• IVICA VLADAVA: Damir Zaradić vijećnik u GV Trogira ima našu apsolutnu potporu!


    Jučerašnji nasrtaj gradonačelnika Trogira Ante Bilića na vijećnika Hrvatske stranke prava Damira zaradića na sjednici Gradskog vijeća grada Trogira je za svaku osudu. Pokazalo se još jednom da metode kojima se služila partija i dalje stanuju u trogirskom SDP-u i da kad stvari ne mogu rješavati demokratkim putem demokratskim standardima, pokušavaju pribjeći sili i zlosilju. I po ovome se vidi da su i pravni i mentalni sljednici zločinačke komunističke partije!

    Što je sporno u ponovljenom pitanju vijećnika HSP-a Damira Zaradića o trogirskoj tržnici, da javnost ne smije dobiti podatke o svim korisnicima i ugovorima. Nije li tržnica gradska? Čega se boje drugovi iz partije? Što se skriva u ugovorima o najmu i zašto ne smiju ugledati svjeto dana? Treba li proći osam mjeseci da ovo pitanje uopće dobije pravo javnosti?

    HSP Splitsko dalmatinske županije podržava rad našeg vijećnika u gradskom vijeću Trogira Damira Zaradića, stoji iza njega i podupire u nastojanju da sve stvari i informacije koje su od interesa trogirske javnosti, budu dostupne zainteresiranoj javnosti. HSP će i dalje inzistirati na svim pravno dopuštenim sredstvima u borbi za pravo naših sugrađana da znaju i budu informirani, jer to je njihovo pravo.
    Trogirani su poslodavac gradonačelniku Biliću, iako on to izgleda ne shvaća pa još uvijek misli da partija i Komitet imenuje gradonačelnike.

    Jedna od zadaća HSP-a je i raskrinkavanje svih oblika nezakonitosti i nepodopština na svim razinama. I to će činiti bezkompromisno, bez obzira o kome se radilo.

    HSP Splitsko dalmatinske županije
    Ivica Vladava, predsjednik

  • HSP: Gosp. Plenkoviću, Domovinski rat nije bio “neki sukob”!



    Nekoliko je dana prošlo od skandaloznog nastupa Andreja Plenkovića na Dubrovnik Forumu i njegovog govora u kojem je izjavio nešto čega se ne bi posramili niti Vesna Pusić ni Milorad Pupovac. Naime, političar koja je maestralno izbjegao Domovinski rat i umjesto na bojišnicu, pobjegao na sigurno – u Brisel, se drznuo reći: „Neki sukobi koji su ovdje postojali prije 15-ak, 20 ili 25 godina…“ Pod „ovdje“ je mislio vjerojatno na svoj „zapadni Balkan“, ali što je mislio reći pod „sukobi“?

    Hoće li netko gospodinu Plenkoviću objasniti da „ovdje“ nije neki neodređeni pojam, kao niti „region“ koji se sve češće gura u hrvatski medijski prostor?

    „Ovdje“ je Hrvatska. Republika Hrvatska. Domovina hrvatskog naroda i država u kojoj osim Hrvata žive i pripadnici nacionalnih manjina.

    Hoće li netko gospodinu Plenkoviću objasniti da u Hrvatskoj nisu bili „neki sukobi“ nego je bjesnio Domovinski rat, a zbog oružane agresije jugokomunističke JNA i srbočetničkih paravojski u kojoj su izgubljene tisuće života, uništene tisuće domova i desetkovano gospodarstvo?

    Više nas niti ne čudi da mu to nitko u HDZ-u nema hrabrosti reći. On je uspio u vrlo kratko vrijeme od HDZ-a napraviti veći SDP od SDP-a i tako odgurao HDZ na tzv. lijevi politički spektar. Vrlo bi vjerojatno takav Mohikanac bio izbačen iz Partije po Milinovićevom poučku.

    Budući da mu to njegovi poslušnici, nadajući se da će ih gazda staviti na neko obećavajuće mjesto na skorašnjim izborima, sigurno neće reći, to će mu reći oni kojima je Hrvatska ispred svega – Hrvatska stranka prava. Gosp. Plenkoviću zar Vas nije sram da zbog kojekakvih likova u publici pljunete na sve one koji su položili svoje živote za Hrvatsku. Dakle: u Hrvatskoj je bjesnio pravedni i obrambeni Domovinski rat, a ne „neki sukobi …. ovdje…“. U regionu.

