• Hrvatska – raj na zemlji ili samo zemlja u kojoj je more bistrije od njenih političara?



    HSP smatra da je novi upravo predstavljeni prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama katastrofalan za RH jer, osim što pogoduje interesnim skupinama, pretpostavlja i sve preduvjete za oduzimanje, devastaciju i potpuno uništavanje hrvatske obale.

    Na žalost od zla na gore i ministarstvo turizma donosi novi Zakon o porezu na dohodak i to u paketu s ostalim zakonima tzv. Marićevih „reformi“.

    Naime, Vlada RH je na 10. sjednici Sabora 21. studenoga 2018. izglasala novi Zakon o porezu na dohodak, a uredbom od 2.08.2018. podigla i iznos PAUŠALA BORAVIŠNE PRISTOJBE za mjesta 1.turističkog razreda,iako jevećina iznajmljivača na Jadranu i gradovima upravo u toj kategoriji, s 300 na 345 kn. Uredba koja predstavlja samo još jedan neopravdani udar u dugačkome nizu, kako na obiteljski smještaj koji čini više od polovice smještajnih kapaciteta u RH, tako i općenito na hrvatski turizam.

    Znači radi se o financijskom udaru na nositelje hrvatskog turizma s 90.000 registriranih privatnih iznajmljivača, kojima se ovom odlukom nesrazmjerno i neopravdano povećava porez jer hrvatski je turizam ipak i prije svega prepoznatljiv upravo po usluzi, gostoljubivosti i dugogodišnjoj tradiciji naših privatnih iznajmljivača.

    HSP i ovim putem želi obavijestiti pravašku ali i svekoliku hrvatsku javnost, na podatak da su izglasanim zakonom sva Predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave obvezna za 2019. g. donijeti odluke iz članka 17. ovoga Zakona kojima će se propisati visina paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici u kampu do 31. siječnja 2019. g. te iste dostaviti Poreznoj upravi najkasnije do 15. veljače 2019. godine. Donesena odluka se primjenjuju sve do donošenja nove odluke sukladno članku 17. ovoga Zakona.

    Ako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ne donese odluku u propisanom roku, visina paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici u kampu, određuje se u iznosu od 750,00 kuna.

    Dakle, ako naša jedinica lokalne samouprave ne donese odluku o visini paušala na vrijeme, umjesto 350,00 kuna, paušal ćemo platiti 750,00 kuna po svakom krevetu u smještajnom objektu ili jedinci kampa u 2019. godini, što je čak 250 % u odnosu na sadašnju visinu paušala!

    Izglasana zakonska odredba znači povećanje lokalnih proračuna i veliko je pitanje koliko ljudi uopće zna što slijedi ako se Gradska/Općinska vijeća ne sastanu do 31.01.2019.g. i donesu odluke o nižim iznosima.

    Napominjemo de je  ovdje i veliku su/odgovornost šire društvene zajednice gdje se zapravo sva zainteresirana javnost ima pravo obratiti članovima gradskog ili općinskog vijeća tražeći ne povećanje poreza u svome gradu ili općini.

    Zato pozivamo sve zainteresirane da reagiraju na vrijeme jer uhljebe sigurno nije briga, a mnogi u upravi JLS i ne za ovu odredbu u novom zakonu.

    Željan Jurlin,
    predsjednik Povjerenstva za ekologiju HSP-a

  • “HSP DOM SVIH PRAVAŠA” u Solinu! Tihomir Bečko vodi solinske pravaše!


    U subotu 24. studenog  2018. godine u Solinu je održan Izborni zbor, na kojem je uz nazočnost   mnogih pravaša iz Solina i Splitsko dalmatinske županije  uspješno dovršen projekt “HSP DOM SVIH PRAVAŠA” i osnovana  podružnica Hrvatske stanke prava za grad Solin.

    Za predsjednika je izabran Tihomir Bečko.

    Zboru je nazočio i predsjednik HSP-a Karlo Staračević koji je u  nadahnutom  govoru  dao pregled političke situacije i  iznio  viđenje našeg budućeg političkog djelovanja.

    Zboru se obratio  i predsjednik ŽV HSP SDŽ Ivica Vladava i u kratkom govoru dao pregled stanja pravaštva u Splitsko dalmatinskoj županiji, te planove za budućnost.

    Predsjednik podružnice HSP Solin  je  u kratkom i inspirativnom govoru   uz zahvale na ukazanom povjerenju zahvalio  članovima HSP Solin i najavio bezkompromisnu borbu za svoje  sumještane u Solinu kako bi nivo i kvalitetu života  doveo na veću razinu.
    Zboru su se obratili i drugi dužnosnici stranke i gosti Zbora!

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP: Žicu na granicu!


    Tvrdnje  ministra unutarnjih poslova Božinovića kako je   Hrvatska sigurna zemlja i kako kontroliramo svaki  metar kvadratni našeg teritorija jučerašnjim incidentom  u Mošunama kod Novog Vinodolskog kada je skupina migranata   zapalila šumarsku kuću demantiraju ga u potpunosti.

    Već duže vrijeme  lokalno stanovništvo Like, Primorja   i Gorskog kotara  je u svojevrsnom strahu od  manjih ili većih skupina migranata koji u svom pohodu prema Sloveniji  i Italiji prolaze ovom rutom. Na svome putu koriste  sve raspoložive objekte kako bi se sklonili  od zime i predahnuli, pa se  tako i dogodio  incident u kojem je izgorjela  šumarska kuća u Mošunama.

    Nije ovo prva vijest o kojoj smo čuli  o ovoj  migrantskoj ruti.  Mjesno stanovništvo  se   s ovakvim skupinama   migranata   svakodnevno susreće.  Kod ljudi postoji opravdan strah od susreta sa skupinama  mlađih muškaraca na ovim polupustim prostorima. Šumari se sklanjaju,  lovci miču, a  mjesno stanovništvo je u strahu, jer radi se o skupinama  mahom mlađih muškaraca  koji su nepredvidivi u svome pohodu prema zapadu.

    Znamo za primjere  upada u kuće na području Delnica, gdje ljudi jednostavno  žive u strahu.

    Pitnje koje postavljamo ministru  Božinoviću je slijedeće.

    Gdje i kada su  ti migranti prešli  granicu  Bosne i Hercegovine? Stoji li  i dalje kod tvrdnji da je   Hrvatska granica  sigurna  i nepropusna?? Kako to da su imigranti prešli  preko 100 km hrvatskog teritorija, a da ih  nitko nije  primijetio ili zaustavio?? Što planira poduzeti  za  promjenu stanja i  sitavljanje  situacije pod kontrolu?

    Ima li ovako blag pristup prema migrantskom problemu veze s činjenicom da se Vlada Republike Hrvatske  odlučila potpisati i podržati “Marakešku deklaraciju”,  što će u njeno ime učiniti baš ministar Božinović.

    HSP  upozorava na eskalaciju stanja i nužnosti akcije prije nego što se stanje otme  kontroli i dodatno eskalira. Pogotovo će to eskalirati  s proljeća  2019. godine. Granica se mora hermetički zatvoriti. Za to je nužno angažirati  Hrvatsku vojsku i  upotrijebiti sva materijalno tehnička sredstva za zaštitu granice, uključujući i žicu gdje to konfiguracija terena dopušta.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Drago Marković, član predsjedništva

     

     

     

  • Tko nema svoju vojsku, pred tuđom kleči! HSP se odlučno protivi stvaranju EU vojske.



    Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

    Sinoć smo   svjedočili još jednom „povijesnom“ trenutku. Mnoštvo (većina) EUhljeba u Europarlamentu je ovacijama ispratilo govor Angele Merkel.  Među tim Euforičnim uhljebima bio je i veći dio „naših“ predstavnika. Od „impresionirane“ Dubravke Šuice, preko vječito odanog Joze Radoša, do velikog liberala Ivana Jakovčića, koji kao jedan pozdravljaju velevažne riječi njemačke kancelarke na odlasku.

    Uz ovacije govornici, te njezinom francuskom alter egu,  Macronu, „naši“ Eurouhljebi uopće ne razmišljaju kako će se to odraziti na hrvatsku samostalnost. Nisu previše razmišljali niti kad su nas – bez ikakvog pitanja – utjerali u NATO, a sad im je prekrasna ideja o osnivanju nadvojske (EU vojska).

    HSP ne vjeruje da ti Eurouhljebi nisu o tome razmišljali. Dapače. Vjerujemo da jesu – i to je ono najgore. Njima, koji su sebe i svoje nasljednike osigurali za nekoliko generacija, je potpuno svejedno koja vojska štiti granice njihove države, kao što im je svejedno i koja je to država. Jugoslavija, Hrvatska, Europska unija…..njima je svejedno, jer njima (i takvima) je UVIJEK dobro.

    HSP se odlučno protivi stvaranju takve nadvojske zbog nekoliko razloga te postavljamo nekoliko pitanja:
    a) Protiv koga bi se ta vojska borila?
    b) Čije bi zapovijedi slušala?
    c) Tko bi ju plaćao?
    d) Tko bi imenovao zapovjedni kadar?


    Photo: Dino Stanin/PIXSELL

    Pitanja imamo još, a evo i odgovora na ona netom postavljena. Dakle:

    Ad 1) Budući da su članice EU mahom i članice NATO, vanjske granice EU već štite postrojbe NATO saveza. Dakle, ostaje prostor unutar granica EU, pa se može zaključiti da bi ta vojska služila za EUtanaziranje „neposlušnih“ članica EU, primjerice Mađarske ili Poljske koje su „toliko bezobrazne“ da ne žele prihvaćati omiljene Angeline imigrante. Ovo je, po mišljenju HSP, nedopustivo.

    Ad 2) Ta bi nadvojska slušala naredbe Europske komisije, glavni bi zapovjednik bio europski povjerenik. Trenutno je to onaj gospodin koji pipa koga god stigne, a njegovu kompetentnost smatramo iznimno upitnom. Ovo je, po mišljenju HSP, nedopustivo.

    Ad 3) Plaćale bi je članice EU, dakle i Hrvatska. To bi bio samo dodatni uteg za hrvatsko gospodarstvo, kao i za gospodarstva drugih članica EU. Riječ je o dodatnim milijardama Eura. I ovo je, po mišljenju HSP, nedopustivo.

    Ad 4) Onaj tko plaća, taj i postavlja zapovjedni kadar. Dakle, Europska komisija bi imala ovlasti da imenuje Zapovjedni stožer vojske EU. Znano je da nekolicina najvećih članica ima više utjecaja od svih ostalih zajedno. Tako bi Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska i Poljska nadglasavale sve ostale, a s time što bi ove prve dvije države vukle sve bitnije konce. I ovo je, po mišljenju HSP, nedopustivo.

