarstva te obnovi prehrambene industrije, kao i o poticanju izgradnje high-tech industrije. Oslanjanje na turizam, a čega smo svjedoci posljednjih godina, potpuni je promašaj. Turizam je kao zec, čim se začuje šuštanje, utekne. Nema ga, kao što možemo vidjeti.

    HSP je spremna dati svoj doprinos u kreiranju hrvatske budućnosti, ali na osmišljenim, održivim i ostvarivim temeljima. Mi vjerujemo da Hrvatska zna, može i hoće, te da to nisu samo populističke floskule. Do sad smo bili svjedoci promašenih politika, koje za posljedicu imaju demografski, gospodarski i moralni pad hrvatskog društva.

    Mi u HSP-u smo svjesni da se mudrim, poštenim, stručnim i osmišljenim pristupom problemima, iste može i riješiti. Pitanje je samo da li su oni koji danas vladaju Hrvatskom i našim sudbinama toga i svjesni. Rješenja su tu, samo treba posegnuti za njima, a za to treba hrabrosti, mudrosti i snage. A HSP sve to ima. Imaju li i oni koji danas vode Hrvatsku pokazat će naredni tjedni i mjeseci.

    Prof. dr. Zvonko Čapko, Ekonomski fakultet u Rijeci
    Glavni tajnik HSP

  • Korona virus vlada svijetom. A Hrvatska?


    Cijelim svijetom zavladao je COVID19, poznatiji kao corona virus. Radi se o bolesti o kojoj su mnogi do jučer govorili s podsmijehom i porugom, a danas ih vidimo u paničnom strahu. Do jučer su se i čak neki predsjednici država javno izrugivali corona virusu, a onda su u trenu proglasili izvanredno stanje.
    Gotovo svi ekonomski pokazatelji se sada ispisuju u crvenoj boji. Dakako, to se radi prije svega o indeksima dioničkih burzi diljem svijeta! Burzovna trgovina tone i propada kao kula od karata. Sve se jednostavno raspada po načelu Domino efekta. Cijena sirove nafte pala je na svega $28 po barelu, a samo prije nekoliko tjedana bila je $58. Dakle, što se doista događa u svijetu i – u konačnici – što se može očekivati u “Lijepoj Našoj”? Što Hrvatsku čeka, što treba učiniti?

    Burzovni indeksi dionica vrtoglavo padaju iz jednostavnog razloga. Naglo je povećana njihova ponuda na burzama. Jednostavno, kada je virus zahvatio Kinu, praktično je čitavo kinesko gospodarstvo iznenadno kolapsiralo. Proizvodnja robe je drastično smanjena, a posljedično tome i isporuke robe. To je dovelo do smanjena ponuda robe na svjetskom tržištu, a posljedično je i pomorski prijevoz robe višestruko je smanjen, što je dovelo do sloma industrije prijevoza robe. Problem je što je današnja Kina već neko vrijeme vodeći opskrbljivač na svjetskom tržištu većine vrsta različitih roba, pa je nagli pad ponude na svjetskom tržištu višestruko smanjio prihode njihovih velikih korporacija, a time i do pada dobiti, što za posljedicu ima pad dividendi kao dioničkog prihoda vlasnika dionica. To je potaklo vlasnike kapitala u Kini, a to su većinom američke korporacije, na naglo uvećanu ponudu vrijednosnica na burzovnom tržištu. Naglo povećana ponuda vrijednosnica dovela je do smanjenja njihovih cijena, a time i do pada burzovnih indeksa s početka ovog poglavlja. Bila je to najava, najvjerojatnije, početka jedne od najvećih ekonomskih kriza u povijesti svijeta. Već sad se pokazalo da je ova kriza daleko većeg opsega od one iz 2008 godine.
    Drugi val krize nastupio je proširenjem virusa u države EU, te SAD i Kanadu. Čak 9 država EU ostvaruje visoke prihode od ljetnog turizma koji će očito ove godine značajno podbaciti. Problem nije samo to što su turistički objekti sada zatvoreni, već zbog nadolazećeg rasta potencijalne nezaposlenosti diljem EU i to u gotovo svim sektorima gospodarstva! Zbog toga će turistička sezona ovoga ljeta u čitavoj EU biti uz znatno manji broj turista nego proteklih godina. Ništa bolje neće proći ni kontinentalne države poznate po svojim prelijepim gradovima, poput Pariza, Londona, Beča, Berlina, a ne treba ni govoriti o štetama koje će pretrpjeti turizam vezan za kulturno povijesne spomenike kakvih je na pregršt u Italiji i Grčkoj.