    Nakon ovakvih riječi postavlja se pitanje pozadine. Razloga. Zašto, Plenkoviću?
    Očigledno je da je Plenković odlučio HDZ odvesti u politički prostor ljevice uvidjevši raspad SDP-a koji mu je „na tanjuru“ ponudio „svoj“ politički prostor na tzv. lijevom centru.

    HSP uvijek otvoreno postavlja pitanja, pa tako i ovaj put: Što je to u Hrvatskoj politički desno, a što lijevo? Znano je da su na zapadu, na području ukorijenjenije demokracije, desno bili oni koji su zagovarali krupni kapital, a lijevo oni koji su zagovarali radnička prava.

    U novije vrijeme desnica je zauzela neke tradicionalnije stavove, stavši u zaštitu nacionalnih interesa, tradicionalnih brakova, protivljenje islamskoj imigraciji i sl. dok se ljevica zalaže za tzv. ljudska prava, prava raznih manjina – posebice nacionalnih i spolnih, imigranata i sl.
    Kad se baci već površni pogled na vrijednosti koje zastupa današnja desnica i ljevica, jasno je da HDZ nije stranka tzv. desnice. Za primjer ću navesti samo potporu Istambulskoj konvenciji.
    Što očekivati od ovakvog premijera? Što očekivati od HDZ-a kojeg vodi čovjek koji ne poštuje Domovinski rat, temelj državnosti moderne Hrvatske.

    Kraj ovakvog nas premijera niti ne čudi što današnji osnovci čak niti na satima povijesti gotovo i ne spominju Domovinski rat. Već sam pogled na eksperimentalnu fazu uvođenja kurikularne reforme koja uz neke vrlo pozitivne korake (posebice u području informatike) ukazuje da se na mala vrata nameće rodna ideologija i potiče povijesnu ravnodušnost prema Domovinskom ratu.

    Skora će budućnost pokazati prave namjere koje se kriju iza posljednjih Plenkovićevih poteza, ali ostaje vidjeti kako će se mnogi članovi HDZ-a – koji jesu domoljubi i koji vole Hrvatsku – postaviti prema svojem vođi koji ih polako odvodi u neka čudna, domoljubima strana područja.

    S druge strane, pravac u kojem Plenković vodi HDZ je njihova unutrašnja stvar i ako su HDZ-ovci s time sretni i zadovoljni….njihova stvar.
    Ono što nas, kojima je stalo do Hrvatske, interesira jesu Plenkovićevi potezi kao premijera, a on pokazuje potpunu neumješnost, nekompetentnost i bahatost umivenu u briselski privid mudrosti i mirnoće.

    Plenkoviću, svoj HDZ vodi kako hoćeš i gdje hoćeš, ali NAŠU Hrvatsku prestani vucarati po močvarama svoje izgubljenosti i uništavati ostatke ostataka Lijepe naše.
    Nakon pustoši koju Plenkovićeva kamarila ostavi kad siđe s vlasti, bit će potrebne godine kvalitetnog, poštenog i osmišljenog rada da se Hrvatsku ponovno učini poželjnom za život. Za ostanak i povratak onih koji su otišli. HSP se ozbiljno priprema za ovu povijesnu ulogu.

    Dan dolazi!

    Nikica Augustinović, predsjednik Glavnog stana HSP

  • Karlo Starčević – HSP: Kuda ideš, Hrvatska?


    Od davnina se postavlja pitanje – što je starije: jaje ili kokoš? Odgovor je, zapravo, iznimno jednostavan: jaje. Iz jaja su se legli dinosaurusi prije nekoliko stotina milijuna godina, dok (domaća) kokoš postoji tek nešto preko 5.000 godina. Pravo pitanje bi glasilo: „Što je starije: kokošje jaje ili kokoš?“, a na njega je odgovor nemoguće dati.

    Čemu ovakav uvod? Jednostavno zato da se vidi koliko je važno znati postaviti pravo pitanje ukoliko se želi doći do pravih i konstruktivnih odgovora.