    Osim ovih, naziru se još neka pitanja, ali ono što ja za HSP najupitnije jest da hrvatski EUhljebi podržavaju antihrvatski projekt, odnosno ideju koja je usmjerena protiv svih onih koji razmišljaju i djeluju protiv mainstream politike EuROPSKE komisije.

    Konkretno: Hrvatska vojska bi po tom scenariju postala dio EU vojske, ili bi joj barem bila podložna. Hrvatska vojska se, primjerice, rasporedi na hrvatsku granicu, a zbog sprječavanja agresije tzv. „imigranata“. Međutim, Angela Merkel (ili netko nakon nje) naredi Jean Claudeu Junckeru (ili nekom drugom nakon njega) da naredi zapovjedniku EU vojske da naredi zapovjedništvu Hrvatske vojske DA PROPUSTI IMIGRANTE U/KROZ HRVATSKU. HV mora poslušati naredbu…i to je početak kraja Hrvatske za koju su život položile tisuće hrvatskih branitelja i civila.

    HSP neće nijemo stajati dok hrvatske Jude opet prodaju Hrvatsku za Judine škude.
    Stoga, HSP poziva Predsjednicu RH i Vladu RH da kažu NE takvom projektu i da se od njega JAVNO i JASNO ograde. Oduprite se svojim gospodarima u Briselu. Ukoliko to ne učinite, buduće generacije vam neće oprostiti.

    Bog i Hrvati!
    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • Hrvoje Marušić za Dalmatinski portal: Ulaz ilegalnih migranata treba spriječiti pod svaku cijenu!



    Splitskim političarima smo postavili nekoliko istih pitanja vezanih za migrante. Evo odgovora Hrvoja Marušića, predsjednika HSP-a Split...

    Predstavljaju li migranti realnu opasnost ili se to preuveličava?
    – Naravno da ilegalni migranti, koji su izvan svake kontrole, predstavljaju velike sigurnosne probleme u Hrvatskoj.

    Smatrate li migrantsku rutu koja prolazi kroz Hrvatsku opasnošću na naš turizam?
    – Turizam je jedna vrlo krhka biljka i svaki vanjski utjecaj bi i te kako mogao ugroziti turizam koji je u Dalmaciji osnovna gospodarska aktivnost. To se nikako ne smije dogoditi! U turizmu je sigurnost sigurno najvažniji faktor.

    Treba li policija pojačati nadzor na području Dalmacije?
    – Naravno da policija treba i to maksimalno pojačati svoje aktivnosti, kako na graničnim područjima, tako i na svim potencijalnim rutama kretanja ilegalnih migranata u unutrašnjosti države.

    Kako biste se Vi postavili da ste u poziciji hrvatskog premijera?
    – Ha, ha, ha, da sam premijer, ponio bih se kao Viktor Orban, maksimalno bih zaštitio teritorij svoje države i svoj narod. Sigurnost hrvatskog naroda bi mi sigurno bila ispred interesa nekih polutajnih i tajnih europskih i svjetskih centara moći koji rade na rastakanju nacionalnih država. Hrvati su prije četvrt stoljeća izašli iz jedne talionice naroda, sad nam Europa nudi novu. Hrvati se napokon moraju okrenuti sebi, svojim unutrašnjim potencijalima i resursima, a ne slijepo slušati briselske anacionalne birokrate. Uvijek se Hrvatskom upravljalo izvana, napokon moramo početi voditi brigu o sebi, a ne predati opet svoju sudbinu u ruke stranaca, nikada do sada to nije izašlo na dobro.

    Tko je kriv za migrantsku krizu, je li se mogla ili još uvijek može spriječiti?
    – Migracijsku krizu izazvali su svjetski centri moći s razlogom ‘razvodnjavanja’ nacionalnih država, a samim time i izazivanjem ozračja nesigurnosti i panike što nekima očito odgovara. Najviše bih ovdje kao provoditeljicu ove sulude politike istaknuo Angelu Merkel, koja je najgorljivija zagovornica nekontrolirane migrantske politike.

    Bi li Vam smetalo ili bi Vam bilo drago da se u Vašem kvartu trajno nasele migranti?
    – Nemam ništa protiv stranaca koji žive u Hrvatskoj ili u mom kvartu, pod uvjetom da su tu legalno i da poštuju hrvatske zakone.

    Da vidite veću grupu migranata uz cestu, što biste učinili? Prijavili policiji, primili u svoj dom, samo prošli…
    – Naravno da bih prijavio policiji, apsolutno ne isključujem pomoć onima kojima bi u tom trenutku ona bila potrebna, ali apsolutno sam protiv ilegalnih migranata i ilegalnih migracija. Ulaz ilegalnih migranata, dakle osoba bez ikakvih dokumenata, i to muškaraca u najboljim godinama (jako malo je tu žena i djece) treba spriječiti pod svaku cijenu!

    IZVOR: Dalmatinski portal

  • Frakiranje – pucanj u Lijepu našu!



    Tim Kanađanin, premijer svih građevina je očito napravio ono zbog čega je doveden,a sada je na redu drugi puno opasniji korporacijski tim.
    Naime, Vlada RH je na svojoj 123. sjednici donijela odluku kojom će uništiti možda i zadnju priliku za oporavkom hrvatske države. Ta je naime,mahom odnarođena klika, izglasala Prijedlog odluke o pokretanju postupka nadmetanja za izdavanje dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na kopnu. Što ona u konaćnici predstavlja ? Odluku kojom se nastavlja s rekli bi zločinačkom politikom. Užasavajućom i dalekosežno katastrofalnom nakanom ustupanja čitave kopnene površine Hrvatske na istraživanje,i eventualno bušenje te crpljenje nafte i plina interesnim skupinama i naftaškim korporacijama. Recimo opet uglavnom kanadskim.

    Traba kazati i to da je ovome svakako prethodila i priprema u vidu izglasavanja konačnog Pijedloga zakona o potvrđivanju sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskogsporazuma (CETA) između Kanade, s jedne strane te EU i njezinih članica, s druge strane. Tako da je dovoljno samo pogledati tko je u Hrvatskom saboru za to podigao svoje izdajničke ruke.
    CETA- institut Vijeće Kanađana objavio da će do 2023. godine, ugovor CETA dovest do gubitka oko 230.000 radnih mjesta, uglavnom u Europskoj uniji. Osim toga, očekuje se da će preusmjeriti trgovinu unutar Unije u korist Njemačke, Francuske i Italije, a na štetu drugih zemalja članica. Ugovor će također povećati pritisak na plaće u Kanadi i EU, što će rezultirati gubitkom prosječnog godišnjeg rasta zarade od 1985 dolara u Kanadi te između 353 i 1488 dolara u EU, ovisno o zemlji, navodi se u studiji. Zastupnici su taj sporazum podržali sa 408 glasova za i 254 protiv. Potporu sporazumu dale su velike zastupničke skupine u Europskom parlamentu, Europska pučka stranka (EPP), liberali (ALDE), konzervativci (ECR) i veći dio socijaldemokrata (S&D). Zanimljivo da su najgorljiviji protivnici sporazuma bili zeleni, te krajnje „lijevi“ i „desni“ zastupnici.

    Činjenica da kriminalci bez granica jednostavno pljačkaju, pustoše i devastiraju apsolutno sve što i gdje mogu. Ne može ih više boljeti briga za to što rade. Naravno ako im to dopuštaju zemlje članice i li recimo u našem slučaju hrvatsko legalno bezakonje. Stoga su neke zemlje EU to isto zlo i spriječile (SAD-u, Irska,  Bugarska, Nizozemska, Francuska, Australija, Njemačka, Škotska..).

    Međutim, ovo je ipak Hrvatska. Država mita i korupcije stvorena,izgrađena i vođena na prije svega institucionalnom kriminalu.

    Podsjetiti samo na činjenicu da prema UN-ovim istraživanjima,čak milijarda ljudi na Zemlji nema stalan pristup zdravstveno ispravnoj vodi za piće. Svega 2,5% svih voda zauzima pitka voda. Gotovo 10% svih bolesti na svijetu ne bi niti postojale poboljšanjem opskrbe vodom, sanitarnih uvjeta, higijene i boljim upravljanjem vodnim resursima, a to bi na kraju i smanjilo smrtnost djece te poboljšalo zdravlje i prehrambeni status na održivi način. Stoga je i opravdana tvrdnja da se bogatstvo svake zemlje već sada mjeri po bogatstvu vode i nekontaminirane zemlje (more je gratis), a gdje će litra vode u sljedećih pet godina moguće biti i pet puta skuplja od litre benzina. Hrvatska je pak vodeća zemlja Europske unije po količini slatkovodnih resursa s prosječnih 27.330 kubnih metara po stanovniku. Naime, na području Hrvatske i BiH, na dubini od 50 do 200 m, nalazi se krvotok i najveći bazen pitke vode u Europi. Dirnuti se u taj krvotok znači ubojstvo hrvatske zemlje,daljnji egzodus i na kraju realno mogući biološki nestanak cijelog hrvatskog naroda. Zemlja bez ikakve budućnosti. Što to zapravo znači, i što nam odnarođeni politikanti i režimski mediji ne govore?

    Znači da bi ti istražni radovi, potom i eskploatacija,bili izuzetno štetni za okoliš jer osim što zagađuju vode, iniciraju i potrese,bili bi mogući gotovo svugdje. Gotovo na trećini ukupne kopnene površine Hrvatske (56.578 km četvornih) tj. na prostoru od 14.272 četvorna kilometra Lijepe naše,a već se najavljuju i novi natječaji za koncesije u Lici, Gorskom Kotaru i Dalmatinskoj Zagori. Što dakle samo frakiranje predstavlja i znači?

    Znači da je na djelu razognjištenje i rasčovjećenje Hrvatske! Radi se o agresivnom i iznimno štetnom zahvatu u prirodi. Postupak kojim se za potrebu traženja i eksploatacije nafte i plina drobe podzemne stijene uz pomoć golemih količina vode pomiješane s pijeskom i brojnim štetnim kemikalijama koja se ubrizgava pod velikim tlakom,a kako bi onda došlo do pucanja stijena u slojevima te probilo put do potencijalnih ugljikovodika. Među njima se nalaze i, dokazano, kancerogeni, mutageni i radioaktivni elementi i spojevi ; olovo, uranij, živa, radij, metanol, hidroklorne kiseline, benzen, arsen, etilenski glikol, olovo, formaldehida, toluena, urana 238, radija 226 i brojnih drugih koji zatim uništavaju zemlju i pitku vodu u blizini da bi istisnuli uskladišteni plin. Poznato da se ti toksini usko vežu i uz defekte novorođenčadi, rak, autizam, zatajenja bubrega i autoimune bolesti. Zbog visokih razina metana često se i voda iz slavine pretvara u gorivu tekućinu, a izuzev toga zaraza prelazi i na stoku i biljke u cijelom kraju.

