• HSP upozorava na sustavnu nebrigu za vode u Splitsko dalmatinskoj županiji.


    VODA = ŽIVOT
    JADRO – rijeka koju se zbog njenog životnog značaja i događaja iz starohrvatske povijesti naziva i hrvatskim Jordanom. Izvire u podnožju planine Mosor i teče solinskim poljem. Duljine je 4,5 km, no iznimno je bogata vodom, pa tako između ostalog napaja vodom Split, Kaštela i Trogir.
    Danas kada vidimo da se nakon svake malo veće pa čak i manje kiše, javlja redovito zamućenje vode, moramo se upitati što nam to govori jer priroda nam očito šalje poruku. Međutim, pitamo se vidi li to netko i je li na to uopće dužno reagira? Hoćemo li zapravo sve češće tj. redovito slušati ovakve obavijesti: „Zamutio se izvor Jadra, na snazi preporuka o prokuhavanju vode“?
    HSP pita p(r)oziva sve odgovorne institucije, kao i svu zainteresiranu javnost, na alarmantno stanje i svjesnost uzročno posljedičnih efekata ugroze koja nam već kuca na vrata. Postavljamo i pitanje odgovornosti svim čimbenicima ovog nadasve žalosnog odnosa prema vodi kao nositeljici života općenito,a posebno u našem Splitsko-dalmatinskom bazenu. Dapače, s jedne strane gledamo kako se planiraju pročistači te financiraju projekti aglomeracije i to u milijunskim iznosima, a s druge strane vidimo tešku institucionalnu neodgovornost, ljudsku nebrigu i sinergijski odnos „pijanih bogataša“.

    Naime, Splitski “Vodovod” je s drugim institucijama zaduženim za vode sondirao i označio vode cijeloga Cetinskog sliva,i gdje u Vodoopskrbnom planu Splitsko-dalmatinske županije (stranice 158. i 159.) još iz prosinca 2008.g. stoji da je izvor rijeke Jadro pete klase, a Cetina pri brani Peruća u djevičanskoj prvoj klasi.
    Dodatni problem po pitanju Jadra su recimo i neke općine poput Muća i Dugopolja, odakle crne jame i oborinske vode, te bazeni (laguna Kožnjak), dakle onečišćena i toksična voda dolazi na izvorišta rijeka Jadro i Žrnovnica. Tu je posebni problem planiranog CGO LEĆEVICA koji se nalazi na 470 metara nadmorske visine, a čija je lokacija povezana sa svim izvorima pitke vode. Radi se o kraškom terenu s ogromnim brojem speleoloških objekata, od kojih su neki na samoj lokaciji. Oko same mikro lokacije nalazi se 24 speološka objekta (špilje i jame), a čije je podzemlje vodnim tokovima povezano sa svim izvorima pitke vode Šibensko kninske i Splitsko dalmatinske županije, a direktno i s tim izvorom.

    Dokazano je naime da podzemne vode iz užeg područja planiranog centra dolaze na izvor rijeke Jadro i da bi sa sobom donosilo i procjedne vode s navedene lokacije. Dodatno što planirani centar nema kanalizacijski sustav a niti se ne namjerava izgraditi, te bi se veći dio tih otpadnih voda izlijevao u upojne bunare tj. direktno u krš, nakon čega bi svakodnevo dolazio na izvor rijeke Jadro. Bazen iz kojega se sada crpi pitka voda za 300.000 stanovnika (u sezoni 500 000). Glede samoga Jadra kazati još i to da je dnevni protok te relativno male rijeke 10 kubika u sekundi, a iskorištava se oko 2,5 -3 kubika ili ako preračunamo da npr. u bazenu SDŽ sa pola milijuna ljudi svaka osoba popije dvije litre onda je komercijalna vrijednost milijun eura dnevno što znači 100 milijardi eura godišnje!
    Osim žalosnih činjenica da se u samoj blizini izvora Jadra odlaže divlje smeće, i to na jedno od desetak ilegalnih odlagališta Solina i Klisa, tu je još i kamenolom koji čije učestale detonacije u konačnici mogu dovesti i do unutarnjih tektonskih poremećaja, a time i ugroziti prirodan tok rijeke.
    Dapače, ta ilegalna odlagališta od kojih se neka nalaze uz samu ogradu izvora rijeke Jadro, neka na samo par sto metara iznad samog izvora, svakodnevno nekontrolirano rastu,a na njima se baca sve i sva počevši od klaoničkog, građevnog, biološkog, azbestong i drugog smeća.
    Dakle, umjesto zaštićenog parka prirode i tretiranja vode (izvora života) kao našeg nacionalnog blaga, nadasve vrijednog i Bogom datog resursa mi mrtvo hladno gledamo kako se taj život rastače. Javnost ne reagira ili u najvećoj mjeri okreće glavu, a institucije šute ne poduzimajući doslovno ništa.
    HSP i na ovaj način skreće pozornost na znakove koje očito mnogi ne vide, a na žalost nogi i ne žele vidjeti. I da sve na kraju zaključimo riječima našeg pravaša A. G. Matoša: “Priroda je najbolji učitelj slobode, jer je sve slobodno što u njoj diše i ide, sve osim čovjeka.”