    Pitanje koje HSP postavlja „hrvatskoj“ vladi glasi: „Znate li vi uopće gdje nas vodite (Quo Vadis)?“, a pitanje koje HSP postavlja hrvatskom narodu glasi: „Želite li i dalje ići tamo gdje vas vode oni koji ni sami ne znaju gdje idu?“

    Da bi se proniklo u bit ovih pitanja, potrebno je suočiti se s uzrokom stanja u današnjoj Hrvatskoj. Naime, svjedoci smo posljedica: uništenje INE, TELEKOMA, PLIVE, Petrokemije, Agrokora, Uljanika, 3. Maja, Brodotrogira, raseljena Hrvatska, depresija, i apatija ….. Neki vide samo naizgledne povode: mito, korupcija, opstrukcija, nerad, licemjerje, nepotizam, nesposobnost, nezamjeranje, stranačka podobnost,…. Sve je to točno, ali i navedeni su povodi samo posljedica pravog uzroka stanja u Hrvatskoj: glavni uzrok je pogrešan i poguban politički sustav. Gospodarski, socijalni, kulturni, društveni,…. Generalno rečeno – politički sustav.

    Taj smo sustav naslijedili od bivše države i taj sustav je samo površinski mijenjan, ali je njegov temelj ostao nepromijenjen. To i ne čudi kad znamo da su „stupovi“ sustava ostali isti kao u bivšoj državi – jugokomunistički funkcionari, direktori i njihova djeca.
    Takav sustav, kojeg i dalje vode stari „prokušani i stručni“ kadrovi doveo je do pretvorbene pljačke tijekom Domovinskog rata, pogubne monetarne politike, represivnog poreznog sustava, te stvaranja kriminalnih uvoznih lobija koji su uništili hrvatsku proizvodnju, a potom i do planskog pražnjenja Hrvatske od Hrvata, stvaranjem klime depresije, apatije i bespomoćnosti. Svjesno i planirano su radili i rade protiv Hrvatske. Ništa ovdje nije slučajno.

    Ovakva se politika vodi od početka 90-tih, još od prvih dana obnovljene nam Domovine. Detronizirani SKH je razaslao svoje članove u „misije“ po Hrvatskoj i dijaspori, a najveći dio u tek stvorenu „stožernu domoljubnu stranku svih Hrvata“ – po nekim procjenama čak oko 90.000 ih se tamo skrasilo.

    Iz te se stranke koordiniralo uništenje ili barem slabljenje svih imalo državotvornijih stranaka, posebice HSP i HSS, koje imaju bogatu povijest i predstavljale su opasnost novokomponiranim državotvorcima. Posebice su se žestoko obrušili na HSP, naredivši bestijalne atentate na dopredsjednika HSP Antu Paradžika i zapovjednika HOS-a Blaža Kraljevića. Da spomenemo samo neke od mnogih atentata iz tog doba. Naši su čelnici ubijani zato jer su stajali na putu protuhrvatskim kreatorima moderne Hrvatske i to im je bio jedini grijeh.

    Zgazivši jedinu ozbiljnu, državotvornu i domoljubnu stranku u Hrvata – HSP, mogli su na miru pljačkati i uništavati Hrvatsku. Ono što nisu uništili srbočetnički zločinci, velikim su dijelom u prah pretvorili „zaslužni domoljubi“.

    Kad se uzme u obzir stvarna ratna šteta (direktna i indirektna) u iznosu od preko 150 milijardi US $ i tome doda još toliki iznos pretvorbene pljačke (naglasit ću samo najveće banke, Zagrebačku i Privrednu, Gluminu banku (i još 16 ostalih malih banaka) te Plivu i Hrvatski telekom), dolazimo do zastrašujućeg iznosa od cca 300 milijardi US $ štete koju su tijekom 90-tih Hrvatskoj nanijeli srbočetnički agresori i „zaslužni domoljubi“.
    Kao što je poznato, HSP inzistira i nastavit će inzistirati na naplati ratne štete od Srbije (i Crne Gore), kao što inzistiramo i na povratku svakog novčića otetog tijekom ratne pretvorbe. Ne zaboravimo da je ta pljačka proglašena ratnim zločinom, što znači da ne zastarijeva. Osim toga tražimo bezuvjetno svu arhivu iz zajedničkih država a posebno onu iz NDH. Inzistiramo da se protuhrvatski zločini kazne i osude makar i posthumno.