    Frakiranje dakle dokazano dovodi do ireverzibilnog onečišćenja podzemnih voda,a s time i vodocrpilišta jer osim što te kemikalije završavaju u podzemnim vodama, u vodovodima raste koncentracija kemikalija iz samoga procesa frakriranja. Kontaminacija tih podzemnih voda bi s teškim metalima zagadila i zatrovala ne samo pitku vodu tamo gdje se buši, već duž cijele dalmatinske i kvarnerske obale. Brojni znanstveni podaci pak govore i o posljedicama frakiranja te zabilježenim slučajevima kontaminacije pitke vode u blizini bušotina, kao i slučajeva respiratornih i neuroloških oboljenja kod ljudi zbog konzumiranja kontaminirane vode.

    U vrijeme kada cijeli uređeni svijet odustaje od uporabe fosilnih goriva i to zbog katastrofalnog utjecaja na život i zdravlje ljudi te nepopravljivih šteta po okoliš,a posebno vode i plodno zemljište, hrvatska Vlada nastavlja s kako to premijer Plenković javno i veleizdajnički reče „PODLAGANJEM zemlje globalnom upravljanju“.
    Umjesto odmicanja od fosilnih goriva, kružne ekonomije i prelaska na obnovljive izvore energije te iskorištavanja neprocjenjivog poljoprivrednog, turističkog i uglavnom gospodarskog potencijala, hrvatska Vlada i dalje donosi nove opasne i nadasve štetne odluke. One će za posljedicu svakako imati daljnje osiromašivanje, iseljavanje i demografsko pustošenje kako naše Slavonije,tako i cijele Lijepe naše. Hrvatska će zemlja, kao i sva vrijedna imanja otići u strane ruke i to uglavnom u bescjenje. Korporacije će pak pokupovati na hektare nekad plodnih oranica, šuma i pašnjaka koje su othranile naše generacije.

    Proces dakle započinje s prvom fazom odnosno upoznavanjem općega geološkog sastava i geološke građe širega područja. U Hrvatskoj se to odnosi na područje Panonskoga bazena i područje Dinarida. Rezultati se prvenstveno prikazuju geološkim kartama nastalim geološkim kartiranjem terena na površini. Daljne pojedinosti o geološkim značajkama u dubini prikupljaju se raznim vrstama geofizičkih istraživanja, a tek nakon toga slijedi bušenje. Izuzetno je važno prikupljanje podataka o znakovima naftoplinonosnosti područja od interesa. To su izdanci nafte i/ili plina kojih u Panonskom bazenu ima na više mjesta (Peklenica u Međimurju, Paklenica kraj Novske, bunar „Martin“ na obroncima Moslavačke gore i dr.). U Dinaridima su znakovi naftoplinonosnosti izdanci karbonatnih stijena impregniranih bitumenom ili s infiltracijama bitumena.

    Podsjetiti samo na činjenicu da su Dinaridi izrazito trusno područje, i samo po sebi podložno potresima. Nadalje,ima ih na više od 100 smjestišta idući od Istre do zaleđa Dubrovnika,a što je detaljnije pojašnjeno u podpoglavlju Geološke značajke Dinarida.

    Ono što kao HSP upozoravamo cijelu hrvatsku javnost jest da narod napokon shvati da je ne samo sukreator i promatrač, već kreator svoje političke sadašnjosti i budućnosti. Da je u tom povijesnom procesu suodgovoran čimbenik i da kao takav napokon počne gledati sve ono što njegovi zastupnici (ne predstavnici) rade, a ne samo izgovaraju. Treba vidjeti sve te vele/izdajničke zakone predložene i izglasane u saboru, i tko je sve za njih podigao svoje ruke. Sukladno tome predlažemo i uvođenje političke odgovornosti za sve ono što je u izbornom programu bilo koje stranke obečano, a nije izvršeno. Ili pak pak nije ni rečeno,a nadasve vele/idazadnjički, servilno i sluganski odrađeno.
    U svakoj uređenoj zemlji ti i takvi politikanti bi svakako bili ujedno i mrtvi političari. Samo u sređenim državama poput Hrvatske,gdje zemlju vode politički mrtvaci, iste su osuđene na bezperpektivnost, sluganstvo i ukratko život bez budućnosti.

    NE/ODGOVORNOST JE DOSLOVNO OSNOVNI UZROK MORALNE KRIZE DRUŠTVA U CIJELINI!

    Željan Jurlin, Predsjednik HSP Odbora za ekologiju

  • HSP Karlovačke o sigurnosnim problemima na Turnju


    Teško gradu koji ima i vlast i oporbu bez oporbe.

    Oporba je ta koja treba prozivati vladajuće i na probleme i propuste. Nije dovoljno da vladajući promiču svoje dužnosnike, nego da rade za dobrobit grada i građana. Moram se pozvati na izjavu dogradonačelnika Mrzljaka na sastanku u gradskoj četvrti Turanj sa stanovnicima četvrti, kada nisu bili zadovoljni odgovorima i da imaju priliku na sljedećim lokalnim izborima ocijeniti rad gradskih službi.
    Radi se o problemu pucanja vodovodne instalacije na privatnim objektima nakon svake intervencije ili radova na vodovodnoj mreži.

    Stanovnici gradske četvrti, putem vijećnika HSP u gradskoj četvrti ukazuju na taj problem već dvije godine i odgovori su uvijek isti.
    U nedostatku oporbe rade se performansi, tako da lokalni čelnici dobiju priliku pred medijima lijepo ispričati kako rade, kako se trude ali da nije problem u njima nego nekim drugima ili bivšima.
    Inicijativa Za RADNIČKI KARLOVAC je tako odlučio malo pomoći vladajućima i baciti lopticu oko Malih turbina na rijeci Korani. U predizbornim kampanjama nekako im je promaklo brinuti se oko naše Korane, a radi se o projektima koji su već pred izvedbom.

    Odgovorio im je gradonačelnik Damir Mandić a, isto pitanje je postavljeno na Županijskoj skupštini Županu Damiru Jeliću i obadva su vješto primili bačenu loptu.
    Problemi u gradskoj četvrti Turanj (prometni, sigurnosni, oborinske vode, već spomenuti problemi sa vodovodnom instalacijom) su problemi koji oporbu ne zanimaju.

    Nesreća koja se dogodila na Turnju, gdje je smrtno stradalo dijete koristi se samo za promociju i daje priliku vladajućima da izvrše pritisak na institucije, radi nastavka započetih projekata (radi se o nastavku izgradnje obilaznice).

    Dogodio se nesretan slučaj i nekakva inicijativa Turanjčana se sjetila nogostupa kroz Sajevac, i da na Turnju treba postaviti kamere i ležeće policajce te pojačati prisutnost Policije.
    Ubrzo se odustalo od pojedinih zahtjeva a sad se traži obilaznica i nogostup, što naravno svi žele.
    Moram podsjetiti da je HSP prije nekoliko godina tražio nastrešnice na stajalištima autobusa i još jednog stajališta za autobus u Sajevcu.

    Smatramo da je to važno iz sigurnosnih, a i zdravstvenih razloga.
    Traže se strojevi na obilaznici što je u redu jer obilaznica nam treba, ali ne samo oko gradske četvrti Turanj nego kao obilaznica oko Karlovca.
    Broj vozila koji prometuje kroz Karlovac je veliki sigurnosni problem za Karlovčane.
    Sve da se i sutra riješi obilaznica i nogostup na Sajevcu, problem sigurnosti na Turnju ostaje.
    Smanjenje prometa neće povećati sigurnost.
    I dalje će na Turnju ostati škola, pošta, ljekarna, muzej Domovinskoga rata, trgovački centar i drugi uslužni objekti.

    I dalje će Turanjčani slati djecu u školu voziti u vrtić i koristiti usluge uslužnih objekata.
    Rješenje sigurnosti na Turnju nije u kamerama,mjeračima brzine ili većoj prisutnosti policije (i onako su stalno tamo i nadziru brzinu). Za ležeće policajce-uspornike postoji i zakonska zapreka za njihovo postavljanje.

    Rješenje je u pametnoj svjetlosnoj signalizaciji -semaforima za koje ne postoji zakonska zapreka.
    Struka zna o čemu se radi ali ču pojasniti čitateljima.
    Na semafore se postavi kamera a na određenoj udaljenosti prije semafora senzor, koji registrira brzinu i u slučaju prekoračenja pali crveno svjetlo na semaforu.
    Kamera na semaforu bilježi one koji zanemare crveno svjetlo na semaforu a ostalo je u nadležnosti Policije.
    Ovakav način je sigurno sigurniji i jeftiniji od mjerača brzine ,nadzornih kamera i stalnoga dežurstva policijskih patrola.

    S poštovanjem

    Veselko Krnjić

    Predsjednik ŽV HSP-a Karlovačke županije i
    član predsjedništva HSP-a

  • HSP poručuje Predsjednici i Vladi RH: Zaštitite hrvatske granice od nove agresije


    Suočena sa velikim, pomno NEGDJE isplaniranim migrantskim valom koji je zapljusnuo njezine granice, Hrvatska vlast je pokazala da nije spremna nositi se sa prijetnjom koja izravno ugrožava njezinu sigurnost i suverenost.

    Premda Zakon o nadzoru državne granice predviđa da je Ministarstvo unutrašnjih poslova , odnosno policija zadužena za zaštitu državne granice, očito je da policija u ovom trenutku nije sposobna ispuniti jednu od svojih temeljnih zadaća. Uzroci su tome višestruki, a jedan od glavnih je nedostatak policijskih službenika i moderne tehnike koji su potrebni za izvršiti ovaj izuzetno zahtjevan zadatak.

    Budući da je nedostatak ljudstva izravno povezan sa nezadovoljavajućim materijalnim uvjetima rada u policiji, nedopustivo je da država štedi na segmentu od vitalne važnosti za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Nedopustiva je dezorganiziranost policije i njenog vodstva koje dovodi građane u zabludu izvještajima sa terena koji ne odgovaraju stanju na terenu, odnosno istini. Naime, Ličko – senjska, Karlovačka i dio Sisačko – moslavačke županije tj. od Gračaca pa do Siska je prepun izbjeglica u starosti od ca. 18 – 40 godina. Čudno je da ih građani svakodnevno viđaju a o tome Ministarstvo unutrašnjih poslova gromoglasno šuti.

    Postavljamo pitanje: što je sa fizičkim barijerama kao što su to učinile naše susjedne države članice Europske unije? Nadalje, pitamo se da li smo uopće suvereni kada ne dozvoljavamo Hrvatskoj vojsci da se uključi u zaštitu granice temeljem članka 5. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice koji predviđa da „zbog sigurnosnih ili humanitarnih razloga Oružane snage RH mogu pružiti potporu u zaštiti državne granice“.