    Željen Jurlin,
    Predsjednik Povjerenstva za ekologiju HSP-a

  • HSP SDŽ: Tko muti vodu u Splitsko dalmatinskoj županiji i pogoduje li nekome?


    Županija obuhvaća prostrano zaleđe kroz koje teče rijeka Cetina, te obalni pojas pred kojim je arhipelag s mnoštvom otoka. Za krško područje Županije karakteristično je obilje oborina ali ipak i oskudijevanje vodom, jer se voda gubi u pukotinama i najvećim dijelom otječe podzemnim tokovima. Međutim, krška polja čine slivna područja u kojima se voda skuplja, podzemnim tokovima drenira, te na pojedinim mjestima izvire dajući obilne količine vode.

    Ukupna najmanja izdašnost izvorskih, površinskih i podzemnih voda na području Županije je 10234 l/s, a stupanj vodoopskrbljenosti 80%. Pod vodoopskrbljenošću stanovnika podrazumijevaju se oni stanovnici do kojih je voda došla vodovodom, a ne vodoopskrba nakapnicama i vodonoscima. Apsurdno da recimo danas premijer i predsjednica obećavaju srpskom predsjedniku kako će se uvesti voda u hrvatska sela s većinski srpskim stanovništvom. Sve to u 21. stoljeću i državi koja ima najveću količinu slatkovodnih resursa od svih zemalja članicaEU.
    Što je pak sa nama Hrvatima i ostalim državljanima RH diljem Lijepe naše poput recimo Grada Kaštela. Drugog grada po veličini u SDŽ i devetog u državi, a gdje veliki dio stanovnika nema vodu, a još veći ni kanalizaciju ?

    Dakle, na području Županije postoji 7 vodoopskrbnih sustava kojim upravljaju komunalna poduzeća : Vodovod i kanalizacija Split, Vodovod Imotski, Vrgorski vodovod, Vodovod Sinj,Vodovod Makarskog primorja, Vrlički vodovod, Vodovod Omiš-Brač-Hvar-Šolta-Vis.

    Uz već veliki postjeći problem što se gubitak vode u Hrvatskoj kreće u rasponu od 22,3% do 78,7%, a u Dalmaciji (Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Zadarska županija) iznosi čak 61 posto, a od toga najveći omjer vjerujemo ide na legalnu pljačku. Tu je svakako vrijedno napomeniti dva druga bitna podatka. Prvi, da je Cetina rezervoar od 570 milijardi litara pitke vode i ako kojeg ako procijenimo da je samo 10 lipa po litri, to je potencijalno uništenje 57 milijardi kuna godišnje!

    Drugo je podatak splitskog “Vodovoda” koji je, zajedno s drugim institucijama
    zaduženim za vode, sondirao i označio vode cijeloga Cetinskog sliva. Izmjerili su da otprilike trećina izvora rijeke Jadro dolazi iz Cetine. Uz tu činjenicu BITNO je naglasit da je u Vodoopskrbnom planu Splitsko  dalmatinske županije još iz prosinca 2008. g. utvrđeno kako je Jadro, i to bez vjerujemo pogubnog CGO u Lećevici, već dodatno zagađen.