    I u ovom tisućljeću nastavila se intenzivna pljačka Hrvatske, kako kroz različita pogodovanja kod preuzimanja poduzeća, tako kroz prozirne i kriminalne poticaje koje nitko ne provjerava, nekontrolirane javne nabave, dotacije protuhrvatskim „nevladinim“ udrugama (u milijardama kuna), kao i kroz klasičnu pljačku poduzeća čega su samo posljednji primjeri Agrokor i Uljanik. Radi se o stotinama milijardi kuna.

    Ima li tome lijeka?

    Dakako, lijek postoji, naravno. Ovdje je premalo prostora da ga se detaljno predstavi, stoga ću samo u nekoliko riječi opisati ono što treba učiniti:
    – Lustracija sa sankcijama i
    – Strategija razvoja RH.

    Lustracija je nulti preduvjet oživljavanja Hrvatske. Lustracijom onih koji desetljećima rade protiv Hrvatske, stvara se preduvjet za provedbu Strategije razvoja RH. Riječ je, prije svega, o političkoj strategiji, a potom i ostaloj: gospodarskoj kulturnoj, demografskoj, socijalnoj, ekološkoj, ….
    Dakle, lijek postoji, no trenutno nema „liječnika“ koji bi lijek propisao i pratio terapiju i liječenje. Kad kažem liječnik, mislim naravno na političku snagu koja bi u djelo provela i lustraciju i strategiju razvoja. Pod političkom snagom smatram političku stranku ili grupaciju koja vodi Hrvatsku a to danas jedino može Hrvatska Stranka Prava ukoliko dobije povjerenje Naroda.

    Sadašnja grupacija, interesno/uhljebnička koalicija je apsolutno nesposobna za provedbu navedenog, a prije svega zbog toga što kod njih ne postoji ni spoznaja niti spremnost za takve korake. Osim toga imaju i mrzitelje Hrvatske u svojoj grupaciji (SDSS) kao i one koji hrvatsku Hrvatsku ne vole i nisu nikada volili (HNS). Uzme li se u obzir da je i sam HDZ u stanju bunila pa čini sve da preuzme mjesto SDP-a na tzv. ljevici, ne čudi nas što nemamo ni najavu Lustracije niti najavu Strategije razvoja. Samo lutanje bespućima povijesne i sadašnje zbiljnosti. Budućnosti ni traga.

    Pogledamo li, s druge strane, parlamentarnu oporbu, stanje je podjednako otužno. Ni vrijedno komentara. Uz poneku iznimku, barem se nadam.
    Možda zvuči demagoški, ali je točno kad kažem da u Hrvatskoj postoji samo jedan mogući liječnik – Hrvatska stranka prava, a ako to nije istina neka me opovrgnu.
    Da, HSP. Zato jer, za razliku od vladajućih oligarhija – sadašnje i prethodnih – mi ne živimo od Hrvatske, nego za Hrvatsku. Mi ne mrzimo Hrvatsku, mi je volimo i za nju smo spremni opet stati na prvu crtu.

    Osim ovih karakternih preduvjeta, HSP ima i druge. Dobre programske smjernice, odlične ljude, kvalitetnu stranačku infrastrukturu.
    Neki nas pitaju, kad će se pravaši ujediniti? Odgovor je kratak: HSP je dom svih pravaša i ishodište pravaške misli i djelovanja. Danas je ogromna većina pravaša već u HSP-u, mnogi su se vratili, mnogi „novi“ su pristupili. HSP je svakim danom sve jači i spremniji za preuzimanje odgovornosti za hrvatsku državu i hrvatski narod. I dalje su u redove HSP-a dobrodošli svi kojima je interes Domovine ispred vlastitog i koji se ne libe rada i borbe za sretnije, uspješnije i zadovoljnije – Hrvatsku i hrvatski narod.

    Dan dolazi!
    Karlo Starčević, predsjednik HSP