    Tako danas imamo paradoksalnu situaciju da se Hrvatska vojska , kojoj je sukladno članku 7. Ustava RH dužnost „štititi suverenitet i neovisnost te braniti teritorijalnu cjelovitost Hrvatske“, nalazi u vojarnama ili na vojnim vježbama dok se prema Hrvatskoj ponovno valja migrantski val koji predstavlja izravnu prijetnju sigurnosti građana koju policija više ne može jamčiti.

    Upravo stoga što su se stekli zakonski i ustavni uvjeti, HSP poziva Predsjednicu i Ministra obrane da, bez daljnjega odgađanja, Hrvatsku vojsku postave na državne granice i tako pomognu policiji u zaštiti i sigurnosti građana i suverenosti države.

    Naime zbog male populacije i stalnog egzodusa stanovništva, Hrvatska je posebno izložena migrantskoj opasnosti jer je općepoznato da migranti nisu spremni prihvatiti kulturološke, vjerske i druge vrijednosne stečevine zemlje u koju dolaze, već silom nameću svoje vjerske i kulturološke vrijednosti domicilnom stanovništvu.

    Što bi za Hrvatsku značilo naseljavanje desetke ili pak stotine tisuća takvih migranata, suvišno je i komentirati. Shodno tome potrebno je ponovno pomno razmotriti UN-ov dokument „Globalni pakt o migracijama“ koji je još jedna podvala svjetskih moćnika malim narodima. Stoga se nadamo da Predsjednica RH neće odustati od svoje odluke da ne potpiše takav štetan dokument ma koliku on imao tzv. humanu dimenziju.

    Za HSP su tzv. „imigranti“ sigurnosno, a ne humanitarno pitanje. HSP već odavno tvrdi da je jedini način sprječavanja migracije pučanstva, rješavanjem unutarnjih problema država iz kojih oni dolaze. Međutim, pitamo se tko će te uzroke riješiti kada su ih zapadni humanisti i potakli.

    Ukoliko Vlada RH odmah ne pokrene mehanizme zaštite državne granice i svojih građana bit ćemo suočeni sa nesagledivim posljedicama koje generacijama nećemo biti u mogućnosti ispraviti.

    Stoga HSP još jednom poziva Predsjednicu i Vladu RH da ni pod koju cijenu ne potpišu štetnu Marakešku konvenciju, te da u najkraćem roku pošalju Hrvatsku vojsku tamo gdje joj je i mjesto – na hrvatsku granicu – te da spriječe agresiju koja nadire s istoka, te da shvate da „imigranti“ nisu humanitarno nego sigurnosno pitanje.

    Karlo Starčević, predsjednik HSP Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • Prenosimo iz Jutarnjeg lista: Priča o ČOVJEKU, pravašu koji se ne predaje.


    ‘Imao sam 19 i velike planove, a onda se dogodila ta kobna subota… Ali to što sam završio u kolicima nije me spriječilo da postanem prvak Zagreba’

    Do te kobne Velike subote 15. travnja 2006. Ivan Palčić, tada 19-godišnji tehničar cestovnog prometa iz Vukovine pokraj Velike Gorice, živio je bezbrižan život studenta prometnih znanosti. Planirao je upisati poljoprivredni fakultet, ali mu je bilo predaleko svaki dan putovati do Zagreba ili Križevaca. Nastavio je obiteljsku tradiciju oca Stjepana koji radi kao stručni referent u Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke županije.

    Uz mamu Mirjanu koja radi kao učiteljica razredne nastave u Lomnici, stariju sestru Anu, koja je doktorirala kemiju i radi na Institutu “Ruđer Bošković” i mlađu sestru studenticu Doru, Ivan je najviše vremena provodio baveći se poljoprivredom. Uz djeda Branka i baku Jagu, koji su k njima doselili iz okoline Lekenika, Ivan se, kaže, zaljubio u poljoprivredu.

    – Sjećam se kako mi je deda govorio da se poljoprivredom možeš baviti samo ako to voliš. Bio sam sretan što sam uz njega provodio mnogo vremena u polju i među životinjama, volio sam učiti od njega i zapamtio njegov savjet – kaj si sam ne napraviš, ne bude ti to nitko napravil umjesto tebe. Od njega sam naučio poštovati prirodu i njezine zakonitosti, ali i uživati u plodovima svojeg rada. Jer kad odeš u polje i obilazimšsvoje usjeve, kad vidiš da si sve to sam napravio u suradnji s prirodom, ne preostaje ti ništa drugo nego biti zahvalan i Bogu koji te za sav tvoj trud nagradio. Ali i poštedio, jer polje je tvornica na otvorenom i može se svašta dogoditi. Zato se mi poljoprivrednici moramo redovito moliti Bogu – kaže nam Ivan, kojeg smo posjetili na njegovu imanju u Turopolju.

    Kobna subota

    Priču o njemu čuli smo kada je lani imao namjeru prijaviti se na natječaj za najboljeg mladog poljoprivrednika koji organizira europarlamentarka Marijana Petir uz medijsko pokroviteljstvo Jutarnjeg lista. Htio se prijaviti, ali nije, pa smo mu prenijeli iskustva s nedavnog izbora za najboljeg mladog poljoprivrednika u EU gdje je naš drugi Ivan, onaj Gašić, uspio ući u finale, među 12 najboljih projekata.

    Dok nagađamo o tome što bi mogao biti njegov najbolji projekt za sljedeći izbor Ivan nam kaže kako će se svakako prijaviti jer misli da je on najbolji primjer kako od poljoprivrede mladi ljudi mogu živjeti lijepo ako vole ono što rade i unatoč životnom hendikepu s kojim se nosi.

    Da, ta kolica. Pogled na njegova kolica kojima vješto manevrira vraća nas dvanaest godina unatrag, na Veliku subotu 15. travnja 2006. godine. Ivan o događaju koji će promijeniti njegov život priča mirno, s mnogo detalja. Uostalom, mnogim je znatiželjnicima to ispričao po tko zna koji put iznova. Iako smo se tek upoznali, nije mu bilo teško izreći sve još jednom. Prekinuli smo ga tek s dva potpitanja.

    – U posjetu mi je bio sada nažalost pokojni prijatelj Robi. Pričali smo i družili se u dvorištu, gdje je ostala jedna šasija tamića, jer sam se i tada bavio poljoprivredom i šumama pa sam od starih dijelova dva znao napraviti jedan. Gledali smo tu staru šasiju koja je ostala na kotačima i dogovarali se. ‘Ajde da je maknemo i negdje odšlepamo’, rekao sam Robiju. ‘Hajde ti naprijed za volan.’ Ja sam prešao na golu metalnu šasiju. Krenuli smo i na jednoj nizbrdici počeo sam lagano kočiti, ali kako nisam imao uporišta, uhvatio sam se za volan koji se iščupao i počeo sam padati.

    Htio sam iskočiti, ali dok sam o tome razmišljao, volan me zarotirao i pao sam preko šasije. Kada sam pao, čuo sam kako mi pucaju kosti, čulo se rafalno krckanje, kao trrrr. Kasnije se ispostavilo da su to bili moj 6. i 7. vratni kralježak. Sve se dogodilo u tih par sekundi, htio sam se izvući, ali sam shvatio da ne osjećam ništa, ni ruke ni noge.

    Robi je povikao: ‘Izvuci se’, a ja mu kažem kako ne mogu, da ne osjećam ništa, ruke mi trnu, htio bih se pomaknuti, ali ne ide. Odmah su tu dotrčali mama i tata, hitna je brzo došla, izvukli su me i odvezli u Draškovićevu. Cijelo vrijeme bio sam pri svijesti, rekli su mi kako su mi oštećeni i smrskani kralješci i da će ih pokušati očistiti i rehabilitirati.

    Operacija je potrajala do jedan ujutro. Sutradan su mi rekli kako imam dva do tri posto šanse da će mi se vratiti funkcije tada ukočenih i slabih ruku i nepokretnih nogu, a šake nisam ni mogao stisnuti. Bilo mi je jasno kako mi žele približiti težinu ozljeda, ali nakon što sam se poslije šest mjeseci rehabilitacije vratio u dvorište, prvo što sam prilagodio bio je auto – kako bih bio mobilan. Kasnije sam isto napravio s traktorima.

    Kako sam doživio šok prelaska u kolica? Ha, nije bilo lako, ali rekao sam sebi: sad je to tak’ i to je tak’. Nikad neću zaboraviti jednog dečka koji je, dok smo ležali u Draškovićevoj, stalno plakao pa zakaj ovo, pa zakaj ono, pa da nisam ovo, ne bi se dogodilo ono. A ja sam si mislio: a što sad, to se dogodilo i sada nema povratka. Ja sam 100-postotni invalid. Najteže mi je bilo zbog mame, tate i sestara jer od mene se očekivalo da ću preuzeti gospodarstvo i najviše potegnuti. Ali što je tu je, ja sam dao sve od sebe da nastavim normalno živjeti koliko su to okolnosti dopuštale.

    Koliko mi se život promijenio? Da, tada sam imao 19 godina i puno planova ispred sebe, ali nesreća me nije spriječila da velik dio njih i ostvarim. Zapravo, shvatio sam da se nakon te nesreće dogodilo mnogo više lijepih nego ružnih stvari. Čak je i nekim mojim prijateljima bilo teže prihvatiti te nove okolnosti nego meni, a sestra Dora uvijek kaže kako sam ja njima bio već podrška nego što su oni meni.

    Svi su me pitali kako ću sad na traktor. A ja sam im rekao da ne znam kako, ali ako ne probam, onda to neću nikada doznati. Kada su drugi vidjeli da sam imao volju i da ne odustajem dok nešto ne uspijem, bilo je lakše i njima.

    Taj optimizam koji sam imao i sada ga imam crpim iz vjere u Boga i samoga sebe i svoje sposobnosti. Shvatio sam da sve ima svoj neki razlog, sve što se nekome dogodi ima neku svrhu da shvatiš sebe i svoje bližnje. Svatko ima i nosi svoj križ, a tek ako ga prihvatiš, onda ga i možeš nositi – završava Ivan svoju priču, nazdravljamo još jednom viljamovkom.

    I nastavljamo razgovor o svakodnevnim poslovima u polju, poslovima u poljoprivredi.

    Uz pomoć obitelji on na svojem OPG-u kroz ratarsku proizvodnju obrađuje 60 hektara zemlje (pšenica, uljana repica, soja, kukuruz, zob, ječam), a bavi se i izvlačenjem drva iz šume te prodajom drva za ogrjev. Za obradu zemlje ima pet različitih traktora i sve potrebne priključke, a nedavno se kandidirao za sufinanciranje iz fondova EU za opremu potrebnu za izvlačenje drva iz šume.