    Ova kriza mogla bi biti veća i od one iz doba velike depresije 1929-33! Ondašnja kriza nastala je zato što je Britanija odlučila naglo uvećati tečaj funte prema američkom dolaru sa $2,36 dolara na čak $4,86 za jednu funtu. Međutim, današnja kriza nema ni financijski, niti monetarni, ali ni tečajni, već jedan čisto biološki uzrok! To je dovelo ne samo do burzovnih slomova diljem svijeta, već i do znatnog zaustavljanja robne proizvodnje i većine prijevoza robe i ljudi u čitavom svijetu! Upravo zato je pala potražnja za naftom i zato je pala njezina cijena. Jednostavno rečeno, diljem svijeta događa se GLOBALNA EKONOMSKA KATASTROFA! Svjetsko gospodarstvo će se od ove krize oporavljati dugi niz godina, zato što je praktično sva ozbiljnija ekonomska aktivnost potpuno obustavljena u čitavome svijetu. Možemo očekivati ENORMNI rast nezaposlenosti diljem svijeta, a s druge strane će se pojaviti socijalni zahtjevi koji će biti izvan svih proračunskih mogućnosti! Dogoditi će se VELIKI porast INFLACIJE i NEZAPOSLENOSTI, ili kako se to kaže “stagflacija”!

    Ideja ekonomskog globalizma će s ovom krizom otići u povijest ekonomske i političke „misli“. Ovaj i ovakav globalizam nije uključivao u svjetsko tržište sva gospodarstva svijeta – kao što bi se dalo iščitati iz izraza GLOBALIZAM, već je cjelokupno gospodarstvo u svijetu ovisilo ponajviše o jednom brzorastućem gospodarstvu, onom kineskom! Gospodarski globalizam sveo se na globalnu ovisnost o kineskom gospodarstvu, a kada je to gospodarstvo doživjelo slom, sva ostala gospodarstva diljem svijeta su se urušila!
    Izlaz iz ove globalne katastrofe, moguć je na nekoliko načina, ali optimalan bi bio onaj koji će se odvijati postupnu obnovu NACIONALNIH gospodarstava vezanih poglavito za nacionalna tržišta! Za taj će proces trebati duže vrijeme, a stoga jer je nastupila velika nestašica novčanog kapitala koji je posljednjih tjedana jednostavno „iscurio“ kroz burzovne slomove. Globalno smanjenje ponude robe na svim tržištima će potrajati još neko vrijeme, a zbog urušene proizvodnje i posljedično tome možemo očekivati rast inflacije. Brojne industrije su već davno izbrisane iz nacionalnih gospodarstava i njihovih tržišta, a sad ih treba obnoviti! Relativno najbrže će se obnoviti poljoprivreda, pa prehrambena industrija. Zašto? Pa zbog manjih novčanih ulaganja i veće potrebe za radnom snagom! Proizvodnja hrane time postaje strateška proizvodnja svih nacionalnih ekonomija. Danas je vjerojatno svima jasnom da svaka država mora imati nacionalnu samodostatnost u proizvodnji hrane! Postojeći sustav zasnovan na uvozu “prehrambenog smeća” po niskim cijenama, pa još iz samo jedne države, danas je „prošlo svršeno vrijeme“! Ili bi barem trebalo biti.

    Što je s Hrvatskom u svemu tome? Ekonomske mjere koje vlada poduzima su spore i nedovoljne, što će se i pokazati u njihovoj nedostatnoj učinkovitosti! Hrvatska vlada sustavno govori i radi na parcijalnim rješenjima – tzv. reformama, a Hrvatskoj treba svekolika promjena gospodarske paradigme. Treba nam ozbiljna gospodarska i društvena strategija koju nijedna vlada do danas nije ponudila. Nude se samo kozmetičke promjene. Šminka. I to samo zato da se ne zamjere biračima nekim odlučnim mjerama i akcijama.