    Prema njemu je izvor rijeke Jadro pete kategorije, a Cetina u djevičanskoj prvoj klasi. Sve javno objavljeno na stranicama Plana 158. i 159. Glede Jadra kazat još i to da je dnevni protok te male rijeke 10 kubika u sekundi, a iskorištava se oko 2,5 – 3 kubika ili ako preračunamo da npr. u bazenu SDŽ sa pola milijuna ljudi svaka osoba popije dvije litre onda je to u prodaji milijun eura dnevno što znači 100 milijardi eura godišnje!

    Nasuprot svemu rečenom Nastavni zavod za javno zdravstvo SDŽ još u rujnu 2017. g. izdaje priopćenje u kojem navodi da voda iz vodoopskrbnog sustava nije za piće, a u siječnju ove godine izdaje i izvješće o rezultatima ispitivanja izvorišta rijeke Žrnovnice i vodovodne vode na području Žrnovnice i Donjeg Sitnog u 2017. godini.

    U mišljenju o zdravstvenoj ispravnosti vode i preporukama stoji slijedeće:
    “Iako se uočava trend poboljšanja zdravstvene ispravnosti vode na području Žrnovnice i dalje postoje velike oscilacije u mikrobiološkoj ispravnosti vode te se ona mora smatrati nesigurnom za piće, a osobito velik rizik predstavlja za zdravlje male djece i osoba s oslabljenim imunitetom. Stoga preporučamo za piće i dalje koristiti prokuhanu vodu, vodovodnuvodu iz cisterne ili flaširanu vodu iz trgovina.”

    Objavljeno je izvješće malo kazat zabrinjavajuće jer, osim prisutnog zamućenja, u njemu se navodi da je tijekom srpnja, kolovoza i rujna prošle godine uzorkovano i analizirano 18 uzoraka sirove vode izvorišta Žrnovnica i svi su uzorci vode bili mikrobiološki onečišćeni.

    Podaci s kojima pak mi raspolažemo, a koji se malo i gotovo nikako ne predočuju široj javnosti je da na kvalitetu vode uglavnom utječu procjedne i otrovne vode koje prolaze ne samo kroz kraški teren dijela podmosorja, već i smetlišta Karepovac, te općine Muć (npr. divlji deponij Podine-kod Sarića jame) i Dugopolja. Iznimno kritičnih područja odakle crne jame i oborinske vode, te bazeni (laguna Kožnjak), dakle onečišćena i toksična voda dolazi na izvorišta rijeka Jadro i Žrnovnica. Tu svakako treba spomenit i divlje odlagalište kod Otišića koje dodatno utječe i na vodu u Cetini (Šilovka).

    Glede samog Centra za manipulaciju smećem u Lećevici, a ne CGO kako ga službeno nazivaju hrvatske institucije, stoji podatak da njegova predviđena površina iznosi 25000 m2. Na toj površini očekuje se 300000 – 320000 m3 oborina godišnje tj. prosječno 800 – 890 m3 na dan. Elaboratom je predviđen pročišćivač voda kapaciteta 35 m3/dan.

    Iako oborine nisu svakodnevna pojava u jedan je sat moguće pasti 2,5 milijuna litara kiše. Veći dio pada upravo na onaj dio koji nisu krovovi tj. oborinske vode, a sve ocjedne vode su zapravo efektivno kemijska kaljuža. Interesni lobi danas pak tvrdi da “nema rizika.” Lokalna zajednica, struka i apsolutno sve ekološke udruge tvrde da postoji ogroman rizik koji u lažnoj studiji nije uopće niti spomenut, a to je KIŠA.

    S obzirom da Grad Split nema filter i riješen sustav pročišćavanja vode pitanje koje se logično nameće je što nam sutra, u rekli bi nestručnom i prije svega neodgovornom upravljenju gradom, donose ne samo prve obilne, već i manje količine padalina ? Kako vidimo zamučenja su sve učestalija, a to da i posljednje boce nestaju s polica dućana više i nije vijest.

    Pitanje koje kao HSP slijedom toga postavljamo institucijama grada Splita je, uz evidentnu neodgovornost i nestručnost radi li se možda i svjesnoj, te planskoj namjeri trovanja voda, kako u SD tako i ŠK županije, te bociranju vode u pogodovanju interesnim lobijima.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Povjerenstvo za ekologiju
    Željan Jurlin, Predsjednik