    Sportska karijera

    Kako je veliki proizvođač stočne hrane, planira u svoju štalu, pokraj svinja i peradi, naseliti i mesne vrste goveda. Nezadovoljan je mjerama Ministarstva poljoprivrede poticanja ulaganja mladih iz fondova EU jer nositelj OPG-a ne smije imati vlasništvo dulje od 18 mjeseci, a upravo toliko vremena prođe dok se završi jedan i započne drugi natječaj…

    – I onda gubiš to pravo. Oni će prije po tim pravilima dati nekome tko je jučer otvorio OPG nego meni koji se time bavim deset godina. Na malo zemlje ne možeš ništa, a meni je i ovo što imam postalo premalo. Naravno da bih bio sretniji da dobijem više poticaja za proizvodnju jer ako kvalitetno radiš i imaš dobru tehnologiju i znanje, uvijek će ti ostati taj poticaj kao nagrada za trud i da možeš planirati proizvodnju – objašnjava Ivan.

    Otkriva nam kako je već 14 godina član HSP-a “zato kaj je to jedina stranka s hrvatskim predznakom u kojoj su kod nas dečki koji su mogli biti u bilo kojoj stranci, ali su odabrali baš HSP”. O politici će još dodati kako je imao i brojne ponude za prelaske, prvo iz HDZ-a, a sada i iz Bandićeve stranke čije ljude poznaje jer za zimskih dana ralicom čisti snijeg po ulicama Vukovine.

    Uz to što vozi motor, auto, traktore, ponekad kombajn i ralicu, Ivan je i aktivni sportaš. Ako ne računamo da je lani bio prvak Zagrebačke županije u oranju u kategoriji plugova premetača, on osvaja i visoka mjesta na atletskim natjecanjima.

    – Kako sam nemirna duha i ne mogu dugo izdržati bez neke aktivnosti, odmah nakon rehabilitacije tražio sam neki klub u kojem bih se mogao baviti sportom. Malo sam se raspitao i u Gorici pronašao Darka Matića, glasnogovornika Hrvatskog paraolimpijskog odbora, koji je osnovao klub “Uspon”. Bacam disk, kuglu i koplje, osvajao sam druga i treća mjesta na državnom prvenstvu, ali to još nije dovoljno da nastupim za našu reprezentaciju na paraolimpijskim igrama. Kada bih se malo više posvetio atletici, vjerujem da bih i to uspio – otkriva Ivan, koji s prijateljima voli odigrati i partiju stolnog tenisa.

    Spominjemo mu kako smo nekoliko godina prije iznenadnog odlaska razgovarali s našom najtrofejnijom paraolimpijskom reprezentativkom Milkom Milinković, poznatijom kao Milka Paraolimpijka. Ona je osvojila osam medalja za Hrvatsku, a omiljena joj je pjesma “Još i danas zamiriši trešnja” jer je kao djevojčica pala s trešnje i potom ostala vezana uz kolica. Ivan se nasmijao i rekao nam kako je poznavao Milku koja je svojoj vedrinom i vicevima uvijek bila dobri duh reprezentacije. I on voli tamburaše, kada se okupe prijatelji, favorit mu je “Ne dirajte mi ravnicu”. Zato ga na rastanku pitamo kako vidi problem egzodusa mladih iz plodnih ravnica u EU.

    – Razumijem mnoge razloge zbog kojih odlaze, imam dosta prijatelja koji su otišli, ali ovdje svi traže posao u struci, a kada odu van, rade bilo što i mnogo poslova koje ovdje ne bi ni u snu. Neka pljunu u šake i rade jer kada bi ovdje radili ono što tamo rade i koliko tamo rade, imali bi dovoljno za normalan život na svojoj djedovini. Znam da je to lakše izgovoriti nego napraviti, ali uzalud nam sav trud ako ostanemo bez ljudi, cijelih obitelji. Moj san je ostati ovdje i raditi na zemlji koju volim i uskoro naći ženu koja će voljeti mene i s kojom ću zasnovati obitelj – zaključuje Ivan.

    Nakon svega što smo vidjeli i čuli u Vukovini ne sumnjamo da će Ivan taj san brzo ostvariti, a potom slijedi novi, pa još jedan…

    IZVOR: Jutarnji list
    F
    oto: Ivan Palčić/HSP

  • MARIJAN LOZANČIĆ POVJERENIK HSP-a ZA VARAŽDINSKU ŽUPANIJU!


    Hrvatska stranka prava krenula je u ozbiljnu revitalizaciju stranke na području Varaždinske županije.

    Odlukom predsjednika Hrvatske stranke prava Karla Starčevića Povjerenikom za Varaždinsku županiju imenovan je MARIJAN LOZANČIĆ uz obvezu da u roku od 6 mjeseci stvori uvjete za osnivanje i održavanja ŽUPANIJSKOG ZBORA HSP-a za Varaždinsku županiju.

    Projekt “HSP DOM SVIH PRAVAŠA” u ovoj županiji daje značajne rezultate, kao i na prostoru cijele Hrvatske, te izražavamo  opravdana očekivanja da će  HSP i u ovoj županiji uskoro  vratiti svoje nekadašnje pozicije.

    hsp

  • HSP: Tzv. „imigranti“ – agresori na vratima Hrvatske


    Davno je Nostradamus najavio „najezdu skakavaca s istoka“ koji će opustošiti kršćansku Europu. I očigledno je bio u pravu. Svakodnevno smo svjedoci mnogih zločina i nasilja koje čine tzv. „imigranti“. Još uvijek postoje neki koji ne shvaćaju opasnost od okupacije (za sad) bez oružja koja se već nekoliko godina provodi diljem Europe, a posebice u najrazvijenijim državama. Silovanja, drske pljačke, maltretiranje prolaznika, paljenje automobila, provociranje domaćeg pučanstva, traženje prava na „svoje pravo“,….. samo su neke od niza zastrašujućih događaja koji se svakoga dana mogu pročitati u objektivnim glasilima.

    Za sad je Hrvatska samo tranzitna ruta, te takvih događaja kod nas nije bilo. Međutim, mnogi su naši ljudi, pa tako i mnogi članovi HSP-a doživjeli neugodna iskustva susreta s „imigrantima“. U našim će javnim istupima izraz „imigrant“ UVIJEK biti pisan pod navodnicima. Naime, već površan pogled na nepregledne kolone koje pristižu u Europu, pa tako i na granice Republike Hrvatske, pokazuje da OGROMNU VEĆINU čine mladi muškarci – od 20 do 30 godina. Radno, ali i ratno sposobni. Samo manjinu čine obitelji s djecom, mada baš tu djecu često stavljaju u prvi plan da bi iznudili sućut i razumijevanje. Žene i djeca će doći u drugom valu, kad se ovi prvi „skrase“.

    Mi Hrvati, kao narod koji je doživio i preživio mnoge ratove, među kojima je onaj posljednji – Domovinski – posebice utkan u bit našeg postojanja, možemo razumjeti razloge koji ljude tjeraju da ostave sve što imaju i krenu u „neko bolje sutra“. Međutim, naši mladići (većinom) nisu bježali sa svojih ognjišta, nego su stali u obranu svoje Domovine. Dakle, zašto ovi mladi ljudi nisu ostali braniti svoje domove, već su u stotinama tisuća „izbjegli“ na Zapad. U većini krajeva iz kojih „imigranti“ dolaze danas VIŠE NEMA ratnih sukoba. Dapače, uskoro se očekuje i obnova porušenog – kao i nakon svakog drugog rata u povijesti. Zašto nisu ostali barem graditi svoju domovinu?

    Nama u HSP je odgovor jasan. Sve ovo čemu smo svjedoci je dio osmišljenog scenarija islamizacije Europe. Uzevši u obzir da većina europskih država, pa tako i Hrvatska, imaju negativan demografski rast, a da nadirući elementi imaju izrazito visok demografski rast – odgovor se sam nameće. Kreatori islamizacije Europe su zamislili u Europu poslati preko 30 milijuna „imigranata“, a dosad ih je došlo puno više od polovice predviđenog broja. Uz predviđeni rast broja „imigranata“ i njihovih potomaka, već za dvije generacije (40 godina) njihov će broj iznositi znatno preko 100 milijuna. Istovremeno će broj Europljana pasti, te će udio „imigranata“ u stanovništvu EU 2060. godine iznositi oko 25%. Uzme li se u obzir da u Francuskoj, Njemačkoj i još nekim državama EU već danas živi preko 10% stanovništva ranije pridošlog iz tog miljea, vidi se da će preko trećine svih žitelja EU biti neprijateljsko prema kršćanskom habitusu Europe. Kad se tome doda kampanja koju zadnjih desetljeća vode antikršćanske i sotonističke skupine i čine velike napore da zatru kršćanske korijene Europe, postavlja se pitanje da li uopće postoji snaga koja može zaustaviti proces islamizacije Europe. Dva prethodna pokušaja su, teškom mukom i uz mnoge žrtve, zaustavljena. Arapski od 7. do 15.stoljeća u Španjolskoj i Portugalu te turski od 14. do 19. stoljeća na jugoistoku Europe. Ovaj treći pokušaj islamizacije Europe je najopasniji jer se provodi uz nespremne „branitelje kršćanstva“, koji uz to imaju i mač u leđa od europskih izroda maskiranih u odore „uljuđene i demokratske Europe“.

    Gdje je tu Hrvatska?
    Hrvatska je, kao i kod drugog pokušaja islamizacije, na prvoj crti obrane europske civilizacije – „Predziđe kršćanstva“. To znaju neprijatelji kršćanske Europe, a koji su ujedno i neprijatelji Hrvatske. Oni sustavno na čelo Hrvatske postavljaju snage kojima nije stalo do Hrvatske, već samo do vlastitog probitka, a kojega ostvaruju služeći svojim gospodarima u Briselu i Washingtonu. Ali i Moskvi i Beogradu.

    HSP smatra da Hrvatska mora pristupiti Višegradskoj skupini, jer je Hrvatskoj mjesto u srednjoj Europi, a ne u nekom „regionu Zapadnog Balkana“ gdje nas sustavno guraju briselski crtači karata i njihovi trbuhozborci u Hrvatskoj. Upravo su članice Višegradske skupine iznijele jasnu poruku, a s kojom se mora složiti i svaki onaj kome je stalo do Hrvatske: Imigrantima nema mjesta u Hrvatskoj. Neka se vrate tamo od kud su došli i grade svijetlu budućnost u svojim domovinama. Hrvatska je isuviše demografski poharana svjesnim pogrešnim politikama vlastodržaca koji već godinama glođu supstancu hrvatske budućnosti, da bi mogli dopustiti da na vjekovna ognjišta naših pradjedova dosele oni kojima tu nije mjesto.