    Činjenica je da ćemo ove godine od turizma skupiti tek „nešto eura i kuna“. Zašto? Pa, kao što je već ranije rečeno – nezaposleni i poluzaposleni diljem EU neće pohrliti nigdje na odmor, jer će biti i previše “odmorni” i – još gore – biti će bez dovoljno novca za ljetovanja! Rast zaposlenosti u EU će se još morati sačekati neko vrijeme, osim ako EU ne posegne u svoje pričuve i ne intervenira u nacionalna gospodarstva svojih članica. Hrvatska vlada je morala još davno ustrojiti nekoliko fondova. Jedan od njih je Fond za ulaganja u hrvatske inovacije, drugi je Fond za upravljanje nekretninama te treći Fond za isplatu NAKNADE ZA NEZAPOSLENE! O prva dva u ovom tekstu neće biti govora, već samo o ovom trećem. Dakle, osobe koje ostanu bez posla bi neko vrijeme, ovisno o duljini zaposlenosti, dobivali 50% do 60% svoje prethodne plaće u razdoblju od 3 do 6 mjeseca. Potezi aktualne vlade pod geslom “Očuvanja zaposlenosti” kroz “minimalno zajamčene plaće“ potpuni su promašaj jer zaposleni ionako nemaju što raditi! Koji je smisao da “zaposlenici” dolaze raditi u poduzeću u kojem nitko i ništa ne radi?

    Vlada je odavno trebala pripremiti, a do sad već i ustrojiti nacionalni Fond gospodarske obnove pri HNB-u iz kojeg bi se financirala novčana pomoć posrnulom gospodarstvu, a vidimo da je preko 80% gospodarstva već do sad pogođeno krizom. Poglavito bi se trebala poticati aktivnost obnove poljoprivrede i prehrambene industrije kao strateških sektora nacionalnog gospodarstva. Kako je već spomenuto, novčano ulaganje je relativno malo, a zahtijeva relativno veliku zaposlenost.

    Također bi trebalo pripremiti i posebne socijalne fondove za naše povratnike iz EU – posebice Njemačke i Irske – jer je ih je i tamo puno ostalo bez posla (o tome se gotovo ništa ne govori u našim medijima, a sve je brujalo kad su odlazili van) i ljudi će se sada u još većem broju vraćati u Hrvatsku, jer i nemaju drugih rješenja. Moramo misliti i na njih.

    Hrvatskoj je neophodna fiskalna racionalizacija, tj. porezno restrukturiranje uz naglasak na ukidanje brojnih nepotrebnih PAUŠALNIH poreza koji su i sada porez na “svježi hrvatski zrak”! Trošarine su besmislene od svog nastanka jer i služe isključivo za dodatnu mužnju supstance iz hrvatskih gospodarstvenika te „pumpanje“ cijena koje proizvode čine još skupljima i nedostupnijima prosječnom građaninu.

    U ovakvim financijskim uvjetima, “valutna klauzula” će biti dodatna omča oko vrata čitavom gospodarstvu. Baš smo ovih dana svjedoci naglom padu vrijednosti kune (vidljivom kroz rast Eura) te intervencijama HNB koja je samo u nekoliko dana prodala bankama oko 1,2 milijarde Eura i tako iz prometa povukla preko 9 milijardi kuna. Naravno, time je i povećala vrijednost kune. No, državni proračun će na ovaj će način vrlo teško biti uravnotežen, jer će nastupiti i dodatni veliki novčani izdaci, a priljev novca u proračun biti će uvelike smanjen zbog pada gospodarske aktivnosti, kao i zbog najavljenih mjera pomoći gospodarstvu. EU je najavila neke mjere namijenjene smanjivanju štete od aktualne kriza, a bez njezine pomoći biti će vrlo teško održati gospodarsku aktivnost barem malo „iznad vode“. Međutim, velika je mogućnost i da nas EU i njezina središnja banka ostavi na cjedilu kao što je svojedobno ostavila i Grčku. Bez imalo milosti! Ne zavaravajmo se. Neće Hrvatskoj pomoći ni Pejčinović, ni Šuica, a ni premijerova ljubimica Ursula von der Leyen! Prvoj je Hrvatska bila samo odskočna daska, drugoj je EU mjesto za uhljebništvo, a treću nije ni briga za Hrvatsku! Što se, pak, „naših“vrlih zastupnika u EU parlamentu tiče, možemo očekivati kao i do sada, samo ŠTETU.

    Povjerenstvo za gospodarstvo HSP
    Dr. Tihomir Janjiček

  • In Memoriam Velimir Kvesić


    Velimir Kvesić
    (Kočerin, Široki Brijeg, 12.10.1958. – Zagreb, 13.3.2006.)