    HSP poziva hrvatsku vlast da čvrsto stane na hrvatske granice i ne dopusti da razularena masa agresora na silu uđe na teritorij Hrvatske. Jučer su „imigranti“ naše policajce gađali kamenjem i ozlijedili dvojicu. A sutra? Vlastodršci, nemojte čekati da nasilje tih “imigranata“ eskalira. Da grupe porastu s nekoliko stotina na nekoliko tisuća ili desetaka tisuća, jer takvu masu je nemoguće zaustaviti mirnodopskim sredstvima. Zaustavite agresiju jer vam buduće generacije neće oprostiti nečinjenje i kukavičluk, te izdaju Domovine.

    I na kraju, vidimo da svugdje u razvijenoj Europi političke stranke koje se zalažu za očuvanje vrijednosti svojih država i naroda stječu sve veću potporu među građanima, te u sve većem broju ulaze u kongrese. Takve stranke „veliki“ politički analitičari nazivaju strankama „desnice“, pa čak i „krajnje desnice“. HSP s ponosom ističe da također spada u grupu takvih stranaka, modernih stranaka kojima je interes zaštite suverenosti svoje domovine iznad svih drugih. Vlastitih i tuđih.

    HSP je najstarija hrvatska suverenistička stranka, koja i danas snažno zagovara hrvatsku suverenost te pozivamo Hrvatice i Hrvate da prepoznaju pogibelj koje (opet) dolazi s istoka, te da prepoznaju onu zdravu i stožernu snagu koja tu pogibelj može spriječiti – Hrvatsku stranku prava.

    prof. dr. Zvonko Čapko, glavni tajnik HSP

  • HSP osnovao podružnicu u gradu Kastvu


    U Kastvu  je održan izborni zbor podružnice HSP Grada Kastva.
    Za predsjednika podružnice jednoglasnom odlukom izabran je Marijo Rubeša.
    Za dopredsjednike su izabrani Marino Grbac i Danko Beno
    Za tajnika podružnice izabran je Ivan Andrijević
    Za rizničara izabran je Nikolaj Đevalin.
    Za članove nadzornog odbora izabrani su
    Serđo Sinčić
    Lovro Beno
    Damir Čiček
    HSP-PGŽ nastavlja i dalje sa rastom i jačanjem uskoro najavljujemo dva nova zbora koja su u pripremi.

    DAN DOLAZI

  • HSP žestoko po APISU i Vladi: “Crna ruka” bi poštenije izbrojala potpise referendumskih inicijativa!


    Danas je  u Rijeci Hrvatska stranka prava održala konferenciju za medije na kojoj su govorili   predsjednik Glavnog stana  Nikica Augustinović i Glavni tajnik Hrvatske stranke prava Prof. dr. Zvonko Čapko.  Medijima  se najprije obratio Nikica Augustinović koji jeizjavio slijedeće

    “U srijedu je hrvatska javnost obaviještena da više nema pravo na svoj glas. Odnarođena je vrhuška izvršila teški udar na demokraciju i pravo na slobodu izbora. Hrvatsku stranku prava to, na žalost, nije iznenadilo. Naime, iako je u provedbi ovih referendumskih inicijativa sudjelovao veliki broj članova HSP, mi smo od početka sumnjali u dobru volju i iskrenost vlastodržaca, a time i u uspjeh samih referendumskih inicijativa” – rekao je Augustinović

    Augustinović je podsjetio sve one zaboravne da su vlastodršci uvijek pravila prilagođavali svojim interesima. Tako su, primjerice, na prijevaru odvukli Hrvatsku u EU organiziravši „referendum“ na kojem su pobornici ulaska imali gotovo 99% medijskog prostora, a pobornici hrvatske suverenosti i samostalnosti jedva 1%. Niti to im nije bilo dovoljno, pa su proglasili referendum uspješnim iako je na njega pristupilo oko 44,35% građana – dakle manje od polovice. Nevjerojatno je da su nas u novo ropstvo otjerali glasovima manjine naših građana.

    “U svjetlu nedavno objavljene oktroirane odluke, Hrvatska stranka prava podsjeća na svoj prijedlog iz 2014. godine o korištenju sustava e-građani za prikupljanje potrebnih referendumskih potpisa, a HSP i danas stoji na stavu da se taj način prikupljanje potpisa za bilo koji referendum može i mora implementirati u zakonodavni okvir za organizaciju i provedbu referenduma” – rekao je Augustinović i nastavio.

    “U vrlo skoroj budućnosti može se preko sustava e-građani glasovati i na izborima gdje bi se jednim klikom na računalu, omogućilo većem broju glasača da pristupe glasovanju. Omogućavanjem svim građanima da izraze svoj stav putem sustava e-građani osiguralo bi se da u Hrvatskoj, za razliku od dosadašnje prakse, većina odlučuje u demokratskim procesima odlučivanja i to bi značilo da smo na putu prema istinskoj demokraciji.”

    “Budući je posljednjih nekoliko godina preko 400.000 Hrvata zbog ekonomskih razloga iselilo iz Hrvatske u zemlje zapadne Europe na ovakav način i njima bi se omogućilo da na izborima iskažu svoj stav i izaberu svoje zastupnike u Saboru RH, a time posredno i Vladu RH. To bi, naravno, koristili i Hrvati koji su Hrvatsku napustili i u ranijim razdobljima, a državljani su Republike Hrvatske” – naglasio je Augustinović

    Smatramo nužnim da se i po pitanju broja potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma mora odrediti fiksni broj, a zbog nepostojanja točnih i potpunih podataka o broju birača, pa sadašnjih 10% potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma svatko tumači kako želi. Predlažemo da referendumska inicijativa bude uspješna i da se referendum mora provesti ako se za njega prikupi najmanje 200.000 potpisa birača s pravom glasa. Sličnu praksu ima Mađarska koja ima više nego dvostruko stanovnika u odnosu na Hrvatsku.

    Također predlažemo da rok za prikupljanje potpisa bude 30 dana, uključujući i neradne dane i blagdane.
    Po ugledu na zemlje koje imaju razvijenu demokraciju predlažemo da se Zakonom odredi jedan dan u godini (Referendumski dan) kada bi se održavali referendumi.
    Predlažemo da to bude prve nedjelje u listopadu, jer je  vremenski odmaknuta od svih ideoloških prijepora.

     

    Prof. dr. Čapko se žestoko obrušio  na vladajuće   garniture u Hrvatskoj, pa naglašava  da je “sumrak demokracije u Hrvatskoj  logični slijed događaja, uzmemo li u obzir sve ono što se u Hrvatskoj događa posljednjih godina, pa i desetljeća. Danas nećemo ulaziti u detaljne analize tih događaja jer to nije tema ove tiskovne konferencije, ali smo svi svjedoci posljedica pogubne politike vladajućih pseudoelita: ubrzano iseljavanje radno sposobnog stanovništva, daljnji rast depresije među onima koji su ovdje ostali, zamagljivanje bitnih stvari nebitnima, gaženje temelja hrvatske državnosti i sl.”

    “Već sam odabir agencije zadužene za „brojanje“ glasova je znak da nešto ne valja. Naime, vlada je osnovala (s Gradom Zagrebom) i potom za nadzor prikupljenih potpisa zadužila agenciju čijeg se imena grozi svaki pošteni, a iole upućeni Hrvat: APIS.” – žestoko je reagirao Čapko

    “Znaju li „hrvatski“ vlastodršci da je APIS bio nadimak Dragutina Dimitrijevića, zloglasnog srpskog generala s početka 20. Stoljeća. Godine 1911. Dimitrijević je sa svojim drugovima osnovao tajno udruženje “Ujedinjenje ili smrt”, poznato pod imenom “Crna ruka”. Cilj organizacije je bio da pripremi i u pogodnom trenutku podigne revoluciju u svrhu rušenja Austro-Ugarske monarhije i stvaranja Velike Srbije. Ta je četnička organizacija najpoznatija po pripremi atentata na Franju Ferdinanda 1914. godine u Sarajevu, a čime su potaknuli Prvi svjetski rat.” – upitao je Čapko

    Ova je činjenica samo jedna u nizu koja potvrđuje činjenicu da je Hrvatska sustavno i planski uništavana. Zbog neizvršene lustracije tijekom ’90-tih Hrvatskom i danas vladaju isti oni koji su vladali i prije 1990. Možda ne baš sve iste osobe, ali svakako ista ideologija. Duh jugoslavenštine i komunistički mentalitet prijete uništenju ostataka onoga što nam ostaviše naši stari.

    Bez lustracije svih onih koji su u bivšem sustavu radili protiv interesa i opstojnosti hrvatskog naroda Hrvatska nema budućnosti. Osim lustracije, jedan od bitnih alata koji može pomoći u spašavanju Hrvatske jest da se našim građanima omogući da svoja prava, zahtjeve i mogućnosti odabira mogu sustavno ostvarivati kroz provedive, objektivne i nepristrane referendume.

    HSP ne ulazi u analize konkretnih referendumskih inicijativa, ali ono što nas bode u oči, morali smo i izreći. Svaka država koja želi biti demokratska, mora svojim građanima omogućiti da svoje stavove mogu i izraziti. Hrvatska vlast, ne samo da to ne omogućava, već one koji pokušavaju svoja demokratska prava i ostvariti – sustavno šikanira, omalovažava pa čak i progoni. Čak smo vidjeli da se najuhljebničkija stranka u Hrvatskoj, koja s potporom od 1% glasova smeta u skoro svakoj vladi, usudila najaviti kaznenu prijavu protiv onih koji pokušavaju samo jedno – omogućiti da narod može reći ono što misli.
    Hrvatska sigurno zaslužuje bolje, ali ima i imati će onakvu vlast kakvu si sama izabere. Da bi se dogodile promjene, potrebne su i promjene u izbornom sustavu, a vlastodršci su to ovom diverzijom u začetku onemogućili.
    Mi, u HSP se nadamo da narod – sustavno prevaren i omalovažavan – svoje pravo na život u boljoj Hrvatskoj ne krene ostvariti na neki drugi način. Vjerujemo da se prava našeg naroda još uvijek mogu izboriti na demokratski i legalan način, a vlastodršce pozivamo da nam takvo pravo i omogući – zaključio je svoje izlaganje  Glavni tajnik HSP-a Čapko!

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • Anđelka Majetić imenovana povjerenicom HSP-a za općinu Plitvička Jezera.


    Hrvatska stranka prava krenula je u ozbiljnu revitalizaciju  mreže podružnica na području Ličko senjske županije. Slijedom toga predsjednik HSP-a Karlo Starčević imenovao je Anđelku Majetić povjerenicom HSP-a za općinu Plitvička  Jezera.

    Povjerenica  Majetić sukladno Statutu HSP-a   u roku od 3 mjeseca mora stvoriti  uvjete za osnivanje i održavanje izbornog Zbora Hrvatske stranke prava za općinu Plitvička Jezera.

    Ovom prilikom upućujemo poziv svim domoljubima, svim pravašicama i pravašima iz Plitvičkih Jezera da se priključe radu Stranke i da se učlane u jedinu pravu stranku prava – Hrvatsku stranku prava.

     

    hsp

  • Nakon što je na N1 izjednačio HOS i “Bele Orlove”, HSP poručuje „uljuđenom“ velikosrpskom etnobiznismenu Miloradu Pupovcu: DOSTA!!!


    Već godinama nas najomraženiji etnobiznismen u Hrvatskoj, Milorad Pupovac, iritira svojim antihrvatskim i velikosrpskim stavovima. Iritira i nas koji smo za Hrvatsku ratovali , ali i „svoje“ koji ga smatraju najvećom prijetnjom za Srbe u Hrvatskoj.

    Mislili smo ne reagirati na stalne provokacije tipa koji preko svojih novina (tzv. „Novosti“), koje plaćaju hrvatski porezni obveznici, sustavno sije otrov protiv države u kojoj živi – Hrvatske.

    Mislili smo da je nedavni odlazak po „svoje“ mišljenje kod njegovog JEDINOG predsjednika – četničkog vojvode Vučića, te nazočnost na događaju kojim se pljuje po hrvatskoj oslobodilačkoj akciji „Oluja“ – 5. Kolovoza 2018. u Bačkoj Palanki – bio vrhunac njegove bezobraštine i političke drskosti.

    Međutim, u današnjoj emisiji „Točka na tjedan“ na televiziji N1 dotični je nadmašio i samoga sebe:  VIDEO POGLEDAJTE OVDJE .
    Govoreći o eventualnim promjenama u Zakonu o grobljima u istu je rečenicu – stavivši znak jednakosti – govorio o postrojbama HOS-a i pozdravu „Za Dom Spremni“ te o četničkim „Belim orlovima“ i drugim koljačkim skupinama koje su nanijele ogromno zlo Hrvatskoj i Hrvatima tijekom Domovinskog rata.

    HSP je svjesna da je Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu, ali da zbog neizvršene lustracije duhovi prošlosti još uvijek vladaju Hrvatskom. Upravo ti „duhovi“, pobjednici iz 1945. i poraženi iz 1995. danas vladaju Hrvatskom, pa nas ne treba čuditi da se ovaj „uljuđeni“ velikosrbin ovako bezobrazno ponaša.

    Odakle mu pravo da dijeli lekcije hrvatskom narodu?

    Odakle mu pravo da majci koja još nije našla sinove kosti pljuje u lice?

    Zar nikoga ne čudi da je ovaj tip baš danas ovako lažno, bezobrazno i gnjusno govorio? Svega dan nakon prosvjeda u Vukovaru kojim su deseci tisuća hrvatskih branitelja i drugih domoljuba tražili od „hrvatskih“ vlasti da pronađu i procesuiraju krivce za ratne zločine?

    HSP to ne čudi, posebice kad znamo da je to jedan od načine da odvuče pozornost sa zločina koji su četnički razbojnici – među kojima i Miloradova rođena braća – činili po Hrvatskoj.

    Stoga HSP poručuje Miloradu Pupovcu: DOSTA!!! Prestanite više s lažima i bezobraštinama kojima već desetljećima obmanjujete i hrvatski narod, ali i svoje sunarodnjake.

    HSP poručuje i „hrvatskoj“ vlasti: Odrecite se „usluga“ ovog etnobiznismena. Povlađujući njemu pljujete na sve one koji su položili živote na Oltar Domovine, a posebice na one čiji zemni ostaci još nisu pronađeni…..a kojekakvi braća Pupovci, Stanimirovići, Džakule i sl. itekako znaju gdje su ih pokopali!

    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • HSP u Vukovaru donio II. VUKOVARSKU DEKLARACIJU!


    Jučer je  u Vukovaru HSP održao 3. redovitu sjednicu Glavnog stana, pod presjedanjem predsjednika Nikice Augustinovića, uz nazočnost predsjednika HSP-a Karla Starčevića, članova predsjedništva i članova Glavnog stana.  Uz redovita izvješća i odluke iz  nadležnosti Glavnog stana  posebna točka ove sjednice je i donošenje  II. Vukovarske deklaracije koja je uz kraću raspravu usvojena jednoglasno.

    Nakon Glavnog stana  izalanastva HSP-a  položila su vijence i zapalila svijeće za sve  za  žrtve Vukovara i to,  predsjednik HSP-a Karlo Starčević, s izaslanstvom kod Spomen doma “Ovčara”, predsjednik  Glavnog stana Nikica Augustinović  s izaslanstvom  na “Veleprometu” a  član predsjedništva Veselko Krnjić s izaslanstvom kod  Bijelog križa na Dunavu.  Potom  su  svi članovi   Glavnog stana HSP-a zajedno sa članovima iz cijele Hrvatske  nazočili prosvjednom skupu u  centru Vukovara.

    U nastavku donosimo  tekst II. VUKOVARSKE DEKLARACIJE.

     

    Na sjednici održanoj 13. listopada 2018. u Vukovaru, temeljem čl. 52. STATUTA Hrvatske stranke prava, Glavni stan Hrvatske stranke prava donosi sljedeću:

    II. VUKOVARSKU DEKLARACIJU

    ● Najrazorniji i najbolniji su protunarodni udari koji sustavno dolaze iz središta političke moći u hrvatskoj državi i hrvatskom društvu. Temelj toga d(r)ugog unutarnjeg razaranja kako Vukovara tako i Hrvatske u cijelini je svakako Izvješće hrvatske državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara u kojem se kao glavni zaključak nameće teza da su priprema i vođenje obrane Vukovara bili „izravna prijetnja Ustavnom poretku“ i „pokušaj rušenja hrvatske vlasti“. Na žalost, ali i sveopću sramotu, to je i do danas ostalo jedino službeno vrijednosno očitovanje koje su tijela vlasti RH dala o Vukovarskoj bitki. Sve što iza toga slijedi samo su OPTUŽNICE i to prvenstveno za “oružanu pobunu i rušenje ustavnopravnog poretka bivše SFRJ”, a što je ujedno i bila pravna podloga za tzv. srpsku jurisdikciju. Na žalost, ista se ne odnosi na kazneno pravno procesuiranje zločina i agresije na RH. Kako su, na višekratna javna traženja da se ta i takva službena ocjena Vukovarske bitke opovrgne, najviša tijela vlasti u RH odgovarala šutnjom, to je i do danas ostalo jedino službeno izvješće!

    ● Slijedom rečenog HSP traži da se istoimeno Izvješće revidira i činjenično ispravi, a isto tako i Erdutski sporazum. Sve u okviru novih povijesnih okolnosti i sukladno temeljnim vrijednostima Domovinskog rata te obvezujućoj i usvojenoj Deklaraciji o Domovinskom ratu, koja je jednoznačno prihvaćena od cijelog hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske.

    ● HSP smatra da se temeljem svih uzročno-posljedičnih odluka, rješenja i Zakona o DR-u u središte svega trebaju staviti žrtve i prije svega djeca. Činjenica da je u Domovinskom ratu ubijeno 402 djece, ranjeno 1.044, 5.497 ostalo je bez jednog roditelja, 74 ih je ostalo bez oba roditelja, 35.000 djece bilo je u progonstvu, 15.000 rođeno u progonstvu, a uz to je nestalo 12 djece mlađe od 18 godina. Stoga smatramo iznimno bitnim u težište svih kazneno pravnih ali zakonskih odredbi prioritetno uzeti u obzir one najranjivije skupine. Djecu i silovane žene kao i najteža kaznena djela.

    ● HSP smatra da su abolicija i (ne)lustracija dvije najveće sramote hrvatske države, jer nije bez razloga donijet protunarodni i nepravedni Zakon o aboliciji, a ne o amnestiji. Amnestija bi podrazumijevala mogući oprost nakon suđenja i izrečene presude, a abolicija unaprijed oslobađa bilo kakve krivnje. Politika zvana “rata nije ni bilo” i stoga nije ni čudno što je takav zakon donijela jedino Hrvatska, a Srbija koja zastupa tezu o „građanskom ratu“ umjesto toga proglašava jurisdikciju. HSP kao sljednik ideologije temeljene na načelu prava i pravednosti ustraje na donošenju LUSTRACIJE. Politika HSP-a je okrenuta prema budućnosti, politici pomirbe i oprosta te raščišćavanja s prošlošću koje nužno podrazumijeva i ratnu ispriku te pravosudni postupak nad svim počiniteljima ratnih zločina.

    ● Činjenica jest da RH trenutno ima četiri susjedska međudržavna spora. Jedan na hrvatsko-slovenskoj granici, drugi sa Srbijom, treći s BiH te sa Crnom Gorom. Činjenica da 28 godina od nastanka nezavisne države još nemamo definirane granice: Neum, Kostajnica i 26 spornih točaka s BiH, Prevlaka i bokokotorski zaljev sa CG, Savudrijska vala i Sveta Gera sa SL, Šarengradska i Vukovarska ada, te Principovac kraj Iloka sa Srbijom.  Zapravo, jedina definirana granica koju Hrvatska ima je ona s Mađarskom iz 1920.g iz Ugovora Kraljevine SHS i Mađarske.

    ● Stoga HSP u okvirima unutarnje i vanjske politike traži jasno konačno definiranje hrvatskih državnih granica.

    ● HSP poziva na odgovornost sve političke čimbenike koji su temeljem svega iznesenog na bilo koji način opstruirali, spriječavali i krivotvorili istrage o počiniteljima zločina u Domovinskom ratu. Primjer V. Šeksa koji je, kako sam kaže, po nalogu, u ulozi potpredsjednika Sabora broj kaznenih prijava podignutih za ratne zločine na području Vukovara i Slavonije s 1.500 sveo na samo 25, a čime je otvoreno priznao počinjenje kaznenog djela koje je imalo za posljedicu neprocesuiranje počinjenih ratnih zločina.

    ● HSP stoga poziva sve državotvorne Hrvate kao i sve državljane RH na poštivanje ljudskih prava i sloboda te razvoj demokratskih načela, a koja prije svega uključuju odgovornost i suodgovornost u političkom i javnom životu Hrvatske. HSP posebno inzistira i poziva na zaštitu Ustava RH, ali isto tako i proziva sve državne institucije te hrvatske političke stranke koje svojim posrednim ili neposrednim djelovanjem, sudionicima i počiniteljima ratnih zločina daju državno pravni legalitet, legitimitet i imunitet, čime i sami krše Ustav i zakone RH, a kao takvi i sami, bilo aktivno ili pasivno, postaju suučesnici u zločinu.

    U Vukovaru 13 listopada 2018. godine

  • HSP: Na pomolu je „genocid u miru“ nad Hrvatima BiH!