    Taj soko siv
    svog doma plam,
    i sad je živ
    i vođa nam”
    (A. G. Matoš)

    Velimir Kvesić rođen je 1958. u Kočerinu, Široki Brijeg, kao 3. od 15-ero djece Stanka i Andre. Zbog svog političkog djelovanja za prava hrvatskog naroda bio je proganjan i osuđivan od jugoslavenskog komunističkog režima, pa se od početka demokratskih promjena aktivno uključio u stvaranje hrvatske države.

    U samo praskozorje Domovinskog rata učlanio se u jedinice Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i pripremao se za rat u Kočevskom rogu, Slovenija. Kao dragovoljac HOS-a sudjelovao je u obrani Vukovara od prvog do posljednjeg dana; bio je jedan od samo nekolicine preživjelih dragovoljaca HOS-a, koji su branili taj grad. Nakon pada Vukovara nastavio je braniti Domovinu u postrojbama Hrvatske vojske (HV), gdje je stekao čin satnika.

    Nakon Domovinskog rata aktivno se uključio u politiku, obnašajući u Hrvatskoj stranci prava (HSP) sve dužnosti od predsjednika podružnice u Kutini do predsjednika Glavnog stana HSP-a; na tu dužnost je izabran tri puta, te ju je obnašao sve do zadnjeg dana. Bio je i predsjednik Saveza udruga dragovoljaca HOS-a (SUDHOS).

    Na demokratskim izborima u Hrvatskoj tri puta je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru (1997., 2000. i 2003.). U Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje je i živio (Kutina), obnašao je dužnost zamjenika župana.

    Bio je jedan od najvećih pravaša, neizmjerno odan ideji hrvatskog državnog prava.

    U spomen na obljetnicu smrti dana 13. ožujka 2020. godine u 18,00 sati biti će služena sveta misa u Župnoj crkvi Marije Snježne u Kutini. Prije svete mise, za HOS-ovca, pravaša, prijatelja Velimira Kvesića, izaslanstvo HSP-a položiti će vijence na njegov grob na Gradskom groblju u Kutini.

    hsp

  • HSP: Zaštitite Hrvate u Vojvodini!


    Svjedoci smo dramatičnog apela hrvatske obitelji Rakarić, koja živi u naselju Rakovac u Srijemu, svega desetak kilometara udaljenog od Novog Sada. Odavno je poznato kako su Hrvati u Vojvodini zapravo građani ne drugog, nego desetog, reda ali da situacija može eskalirati do ovih razmjera, to nitko nije mogao zamisliti.

    Naime, obitelj vojvođanskog Hrvata Zvonka Rakarića, inače doktora tehničkih znanosti i izvanrednog profesora na Fakultetu tehničkih znanosti u Novom Sadu, prolazi pravu kalvariju i strahovito šikaniranje od strane pročetničkih ekstremističko – velikosrpskih elemenata, koji ne prezaju ni pred čime ne bi li ovu hrvatsku obitelj zastrašili do te mjere da napuste svoj dom i zauvijek isele.

    Govoreći o zastrašivanju, progonu i eskstremnim pritiscima na svoju obitelj, gospodin Rakarić navodi kako su u ovome srijemskom selu na obroncima Fruške Gore kuću kupili 2004. godine. Nakon određenog vremena život im se pretvorio u noćnu moru, navodi dalje gospodin Rakarić, i to kada su u Rakovcu nekretnine kupili dvojica bliskih suradnika nekadašnje gradonačelnice Novog Sada, Maje Gojković, danas predsjednice Skupštine Srbije.
    Nakon dolaska tih ljudi prijetnje, vrijeđanja, problemi, prozivanja, ismijavanja, provokacije i tako dalje, strahovito su eskalirali, te rezultirali i fizičkim nasrtajima. Jedan od te dvojice ekstremista čak je Rakarićima obećao kako će dovesti ljude da mu sve sprže i spale, te kako će staviti natpis na ulaz u ulicu na kojemu će pisati “Zabranjeno za pse i Hrvate”.

    Osim toga, u više navrata automobilom je Rakarićima blokiran i prilazni put do kuće, a supruga Ivana, inače diplomirana arhitektica, dobila je ekspresan otkaz na poslu, te je na njeno radno mjesto zaposlena druga osoba. Navodno je gospodinu Rakariću upitan i produžetak ugovor na fakultetu, koji je jedini izvor prihoda za njihovu obitelj.
    Razočarani u sustav Republike Srbije, ali i nadležne instutucije Republike Hrvatske, obitelj Rakarić ozbiljno razmišlja da sve što su stekli prodaju i odsele, jer žele živjeti normalno i omogućiti svojoj djeci normalno odrastanje.
    Ono što najviše boli je mlaka ili nikakva reakcija državnih inastitucija.