    U ratu veličanstvene pobjede, u miru procvjetali izdajnici. Izbori u BiH, drugoj hrvatskoj državi, protekli nažalost prema predviđanjima i upozorenju Hrvatske Stranke Prava. Ima li Republika Hrvatska kao država još interesa za opstojnost hrvatskog naroda u B i H? Ima li  RH  strategiju svoje održivosti kada ne vodi brigu o Hrvatima u B i H? Može li RH uopće opstati kao država bez Hrvata u B i H i kako? Mogu li institucije hrvatske države kazniti svoje izdajnike i kako, ako u samoj RH cvjeta izdaja, kriminal, pljačka i lopovluk?

    Sve su ovo otvorena pitanja koje potencira HSP već više od 25 godina čiji je rezultat upravo sada u B i H došao na naplatu dok će rezultate takve politike hrvatski narod osjetiti nažalost uskoro i osjećati godinama.

    Položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini za Hrvatsku stranku prava najvažnije je vanjsko-političko i strateško pitanje. Nebrojeno puta smo isticili da bez opstanka Hrvata u BiH, pogotovo u središnjoj Bosni i istočnoj Hercegovini, nema ni Republike Hrvatske.

    Sve hrvatske vlasti od 1992. godine do danas nisu vodile politiku koja će očuvati ovaj strateški hrvatski cilj. Odluke koje su donijete i za ratnog i poratnog vremena bile su ad hoc, nepromišljene i nadasve štetne ili pod pritiskom tzv. demokratske međunarodne zajednice. U njima nije bilo ni mudrosti, ni hrabrosti, ni dugoročne strategije i bili su na štetu Hrvata u BiH isto kao i na štetu same matične države tj, same RH.

    Rezultat takve politike i političkih odluka je današnje stanje, a to je da hrvatske narodne predstavnike za najviše pozicije u BiH biraju drugi, nažalost nama suprotstavljen narod, u ovom slučaju Muslimani-Bošnjaci.
    Upozoravali smo bezbroj puta na takvu nakaradnu politiku svih hrvatskih vlasti i tražili pojačani angažman na ovom pitanju. S žaljenjem moramo konstatirati, nije ga bilo, bar ne u potrebitoj mjeri.
    Hrvatska stranka prava u svim svojim dokumentima dosad je posebnu pažnju posvećivala Hrvatima Bosne i Hercegovine, a tako će nastaviti i dalje.

    Pozivamo sve relevante čimbenike hrvatske politike da svim raspoloživim sredstvima diplomatskim putem i gospodarskim pritiscima položaj Hrvata u BiH dovedu u institucionalni okvir koji će jamčiti egzistenciju Hrvata u toj državi jer svako odgađanje ide isključivo na štetu hrvatskih nacionalnih interesa.

    S zabrinutošću moramo konstatirati da situacija u Bosni i Hercegovinu uvelike podsjeća na stanje u bivšoj Jugoslaviji krajem osamdesetih, a svi se tih vremena itekako sjećamo, te shodno tomu Republika Hrvatska mora biti spremna na sve scenarije.

    Moramo biti spremni na sve scenarije jer na sceni je jedna politika kojoj su modaliteti već utvrđeni, a to je demografski učiniti područje BiH apsolutno većinskim muslimanskim za što postoje potencijali u ljudskim resursima i financijskom sektoru. Već je duže vrijeme prisutno naseljavanje određenih dijelova BiH na strateškim točkama neeuropskim elementom, točnije arapskim, koji se pojavljuje kao glavni investitor i financijer kupovine zemlje i kuća u Neumu.

    Neodgodivo tražimo da se država Hrvatska postavi odlučno i pošalje jasne poruku prije svega Hrvatima Bosne i Hercegovine da nisu sami i da Republika Hrvatska stoji iza njih, što je i obvezna po Washingtonskom i Daytonskom sporazumu, ali i po Ustavu RH.

    Hrvatska ne smije dopustiti genocid u miru, koji se provodi nad Hrvatima u BiH od Osmanlijskog carstva pa preko Austrije i sve do velikosrpske genocidne osvajačke ideologije.

    Potrebno je poduzeti konkretne mjere kojima će se poboljšati položaj Hrvata u BiH i omogućiti njihov opstanak. Prvi korak svakako je nepriznavanje rezultata izbora koji su provedeni na neustavan način, i neprimanje u bilo kakve posjete odnosno čestitanje tako izabranom članu i članovima, koji je samo formalno Hrvat, a svakim svojim postupkom pokazuje suprotno.

    Nadalje Vlada RH mora poslati nedvojbenu poruku čelnicima Hrvata u BiH da su hrvatskom narodu kao takvi potrošeni političari više neprihvatljivi i da neće imati potporu službenog Zagreba. Svi oni političari koji narušavaju zajedništvo Hrvata u BiH moraju otići u ime hrvatskih nacionalnih interesa ma kako se zvali.

    Nažalost stoički smo odšutili osnivanje Herceg – Bosne, još smo gromoglasnije šutili pri njenom gašenju a sami smo aplaudirali kada su VELIKI HRVATI I DOMOLJUBI gasili HVO kao jamstvo opstanka hrvatskog naroda u BiH. Do kada ćeš još šutiti HRVATSKI NARODE i u ime čega? Nema nikoga iznad tebe osim BOGA, moj napaćeni narode i toga budi svjestan.

    Da bi se otklonile sve posljedice dosadašnje nakaradne politike RH mora iskoristiti sve raspoložive mehanizme, činjenicu da smo u NATO-u, EU, a ako treba okrenuti „pilu naopako“ kako bi prisilili „velike igrače“ na pomoć u rješavanju pitanja institucionalne i svake druge ravnopravnosti u BiH.
    Sada je vrijeme, sutra će biti kasno.

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik

  • HSP obnavlja rad u iseljeništvu. Stanko Dragičević povjerenik HSP-a za Švicarsku,


     

    Hrvatska stranka prava je uz veliki uzlet na političkoj sceni u Hrvatskoj donijela odluku i krenula s revitalizacijom svojih organizacija u iseljeništvu. Sukladno tomu predsjednik Hrvatske stranke prava Karlo Starčević imenovao je povjerenika za Švicarsku.

    Povjerenik HSP-a za Švicarsku je Stanko Dragičević, naš Požežanin, hercegovačkih korijena koji baštini pravaški nauk i načela i koji se spremno stavio na raspolaganje HSP-u s ciljem  što skorijeg  ustrojavanja  HSP-ove organizacije u Švicarskoj.

    Radi se o mladom,  poduzetnom čovjeku koji je već napravio prve korake u organizacijskom smislu, te očekujemo  brzo ustrojavanje naše podružnice u Švicarskoj.

    Uskoro očekujemo ustrojavanje  Podružnica  HSP-a u svim   europskim  zemljama gdje živi značajno hrvatsko iseljeništvo, te u  prekomorskim   zemljama.

    Ured za odnose s javnošću HSP-a

  • HSP: Zahvaljujemo gosp. Penavi što je prepoznao stari zahtjev HSP-a o istraživanju ratnih zločina



    Konačno se i to dogodilo. Netko, tko je kompetentan i ima težinu, je zatražio da se ratni zločini u Vukovaru ozbiljnije istraže. Dakako da se istraže i oni koji su sprečavali istraživanje i kažnjavanje zločina.

    Hrvatska stranka prava zahvaljuje gosp. Penavi, gradonačelniku Grada Vukovara, što je prepoznao gotovo 20 godina stari zahtjev HSP-a da se istraže svi zločini koje su agresori počinili tijekom Domovinskog rata, a posebice na području Grada heroja – Vukovara.
    Stav je Hrvatske stranke prava da je taj proces trebalo punom snagom odraditi odmah nakon mirne reintegracije, dakle prije više od 20 godina i time riješiti VELIKOSRPSKO pitanje zauvijek.

    Mnoge su vlade vladale Hrvatskom tijekom tih godina, ne pokazujući ozbiljnije namjere da se istraži i kazni sve zločine koje su srbočetničke horde počinile tijekom Domovinskog rata. HSP je tada, kao i danas, inzistirao da za zločine odgovaraju svi koji su za njih odgovorni – od onih koji su zločine zapovjedili do onih koji su ih osobno izvršili. Hoće li se to i dogoditi?

    Hoće li nakon 27 godina majke konačno saznati tko je masakrirao njihove sinove? Tko je to naredio i/ili dopustio? Hoće li konačno biti pronađeni ostaci onih za koje ni dan-danas ne znamo gdje su zakopani?

    HSP nikada nije niti će ikad skupljati političke bodove na žrtvi Vukovara, pa tako to nećemo činiti niti ovaj put. Jedino što nam je uistinu važno jest da se utvrdi istina pa ma kakva god ona bila, i da se time barem dijelom zatvori jedno od najtužnijih poglavlja u hrvatskoj povijesti. I, naravno, jasno nam je da je osnovni preduvjet za to da svi oni koji su okrvavili svoje ruke za to i odgovaraju….pa makar i posthumno.

    Hrvatska i Hrvati ne duguju NIŠTA međunarodnoj zajednici, a još manje Srbiji ili Crnoj Gori, da bi trebali zataškavati zločine nad svojim sunarodnjacima i agresiju na svoju nacionalnu državu. Da bi mogli zatvoriti 100–godišnje poglavlje agresije i zločina nad svojim narodom, prisiljeni smo kad – tad utvrditi istinu, kazniti zločince, poravnati račune i otvoriti novo poglavlje onima koji iza nas dolaze. U protivnom povijest nam neće oprostiti naše nečinjenje. Ne želimo nositi hipoteku tuđih laži niti pod kakvu cijenu.

    Bog i Hrvati!
    Karlo Starčević, predsjednik HSP-a

  • Dipl. iur. Mario Popović se vratio u HSP Split.



    Jučer je u prostorijama splitskog HSP-a pristupnicu stranci potpisao Mario Popović bivši predsjednik gradskog HSP-a i kandidat za gradonačelnika na izborima 2013. g.

    Mario Popović je diplomirani pravnik i aktivan u nevladinim udrugama koje promiču hrvatski nacionalni identitet. Dolazak Popovića provodi se pod akcijom HSP DOM SVIH PRAVAŠA kojom se pozivaju svi pravaši na povratak u matičnu stranku prava iz koje su nastale razne paralelne HSP-ove frakcije koje su se u međuvremenu uglavnom ugasile ili nisu aktivne.

    Prvi koji je svojim povratkom probio led bio je Hrvoje Marušić, sadašnji predsjednik splitskog HSP-a i predsjednik HSP-a 1991-92. godine, a nakon dolaska Solinskog dogradonačelnika Tihomira Bečka ovo je treće zvučno ime koje se vraća u oživljeni HSP!
    U skoroj budućnosti najavljeno je povratak većeg broja pravaša u HSP.

     

    Ured za odnose s javnošću HSP SDŽ.