    Naime, poznato je kako u Srbiji vlada klima apsolutne netolerancije prema Hrvatima, zadnja istraživanja javnog mišljenja pokazala su kako većina u Srbiji svojim najvećim neprijateljem smatra Hrvate, čak većim i od “tradicionalno najvećih” neprijatelja Albanaca. U takvom ozračju, u čemu nesumnjivo na vrlo perfidan i vrlo lukav način sudjeluju i državne institucije, teško je očekivati reakciju srbijanskih vlasti, ali nikome nije jasno zbog čega nije došlo do oštrije i konkretnije reakcije nadležnih hrvatskih institucija, koje bi trebale nešto učiniti i reagirati, a ne čine ništa. Tako da je dojam kako su i hrvatske institucije stale na drugu stranu. Zadnja reakcija bila je nekakav odgovor hrvatskog veleposlanstva, u kome se navodi kako bi bilo dobro da Rakarići ipak ostanu živjeti u svome selu i u svojoj kući.
    U međudržavnim i međunarodnim odnosima, kada su prava nacionalnih manjina u pitanju, postoji pravilo reciprociteta. Dakle, ona prava koja u matičnoj državi pripadaju određenoj manjini, ista prava u njihovim matičnim državama trebaju tražiti za pripadnike svoga naroda.

    Pojednostavljeno, ona prava koja pripadnici srpske nacionalne manjine ostvaruju u Republici Hrvatskoj, ista prava trebaju imati pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji. Ne treba posebno naglašavati je li to tako!

    Dok u Republici Hrvatskoj, u skoro svim vladama, jednu od glavnih riječi vodi etnobiznismen Milorad Pupovac, u Srbiji, kako vidimo, osim što Hrvati iseljavaju, uskoro će biti izvješene i obavijesti kako je psima i Hrvatima prilaz zabranjen.
    Podsjećamo da su Hrvati u Srbiji, a većina živi u Vojvodini, autohtoni narod, koji na svojim ognjištima živi već stoljećima. Pritisci, progoni i odnarođivanje vojvođanskih Hrvata započelo je u vrijeme obje Jugoslavije, da bi posljednjih desetljeća postalo gotovo nemoguće biti Hrvatom u Srbiji. Dugoročno je najopsaniji scenarij u kojem su doslovce izmišljenje dvije nove nacije, Bunjevci i Šokci, kao svojevrsna zamjena za hrvatsku nacionalnu pripadnost, te su vlasti raznim pritiscima primorale znatan broj Hrvata da se upravo tako izjasne. Jer je jedino na taj način bio moguć opstanak, i kakvo takvo radno mjesto.

    Stoga Hrvatska stranka prava Vladi Republike Hrvatske postavlja nekoliko pitanja:
    Kad ćete, gospodo, početi brinuti za Hrvate u Srbiji? Kad ćete početi inzistirati na načelu reciprociteta i ultimativno zahtijevati od svojih kolega u Srbiji da ulože u zaštitu hrvatske nacionalne manjine barem polovicu od truda i napora koji Vi ulažete u zaštitu srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj? Kad ćete zatražiti da Hrvati, poštujući pravilo reciprociteta, u srbijanskom parlamentu, od sadašnjih nula, imaju tri zastupnika, koliko ih imaju predstavnici srpske nacionalne manjine u hrvatskom Saboru?

    Obzirom kako su u tijeku pretpristupni pregovori koje Republika Srbija vodi sa Europskom komisijom, to je prigoda da, kao ravnopravni članovi EU, predstavnike dotične države pritisnete i priupitate kada će vratiti ukradeno umjetničko blago, kada će otkriti sva mjesta gdje leže kosti hrvatskih branitelja i civilnih žrtava, što ćemo sa ratnom odštetom?

    Ukoliko Republika Hrvatska Hrvate izvan domovine nije voljna i ne bude znala zaštititi, oni će praktički nestati. Je li to nečiji skriveni cilj? Vrijeme je da se svi skupa trgnemo iz svoje učmalosti, te da po ovom i drugim pitanjima učinimo maksimalno. Dok je još, koliko toliko, na vrijeme! Inače nam buduće generacije neće oprostiti.

    Predsjednik Glavnog stana HSP-a Nikica Augustinović